Kratak pregled Basela 2

Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2 __________________________________________________________________________

Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2Basel II predstavlja sveobuhvatan pristup upravljanju rizicima i nadzoru banaka. On e doprinijeti poveanju sigurnosti i zdravog poslovanja banaka, ojaati stabilnost financijskog sustava u cijelini, te poboljati sposobnost financijskog sustava u slubi potpore odrivom rastu svekolikog gospodarstva... On jami da e regulativa kapitala ostati temelj sigurnosti i zdravlja bankarstva u 21. stoljeu... Zadovoljstvo mi je ponuditi ovaj revidirani okvir me unarodnoj zajednici.

Jean Claude Trichet, predsjednik i direktor nadzornih tijela sredinjih banaka skupine zemalja G-10 i predsjednik Europske centralne banke, lipanj 2004.

Financijski sektor iz temelja se promijenio tijekom u zadnjih dvadesetak godina. Napredak u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji, deregulacija i globalizacija, glavni su uzronici ovakvih promjena. U situaciji ovako dinaminog okuenja svakako se kao dominantno postavlja pitanje poveanog rizika poslovanja. Prema tome, izrazito je bitno odrediti koliko minimalno vlastitog kapitala banka treba osigurati da joj se nikad ne dogodi insolventnost, odnosno da bi pokrila sve neoekivane gubitke. Odgovor na ovo pitanje svakako daje Basel II. Basel II se zasniva na fleksibilnosti i sofisticiranim pristupima mjerenju kreditnog i operativnog rizika. Time se donosi jedan sasvim novi mentalitet u nainu reguliranja poslovanja banaka Osnovni cilj ovog dokumenta je istaknuti vanost procjene kreditnog portfelja ija bi rizinost imala odgovarajuu kapitalnu adekvatnost.


2.1.

PRIKAZ BAZELSKOG SPORAZUMA

Basel regulativa propisuje pokrivanje rizika kojima su izloene financijske institucije kapitalom, a donosi ju Basel Committee on Banking Supervision (Bazelski odbor). Basel Committee on Banking Supervision sastaje se u Bank for International Settlements (BIS) u Baselu. Otuda i potjee naziv regulative Basel. BIS je osnovana 1930. i najstarija je me unarodna financijska institucija.

Bazelski odbor sa sjeditem u Baselu osnovan je 1975. godine od strane guvernera G-10 zemalja. Danas se sastoji od predstavnika sredinjih banaka i nacionalnih nadzornih organa banaka 12 zemalja. Konkretno, ine ga lanovi dunosnici nacionalnih supervizora Belgije, Kanade, Francuske, Njemake, Italije, Japana, Luxemburga, Nizozemske, panjolske, vedske, vicarske, Velike Britanije i SAD. Cilj Odbora je uskladiti bankarski nadzor na me unarodnoj razini te stvarati preduvjete za intenziviranje me unarodne konkurencije banaka.

2.1.1. KRONOLOGIJA NASTANKA BASELA II

Prethodnica Baselu 2 je dananja regulativa o adekvatnosti kapitala tzv. Odluka o adekvatnosti kapitala (Basel I). Basel I izdan je 1988. godine. Njegova glavna

znaajka je injenica da je dao definiciju jamstvenog kapitala i okvir da jamstveni kapital treba pokrivati 8% rizika. Postojei Bazelski sporazum o kapitalu iz 1988. godine, imao je vrlo pozitivan uinak na visinu kapitala banaka, odnosno zaustavio je negativan trend smanjivanja i doveo do poveanja kapitala banaka. No ipak, protekom vremena Basel I nije uspio adekvatno odgovoriti na sva bitna pitanja. Stoga je uvelike izmijenjen 1996. godine kada su u njega ukljueni kapitalni zahtjevi za trine rizike. Cijeli proces ka stvaranju Basela II zapoeo je u lipnju 1999. kada je Bazelski odbor slubeno objavio prvi prijedlog Novog kapitalnog standarda (The New Basel Capital Accord) koji e zamijeniti Basel I. (CP1). Nakon toga, u sijenju 2001. god. uslijedio je detaljniji skup konzultativnih dokumenata tzv. drugi


konzultativni papir (CP2). Nakon intenzivne interakcije sa predstavnicima banaka, u travnju 2003. godine, Bazelski odbor za bankovnu superviziju izdao je svoj trei konzultativni papir (CP3) o Novom bazelskom sporazumu o kapitalu (Basel II). Konaan tekst Basela II objavljen je u lipnju 2004, a aktualni slubeni start Bazela II u razvijenim zemljama krenuo je sa 31.12.2006. godine.

2.1.2. OSNOVNE POSTAVKE BASELA II

Basel 2 predstavlja novi koncept izraunavanja adekvatnosti kapitala banke, nudei pri tom nova pravila u mjerenju i upravljanju rizicima kojima je banka izloena u svom poslovanju. S obzirom da je apital je osnova baninog rasta, te zatita od neoekivanih gubitaka, Basel II definira kolika je vrijednost vlastitog kapitala banke dostatna za pokrie svih neoekivanih gubitaka. Svrha toga je da vlastiti kapital koji ima primarnu funkciju zatite banke od rizika insolventnosti bude uvijek odgovarajue vrijednosti prilago ene rizinoj izloenosti banke. Definiranje adekvatnosti kapitala ima iznimnu ulogu za rast, razvoj i stabilnost banke. Naime, prenizak kapital banke stvara mogunost nesposobnosti apsorpcije gubitaka, veu vjerojatnost bankrota, te ugroavanje depozitara. S druge strane, previsoki kapital onemoguuje ostvarivanje dovoljno visoke razine povrata na izvore sredstava, te time dovodi i do problema profitabilnosti poslovanja.

Samo prihvaanje Baselskih standarda nije obveza, ve slobodan izbor svake drave. Od 1988. godine do sada vie od 100 zemalja u cijelosti ili djelomino primijenilo je Basel I. I u odnosu na Basel 2 strategije pojedinih zemalja se razlikuju. Na primjer, SAD za sada ima namjeru primijeniti rjeenja iz Basela 2 samo na velike banke s me unarodnim poslovanjem tj. primjeniti e samo najnaprednije pristupe i to samo na svojih cca. 20 najveih banaka, ostale banke e ostati na Basel I regulativi. Nasuprot tome, Europska unija ima namjeru donijeti direktivu kojom bi obvezala sve banke svih zemalja lanica na primjenu Basela 2, poevi od kraja 2006., odnosno 2007. godine za koritenje naprednih tehnika. Ostale zemlje donose vlastite strategije u skladu sa svojim mogunostima, ciljevima i prioritetima, no veina predvi a primjenu u narednom desetogodinjem razdoblju. (Maleti, 2005.). Osnovni


cilj ovog dokumenta je obuhvat kompleksnog profila rizika na razini banke kao cjeline te uskla ivanje strategije rizika i vlastitog kapitala. (Osmanagi Bedenik, 2005.) Baselom II se ele postii uskla enje razine regulatornog kapitala s baninim rizinim profilom i jaanje globalnog financijskog sustava.

Temelji se na tri stupa (Jakovevi, 2003.):

1. minimalni kapitalni zahtjevi (Stup 1), 2. nadzor nad adekvatnou kapitala (Stup 2), 3. trina disciplina (Stup 3).

Grafikon 1: Struktura Basela II

Izvor: Rezultati upitnika o novom bazelskom sporazumu o kapitalu, lipanj 2004

Stupovi su me usobno komplementarni, svaki od njih omoguuje neto to druga dva stupa nisu u mogunosti pruiti i svaki je bitan za ostvarenje ukupnog cilja Basela II poboljanju kvalitete sustava upravljanja rizicima i doprinosu financijskoj stabilnosti.


2.2.

STUP 1 - MINIMALNI KAPITALNI ZAHTJEVI

Prvi stup Basela 2 odre uje minimalne zahtjeve za kapitalom1 banaka donosi veu osjetljivost na rizike. U odnosu na Basel I, Basel II donosi viestruke promjene, ali sam pojam i definicija regulatornog kapitala nije se promijenila. To je ona vrijednost kapitala koju banka mora imati za pokrie neoekivanih gubitaka, a sastoji se u pravilu od temeljnog kapitala, zadranih zarada i priuva poslije oporezivanja te dopunskog kapitala. (Varjai, 2003.). Omjer potrebnog (jamstvenog) kapitala u odnosu na izloenost rizicima banke od 8%2 ostaje nepromjenjen. U tom smislu, koeficijent adekvatnosti kapitala prema Baselu II, izraunava se razlomkom iji je brojnik raspoloivi jamstveni kapital, a nazivnik rizikom ponderirana aktiva. (Martinjak, 2004.)

Stopa adekvatnosti kapitala =

jamstveni kapital 8% ponderirana aktiva

Tako izraunati koeficijent, prema Baselu 2 kao i prema postojeem sporazumu, mora u svakom trenutku iznositi najmanje 8%. Prema tome, u tom segmentu nije bilo promjena - po novom standardu i dalje stoji zakonska obveza banaka da posluju odravajui ovu stopu minimalne adekvatnosti kapitala.

Promjene koje donosi Basel 2 odnose se na mjerenje i analizu rizika kojem su banke izloene (tj. ono to se nalazi u nazivniku jednadbe). Dok stari standard u definiciji rizine aktive prepoznaje samo kreditni i trini rizik, pretpostavljajui da su ostali rizici pokriveni kroz obuhvat prethodna dva, novi kapitalni standard Basel II. nudi sljedee inovacije (Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.):

korjenitu promjenu kvantifikacije kreditnog rizika;

1 2

minimal capital requirements Minimalna stopa adekvatnosti kapitala prema Zakonu o bankama ( NN, br 168/2002 ) je 10%


uvo enje kategorije operativnog rizika, njegovog mjerenja i ukljuivanja u nazivnik za izraun koeficijenta adekvatnosti kapitala.

2.2.1. KREDITNI RIZIK

I pored uvo enja novih kategorija rizika kreditni rizik je i dalje najbitnijiBazelski odbor u ovom kontekstu nudi nekoliko opcija za izraunavanje minimalnih kapitalnih zahtjeva u Stupu 1, to znai da svaka banka moe sama odabrati onaj nain koji je najprimjereniji njezinim specifinostima tj. njezinom rizinom profilu. To proizilazi iz injenice da se poslovanje i rizici, kojima su banke izloene, me u njima dosta razlikuju pa zbog toga jednak nain mjerenja rizika ne daje odgovarajue rezultate u svih banaka.

Metode mjerenja kreditnog rizika prema Baselu II su (Consultative Document; Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.): standardizirani pristup (SA)3 osnovni interni sustav raspore ivanja (FIRB)4 napredni interni sustav raspore ivanja (AIRB)5

Banka nije duna koristiti odre eni pristup, ve sama odabire onaj koji joj najbolje odgovara ovisno njenom rizinom profilu. Me utim, svakako joj je u cilju u konanici prei sa standardiziranih metoda gdje su sve komponente fiksno postavljene od strane supervizora, ka metodama zasnovanim na internim modelima upravljanja rizicima koje su preciznije. Jer, to je sofisticiranije upravljanje rizicima na temelju internih modela banaka to su manji kapitalni zahtjevi. (Varjai, 2003.)

3 4

Standardised Approach Foundation Internal ratings-based approach 5 Advanced Internal ratings-based approach


2.2.1.1.

STANDARDIZIRANI PRISTUP

Standardizirani pristup slian je vaeem Basel I standardu. Namjenjen je prvenstveno bankama koje ele jednostavan sustav adekvatnosti kapitala. Koristei ovaj pristup, banke svojim potraivanjima dodjeljuju propisane pondere rizika ovisno o karakteristikama potraivanja (tj. kome je namjenjen kredit). Ovaj pristup je u principu modificiran postojei Basel I standard. Neki elementi su zadrani, ali uvedene su i neke novosti.

Zadrano je sljedee:

Temelji se na uspostavi fiksnih pondera rizika koji se odre uju prema vrsti potraivanja. Te rizine pondere odre uju i propisuju supervizori, a poslovne banke su ih dune usvojiti i primjenjivati pri izraunu adekvatnosti kapitala. Kategorije potraivanja definirane u standardiziranom pristupu obuhvaaju potraivanja od dravnih institucija, banaka, trgovakih drutava, stanovnitva, te potraivanja osigurana zalogom nad nekretninama.

rizine kategorije 0%, 20%, 50%, 100%

ovaj pristup ne zahtijeva interni rejting od strane banke, ve se kvaliteta dunika ili mjeri od strane vanjske agencije ili se potraivanju prema takvom klijentu dodjeluje ponder rizika 100%. (The New Framework for Capital Adequacy (Basel II), 2003)


Najvanije novosti: mogunost odre ivanja pondera rizika na bazi ratinga ECAI6. Novi kapitalni standard doputa i potie primjenu kreditnog rejtinga od eksterne institucije za procijenu kreditnog rejtinga7 Izabiru ih nacionalni supervizori, koji i donose odluku o priznavanju pojedinih ECAI. Banke moraju objaviti koje ECAI koriste, te ih dosljedno primjenjivati za sve tipove potraivanja dodana rizina kategorija 150% - ovaj ponder dodjeljuje se subjektima koji su rangirani loije od (B-) i kreditima koji su u zakanjenju plaanja dulje od 90 dana, a rezerviranja za gubitke su manje vrijednosti od 20% ukupnog nepodmirenog potraivanja. (Consultative Document; Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.) vie pondera rizika za potraivanja od poduzea (nisu svi u 100%) krediti stanovnitva sada u 2 kategorije (35% i 75%) - Izloenost banaka kreditnom riziku stanovnitva specifino je razra ena. Potraivanja ukljuena u portfelj stanovnitva prema novim pravilima dobivaju rizini ponder od 75% u odnosu na dosadanji ponder od 100%. Krediti osigurani hipotekom na rezidencijalnu nekretninu uz odre ene uvjete mogu imati stupanj (ponder) rizika od samo 35% - supervizor ga moe izmjeniti ako misli da je prenizak za njegovo trite. Krediti malim i srednjim poduzetnicima mogu se ukljuiti u portfelj stanovnitvu ako potraivanje usmjereno na jednu ili vie s njom povezanih osoba nije vee vrijednosti od 1 milijun (eura), uz zahtjev za disperziranost portfelja, jer izloenost prema jednoj osobi ne bi smjela premaiti 0,2% ukupnog portfelja stanovnitvu. (Varjai, 2003.) Razvoj i primjena tehnika kojima se smanjuje kreditni rizik8 - proiren obuhvat kolaterala, hipoteka, garancija, kreditnih derivata - cilj pristupa je smanjujiti minimalni kapitalni zahtjev.

6

External Credit Assessment Institutions eksterne institucije za procjenu kreditnog rizika Poznate su me unarodne agencije npr. Standard&Poor's i Moody's 8 credit risk mitigation7


Pregled predloenih pondera rizika koje banke u Hrvatskoj dodjeljuju svojim klijentima ovisno o vrsti potraivanja:

Tablica 1. Ponderi rizika za potraivanja od dravnih institucija i banaka


Tablica 2. Ponderi rizika za potraivanja od trgovakih drutava i stanovnitva



2.2.1.2.

INTERNI SUSTAV RASPORE IVANJA

Interni sustavi rangiranja klijenata predstavljaju najznaajniju inovaciju Basela II. Ovakav pristup mjerenju kreditnog rizika preuzet je iz prakse velikih internacionalnih banaka. Za razliku od standardiziranog pristupa gdje sve parametre rizinosti za utvr ivanje minimalnih kapitalnih zahtjeva zadaje regulator, u IRB pristupu banke same mjere kljune karakteristike dunikove kreditne sposobnosti. (Consultative Document; Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.). To znai kako e banke koje e primjenjivati IRB pristup moi same kvantificirati kljune karakteristike dunikove kreditne sposobnosti pri odre ivanju potrebne visine kapitalnog zahtjeva. U tome lei bitna razlika u odnosu na standardizirani pristup u kojemu sve parametre rizinosti za utvr ivanje kapitalnih zahtjeva zadaje regulator.

Prema IRB pristupu banka razvrstava svoja potraivanja u 5 osnovnih grupa ovisno o karakteristikama rizinosti (Martinjak, 2004.): trgovaka drutva dravne institucije banke stanovnitvo vlasniki vrijednosni papiri

Za svaku skupinu potraivanja bitno je odrediti sljedee kljune elemente IRB pristupa (QIS 3, 2002.): Komponente rizika (odre uju se interno ili ih je zadao supervizor) Izraun ponderirane imovine (sredstva putem kojih se komponente rizika transformiraju u rizikom ponderiranu imovinu, a potom i u kapitalne zahtjeve) Minimalni zahtjevi (odnose se na standarde koje banke moraju zadovoljiti ele li primjenjivati IRB pristup)

Osnovne komponente rizika (QIS 3, 2002.):


Vjerojatnost neplaanja (PD9) - vjerojatnost da dunik nee uredno ispuniti

svoje obveze Gubitak u trenutku neplaanja (LGD10) uvjetovan vrstom kolaterala Izloenost u trenutku neplaanja (EAD11) uvjetovan vrstom potraivanja Dospijee (M12) koje mjeri preostalo vrijeme ekonomskog dospijea izloenosti.

S obzirom da ove komponente slue kao inputi za izraun ponderirane imovine, one direktno utjeu na visinu kapitalnih zahtjeva. Visoke vrijednosti za PD, LGD, EAD i M vode ka viim kapitalnim zahtjevima i obratno - nie vrijednosti komponenti rizika vode ka niim kapitalnim zahtjevima.

Razlikuju se dvije varijante IRB pristupa: Osnovni pristup internog rangiranja klijenata (FIRB) Napredni pristup rangiranja klijenata (AIRB)

Te se verzije primarno razlikuju po tome odre uje li komponente rizika banka prema vlastitim procjenama ili ih specificira supervizor.

Tablica 3: Osnovna razlika izme u FIRB i AIRB pristupa

Komponenta rizika PD LGD EAD M

FIRB Vlastita procjena banke Zadaje supervizor Zadaje supervizor Zadaje supervizor

AIRB Vlastita procjena banke Vlastita procjena banke Vlastita procjena banke Vlastita procjena banke

Izvor: Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.; obrada autor

9

Probability of default Loss given default 11 Exposure at default 12 Maturity10


Iz tablice je vidljiva razlika u primjeni osnovnog i naprednog pristupa internog rangiranja. Kljuna razlika je u podacima, koje u AIRB pristupu osiguravaju same banke, dok ih u FIRB pristupu specificiraju supervizori. Potraivanja unutar skupine trgovakih drutava i stanovnitva dalje se raspore uju u nekoliko podskupina. Konkretno, kada je rije o poduzeima, kao i u

standardiziranom pristupu SME moe biti dodjeljen u razliite razrede izloenosti i pristupe koji rezultiraju razliitim ponderima rizika (Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.):

Poduzeu svrstanom u razred Corporate pod osnovnim IRB pristupom, dodjeljuje se ponder rizika ovisno o PD, LGD i veliini tvrtke. Tako se poduzeu sa ukupnim godinjim prihodom izme u 5 i 50 milijuna eura dodjeljuje snien PD. LGD za kredit koji nije osiguran kolateralom unaprijed je zadan od strane supervizora i iznosi 45% (ili 75% ukoliko se radi o zajmu bez prioriteta vraanja). Ovisno o kolateralu razina LGD moe biti sniena i do 0% to vodi tako er ka ponderu rizika od 0% i konano bez troka kapitala.

Poduzeu svrstanom u razred Corporate pod naprednim IRB pristupom, dodjeljuje se ponder rizika ovisno o PD, LGD, M i veliini tvrtke koristei isti izraun ponderirane imovine kao i pri osnovnom pristupu. Za razliku od osnovnog pristupa interna procjena LGD moe dovesti do niih kapitalnih zahtjeva ukoliko postoji kolateral. Za kredit koji nije osiguran kolateralom primjena naprednog pristupa moe rezultirati viim kapitalnim zahtjevima budui da LGD nije limitiran na 45%. Interna procjena za EAD i M moe tako er dovesti do niih ili viih kapitalnih zahtjeva. SME koje ispunjava kriterije za kvalificiranje pod Retail13 ponder rizika ovisi o internoj procjeni banke za PD, LGD i EAD. Naime za izloenost Retailu ne postoji primjena osnovnog IRB pristupa, tj. svi se inputi raunaju interno. Tako er ne uzima se u obzir M i veliina tvrtke (mjerena ukupnim prihodom tog poduzea). Sve to vodi ka znatno niim kapitalnim zahtjevima nego prilikom svrstavanja poduzea pod Corporate.

13

Ukoliko je ukupna izloenost prema klijentu manja od 1 milijun eura


Iz svega navedenog, jasno je da e banke koje koriste AIRB pristup imati maksimalnu fleksibilnost, jer gotovo sve ulazne podatke osiguravaju na temelju vlastitih procjena. Upravo stoga, prema rezultatima istraivanja provedenog me u europskim bankama14 gotovo sve znaajne banke na svjetskom tritu nastoje uvesti interne modele upravljanja kreditnim rizikom, osobito napredne.

Grafikon 2: Pristup mjerenja kreditnog rizika koji e koristiti velike banke (lanice G40)

Izvor: Rezultati istraivanja europskih banaka, 2005.

Kao to je vidljivo iz prethodne slike, od 33 velike banke njih 32 (odnosno 97%) planiraju poeti koristiti napredni IRB pristup tijekom 2007./2008. godine. Jedino jedna velika banka ne eli primjenjivati AIRB pristup.

Istraivanje je provedeno u drugoj polovici 2004. godine. U njemu su sudjelovale 104 banke diljem Europe koje ukupno pokrivaju otprilike 40% aktive europskog bankovnog sustava. Od toga su 33 banke iz skupine 44 najvee banke u Europi (G40) i 71 banka iz kategorije malih i srednjih banaka (S1000)

14


Grafikon 3: Pristup mjerenja kreditnog rizika koji e koristiti velike banke (lanice S1000)

Izvor: Rezultati istraivanja europskih banaka, 2005.

Iz slike 3 vidljivo je kako i veina malih i srednjih europskih banaka tako er tei ka primjeni naprednog IRB pristupa. Me utim, jedna etvrtina njih planira primjeniti osnovni IRB pristup, a jedna etvrtina ili standardizirani pristup ili jo nije donijela odluku. No unato planovima veine banaka, razna istraivanja koja su bila sastavni dio i prethodila procesu donoenja Novog kapitalnog standarda, pokazala su da trenutno veini banaka nisu dostupni podaci na temelju kojih bi mogli pouzdano procijeniti LGD i EAD, dok za izraun PD veina banka raspolae referentnim podacima. Naime, sukladno propisima Basela 2 da bi banka uope mogla primjeniti IRB pristup nuno je da posjeduje podatke o pojedinim komponentama rizika za odre eni vremenski interval (Varjai, 2003.):

-

za izraun PD - 2 godine podataka (za FIRB) tj. 5 godina (za AIRB) za izraun EAD i LGD 7 godina (5 god.)

Iz tog razloga, sve znaajnije banke u svijetu ve su krenule sa prikupljanjem podataka i formiranjem baze podataka. No kreiranje ovakve baze predstavlja znaajan teret za banku, prije svega u trokovnom smislu.


Me utim, Basel II doputa primjenu naprednog IRB pristupa tj. vlastite procjenu kljunih parametara rizika samo onim bankama kod kojih su zadovoljeni strogi kvalitativni i kvantitativni zahtjevi postavljeni u standardu. Sukladno tome, neki osnovni preduvjeti za primjenu IRB pristupa (QIS 3, 2002.) su:

Dizajniranje sustava raspore ivanja - kljuan je element njegove uinkovitosti. Dizajn internog sustava raspore ivanja mora osigurati kvalitetnu distribuciju izloenosti banke po razliitim stupnjevima rizika bez prevelikih koncentracija. Sukladno Baselu 2, banka mora imati najmanje osam rizinih skupina za raspore ivanje svojih dunika, te imati jasne kriterije za raspore ivanje

pojedininih dunika u odre ene rizine skupine Operativno funkcioniranje - on mora biti integralni dio procesa upravljanja kreditnim rizikom. Banke IRB ne koriste samo pri donoenju odluke o odobravanju kredita ve i pri odre ivanju cijene kredita, upravljanju kreditnim rizikom i sl. to banka vie rabi IRB, supervizor ima vie povjerenja u njegove rezultate za procjenu Raspoloivost i kvaliteta podataka - koji su potrebni za procjenu komponenti rizika. Podaci mogu biti iz internih ili eksternih izvora, ali banka mora dokazati da su oni relevantni. Stoga su potrebne viegodinje vremenske serije podataka, to je ujedno i jedna od najveih prepreka banci za primjenu IRB pristupa. Nadzor nad sustavom Korporativno upravljanje - sve materijalno znaajne aspekte procesa procjene rizika i odre ivanja rejtinga moraju odobriti uprava i nadzorni odbor, tako da upravljake strukture banke moraju biti vrlo dobro upoznate s cijelim procesom dodjeljivanja rejtinga i pripadajuim sustavom izvjetavanja. S obzirom da je proces uvo enja IRB poprilino zahtjevan i iziskuje visoke trokove, za oekivati je da e ga u Hrvatskoj primjenjivati velike banke sa dobro razvijenim internim modelom upravljanja kreditnim rizikom, dok e za male regionalne banke standardizirani pristup biti prihvatljiviji.


2.2.2. OPERATIVNI RIZIK

Globalizacija financijskih usluga, zajedno s rastuom razinom financijske tehnologije, ine aktivnosti banaka, a time i razinu rizika sve sloenijima. Razvoj bankarskih poslova sve vie uvjetuje da pored kreditnog i trinog rizika na znaaju dobivaju i neki drugi rizici, osobito operativni. Upravo Bazelski odbor je prepoznao vanost upravljanja ovim rizikom i njegov veliki utjecaj na iznos gubitaka.

Prema Basel II definiciji, operativni rizik je rizik gubitka koji je rezultat neadekvatnih ili pogrenih internih procesa, ljudi, sustava ili vanjskih doga aja. (QIS 3, 2002.) Iako operativni rizik postoji od samih zaetaka bankovnog poslovanja, nije mu se oduvijek pridavala osobita vanost, niti je postojao zahtjev za odgovarajuim mjerenjem ove vrste rizika od strane banaka. No, odre ene karakteristike suvremenog naina poslovanja (automatizacija poslovanja, e-bankarstvo, novi sofisticirani bankarski proizvodi, globalizacija bankovne industrije) uvjetovale su i ozbiljnije bavljenje operativnim rizikom. U novije vrijeme, sve vie se smatra da je operativni rizik drugi po znaaju u bankovnom poslovanju (Consultative Document; Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.). Obveza izraunavanja kapitalnog zahtjeva za operativni rizik najvei je novitet Basela II. (Pavlovi, 2004.). S obzirom na to da ne postoji dugogodinja praksa banaka u upravljanju tim rizikom, neadekvatna baza podataka i neodgovarajua informatika podrka teko je upravljati operativnim rizikom. Ovaj dio standarda bilo je najtee definirati. Stoga je to podruje poprilino grubo definirano. Me u moguim alatima za utvr ivanje i procjenjivanje operativnog rizika su (Baselski odbor za nadzor banaka, Dobre prakse za upravljanje operativnim rizikom i nadzor nad njim, 2003.) : Samoprocjenjivanje ili procjenjivanje rizika: banka procjenjuje svoje operacije i aktivnosti s obzirom na katalog potencijalnih osjetljivosti na operativni rizik. Ovaj se proces provodi iznutra i esto ukljuuje kontrolne popise i/ili radionice za utvr ivanje jakih i slabih strana okruja glede operativnog rizika.


Razvrstavanje rizika (eng. risk mapping): u ovom se procesu razliite poslovne jedinice, organizacijske funkcije ili poslovni tokovi razvrstavaju prema vrsti rizika. Ovaj zadatak moe otkriti podruja slabosti i pomoi upravi u odre ivanju prioriteta daljnjih aktivnosti.

Pokazatelji rizika: pokazatelji rizika su statistiki i/ili metriki podaci, esto financijski, koji mogu dati uvid u rizinu poziciju banke. Ovi se pokazatelji obino redovno preispituju (primjerice, mjeseno ili tromjeseno) kako bi se banke upozorile na promjene koje mogu biti indikativne za problem povezan s rizikom. Takvi su pokazatelji, na primjer, broj propalih transakcija, stope prometa po zaposleniku i uestalost i/ili ozbiljnost pogreaka i propusta.

Mjerenje: neke su banke poele kvantificirati svoju izloenost operativnom riziku koristei se razliitim pristupima. Na primjer, podaci o iskustvu banke koje se odnosi na povijesni gubitak mogu dati znaajne informacije za procjenu izloenosti banke operativnom riziku i razvijanju politike za smanjenje/kontroliranje toga rizika. Neke banke tako er kombiniraju unutarnje podatke o gubicima s vanjskim podacima o gubicima, analizama scenarija i imbenicima za procjenu rizika.

Tri su osnovne metode izrauna kapitalnog zahtjeva za operativni rizik (QIS 3, 2002): 1. pristup osnovnog pokazatelja (BIA15), 2. standardizirani pristup (SA), 3. pristup naprednog mjerenja (AMA16). Sasvim logino, banke se potiu da napreduju u primjeni naprednijih metoda.

15 16

The Basic Indicator Approach Advanced Measurement Approaches


2.2.2.1.

PRISTUP OSNOVNOG POKAZATELJA

Pristup osnovnog pokazatelja najjednostavnija je metoda izraunavanja kapitalnih zahtjeva. Trogodinji prosjek neto operativnog prihoda banke mnoi se s fiksnim alfa postotkom (15%). (Varjai, 2003.) Kapitalni zahtjev (KZ) rauna se pomou skaliranja jednog indikatora neto operativnog prihoda (Perkovi, 2005.):

KZBIA = [(GI1...n x )] / n GI = neto operativni prihod (neto kamatni prihod + neto nekamatni prihod) tijekom protekle 3 godine n=3 = 15%17 Ova metoda daje samo openitu procjenu izloenosti operativnom riziku, najmanje je precizna metoda, te nije za velike me unarodne banke.

2.2.2.2.

STANDARDIZIRANI PRISTUP

Standardizirani pristup naprednija je metoda od BIA i predstavlja minimalni kriterij koji bi trebale koristiti internacionalne banke pri izraunu kapitalnog zahtjeva za operativni rizik. Kapitalni zahtjevi se prema standardiziranom pristupu izraunavaju tako da se ukupne aktivnosti banke podijele na osam poslovnih podruja (npr. kreditiranje stanovnitva, korporativne financije, platni promet i sl.), potom se neto operativni prihod svake poslovne linije mnoi s beta faktorom propisanim za svaku poslovnu liniju (Martinjak, 2004.). Npr. 18% za corporate, 12% za retail poslovanje i sl.17

odre eno od BISa prema kalkulaciji da KZ bude oko 12% jamstvenog kapitala


Ukupni kapitalni zahtjev za banku izraunava se kao zbroj pojedinanih kapitalnih zahtjeva za osam poslovnih linija (Perkovi, 2005.).

KZSA = {godina1-3max [(GI1-8 x 1-8), 0]} / 3 GI = godinji neto operativni prihod = fiksni postotak po podrujima poslovanja (sukladno unaprijed zadanim parametrima od strane supervizora)

Ta podjela u 8 poslovnih podruja najee se zove mapiranje. Proces mapiranja mora biti dokumentiran, a svako novo podruje poslovanja mapira se u odgovarajue podruje. Ako se neko podruje ne moe mapirati svrstava se u podruje s najveom betom.

Kako bi mogle primjenjivati standardizirani pristup, banke moraju zadovoljiti minimalne kvalitativne zahtjeve koje je propisao Bazelski odbor (Martinjak, 2004.):

1. oformiti neovisnu organizacijsku jedinicu odgovornu za upravljanje operativnim rizikom. 2. osigurati redovito praenje podataka o operativnom riziku, ukljuujui znaajne gubitke po pojedinoj poslovnoj liniji. 3. menadment banke treba dobivati redovita izvjea o izloenosti operativnom riziku. 4. sustav upravljanja mora biti kvalitetno dokumentiran, te mora postojati mehanizam kontrola postupanja prema dokumentiranim procedurama 5. interni / eksterni revizori moraju redovito provoditi revizije sustava operativog rizika

Supervizor ima pravo na odre eni period promatranja prije nego odobri uporabu SA.


2.2.2.3.

PRISTUP NAPREDNOG MJERENJA

AMA predstavlja najnapredniji pristup mjerenju operativnog rizika. Ova metoda dozvoljava da banka izrauna kapitalni zahtjev za operativni rizik prema internoj meodologiji. Pristup se temelji na internim podacima banaka o gubicima uzrokovanim operativnim rizikom. Za uporabu metode AMA banka mora zatraiti i dobiti suglasnost supervizora.

Prelazak na raunanje kapitalnog zahtjeva ovom metodom je postepen. Pri tom je nuno i uvjet je da su zadovoljeni odre eni kvantitativni i kvalitativni standardi. Kvalitativni zahtjevi su gotovo identini onima koje banka mora zadovoljiti da bi primjenjivala standardizirani pristup. Kod kvantitativnih zahtjeva, s obzirom da se upravljanje ovim rizikom stalno razvija, Basel II ne propisuje specifian pristup za izraun operativnog rizika.

Kvantitativni zahtjevi reguliraju obvezu redovitog prikupljanja (QIS, 2003.):-

internih podataka o gubicima i koritenje eksternih podatka u odre enim sluajevima; scenarij analize - angairanje strunjaka koji e ih provoditi okruenja - u obzir treba uzeti i njegove kljune karakteristike i imbenike interne kontrole koji mogu izmijeniti svoj profil operativnog rizikate koritenje tehnika za smanjivanje izloenosti operativnom riziku.

Banke se potiu da napreduju u primjeni naprednijih metoda, a internacionalne banke ne bi trebale koristiti BIA. Ukljuivanjem operativnog rizika u izraun minimalnih kapitalnih zahtjeva, supervizori su obuhvatili sve znaajne rizike sa kojima se banke susreu u svojem poslovanju, te stvorili okvir koji je osjetljiviji na rizike. Iako je upravljanje operativnim rizikom tek u fazi razvoja mnoge znaajne banke danas alociraju 20% i vie svojeg internog kapitala zbog operativnog rizika (Varjai, 2003.).


2.2.3. TRINI RIZIK

Trini rizik predstavlja potencijalni gubitak uzrokovan nepovoljnim promjenama na tritu: kamatnih stopa, deviznih teajeva, cijena, indeksa i/ili ostalih faktora koji utiu na vrijednost finansijskih instrumenata. Najee, glavni izvori trinog rizika su devizne pozicije i rizik kamatne stope (Cassidy and Gizycki, 1997.).

Nain

izraunavanja

minimalnih

kapitalnih

zahtjeva

za

trini

rizik

ostaje

nepromjenjen u odnosu na smjernice iz 1996. Tada je, kao odgovor na sve veu izloenost trinom riziku, trini rizik izdvojen kao posebna kategorija. Od te godine bankama je dozvljeno koritenje internih modela upravljanja trinim rizikom za izraunavanje kapitalnih zahtjeva. (Varjai, 2003.) Zahtjevi za kapitalom se odre uju (Varjai, 2003.):

-

Standardiziranim pristupom Prema internim modelima


2.3.

STUP 2 NADZOR NAD ADEKVATNOU KAPITALA

Basel II, pored Stupa koji se odnosi na definiranje minimalnog kapitalnog zahtjeva, svojom strukturom predvi a i postojanje Stupa 2. Stup 2 se odnosi na proces nadzora supervizora. elja je Baselske regulative da proces nadzora uz osiguravanje adekvatnosti kapitala banaka potakne banke na razvoj i primjenu boljih tehnika upravljanja rizicima. Supervizorima se dodjeljuju diskrecijska prava pri odre ivanju kapitalnih potreba banaka relevantnih za njihov poslovni i rizini profil. Bit Stupa 2 je, osigurati optimalnu visinu kapitala u skladu s rizinim profilom svake pojedinane banke (Martinjak, 2004.). Time se uvodi dodatna fleksibilnost pri primjeni Basela II. Kroz Stup 2 se procjenjuje zadovoljavanje minimalnih uvjeta za napredne pristupe iz Stupa 1.

Ovom regulativom uprava banke je i dalje glavno tijelo odgovorno za osiguranje minimalnog adekvatnog kapitala, dok se od supervizora oekuje da ima stalni uvid u injenicu koliko dobro banka procjenjuje svoje potrebe za kapitalom (Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.). Ovim pristupom pokuavaju se pokriti podruja rizika koja nisu dovoljno obuhvaena prilikom izrauna minimalnih kapitalnih zahtjeva (npr. kamatni rizik, rizik likvidnosti, rizik koncentracije). Prema mnogima, Stup 2 baziran je na etiri kljuna naela (Martinjak, 2004.; Perkovi, 2005; Varjai, 2003;):

1. banke moraju uspostaviti odnos procjene cjelokupne adekvatnosti kapitala u odnosu na svoj profil rizika, te strategiju odravanja nivoa kapitala 2. supervizori trebaju ispitati i ocijeniti banine interne procjene u upravljanju kapitalom, kao i nadgledati i osigurati njihovu uskla enost sa regulatornim propisima. Supervizor treba, kad nije zadovoljan sa rezultatima nadzornog procesa, poduzeti odgovarajue korake.


3. supervizor treba od banaka oekivati da posluju iznad minimalnih kapitalnih pokazatelja, a trebali bi imati i mogunost zahtijevati od banaka da odre razinu kapitala iznad propisanih minimalnih vrijednosti 4. supervizor mora reagirati u ranoj fazi da bi zaustavio negativne trendove ako se oni pojave i odrao adekvatnost kapitala iznad minimalne razine, te zahtijevati brze i korektivne akcije

S obzirom da Bazelski odbor smatra kamatni rizik potencijalno znaajnim rizikom, a nije pokriven kapitalom unutar 1. stupa, on se pokriva u sklopu drugog stupa. Ukoliko supervizori nisu zadovoljni upravljanjem rizikom promjene kamatnih stopa u nekoj banci, oni mogu zahtijevati od te iste banke ili da smanji izloenost tom riziku, ili da odvoji odre eni iznos kapitala ili kombinirati te dvije mjere (Varjai, 2003.)

Pored navedenog, supervizori reguliraju i rizik kreditne koncentracije. Rizik koncentracije najvei je pojedinani uzrok velikih problema u poslovanju banaka. Kako se banke veinom jo uvijek bave kreditnim poslom, najvie e se regulirati ovaj rizik. Najee se prate koncentracije (CP3, 2003.):

-

prema pojedinanom klijentu (grupi klijenata) prema pojedinim ekonomskim sektorima ili geografskoim podrujima indirektne kreditne koncentracije (prema collateral providerima

osiguravajua drutva)

Supervizori moraju provoditi svoje kontrole na transparentan i odgovoran nain, odnosno njihovi kriteriji moraju biti javno dostupni.


2.4.

STUP 3 TRINA DISCIPLINA

Stup 3 je jedan od tri temeljna stupa Novog kapitalnog standarda iji je cilj me usobno nadopunjavanje. Svrha mu je pruanje potpore minimalnim kapitalnim zahtjevima i nadzoru nad adekvatnou kapitala, odnosno Stupu 1 i Stupu 2.

Cilj treeg stupa je potaknuti trinu disciplinu, zahtijevajui objavljivanje seta informacija o poslovanju banaka. Na taj nain svi sudionici na tritu imaju vie informacija o izloenosti i upravljanju rizicima pojedinih banaka, to e u konanici rezultirati i zdravijim bankarskim sustavom (Caruana, 2003.). Kljune informacije odnose se na informacija o obuhvatu primjene Basela II, visini i strukturi kapitala, izloenosti riziku, procesu procjene rizika i adekvatnosti kapitala institucije (Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.). Ovakva transparentnost, koju se nalae u okviru stupa 3, daje snane poticaje za zdrav nain poslovanja, jer trite moe nagraditi banke koje upravljaju rizicima na odgovarajui nain i kazniti one koje odravaju kapital na preniskoj razini u odnosu na rizini profil. (Varjai, 2003.). Ukoliko banke ele koristiti mogunost niih kapitalnih zahtjeva, nuno je ispuniti ovaj uvjet transparentnosti, iz razloga to je on sastavni dio procesa odobravanja internih modela.

S obzirom da banke ve imaju obveza objavljivanja prema Me unarodnim raunovodstvenim standardima, dio objavljuvanja u stupu 3 biti e ukljueno u izvjetavanje po MRS. Za ono izvjetavnje koje nije obavezno prema prema raunovodstvenim standardima niti po nekim drugim propisima, banka e sama ukljuiti na koji nain i kroz koji medij e to uiniti (Perkovi, 2005.)


Set dokumenata koje je potrebno prezentirati u skladu sa treim stupom pokriva sva etiri glavna rizika18 i odnosi se na sljedee (Varjai, 2003.):

Kapital struktura kapitala adekvatnost kapitala

Izloenost rizicima i procjena rizika openiti kvalitativni zahjevi za prezentiranjem kreditni rizik o openite informacije za sve banke o informacije za banke koje koriste standardizirani pristup o informacije za banke koje koriste IRB pristup o ulaganje u vrijednosne papire u bankarskoj knjizi o tehnike smanjivanja izloenosti kreditnom riziku o sekuritizacija imovine

trini rizik o informacije za banke koje koriste standardizirani pristup o informacije za banke koje koriste interne modele

operativni rizik izloenost riziku promjene kamatnih stopa u bankarskoj knjizi Izvjetava se samo o materijalno19 znaajnim stavkama.

U pravilu se informacije trebaju objavljivati polugodinje, dok se neki podaci koji su vie kvalitativnog karaktera (odnose se na bankine ciljeve i politike upravljanja rizicima, izvjetajni sustav i definicije) mogu objavljivati jednom godinje. S druge18 19

kreditni rizik, operativni rizik, trini rizik i rizik promjene kamatnih stopa Informacija se smatra materijalnom ako njezino izostavljanje ili pogreno iskazivanje moe promijeniti ili utjecati na ve donesenu procjenu ili odluku korisnika te informacije (Martinjak, 2004.)


strane, podaci koji su podloni brzim promjenama, te podaci koji se odnose na strukturu kapitala i njegovu adekvatnost, moraju se se objavljivati tromjeseno (CP3, 2003.)

Kratak pregled Basela 2

Documents