Prof.dr.sc. Davor Derenčinović Predavanja na Poslijediplomskom studiju iz kaznenopravnih znanosti, 2012.
Prof.dr.sc. Davor DerenčinovićPredavanja na Poslijediplomskom studiju
iz kaznenopravnih znanosti, 2012.
Povijest k.p. - periodizacijaOd preddržavnog razdoblja do prvih
kodifikacija (16. stoljeće)Od prvih kodifikacija do francuske građanske
revolucije (kraj 18. stoljeća)Od francuske građanske revolucije do danas
Obilježja kaznenog prava u najranijem razdobljuNe postoji kazneno pravo kao državno pravo u
današnjem smislu riječiPrvobitne reakcije na povrede određenih
zabrana u formi krvne osvete – kolektivni karakter reakcije
Postupno je krvna osveta reducirana afirmacijom načela taliona i uvođenjem tzv. kompozicije (otkupnine)
Značajni izvori: Hamurabijev zakonik, Ur-Namuov zakonik, Zakonik Bilalame, Zakonik XII ploča itd.
Rani srednji vijekOsnovna obilježja k.p. – heterogenost,
okrutnost, nejednakost, arbitrarnostRazdoblje kodifikacija ranosrednjovjekovnog
kaznenog prava – leges barbarorum Od VI. stoljeća ponovna afirmacija (recepcija)
rimskog prava – Codex Iustinianus Znanstvena obrada kaznenog prava tek od
XII. stoljeća kada je osnovana tzv. glosatorska škola
Postglosatorsko razdobljeOd 13.-16. stoljeća Gaudinus, Romancis, Clarus, Farinacius,
CarpzovAbsolutio ab instantia – otpuštanje od suđenja
kad nema dokaza za krivnju, no osoba i nadalje ostaje pod sumnjom
Tortura – uvodi se zbog formalnog dokaznog pravila (dva svjedoka ili priznanje)
Crimen extraordinarium i poena extraordinaria
Razdoblje prvih kodifikacijaConstitutio Criminalis Carolina (1532.)Nueva Recopilacion (1564.)Ordonence Criminell (1670.) Constitutio Criminalis Theresiana (1768.)Codex Iuris Criminalis Bavarici (1751.)Sveriges Rices Allamana Log (1734.)
Constitutio Criminalis CarolinaDonesena 1532. godine u doba vladavine
Karla V HabsburgaSalvatorna klauzula – regulira odnos
partikularnih prava i kodifikacijeDopušta analogiju Mišljenja učenih pravnika u slučaju
postojanja pravnih prazninaApsolutno određene kazne s prevladavajućom
smrtnom kaznom
Constitutio Criminalis TheresianaDonesena 1768. godine i predstavlja odvajanje
austrijskog od općeg njemačkog prava Kao svrhu kažnjavanja navodi popravljanje
počinitelja premda je za većinu k.d. propisana smrtna kazna
Nema načela legaliteta, dopuštena je analogijaŠiroka primjena smrtne kazne (dopuštena je
“egzekucija” i nad umrlom osobom ako je djelo izazvalo “ogorčenje u narodu”).
Razdoblje reforme kaznenog prava Prosvjetiteljstvo, predvečerje francuske
građanske revolucije Afirmacija ideje o prirodnom pravu i teorije
društvenog ugovoraŠkola prirodnog prava - Hobbes, Grotius,
LockeVoltaire, Montesquieu, Rosseau i dr.
Cesare Beccaria – O zločinima i kaznamaDjelo je objavljeno u Livornu 1764. godineKritički odnos prema srednjovjekovnom
kaznenom pravu Osnova njegova sustava je društveni ugovorZagovara dosljednost u provedbi “načela
najveće sreće” (utilitarizam) Formulacija načela nullum crimen nulla
poena sine lege (načelo zakonitosti) Kazna ne smije biti nasilje države nad
pojedincem već korisna mjera sa svrhom prevencije
Code Penal iz 1791. godine i Code Napoleon iz 1810. godineCP - Uvođenje načela zakonitosti CP - Načelo jednakosti u kažnjavanjuCP - Sustav apsolutno određenih kazniCP - Ukinuto je pomilovanje kako bi se
osigurala beziznimna primjena zakona CN – Trodioba kažnjivih radnji (zločini,
prijestupi i prekršaji)CN – Zabrana retroaktivnosti CN – Uvode se pravne posljedice osude
Bavarski KZ iz 1813. godineDok je Napoleonov KZ donesen pod snažnim
utjecajem Benthamovog utilitarizma, Bavarski KZ koji je donesen 1813. godine inspiriran je idejom kazne kao psihološke prisile (generalna prevencija) A. Feuerbacha
Pravnotehnički kvalitativni iskorak u odnosu na dotadašnje kazneno zakonodavstvo
Po prvi puta se spominje uvjetni otpust osuđenika Kritika – prenaglašavanje specijalne prevencije i
isticanje kazne kao ultimativnog sredstva zastrašivanja
Najznačajniji zakoni iz druge polovine XIX. stoljećaAustrijski KZ iz 1852. Njemački KZ iz 1871. Nizozemski KZ iz 1881. Talijanski KZ iz 1889.
Osnovna obilježja zakonodavstva druge polovine XIX. stoljećaAfirmacija načela zakonitostiKazna je još uvijek dominantna kaznenopravna
sankcija (razvitak penologije kao samostalne kaznene znanosti)
Ublažavanje kaznenopravne prisile (ukidanje tjelesnih kazni i ograničavanje smrtne kazne – utjecaj abolicionističkog pokreta)
Afirmacija kazne zatvora koja je dotad bila u funkciji osiguranja nazočnosti okrivljenika tijekom postupka
Uvođenje tzv. zamjenskih sankcija (uvjetna osuda)
Znanost kaznenog prava - školeKlasična škola Pozitivistička školaSociološka školaPokret društvene obraneNeoklasična škola
Klasična školaNiz koncepcija koje se mogu sistematizirati u tri
pravca – utilitaristički, retributivistički i pozitivistički
Beccaria je preteča klasične škole, a glavni predstavnik utilitarističkog pravca (opravdanje kazne je njezina korisnost) je Bentham
Predstavnici retributivističkog pravca su Kant i Hegel – kazna je pravedna odmazda zbog počinjenog kaznenog djela
Predstavnici normativističkog pravca su Feuerbach i Binding – kazna je opravdana jer je reakcija društva na povredu pravne norme
Pozitivistička školaUtjecaj filozofije pragmatizma i pozitivizma Cesare Lombroso – teorija o rođenom
zločincuEnrico Ferri – pentagon delinkvenata (rođeni,
iz navike, iz strasti, duševno bolesni, slučajni)Raffaele Garofalo – pojam opasnosti
počinitelja (temibilita)Ukazivanje na važnost ličnosti počinitelja
kaznenog djela Utjecaj na uvođenje sigurnosnih mjera u
kazneno pravo
Sociološka školaEklektički pristup Glavni predstavnici škole su Liszt, Prins i Van
Hammel Osnivanje Međunarodne kriminalističke udruge iz
koje se kasnije razvila Međunarodna udruga za kazneno pravo (AIDP)
Liszt se zalaže za ciljnu kaznu (Zweckstrafe) koja mora biti prilagođena ličnosti počinitelja (specijalna prevencija)
Prednost egzogenih faktora u kriminogenezi, afirmacija alternativnih sankcija itd.
Pokret društvene obraneOsnivač je talijanski odvjetnik Filipo Gramatica Zalaže se za odbacivanje sustava kaznenog
prava i uvođenje kategorije antisocijalnosti počinitelja
Radikalne koncepcije ublažava umjereni pravac unutar pokreta kojeg predvodi Marc Ancel
Od pozitivista preuzimaju teze o opasnosti počinitelja i važnosti specijalne prevencije no zalažu se za humanizaciju kaznenog prava
Uvođenje koncepta resocijalizacije počinitelja kaznenog djela
Neoklasična škola Niz koncepcija tzv. „srednjeg puta” između
postavki klasične i pozitivističke škole kaznenog prava
Od retributivističkog pravca klasične škole preuzima koncept krivnje kao moralne odgovornosti (stupnjevanje krivnje i uvođenje smanjene ubrojivosti)
Zalaganje za dualistički sustav kaznenopravnih sankcija
Uvođenje odgojnih mjera kao posebne vrste kaznenopravnih sankcija za maloljetne počinitelje kaznenih djela