no Javno Pravo - Skripta(2)

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

MEUNARODNO JAVNO PRAVOSKRIPTA URAENA PO ISPITNIM PITANJIMA PROF. VESNE KAZAZI

WWW.BH-PRAVNICI.COM [email protected]

MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAI DIO: 1. UVOD

POJAM I NARAV MEUNARODNOG PRAVA

Meunarodno pravo je sustav pravila koja na pravni nain ureuju odnose izmeu subjekata toga prava. Dakle, osnovni elementi su: meunarodno pravo je sustav pravnih pravila u smislu da se pretpostavlja da ono u svojoj cjelini nema praznina. Pravila pozitivnog meunarodnog prava koja proizlaze iz svih njegovih izvora, mogu se obuhvatiti zajednikim nazivom meunarodnog pravnog poretka, u najirem znaenju te rijei. Ako stranke meunarodnog spora povjere svoj spor nekom meunarodnom sudskom ili arbitranom tijelu na odluivanje na toj osnovi, najmanja je mogunost da e se pri odluivanju sudac ili arbitar suoiti s problemom praznina u meunarodnom pravu. Ipak, u nekim posebnim, mada rijetkim sluajevima, praznine u tome meunarodnom pravnom poretku postoje ponekad je neko pravilo najopenitije naravi pa ne daje zadovoljavajue rjeenje za sve konkretne sluajeve na koje se ima primijeniti. U nekim sluajevima unaprijed odreeno pravilo meunarodng prava ne postoji jer se sve drave zbog svojih sukobljenih interesa nisu o njemu mogle sloiti. b.) meunarodno pravo na pravni nain ureuje odnose izmeu svojih subjekata, ime se eli istaknuti razlika izmeu istinskih pravila meuarodnog prava ije krenje povlai odgovornost po tom pravu, od razliitih pravila utivosti (kurtoazije), pukog obiaja ili pravila nastalih tradicijom, koja nemaju pravni znaaj. Krenje i takvih pravila ponaanja moe izazvati nesuglasice i sporove, i najee dovodi do recipronog ponaanja povrjeene strane, ali ne povlai odgovornsot po meunarodnom pravu. c.) pojam subjekta meunarodnog prava u povijesti je bio podloan promjenama. U 17. stoljeu Grotius subjektima nazivao podanike njihova vladara. Kasnije se subjektima smatraju nosioci prava i obveza. U 19. stoljeu kada se vlast vladara poela ograniavati, prevladalo je gledite da su subjekti meunarodnog prava iskljuivo neovisne, tj. suverene drave. To su uz drave danas jo i meuvladine meunarodne organizacije. Priznati ustanici i oslobodilaki pokreti koji se bore za dravnost privremeni su subjekti meunarodnog prava s ogranienom pravnom i djelatnom sposobnou. Prije su subjekti s ogranienom sposobnou bila i neka

a.)

2

MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTA

MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAinternacionalizirana podruja, npr. Slobodni grad Danzig. Danas takvih subjekata meunarodnog prava nema. Iako meunarodno pravo nije zatieno djelotvornom dravnom sankcijom, ipak se radi o pravu! (iako se ta pravila esto kre). S tim u vezi ponajprije treba naglasiti da se smatraju nepostojeima pravna pravila koja bi ureivala meunarodne odnose u nekim prostorima nedostupnima ovjeanstvu (npr. u samom sreditu planeta) te sva druga pravila koja je fiziki nemogue izvriti. Slino tome, gdje god fiziki postoji samo jedno mogue ponaanje, pravna pravila koja bi ga nalagala takoer ne psotoje jer su nepotrebna. Pravna pravila postoje samo tamo gdje je mogu izbor ljudskog ponaanja i gdje je neophodno ta ponaanja regulirati na nain da se neka od njih bilo dopuste ili zabrane ili ogranie. Ipak, meunarodno pravo se u mnogo emu razlikuje od unutarnjeg prava pojedinih drava. SUBJEKTI unutarnjeg prava su ovjek pojedinac i pravne osobe, a glavni subjekti meunarodnog prava su neovisne (suverene) drave i meuvladine organizacije. GLAVNI IZVORI unutarnjeg prava su ustav, zakoni i podzakonski akti koje donosi sredinja dravna vlast, a izvori meunarodnog prava su ugovori, obiaj, opa naela prava i neke vrste jednostranih akata drava. Unutarnje pravo je preteito PRAVO SUBORDINACIJE, jer su njegovi subjekti podinjeni tom pravu koje propisuje dravna vlast. Meunarodno pravo je PRAVO KOORDINACIJE jer se ono stvara, mijenja, dokida i primjenjuje u odnosima jednakih drava i drugih subjekata koji su mu u naelu podinjenji slobodnom voljom. Za razliku od unutarnjeg prava, meunarodno pravo NE POZNAJE CENTRALIZIRANIH ORGANA za osiguranje i izvrenje njegovih pravila. Meunarodno pravo ne poznaje ni sudske organe s obvezatnom nadlenou za sve njegove subjekte. Nadlenost glede rjeavanja sporova putem stalnih i arbitranih meunarodnih sudova uvijek se zasniva na obostranom pristanku stranaka u sporu. SANKCIJE postoje ali su specifine i decentralizirane. Drava rtva oruanog napada (agresije) ima prema l. 51. Povelje UN-a pravo pribjei prirodnom pravu indivudualne ili kolektivne samoobrane. To pravo je najavaniji izuzetak od opeg pravila koje zabranjuje prijetnju ili uoptrebu oruane sile.

3


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAU ostalim sluaevima, ukoliko je drava rtva krenja svog subjektivnog prava, nju meunarodno pravo ovlauje na pribjegavanje doputenim mjerama represalija, koje se ne smiju sastojati od upotrebe oruane sile. Izvan tih decentraliziranih sankcija do danas nije uspjelo organizirati djelotvorne kolektivne sankcije protiv prekritelja baram najvanijih pravila meunarodnog prava. Pokuaji organiziranja tih sankcija nisu uvijek doveli do djelotvronih, a jo manje do trajnih rezultata. Ipak, u sluajevima krenja prava dolazi do povremenih individualnih ili kolektivnih osuda, pa i ekonomskih sankcija. Te mjere mogu se sastojati u kolektivnom nepriznavanju protupravnog stanja, u osudi protupravnog ponaanja putem rezlolucija Ope skuptine UN-a i politikih tijela drugih meunarodnih organizacija, u oduzimanju prava glasa predstavniku drave kriteljice u nekoj organizaciji, ili iskljuenju te drave iz jedne ili vie organizacija. U najteim sluajevima Vijee sigurnosti UN-a na temelju Glave VII Povelje nalae ekonomske i druge sankcije protiv drave kriteljice koje obvezuju sve drave lanice.

A. OBIAJ U MEUNARODNOM PRAVU 2. DVA ELEMENTA OBIAJNOG PRAVILA: PRAKSA I OPINIO JURISOpa naela prava su zajednika svim pravnim porecima. Za razliku od toga, meunarodna obiajna pravila su specifina samo za meunarodno pravo. Ona nastaju u praksi drava i drugih subjekata meun. prava, a svrha im je ureenje konkretnih meunarodnih odnosa. Dva elementa su bitna za nastanak obiajnog pravnog pravila. To su: a) materijalni i objektivni element tj. opa praksa (ponavljano vrenje), te b) subjektivni i psiholoki element, da je ta praksa prihvaena kao pravo tj. opinio juris sive necessitatis. Dakle, subjekti meunarodnog prava ponavljaju odreenu praksu u uvjerenju da ta praksa predstavlja pravnu obavezu, i da bi praksa suprotna njoj bila odstupanje od meunarodnog prava ili ak njegovo krenje. 1. PRAKSA ili ponavljano vrenje obino prethodi uvjerenju o pravnoj obveznosti. Takva praksa se najee odvija u odnosima izmeu drava. Nije iskljueno da meuvladine organizacije i drugi subjekti meunarodnog prava sudjeluju u relativnoj obiajnoj praksi, ali je praksa drava u tom pogledu najuestalija i najznaajnija.

4


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAU obiajnom procesu vana je ne samo praksa dravnih organa nadlenih za vanjsko zastupanje: glavara drave, vlade ministra vanjskih poslova i diplomatskih predstavnika, koji su ovlateni pregovarati s drugim dravama bez punomoi, a njihove izjave mogu neposredno obvezivati njihovu dravu. Pravno je relevantna i praksa zakonodavnih organa koja se oituje u ustvanim, zakonskim i drugim propisima drave u pitanju. Praksu neke meuvladine organizacije ini u obiajnom procesu u prvom redu praksa njezinih administrativnih organa, kada u okviru njihovih nadlenosti djeluju u ime organizacije kao posebnom subjekta meunarodnog prava. Tree je pitanje uestalosti prakse organa subjekata meunarodnog prava, relevatne u obiajnom pravu. Meunarodni sud je u presudi iz 1969. o Epikontintskom pojasu u Sjevernom moru raspravljao u tom smislu o stalnoj praksi. Osim to je stalna, ta praksa treba biti jednoobrazna (istovjetna) i kontinuirana, tj. da nema znaajnijih prekida u njezinu vrenju u kojima bi prevladala praksa njoj suprotna. Meunarodno pravo ne propisuje nikakvo vremensko razdoblje da bi se takva praksa transformirala u pravno pravilo. Sve ovisi o uestalosti prakse, njezine kvalitete i njezinih sudionika. Veoma brz tehnoloki razvoj doveo je do trenutnog nastanka novog obiajnog pravila (tzv. instant custom) kojem nisu bili potrebni presedani. Ali takve situacije su sasvim iznimne. U obiajnom procesu od vanosti je praksa injenja, kao i praksa uzdravanja (proputanja). Naprotiv, protesti i druge vrste suprostavljanja nekoj praksi od strane znatnijeg broja drugih drava mogu sprijeiti da se ona transformira u obiajno pravo. 2. OPINIO IURIS Vani su i motivi u vrenju odreene prakse. Meunarodni sud je praksi drava katkad pripisivao izvanpravne motive. U presudi iz 1969. istaknuo je da postoje mnogi meunarodni akti u podruju ceremonijala i protokola, koji se vre gotovo bez odstupanja, ali su motivirani razlozima utivosti, oportunosti i tradicije, a ne osjeajem pravne obveze. Tu se radi o prostom ili pukom obiaju (usage za razliku od custom ili coutume), koji se ponekad naziva i socijalnim obiajem. Krenje tih izvanpravnih pravila moe dovesti do ozbiljnih politikih posljedica i do uzvraanja jednakom mjerom. Kriterij da bi se neki puki obiaj razlikovao od obiajnog pravnog pravila je uvjerenje ili svijest da je praksa u pitanju obvezatna zbog postojanja odgovarajueg pravnog pravila koje ju nalae.

5


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTA3. OBIAJ KAO PROCES - Obiaj je sloen i kontinuiran proces u kojem redovito sudjeluje vei broj drava i drugih subjekata meunarodnog prava. U tom procesu vanu ulogu imaju uzajamnost (reciprocitet), ali i razliiti interesi drava, te mogunost da se vlastiti interesi jednog broja drava nametnu kao pravo na snazi svima ostalima. U najveem broju sluajeva, nemogue je sa sigurnou utvrditi trenutak kristalizacije odreene meunarodne prakse u pravno pravilo, tj. kada je tono nastalo uvjerenje da praksa u pitanju predstavlja pravnu obvezu. Upravo zbog svoje fluidnosti i nestalnosti u stvarnosti je mnogo tee dokazivati meunarodnopravnu odgovornost za krenje nekog obiajnog pravnog pravila nego u sluaju kada neka drava prkri ugovornu obvezu koju je svjesno preuzela. Uvijek se nanovo mora dokazivati najprije samo postojanje obiajnog pravila, zatim injenicu da ono pravno obvezuje dravu kojoj se pripisuje njegovo krenje, te napokon njezino protupravno ponaanje. Odstupanje veeg i znaajnijeg broja drava, od nekog obiajnog pravnog pravila nosi redovito veoma otu dilemu: radi li se o krenju pravne obveze koja povlai meunarodnu odgovornost, ili je to, naprotiv, suprotna praksa koja stvara novo obiajno pravilo. Ako na temelju suprotne prakse drava zaista nastane novo obiajno pravilo, ostaje pitanje trenutka njegove kristalizaije, tj. otkada je prvobitno pravno nedoputena praksa postala pravno osnoovana i time doputena. U stvarnosti, meutim, mada niti obiajni proces nije iskljuen, on vie nije prevladavajui, osobito u dijelovima meunarodnog prava u kojima se sukobljavaju vani interesi drava. Danas je veoma malo priznatih obiajnih pravila, naroito onih imperativne naravi (jus cogens), koja su u praksi drava nastala sasvim spontano i za koja se doslovno moe zakljuiti su su ostala u nepisanom obliku. U veini sluajeva obiaj je artikuliran nekim meunarodnim aktima u pisanom obliku.

3.UVJETI NASTANKA I DOMAAJ OPIH OBIAJNIH PRAVILAU vezi s nastankom i djelovanje opih obiajnih pravnih pravila namee se pitanje, koje je postavila pozitivistika kola, a koje je i danas aktualno. Prema pozitivistikom, tj. voluntaristikom uenju, nijedna drava ne moe biti obavezana nikakvim pravilom meunarodnog prava, bilo opim ili partikularnim, na koje nije dala svoj pristanak. Pristanak moe dati:

6


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAa. izriito putem ugovora b. preutno nastankom obiajnog pravnog pravila Dakle, prema ovom uenju, obiajno meunarodno pravo zasniva se na preutnom pristanku (tacitus consensus). Jedan sovjetski pisac izjednaio je obiaj ak s preutnim sporazumom (pactum tacitum). Kad bi pozitivistiko uenje bilo ispravno u njegovoj cjelini, teko da bi uope bila mogua pravila opeg meunarodnog prava, ili bi ta pravila bila toliko malobrojna i nedovoljna da ne bi mogla initi cjeloviti sustav prava. Teko se moe zamisliti da bi se za svako obiajno pravilo trebalo prikupljati dokaze o izriitom ili preutnom pristanku na njega vie od 180 neovisnih drava koliko ih danas ima, i jo veeg broja meuvladinih organizacija. Kod nekih pisaca koji zastupaju pozitivistiko uenje preutni se pristanak ipak svodi na pravnu fikciju. Pri razmatranju uvjeta nastanka pravila opeg obiajnog prava, treba uzeti u obzir da se sva ona ne mogu doslovno primjenjivati na sve subjekte meunarodnog prava i na njihove uzajamne odnose. Kao ektreman primjer za to moe se uzeti pravilo prema kojem se morski prostori drava sa stalno zaleenom obalom mjere od ruba stalno zaleene morske povrine, koja se u tom pogledu izjednaava s kopnom. U postupku nastanka tog opeg obiajnog pravila, koje se odnosi na sve drave s takvom obalom mogla je sudjelovati samo nekolicina drava koje imaju obalu u arktikom prostoru. I u svemirskim istraivanjima moe sudjelovati vrlo mali broj drava. Pasivnost i nezainteresiranost ak i veine drava svijeta ne smeta stvaranju opeg obiajnog prava ako postoje svi drugi uvjeti njegova nastanka. Stoga, u stalnoj, jednoobraznoj (istovjetnoj) i kontinuiranoj praksi moe sudjelovati manji broj drava koje su posebno zainteresirane za neku oblast. Jednom nastalo ope uvjerenje o pravnoj obaveznosti te prakse (opinio iuris) pretvara tu praksu u novo pravilo koje obavezuje i one drave koje nisu sudjelovale u njegovom stvaranju, a nisu mu se niti djelotvorno suprostavile. Pasivnost drava uzima se kao njihvov podrazumijevani pristanak (acquiescence). Dakle, opu praksu iz l. 38. Statuta Meunarodnog suda ne breba uzimati kao univerzalnu. Ukoliko neka drava nae interesa da se meunarodnoj praksi koja bi mogla dovesti do nastanka novog opeg obiajnog pravnog pravila odupre, ona mora uloiti protest aktivnim sudionicima te prakse. Protest se moe izraziti i nekim konkludentnim inom poput: iznoenja spora pred Vijee sigurnosti ili Opu skuptinu UN-a, glasanjem za neku rezoluciju u Opoj

7


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAskuptini ili drugom nadlenom tijelu kojom se takva praksa osuuje, otpoinjanjem arbitranog ili sudskog postupka protiv sudionika te prakse i sl. Da bi protest mogao poluiti eljeni cilj, mora biti efikasan i u razmjeru s naravi akta protiv kojeg je upravljen. Prostest znatnijeg broja drava protiv neke obiajne prakse moe sprijeiti obiajni proces i tada do nastanka novog obiajnog pravnog pravila nee nikad doi. Efikasni protesti neke izolirane drave u poetnom stadiju obiajnog proseca, dok se obiajna praksa nije iskristalizirala u novo ope pravno pravilo, mogu tu dravu izuzeti iz domaaja primjene opeg obiajnog pravila, ak ako potom i ono nastane.Meunarodni sud je u presudi iz 1951. o Anglo-norvekom ribolovu istaknuo da se u svakom sluaju pravilo o najveoj doputenoj irini ulaza u zaljev od 10 milja 8da bi ga obalna drava ima pravo smatrati svojim unutranjim vodama), ne moe primijeniti na Norveku, budui da se ona oduvijek odupirala svakom pokuaju da se ono primijeni na norveku obalu. Slino tome, ustanova tzv. historijskih zaljeva nastala je u meunarodnom pravu dosjelou. Neke su obalne drave od davnina svojatale neke zaljeve u kojima bi prema opem meunarodnom pravu vei dio voda trebao initi dijelove otvorenog mora. Ali u tome im se nije odupirala ni jedna druga drava, i one su time stekle historijski naslov kao izuzetak od opeg meunarodnog prava. Mogunost izuzimanja od opih obiajnih pravila preteito ovisi o naravi obiajnog pravila u pitanju (podjela pravila meunarodnog prava s obzirom na domaaj njihove vanosti). A) Skupina imperativnih normi opeg meunarodnog prava (jus cogens) strogo u smislu lanaka 53., 64. i 71. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. ima, nakon to nastanu, retroaktivan uinak. Kad stupe na snagu, norme tog domaaja okonavaju svaku pravnu situaciju drava prethodno stvorenu suprotnim partikularnim obiajnim pravilom, ili ugovorom, ili temeljem njihovih jednostranih akata. B) Glede druge skupine imperativnih normi, osobito onih o pravu mora, suprotno ponaanje zabranjuje se za ubudue. Ali pravila te vrste potuju sva ve steena prava obalnih drava zasnovana na zastari, historijskom naslovu ili partikularnom obiaju ve na snazi. C) Postoje brojna opa obiajna pravila dispozitivne naravi (jus dispositivum). Nakon to ta pravila postanu dijelom pozitivnog meunarodnog prava, drave mogu u svakom trenutku, od njih

8


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAodstupiti sklapanjem posebnog ugovora za njihove uzajamne odnose, ili nastankom novih partikularnih obiajnih pravila. Vrlo vano praktino pitanje je ono o teretu dokazivanja o postojanju pravila opeg obiajnog prava. U praksi Meunarodnog suda zapaen je s tim u vezi jedan paradoks u pogledu pravila ius cogens: to je neko imperativno pravilo vanije za odranje meunarodnog mira, sigurnosti i miroljubive suradnje drava, opada osjeaj dunosti Suda da dokazuje njegovu opu obiajnu narav. Kad se radi o nekom opem obiajnom pravilu manje od politike vanosti, teret dokazivanja pada na dravu koja se na njega poziva. Pri tomu je najvanije dokazati da se suprotna stranka nije oduprla ili izuzela od te prakse putem protesta ili konkludentnih radnji koje imaju znaaj protesta. Kad u tom sporu odluuje neko meunarodno sudbeno tijelo, od njega se oekuje da na temelju dokazane prakse ustanovi opinio juris. Stranci u postupku koja osporava postojanje obiajnog pravila u pitanju dovoljno je dokazati da praksa niej bila openita, stalna, jednoobrazna i kontinuirana. Ako za to ima argumenata, ona moe dokazivati da drave sudionice nisu tu praksu vrile iz uvjerenja da ona predstavlja njihovu pravnu obvezu (opinio juris), nego iz nekih izvanpravnih razloga.

PRAVO MEUNARODNIH UGOVORA 4. ZNAAJKE UGOVORA KAO IZVORA MEUNARODNOG PRAVAMeunarodni ugovori su najvaniji nain uglavljivanja uzajamnih prava i dunosti drava i drugih subjekata meunarodnog prava u njihovim partikularnim (posebnim) odnosima. Budui da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom obliku, njihove stranke u njima mogu na precizan nain izraziti svoje meusobne odnose, i bolje nego na drugi nain uglaviti eljenu ravnoteu izmeu uzajamnih prava i dunosti. Odnosi izmeu suverenih i jednakih subjekata u biti se zasnivaju na ravnotei i uzajamnosti (reciprocitetu), mada je u prolosti oduvijek bilo neravnopravnih i nametnutih ugovora. Neki oblici meunarodne saradnje mogu se urediti samo u obliku pisanog ugovora. (Npr.: osnivanje nove meunarodne organizacije i predvianje broja, sastava i nadlenosti njehizin organa; ugovori o trgovini; ogranienje oruanja itd.)

9


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTANajvei broj ugovora sklapa se u pismenom obliku za razliku od obiajnih pravila, pravne obaveze iz ugovora nije potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt. Ipak, to ne otklanja sporove o tumaenju. Neki oblici meunarodne suradnje mogu se urediti samo pisanim ugovornim pravilima. To je sluaj s osnivanjem nove meuanrodne organizacije i predvianjem broja, sastava i nadlenosti njezinih organa i sl.Od posebnog je znaaja i injenica da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom obliku. Stoga za razliku od obiajnih pravila, pravne obveze iz ugovora nije potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt. Pravo meunarodnih ugovora je grana opeg meunarodnog prava koja propisuje pravila o sklapanju ugovora, o njihovu stupanju na snagu, o rezervama na ugovore, o primjeni, tumaenju, izmjenama, nitavosti, te o prestanku i obustavljanju primjene ugovora. Prije 1969. u znanosti i meunarodnoj praksi ta su naela bila openito prepoznata i prihvaena, ali nije bilo potpune suglasnosti u tome u kojim uvjetima, okolnostima i u kojem su opsegu ona primjenljiva na meunarodne ugovore. BEKA KONVENCIJA O PRAVU UGOVORA kojij je stranka i Hrvatska potpisana 1969. a stupila je na snagu 1980. Ona je preciznim propisima u pisanom obliku razrijeila najvei broj tih dilema. Nakon njezina usvajanja ti njeni propisi zadobili su objektivan znaaj i gotovo su svi do danas prerasli u pravila opeg obiajnog prava, koja vie nitko ne osporava. Pravila ove Konvencije se danas primjenjuju ili se smatraju primjenljivima, na stranke svih ugovora koji se sklapaju. Stoga je upravo ta Konvencija do danas moda najznaajniji ugovor o kodifikaciji meunarodnog prava. Manje je uspjela BEKA KONVENCIJA O SUKCESIJI DRAVA GLEDE ME. UGOVORA iz 1978., a koja je stupila na snagu 1996.. Meu strankama se nalazi i Hrvatska. Uz te dvije Beke konvencije, do sada je jo usvojena i potpisana ali nije stupila na snagu, BEKA KONVENCIJA O PRAVU UGOVORA IZMEU DRAVA I MEUNARODNIH ORGANIZACIJA ILI IZMEU MEUN. ORGANIZACIJA iz 1986. Hrvatska je njezina drava ugovornica.

5. POJAM I VRSTE UGOVORAMeun. ugovor se sastoji u saglasnosti volja 2 ili vie subjekata meunarodnog prava s ciljem postizanja odreenog uinka po meunarodnom pravu, stvarajui odnos prava i dunosti izmeu njegoivh stranaka. Ugovori mogu biti:

10


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAdvostrani i mnogostrani sastavljeni u jednoj ispravi s moguim dodacima tj aneksima ili u vie imeusobno povezanih isprava (u razmijenjenim notama). Oni mogu biti sklopljeni u pisanom ili u nekom drugom obliku. Da bi ugovor ostvarivao namjeravani pravni uinak po meunarodnom pravu, mora ispunjavati vie uvjeta: a) Sve stranke ugovora moraju biti subjekti meunarodnog prava, tj. drave, meuvladine organizacije ili priznati ustanici. b) Da bi ugovor bio pravno valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv. Pravno je nedopustiv onaj ugovor: kojeg je materijalno nemogue izvriti (npr. ako se odnosi na svemirska i druga prostranstva koja su zasada nedostupna ovjeanstvu) ili koji je u sukobu s nekom imperativnom normom meunarodnog prava. prema nekim opim naelima prava nitavi ugovori glede kojih postoje mane pri oitovanju volje neke od stranaka. Ovdje samo valja istaknuti da su neke od tih mana uzrok apsolutne nitavosti i ugovor se tada ne moe osnaiti (konvalidirati) naknadnim pristankom svih stranaka. To su osim sukoba s jus cogens, prisila izvrena nad predstavnikom neke drave i prisila izvrena na samu dravu ugovornicu. Osale mane uzroci su relativne nitavosti (bludnja, prijevara, korupcija predstavnika drave, te druge mane koje predvia Konvencija). One dovode do nitavosti jedino ukoliko se oteena stranka na njih pozove. d) Ope meunarodno pravo ne propisuje nikakav odreeni oblik (formu) ugovora. Najvei broj ugovora sklapa se u pismenom obliku. c) Izraena volja stranaka u ugovoru mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji. Stoga su

** Svi ugovori na snazi u naelu jednako obvezuju sve njihove stranke ak i bez obzira na tijelo neke drave koje ih je sklopilo, ili na akt kojim su ratificirani. U pravilu ne postoji hijerarhija izmeu ugovora nalik na hijerarhiju pravnih normi i pravnih akata u unutarnjem pravu. Djelomini izuzetak od tog pravila je Povelja UN-a i to zbog derogatorne klauzule u l. 103. koji propisuje da u sluaju sukoba izmeu obveza lanova UN-a prema ovoj Povelji i njihova obveza prema bilo kojem drugom meunarodnom sporazumu, prevlauju njihove obveze iz ove Povelje.

11


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTANemogue je dosljedno izvriti podjelu svih meunarodnih ugovora prema njihovom sadraju. Meutim, neke podjele ugovora/ugovornih propisa nisu bez osnove. 1.)UGOVORI SKLOPLJENI U PISANOM ILI NEKOM DRUGOM OBLIKU

Prva podjela ugovora

odnosi se na oblik (formu) u kojem su sklopljeni. Usmeni ugovori su danas vrlo rijetki, ali ukoliko postoje, onda njihove stranke obvezuju kao i pismeni ugovori. U oruanom sukobi punopravni sporazumi mogu se sklapati i znacima. Sporazumi se danas mogu sklopiti izmjenom poruka putem telefona, radija ili telefaxa, pod uvjetom da je pristanak obiju stranaka na neku pravnu obvezu izraen na izriit i nedvojben nain. Danas su ipak teko zamislivi (mada nisu nemogui) usmeni sporazumi koji ostaju u nepisanom obliku. Veinom se o njima sastavlja zapisnik. Ako je takav zapisnik ili memorandum o suglasnosti ovjeren od predstavnika svih stranaka, time on moe zadobiti oblik pisanom sporazuma. 2.) DVOSTRANII MNOGOSTRANI UGOVORI

Podjela ugovora s obzirom na broj njihovih

stranaka ini se na prvi pogled najmanje znaajnom ali to nije tako. S Prvom hakom mirovnom konferencijom odranom 1899. otpoinje prodor mnogostrane diplomacije, mnogostranih ugovora i meunarodnih organizacija. Taj fenomen odrazio se na mnoga pravila prava ugovora. Ukoliko je neki ugovor sklopljen na poetno razdoblje od 5 ili vie godina s mogunou njegova jednostranog otkaza po isteku tog roka, takvim otkazom dvostrani ugoovr okonava. Kod mnogostranih ugovra radi se o samo o jednostranom povlaenju, jer ugovor po pravilu ostaje na snazi izmeu ostalih stranaka. Bitna povreda dvostranog ugoovra od jedne od stranaka ovlauje drugu da se na tu povredu pozove kao na uzrok prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene u cjelini ili djelomino. Propisi o prestanku i suspenziji primjene mnogostranih ugovora zbog njihove bitne povrede od jedne od stranaka mnogo su sloeniji. Posebnu podvrstu mnogostranih ugovora ine viestrani ugovori ograniene naravi. Ako takav ugoovr ne predvia drugaije, na njega su rezerve mogue samo uz pristanak svih ostalih njegovih stranaka. 3.) UGOVOR-ZAKON I UGOVOR-POGODBA Ova podjela smatrala se bitnom, da bi se potom poela zanemarivati. Prema uenju koje je postavio Heinrich krajem 19. st., ugovor-zakon (Vertrag) se sastoji u stapanju volja njegovih stranaka usmjerenih ka istom cilju. U stvari se radi o jedinstvenoj volji svih stranaka. Takvim ugovorom sve njihove stranke preuzimaju iste pravne obveze. Prema tom uenju samo su ti ugovori izvor objektivnog prava i izvor meunarodnog prava. Ugovori-zakoni mogu biti osnova za kodifikaciju i

12


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAprogresivni razvoj obiajnih pravila iz neke grane meunarodnog prava.Oni su slini, ali ne isti, sa zakonima u unutarnjim pravnim porecima drava. Temelj ugovora-pogodbe su volje njegovih stranaka razliitog sadraja, ali koje smjeraju istom cilju i uzajamno se dopunjuju (npr. kupovina i prodaja). Ovi ugovori nisu izvor meunarodnog prava, ve samo pravni poslovi. Njima se stvaraju samo subjektivna prava i dunosti njihovih stranaka. On je nalik na kontrakt iz unutarnjeg graanskog prava. Meutim, nije tona tvrdnja da su ugovori te vrste samo pravni poslovi (transakcije). I oni su izvori prava i obveza za njihove stranke dok su na snazi. Niti oni, niti ugovori-zakoni ne mogu po sebi stvarati dunosti za tree drave. Ugovori-zakoni nisu iznad poslova (transakcija) koji se sklapaju ugovorima-pogodbama. 4.) UGOVORIUSTAVIMEUNARODNIH ORGANIZACIJA

Ovi ugovori imaju razliite

funkcije. Svaki od njih je izvor prava i dunosti za sve njegove stranke koje tim ugovorom ustanovljavaju dugoroni okvir meusobne suradnje kroz stalne i ad hoc organe organizacije u pitanju. Gotovo se svi ti ugovori sklapaju bez ogranienja njihova trajanja. U isto vrijeme ugovorm te vrste raa se novi subjekt meunarodnog prava. Za sve organe te organizacije i za samu organizaciju kao posebnog subjekta meunarodnog prava on nije nalik na ostale ugovore. Za njih je on od temeljnog tj. ustavnog znaaja. Veina tih ugovora iskljuuje mogunost ulaganja rezervi na njih. Veina njih propisuje postupak za njihove naknadne izmjene i dopune. Da bi te izmjene stupile na snagu za sve drave lanice organizacije, ne trai se jednoglasnost, nego neka kvalificirana veina. Nezadovoljna lanica, ako ne eli pristati na takve izmjene, moe samo napustiti organizaciju. Jednoglasno ili konsenzusom usvojene rezolucije u glavnom predstavnikom tijelu organizacije (poput Ope skuptine UN-a) mogu se smatrati ustanovljenom praksom u postupku stvaranja partikularnih obiajnih pravila u pravu te organizacije. Neki od tih rezolucija mogu biti akti autentinog tumaenja samog ugovora-ustava. 5.) POLITIKISPORAZUMI

(GENTLEMEN'S

AGREEMENTS)

Raireno je miljenje o

postojanju sproazuma posebne vrste koje drave sklapaju u pismenom ili drugom obliku s namjerom da ih obaveu samo moralno ili politiki, ali da tim putem ne preuzmu nikakve pravne obaveze. Takvo otro razlikovanje sporazuma drava na istinske ugovre i na pravno neobvezujue sporazume najee u praksi nije opravdano. S druge strane, formalni ugovori poput Povelje UN-a, sadre u nekim svojim odredbama umjesto prava i dunosti njihovih stranaka obine elje ili program budue suradnje za koji je nadlean organ tek treba donijeti odluke. Ipak, pretpostavka je da veina odredaba

13


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAformalnog ugovra stvara prava i dunosti za njegove stranke, a da je neugovorni instrument u naelu lien takvih odredbi. Neovisno o obliku, uvijek je nuno u sluaju sumnje izvriti sasvjesnu analizu sadraja instrumenata i okolnosti njegova usvajanja.

6. SPOSOBNOST SKLAPANJA UGOVORA1. Sve suverene (neovisne) drave su subjekti meunarodnog prava prema opem meunarodnom pravu i to njihovo svojstvo ne ovisi o njihovom priznanju od drugih drava. Sukladno tome, sve one imaju niim ogranienu sposobnost sklapanja svih vrsta ugovora. 2. S obzirom da je federalizam kao oblik sloene drave rasprostranjen na svim kontinentima, vano je pitanje ugovorne sposobnosti federalnih jedinica. S obzirom da nisu neovisne drave, postoji presumpcija da drave lanice federacije nisu ovlatene da budu strankama meunarodnih ugovora. Pretpostavlja se da one nisu subjekti meunarodnog prava ak ni s ogranienom djelatnom sposobnou. Ako ima ta sposobnost nije priznata ustavom federacije ili ne proizlazi iz ustavne prakse federacije potvrene kao pravo, odredbe ustava neke federalne jedinice o njezinoj vlastitoj sposobnosti sklapanja ugoovra nisu relevantne za tree drave. Ukoliko bi pod takvim uvjetima neka trea drava sklopila ugovor s federalnom jedinicom, to bi znailo nedoputeno mijeanje u unutranje poslove te federacije. Drave lanice federalnog saveza mogu imati sposobnost sklapanja ugovora ako se na tu sposobnost pristaje u saveznom ustavu i u njemu propisanim granicama. U bivoj SFRJ, nakon ustavnih promjena iz 1971. republike i pokrajine imale su iroku slobodu ostvarivanja suradnje s organima i organizacijama treih drava i s meunarodnim organizacijama, za to nisu trebale traiti nikakav pristanak saveznih tijela. Unato tome, nije im bila izriito priznata sposobnost sklapanja ugovora po meunarodnom pravu. 3. Premda ima sumnji u to da Vatikan ispunjava sve uvjete dravnosti po opem meunarodnom pravu, Sveta Stolica, odnosno Drava Vatikanskog Grada danas je openito priznata kao poseban subjekt meunarodnog prava. Svi konkordati i drugi ugovori koje Sveta Stolica sklapa s treim dravama meunarodni su ugovori na koje se neposredno primjenjuju propisi iz Beke konvencije iz 1969. 4. Nije jednak sluaj s ugovornom sposobnou meuvladinih organizacija. Nevladine organizacije tu sposobnost ne uivaju. Nema sumnje da gotovo sve meuvladine organizacije

14


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAimaju objektivni meunarodni subjektivitet, dakle ne samo u odnosu na njihove drave lanice nego i prema treim dravama. One su subjekti meun. prava, ali za razliku od drava ne uivaju opu nadlenost. Meunarodne organizacije ravnaju se naelom sspecijalnosti, tj. drave koje su ih osnovale daju im odreene ovlasti ije su granice odreene funkcijom zajednikih interesa, a promicanje kojih su im te drave povjerile. Te granice mogu biti izriito odreene u ugovoru ustavu organizacije. U nedostatku ali i izvan takvih propisa, smatra se da svaka organizacija ima implicirane ovlasti bitne za vrenje njezinih dunosti. Izvan takvih impliciranih ovlasti, i izvan njezinih funkcija, niti jedna organizacija nema pravo sklapati ugovore bilo s dravama ili s ostalim meunarodnim organizacijama u bilo kakvim drugim oblastima uzajamne suradnje. Ugovori kojih je stranka neka organizacija izjednaeni su s meudravnim ugoovrima i jednako obvezuju sve njihove stranke. 5. Ustanici u nekom oruanom sukobu ne uivaju objektivnu meunarodnopravnu osobnost erga omnes. Po njihovoj naravi ustanici su privremene i prijelazne cjeline. Bore se bilo za dravnost na dijelu podruja neke drave, ili za vlast na itavom dravnom podruju. Ako pobijede tada ili stvaraju novu dravu ili novu vladu. Ako budu poraeni oni nestaju. Ogranienu meunarodnu osobnost (svojstvo subjekta meunarodnog prava) i ogranienu sposobnost skapanja ugovora, ustanici stjeu tek aktom priznanja, i to samo u odnosu na dravu koja ih je priznala. Priznanje im moe dati bilo ustanovljena, tj. legitimna vlast protiv koje se bore u vlastitoj zemlji, ili vlada neke tree drave.

7.POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA Osim minimalnih uvjeta za nastanak i za postojanje ugovora, ope meunarodno pravo ostavlja dravama slobodu glede postupaka sklapanja ugovora. U meunarodnoj praksi izrasla su 2 glavna postupka sklapanja ugovora: 1. Pojednostavljeni postupak sastoji se u razmjeni isprava (note, pisma), i tada se ugovorsastoji od dvije ili vie povezanih isprava. Ali, te isprave moraju predvidjeti da e njihova razmjena imati uinak izraavanja pristanka na ugovor obiju ili svih stranaka, ukoliko se na drugi nain ustanovi da su se drave na to sporazumijele. Iz ramijenjenih pisama mora nesumnjivo proizai suglasnost volja obiju (ili svih) stranaka s ciljem da postignu uinak po meunarodnom pravu, kao i konstatacija te suglasnosti u odredbama u kojima se propisuju prava i dunosti za stranke iz tog ugovora. 2. Sloeni postupak sklapanja ugoovra moe se satojati od vie odvojenih radnji:

15


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTA1. pregovori ukljuujui usvajanje i ovjeravanje (autentifikaciju tj. utvrivanje vjerodostojnosti) teksta ugovora 2. davanje pristanka stranaka da budu vezane ugovorom koji se moe izraziti na vie naina (ratifikacijom, pristupanjem, ali i potpisom, pa i razmjenom pisama koja ine ugovor) 3. razmjena ili polaganje isprava o ratifikaciji 4. registracija ugovora kod Glavnog tajnika UN-a i njegovo objavljivanje. Mogue su i kombinacije ovih postupaka.

*PREGOVORI I USVAJANJE TEKSTA UGOVORA* Pregovore, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora obavljaju ovlateni predstavnici drava. Predstavnik drave iskazuje se punomojem od strane nadlenog organa. Punomo nije potrebna ako iz prakse zainteresiranih drava ili iz drugih okolnosti proizlazi da su one namjeravale osobu u pitanju smatrati svojim predstavnikom. Punomo nije potrebna dravnom poglavaru, efu vlade i ministaru vanjskih poslova. ef diplomatske misije (veleposlanik, poslanik ili stalni otpravnik poslova) ne treba punomo za pregovore i usvajanje teksta ugovora s dravom u kojoj je akreditiran. Neki akt koga u postupku sklapanja ugovora izvri neovlatena osoba nema pravni uinak, osim ako ga drava u pitanju naknadno ne odobri. Sami pregovori mogu se voditi na razliite naine: pismenim putem, putem redovitih diplomatskih kanala, ili na sastanku posebno opunomoenih predstavnika, tj. na diplomatskoj konferenciji uz sudjelovanje veeg broja drava. Pregovori se nadalje, mogu voditi u okviru djelatnosti neke meuvladine organizacije ili takva organizacija moe organizirati diplomatsku konferenciju. Po trajanju pregovor mogu biti kratki, ali i veoma dugotrajni osobito ako neko struno tijelo prethodno ne pripremi radni tekst, tj. nacrt ugoovra kao osnovu za raspravu. Kada pregovarai postignu sporazum o odreenim pitanjima, oni stiliziraju dijelove teksta budueg ugovora ili ugovor u cjelini. Da bi se nacrt nekog ugovora usvojio, u pravilu je potreban pristanak svih drava sudionica pregovora. To vrijedi kad se radi o dvostranom ugovoru ili o ugovoru ogranienog znaaja. Ali ako se pregovori vode na meunarodnoj konferenciji uz sudjelovanje velikog broja drava, i kad se ne oekuje da e ugovor odmah po svom stupanju na snagu obvezivati sve sudionice pregovora, tada se naelo jednoglasnosti naputa. Tekst ugovora na meunarodnoj

16


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAkonferenciji usvaja se 2/3 veinom drava koje su nazone i koje glasuju, osim ako te drave, istom veinom odlue da se primijeni neko drugo pravilo. Ovjeravanje (autentifikacija) teksta ugovora se vri nakon to je on usvojen. Time pregovarai ustanovljuju i svjedoe da je tekst vjerodostojan i konaan. Ovjeravanje se vri na nain i prema postupku predvienom u samom ugovoru ako su se stranke o takvim odrdbama prethodno sporazumjele. U nedostatku takvih odredaba, ovjeravanje se moe izvriti: potpisivanjem potpisivanjem ad referendum ili parafom predstavnika drava i to bilo samog teksta ugovora, ili zavrnog akta konferencije u kojem je tekst ugoovra sadran. Dakle, usvajanjem i ovjeravanjem, drave jo nisu dale svoj pristanak da budu vezane ugovorom u pitanju. Potpisivanje ad referendum izriito znai da opunomoeni predstavnik izraava svoju suglasnost s uglavljenim tekstom, ali smatra da nema dovljno ovlast da obavee svoju vladu, pa ak ako je potom nuna i ratifikacija. Nakon to se neki tekst usvoji i ovjeri, prestaje biti nacrtom ugovora. On postaje ugovor koji jo nije stupio na snagu.

*PRISTANAK DRAVA DA BUDU VEZANE UGOVOROM* Tek tim pristankom drave izraavaju svoju volju da postanu strankama ugovora u pitanju. Ali samim izraavanjem tog pristanka ugovor jo ne mora stupiti na snagu. Kod dvostranog ugovora potrebno je da to isto uini i suprotna stranka, te ako je nuno da one potom razmjene instrumente o ratifikaciji. Kod mnogostranog ugovora neophodno je da bilo sve ugovornice daju taj svoj pristanak, ili makar njihov minimalni broj propisan u samom ugovoru kao uvjet njegova stupanja na snagu.postoje 2 mogunosti da ugovor stupi na snagu. Taj pristanak se moe dati ratifikacijom, prihvatom ili odobrenjem ugovora, njegovim potpisivanjem, razmjenom isprava koje ine ugovor, pristupom ugovoru, ili na bilo koji drugi ugovoreni nain. (i) Ratifikacija, prihvat, odobrenje Pristanak drava da budu vezane ugovorom ima za svrhu da se ugovor, prije njegova mogueg stupanja na snagu, razmotri u nadlenim tijelima drave prema njezinom unutranjem pravu. za svrhu ima da se ugovor razmotri u nadlenim tijelima drave prema njenom unutranjem pravu. Moe se raditi o izvrnim tijelima (dravni poglavar, vlada), ili o zakonodavnom tijelu, ukljuivi njegove odbore.

17


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTATaj pristanak se potom daje u sveanom obliku i obino se naziva ratifikacijom. Prihvat i odobrenje, koje spominje Beka konvencija takoer obuhvaaju to naknadno preispitivanje i su oni u biti isto to i ratifikacija. Unutarnje pravo neke drave moe predvidjeti i akt ratifikacije u sluaju njezina pristupanja nekom ugovoru koji je ve na snazi. (ii) Pristanak drave da bude vezana ugovorom njegovim potpisivanjem Neke drave imaju stroge ustavne propise po kojima se za svaki ugovor trai ratifikacija zakonodavne vlasti, ili za neke vrste ugovora i ratifikacija izvrne vlasti. U pravu drugih drava ratifikacija zakonodavne vlasti predvia se samo za odreene vrste ugovora, dok se ostali sklapaju potpisivanjem po odobrenju nadlene izvrne vlasti (to je sluaj i s Hrvatskom). Beka konvencija propisuje da se pristanak drave da bude vezana ugovorom izraava potpisom predstavnika te drave u sljedeim sluajevima: ako ugovor predvia da e poptisivanje imati taj uinak ako se na drugi nain ustanovi da su se drave pregovarateljice sporazumjele da potpisivanje ima takav uiank ili ako namjera drave da takav uinak da potpisivanju proistjee iz punomoi njezina predstavnika ili je izraena tijekom pregovora. (iii) O razmjeni isprava koje ine ugovor - i tu se moe postaviti pitanje propisa unutarnjeg prava svake od drava o ogranienjima glede davanja pristanka na ugovor te vrste. (iv) Pristupanjem ugovoru (adhezija, akcesija) je nain izraavanja pristanka na ugovor u ijem sklapanju neka drava nije sudjelovala, ili je sudjelovala, ali je propustila predvieni rok da ga ovjeri. Mogunost pristupanja nije jednaka za sve ugovore. Postoje tzv. zatvoreni ugovori koji ne predviaju pristupanje treih drava ili ga ak izriito zabranjuju. Ovdje spadaju svi dvostrani i viestrani ugovori ograniene naravi. Druga skupina su poluotboreni ili regionalni ugovori koji se sklapaju u okviru regionalnih organizacija ili imaju regionalno obiljeje. Takvi ugovori predviaju pristup samo za drave lanice regionalne organizacije, a mogue i za ostale drave iz tog regiona. U treu skupinu spadaju otvoreni ugovori iji je cilj u ugovorni odnos obuhvate to je mogue vei broj drava iz svih dijelova svijeta. Sve drave koje postanu planicom UN-a mogu bez znaajnih ogranienja pristupiti konvencijama sklopljenim u okviru te Organizacije. To se prvenstveno odnosi na ope konvencije o ljudskim pravima poput Konvencije o genocidu, Konvencije o zabrani rasne diskriminacije, na 2 meunaroda pakta o pravima ovjeka i na druge konvenciej o kodifikaciji meunarodnog prava.

18


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTA** Svi naini izraavanja pristanka drava da budu vezane ugovorom: potpisivanje, ratifikacija, razmjena isprava te pristup, vre se prema propisima Beke konvencije pisanim putem. Ako neki ugovor to izriito doputa, ili ako se ostale drave ugovornice na to sloe, neka drava moe se obvezati samo jednim dijelom ugovora.

** Ako ugovor drukije ne odredi, obje drave ugovornice dvostranog ugovora razmjenjuju isprave o ratifikaciji ugovora. Mnogostrani ugovori u tu svrhu predviaju depozitara. To je drava domain diplomatske konferencije ili glavni tajnik ili direktor meunarodne organizacije pod ijim je okriljem odrana konferencija na kojoj je ugovor usvojen. Svaka drava koja potpie ugovor, ili da svoj pristanak da njime bude vezana ratifikacijom ili mu pristupi, isprave o tome pohranjuje kod depozitara. Dunost depozitara da uva originalni tekst ugovora, te da ovjereni tekst ugovora, kao i ovjerene prijepise svih isprava o potpisivanju, ratifikaciji ili pristupu ugovoru dostavi svim strankama ugovora. Depozitar registrira ugovor kod Glavnog tajnika UN-a (ukoliko sam depozitar nije Glavni tajnik). On takoer obavjetava sve te drave o stupanju na snagu ugovora kad se za to ispune uvjeti. ** Ugovor stupa na snagu na nain i na dan koji su utvreni njegovim odredbama, ili sporazumno izmeu drava pregovarateljica. Da bi stupile na snagu, mnogostrane otvorene konvencije u svojim zavrnim odredbama predviaju polaganje kod depozitara odreenog broja isprava o ratifikaciji i pristupu a mogu propisati jo i vremenski rok za njihovo stupanje na snago nakon to se taj uvjet ispuni. U nedostatku odredaba ili sporazuma o stupanju na snagu, stupa na snagu im sve drave pregovarateljice izraze pristanak da budu vezane ugovorom. Ali i prije stupanja na snagu ugovora, njegove drave potpisnice ili ugovornice preuzimaju prema njemu izvjesne obveze. To se dakle odnosi na drave koje su potpisale ugovor a prije nego su dale svoj pristanak, te na drave koje su dale svoj pristanak, ali prije nego to je ugovor stupio na snagu. Te drave nisu dune izvravati ugovor, ali imaju dunost da se u meuvremenu uzdre od ina koji bi osujetili predmet i svrhu ugovora. To pravilo zasniva se na naelu dobre vjere.

**

19


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTASam ugovor moe predvidjeti, ili se drave pregovarateljice mogu na drugi nain sporazumjeti, da se itav ugovor ili njegov dio privremeno primjenjuje dok ne stupi na snagu. Takav sporazum o privremenoj primjeni obvezuje sve drave ugovornice.

** Sve drave lanice UN imaju prema l. 102. Povelje dunost da sve svoje ugovore zakljuene nakon njezina stupanja na snagu registriraju u tajnitvu te Organizacije. Tajnitvo ih ima potom objaviti. U istom lanku takoer se propisuje da se nijedna stranka ugovorora ili meunarodnog sporazuma koji nije registriran ne moe pozvati na taj ugovor ili sporazum pred nijednim organom UN-a. Povelja, meutim, nije predvidjela nikakav rok za registraciju ugovora.

8. REZERVE NA UGOVORERezerva (ograda, priuzdraj) je jednostrana izjava, bez obzira na to kako je sastavljena ili nazvana, kojom drava eli u odnosu na sebe iskljuiti ili izmijeniti pravni uinak nekih odredaba ugovora. Rezerva se moe oitovati pri potpisivanju ugovora, pri njegovoj ratifikaciji (prihvatu ili odobrenju), ili pri pristupanju ugovoru. Od rezerve se razlikuje interpretativna izjava (declaration of understanding), kojom drava bez namjere da iskljui ili preinai pravni uinak odredaba ugovora, pridaje nekima od tih odredaba svoje posebno tumaenje, ili izlae politiki stav prema ugovoru koji moe bacati odreenu svjetlost na tumaenje ugovora u cjelini. Ponekad se pod tim izjavama kriju istinske rezerve, naroito kada ih ugovor izriito zabranjuje. U naelu rezervu moraju dopustiti sve ostale stranke ugovora. To doputenje mee biti predvieno u samom tekstu ugovora, ili se glede nekih ugovora moe izraziti naknadno. Ne moe se uloiti rezerva na ugovor koji je izriito zabranjuje. Ako ugovor predvia stavljanje rezervi samo na neke njegove odredbe ili dijelove, to podrazumijeva da su one zabranjene glede svih drugih odredbi. esti su ugovori koji ne predviaju nikakve odredbe o rezervama. Do toga moe doi ako su drave pregovarateljice to pitanje zanemarile, i jo ee ako se o tome nisu uspjele sporazumjeti. Glede tih ugovora neko je vrijedilo pravila da se rezerve mogu dopustiti samo naknadnim pristankom svih ostalih stranaka ugovora, prema tzv. naelu apsolutnog integriteta ugovora.

20


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAPrema Bekoj konvenciji, ako sam ugovor ne sadri odredbe o rezervama, u svakom sluaju nedoputena je rezerva koja je inkompatibilna s predmetom i svrhom ugovora, a tu injenicu ocjenjuju ostale stranke ugovora. U pogledu uvjeta davanja pristanka na rezerve, kada ugovor o njima nema propisa, Beka konvencija razlikuje 3 vrste ugovora: a) Takvu rezervu moraju prihvatiti sve ostale stranke ako iz ogranienog broja drava pregovarateljica kao i predmeta i svrhe ugovora proistjee da je primjena ugovora u cijelosti izmeu svih stranaka bitan uvjet pristanka svake od njih da bude vezana ugovorom. U tu skupinu spadaju svi dvostrani ugovori, te tzv. ugovor-pogodbe. Tu je na snazi ostalo naelo apsolutnog inegriteta ugovora. b) Takvu rezervu potrebno je da prihvati nadleni organ meunarodne organizacije kad se radi o ugovoru-ustavu te organizacije, osim ako se u tom ugovoru ne odreuje drugaije. c) U pogledu svih ostalih ugovora drava koja uloi rezervu ulazi u ugovorni odnos samo s onim drugim strankama ugovora koje njezinu rezervu izriito prihvate, ili joj ne stave prigovor u roku od 12 mjeseci od primitka notifikacije o rezervi. Drava stranka ugovora koja ne prihvati rezervu ne mora, ali moe, smatrati dravu koja ju je stavila strankom ugovora u odnosu na sebe. U sluajevima kad je rezerva doputena ili prihvaena, ona uvijek mijenja ugovorni odnos prema ostalim strankama ugovora na temelju reciprociteta. Stoga, ako neka drava putem rezerve zaista uspije iskljuiti neke odredbe ugovora u odnosu na sebe, ona od drugih stranaka nema pravo traiti izvrenje tih odredaba u svoju korist. Rezerva se moe u svakom trenutku povui i za to u naelu nije potreban pristanak ostalih stranaka ugovora koje su prethodno na nju pristale. Rezerva, izriit prihvat rezerve i prigovor na rezervu, moraju se sastaviti u pisanom obliku i priopiti (notificirati) dravama ugovornicama i ostalim dravama koje imaju pravo postati strankama ugovora. Rezerve ine ugovorne odnose veoma sloenim ali su dio meunarodne stvarnosti koju je nemogue zbog razloga pravne sigurnosti suzbiti. Poseban su problem rezervi na konvencije, kod kojih je mogunost ulaganja rezervi najee najvea. Tada je za ugovorni odnos svake dvije stranke koji proizlazi iz konvencije nuno ustanovljavati obujam njihovih uzajamnih prava i dunosti.

21


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTA9. POTIVANJE I PRIMJENA UGOVORAObvezatna snaga svih ugovora poiva na naelu pacta sunt servanda. Ono je potvreno u svim dosadanjim konvencijama o kodifikaciji prava ugovora. Najauturitatvniji u tom pogledu je l. 26. Beke konvencije iz 1969. koji odreuje da svaki ugovor koji je na snazi vee stranke i one ga moraju izvravati u dobroj vjeri. Ta se ogranienja opet sastoje u nekim drugim opim naelima prava. Najprije, naelo dobre vjere (bona fides) je ope naelo prava koje vai u svim pravnim odnosima drava ali je pri izravanju preuzetih ugovornih obveza e element naela pacta sunt servanda. Navod da svaki ugovor vee njegove stranke znai da se ovo naelo ne odnosi na tree drave i ostale meunarodne subjekte, koji nisu stranke ugovora. Naelo pacta sunt servanda se odnosi na ugovore koji su u nekom trenutku na snazi. Ono ne vrijedi: - za ugovore koji su okonani ili je - njihovo izvrenje privremeno suspendirano a takoer ni na - ugovore koji su po propisima same Beke konvencije iz 1969. nitavi, bilo da se radi o nekom apsolutnom ili relativnom uzroku nitavosti. Naelo pacta sunt servanda vai glede nekog ugovora ili njegova dijela koji se sporazumom njegovih stranaka privremeno primjenjuje, dok ne stupi na snagu.

** Sa stajalita meunarodnog prava svaki meunarodni ugovor je meunarodni instrument koji stvara prava i dunosti za njegove stranke. S tog stajalita naelo pacta sunt servanda se odnosi na sve organe svake od drava stranaka ili drugih subjekata meunarodnog prava. Stranka se ne moe pozvati na odredbe svog unutarnjeg prava da bi opravdala neizvrenje ugovora. Stoga je i pravna obveza svake stranke da otkloni smetnje u njenom unutarnjem pravu kako bi svi njeni organi mogli u dobroj vjeri izvravati svaki ugovor koji je za tu zemlju na snazi, a u sluaju potrebe osigurati potrebna financijska sredstva da bi se naelo pacta sunt servanda potivalo. Glede tih obveza u mnogim dravama nastaju problemi, pri emu se esto zanemaruje znaajka uzajamnosti (reciprociteta) u pravima i dunosti stranaka najveeg broja ugovora. Ako je neki ugovor ratificiran podzakonskim aktom ili nije uope ratificiran, sudovi i izvrna tijela skloni su u njemu gledati akt nie pravne snage od njezinih zakona, bilo onih koji su ve na snazi bilo buduih.

22


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTASudovi i organi izvrne vlasti ponekad se uputaju u ocjenu ustavnosti nekog ugovora koji obvezuje odnosnu dravu, s obzirom da je ustav najvii pravni akt. Ali o ustavnim ogranienjima valja voditi rauna u tijeku pregoovra i svakako prije nego to ta drava da svoj pristanak da njime bude vezana, a ne nakon toga. Beka konvencija iz 1969. predvia razliite naine izraavanja pristanka na ugovor (potpisivanje ad referendum, ratifikaciju, prihvat, odobrenje i pristup), upravo da bi vlada svake drave paljivo razmotrila sadraj ugovora i da bi uzela u obzir svoje ustavne ograde. Ukoliko bi neka ugovorna obveza koja je veoma dugo na snazi postala suprotna naknadnim ustavnim promjenama, tada jedino preostaje otkazivanje tog ugovora, i to bi bilo u skladu s njegovim odredbama ili uz suglasnost s njegovim ostalim strankama. Ako je to nemogue ta drava treba pokrenuti postupak za njegovu izmjenu. Ali, ni tada ne smije kriti ili odbaciti svoju ugovornu obvezu pod izgovorom da je neustavna, sve dok je ona na snazi. Izvrni i sudski organi vlasti u nekim dravama, ak i u ugovorima koji su transformirani (pretoeni) u zakone, gledaju neku vrst akata koji sasvim ne spadaju u njihov unutarnji pravni poredak, te su ponekad skloni iz razloga javnog poretka, restriktivno primijeniti ili otkloniti primjenu nekog meunarodnog ugovora. Ranije je u mnogim dravama bio jako istaknut dualistiki pristup odnosa meunarodnog i unutranjeg prava. Prema tom gleditu iz sklopljenog ugovora proizlaze prava i dunosti samo za dravu njegovu stranku u svojstvu subjekta meunarodnog prava. Da bi ugovor dobio uinak na dravne organe i na graane, neophodno je njegov sadraj transformirati u zakon ili podzakonski akt drave. U suprotnom, dravni organi nisu duni neposredno primjenjivati ugovor, to sukladno tom gleditu ne sprjeava odgovornost njihove drave za krenje preuzete ugovorne obveze.

** Kad govorimo o uincima ugovora, rije je o uincima u vremenu i prostoru, te nainima osiguranja izvrenja ugovora. Ako sam ugovor ne rjeava ta pitanja, Beka konvencija iz 1969. predvia neka nuna i neosporna pravna pravila openite naravi. 1. Ope pravilo meunarodnog prava podlono je moguim izuzecima, da ugovor nema retroaktivnog uinka. Ugovor u naelu obvezuje njegove stranke tek od dana njegova stupanja na snagu, ali su stranke ugovora slobodne predvidjeti retroaktivni uinak, bilo u samom ugovoru ili na drugi nain. 2. Glede teritorijalnog uinka, l. 28. Beke konvencije predvia da ako drugaija namjera ne proistjee iz ugovora ili ako nije na drugi nain izraena, ugovor vee svaku stranku za itavo

23


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAnjeno podruje. itavo podruje drave u tom smislu obuhvaa njene kopnene i morske prostore, te zrani prostor iznad njih. Gospodarski i epikontinentski pojas ne ine dijelove dravnog podruja, ali obalna drava u njima uiva odgovarajua suverena prava i jurisdikciju. Ali, s obzirom na predmet i svrhu, neki se ugovori ne mogu primjenjivati na itavom podruju njegovih drava stranaka. Meu ostalim to su ugovori o meunarodnim rijekama i morskim kanalima ili npr. enevnska konvencija iz 1958. o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu. 3. to se tie naina osiguranja izvrenja ugovora, u naelu, krenje obveza iz bilo kojeg ugovora koji je na snazi povlai meunarodnu odgovornost drave stranke u pitanju. Iz te odgovornosti proizlazi dunost naknade tete. Drava stranka koja je pretrpjela tetu se moe pozvati na to krenje kao na uzrok prestanka ili suspenzije ugovora u pitanju, ili pribjei dozvoljenim mjerama represalija kako bi dravu kriteljicu natjerala da nastavi izvravati ugovor i naknadi tetu. U nekim ugovorima neke od njihovih stranaka preuzimaju jamstvo (garanciju) njihova izvenja. Time one preuzimaju obvezu da uine sve u svojoj moi da navedu drugu ili druge stranke da izve ugovor. Neki ugovori predviaju poseban postupak osiguranja izvrenja ugovora, a taj postupak sastoji se u podnoenju godinjeg izvjetaja Meunarodnom uredu rada o mjerama koje su poduzele u ostvarenju ugovora. Potom ovlatena tijela razmatraju izvjetaj i daju preporuke. Meutim, najei nain osiguranja izvrenja ugovora je stipuliranje odredbe kojom se predvia obavezatna nadlenost nekog stalnog sudskog ili arbitranog tijela da odluuje o svim sporovima o njihovu tumaenju i primjeni.

10. UGOVORI I TREE DRAVEU naelu, ugovor stvara prava i obveze samo za njegove stranke. Za sve tree drave koje nisu njegove stranke on je po pravilu res inter alios acta. Zato po svojoj ugovornoj osnovi ugovor nikad ne moe biti izvorom pravila opeg meunarodnog prava. Ali neko pravilo stipulirano u ugovoru moe se transformirati u novo ope obiajno pravilo. Ono tada obvezuje sve subjekte meunarodnog prava po obiajnom, a ne samo po ugovornoj osnovi. Ugovor je iskljuivo izvor partikularnog meunarodnog prava i kao takav obvezuje samo njegove stranke, i to prema naelu: pacta tertiis nec nocent nec prosunt. 1 Od tog veoma

1

ugovor treem niti kodi niti koristi

24


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAopenitog pravila postoji vie izuzetaka. Dva od tih izuzetaka ureeni su propisima Beke konvencije iz 1969., a trei se nametnuo u samoj meunarodnoj praksi. 1. PRISTANAK TREE DRAVE NA UGOVOR: Openito uzevi, ugovor moe stvarati i prava i obveze za tree drave koje nisu njegove stranke ali uz njihov pristanak. To pravilo formulirano je u l. 34. Beke konvencije iz 1969. Prihvat mora biti dat izrijekom u pismenoj formi. Izriit prihvat u pismenom obliku takve obveze ima znaaj kolateralnog sporazuma kojim trea drava u stvarnosti ulazi u iri ugovorni odnos s izvornim strankama. Strogo gledajui, ona tada prestaje biti trea. Ovakvi ugovorni odnosi nisu poznati u meunarodnoj stvarnosti. l. 35. Konvencije podrazumijevani pristanak (acquiescence preutno) potpuno je iskljuen glede obveza tree drave iz ugovora kojemu ona nije stranka. Ali od mnogo veeg praktinog znaaja je propis Beke konvencije koji ureuje pitanje prava za treu dravu stipulirana u ugovoru. l. 36. propisuje da za treu dravu nastaje pravo na temelju odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom dati pravo bilo treoj dravi ili skupini drava kojoj ona pripada, bilo svim dravama, i ako trea drava na to pristane. Njezin pristanak se pretpostavlja sve dok nema suprotnih naznaka, osim ako ugovor odreuje drugaije. Takva trea drava e izvravati i sve odgovarajue dunosti koje proizlaze iz takvog ugovora. Budui da velika veina ugovora te vrste predvia izvjesnu ravnoteu u pravima i dunostima, i za izvorne stranke i za tree drave, ovaj propis u stvarnosti pokriva gotovo sve odnose ugovora i treih drava. 2. DJELOVANJE PRAVILA IZ UGOVORA NA TREE DRAVE PO OBIAJNOJ OSNOVI: Beka konvencija u l. 38 odreuje da pravilo iz nekog ugovora moe postati obavezatno za treu dravu kao obiajnio pravilo meunarodnog prava koje se kao takvo priznaje. Na tom izuzetku se zasnivaju sva nastojanja na progresivnom razvoju i na legislaciji opeg meunarodnog prava putem kodifikacijskih konvencija. Takvi propisi, stipulirani u konvencijama u obliku bezlinih (impersonalnih) normi, imaju za cilj da se transformiraju u novo obiajno pravo i da po obiajnoj osnovi budu izvorom prava i dunosti za sve subjekte meunarodnog praa na koje se mogu primijeniti, dakle i za drave koje ne postanu strankama tih konvencija. 3. UGOVORI KOJI STVARAJU OBJEKTIVNE REIME ERGA OMNES: Beka konvencija izriito ne predvia, ali i ne otklapnja tzv. ugovore kojima se ustanovljavaju objektivni reimi erga omnes (glede svih). Takvi ugovori ine posljednji i moda

25


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAnajznaajniji izuzetak od opeg pravila da ugovor stvara prava i obveze samo za njegove stranke. U 19. st. takve ugovore je sklapao mali broj europskih velesila. Trajnu neutralnost vicarske potvrdilo je i zajamilo na Bekom kongresu 1815. samo 6 drava. U 20. st. objektivni reimi uspostavljani ugovorima prestali su biti izrazom volje oligarhijske manjine europskih velesila. Takav jedan ugovor je npr. Konvencija o miroljubivoj suradnji u znanstvenom istraivanju Antarktika (1959). Potpisalo ju je samo 12 zemalja, ali je propisala obveze za sve drave svijeta. Ugovori koji ustanovljuju objektivne reime predviaju prava (i odgovarajue dunosti), ne jedino u korist treih drava ili drugih subjekata meunarodnog prava, nego i neposredno u korist svih fizikih i pravnih osoba kojima je namjenjena. Dovoljna je namjera izvornih stranaka ugovora da stvore pravo za sve, tj. erga omnes, te da se taj objektivni reim u praksi ostvario. 4. KLAUZULA NAJVEEG POVLATENJA: Ta klauzula, kada se izriito uglavi u nekom ugovoru, predvia za svaku od stranaka ugovora prava koja je druga stranka priznala treim dravama i njihovim graanima. Odnosi se na prava iz ve postojeih ugovora s treim dravama, kao i ona koja e se naknadno uglaviti u buduim takvim ugovorima. Dakle, u tim odnosima se razlikuju temeljni ugovor koji predvia tu klauzulu, te ugovori svake od njegovih stranaka s treim dravama. Za svaku stranku temeljnog ugovora, ugovori druge njegove stranke s treima prestaju biti res inter alios acta. Klauzula najveeg povlatenja najee se stipulira u dvostranim trgovinskim ugovorima i odnosi se na uvozne carinske pristojbe. Ali se ona ugovara i glede pravnog poloaja graana jedne drave u drugoj (osobito u pitanjima prava na stjecanje i nasljeivanje nepokretne i pokretne imovine. Svrha klauzule je da u svakoj od tih drava stranci koju su graani druge drave stranke tog ugovora ne budu diskriminirani u odnosu na strance iz bilo koje tree drave za koje je ugovorom predvien jo bolji tretman. Uvjeti i domaaj primjene klauzule najveeg povlatenja predviaju se temeljnim ugovorom. Tako se iz domaaja njezine primjene mogu iskljuiti povlastice koje neka od drava stranaka temeljnog ugovora priznaje njoj susjednim dravama, ili povlastice iz carinske unije ili zole slobodne trgovine, i dr.

26


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAU dvostranim ugovorima ta se klauzula najee stipulira pod uvjetom uzajamnosti (reciprociteta). Klauzula se moe stipulirati i u mnogostranim ugovorima, a najznaajniji primjer u tom smislu je l. 1. GATT-a (Opeg sporazuma o tarifama i trgovini).

11. NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA UGOVORARije je o nekim naknadnim dogaajima koje drave pregovarateljice nisu predvidjele pri sklapanju ugovora, a zbog kojih izvrenje ugovora postaje nemogue. Uvjeti mogueg prestanaka (ili suspenzije) ugovora mogu biti: nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora, temeljna (bitna) promjena okolnosti, prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa, oruani sukob izmeu stranaka ugovora, te novi ius cogens.

I. Stalan ili privremen nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora Moe se raditi o npr. potonuu nekog otoka, isuenju rijeke ili unitenju hidroelektrike centrale neophodnih za izvrenje ugovora. Ako su nestanak ili unitenje tog predmeta trajni, stranka u pitanju moe samo pozvati na nemogunost izvrenja ugovora kao na uzrok njegova prestanka. Ako je nemogunost privremena, ona se moe na nju pozvati samo kao na uzrok suspeznije primjene ugovora. Stranka se ne moe pozvati na nemogunost izvrenja kao na uzrok prestanka ugovora, povlaenja iz njega ili suspenzije njegove primjene ako je ta nemogunost posljedica krenja od te stranke, obveze iz ugovora ili bilo koje druge preuzete meunarodne obveze prema svakoj drugoj stranci ugovora (l. 62. Beke konvencije). II. Temeljna (bitna) promjena okolnosti Beka konvencija propisala je to pravilo kao naelo objektivnog sadraja. Da bi sprijeila subjektivna tumaenja i zloupotrebe fikcije takvog preutnog sporazuma stranaka u ugovorima, Konvencija nigdje ne spominje klauzulu resbus sic santibus. Ukoliko je neki ugovor sklopljen na poetno razdoblje od 5 godina, svaka stranka koja smatra da su se okolnosti izmijenile, moe po isteku tog roka taj ugovor otkazati. l. 62. Beke konvencije predvia da na temeljnu promjenu okolnosti koja se zbila u odnosu

27


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAna one koji su postojale u trenutku sklapanja ugovora, a koju stranke nisu predvidjele, ne moe se pozivati kao na uzrok prestanka ugovora ili povlaenja iz njega osim: ako je postojanje tih okolnosti bilo bitna osnova pristanka stranaka da budu vezane ugovorom, i ako je uinak te promjene korjenita promjena domaaja obveza koje prema ugovoru jo treba izvriti. Beka konvencija uz to, iskljuuje primjenu tog propisa u 2 sluaja i to: ako se ugovorom ustanovljuje granica ili ako je temeljna promjena (okolnosti) posljedica krenja, od stranke koja se na tu promjenu poziva, obveze iz ugovora ili bilo koje druge preuzete meunarodne obveze prema svakoj drugoj stranci ugovora. III. Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa Na prekid diplomatskih, pa u nekim sluajevima ak i konzularnih odnosa, izmeu stranaka nekog ugovora neika se od njih moe pozvati kao na temeljnu promjenu okolnosti. l. 63. Beke konvencije predvia da predkid tih odnosa ne utjee na pravne odnose ustanovljene ugovorom izmeu tih stranaka, osim ako je postojanje diplomatskih ili konzularnih odnosa prijeko potrebno za primjenu ugovora. IV. Uinci oruanog sukoba izmeu stranaka ugovora To pitanje ostalo je izvan dometa Beke konvencije iz 1969. s obzirom da se nu njezinu l. 73. navodi da njezine odredbe ne diruju niti jedno pitanje koje bi, to se tie ugovora, moglo izmeu ostalog proizai iz izbijanja neprijateljstva izmeu drava. To treba smatrati velikom prazninom u propisima te Konvencije. Danas nema pravnog pravila koje bi u sluaju izbijanja neprijateljstva ipso facto (samim inom) okonalo bilo koju vrstu ugovora. Sigurno je pravilo po kojem izbijanjem oruanih sukoba postaju primjenljivi ugovori koji izriito predviaju njihovu primjenu za vrijeme takvih sukoba ili koji se s obzirom na njihov predmet i svrhu moraju smatrati primjenljivim u doba tih sukoba. Tu izmeu ostalih, spadaju 4 enevske konvencije iz 1949. o zatiti rtava rata, 2 dopunska protokola na njih 1977., Haka konvencija o zatiti kulturnih dobara u sluaju oruanih sukoba iz 1954., te Konvencija iz 1980. o zabrani ili ogranienju upotrebe nekih klasinih oruja. Mnogostrani ugovori o ratnom pravu koji su sklopljeni prije 1949. i dalje neposredno obvezuju njihove stranke, ali se veina njihovih odredaba transformirala u pravila opeg obiajnog meunarodnog prava.

28


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAPostojanje oruanog sukoba ne ovlauje neku njegovu stranku da jednostrano okona ili suspenduje primjenu odredaba ugovora o zatiti ljudske osobe, osim ukoliko sam ugovor drugaije odreuje. Izbijanje oruanog sukoba ipso facto ne okonava niti suspendira primjenu dvostranih ugovora izmeu neke stranke tog sukoba i tree drave. Na ugovore ustave meunarodnih organizacija izbijanje i postojanje oruanog sukoba izmeu bilo kojih njegovih stranaka uope ne utjee. Glede ostalih ugovornih odnosa vano je pitanje je li VS UN-a temeljem glave 7. Povelje donijelo neku obvezujuu rezoluciju koja se odnosi na taj oruani sukob i da li je njome oznaila agresora ili ne. Ako takva rezolucija nije usvojena, pretpostavlja se da svaka od stranaka sukoba moe (ali i ne mora) suspendirati primjenu svakog dvostranog ili mnogostranog ugovora u odnosu na drugu stranku tog sukoga, za koji dri da je inkompatibilan s nastalim stanjem. Ako je VS donijelo obvezujuu rezoluciju glede tog sukoba, tada u njezinu izvrenju svaka drava moe otkazati ili suspendirati primjenu

ugovora inkompatibilnog s tom rezolucijom. V. Novi jus cogens Ako nastane nova imperativna norma opeg meunarodnog prava, svaki ugovor koji je suprotan toj normi postaje nitav i prestaje. Ako ugovor postaje nitav i prestaje to: oslobaa stranke obveze da nastave s izvrenjem ugovora nije na tetu nikakvog prava, obveze ili pravnog poloaja stranaka nastalih izvrenjem ugovora prije njegova prestanka. Ugovor suprotan novom jus cogens, ne samo da prestaje, nego postaje nitav.

12. SUKCESIJA DRAVA GLEDE MEUNARODNIH UGOVORASukcesija drava je stanje (ili novo stanje), nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju sva postojea pravila meunarodnog prava. Pri svakoj teritorijalnoj promjeni mogue je ustanoviti dravu prethodnicu (ili vie njih) koju su prilikom sukcesije zamijenile jedna ili vie drava sljednica, te jednu ili vie drava sljednica koje us prilikom sukcesije zamijenile dravu prethodnicu. Pravilo pozitivnog meunarodnog prava, koje je potvreno u l. 12. i 12. Beke konvencije iz 1978., je da sukcesija drava kao takva ne utjee na (teritorijalnu) granicu ustanovljenu ugovorom koja se odnose na reim granica, kao i na druge teritorijalne reime.

29


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAU svrhe sukcesije drava sve ostale meunarodne ugovore drave prethodnice mogue je podijeliti u 3 skupine: (1) na mnogostrane ugovori otvorene na pristup dravama iz svih dijelova svijeta, (2) na viestrane zatvorene ugovore kojima je pristup treih drava ogranien ili uvjetovan pristankom svih postojeih stranaka, te (3) na dvostrane ugovore. Ako identitet drave prethodnice nije doveden u pitanje, ili je kontinuitet neke nove drave openito priznat, takva drava ostaje strankom svih ugovora i lanicom svih meunarodnih organizacija. Ali na ugovore kojih je ta drava stranka, a koja je pretrpjela teritorijalne promjene, primjenjuje se naelo promjenljivosti teritorijalnih granica. Svi postojei ugovori primjenjuju se u njezinim novim granicama. Tek ukoliko je neki prijanji ugovor bio sklopljen iskljuivo za podruje na kojem je nastala nova drava sljednica, ili je to podruje ta drava izgubila cesijom, drava prethodnica prestaje biti strankom takvog ugovora. Sve ostale drave nasljednice nastale iz teritorijalnih promjena drave prethodnice, nove su drave. Beka konvencija iz 1978. dijeli te nove drave nasljednice na: (a) novonastale neovisne drave za njihovo podruje je prije datuma sukcesije bila odgovorna drava prethodnica 2 (b) ostale nove drave nastale bilo odvajanjem od drave prethodnice ili njenim raspadom.

Na nove drave nasljednice se primjenjuju sljedea pravila: 1. Mnogostrane otvorene konvencije trebajle bi se automatski primjenjivati na sve nove drave nasljednice bez ikakve notifikacije depozitaru. Te bi konvencije trebale, dakle, vrijediti na podruju tih drava bez prekida i pravnog vakuma u primjeni, neovisno o datumu njihova meunarodnog priznanja i primanja u UN i druge meunarodne organizacije. 2. Viestrane zatvorene konvencije Nove drave ne mogu ipso facto postati strankama takvih konvencija. Ako tekst neke konvencije predvia postupak pristupanja, one se moraju podvrgnuti tom postupku. U nedostatku takvih propisa moraju o svom pristupu pregovarati sa svim njihovim postojeim strankama.

2

bive kolonije, protektorati i druga nesamoupravna podruja

30


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTA3. Dvostrani ugovori Nastala je obiajna praksa da ukoliko nema protivljenja bilo koje zainteresirane strane, takvi se ugovori privremeno primjenjuju izmeu novih drava nasljednica i treih drava njihovih stranaka, sve dok one ne postignu sporazum o njihovoj sudbini.

(II DIO) MEUNARODNA ZAJEDNICA 13. DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNOG PRAVANASTANAK DRAVE Starija znanost razlikovala je 2 naina nastanka nove drave: originaan i derivativan. Kada neka drava nastane na podruju koje u trenutku nastanka nije podvrgnuto nikakvoj drugoj dravnoj vlasti, tj. na niijem podruju (terra nullius) radi se o ovako nastalih drava datiraju iz 19.st. u Africi. Svi ostali naini nastanka nove drave su derivativni. U svim tim sluajevima postoji jedna ili vie drava prethodnica, te jedna ili vie drava sljednica, a nastanak nove drave povlai pitanje sukcesije drava. Takvi primjeri su: novonastale neovisne drave kojes u neposredno prije datuma sukcesije drava bile ovisna podruja europskih metropola, drave nastale ujedinjenjem vie drava prethodnica, drave nastale odvajanjem (secesijom) od drave prethodnice koja i dalje postoji, ili drave nastale na podruju drava prethodnica koje su se raspale i vie ne postoje (SSSR, Jugoslavija, ehoslovaka). Nova drava moe nastati temeljem nekog pravnog akta, bili unutarnje, bilo meunarodne naravi. To moe biti unutarnji akt drave prethodnice poput Indian Independence Act, usvojen 1947. Nova drava moe nastati ugovorom izmeu bive kolonijalne sile i narodnooslobodilakog pokreta u pitanju. Moe nastati i meunarodnim ugovorom poput Odluke Londonske konferencije iz 1912. Neke drave osnovane su odlukama politikih organa UN-a. Meunarodno pravo ipak postavlja odreene kriterije koji se moraju zadovoljiti da bi se neka zajednica zaista transformisala u novu dravu. Konvencija iz Montevidea o pravima i dunostima drava iz 1933. propisuje da drava kao meunarodnopravna osoba mora ispuniti sljedee uvjete: a. Stalno stanovnitvoORIGINARNOM

nastanku

drave. S obzirom da nema drave prethodnice, nema ni sukcesije drava. Posljednji primjeri

31


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAb. odreeno podruje c. vladu d. sposobnost ulaziti u odnose sa drugim dravama. Ovaj uvjet moe se podrazumijevati pod vladom tj. postojanjem organizirane politike vlasti. Na poetku rada Konferencije o Jugoslaviji u Haagu krajem 1991., njezinoj Arbitranoj komisiji postavljeno je jedno od ovih pitanja: da li se radilo o nezakonitoj secesiji (odvajanju) nekih republika od jugoslavenske Federacije, ili o raspadu te Federacije. Arbitrana komisija je pod predsjednitvom Roberta Badintera dala na to vano pitanje odgovor u svom Miljenju br. 1. od 29.11.1991. Komisija je istaknula da bi odgovor na to pitanje trebao biti zasnovan na naelima meunarodnog prava koja slue za odreivanje uvjeta na temelju kojih neka cjelina ini dravu. Glede toga postojanje ili nestanak drave pitanje je injenica a uinci priznanja od drugih drava su isto deklaratorni. S tim u vezi Komisija je zauzela jasno dualistiko stajalite o odnosu meunarodnog i unutarnjeg prava: da su u svrhu primjene tih kriterija oblik unutarnje politike organizacije i ustavne odredbe puke injenice, amada ih je neophodno uzeti obzir da bi se ocijenio upliv vlasti na stanovnitvo i teritorij. Kriterij iz tog Miljenja za efektivan nastanak i za postojanje nove drave je da se drava openito definira kao zajednica koja se sastoji od teritorija i stanovnitva podvrgnutih organiziranoj politikoj vlasti koja takvu dravu ini suverenom. a. Dravni teritorij (podruje) - Svaka drava mora imati podruje na kojem njeni organi vre svoje nadlenosti. Podrujem drave odreene su granice njezine vlasti. Zbog toga nomadska plemena ne mogu ustanoviti dravu, makar dok se stalno ne nasele na neko odreeno podruje. Bilo je drava ije granice u renutku stjecanja neovisnosti nisu bile konano oreene niti meunarodno priznate. To je bio sluaj s Belgijom nastalom 1830. pa sve do 1839. Zatim, tu je i Izrael nakon 1948, sve do danas. Gubitak cijelog dravnog podruja u nekom ratu ima za posljedicu nestanak drave. Meutim, tijekom dva posljednja svjetska rata, ratna okupacija cijelog dravnog teritorija nekih drava od strane neprijatelja, nije imala te uinke, stoga to su njihove vlade s dijelovima oruanih snaga nastavile neprijateljstva u inozemstvu. b. Stanovnitvo Drava je u isto vrijeme i zajednica ljudi na njenom podruju. Drava ne moe postojati bez stalno naseljenog stanovnitva. Stoga Antarktik nikad ne moe postati drava. Ta se zajednica najprije sastoji od graana (dravljana) te drave te od stranaca. Svi dravljani ne moraju govoriti isti jezik, niti moraju biti istog etnikog porijekla.

32


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAc. Organizirana politika vlast (suverenost) Svaka drava mora imati organe vlasti, jednako kao to ni pravna osoba po unutarnjem pravu ne moe djelovati bez svojih organa. Suverenost se u meunarodnom pravu definira kao vrhovna vlast drave na njenom teritoriju, koja iskljuuje vlast drugih drava, i nije podvrgnuta nikakvoj vioj vlasti. U odnosu na inozemstvo, suverenost se oituje kao neovisnost. Meutim, suverenost nije nikakva svemo drave u apsolutnom smislu. U suvremenoj meunarodnoj zajednici, dravna suverenost je pravni pojam i podvrgnuta je meunarodnom pravu. Tako Deklaracija o naelima meunarodnog praa o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom UN-a iz 1970.g. pod naelom suverene jednakosti drava propisuje da su drave pravno jednake Glede Hrvatske i Slovenije, Komisija je ustanovila da su obje proglasile svoju neovisnost 25.06.1991, zatim su u primjeni odredaba Brionske deklaacije 7.7.1991. suspendirale te deklaracije o neovisnosti za 3 mjeseca. U skladu s njom uinak te suspenzije prestao je 8.10.1991. Tog dana te su dvije Republike konano prekinule sve svoje veze s organima SFRJ i stekle su u smislu meuanrodnog prava kvalitete suverenih drava. Za njih je taj dan, datum sukcesije drava. Po miljenu Komisije 27.4.1992. mora se smatrati datumom sukcesije drava glede SRJ s obzirom da su tog dana Srbija i Crna Gora usvojile ustav nove cjeline. NESTANAK DRAVE Drava prestaje postojati nestankom nekog od triju elementa, koji je ine dravom. Najee se smatra da se nestanak teritorija i stanovnitva neke drave dogaaju kao posljedica njihova prijelaza pod suverenost druge drave sljednice ili vie njih. Meutim, u praksi drava nestaje samo nestankom treeg elementa suverenosti. Deklaracija Ope skuptine iz 1970. istaknula je da osim stvaranja suverene i neovisne drave slobodno udruivanje ili ujedinjenje s nekom neovisnom dravom ili prihvaanje slobodnom odlukom naroda bilo kojeg drugog politikog statusa, predstavljaju za taj narod naine vrenja njegova prava na samoodreenje. Dakle mogue je da u vrenju prava na samoodreenje doe do nestanka i dokidanja neke drave. Na taj nain je od 1991-1993. dolo do raspada triju mnogonacionalnih federacija: SSSR, SFRJ, ehoslovaka. Posljedica nestanke neke drave je da se cjelokupno njezino podruje sa stanovnitvom inkorporira u jednu ili vie drava sljednica. Politika vlast drave prethodnice time prestaje postojati.

33


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTA** Arbitrana komisija Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji (Badinterova komisija), u svom Miljenju br.8. iz 1992.g. je naglasila da raspad neke drave okonava njenu pravnu osobnost i duboko se odraava na djelovanje meunarodnog prava. Komisija je zakljuila da je postojanje federalne drave, sastavljene od vie razliitih federalnih cjelina, ozbiljno dovedeno u pitanje kada se veina tih cjelina koje obuhvaaju veinu podruja i stanovnitva federacije, konstituiraju kao suverene drave, na nain da se savezna vlast tamo vie ne moe oitovati. Komisija je u tom Miljenju zakljuila da je proces raspada SFRJ okonan te da valja ustanoviti da SFRJ vie ne postoji. U obrazloenju tog zakljuka Komisija je kao kljune dogaaje uzela akte etriju drava prethodnica (svih osim Srbije i Crne Gore) o proglaenju njihove neovisnosti temeljem odranih referenduma (dakle u vrenju prava na samodreenje). Potom je istaknula njihovo uzajamno priznanje kao novih drava, njihovo priznanje od treih drava i njihovo primanje u lanstvo UN-a. Uzela je u obzir i novi ustav koji su usvojile Srbija i Crna Gora a kojim je ustanovljena SRJ.

14. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVAIdeja o temeljnim pravima i dunostima drava je prizvod prirodne kole prava. Po njenom uenju, kao to su sva ljudska bia svojim roenjem nosioci nekih prirodnih i apsolutnih prava, tako po toj osnovi i drave lanice meunarodne zajednice samim svojim nastankom i postojanjem stjeu i uivaju neka neotuiva, nedjeljiva i neprenosiva prava. Prva zadaa Lige naroda, osnovane nakon I svj. rata, bila je sprjeavanje svih buduih ratova, i u tu svrhu organizacija kolektivnih sankcija protiv svake njene drave lanice koja prekri svoje obaveze iz njenog Pakta. Taj novi cilj odravanje meunarodnog mira i sigurnosti je zahtijevao nove dalekosene pravne obaveze drava. l. 10. Pakta, zamiljen kao jedan od temeljaca tog novog sustava kolektivne sigurnosti, predviao je da se lanovi Lige obvezuju da e potivati i odravati protiv svakog vanjskog napada teritorijalnu cjelovitost i postojeu politiku neovisnost svih lanova Lige. Premda ta pravna obveza nije dalekosena, ona je ukazala na injenicu da odranje svjetovnog mira zahtijeva priznanje i ouvanje dvaju temeljnih prava drava: na teritorijalnu cjelovitost i neovisnost. Da bi postigla svoju svrhu, naela o temeljnim pravima i dunostima moraju nuno prerasti u pravila opeg meunarodnog prava i biti izvorom prava i dunosti za sve drave svijeta.

34


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTANajznaajniji ugovorni tekst kojim su ta prava i te dunosti drava postala pravilima pozitivnog meunarodnog prava je Povelja UN-a iz 1945., koja u l. 2. izlae naela UN-a, a u l. 1. proklamira naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda. Opa skuptina je 24. listopada 1970. na svojem jubilarnom zasjedanju u povodu 25 godina UN-a, konsensusom (bez glasovanja) usvojila Deklaraciju o naelima meunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom UN-a. U njoj se izlae i razrauje 7 naela opeg meunarodnog prava, koja obavezuju sve drave svijeta. Stoga tu Deklaraciju valja u njezinu sadraju smatrati autentinim tumaenjem Povelje UN-a. 1. naelo zabrane sile 2. naelo mirnog rjeavanja meunarodnih sorova 3. naelo neintervencije 4. dunost drava da meusobno surauju u skladu s Poveljom UN-a 5. naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda 6. naelo suverene jednakosti drava 7. naelo ispunjavanja prihvaenih meunarodnih obaveza u dobroj vjeri.

1. Naelo zabrane sile U meunarodnom pravu je rat postao protupravan tek tzv. BriandKelloggovim paktom iz 1928. Drave stranke tog Pakta sveano su u ime svojih naroda izjavile da osuuju pribjegavanje ratu u svrhu rjeavanja meunarodnih sporova i odriu ga se kao instrumenta nacionalne politike u njihovim uzajamnim odnosima. Do izbijanja II svj. rata (1939.) sve tada neovisne drave svijeta postale su strankama tog Pakta, izuzev Argenitne, ilea, Bolivije i El Salvadora. Time je zabrana rata propisana u njemu ve tada bila prerasla u pravilo opeg obiajnog meunarodnog prava. Povelja UN tu zabranu veoma proiruje. Kao jedno od naela UN-a ona u l 2. propisuje da se lanovi u svojim meunarodnim odnosima uzdravaju od prijetnje silom ili upotrebe sile, koje su uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive s ciljevima UN-a. Deklaracija iz 1970. potom dodaje da takva prijetnja silom ili upotreba sile predstavlja krenje meunarodnog prava i Povelje UN-a i ne smiju se nikada upotrebljavati kao sredstvo za rjeavanje meunarodnih problema. Agresivni rat oznaava se kao zloin protiv mira koji povlai odgovornost po meunarodnom pravu. Istie se da su drave dune uzdravati se od svake propagande u korist agresivnog rata. Drave su se, nadalje, dune uzdravati od ina represalija koji

35


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAukljuuju upotrebu sile. Svaka drava duna je uzdravati se od upotrebe bilo koje prisilne mjere koja liava prava naroda na samoodreenje, slobodu i neovisnost. Napokon, Deklaracija iz 1970. zabranjuje i neke oblike posredne (indirektne) agresije. Svaka drava je duna uzdravati se od organiziranja ili poticanja na organiziranje dobrovoljakih snaga ili oruanih skupina, ukljuujui plaenike, radi njihova ubacivanja na podruje neke druge drave. Svaka drava je duna uzdravati se od organiziranja, poticanja, pomaganja ili sudjelovanja u graanskom ratu ili teroristikim inima u nekoj drugoj dravi i nedopustiti na svom podruju organizirano djelovanje u svrhu izvrenja tih ina. Bitne odredbe definicije agresije usvojene rezolucijom Ope skuptine UN-a iz 1974. dane su u l. 1. : agresija je upotreba oruane sile od strane neke drave protiv suverenosti, teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti neke druge drav ili upotreba oruane sile koja je na bilo koji drugi nain nespojiva s Poveljom UN-a. U l. 2. Rezolucije navodi se kao prima facie dokaz o inu agresije kada neka drava prva upotrijebi oruanu silu, krei Povelju UN-a. U l. 3. navodi se da bez obzira na objavu rata, in agresije uz rezervu iz l. 2. predstavlja: invazija ili napad oruanim snagama neke drave na podruje druge drave bombardiranje, ili upotreba ma koje vrste oruja, od strane oruanih snaga neke drave protiv podruja druge drave blokada luka i obale neke drave oruanim snagama druge drave napad oruanih snaga neke drave na kopnene, pomorske, ili zrane vojen snage druge drave upotreba oruanih snaga neke drave koje su stacionirane na podruju druge drave uz njezin pristanak, ali protivno uvjetima predvienima sporazumom postupak neke drave kojim ona doputa da njeno podruje koje je stavila na raspolaganje drugoj dravi, bude upotrebljeno od te druge drave za izvrenje ina agresije protiv neke tree drave. Svaka prijetnja oruanom silom ili njezina upotreba postala je prema opem meunarodnom pravu zabranjena, uz znaajan izuzetak samoobrane. Brojni su sluajevi zlouporabe prava na individualnu, a posebice na kolektivnu samoobranu. Prema gleditu dravnog tajnikaSAD-a u povodu sprora Caroline s

36


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTABritanijom iz1837., samoobrana je opravdana jedino u sluaju neposredne i neotklonjive opasnosti koja ne daje mogunost izbora i ne ostavlja vremena za razmiljanje. Pri pribjegavanju legitimnom samoobrani iskljueni su preventivni rat protiv mogueg napada neke drave, a koji jo nije uslijedio; ili oruani napad u odgovoru na tzv. produljenu agresiju, kada mjere samoobrane nisu poduzete odmah neposredno nakon oruanog napada suprotne strane; ili kao odgovor samo na prijetnju silom prije nego to je oruani mapad poduzet. Na ostale vrste prijetnje silom ili upotrebe sile, poput npr. gospodarskog ili politikog pritiska, drava rtva ima pravo uzvratiti istom mjerom. To su tzv. nenasilne represalije koje se ne smiju sastojati u upotrebi oruane sile. Pravo na kolektivnu samoodbranu nekog vojnog saveza protiv navodnog agresora postoji jedino kada drava lanica tog saveza koja je rtva napada, ima u gornjim granicama i prema definiciji agresije pravo na individualnu samoodbranu. Ovo naelo, sadrano u l. 2. Povelje UN-a, je imperativna norma oeg meunarodnog prava. Zabranjuje svaku prijetnju silom ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje drave. Time, meutim, ope meunarodno pravo ne garantira svim dravama svijeta teritorijalnu cjelovitost, a poglavito ne njihove postojee granice. Zabranjuju se nenasilne promjene tih granica, ali ne i zahtjevi za tim promjenama. Sve europske drave lanice KESS-a (danas OESS-a) su se odrekle zahtjeva za podrujem drugih drava lanica i time bilo kakvih jednostranih zahtjeva za promjenama njihovih postojeih granica u Europi. Svaki takav zahtjev neke od njih treba smatrati suprotnim toj posebnoj pravnoj obvezi. 2. Naelo mirnog rjeavanja meunarodnih sporova ovo naelo je nuan korelat naelu zabrane sile. Da bi se osigurao trajan meunarodni mir bilo bi nuno da sve drave svijeta preuzmu neke konkretne pravne obveze glede rjeavanja svih njihovih sporova koji mogu nastati, i to putem postupaka koji dovode do konane i obvezujue presude po nepristranom tijelu (suenje ili arbitraa) l. 2 Povelje UN-a predvia da lanovi rjeavaju svoje meunarodne sporove mirnim sredstvima na takav nain da ne ugroze meunarodni mir i sigurnost te pravdu. Deklaracija iz 1970. u ovom smislu predvia da drave moraju traiti pravodobno i pravino rjeenje svojih meunarodnih sporova pomou pregovora, istrage, posredovanja,

37


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAmirenja, arbitrae, sudskog rjeavanja, obraanja regionalnim ustanovama ili sporazumima, ili pomou drugih mirnih sredstava prema vlastitom izboru, Izvjesna novost u Deklaraciji iz 1970. je afirmacija dunosti drava stranaka nekog spora, kao i drugih drava, da se uzdre od svakog ina koji moe tako oteati situaciju da bi bilo ugroeno odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. Drave su, dakle, slobodne sklapati posebne mnogostrane ili dvostrane ugovore kojima e preuzimati konkretne obveze na neke naine rjeavanja svojih buduih sporova, poput npr. obvezatnog mirenja, arbitrae ili sudskog rjeavanja. 3. Naelo neintervencije nedoputena intervecija moe se definirati kao diktatorsko (nasilno) mijeanje neke drave, skupine drava ili meunarodne organizacije u poslove koji spadaju u unutranju ili vanjsku nadlenost neke drave (ili vie njih) bez njenog (ili njihova) pristanka. Vanjska nadlenost drave oituje se u njezinu pravu da pripada ili ne pripada meunarodnim organizacijama, da bude ili ne bude stranka dvostranih ili mnogostranih ugovora, ukljuivi njezino pravo da bude ili ne bude stranka ugovora o politikim i vojnim savezima, ako i njezino pravo na neutralnost. Unutranja nadlenost drave moe se najkrae opisati kao pravo njezina stanovnitva da slobodno izabere i razvija svoj politiki, drutveni, gospodarski i kulturni sustav bez mijeanja izvana. To je u isto vrijeme i tzv. pravo na unutarnje samoodreenje naroda u nekoj dravi. U razdoblju djelovanja UN-a posebne se afirmiralo i pravo svake drave da slobodno raspolae svojim prirodnim bogatstvima i izvorima. Meutim, opseg konkretnih poslova koji spadaju u nadlenost neke drave, a koji ine bit njezine suverenosti, podloan je promjenama u vremenu. Drava se ne moe pozvati na svoju iskljuivu nadlenost ukoliko je slobodnom voljom prihvatila neku ugovornu obavezu i time pristala na neke oblike nadzora nad njenim izvrenjem. Ulanjenjem u organizaciju supranacionalnog karaktera (npr. EU), drave prenose i svoje znatne iskljuive nadlenosti na zajednike organe. Ti organi imaju tada pravo vriti svoje ugovorne funkcije na podruju njezinih drava lanica. Sve to nije sluaj nedoputene intervencije. Ali samo ulanjenje u organizaciju te vrste i istupanje iz nje, morali bi biti podloni politikoj volji biraa odnosne drave. Ne smatraju se nedoputenim mjerama kolektivne intervencije koje Vijee sigurnosti naloi u vrenju svojih nadlenosti iz glave VII Povelje, a u sluajevima prijetnje miru i

38


MEUNARODNO JAVNO PRAVO - SKRIPTAnaruenja mira ili ina agresije. Te mjere mogu biti ak i oruane naravi. Kolektivne mjere koje poduzme neka regionalna organizacija ili vojni savez bez prethodnog odobrenja Vijea sigurnosti, pravno su nedoputene. Neovlatene mjere intervencije poduzete, bilo pod prijetnjom oruanom silom ili njezinom upotrebom, potpadaju pod naelo zabrane sile. Svaki in agresije koji odgovara toj definiciji daje pravo rtvi da uzvrati oruanim mjerama samoobrane. Pod naelom neintervencije u uem smislu valja uzeti razliite druge pravno nedoputene mjere jedne ili vie drava, poput mjera politikog, gospodarskog, propagandnog ili slinog pritiska, posebno kad se poduzimaju s namjerom da se od drave rtve iznudi neki ustupak. 4. Dunost drava da meusobno surauju u skladu s Poveljom UN-a Deklaracija iz 1970. formulira izvjesne dunosti drava. Drave su dune meusobno suraivati na razliitim podrujima meunarodnih odnosa, bez obzira na razlike u njihovm polit

no Javno Pravo - Skripta(2)

Documents