priie toss a^-remena fu smi=lu samiftg la- punjenpg iivota) I svijeta.. mps iii'ie biloi ( P V S , 15).

Ovdje Cemo u pozitivnom smislu slije- diti ovu osnovnu autorovu ideju koja rio ki-aja jasiio i net,~?ijeno Lskazuje niegovo pui~nanje povije'iti all istovre!llello 1 Slav pi-ema svako'; 11isLorijskoi iut.erpratac!'ti pox ijesti filomflJe koja ne uraV-unava PO- l e r u t i misaoni re^ otvoren ~antov!nl kritikama- Zato och'nah treba do kra!a ~stelknsii-i slipzdeie: ul-ioliko 5e ne srsetne s 'ima sta!no autorovo temanzu'aqe 110- i e s n o s t i zbilje i megov stras-n-i angas- man za tu idem povqesnos karaktera i n -

sIjenja.-i-opsianka, onda njegovo tematui- ,,:,,)c < . , : , , I c < ! ; , , ~ : L > ; r , , , < 3 1 ,I,, '.,%~>! ' , : t , r i: ,

.. ,. ~ i i a ~ t e r i krdjnji rez,u!tat ne mete b'ti iiiliakva lajlla, Viijeme za Kang&i iraa

nioke imati smisla s u n 0 kao @ v l ~ e a t , koJu y/.i$r yazn~$iije !<m (svaki puta) ~,e- n u k r n h i i djci~Lni ?in, upravo povijetini tin.

ff~itilo da s(? n komplek:nostT te ideje iq. Loristi (-inn Cinie [:Â¥- fenomen i^i à ̂ o m stranu granice 1:ojs.i auior n:lziva novo. vjekovno-gradanskim miyljenjem; ia gra- nica se po uvidu autora prepo~naje v e t jasno kod Leibniza u njezovoj ideji ape- rcepcije nusprani ideji percepcije. (Usp. poelavlja 'Kontinuitet i diskontinuitet', 125-139, 'Povijesni smisao percepcije i apercepcije', 139-155).

Da bismo prcduhitrili mo&i nespo- razum, ielimo istaknuti slijedece: ovdje se- sad ne radi o tome da se prosiri lisia fi.l&zofskih imena koja bi mogh bici izu- zeta od oStre autorove kritike, koii povi- jest filozofije dijeli na metalrizicku i spe- k-iiativim, odnosno, dn~gim rijecima, dd se pored veiikog metafizicara Leibniza i dijelom Augustina US^. narocito sir. 115-117,. 278-282 i drugdjej od autora iskupi jo6 poneki fiiuzoi :.a i<~i~,~;.~oiii,.mt poimanjem vremeha, koje ne bi bilo xh\'£iden kao fizikalno !:r-e!anie iivjelc~:~. no velicinom (beskonacnog) prostora. Vv- die se radi o onom momentu koji po na- Sem misljenju uvjetuje poimanje \reme.- na prije i poslije recenog reza LI povile- sti filozofije kao borbi miSljenja sa svo- jom zbiljom: radi se o vremenu kao nlje-

Prvi dio studije Praksa, vr:jeme, svijet pod naslovom 'Modemi pofam prakse' relatima je kratak i predsiavlia, Lao i t1e6i dio knjige 'Idealitel svijeia', sukus Kangrginih filozofsfcih istra^ivaiija etiCke problematike o kojima svjedoie sve nje. gove shldije. Na ta dva poglavlja Cemo se vratiti ukratko u zakljiiCku ovog osvr- ta; prije mesa zato i to SLI izvodenja ide- je prakse i svijeta u ov0.i studiji izoztre- na. kao Sto smo veC i istaknuli, na srecli- Snji poiam iz naslova - vrijeme.

stelaciju koja ns-m se ?in-i interesantnom u c i v ~ t n ~ k o r n smis!~~: pno, ; a k a Kansr sine spekulacJ.je pukaiuje LIZI filozoiska baiiina, koje ]Q on dionik, nije sarno po- in~ov~o-ieziL'nog Inraktcrn ~ i r . ~ o d ~ i :e

nJ i '13 s::n ,ol,.;e~:t~ :.,Il-ar, ~;st~,~?! ja L:xo ohieke nerii1nitiim 01'2 Lukicseva'ideia je previse pliika kalio 11 ~i-musu na !-??-

rakiita tako i 17. odnosu nn H?zel~:l, koji je tu pre?s-~na?e'n: l a icieja na srefit re- a v ? ~ ? s rijc~nvorn ideiom p r i i c i n ~ i z i . ne razlike izmi:-cEu b!tka i pos?ajanlai I e I r?.zr:irLicti same i z od,n:>sa t i l l nieg'ovih civaiu poimova Tn svoju snc-kiil:+c:i{~i 13efl:l du i r~~ ie Herakiiru kao $10 to i sam ka/e Mi na ov>n'; qje';ru rnoramo po?i od na 2alos~ neizvedens vrdnie d-:I s e ' u rasponi; izmed~i Eerak- lita i Psrinfc-niki do-ac! aupravo cno px- stidno 7a donos bitkn i vremera ?to ima 11 vidu i M. K.?ncsga: kod HercklTta, za koieg ne posioii ideis bitka niti niisaono fit1 terminoloSki u stroso spekulaiivnom smislu kao ?to je to Parmenidavo smie", jeste na djelu icleja vremena kale sve rasraie, i to vet u rneditu njegova jezika (napominjerno samo slijedece: svi gla-

idejom ,samomisljenja misljenja': vrije- me- kao ,mjera kretanja' t u doati2e sebe na stupnju samoodnoSenja lima (nous thinganon heauth, Met. lU72b 20); samo- rniSljenje uma kao ideeino samouspo- st~vijanje koje nema vanjskog u-iiioka.

Ovo premijeitanje ideje rtainog uspo. stavljaiija bilka u ideelni medij spozriaje i napuscanje neke, prelijevajude, vreme- mie misli kod Heraklita - koji stoji izme8u lika tradicionalnog mudraca ud kojeg zajednica traii direkmi poiiti2ki mgaimari i filozofa koji se povlaei da'bi StajaO naspram cjeline - ostaje na djelu PO nagem miiijenju od Parmenida do HegeLa, sve dok se u veC izobraZenom lixu spa-kulatiVne ideje prtiizvodnje ti smislu stvarnog uspostavljanja jedinstva spoz- naje sa svojiin predmetom kod Hegela ne suuii sa Marxovim zahtijevom 'a- biljenja filozofije'. To ozbiljenje se sada BioZe shvatiti samo kao prijelaz iz ide- elxis proisvodnje predmeta (spomaja) u zbilj'sku (tispostavljanje vlaslitog epohal- nog svijcta po mjeri Covjeka koji je tu na dielul.

Sa &t&om naSe knjige se sada mo- ?em0 susresti u stavu da ideja obraia ideelnog u zbilisko postaje moguCa tc!; sa filozofijom klasitnos njemafikog ides alizma, koja svoje rodno nljesto ima u Kantovoj ideji spontaniteta, kao apso- iutn0 neuvjeiovanog po£etka kojom se ~~POsiavl ja tzv. ,dmga priroda' (kao drugi lik prirode, a ne h o prirodii cured prirode; usp. autorovu kritiku Vicoove filozofije historije i pozivanja na nju u ime Marsa, PVS, 4 3 9 4 4 5 ) ; vri- jeme kao konatni trenutak (poeetak) ko- ii raaa beskonatnim. LI smislu ismmie - bog, a ne vjeinog vremena.

Maprijed smo vet tvrdili da je u3- mjerenje interpretacije ideje prakse kao povijesno-stvaralackog Eina na ideju vre- mena autorov vlastiti interpretacijski pothvat koji nije eksplicitno tematski postavljen ni u klasiCnom idealizmu ni kod Marxa. U tome se sastoji ne same nvv-ina ili modernost ove njegove studije, nego prije svega njezina misaona smje- lost, i jo3 vise, jasno profiliranje njego- va liiinog angazmana za stvar koja se tu iZn0Si: pitanje fiiozofslce interpretacije kako Mama take i klasicnog nje,matkog idegizma jeste sa Kangrgu politick0 pi- tazije najtezeg kova, veC kao pitanje vla- stite politicks odluke. Zato za njega ne mo^e ni malo biti svejedno kako temo turoaiiti Hegela; to je ve6 kao interprets-

Medutim, ndesni Hegels ostaje file zofsko-historijski taktum jednako kao i iilijevi<., i ta situacija zS in~erpretaeija ne moie osiati pri pukom faktitnom pa- raleiizmu. Tog problems, koji ostaje u naju2oj vezi s onim $10 smo do sada kli, Kangrga se poduhvaca raspraVljajuCi se s Marcuseom (fiiozofom kojega bsz sumnje slijedi u najpozitivmjim momeft tiina njegova misljenja) i njegovom kli- tikom pretvaranja povijesti ti ontologiju kod Hegela; po Kangrgi, radi $6 0 naj- unutrasnjijem proturjecju Hegelove mi- sli (PVS, 331 i dalje). Upravo to proturje cje tini po nagem miiljenju OIK) reieno pretvaranje zbiljskog u idealno, Weme- iia. u hitak, kod Hegela prijelaz u povi- jesnog rnisljenja u sistematsko ontolo- sko: radi se o dogotovlJenju apsolutne spoznaje (na plalouuvsko-aristote~ovskoj iiniji), u liku ideelno i idealno miSijenog ispunjenja proizvodne djelatnosti kao ra da pojma. Za Hegela se povijesnost svi- jeta, odnosno Covjeka, konstituira kao povijesni karakter kretanja pojma. he- gel u tome pokazuje koliko epohalnu no" vinu svoje swkulacije toliko i svoje ari- stotelovsko porijeklo. Odnosno, trebalo bi reCi obrnuto: Aristotel tu biva podig nut na nivo povijesnosti, jer vet njegova ideja kretanjs kao karaktera cjelokupne zbiije jednako kao i sama spoznaja, odvi- ja se u liku ispunienja Èprazn forme* (stiresis) 'upr~ivo PO principu zanijeka- nog vremena, koje cini kretanje i n . i eo~ vu produktivnti moC. Za Aristotela vn- jeme je sbroj kretan.ja prema raniie i ka snijeà (Fizika, 219b 2); ovo formalno od- rectenje vremena, iako misljeno ohjek- tivno, jeste vet i za Aristotela princip samog procesa spoznaje, dakle i subjek- tivno. Tu je ve6 na djelu Hesel: ~vrijeme je sam opstoje6i poiama (PVS, str. 114 i 185), odnosno za Hegela on0 pokretno ^proizvodeCe: vrijeme zato uspostavljal lproizvodi hitak (PVS, 143). Ono Sto sma- tramo da treba na osnovu do sada re& noga istakunnti jeste da se npravo u tom He~elovom proturieCj~~ dogada onai pre- sndni rasplet izmedu Heraklita i Panne nida, u kojem Ce Heraklitovo vrijeme pojmovno-generativno tek proizvesti ide- ju bitka kod Parmenida i time samo biti negiraao. Ideja bitka vise nepodnosi vri-

provedenu redukciju. To je, kao i to je poznaco, miesto gdje Ce Maix iztadiva- t i svoju kr~t lku Hegela i filozof~ie kao

0 Cemu se ovdje 5ad radi? Svaks!cu ne v pokupaju da se iipravi autura 111 &a ga se zakine za uvid koji njeinu ~ i l e st~'aii, nego cia se polazeti od nje~civih vlastitih uvida - zaobilazno - ponovo susretnemo s njime. Usmjerenje diskusi- je na Grke, koje Hegel eksplicitno sma- Ira svojom najiiitimnijom baSLinon1, 113

znaei da su ovi mislili isto sto i Hegel, nego da ideal spoznaie u liku identilela miSljenja i bitka - kao opsesija filozoF- sk.gg miSljenja idejoni samorealizaclje - - otkriva u pozadi~ii kao temeljno pita- nje postalost kao povljesni karakter icie- j? bitka, koja je bila ornuguCeua tek i i - jekanjem ideje vremena (svojstvene He- rakiitu).

Isto take ne radi se o tome da se '00- niSti granica koju Kangga emfatiL'ki i svaki puta, dublje uspostavlja lsiiiedu Ski s i h e rnetafif'iCke tilozotije i spekuhciie od Kanta do Hegela. Ovo sad zvuti pro- turjeeno obzirom da smo naprijed ivrdi. 11 da je vrijenie LI smislu ,mjere spozna- je' na isti mitin principijelno na djelu i prije i poslije spek~~lativnog obrdta u 1'i- lozofiji. Paradoks je samo pi-ividan ier se i u jednom i u drugom sluCaju radi o mi3ljenju kao ideelnom mediju obraC-11- navanjaponiirenia sa zbiljom, i jer - - ?to je sada vtiZno - ono 5to je 11 I'ilo zofiji klasiCnog njematkos idealizni~i stvarno i zbiljsld novo ieste nova zbilja te filozofije prema kojoj se ona sac11 mora postaviti, prepoznaTliiva u liku fra ncuske revoluciie. Ono 30 je zapravn paradoksalno jeste cinienica da ie t2.i zbiliski revolucionarni Ein svoie ideolo- sku upori3te trazio u trancmkoi prowie tileijsko-marerilalistiCkoi Filoznfi,ii t"r- dog tipa, a da je istinska revol~cdja LI miSljenju (rastapanje i' radikalni prrvrar misaonih formi) nastupila takoreei post fesrum, u ~glavama Niemacaç Novo'sl spekulativnog idealizma ieste nierov odgovor na n o w zbilju I niezino ideelno dovrienje u mediju te isie filozofije, i

to istovremeno had je sarn:i ta zbiija po e l a -bin svoj prvoini prevra1niC.K.1 i utvpijski lik (Napuleon i restauracija). Sioya nije Cud6 da sa polititlam kruhoin radiiializma nastupa i totalno razoCard

,a-..i nje LI spek~iialivni idealizam: njerr ' ,*~ VormZrz (tridcse~e godme 39. stoljeca;, kau u~lguvor na spe,.uianviri ideal~zsirn~ poCinjfc; i-iida;i novim piodovima - na vi dielo dana sad puthije izlaziti misaoul ,~indergi-ound': lilerarni bunt, socij~iinm .pruleterske utopije i kouaCno proletfl- ska tilozoiiia Marxova kova.

A'lei3utim. nova pcli~icka zbilja u'ipo- siavljena t r a n c ~ ~ ~ k o n ~ re'i'olucijom, Eon- stiiutivna je ZLI spekulativni r~~iemaC-i-:i idea!~xam, i LLI smo upel sa idejon-J. a u t o id. Hijarus o kojem on guuori, jests :bl- ljs,l:i r~iskid te iilozoh~e kako sa svo).:*in povijeitu, iz vlastitog kulturno-hi-i~-or~~j- k v y kruga, tako i SLI neevrupskim misao nim 1.1.-idicijama. U tome le21 radikai~ia pohaJnost spekuiativno-gisidanskog iii . ' . curupsko~~ - kako vcili reCi autor - - di.ilia, 21.0 n j e~ov i pa~tnen 17 polc-mid i i.ii';niteta rk'evro'oslcii~ ti!ozorija - spumenuno to samo uspui' - ne lisplie' Xalu postavili na pravo ?jesio. suii'c-1 e

spe )~~ la t ivno~ niei'nackus ideali~ma, i to naro:ito 11 interpreiaciii M. K a n ~ r ~ e , sa tradicionalnom filozofiinm (evropske) an like ili sa filozofiiania Istol<a jeste susret sa svojom pi-oSi*.iSC:i.

Sa pitaniem o 7bilii u njezinom !iku dano? i ~~topijsko":s~ijera Zeiimo svratili pa./.i?iu ria treti, odnosno opet ria prvi dio knjise, u koiem ie nedopu'stivo rie ypomennti Klanci.$inu doisla beskorn- promisnu kriiiku I-Iabrrn,~asove kritiC!:e leoriie drnStva s koiom s nje?ovos sta- novista vise ne mo'ze biti zaiedniCkos yovora hnji bi preSuCivao duboke razlil's (haii~ r'aiznsCsiniiih stvuja inoderno~ ma rksizma, i~igo'slavenske (posebno zayre- baCke) praxiq-filozoFije i franhfurt@;e 1, : - - ,I ~ t ~ c k e teorije.

Razloo zaSto tu disku'siiu, koja spada

provedbe teme vremena u srednjem d i m

. A

obje strdje inarksi~nsa u nekini prcdsl:n' nicima pokazuju velike podudarnosii. A-li cemo se ovdje zaidjuCno oaranititi s a r r -~ J I ~ najkrati osvrt. KritiCka teorija +I-LI- Ctva kao teorijsko znanie niie LI stani~.! po misljeniu aurora ieiniitizird. ti problem vrenlena u povijesno-stvarala?kom smi- shl, i -0na g~a doista uopCe ne tematizira, huduei da svoi predmet (dru3tvo) uzlnia ha0 datast i siaii? ispred ideie svijeta u smislu idealiteta, ti. postalosli po pnn- cipu proiz,vedenosti, <to je karakter ka- ko svijeta tako i n jepov aremena, ier drugog vremena n i ~ i nema (vrijeme kao ,isp~injenost'). U tcim kontekstu auior - - po naSem mi-^ljenj~i s pravom - vizi. ra i antiutopijski ( i Cak antifilozof4d kao u slu2aju A. Sclimidta, PVS, 312- -325) karakter odustajanja od ideje e- mancipacije, karaktemticno-a pozici- ju krititke teorije, koia odustaie od r?- volucionarno~ saddaja polma prakse.

tizira, sama nalazi n ideelnom mediju spwriaje (znanju predmeta) u kojern se ne nmie dosiici vremenski hijaius ivojl zjapi izmedu predmeta i teorije; ona taj i i fatus mora zatvoriti hermeneutiL-ld. Taj poku4aj se prepoznaje u tome ?to kriticka teorija eksplicitno nijete kako povijesni subjekt cake 1 svoju vlastitu L ~ ~ O Z L I subjekca koji Sam uspostavlja svoj teorijshi predmei. Un~jesto toga kriti&k.a teorija nudi ~eorijsfci diskurs kojemu je sama presuteni subjekt.

Sa smionog i klizavog terena vremena sive Cvrs~e perspektivc se potinj~i pomi- a i i . Miyljenje koje se ocilucuje da iz mrtvog ~igla refleksije i/vuCe sebe. u liku remeiinosti i koje sviiei shvaca kao iivijek iznova uspostavliiv, ne raCuna sa siguroim uporiS1em biika koiem se pri- kl . . >inla . hlozofija '. koja ta} svijet hote sa- mo objasniti. Studija M , Kangrge stopa ne svjedozi o jednom sTanoviSt1i nego piiie o kliziitu, rastapani~i veza datos svijeta, o otvaranju dri-igih svjetova, to i k o magiiski privlacnih LI svojoi utopii noqti da mame poput onoa umietnika koji f e zauvijek nSao 1 1 svaje vlastito djelo. Njemu pripadaju najljepse strain- ce ove knjige,