Grobnicki rjecnik 2.dio

384

Nna, prij. - na (Z~ si se nabandl

na kmk, }{ pst dli.)

n, uzv. - uzvik kojim se upozo-rava koga da mu se {to nudi ili daje (N, zmi jbuku!)

nabdt, gl. nesvr{. (nabd{, na-bdaj) - nabadati (Slbo vd pa leh nabd.)

nabndt /se/, gl. svr{. (nabnd{ /se/, nabndj /se/) - staviti sebe ili stvar gdje joj nije mjesto (Z~ si nabndla t m{ku oko vrta?); (Z~ si na-bndla tulki postol va arma-r}?); (Z~ si se nabandl na kmk, }{ pst dli.)

nabndvt, gl. nesvr{. (nabnd-v{/nabndje{, nabndvaj/nabndj) - stavljati sebe ili {to na krivo mjesto (Ne nabn-dvj tulk boi}njk, zme ti pl dnvnoga brafka, kda }{ past?); (Z~ se smrn nabndje{, ni{ ne vdn prd tobn!)

nabast, gl. svr{. (nabas{, naba-sj) - slu~ajno nai}i, naletjeti (V{, kpl sn dobr postol, sl~jno sn nabasl n nje.); (Va plnini su jdi gsto u`li nabast na medvda.)

nabvit, gl. svr{. (nabv{, nabv) - nabaviti (J }u ti pu njh na-bvit posje za krvu.)

nabvjt, gl. nesvr{. (nabvj{, nabvjaj) - nabavljati (Kad nabvj{ sno?)

nabadt, gl. svr{. (nabad{, na-badj) - spojiti skrojene di-jelove tkanine grubim {avo-vima (Pv j trba skrojt, pa naba`dt, pa tek nda {t.)

nablt /se/, gl. svr{. (nabln /se/, nable /se/) - prenijeti na sebe ili koga bijelu boju (Ne {olbj/{olbj po tn/tn zd, a{ }{ se vs nablt.)

nabern (naberen, nabereno), neodr. pridj. (naberenj) - na-boran (Do{l je vs nabern z rta.)

nabern (-, -), odr. pridj. (komp. naberenj) - naborani (Hti mi onst nabern kltrne da je zarbn.)

nabjt, gl. nesvr{. (nabj{, nab-jaj) - udarati, lupati po ~emu (Ne nabjj po stol a{ }e pknt!)

nabrat /se/, gl. nesvr{. (nabr{ /se/, nabraj /se/) - kupiti, sakuplja-ti /se/, nakupljati /se/ (Ovst kamfi se lpo smi nabraj.)

na nabrat /se/

385

nabt, gl. svr{. (nabje{, nabj) - nabiti (^ si nabl t novne n ns, mrda ne vd{ ~tat.)

nabltit /se/, gl. svr{. (nablt{ /se/, nablt /se/) - uprljati /se/ (SH) (No, ~ }emo sd? Dobr si se nabltl va tj zemjni.)

nabolovat se, gl. svr{. (naboluje{ se, naboluj se) - nabolovati se (Bme s j sirot nablovala pt lt.)

nbr, m. Gjd. nbora - nabor, bora (Okl o~h njj je jko nbri poznt.)

nabost /se/, gl. svr{. (nabod{ /se/, nabod /se/) - nabosti /se/ (Na-bol sn se na tn pa mi s j t na zl zlo.)

nabosunogu, pril. - bosonogo (isto: nagolunogu) (Ne obj postol nabosungu a{ }e te na`lt!)

nabrt, gl. svr{. (naber{, naber) - 1. nakupiti (Nabrl sn ti ~r{nj pa jih dj mteri); 2. ~i-niti nabore na ~emu (Naber rb pa }u ga j zarbt.)

nabrstt /se/, gl. svr{. (3. l. jd. nabrst /se/, nabrst /se/) - nabrstiti /se/ (Koz su se lpo nabrstle.)

nabrzurku, pril. - na brzinu, br-zo, hitro, `urno (Pomt }emo nabrzurku pa }emo p} }.)

nabuhnt, gl. svr{. (nabhne{, nabhn) - ote}i, nate}i (SV) (^ si plkala da s ti ~i na-buhnle?)

nabmbt se, gl. svr{. (nabmb{ se, nabmbj se) - nabubriti (Kld fa`l v vodu da ti se nabmb pa }e ti se pv sk-hat.)

nacdt, gl. svr{. (nacd{, nacd) - nacijediti (Nacd mi mlo kaf va zdlicu.)

nacfrat se, gl. svr{. (nacfr{ se, nacfraj se) - pretjerano se nakititi, uresiti se (SV) (Kko ti se on nacfr kad kamo gr!)

nactat, gl. svr{. (nact{, nac-taj) - nacrtati (isto: narsat) (Ali si t lpo nactala!)

nacpat, gl. svr{. (3. l. jd. nacp) - napadati (odnosi se na snijeg) (SH) (Jedn lt j nacpalo ~da snga.)

n~, pril. - na {to (N~ }ete l} kad nmte pstej?)

na~kat se, gl. svr{. (na~k{ se, na~kaj se) - na~ekati se (On s j na~kala svjga m`a a{ ga po cle n}i n dma.)

na~p}, pril. - ~u~e}i (U`li su clo zapln na~p} pov-dt.)

na~t, gl. svr{. (n~me{, n~m) - na~eti (Na~t }emo pog~u dok je jo{ tepl.)

nabt na~t

386

na~mat, gl. nesvr{. (na~m{/na~mje{, na~maj/na~mj) - na~imati (Ne na~mj pog-~u, neka b za Vazm.)

na~int, gl. svr{. (na~in{, na~in) - napraviti, u~initi (]{ mi k{ na~int kad b{ iml vrme-na?)

na~njt /se/, gl. nesvr{. (na~nj{ /se/, na~njaj /se/) - 1. praviti (Speta nn je krv na~njt, a{ je bra znl dsti ` lpch.); 2. prenavljati se, afektirati (Ne na~njj se tak a{ t j gdo vdet.); 3. ure|ivati se (U`la s j po dv re na~njt pvo leh ~ smo {l n tnci.)

n} /se/, gl. svr{. (njd{ /se/, njd /se/) - 1. na}i, prona}i (S na{l rbu{?); 2. susresti /se/ (Dl mlikarc su imle knak na Blvedru. Tmo bi se na{l, po~nle, raspordle mlko i {l dje.)

na}hnt, gl. svr{. (na}hne{, na}hn) - na~uti, do~uti (Na-}hnla sn da njj se h}r `n.)

nad, prij. - nad (Nad skoro skn pstejn je vsela svt slka.); (On je {f nad otmi jdi.); (Nad otn djde zcalo.); (Nad otn pstejn fl svt slka.)

ndt se, gl. nesvr{. (nd{ se, ndaj se) - nadati se (isto:

ndet se) (Ns se tom/tem ndla!)

nadazrt se, gl. svr{. (nadazr{ se, nadazr se) - zaviriti, nadviriti se, poviriti (Nadazr se mlo ~ez pon{tru mrda ve} gred.)

nadlat se, gl. svr{. (nadl{ se, nadlaj se) - naraditi se (S me tlo bol a{ sn se nadla-la.)

ndsno, pril. - nadesno (Od kal-}a se gr ndsno pa se djde va nkakv dolc.)

ndet se, gl. nesvr{. (nadje{ se, nadj se) - nadati se (isto: n-dt se) (Nsn se tom/tem ndijala!)

nadt, gl. svr{. (nadje{; nadj) - napuniti kobasice pripremlje-nom smjesom (Za Bo`} }emo nadt kobasce.)

nadhnt, gl. svr{. (nadhne{, na-dhn) - pomirisati, primirisati (Nadhn malo kako lpo di{!)

nadihnjvt, gl. nesvr{. (nadihnj-j{/nadihnjv{, nadihnjj/nadihnjvaj) - mirisati {to, omirisavati (Ula sn nadih-njvt, a{ je s kmara d{la po marijnicah.)

nad{t /se/, gl. svr{. (nadi{{ /se/, nadi{ /se/) - namirisati /se/ (Ali si se jko nad{la!)

na~mat nad{t /se

387

nadvt, gl. nesvr{. (nadv{, na-dvaj) - puniti kobasice pri-premljenom smjesom (Ne na-dvj ~da kobasc!)

nadjdt/navjdt, gl. nesvr{. (nadjd{/navjd{, nadjdaj/navjdaj) - 1. prigovarati, podbadati (SV) (On je dsti pl, a on m j smrn navj-dla.); 2. dosadno ustrajati na ~emu (SL) (Ne zn frmt. Na-vjd, pa navjd.)

nadljat, gl. svr{. - 1. nadma{iti u lajanju (N{ psi} je nadljl tr vl psine.); 2. nadma{iti u prosta~koj sva|i (Prv j ljaf-~ina, k bi ga nadljl?)

ndo, s. - ~elik (SV) (T j blo t-{ko kod ndo.)

ndobu, pril. - na vrijeme (Hj n tnci, ali da si do{l dma ndobu!)

nado{tukt, gl. svr{. (nado{tuk{, nado{tukj) - nadodati, pro-du`iti {to (SV) (Kakv j fjda da si mu sad nado{tukla bra-g{e kad je od npt nrsl.)

nadontt/nadontt, gl. svr{. (nadont{/nadont{, na-dontj/nadontj) - do-dati ili pri{iti komad ~ega (SH) (Nado`ntj/nado`ntj mi on plv brag{e a{ s mi krtk.)

nadrjsat, gl. svr{. (nadrjs{, na-

drjsaj) - nastradati zbog nedjela (SV) (Ali }e{ t jednpt nadrjsat a{ bzo vz{.)

nadrjat, gl. svr{. (nadrj{, na-drjaj) - natokariti (^ra san nadrjl petnjst b}.) (SV)

nadrpt, gl. svr{. (nadrp{, na-drp) - 1. spopasti (odnosi se na crijevne tegobe) (samo 3. l. jd.) (Sn} ns do{l a{ m j nk vrg nadrpl, nkako m j zavjlo va trbhu.) (SV); 2. nenadano silovito navaliti na koga (^a si nadrpl da ti t dn, kad t n moj!)

nadrskt/nadrstt, gl. svr{. (nadrsk{/nadr{}e{, nadrska-j/nadr{}) - ~initi {to bez lo-gike, mimo uobi~ajena i ulju-|ena na~ina (Ala ne dr{}, ve} smo te {tfi.); (Kak si mi t nadrskla/nadrstla na pi-jt kod prsc.)

nadrobt, gl. svr{. (nadrob{, na-drob) - nadrobiti, usitniti, iz-mrviti (Bl kaf j bj ako se ntr nadrob krha.)

nadro~it, gl. svr{. (nadro~{, na-dro~) - nabosti {to mekano ~ime o{trim i tvrdim (SV) (Na-dr~l je na pirn ks msa.)

ndrugidn, pril. - svaki drugi dan (Bome s se n{e `nsk nahodle, ra~unj da su ndru-gidn hd} {l v Rk.)

nadvt ndrugidn

388

naddat se, gl. svr{. (nadd{ se, naddaj se) - 1. nacicati se (Naddl s j pa sad lpo sp.); 2. pren. napiti se (M s j na-ddl! Sm je ppl barlac!)

ndugo, pril. - dugotrajno (On bi t ndugo, a men j bl pr{a.) nadugo i na{iroko - op{irno (Povdl je ndugo i na{irok, ali smo ga rdi nasl{li.)

nadzrt se, gl. nesvr{. (nadzr{ se, nadzraj se) - ogledavati se, viriti (Ne nadzrj se smrn a{ }e te vdet.); (Vs v~r se nadzrn na pon{tri.)

nafrgat /se/, gl. svr{. (nafrg{ /se/, nafrgaj /se/) - napr`iti ~e-ga u dovoljnoj koli~ini ili vi{e no {to je potrebno (SV) (Nafr-gala sn dv kle srdlc.); (Ma sn se nakhala i nafrgala sga vka!)

ng (ng, ngo), neodr. pridj. - 1. gol, nag, bez odje}e (Di~ca mru kpat ng i na mru.);2. pren. lagano odjeven (]{ se lhko prehldt kad si ng.)

ngl (ngl, nglo), neodr. pridj. (komp. naglj) - nagao (Ne re-c mu n{ a{ je ngl pa }ete se posvdit.)

nagnjat /se/, gl. nesvr{. (nagnje{ /se/, nagnj /se/) - 1. siliti, primoravati, tjerati (SL) (Ne nagnjj ga za jst, ako n}e,

n}e.); 2. prepirati se, natezati se, natjeravati se (SV) (N}emo se nagnjat oko tog/teg k }e pltt pij~u.)

ng (-, -), odr. pridj. - 1. goli, nagi, bez odje}e (Men se vd d j lpje ob~en leh ng tlo.); 2. lagano odjeveni (On ng n}e pustt va crkv.)

nagbt /se/, gl. nesvr{. (nagbje{ /se/, nagbj /se/) - nagibati /se/ (V{ ti se t r`ica nagbje, } ti se zlomt.)

nagnjat /se/, gl. nesvr{. (nagnje{ /se/, nagnj /se/) - 1. naginjati se (Ne nagnji se ~ez pon{tru a{ }e{ pst.); 2. biti sklon, na-klonjen ~emu (On j nagnjala cntru va poltiki.)

nagjdat se, gl. svr{. (nagjd{ se, nagjdaj se) - nagledati se (Seg i s~esa se ~ovk nagjd va ivot!)

ngl (-, -), odr. pridj. (komp. naglj) - nagli (Otc m j bl ngl, ali n je j{ naglj.)

nagnt, gl. svr{. (nagn{, nagnj) - natjerati, prisiliti, primorati (Nagnli smo ga da prestne pt.)

nagnt se, gl. svr{. (ngne{ se, ngn se) - nagnuti se (Nagn se ~ez pon{tru da ti n~ re~n.)

nagnjvt se, gl. svr{. (nagnjv{ se, nagnjv se) - namu~iti se,

naddat se nagnjvt se

389

nagnjaviti se (Bme si se na-gnjvl sga vka!)

ngnjn (ngnjena, ngnjeno), neodr. pridj. (komp. nagnjenj) - sklon, naklonjen (Bl je fnj ngnjn M~eku ma s j ptla ohldl.)

nagnjst, gl. svr{. (nagnjet{, na-gnjet) - natrpati gnje~enjem (]emo nagnjst pa }e stt vi{e {{nja va k{.)

nagolunogu, pril. - bosonogo (isto: nabosunogu) (Ne obj postol nagolungu a{ }e te na`lt!)

Nagor, ` . - top. Sveta gora u Ge-rovu; osim oblika Gor ~esto se rabi i sraslica s prijedlogom na (Dones mi kticu bor}a z Nagor.)

nagovrt, gl. nesvr{. (nagovr{, nagovraj) - nagovarati (Ne nagovrj me, a{ n} t sto-rt.)

ngovr, m. Gjd. ngovora - na-govor (Ne b n{ od tog blo bez tvjga ngovora.)

ngrada, `. - nagrada (Sk dv-stt dobv ngradu.)

nagrt se, gl. nesvr{. (nagr{ se, nagraj se) - prijetiti se, groziti se (Nagrl s dci da } jh a{ su mu se pstili po cboru.)

nagr{pn (nagr{pna, nagr{p-no), neodr. pridj. (komp. na-gri{panj) - 1. hrapav (Rke su mi nagr{pne od dla.); 2. naboran, zgu`van (Htila si rbu jedn prko drg i sd je s nagr{pna.)

nagr{pn (-, -), odr. pridj. (komp. nagri{panj) - 1. hra-pavi (Pomi t nagr{pn rke s kakvn krmn.); 2. naborani, zgu`vani (Brhn m j nagr{pn, mrn ga spglat.)

nagr{pat, gl. svr{. (nagr{p{, na-gr{paj) - 1. u~initi hrapavim (Kad pern rbu, psti mi se nagr{paj.); 2. zborati, nabo-rati, zgu`vati (K bi rkl da }e se tulko nagr{pat.)

nagrjvt, gl. nesvr{. (nagrjje{, nagrjj) - nagr|ivati (Tst te flizra nagrjje. Pv t j blo lipj.)

nahaklt/nahklat, gl. svr{. (na-hakl{/nahkl{, nahaklj/nahklaj) - ka~kati, kuki~ati (Nahklala sn tablti}.)

nahjt /se/, gl. nesvr{. (nahj{ /se/, nahjaj /se/) - 1. nalaziti (Po pt smo nahjli skako-vh pe~rv.); 2. okupljati se (Nahjli smo se prd Do-mn.)

nahjcat, gl. svr{. (nahjc{, na-hjcaj) - razgorjeti, razbuktati

ngnjn nahjcat

390

vatru stavljaju}i mnogo drva u pe} (SH) (]emo nahjcat da nn ne b zm.)

nahi}vt, gl. svr{. (nahi}je{, nahi}j) - nabacivati, nepre-kidno bacati jedno na drugo (Ne nahi}j se z tn!)

nahtat, gl. svr{. (naht{, nahta-j) - nabacati (Nahtj mi jo{ zemj oko ov r`ic.)

nahod}, pril. - hodaju}i, u hodu (SV) (On su u`le nahd} plst.)

nahodt se, gl. svr{. (nahod{ se, nahod se) - nahodati se (Bo-me s se n{e ` nsk nahodle, ra~unj da su ndrugidn h-d} {l v Rk.)

nahvlt /se/, gl. svr{. (nahvl{ /se/, nahvl /se/) - nahvaliti /se/ (Jko mi t j nahvlla da si jj dobr i da jj pomre{.)

nivn (nvna, nvno), neodr. pridj. (komp. navnj) - naivan, neiskvaren, bez lukavosti (T si nvna, a{ mu s vruje{.)

nvn (-, -), odr. pridj. (komp. navnj) - naivni, neiskvareni, bez lukavosti (Nvn ~ovk skmu vruj.)

njbre, pril. - 1. komp. pridjeva bz (K }e njbr`e dot} do men?); 2. najvjerojatnije (N-jednoga n na stanci, njbr` j bs pro{l.)

najednpt, pril. - odjednom (B-l j lpo i vdro, najedmpt je nprv Bga zagrmlo.)

najt se, gl. svr{. (njme{ se, nj-m se) - 1. zaraziti se, uhvatiti zarazu (Grpa njj je, vlda s najl od kog.); srba se najt - nastradati, lo{e pro}i (I on s j { njn srba najl.)

najdn (najdena, najdeno), neodr. pridj. - nahranjen, sit (Do{l je dma najdn i lpo obu~n.)

najden (-, -), odr. pridj. - na-hranjeni, siti (Najden ~ovk je mrn.)

najst se, gl. svr{. (naj{ se, najid se) - najesti se (Km} sn se pu njh najla fa`la, a{ ga m dma nkad ne khmo.)

njlagje, pril. - najlak{e (T vn je njlagje nost na trag~ah.)

njlipj (-, -), pridj. odr. - naj-ljep{i (Na nbu su zvzd, a njlpj j Danca.)

njslaj (-, -), pridj. odr. - najsla-|e (Njslaj vn bi mi mtr nato~la.)

npl, pril. - popola (S ~ino smo podlli npl.)

njpotli, pril. - najposlije (Obrdli smo dcu i strih, pa npt blgo, a njpotli smo i m do-{l na rd.)

nahi}vt njpotli

391

njprv (-, -), - prvi od svih (Onpred {klu djde njprv od s dic.)

njprv, pril. - najprije (Mrn njprv poprvit on mu{jv katrdu a{ }e propst.)

njve}, pril. - najvi{e (Pv j nj-ve} blo siromhh.)

njvlt, gl. nesvr{. (njvln, njvl) - najvi{e voljeti (Pju-tro njvlmo bl kaf.)

njzda/njzd, pril. - napokon, najzad, naposlijetku, na kraju krajeva (Cli `ivt je kraml kolo p j njzda/njzd pred smt dma do{l.)

nkl, m. Gjd. nkl - kanal izme-|u dva brijega kojim je ranije tekla (ili povremeno te~e) vo-da (Popznl s j p j pl va nkl i dobr se zmo~l i nt-kl.)

nakalt, gl. svr{. (nakal{, nakal-j) - vjedrom izvu}i dovoljnu koli~inu vode iz zdenca ili vi{e od toga (Kad nakal{ pt bujlh, }mo je klst va karijlu i zapejt na lh za polvt.)

naknt, gl. svr{. (nakn{, nakn) - naumiti, nakaniti, odlu~iti (Naknla s j o`ent, p j bzo na{l frjra.)

nakntt /se/, gl. svr{. (naknt{ /se/, nakntj /se/) - 1. napje-

vati se (isto: zkntat se) (Ma smo se nakntli na pr!); 2. napovijediti (oglasiti ` enidbu, vjen~anje u crkvi) (isto: napo-vdet /se/) (Pvo su se jdi tr pt nakntli, a dans se daj smo jednpt.)

nakjept, gl. svr{. (nakjpje{, na-kjpj) - naklepati kosu (M-rn nakjept ksu a{ mi s j s stpla.)

nakldt, gl. nesvr{. (nakld{, nakldaj) - slagati {to jedno povrh drugoga, krcati, nakrca-vati, tovariti (Ne nakldj tul-ko dv v gnj!)

naknto, prij. - na ra~un (Ra~un da }u mu pom} naknto to-g/teg ~ j n men jednpt pmogl.)

nakopt /se/, gl. svr{. (nakop{ /se/, nakopj /se/) - kopati do-voljno ili vi{e no {to je bilo potrebno (Bome sn se dan-ska nakopl.); (Nakopl sn ti mldga/mldga kmpr za obd.)

nakost /se/, gl. svr{. (nakos{ /se/, nakos /se/) - kositi dovoljno ili vi{e no {to je bilo potrebno (Nakosli smo se plninah.); (Bgu hvl, nakosli smo dsti za ov lto.)

nkovalo, s. - nakovanj (Otc i mt su jj se posvdili p j sad

njprv nkovalo

392

on nebga med bat}n i n-kovaln.)

nakramn (-a, -), neodr. pridj. (komp. nakramanj) - 1. neu-redan, nabacan, neukusno odjeven ili oki}en (Ne mrn ju vdet onak nakramnu.); 2. pren. pijan (Do{l je dma fnj nakramn.)

nakramn (-, -), odr. pridj. (komp. nakramanj) - 1. neu-redni, nabacani, neukusno odjeveni ili oki}en (Ne mrn ni vdet on nakramn.); 2. pren. pijani (Obavezno dj-de v {tarju i n nakramn.)

nakramt se, gl. svr{. (nakram{ se, nakramj se) - 1. naprtiti se kramom (bezvrijednim stva-rima) (On se zn gdo nakra-mt skakovimi pr{karjami.); 2. pren. opiti se (Nakram se sk zapln.)

nakrst /se/, gl. svr{. (nakrd{ /se/, nakrd /se/) - pokrasti ve}u koli~inu u du`em vremenskom razdoblju (Nakrla sn se ~r-{nj pu njh.)

nakrct, gl. svr{. (nakrc{, nakr-cj) - natovariti, nakrcati (Pre-v} ste nakrcli ta bnkr. Ne d se ni zaprt.)

nakrk~/nakrk~, pril. - krkimice, nose}i dijete na ramenima (Otc m j njve} pth nosl nakrk~/nakrk~.)

nakhat /se/, gl. svr{. (nakh{ /se/, nakhaj /se/) - nakuhati /se/ u dovoljnoj mjeri ili vi{e od toga (Ma sn se nakhala i na-khala sga vka.)

nakvsit, gl. svr{. (nakvs{, na-kvs) - nabubriti zbog kvasca (SV) (Prems pog~u kad ti se nakvs!)

nalborit, gl. svr{. (nalbor{, na-lbor) - namjestiti {to da stoji vrlo nestabilno (Da si t poslo-`la kak rb, a ne tak nal-borila ne b s plo dli.)

nalagt, gl. svr{. (nale{, nal-) - obmanuti koga la`ima (SV) (Sga m j nalagl, a j sn mu vrovala.)

nalgt, gl. nesvr{. (nale{, nal-) - nakrcavati, natovarivati (SV) (On zda k} nal` va trhtr.)

nalntt, gl. svr{. (nalnt{, na-lntaj) - slu~ajno nai}i, natra-pati (SV) (I n je nalntl n tnci.)

nal~ena, neodr. pridj. `. - po-stavljen (odnosi se na zamku) (Znk j nal~ena pa }emo v-det } se ~ }apt.)

nal}/nalknt, gl. svr{. (3. l. jd. nalkne) - postaviti zamku (SV) (Nlkl sn znku za t}i.)

nalt /se/, gl. svr{. (nalij{ /se/, nalij /se/) - 1. naliti, uliti do

nakramn nalt /se/

393

pune mjere (Nalj mi vod va `mj!); 2. pren. opiti se (Sn} smo se gdo nalli, a jtro nn je p} dlat.)

nalett, gl. svr{. (nalet{, nalet) - naletjeti, neo~ekivano nai}i (K bi rkl da }u vd/vd nalett n te.)

nalet se, gl. svr{. (nale{ se, nale se) - nale`ati se, le`ati dovoljno ili vi{e no {to je po-trebno (Stni se! Dsti si se i prev} nale`l.)

nale}, pril. - le`e}i, le`e}ke (Njraje ~tn nale`}.)

nlijn/nlijn/njiln/njln, m. Gjd. nlijona/nlijona/nji-lona/njlona - 1. najlon, poli-vinil (Lvnicu }emo pokrt z nlijonn/nlijonn/njilo-nn/njlonn da nn se ne zm~.); 2. najlonska vre}ica (Ne mre{ krh i kumadri nost va stn nlijonu/nli-jonu/njlonu.)

nlp, pril. - na lijep na~in (Stpt sn mu rkl nlp, a npt sn ga }pnl.)

nalvt /se/, gl. nesvr{. (nalv{ /se/, nalvaj /se/) - 1. nalijevati (Ne nalvj vi{e vod va ma-n{tru a{ }e bt prertk.); 2. pren. opijati se (Za njeg se ne mre r} da pij, n se nalv.)

nlvo, pril. - nalijevo (Mrate p} cestn drto, pa npt h-te nlvo.)

nalokt se, gl. svr{. (nalo~e{ se, nalo~ se) - opiti se lo~u}i poput `ivotinje (U`li s se v {tarji gdo nalokt.)

nalomt, gl. svr{. (nalom{, nalo-m) - nalomiti (Nalom mi pr-{} za sntt!)

nalot, gl. svr{. (nalo{, nalo) - nakrcati (SV) (Prev} si tog/teg nalola va br{u. Odna-m ~agd.)

namjt, gl. nesvr{. (namj{, na-mjaj) - neprekidno zajed-ljivo prigovarati (SV) (Mjko, }{ frmt namjt a{ te ve} ne mrn ~t.)

namkt, gl. nesvr{. (nam~e{, nam~) - namakati (Jko blat-n rba se mr namkt.)

namknjn (namknjena, namk-njeno), neodr. pridj. - nagonski naklonjen kakvom poroku ili u`itku (Ni ne vd kako njj je m namknjn na drg.)

namknjen (-, -), odr. pridj. - koji je nagonski naklonjen ka-kvom poroku ili u`itku (I teb }e se ntt n namknjen.)

nammt /se/, gl. svr{. (namm{ se, namm se) - osjetiti silnu `elju za ~ime, pomamiti se za ~im (Nammla s j na cikul-

nalett nammt /se/

394

du i sla{}ce.); (Z gjstn }e{ rbe nammt.)

namzat /se/, gl. svr{. (name{ /se/, nam /se/) - 1. namazati (Za j`inu vln namzat pk-meza na pog~u.); 2. uljep{ati se {minkom (^ j r}, j r}, ali prev} s j namzala.)

namn (namena, nameno), pridj. - namazan (Na~in se dv {trcice k se kld va ka-{trlu (frmu) namenu z jn.)

namstit, gl. svr{. (namst{, na-mst) - 1. namjestiti, staviti na mjesto pospremiti (]{ mi d} namstit kmaru?); 2. ure-diti (Mrt }emo dci namstit k}u kad se o`n.)

namsto, pril. - umjesto (Namsto da t d siromhu, n je t h-tl va smte.)

nam{}t /se/, gl. nesvr{. (nam{-}{ /se/, nam{}aj /se/) - 1. namije{tati /se/ (T smo fnj lt nam{}li a{ nsm imli sldh da s mobliju kpmo odjedmpt.); 2. nametati se (Ne nam{}j mu se a{ }e te zamrzt.)

name{}vt, gl. nesvr{. (name{}-je{, name{}j) - namje{tavati (Km} su se o`enli, a ve} name{}j k}u.)

namzgat, gl. svr{. (namzg{, namzgaj) - natu}i koga (SH)

(isto: nat}) (T su njeg na-mzgali.)

namigvt, gl. nesvr{. (namigje{, namigj) - namigivati (Vdi malo kak mu namigje, vl-da jj se jko pija`.)

namgnt, gl. svr{. (namgne{, namgn) - namignuti (Kpli smo jj ppu k mre namg-nt.)

namrc, m. Gjd. namrc - slu~a-jan nailazak (Kpl sn krvu po namrc.)

namrt, gl. nesvr{. (namr{, na-mraj) - 1. mjeriti (SH) (Lhk j namrt, al j t{ko ods}.); 2. namjeravati (Ve} se dgo namr{ p} sestr va Zgreb.)

namrit se, gl. svr{. (namr{ se, namr se) - 1. namjeriti se u dovoljnoj koli~ini ili vi{e od toga (St se ve} namrili, tr mrte cl dn?); 2. slu~ajno nai}i na {to, naletjeti (Cno su prodvli lncn, a j sn se ba{ dobr namrila n nje.); 3. slu~ajno nai}i (Namrila sn se na jedn prijatelcu pa smo {l na kaf.)

namslet, gl. svr{. (namsl{, nam-sl) - naumiti (^ sn namsle-la, t sn i storla.)

namltt, gl. svr{. (namlt{, na-mlt) - namlatiti, natu}i (Na-mltt }u ga a{ n{ ne posl{.)

namzat /se/ namltt

395

namo~t, gl. svr{. (namo~{, na-mo~) - namo~iti (Namo~t }u tavijli pa }u jih jtra lgje oprt.)

namott, gl. svr{. (namot{, na-motj) - 1. namotati (Dj }emo namott t vunu dokla mmo vrmena.); 2. navu}i ili dovu}i ve}u koli~inu ~ega (On j sga i s~ga namotla z Rk dma.)

namotvt, gl. nesvr{. (namotv{, namotvaj) - namotavati (U`-le smo po clu n} namotvt vnu va klpki.)

namr{}t se/nam{}it se, gl. svr{. (namr{}{ se/nam{}{ se, na-mr{} se/nam{} se) - namr-{titi se (Kad s j }}a namr{}l/nam{}l, znli smo da trba bt cto.)

namr{}n/nam{}n (namr{}en/nam{}ena, namr{}eno/na-m{}eno), neodr. pridj. (komp. namr{}enj) - namr{ten (Sm-rn je namr{}n/nam{}n, bt }e da mu `en n dobr.)

namr{}n/nam{}en (-, -), neodr. pridj. (komp. namr{}e-nj) - namr{teni (Zn{ da mi s j dans va bsu nasml n tvj namr{}n ssd.)

namrjn (-a, -o), neodr. pridj. (komp. namrjanj) - zgu`van, naboran (Vdi kak m j lc namr`jno.)

namrjn (-, -), odr. pridj. (komp. namrjanj) - zgu`vani, nabo-rani (Dj }u ti spglat t na-mr`jn stomnjinu!)

namrjt, gl. svr{. (namrj{, na-mrjj) - izgu`vati, izgnje~iti, zborat (Lpo sdi a{ }e{ vs brhn namr`jt.)

nam~it /se/, gl. svr{. (nam~{ /se/, nam~ /se/) - namu~iti /se/ (Nam~l s j dkl j stl t or-{i}i.)

namlt, gl. svr{. (naml{, nam-l) - oruniti (s klipa) dovoljno zrnja (U`li su namlt i po st kl hrmnt.)

namurt se, gl. svr{. (namur{ se, namurj se) - zaljubiti se (isto: zamurt se) (Ako nn se dic namurj, }mo kltu p} na pr.)

namst, gl. svr{. (namz{, na-mz) - namusti (Mu{k su plnini namzli mlk i z-jedno sr dlali.)

nanasl{t se/nana{l{t se, gl. svr{. (nanasl{{ se/nana{l{{ se // nana{l{aj se/nanasl{aj se) - naslu{ati se ~ega (Flizrka/frizrka se sga nanasl{.)

nan{t, gl. nesvr{. (nan{{, na-n{aj) - nana{ati, nanositi (Ne nan{j v{e dv a{ jih je pna konba.)

namo~t nan{t

396

nanst, gl. svr{. (nanes{, nanes) - nanijeti (Br j nanesl ~da snga.)

nnke, pril. - uop}e, niti (SH) (On me nnke ne pozn.)

nanj{it /se/, gl. svr{. (nanj{{ /se/, nanj{ /se/) - nanju{iti /se/ (M{k j nanj{ila mso.)

naobl~t se, gl. svr{. (naobl~{ se, naobl~ se) - 1. naobla~iti se, navu}i se oblacima, prevu-}i se oblacima (odnosi se na nebo) (samo 3. l. jd.) (Naobl-~lo s j, mrda }e d`.); 2. pren. ozlovoljiti se, smrknuti se (Vs s j naobl~l kad m j rekla ~ j posrd.)

naobrn (naobrena, naobr-eno), neodr. pridj. (komp. naobraenj) - 1. naobra`en (Njej brt je naobr`n, vl {kl j fnl.); 2. umi{ljen, uo-bra`en (SH) (N vdet onst naobr`en ml.)

naobren (-, -), odr. pridj. (komp. naobraenj) - 1. nao-bra`eni (Rtk se njde takv naobren ~ovk.); 2. umi{lje-ni, uobra`eni (SH) (N do{l n naobr`en.)

npa, `. - svod (krovi{te, krovi} nas ognji{tem ili {tednjakom) za odvod dima i pare (Nkad su imli npe znad ognj{}, a dans su znad {prheta na pln ili na strju.)

npdn (npdna, npdno), neodr. pridj. (komp. napadnj) - 1. upadljiv, uo~ljiv (Jk j npdn.); 2. neprimjerena izgleda (Ne obu~vj tog/teg, bt }e{ jko npdna.)

napdat, gl. svr{. (3. l. jd. napd) - napadati, mnogo napa-sti (Fnj snga j napdalo na-}s.)

napdat, gl. nesvr{. (napd{, na-pdaj) - napadati koga (J te ne napdn, leh ti lpo gov-rin.)

napadl, pril. - pirjaju}i (odnosi se na na~in pripremanja hrane) (]emo ksel kpz napadl za obd.) (SV)

npdn (-, -), odr. pridj. (komp. napadnj) - 1. upadljivi, uo~lji-vi (Ne vln npdn jdi.); 2. neprimjerena izgleda (On npdn se vvk rv nprv.)

napjt /se/, gl. nesvr{. (napj{ /se/, napjaj /se/) - 1. napajati /se/ (Blgo se napj na kal-ni.); 2. pren. pretjerano piti (Dn za dnn se napj{!)

npamt, pril. - napamet (Za pr-~st smo mrli znt s mo-ltve npamt.)

napasj, pril. - u prolazu, usput (Nvrnl sn k vn napasj.)

napasvt, gl. nesvr{. (napasje{, napasj) - napasati (stoku)

nanst napasvt

397

(On napasj blgo va tn dlc.)

npast, `. - napast (Ov cikuld j prv npast!)

napst, gl. svr{. (naps{, naps) - dovr{iti napasanje stoke (J ti se t blgo napsl?)

napst, gl. nesvr{. (napd{, na-pd) - napasti (Napla m j pred butgn da sn jj r`ice polomla.)

napatint, gl. svr{. (napatin{, napatinj) - ispolirati cipele pastom (Napatinla m j ~n postol s kafnn ptinn.)

naptit se, gl. svr{. (napt{ se, napt se) - napatiti se (Nap-tila s j nebga sga vka.)

napejt, gl. svr{. (napej{/napje{, napejj/napj) - navesti (On g j n to napejla, sm t nkad ne b strl.); (Napejla g j na grh.)

nape{tt, gl. svr{. (nape{t{, na-pe{tj) - 1. natu}i, istu}i, na-lupati ([nceli trba njprv dobr nape{tt pa }e bt mgj.); 2. usitniti (drva) (Sk jtro mi nape{t dv za sntt.); 3. pren. izre}i, izgovoriti bes-mislice i la`i, nalupetati (T sga i s~esa nape{t{ kad si pijn.)

nap~it, gl. svr{. (nap~{, nap~) - 1. nabosti (Nap~i kobascu

na {}p pa }emo ju nad ognjn sp}.); 2. pren. staviti {to ne-prikladno na vidno mjesto (^ si nap~ila njegvu slku v r-mr, ko da nk drg nm fr-jra.)

naplt, gl. svr{. (napl{, napl) - napiliti dovoljnu koli~inu ~e-ga ili jo{ vi{e (Naplte mi dv za cl zmu.)

napncikt /se/, gl. svr{. (napn-cik{ /se/, napncikj /se/) - urediti /se/, uljep{ati /se/ (SH) (Ali si se napncikla)

napnjat /se/, gl. nesvr{. (napnje{ /se/, napnj /se/) - napinjati /se/ (Dgo vrmen j napnjl i na krj j blo po njegvu.); (Nebg, ~da vrmena se na-pnje za p} nstrn.)

napst, gl. svr{. (nap{e{, nap{) - napisati (P} }e{ se blat kad nap{e{ zda}u.)

napt se, gl. svr{. (napij{ se, na-pij se) - napiti se (Ne dohjj mi dma kad se napij{.)

napiturt /se/, gl. svr{. (napitur{ /se/, napiturj /se/) - obojadi-sati (On ti se napitur i onak nacfrna gr na tnci.)

napjskat, gl. svr{. (napjsk{, napjskaj) - izudarati dlanom, ispljuskati (Ma m j napjska-la!)

napla}vt, gl. nesvr{. (napla}-je{, napla}j) - napla}ivati

npast napla}vt

398

(Pv j kodotr/knduhtr na-pla}vl hrte, sad s d {ofr.)

naplkat se, gl. svr{. (napl~e{ se, napl~ se) - naplakati se (Pl-~i, pl~i! Kad se napl~e{ s }e ti past.)

napltt /se/, gl. svr{. (naplt{ /se/, naplt /se/) - 1. naplatiti (Naplt mi ov tru pij~.); 2. uzeti si od neke vrijednosti odgovaraju}u cijenu ili protu-vrijednost za svoj rad (J sn mu se napltl s kubkn m-la.)

naplst /se/, gl. svr{. (naplet{ /se/, naplet /se/) - naplesti /se/ u dovoljnoj mjeri ili vi{e od toga (N{e `nsk su se naplel kopc za vjsk ovga/ovga rta.)

npo~no/npo{no, pril. - samo zato, ba{ zbog toga (V Rk sn {l np{no po cigarti.)

npj, m. Gjd. npoja - mje{avina posija i vode kojom se napaja stoka (Posje se kld va bujl i polij se z vrln vodn - tak se stor npj.)

napojt, gl. svr{. (napoj{, napoj) - napojiti (Njprv se krve napoj, a npt se mz.)

npn, m. Gjd. npona - kol~i} za u~vr{}ivanje trsa (Npni se kldaj rno na prl}.)

naposrnt se, gl. svr{. (naposrn{ se, naposrn se) - uprljati se

izmetom (Pzi da se ne napo-srn{.)

napovdt se, gl. svr{. (3. l. mn. napovdaj) - objaviti vjen~a-nje u crkvi (Kad s j `enl do-vc za divjku ili dovca za mlad}a, r{ilo njn se z ltami i lonc pred k}n dok se ns va crkvi napovdli.)

napovdet /se/, gl. svr{. (3. l. mn. napovj /se/) - napovijediti (oglasiti `enidbu, vjen~anje u crkvi) (isto: nakntt /se/) (M-rte bt na m{i kad vas b plovn napovdl.)

naprt /se/, gl. svr{. (naper{ /se/, naper /se/) - naprati /se/ u dovoljnoj mjeri ili vi{e od toga (Bme su se Grbni{}ice n-prle i svoj i tj rb.)

naprvboga, pril. - odjednom, iznenada, najednom (Naprv-bg j t psina sko~l n me.)

naprvit, gl. svr{. (naprv{, na-prv) - stvoriti zalihu (S l na-prvl drv za zmu.)

naprvjt, gl. nesvr{. (naprvj{, naprvjaj) - stvarati zalihu (Sobtu grm naprvjt drv a{ nn n}e bt dsti za zmu.)

naprgnt /se/, gl. svr{. (naprgne{ /se/, naprgn /se/) - napregnu-ti, opteretiti do krajnjih mo-gu}nosti (Pzi da se prev} ne naprgne{, da ti ~ ne p~!)

naplkat se naprgnt /se/

399

npr{no, pril. - nabrzinu, urno (isto: napr{u) (S ~ dl, dl npr{no.)

napr{u, pril. - `urno, na brzinu (isto: npr{no) (Storli su k-}u napr{u i vje se o`enli.)

naprzt /se/, gl. nesvr{. (napre{ /se/, napr /se/) - naprezati /se/ (Na napr` se, b{ mgl brh dobt.)

naprliku, pril. - primjerice, napri-mjer (T j naprliku blo tak.)

napr{apko, pril. - 1. povr{no (Trba delat temejto, a ne na-pr{apko.); 2. na brzinu (M-ran se napr{apko pocrt!)

nap{kat, gl. svr{. (nap{k{, na-p{kaj) - s mukom pribaviti, jedva pribaviti, napabir~iti (Kmj smo po pah nap-{kali dvjset kn.)

np{njk/npr{njk, m. - napr-{njak, naprstak (N{a mt, kad ~ za{je, vvk kld np-{njk.)

naptit /se/, gl. svr{. (napt{ /se/, napt /se/) - opteretiti /se/ (Z~ si se tak naptl, v{ da t j t{ko.)

nprv, pril. - 1. naprijed (Gjdj nprv da ne b{ pl.); (Vvk gjdj kak }e{ nprv.); 2. unaprijed (Nprv sn mu dl st kn.)

napcat se, gl. svr{. (napc{ se, napcaj se) - dobro se najesti (Napcala sn se za obd pa m j sad nkakova dervica.)

napu}vt, gl. nesvr{. (napu}je{, napu}j) - upu}ivati, navoditi (Da me `en n napu}vla, nkad ne bmo imli vuto.)

naphnt /se/, gl. svr{. (naphne{ /se/, naphn /se/) - napuhnuti /se/ (Od fa`la se ~ovk na-phne.)

naphnjn (naphnjena, naphnje-no), neodr. pridj. - 1. napuhnut (T baln ti n dobr naph-njn!); 2. pren. uobra`en (Ne vln naphnjene divjke.)

naphnjen (-, -), odr. pridj. - 1. napuhnuti (Zam v bje naphnjen baln.); 2. pren. uobra`eni (Ne mren vdet onga/onga naphnjenga/naphnjenga.)

napnit /se/, gl. svr{. (napn{ /se/, napn /se/) - napuniti /se/ (Napni bujli z vodn pa mu je zanes va {tlu!)

napntt, gl. svr{. (napnt{, na-pntj) - nagovoriti na lo{e djelo (Napntli s ga i n je ukrl bickl.)

napntvt, gl. nesvr{. (napnt-je{, napntj) - nagovarati na lo{e djelo (Ne rb njeg napntvt, n }e t stort sm po seb.)

npr{no napntvt

400

napunjvt, gl. nesvr{. (napunj-je{, napunjj) - puniti, napu-njavati (Z~ mu smrn napu-njje{ t mj? Vdi{ d j ve} td!)

naptt, gl. svr{. (napt{, napt) - dati naputak, savjetovati, na-vesti, uputiti, nau~iti, pou~iti (Hj duhtru, n }e te naptt ~ dje dlat.)

narahjn (-a, -o), neodr. pridj. - rahlo (Za salticu tribi d j na-rahjna zemj.)

narahjn (-, -), odr. pridj. - rahli (Posj salticu na t na-rahjn li{cu.)

narahjt, gl. svr{. (narahj{, na-rahjj) - u~initi {to rahlim (Narahjt }emo slmicu za va jslice.)

narjcat se, gl. svr{. (narjc{ se, narjcaj se) - uzbuditi se (V-di kak s j peth narjcl na kko{u.)

narjzat, gl. svr{. (narjz{, narj-zaj) - nahodati se kru`e}i od mjesta do mjesta u potrazi za ~ime (SV) (^ sn se j danska narjzl od vrt do vrt v Rk!)

nrmak, m. Gjd. nrmka - na-ramak (SV) (Zl j nrmak pr{} i nesl ga k}u.)

narn~a, ` . Gmn. narn~ - stablo i plod naran~e (Narn~u pos-

d va kakvu ltu da ju mre{ po zm sprvit.); (Kp kil narn~!)

narn~ica, `. - malo stablo ili ukusan plod naran~e (Mrz je narn~icu ofrl.); (Ali bn po-jla narn~icu!)

narst, gl. svr{. (narst{, narst) - narasti (P} }e{ va {klu kad narst{.)

nrv, `. Gjd. nrvi - narav, pri-roda, }ud (Ba{ m gdu nrv, { njn nk na mre z} na krj.)

nrvn (nrvna, nrvno), neodr. pridj. (komp. narvnj) - priro-dan (Imn nrvni rcasti vlsi.)

naravnt, gl. svr{. (naravn{, na-ravnj) - naravnati (Naravnj t slku, nstrn stoj.)

nrvn (-, -), odr. pridj. (komp. narvnj) - prirodni (Bj j n-rvn od kupvnga/kupvn-ga pkmeza.)

nrdn (nrdna, nrdno), neodr. pridj. (komp. narednj) - sposoban, zgodan, prikladan, spretan (~e{}e u podrugljivome smislu) (Ali si nrdna za p} na lh tako nacfrna.)

nardt, gl. svr{. (nard{, nard) - narediti, zapovjediti (^ nn je nardl, m smo storli pa mu se nsm zamrili.)

napunjvt nardt

401

nrdno, pril. (komp. nrdnij) - prikladno (N mi nrdno d} k teb, ali }u d} sejedn.)

narejvt, gl. nesvr{. (narejje{, narejj) - nare|ivati, zapovi-jedati (Ne narejj mi! Rec mi nlpi pa }u ti s stort.)

narbn (-, -), pridj. - naribani (Zams se tsto za orihnj~u od fn bl mk, jj, kvsa, ckara, msla, narbn kric od lemncna, i kld se i sled} sli.)

narcat, gl. nesvr{. (nar~e{, nar-~) - dugotrajno, glasno plaka-ti (^ nar~e{, k ti j ~ strl?)

narict /se/, gl. svr{. (naric{ /se/, naricj /se/) - nakovr~ati /se/ (SV) (Vlsi ti se naricj po da`j ili kad je jgo.)

narhtat, gl. svr{. (narht{, narh-taj) - namjestiti (SH) (Vvk se povd da m j no npt n narhtl da dobje na tm-buli.)

narkovat, gl. nesvr{. (narkuje{, narkuj) - jadikovati, jaukati, naricati, vapiti (Zvavk vkn narkuje za pokjnn mte-rn.)

narsat, gl. svr{. (nars{/nar{e{, narsaj/nar{) - nacrtati (SH) (isto: nactat) (K m j t nar-sl?)

narvat, gl. svr{. (narv{, narva-

j) - nagurati (Km} smo se narvali va bs.)

narzat, gl. svr{. (nare{, nar) - narezati (Mt skh palntu kmpircu, nar`e grbni{kga/grbni{kga i cla famlija mj-sk.)

nro~it (-a, -o), neodr. pridj. (komp. naro~itj) - osjetljiv, sklon, prijem~iv (Ml m j nr~ita za prhlad.)

nru~j, m. Gjd. nru~ja - naru~aj (Dones jedn nru~j dv va k}u!)

naru~vt, gl. nesvr{. (naru~je{, naru~j) - naru~ivati (Z~ v-vk naru~je{ st?)

nar~t /se/, gl. svr{. (nar~{ /se/, nar~ /se/) - 1. naru~iti /se/ (Nar~li su se na marndu o devtj ri.); 2. nasititi se me-|uobrokom (Za r{nju bimo se lpo nar~li i {l dje dlat.)

nruga, `. - nakaza, stra{ilo, ru-goba (Prva si nruga!)

naruvt se, gl. nesvr{. (naru-je{ se, naruj se) - ru`no i napadno se odijevati, ~e{ljati, {minkati (Smo se naru`je{ s tmi pitrami i z tmi rasks-manimi vlsi!)

nart /se/, gl. svr{. (nar{ /se/, nar /se/) - nagrditi /se/ (U`la s j nar`t, pa su se s smli oko nj.); (On lp k-}u su nar`li z verndn.)

nrdno nart /se/

402

nasdt, gl. svr{. (nasd{, nasd) - staviti {to na dr`ak (npr. mo-tiku) (SV) (Mrn ti, kulko jo{ dans, nasdt matku.)

nsmo, pril. - nasamo (SV) (Bli su nsmo i Bg zn ~ su d-lali.)

nasapunt /se/, gl. svr{. (nasapu-n{ /se/, nasapunj /se/) - nasapunati /se/ (Nkad su ` n-sk nasapunle rbu i pu{}le ju da se ks.)

nasejvt se, gl. nesvr{. (3. l. jd. nasejv /se/, nasejvaj se) - naseljavati se (S se v{e judh nasejv na Grbni{}inu.)

nsej, s. - naselje (Bvn va N-vn nsej.)

nassrte, pril. - razli~ito, na ra-zli~ite na~ine, na sve mogu}e na~ine (Nassrte g j nagov-rl da mu d sldi.)

nas}, gl. svr{. (nas~{, nas~) - nasje}i (Hj mi nas} mlo ja-jr/jaj{ za dt koko{n.)

nasidt se, gl. svr{. (nasid{ se, nasid se) - nasjediti se (Nasi-dl sn se ~kaj} duhtra tr re.)

nasid}, pril. - sjede}i, sjede}ke (J nkako ne mrn nasid} pglat.)

naskst, gl. svr{. (naskb{, na-skb) - na~upati (Naskst }e-

mo rg na lh, skhat kmpr i tog/teg se najst za ve~ru.)

naslgt, gl. svr{. (nasle{, nasl-) - naslagati (St l naslgli t klc?)

naslanj~, m. Gjd. naslanj~ - mu{ka osoba koja o~ekuje da joj tkogod od dru{tva {togod plati (isto: nastavj~) (Speta sn v {tarji trfl onga/on-ga naslanj~, ali sn mu v pt rkl da bi mgl i n ka-dagd ~ pltt.)

naslnjat se, gl. nesvr{. (naslnj{ se/naslnje{ se, naslnjaj se/naslnj se) - 1. naslanjati se (Ne naslnjj/naslnj se n me a{ }emo ba pst.); 2. o~e-kivati od drugoga da {to plati (Nsn iml sldh za p} vn, a ns se smrn otl naslnjat na prjateli pa sn va t vrme gsto bl dma.)

nasl{t /se/ //na{l{t /se/, gl. nesvr{. (nasl{{ /se/ // na{l{{ /se/, nasl{aj /se/ //na{l{aj /se/) - slu{ati /se/ (Ne zn{ ~ t j za zda}u a{ ne nasl{{/na-{l{{ u~tejicu.)

nasl{nt/na{l{nt, gl. svr{. (na-sl{ne{/na{l{ne{, nasl{n/na-{l{n) - osluhnuti (SV) (Nasl-{n/na{l{n mlo po sel, ali men se vd d j on ns}a.)

naslont se, gl. svr{. (naslon{ se, naslon se) - nasloniti se (Na-

nasdt naslont se

403

slon se n me pa }e ti bt lgje.)

naslot, gl. svr{. (naslo{, na-slo) - naslo`iti (Kad njj na-sl`{ t drv, pomet s oko-lo.)

nasma{}, pril. - lagano, potiho, ovla{, pozorno, oprezno (SV) (Obsi t nasma{} a{ ~vl slbo stoj pa }e se s zr{it.)

nasmt /se/, gl. svr{. (nasmj{ /se/,nasmj /se/) - nasmijati /se/ (Lpo mi s j nasmla pa sn bl cli dn zadovjn.)

naspt se, gl. svr{. (nasp{ se, na-sp se) - naspavati se (Km} sn se naspl kad m j ml narsl.)

nasp}, pril. - spavaju}i (Jo{ na-sp} su hodle zdlu.)

nsprm, prij. - prema, suprot (On su bvli nsprm ns.)

nsrd, prij. - nasred (Nsrd P-j j jedn vli topl.)

nasrhnt se, gl. svr{. (nashne{ se, nashn se) - naje`iti se, obasuti se srsima (S sn se nasrhnla kad sn ~la da jn je k}a zgorla.)

nashnjn (nashnjena, nashnje-no), neodr. pridj. (komp. nasr-hnjenj) - naje`en, obasut sr-sima (Po zm u`n bt s nas-hnjena.)

nasrbat se, gl. svr{. (nasrb{ se/nasrbje{, nasrbaj se/nasrb-j) - nasrkati se (SV) (Kad se nasrb{/nasrbje{ t jh, za-m komad} msa.)

nastjat, gl. nesvr{. (nastje{, na-stj) - nastajati (Nastje nv vrme po Bo`}u.)

nastnt se, gl. svr{. (nastn{ se, nastn se) - nastaniti se (Jdi su se njprv nastnli va Grd, a tek ksnije i kolo p Poju.)

nastt, gl. svr{. (nastne{, nast-n) - nastati (Sk j do`ntl/do`ntl svoj na stinu i tak j nastla nv pr~a.)

nstt/nstat/nstt, gl. nesvr{. (nstoj{/nstoj{, nstoj/n-stoj) - brinuti se oko ~ega, paziti na {to, skrbiti oko ~ega, njegovati {to (On }e ga nstt/nstat/nstt, a n }e jn zt k}u pustt.)

nastvit, gl. svr{. (nastv{, nast-v) - zapo~eti {to raditi, naj-~e{}e kuhati (Nastvila sn man{tru i sd grn na lh.); 2. podizati u uspravan polo`aj (SV) (Nastvi t b~ve da ne le` potloh.)

nastvit se, gl. svr{. (nastv{ se, nastv se) - javno pokazati besposlenost, dokonost i o~e-kivanje ~a{}enja od drugih (Vdi ga, ve} se nastvl za {n-kn i ~k.); stati pred koga i

naslot nastvit se

404

smetati mu (^ si se nastvl prd me, makn se!)

nastavj~, m. Gjd. nastavj~ - besposli~ar, danguba, dokona osoba koja o~ekuje da je drugi ~aste u dru{tvu (isto: naslanj~) (Zmi sldi sbn a{ }e ti k r} da si nastavj~.)

nastvjt /se/, gl. nesvr{. (nastv-j{ /se/, nastvjaj /se/) - po-kazivati se na javnim mjestima kao dokona, besposlena oso-ba (Po cli dni se nastvj prd Domn.)

nastoj}, pril. - stoje}ki (SV) (Mo-j mt i kmpr st`e nasto-j}.)

nstrn, pril. - na stranu, ustranu, ukoso (T ti slka nstrn vs.) p} nstrn obavljati ili obaviti nu`du (Hj t, j }u te dot} a{ mrn p} nstrn.)

nastrnt se/na{trnt se, gl. svr{. (nastrn{ se/na{trn{ se, na-strn se/na{trn se) - ukositi se, nagnuti se ustranu (Od da`j mi s j s r`ica nastrnla.)

nastrnjn/na{trnjn (nastrnje-na/na{trnjena, nastrnjeno/na{trnjeno), neodr. pridj. (komp. nastranjenj) - nagnut, nakrivljen (Va Strn grdu v Rk je zvonk dvavk nastr-njn.)

nastrnjen/na{trnjen (-, -), odr. pridj. (komp. nastranjenj)

- nagnuti, nakrivljen (I Rk m nastrnjen zvonk da se ne re~ da ga maj leh Talijni.)

nastrgt, gl. svr{. (naste{, nast-) - nastrugati, olju{titi koru u dovoljnoj koli~ini ~ega (Na-strgt m j fnj kmpr a{ je dans cla famlija na obdu.)

nastr}, gl. svr{. (nastr{, nastr-) - no`icama narezati (Pv su s k}e imle zhod ozva-n i n blo ov mhk hrt leh s j nastrglo ili naprlo kakvih novn.)

nast, gl. svr{. (nasp{, nasp) - nasuti (Nast }emo onst j-mu a{ nas je strh da bi k d-t mogl ntra pst.)

n{ (-a, -e), zamj. - na{ (N{ otc je bl jko dbr.)

na{jat, gl. svr{. (na{j{, na{jaj) - na{iljiti olovku (Na{jj t l-pi{! V{ da ti deblo p{e!)

na{t, gl. svr{. (na{je{, na{j) - na{iti, pri{iti (Mrn ti jo{ na{t p~i}i na stomnju.)

na{kodit, gl. svr{. (na{kod{, na-{kod) - u~initi {tetu, na{tetiti (Bol me `eldac, vlda su mi na{kdile on slve d sin}.)

na{p{, pril. - za {alu, zabavu, besposleno (SV) (J sn do{l smo na{p{, a ne dlat.)

na{p~it, gl. svr{. (na{p~{, na{p-~) - na ~emu na~initi {iljak

nastavj~ na{p~it

405

(Na{p~i t kolc a{ ga ne m-rn v zemju zabst.)

na{potat se, gl. svr{. (na{pot{ se, na{potaj se) - narugati se (Gdo mi s j na{ptala, a ni on ne zgjd bj.)

na{r{urt /se/ // na{u{urt /se/, gl. svr{. (na{r{ur{ /se/ // na{u{ur{ /se/, na{r{urj /se/ // na{u{u-rj /se/) - 1. uznemiriti /se/, uzbuniti /se/ (^ si se zjedno na{r{url/na{u{url, tr ti nsn n{ gdo rkl.); 2. nakovr~ati, nakostru{iti (odnosi se na ko-su) (samo 3. l. jd. i mn.) (S glv j na{r{urla/na{u{urla pa zgjd kod ofc.); 3. nako-strije{iti se (M{ki s j dlka na{r{urla/na{u{urla.)

na{r{rn/na{u{rn (na{r{re-na/na{u{rena, na{r{reno/na{u{reno), neodr. pridj. (komp. na{r{urenj/na{u{ure-nj) - nakostrije{en (SV) (M-{ka vn je s na{r{rena/na{u-{rena.)

na{r{ren/na{u{ren (-, -), odr. pridj. (komp. na{r{urenj/na{u{urenj) - nakostrije{eni (SV) (Vdi nn ga mlo v na-{r{ren/na{u{ren ps.)

na{tivt, gl. svr{. (na{tiv{, na{ti-vj) - naslagati (Kad t na{ti-v{ na prkolicu, zov me pa }u j t zapejt.)

na{trnjt /se/, gl. svr{. (3. l. jd. na{trnj /se/, na{trnj /se/) - nakriviti /se/ (SV) (Klc za fa-`l su se s na{trnjli.)

na{trapt se, gl. svr{. (na{trap{ se, na{trapj se) - zaraziti se dodirom (misli se na ko`ne zaraze) (Mre{ se bvt { njn, ali pzi da se ne na{trap{ a{ n m nkakovu bl na ru-kh.)

na{trigt, gl. svr{. (na{trig{, na-{trigj) - nabaciti ~ari, ure}i, za~arati (T t j on na{trigla, vdi kakve ~i m.)

na{triht, gl. svr{. (na{trih{, na-{trihj) - napuniti posudu vodom tako da se prelijeva (SV) (Ali si to dobr na{trhala!)

na{tukt, gl. svr{. (na{tuk{, na-{tukj) - nadodati, produ`iti {to (Prekrtk t j t brhn, mrn ti ga na{tukt.)

natkt, gl. nesvr{. (nat~e{, na-t~) - natakati (Ne nat~ v se v{e tga/tga vn~n.)

nt, `. Ljd. nt - stabljika biljke (isto: natvnica) (Kmpr kld va bujl pa va karijlu, a nt pust na lh pa }emo ga ksnije pobrt i propejt }.)

nataknt, gl. svr{. (natkne{, na-tkn) - nataknuti (Natakn mu t n ns!)

natncat se, gl. svr{. (natnc{ se, natncaj se) - naplesati se

na{potat se natncat se

406

(Sku sobtu grm va m{ka-re i natncmo se do ml v-j.)

natpt /se/, gl. nesvr{. (3. l. jd. natp /se/, natpaj /se/) - natapati /se/ (Cl n} je nat-plo.)

nata{}, pril. - nata{te (Za kv znmat trb{ bt nata{}.)

nate~n (nate~en, nate~eno), neodr. pridj. (komp. nate~enj) - koji je ote~en (isto: zate~n) (Bol ga zb p j stl vs nate-~n.)

nate~n (-, -), odr. pridj. (komp. nate~enj) - ote~eni (vidi: zate~n) (T nate~n obrz t j vs tpl.)

nat}, gl. svr{. (3. l. jd. nate~, nate~) - 1. nate}i (odnosi se na teku}inu) (Od sn} je na-tekl dvjset cntimtrh vod va {trnicu.); 2. nate}i (odnosi se na oteklinu) (vidi: zat}) (Kad zb nate~e, nda v{e ne bol.)

nat} se, gl. svr{. (nate~{ se, na-te~ se) - natr~ati se (Bme s j n natkl po Hrtri.)

natgnt, gl. svr{. (natgne{, na-tgn) - nategnuti (Dj }emo ov `cu natgnt.)

natgnjn (natgnjena, natgnje-no), neodr. pridj. (komp. na-tegnjenj) - izdu`en, visok,

duga~ak, izrastao (Ali t j n ml natgnjn, j njve} va rzredu?)

natgnjen (-, -), odr. pridj. (komp. nategnjenj) - izdu`e-ni, visoki, duga~ki, izrasli (Ba{ men j dopl n natgnjen!)

nathjat, gl. svr{. (nathj{, na-thjaj) - nagovoriti (SH) (Nathjj ga da ga st~.)

natntt, gl. svr{. (natnt{, na-tntj) - nagovaranjem iznu-diti (On m j natntla da kpmo krve.)

natst, gl. svr{. (natep{, natep) - natu}i (Natepl sn ptr, pa }u ga klst khat i stort m-slo.)

natzat, gl. nesvr{. (nate{, na-t) - natezati (Ne nat`i t stomnju kod vrg gr{n d{u.)

natcat/natkat, gl. nesvr{. (nat-~e, nat~) - naticati, oticati (vidi: zatcat) ([l sn k duh-tru tek kad m j rk p~la natcat/natkat.)

natik~e, `. mn. - papu~e (isto: pap~a) (Obj natik~e da se ne prehld{!)

ntjedn/n}edn, pril. - sljede}i tjedan (SH, SV) (Postol }u t kpt ntjedn/n}edn.)

natkrt, gl. svr{. (natkrje{, natkr-j) - natkriti (Mrn natkrt ko-ko{r.)

natpt /se/ natkrt

407

natloh/natloh, pril. - na podu, po tlu (Natloh j blo ~da mravh.)

natmrn (natmrena, natmre-no), neodr. pridj. - namrgo|en (isto: natrmnjn) (On j grd i vvk natmrena, a n je fnjsk.)

natmren (-, -), odr. pridj. - namrgo|eni (isto: natrmnjen) (Ala, natmren, nasmj se mlo!)

nato~t, gl. svr{. (nato~{, nato~) - nato~iti (Njslaj vn bi mi mtr nato~la.)

natfat /se/, gl. svr{. (natf{ /se/, natfaj /se/) - obilato /se/ najesti, nakljukati /se/ (Sd smo se natfali pa mremo p} i l}.)

natopt, gl. svr{. (natop{, natop) - natopiti (Za spu se krh natop va vn.)

natvnica, `. - stabljika krumpira (SV) (isto: nt) (S natvnice su `te, n}e bt n{ od kmpr.)

natrapt, gl. svr{. (natrap{, na-trapj) - nabasati (SH) (Jtro sn natrapla na njeg.)

natrt, pril. - odjednom, najed-nom, odmah, smjesta (T bi{ tla s natrt, a t ne gr tak.)

natrmnt se, gl. svr{. (natrmn{ se, natrmn se) - 1. namrgo-diti se, naobla~iti se, smra~iti

se (samo 3. l. jd.) (Speta s j nbo natrmnlo.); 2. pren. ozlovoljiti se, namrgoditi se (Nemj se natrmnt kad ti t povn.)

natrmnjn (natrmnjena, natr-mnjeno), neodr. pridj. (komp. natrmunjenj) - namrgo|en (isto: natmrn) (Nsn msll da k mre bt natrmunjenj od Ivna, dok ns teb upoznl.)

natrmnjen (-, -), odr. pridj. (komp. natrmunjenj) - namr-go|eni (isto: natmren) (Ala, natrmnjen, nasmj se mlo!)

natt, gl. svr{. (natre{, natru), natrti (Prijl gosp mj i na-tla j!)

natrc, pril. - u inat (Kpl j on hju Marji natrc.)

natrdt /se/, gl. svr{. (natrd{ /se/, natrd /se/) - umoriti /se/, smoriti /se/, zamoriti /se/ (Na-trdla s j ~st} po tjh k-}ah.)

nat}, gl. svr{. (nat~{, nat~) - izudarati, natu}i (isto: na-mzgat) (Nat} }u te, ako ne b{ na mr.)

nak, m. - vjeronauk, katekizam (M nsm imli nak va {kli leh smo va crkvi.)

nvada, ` . - navika, obi~aj (Zvt postol prez da odv`e{ {pi-gt j gd nvada.)

natloh nvada

408

nvdn/nvjn (nvdna/nvj-na, nvdno/nvjno), neodr. pridj. (komp. nvadnj/navj-nj) - naviknut, nau~en (Njeg t n za~dilo a{ je ve} nv-dn/nvjn.)

navdit /se/, gl. svr{. (navd{ /se/, navd /se/) - nau~iti, privik-nuti, uobi~ajiti (Navdila sn se plst s trinjst lt.)

nvdn/nvjn (-, -), odr. pridj. (komp. navadnj/navj-nj) - naviknuti, nau~eni (Hj t pv, t si navadnj tom.)

navajvt, gl. nesvr{. (navajje{, navajj) - navaljivati (Bdav navajje{, n} te pu{}t.)

navlt, gl. svr{. (navl{, navl) - navaliti (Vrnli su se s pl-n}nic i navlli na orihnj-~u.)

nvr, pril. - na posebnoj paski (SH) (Imj nvr kad }e d} plovn k}u blagoslovt.)

navt, gl. nesvr{. (nava{, na-vaj) - navoziti (Za v vt su nav`li ~rjn zmju dni-kud z Istr.)

naveselt se, gl. svr{. (navesel{ se, navesel se) - obradovati se (Ma, j se i kobas~ini/km-bas~ini naveseln.)

navst, gl. nesvr. (navezn, nave-z) - navesti (^da su matrjla navezl i zapnili vl {kjinu

va Dbini skud su pv jer-nu kopli.)

navigt, gl. nesvr{. (navig{, na-vigj) - ploviti (odnosi se na pomorce) (Pu njh j sldh a{ njj m` navig.)

navigvt, gl. nesvr{. u~est. (navi-gje{, navigj) - obi~avati ploviti (odnosi se na pomorce) (N lhko navigvt i bt dgo od famlij.)

navjt, gl. nesvr{. (navj{, nav-jaj) - 1. navijati (Ov ricu ne rb navjt, a{ ima bater-ju.); 2. pren. nabrajati, ~angri-zati, ponavljati isto, gnjaviti (Dn i n} navj, ne mrn ju ve} podn{t!); (Smrn mi navj {trije od kunli}h.)

navt, gl. svr{. (navij{, navij) - 1. naviti (Navj `vejarn/vke-ricu n sedn r a{ m j p} dlat.); 2. uklju~iti (npr. radio) (Navijn rdijo smo da mi n~ povd dok sn sm.)

navl~t /se/, gl. nesvr{. (navl~{ /se/, navl~ /se/) - navla~iti /se/ (Po zm navl~n po dvje debl kopce.)

nvr, m. Gjd. nvora - drvo koje se stavlja preko bremena na vozu da bi se u~vrstilo lancima (SH) (Kld nvr da ~ ne pd po pt!)

nvdn nvr

409

navozt /se/, gl. svr{. (navoz{ /se/, navoz /se/) - navoziti /se/; vo-ziti dovoljno ili vi{e od onoga koliko je potrebno (Ma sn se navozla po bsh dkla sn dlala!)

nvrh, prij. - navrh (Cerdu kld nvrh lnic.)

navrst, gl. svr{. (navrz{, navr-z) - udjenuti, utaknuti, natak-nnuti, nadjenuti, nanizati, na-redati (Navrz mi glu a{ j ve} ne vdn.)

navrzt, gl. nesvr{. (navrz{, navrzaj) - 1. udijevati, nadi-jevati, nizati (Dok sn sm navrzla glu, mogl sn {t, a sad mrn ~kat da mi t k drg stor.); 2. pren. nabrajati do dosade, ~angrizati, mnogo i besmisleno govoriti (Smrn n~ navrz{, ve} sn te {tfa.)

navrnt, gl. svr{. (navne{, nav-n) - 1. otjerati, okomiti se na koga kamenjem ili grudama (Navrnli su na ns s kamnjn, a m smo pobgli k}u.); 2. naglo po~eti padati (odnosi se na ki{u) (samo 3. l. jd.) (Jko s j za{krlo, ali }e navrnt d`.); 3. svratiti, navratiti (SH) (Pozdrvi oc, i neka mlo navne.)

navnjat, gl. nesvr{. (navnj{, navnjaj) - tjerati koga kame-

njem ili grudama (Kad smo {l {kle u`ali su nas navnjat Dr`i~ni.)

nav}, gl. svr{. (nav~{, nav~) - navu}i (Mlo pomlo nav-kl je dv dsti za clu zmu.)

nzd/nzda/ndzda, pril. - natrag, nazad (Vrn se nzd/nzda/ndzda a{ si kj~ pozbl.)

nzdlu, pril. - prema dolje, nizbrdo (Lgj j nzdlu hodt leh nzgru.)

nzgru, pril. - prema gore, uz-brdo (Voz pomlo a{ t j t jko nzgru.)

nazdt se, gl. svr{. (nazd{ se, nazdaj se) - nazidati se do-voljno ili vi{e no {to je potreb-no (Nazdl sn se pa me hr-bt bol.)

nazobt se, gl. svr{. (nazobje{ se, nazobj se) - nazobati se, na-jesti se bobi~ava vo}a ili zrna-te hrane (^ovk se nazbje grzj, a knj zbi.)

nazvt, gl. svr{. (nazovn, nazo-v) - 1. nazvati, osloviti (Kj t j h{n? Ne dj Bg da bi me ~-la kak sn ju nzvl!); 2. na-zvati telefonom (S ju nazvl?)

naert se, gl. svr{. (naer{ se, naer se) - na`derati se (Do-br s j na`erl i npl pu ns, a sd nm r} ni Bh.)

navozt /se/ naert se

410

navt /se/, gl. nesvr{. (nav{ /se/ // naivje{ /se/, nav /se/ // naivj /se/) - na`ivjeti se (Umrl j z devedest i pt lt, bme s j lpo na`vla.)

nalpt se, gl. svr{. (nalp{ se/nalpje{ se, nalpaj se/na-lpj se) - nalokati se (Na`l-pla sn se kamamlin da m j j zvavk dsta.)

nam}, pril. - ` mire}i, zatvorenih o~iju (Kad se dic igrj slp-ga m{a, mraj jedn drg-ga/drgga na`m} prepoz-nt.)

nalt /se/ // nalt /se/, gl. svr{. (nal{ /se/, nal /se/) - 1. o~istiti {to ribanjem dovolj-no ili vi{e no {to je potrebno (Na`lla/na`lla sn se tjh dask.); 2. na`uljati (Na`ll/na`ll m j postl.)

ne, ~est. - 1. ne (zna~enje nije-kanja, odricanja, poricanja) (Gr{ s mnn v Rk? - Ne!); 2. ili ne (Knjkav, ne knjkav, men j dbr za dlat.)

nebsa, s. mn. - nebesa (Pdal j ko da s se oprl nebsa.)

nebsk (-, -), odr. pridj. - ne-beski (Nek mu pomre Otc Nebsk!)

nblk, m. - oblak (isto: oblk) (Da su pv nk rkli i nblk. Morebt.)

nbo, s. - nebo (Ne gjdj v ne-bo dok s mnn povd{!)

nebog (-a, -o), neodr. pridj. - ubog, jadan, dostojan sa`aljenja (Ne-bga dic, s su se zmo~la dokla su do{l {kl.)

neboe/nebore, s. Gjd. neboeta/neboreta - ubog, jadan, dosto-jan sa`aljenja (odnosi se na dijete) (Neb`e/nebre, t pl-~e{, a n te k dgnt.)

nebg (-, -), odr. pridj. - ubogi, jadni, koji je dostojan sa`alje-nja (Onga/onga nebgga/nebgga su dli va spcijln {klu.)

neboi}, m. - osoba koja izaziva sa`aljenje (Kad ti se k sml, re~{ mu neb`i}u jedn.)

neboit, gl. nesvr{. (nebo{, ne-bo) - sa`alijevati koga (SH) (^ ga neb`{?)

n}k, m. - ne}ak (isto: npt) (Moj n}ki su dic mojh se-str i brth, dic meve br-}.)

ne}aknja, `. - ne}akinja (isto: npta) (Moj ne}aknje su h}re od mojh sestr i br-th.)

nedlavac, m. Gjd. nedlafca - neradnik (Ne `en se za ned-lafca a{ ti n}e bt dobr.)

nedlaf~ina, `. - izrazit neradnik (Ne `en se za nedlaf~inu a{ ti n}e bt dobr.)

navt /se/ nedlaf~ina

411

nedlo, s. - vrlo pogrdno: nerad-nik (T si jedn vl nedlo!)

ndh, m. Ljd. nedh - zaduha, astma (isto: nedha) (Zaphla sn se a{ m j nkakv ndh.)

nedja, `. - nedjelja (Sk nedju trba p} k m{i.) Uli~n nedja - Cvjetna nedjelja, nedje-lja prije Uskrsa (Na Uli~n ne-dju se like blagoslvjaj.)

ndoba, ` . - nepravo vrijeme (Do-{l sn va ndobu a{ obdv-te.)

ndobr (ndobra, ndobro), prid. - lo{ (Knl sn p} jtra plninu pa sn se zmsll a{ je vrme ndobro.)

nedha, `. - zaduha, astma (isto: ndh) (Zaphla sn se a{ m j nkakova nedha.)

neka, ~est. - neka (Pust ga neka gr kamo }!)

nekorsn (-, -), odr. pridj. (komp. nekorisnj) - neizda{ni, koji se brzo tro{i (Ne kupj t bl nekorsn krh!)

nekorstn (nekorsna, nekorsno), neodr. pridj. (komp. nekori-snj) - neizda{an, koji se brzo tro{i (I palnt golc j dobr, al j nekorsna, a{ si po njj bzo l~n.)

nksija, `. - injekcija (SH) (isto: enksija) (Rn na nksiju.)

nksijica, `. - injekcija, u govoru djeci (isto: enksijica) (Dt }e

ti tta duhtorca nksijicu! N}e te bolt!)

nksijina, `. - injekcija s velikom {pricom ili iglom, bolna injek-cija (isto: enksijina) (Slbo m j do{l kad sn vdl nksi-jinu.)

nmarn (nmrna, nmrno), neodr. pridj. (komp. nemrnj) - nemaran (Tr vd{ d j nmr-na, s k}a jj je rashtna.)

nmrn (-, -), odr. pridj. (komp. nemrnj) - nemarni (Ne pija-`j mi se nmrn mu{k, a jo{ mnje nmrn `nsk.)

neml (nemla, nemlo), neodr. pridj. (komp. nemilj) - jadan, ubog, dostojan sa`aljenja (Za-{ln t nemlu pl}icu.)

neml (-, -), odr. pridj. (komp. nemilj) - jadni, ubogi, dostoj-ni sa`aljenja (Htli su pred njih n neml obd.)

nmr, m. - nemir (Prdve~r me }ap nkakv nmr.)

nmrn (nmrna, nmrno), neodr. pridj. (komp. nemrnj) - nemiran (G{}e se re~ da n-k nm mra leh d j nmirn.)

nmrn (-, -), odr. pridj. (komp. nemrnj) - nemirni (Zgbl s j n nmrn jn~i}.)

nm}, `. Gjd. nmo}i Ljd. ne-mo} - nemo}, slabost, bolest

nedlo nm}

412

(Nkakova nm} m j }apla, pa grn l}.)

nmo}n (nemo}n, nmo}no), neodr. pridj. (komp. nemo}n-j) - slab, nemo}an, bolestan (Ba{ sn dans nkakv nmo-}n.)

nmo}n (-, -), odr. pridj. (komp. nemo}nj) - slabi, ne-mo}ni, bolesni (Dhtorica j njprvo prijl onga/onga nemo}njga.)

nenvdn (nenvdna, nenvd-no), neodr. pridj. (komp. ne-navadnj) - nenaviknut (Po~-l sn dlat, a nenvdna sn se rno stt.)

nenvdn (nenvdna, nenvd-no), neodr. pridj. (komp. ne-navidnj) - zavidan (Kpli smo lh pa su nk nenvdni.)

nenvdn (-, -), odr. pridj. (komp. nenvidnj) - zavidni, ljubomorni (SV) (Vvik se jv kakv nenvdn da se po{p-t.)

nenvst, ` . Gjd. nenvsti - zavist (SV) (Va famliji ne sm bt nenvsti.)

nenvsn/nenvstn (nenvsna, nenvsno), neodr. pridj. (komp. nenavisnj) - koji izaziva zavist i ljubomoru (SV, SH) (Marj j bl lp, {tnja, nenvsna di-vjka.)

nenvsn (-, -), odr. pridj. (komp. nenvisnj) - upravo onaj koji izaziva zavist i ljubomoru (SV) (On j bl prv nenvsn divjka.)

neogrbn (neogrbna, neogrbno), neodr. pridj. (komp. neograbn-j) - neuredan (odnosi se na osobu) (Kad djd s plnin, s ~obni su neogrbni.)

neogrbn (-, -), odr. pridj. (komp. neograbnj) - neuredni (odnosi se na osobu) (Bm j p}n n neogrbn.)

nepodloan (nepodlona, nepod-lono), neodr. pridj. - nepodlo-`an, koji se ne da podlo`iti kome (Smrn se kraj: jedn je nepokrn, a drg nepodl-`n.)

nepokorn (nepokrna, nepokr-no), pridj. neodr. - nepokoran, koji se ne da pokoriti (Smrn se kraj: jedn je nepokrn, a drg nepodl`n.)

neposl{n (neposl{na, neposl-{no), neodr. pridj. (komp. ne-poslu{nj) - neposlu{an (Z~ si takv neposl{n?)

neposl{n (-, -), odr. pridj. (komp. neposlu{nj) - nepo-slu{ni (^igv je v neposl{n mlac?)

nepravca/neprvda, ` . Gmn. ne-pravc/neprvd - nepravda

nmo}n nepravca

413

(Storli su mu vl nepravcu/neprvdu.)

neprav~n (neprav~na, neprav-~no), neodr. pridj. - neprave-dan (Speta su pre{l priko n-{ mj, a t mr smo ne-prav~ni jdi.)

nprijatl/nprijatj, m. Gjd. n-prijatela/nprijateja - neprija-telj (N trba imt nprijateli/nprijateji!)

n prijazn/neprijaznv (n prijaz-na/neprijaznva, n prijazno/neprijaznvo), neodr. pridj. (komp. neprijaznj/neprijaz-nivj) - neprijazan (On su fnj jdi, a dic su jn nprijaz-na/neprijaznva.)

n prijazn/neprijaznv (-, -), odr. pridj. (komp. n eprijaznj/n eprijaznivj) - neprijazni (Spet j do{l n nprijazn ~ovk.)

neprlika, `. - neprilika (Do{l smo va vl neprliku.)

npristojn (npristjna, npri-stjno), neodr. pridj. (komp. nepristjnj) - nepristojan (Ne bdi npristojn va {kli!)

npristjn (-, -), odr. pridj. (komp. nepristjnj) - nepri-stojni (Spet j do{l n n-pristjn mlac.)

npt, m. Ljd. nept - krivi put, stramputica (Vs vuto sn zpsala vz} po nept.)

npt, m. - ne}ak (isto: n}k) (On j o`njena za tvjga n-pta.)

npta, `. - ne}akinja (isto: ne-}aknja)(Moj npta lpo knt.); (Tvoj npt j onje-na za mjga npta.)

nrt, gl. nesvr{. (nr{, nr) - roniti (SV) (isto: ront) (Paz da z glvn kmo ne bbne{ dok nr{.)

nerazdjn (nerazdjena, nerazd-jeno), neodr. pridj. - nerazdije-ljen (S smo med br}n po-dlli, jo{ je smo Mi{{k ne-razdjena.)

n razumn (n razmna, n ra-zmno), neodr. pridj. (komp. n erazmnj) - nerazuman (Ne bdi nrazumn, zn{ da jo{ ne sm{ vozt.)

n razmn (-, -), odr. pridj. (komp. n erazmnj) - nera-zumni (Z~ se dr`{ prjatl z onn nrazmnn?)

nsln (nesln, nslno), neodr. pridj. (komp. neslanj) - neslan (Dobr j, ali m j mso nsl-no.)

nslan (-, -), odr. pridj. (komp. neslanj) - neslani (Dj mi mlo onga/onga nslanga/nslanga sra!)

nsloga, `. - nesloga (Kad j n-sloga, n dobr.)

neprav~n nsloga

414

nsmo~n (nsmo~na, nsmo~no), neodr. pridj. (komp. nesmo~n-j) - 1. nemastan (Ov t j ma-n{tra nsmo~na); 2. pren. bezli~an, neizrazit, nedovoljno ulju|en (odnosi se na osobu) (Ne znn ti ~ r} z nju kad je nkakova nsmo~na, ne di{, ni ne smrd.)

nsmo~n (-, -), odr. pridj. (komp. nesmo~nj) - 1. ne-masni (Iman tlk pa mrn jst nsmo~n hrn.); 2. pren.bezli~ni, neizraziti, nedovolj-no ulju|eni (odnosi se na osobu) (J k nesmo~nj od njeg?)

nesmotrn (nesmotren, nesmo-treno), neodr. pridj. (komp. nesmotrenj) - nesmotren, nepa`ljiv, nebudan (Bl je ne-smotrn p j pl.)

nesmotrn (-, -), odr. pridj. (komp. nesmotrenj) - ne-smotreni, nepa`ljivi, nebudni (J k nesmotrenj od teb?)

nesng, `. - 1. gadost, smrad, sme}e, prljav{tina (Nes mi t nesng s k} vn.); 2. pren. lo{a, pokvarena osoba (T j nesng od ~ovka!)

nesnn (nesnn, nesnno), neodr. pridj. (komp. nesna-nj) - neuredan, prljav (SV) (Kak jih n srn da jn je dt tak nesn`n.)

nesnn (-, -), odr. pridj. (komp. nesnanj) - neuredni, prljavi (SV) (Ovga/ovga ne-snnga/nesnnga trba njprvo namo~t pa oprt.)

nesr}a, `. - nesre}a (Za nesr}u ni ~ Bga molt.)

nesr}n (nesr}na, nesr}no), neodr. pridj. (komp. nesri}nj) - nesretan (Nesr}n j otkd s j rodla.)

nesr}n (-, -), odr. pridj. (komp. nesri}nj) - nesretni (J k ka-digd nesri}nj od men?)

nst, gl. nesvr{. (nes{, nes) - 1. nositi (Nes t drv k}u.); 2. nesti jaja (odnosi se na pti-ce) (samo 3. l. jd. i mn.) (D ti kko{e nes?)

nestjat, gl. nesvr{. (nestje{, ne-stj) - nestajati, i{~eznuti (Sn-c j nestlo zda blka.)

nsta{ica/n{ta{ica, ` . - nesta{ica (Osndesth lt je bl nsta-{ica/n{ta{ica l/j, kaf, cikuld i prha za rbu prt.)

nestt, gl. svr{. (nestne{, nest-n) - nestati (Vl j nestla zda jednog/jedneg grm.)

nestrpjn (nestrpjen, nestrpje-no), neodr. pridj. - nestrpljiv (Ne bdi nestrpjn, sd }u ti dt jst.)

nestrpjn (-, -), odr. pridj. - ne-strpljivi (Ma vdi v nestrpjn ps, n bi pv od sh.)

nsmo~n nestrpjn

415

nsvst, `. Gjd. nsvsti - nesvi-jest (Pl j va nsvst va cr-kvi.)

nsvd, ` . Gjd. nsvdi - pro`drlji-vost, neumjerenost u jelu (SV) (Kad pobrj{ grh na spvdi, ne pozb na nsvd.)

nsvdn (nsvdna, nsvdno), neodr. pridj. (komp. nesvdnj) - 1. pro`drljiv, neumjeren u jelu (Nsvdn ~ovk nsvdno j.); 2. pren. grub, bezobziran, samoiv (Pr, kak j nsvdn, lh se rva pred sh.)

nsvdn (-, -), odr. pridj. (komp. nesvdnj) - pro`drljivi, neumjereni u jelu (^ }e mi n nsvdn?)

netorjn (netorjna, netorjno), neodr. pridj. (komp. netorj-nj) - grub, nespretan (SH) (Kak si t netorjna? S ti pda z rk!)

netorjn (-, -), odr. pridj. (komp. netorjnj) - grubi, nespretni (SH) (Onmu/onmu netorj-nmu/netorjnmu s pd z rk.)

nuprv, pril. - krivo, neupravno (Grt nuprv! Obrnte vuto i pu kaplice skrnte dsn.)

nuredn (nuredna, nuredno), neodr. pridj. (komp. neuredn-j) - neuredan ([mn n nure-dn, n s posprv z sobn.)

nuredn (-, -), odr. pridj. (komp. neurednj) - neuredni (T si n nuredn o kn s povdaj.)

nevajt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. nevajatj) - nevaljao, lo{ (Z~ si dans tak nevajta?)

nevajt (-, -), odr. pridj. (komp. nevajatj) - nevaljali, lo{i (V-ll bn da mi pd rke djde n nevajt.)

nevra, ` . - nevrijeme (Posprvimo s a{ mi se vd da gr nevra.)

nevern, m. - neverin, naglo ne-vrijeme (isto: levern) (Pokzli su na televziji d j na mru nevern.)

nevsta, `. - nevjesta (Mt m j fn i n}e ju pija`t grz ne-vsta.)

nevstica, `. - 1. mladenka, mla-da, nevjesta na dan svoga vjen~anja (Po sobti grm pred crkv vdet nevsticu i dobt mlo bmbnh.) (isto: {pa); 2. djevoj~ica koja nosi veo nevjesti (SV) (On j pre-m}i{na za nevsticu i vje bi ti se {tufla nost vl.); 3. ~n i bl nevstica u na~inu po-greba na bl: djevojke odje-vene u nevjestinsku i udovi~ku odje}u koje u pogrebnoj po-vorci prate lijes s pokojnikom (koji je bio neo`enjen mladi} ili neudata djevojka) (Na bl

nsvst nevstica

416

se gr kad k mld umr pa se jedn divjka ob~ va ~n nevsticu i ns zlmjen sv-}, a drg su va blh hjah.)

nevoja, `. - nevolja, nesre}a, zlo (Rt je vl nevja.)

nvrme, s. Gjd. nvrimena - (Kd je nvrme velko, t da se ht vn kl{}a od {prheta i pop~ak.)

nzahvaln (nezahvlna, neza-hvlna), neodr. pridj. (komp. nezahvlnj) - nezahvalan (Ne bdi nzahvaln a{ ti v{e nkad n} n{ dt.)

nzahvln (-, -), odr. pridj. (komp. nezahvlnj) - neza-hvalni (Od nzahvlnga/n-zahvlnga ~ovka ne mre{ drg ni o~ekvt.)

nezahvlnst, `. Gjd. nezahvl-nosti - nezahvalnost (Do~kal j vl nezahvlnst od dic.)

nzr~n (nzr~na, nzr~no), neodr. pridj. - nesposoban, slaba{an (K bi s tbn takvn nzr~nn {l ~ dlat?)

nzr~n (-, -), odr. pridj. (komp. zra~nj) - nesposobni, slaba-{ni (Ostl mi j kmpanjn leh v nzr~n.)

nzrl (nzrela, nzrelo), neodr. pridj. (komp. nezrelj) - ne-zreo, nedozreo (Ne jj t nzre-li rmulni a{ }e te trbh bo-lt.)

nzrel (-, -), odr. pridj. (komp. nezrelj) - nezreli, nedozreli (^a bi r} da si pojla b{ t nzrel slvu?)

ncat, gl. nesvr{. (3. l. jd. n~e, n~) - nicati (Rad} mi n~e.)

n~, zamj. Gjd. n~esa - ne{to, {togod (Dj mu n~ za pojst!)

n~igv/n~esv (n~igova/n~eso-va, n~igovo/n~esovo), zamj. - ni~iji (N} j bt n~igv/n~esv ml potec!)

n~ij (-, -), zamj. - ni~iji (N} j bt n~ij ml potec!)

ngd/nigdr, pril. - nekada (Ng-d/nigdr n blo th kol~h, za mesopst su se pekl frtule i t j s.)

nigdnj (-, -), odr. pridj. - neka-da{nji (Nigdnj nske su ble vrdn i dlvne.)

ngdr/ngdre/ngdi, pril. - 1. ni-gdje (SH) (Kod da ngdr/ngd-re/ngdi nm njednoga.); 2. negdje (Ngdr/ngdre/ng-di sn t pustl ma ne znn kad.)

njedn (njedna, njedno), zamj. - nikoji (Kod da ngdre/ngdi nm njednoga.)

nkad, pril. - 1. nikada (Nkad jj ns n{ gdo rekl.); 2. nekada (Nkad s j v{e divnilo.)

nkakv/nkakovr (nkakova/n-kakovera, nkakovo/nkakove-

nevoja nkakv

417

ro), zamj. - 1. nikakav (Marjo, kakv vn je fa`l? - A, nkakv/nkakovr, vs je sh i drbn.); 2. nekakav (Dne-sl m j nkakove/nkakovere tablte i po njh m j vje blo boj.)

nkamo/nkamr, pril. - 1. nikamo (Kmo grt? - Nkamo/nka-mr, vd }emo ostt!); 2. ne-kamo (Pejli su ns nkamo/nkamr zgru prama Pltku, a ni smi ns znli pt pa smo se zgbli.)

nk (-, -), zamj. - 1. nitko (Nk-ga/nkga n dma); 2. netko (Nk nn je bl va {tli a{ su krve s zbnkrene.)

nknt, gl. svr{. (3. l. jd. nkne, nkn) - niknuti (N{ n mogl nknt kad je vl s{a.)

nkd/nkda, pril. - 1. nikuda (Nkd/nkda n}emo p} ako b{ pordna.); 2. nekuda (U`li smo tda nkd/nkda p} zgru, ali sn j pozbla t pt.)

nkulik (-a, -o), neodr. zamj. - ne-kolik (Vvk bi mi dl nkuliko drh z doma.)

nkulik (-, -), odr. zamj. - neko-liki (Nkulik jdi su se vrnli z rta.)

nm (nm, nmo), neodr. pridj. (komp. nimj) - 1. nijem (Nj

dd je bl nm.); 2. pren. divalj, neobuzdan (Tak nmt mre smo nmo ~ejd.)

nm (-, -), odr. pridj. (komp. nimj) - 1. nijemi (On nm nm govort, a ni ne ~je.); 2. pren. divlji, neobuzdani (On nm vs v~r zj.)

nmt, gl. nesvr{. (nm{, nm) - divljati (Ne nm po k}i a{ }e{ ~ razbt!)

n{, zamj. Gjd. n~esa - ni{ta (Ne mre se od n~esa `vt.)

ni{korsti, nepromj. rije~ - ni{ta-rija, lijen~ina (SH) (isto: karonja) (J do{l n ni{korst/ni{-korsti? / On j bl ni{korsti/ni{korsti. / Do{l j on ni{ko-rsti/ni{korsti.)

n{leh, pril. - samo (N{leh jedn je do{l.)

ntt, gl. nesvr{. (nt{, nt) - ni-jetiti, potpaljivati vatru (^ovk se {tuf ntt sk jtro.)

nzdolica, `. - nizbrdica (Hodli smo po vlj nzdolici pa su nas jko bolle nge.)

nizna, `. Gmn. nizn - nizina (Lhk j hodt po nizni, m j t{ko kejt se zgru.)

no, uzv. - uzvik koji prethodi is-kazivanju ~u|enja (N, ~ mi t pv ns povdela!)

n}, `. Gjd. no}i, Ljd. no} - no} (Lpe n}i za mld junk!)

nkamo n}

418

no}s/na}s/no}ska/na}ska, pril. - no}as (Rekl su da bi no-}s/na}s/no}ska/na}ska mgl sng.)

no}n (-, -), odr. pridj. - no}ni (N}n zrak je fr` leh po dn.)

nog, `. Ajd. nogu - noga (Z no-gn m j udrl.) stt se na lv nogu - biti lo{e volje, lo{e po~eti dan (Stla s j na lv ngu i zjedno po~l prigo-vrt.)

nogt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. nogatj) - dugonog i snanih nogu (I njhv otc je bl nogt pa n ~udo da su i on s nogti.); (Ve} se sad vd da }e ti dt bt nogto.)

nogt (-, -), odr. pridj. (komp. nogatj) - dugonogi, snanih nogu (Vdi ga n nogt, ali snp na velki krki.)

nogvica, `. - nogavica (Kak smo rsl, tak nn je mt sk lto do`ntla/do`ntla na nogvice.)

nogomet, m. - nogomet (M} }e{ igrt ngomet kad se poprv{ va {kli.)

nohat, m. Gjd. nohta - nokat (P-v `nsk ns lakrale nhti.) kulk j ~n/~n pod no-htn - vrlo malo, sitnica, ne-vrijedno (Ne drn do nj kul-k j ~n/~n pod nhtn.)

nohti}, m. - nokat djeteta (Stsnla j psti} {kabelnn pa njj je nhti} poplvl.)

nna, ` . - baka (isto: mjka) (J ne poznn bjga ~ovka leh ~ j bl moj pokjn nn.)

nnica, `. - bakica (isto: mjka) (Men zov nna, a njej mt nnica. Ma, prvo za r}, m i z~!)

nni}, m. - djed (Mj nni} je otl da ga zovn str otc a{ je n tak zvl svjga dda.)

nnn/nni~n (nnina/nni~ina, nnino/nni~ino), pridj. - bakin, baki~in (isto: mjkn) (Njboj j nnina/nni~ina pog~a.); (Lp nni~ino dt! Ali te nnica vl!)

nno, m. - djed (Dans se re~ nno, a ngda s j rekl dd.)

nnotv/nni}v (nnotova/n-ni}eva, nnotovo/nni}evo), pridj. - djedov, djedi~in (Za-rjavel j nnotova/nni}eva ksa.)

nort/nort, gl. nesvr{. (nor{, no-r) - divljati, ludovati, buda-lakati (Ne norte mi po k}i vi dv!)

nrmln (nrmlna, nrmlno), pridj. neodr. (komp. nrmaln-j) - normalan (Dv t kobas~i-ce/kmbas~ice su kod jedn nrmlna.)

no}s nrmln

419

ns, m. Gjd. nosa Ljd. nos - nos (V{ t j bltno na nos!) bt civlga/civlga // fnga/f-nga nosa - biti preosjetljiva, biti lako uvredljiva osoba (T si civlga/civlga // fnga/f-nga nsa, teb se n{ ne sm r}.) obsit ns - uvrijediti se (Rekl sn jj da mi se ne pija njej stlnjk p j obsila ns.) potzat kog/keg z ns - poigravati se s kime (^da lt j j potzl z ns, a kad je pro{l, m j blo l.) za-prt/zaprat vrta prd nosn // zaprt/zaprat vrta spreda nosa - ne pustiti/ne pu{tati koga da u|e (Zaprl m j vrta prd nosn/spred nsa i za-zjala mu da gr }.)

nost (-a, -o), neodr. pridj. (komp. nosatj) - nosat, koji ima velik nos (Brt je nosatj od njeg.)

nost (-, -), odr. pridj. (komp. nosatj) - nosati, koji ima veli-ki nos (^ njj se vd d j z-brla tga/tga nostga/nos-tga.)

nos}a, pridj. `. - trudna, nose}a (Ostl j ns}a pa su se m-rli o`ent.)

nos}, m. - malen nos, nosi} (Vs nos} je razgrebl.)

nosna, `. - veliki, runi nos (Im nosnu, ali mu se n trbi {ptat!)

nost, gl. nesvr{. (nos{, nos) - nositi (On ns sldi, a on jih trt.)

n, m. Ljd. n - no (^ t j va tn/tn vln/vln {prtu? Ln~i}i, padlice, n`, {bice i jo{ ~da teg/tog.)

noca, `. - 1. noga djeteta (No-`c j svl!); 2. tanka noga (V-di kakve no`ce m, kod {}ikadnti!)

noi}, m. - noi} (Imn ~da nh va {kabelnu, ali njve} rbn jedn str ni}.)

nona, ` . - velika ili debela noga (Zadl m j z no`nn!)

nv (nov, novo), neodr. pridj. (komp. novj) - nov (T mja m j nov.) nv nvct - potpuno nov (Obkl j blzu, nvu nvctu!)

nov (-, -), odr. pridj. (komp. novj) - novi (Grn v Rk z nvn vutn.)

novna, `. Gmn. novn - dnevne novine (^ p{e va ~ernjj novni?)

novitt/novitd, `. - novost (St ~li kakve novitti/novitdi od njh?)

noj, s. - noge postelje (SH) (Promnt }u noj, a{ pstj {krpje.)

nja, `. - turobnost, nujnost (Kad bi bl sm, nnu je }apla nja.)

ns nja

420

njina, ` . - izrazita turobnost, nuj-nost (Nkakova njina me m-~ i nkako j se oslobodt.)

ntrnj (-, -), odr. pridj. - unu-tarnji (Mrmo urdt ntrnj dl k}!)

ntt, gl. nesvr{. (nt{, nt) - nuditi (Grn } a{ mi n{ ne ntte.)

ntr/ntr/ ntra, pril. - unutra (Ntr j lpo tplo. Hd ntr/ntra!)

njina ntr

421

NJnjfkt/njfkat, gl. nesvr{. (njf-

~e{, njf~) - mjaukati (M~ica clo jtro n~ njf~e. J jj ~?)

njzlo, s. Nmn. njzl - gnijezdo (Lstavic j storla njzl pu ns va gar`i.)

njegv (njegova, njegovo), zamj. - njegov (Pogjdj, t t j nje-gva frjarica!)

njej (njej, njej), zamj. - njezin (Obkl sn njej brhn i njej mju.); (T j njej dt.)

njhv (njhova, njhovo), zamj. - njihov (Pred njhovn k}n rst tr acmprsa/nciprsa.)

njva, `. - njiva, oranica (isto: lh) (Prepsli smo njve n se.)

njo~i}, m. - mali valju{ak (Ne d-lj ni nj~i}i ni nj~ine!)

njo~ina, `. - velik valju{ak (Ne dlj ni nj~i}ih ni nj~n!)

njfat, gl. nesvr{. (njf{, njfaj) - nju{iti (isto: nj{it) (N{a m{ka njf m{a.)

njok, m. - valju{ak od krumpirova tijesta (Njvln njki slvami, ali i z gul{n }u jih pojst.)

njh, m. Ljd. njh - njuh (M{ka m dbr njh i zjedno nanj{ m{a.); (Ps s pozn po njh.) ni }ha ni njha - ni traga ni glasa (Od njeg n ni }ha ni njha.)

njrt, gl. nesvr{. (njr{, njr) - kunjati, lo{e se osje}ati (pred-znak bolesti) (isto: potmrt) (Ve} trt dn nkako njr.)

njrgalo, s. Gjd. njrgalota - oso-ba koja spo~itava i prigovara (Njrgalo, ~ si stla na lv ngu?)

njrgat, gl. nesvr{. (njrg{, njr-gaj) - spo~itavati, prigovarati (Po cli dn njrg a{ nm ~ dlat.)

nj{it, gl. nesvr{. (nj{{, nj{) - nju{iti (isto: njfat) (S kad ~l j`a kako i n nj{ ngls.)

nj{itnjfkt/njfkat

422

Oo, prij. - o (O vrmenu nas vvk

avizj s televzije.)o, uzv. - uzvik iznena|enja (O, k

nn je t do{l?)oba (obe) br. pridj. - oba, obje (Ne

barufjte se smrn a{ }u vas bih popr{t dma.)

ob}, gl. svr{. (objde{, objd) - obi}i, zaobi}i (Mesopst je k vrgu {l, s je `pe oba{l).

obadv (obadv) br. pridj. - obadva, obadvije (Obadv su delvli v Rk.)

obagrt se, gl. svr{. (obagrje{ se, obagrj se) - ogrijati se (Do{l su se k}u obagrt i kaf po-pt.)

obahjt, gl. nesvr{. (obahj{, obahjaj) - obilaziti, uokolo (S n} su obahjli tl}.)

obajt/objt, gl. svr{. (objme{, objm) - obuhvatiti (rukom oko pasa) (Km} sn ga oba-jl okol psa.); (Kad su mld do{l pred mmi~inu k}u, mmic j zl {timn {ugamn, objl ga okol njh i potgnla je va k}u.)

obl (obla, oblo), neodr. pridj. (komp. oblj) - obao (Kpli su lp bl stol}.)

obaspat, gl. nesvr{. (obasp{/obaspje{, obaspaj/obaspj) - obasipati (Obaspali su ju z lpmi besdami.)

obasjt, gl. svr{. (obasj{, oba-sjj) - obasjati (S j blo dobr dkla jih ns obasjli na po-zrnici, a nda j j p~lo bt strh.)

obasjvt, gl. nesvr{. (obasjv{, obasjvaj) - obasjavati (N on navdna da j se obasj-v.)

obastt, gl. svr{. (obastne{, oba-stn) - opstati, izdr`ati (Km} je obastla md njimi.)

obastt, gl. nesvr{. (obastje{, oba-stj) - opstajati (Km} smo ov zme obastli od zm.)

obast, gl. svr{. (obasp{, obasp) - obasuti (Obasli su j z lp-mi besdami.)

obatlo, pril. - u pod, na pod, na tlo (SV) (Htl g j obatl.)

obvit, gl. svr{. (obv{, obv) - obaviti (posao) (Djd kad t obv{.)

obavt, gl. svr{. (obavje{, obavj) - obaviti, oviti oko ~ega (Br{jn s j obavl oko hrst.)

obazrt se, gl. svr{. (obazr{ se, obazr se) - obazreti se (Oba-

o obazrt se

423

zr se mlo da vd{ d uto dohj.)

obdlat, gl. svr{. (obdl{, obd-laj) - obraditi (Dnesl m j kmd drv, pa }u ga lpo obdlat.)

obdelvt, gl. nesvr{. (obdelv{/obdelje{, obdelvaj/obdel-j) - obra|ivati (T{jri obdel-vaj/obdelj drv.)

obe}t /se/, gl. svr{. (obe}{ /se/, obe}j /se/) - obe}ati, dati ri-je~ (Obe}la mu s j.)

obe}vt /se/, gl. nesvr{. (obe}v{ /se/ // /obe}je{ /se/, obe}vaj /se/ // / obe}je{ /se/) - obe}avati, davati rije~ (Vavk se obe}je{ za dlat, a nkad ne djde{.)

obd, m. - objed, ru~ak (^ dste za obd?)

obdvat, gl. nesvr{. (obdv{, obdvaj) - objedovati, ru~ati (Obdvali smo i sad grm po~nt.)

oblt, gl. svr{. (obl{/obelje{, obl/obelj) - pobijeliti (Ob-ll je od mk.)

oblt, gl. svr{. (obl{, obl) - oli~iti, obojadisati (Oblli smo kmaru.)

obi~j, m. Gjd. obi~aja - obi~aj (^st srd j pa mrn zarad bi~aja mlo frt/frtl stort.)

obi~n (obi~na, obi~no), neodr. pridj. (komp. obi~nj) - obi~an

(Kp mi di{jv brsalo, ne bi~n.)

obi~n (-, -), odr. pridj. (komp. obi~nj) - obi~ni (N}e n bi~n brsalo leh kakvo di-{jv.)

obknt se, gl. svr{. (obkne{ se, obkn se) - svidjeti se, dopasti se (SH) (J ti se obklo?)

obl (obila, obilo) neodr. pridj. (komp. obilj) - obilan, obilat (Pu njh je vvk bl stl.)

obil (-, -), odr. pridj. (komp. obilj) - obilni, obilati (J ti vln bil blgdani, a ne kad se post.)

oblt, gl. svr{. (obl{, obl) - oguliti koru s tek posje~ena drveta (SV) (Oblli smo orh i pustli ga da se s{/{{.)

obsit /se/, gl. svr{. (obs{ /se/, obs /se/) - objesiti /se/ (Kad ostr{, cce se obs.)

obi{vt, gl. nesvr{. (obi{je{, obi{j) - obi~avati izvjesiti (U`li su t obi{vt po slh.)

objsn (objsna, objsno), neodr. pridj. (komp. objsnj) - obi-jestan (Objsn j a{ jj je i mt bjsna.)

objsn (-, -), odr. pridj. (komp. objsnj) - obijesni (Za onga/onga bjsnga/bjsnga ~ovka s j o`enla.)

obdlat objsn

424

objst, `. Gjd. objsti - obijest (N mogl od bjsti `vt.)

obl~n (obl~na, obl~no), neodr. pridj. (komp. obla~nj) - obla-~an (Dans je bla~n dn.)

obla~i}, m. - obla~i} (Od takvo-ga/takvega bla~i} j do{l vl nvrme.)

obla~lo, s. - odje}a (SV) (N ti t sagdnj obla~lo, presc se!)

obla~ina, `. - obla~ina (Nkakv {kr bla~in j na nbu. Da ne b sng!)

obl~t /se/, gl. nesvr{. (obl~{ /se/, obl~ /se/) - odijevati /se/ (Z~ ga obl~{ kad se ve} sm m-re?)

obl~t se, gl. nesvr{. (3. l. jd. obl~ se) - obla~iti se (odnosi se na nebo) (SV) (Obl~ se! H-mo grbit da nas ne b d`.)

oblgt, gl. nesvr{. (oble{, obl) - oblagati (Dkl j bl m}i{na, oblgli smo pstj s ponjvami da ne bi pla i udrla se.)

oblk, m. Ljd. oblk - oblak (isto: nblk) (Snc j nestlo zda blka.)

oblmt, gl. nesvr{. (oblm{, oblmaj) - skidati listove sa stabljike kukuruza (SV) (Clo zapln smo oblmli hrmn-tu.)

oblanjt, gl. svr{. (oblanj{, obla-njj) - izgladiti {to blanjom (Oblanjj t hrpav dsku!)

obltit /se/, gl. svr{. (oblt{ /se/, oblt /se/) - uprljati /se/ (isto: zabltit /se/) (Vs si se obltl va mel.)

obldt, gl. svr{. (obld{/obled-je{, obld/obledj) - probli-jediti (Vs si obldl! ^ ti n dobr?)

oblpt, gl. svr{. (oblp{, oblp) - oblijepiti (S su oblpli z n-kakovimi slkami.)

oblt, gl. svr{. (oblij{, oblij) - obliti (Dkli sn tekl, s j blo dobr, a kad sn stla, obll m j pt.)

obltt, gl. nesvr{. (obl}e{/obl-t{, obl}/obltaj) - oblijeta-ti (N~ ti obl}e/oblt oko glv.)

obl (-, -), odr. pridj. (komp. oblj) - obli (T j nog od blga/blga stol}a.)

oblign (-a, -o), neodr. pridj. - obavezan komu, zadu`en od koga (J sn mu obligna a{ m j pmogl kad m j rb-lo.)

oblign (-, -), odr. pridj. - upra-vo onaj koji je obavezan komu, zadu`en od koga (M-sl{ da }e ti oblign pom}? Ma }!)

objst oblign

425

oblvt, gl. nesvr{. (oblv{, obl-vaj) - oblijevati (Pt me obl-v pa }u se s}.)

oblzt /se/, gl. svr{. (oble{ /se/, obl /se/) - oblizati /se/ (Sga g j oblzl n tvj ml m-~k.)

oblivt /se/, gl. nesvr{. (obli-je{ /se/, oblij /se/) - obli-zivati /se/ (Nebg, obli`je se nad pijtn man{tr.)

oblog, m. - oblog (Klla m j ob-lg od kamamlice n oko.)

oblot, gl. svr{. (oblo{, oblo) - oblo`iti (Oblo`li smo pstj s ponjvami da ne bi pla i udrla se.)

obnvjt, gl. nesvr{. (obnvj{, obnvjaj) - obnavljati (Obn-vjaj crkvu, p j m{a va ka-pli.)

obnt /se/, gl. svr{. (obn{ /se/, obn /se/) - ogoliti /se/, obna`iti /se/, pokazati golotinju, otkriti golotinju (Obnla s j i pokaje se.)

obogtit /se/, gl. svr{. (obogt{ /se/ // obogatje{ /se/, obogt /se/ // obogatj /se/) - oboga-tjeti /se/ (P{e da mn dvestt dl ledn. M sn se obog-tl!)

oboje, br. pridj. - oboje (K j bl pu m{? Oboje!)

obolt, gl. svr{. (obol{/obolje{, obol/obolj) - oboljeti (Ns se ~vl, pa si oboll.)

obratno, pril. - obratno, suprotno (J tak? N, bratn j!)

obrz, m. - obraz, lice (~itavo) (Vvk je bl lp cjr va obrzu.)

obrdt, gl. svr{. (obrd{, obrd) - 1. nahraniti i o~istiti stoku ([l su obrdt blgo i pomst.); 2. dovesti u red, srediti (S j obrdl pa mre pr} }.)

obrhtat /se/, gl. svr{. (obrht{ /se/, obrhtaj /se/) - urediti /se/, uljep{ati /se/ (Obrhtal j seb i ml i {l su zdl.)

obris~, m. Gjd. obris~ - o{tar prijekor (Ivn je }pnl Petr pa sn od njegve mter do-bla obris~.)

obrt /se/ // obrjat /se/, gl. svr{. (obrje{ /se/, obrj /se/) - obri-jati /se/ (Obrje se sk jtro.)

obrzat, gl. svr{. (obre{, obr) - obrezati (Zmi kosircu pa grm obrzat tsi.)

obrivt, gl. nesvr{. (obrije{/obriv{, obrij/obriva-j) - obrezivati (U`lo nas je dset obri`vt, a dans n k.)

obrl}, m. - gornje staklo na pro-zoru koje se otvara nagibom (SV) (Smo obrl} pust prt da djde zrka.)

oblvt obrl}

426

obrnt /se/, gl. svr{. (obne{ /se/, obn /se/) - okrenuti /se/ (M-}i{n j khinja. Km} se ob-ne{ va njj.)

obnjat /se/, gl. nesvr{. (obnj{ /se/, obnjaj /se/) - okretati /se/ (Bbnl je v zd dokla s j obnjl.)

obrnjvt /se/, gl. nesvr{. (obrnj-je{ /se/ // obrnjv{ /se/, obr-njje{ /se/ // obrnjvaj /se/) - okretati /se/, osvrtati se (Na m{i s j smrn obrnjvla da ga vd.)

obro~i}, m. - mali obrok (isto: ubro~i}) (T n obrk leh obr~i}.)

obrok, m. - obrok (isto: ubrok) (T j korsn obrk, ~da vr-mena dr`.)

obrstt, gl. svr{. (3. l. jd. obrst, obrst) - obrstiti (SH) (Koz j obrstla ssdovi tsi.)

Obr~, m. - Obru~, planina koja zatvara sjeverni obod Grobni-~koga polja (Zda Obr~ j jedn jma, ne dubok, {irok j i mre se v nj p}.)

obrva, ` . - obrva (I otc m j iml gste brve.)

obu~vt se, gl. nesvr{. (obu~je{ /se/ // obu~v{ /se/, obu~j /se/ // obu~vaj /se/) - obla~iti /se/, odijevati se (Lpo s j lpo obu~vt, ma z to trbi imt sldh.)

obu~n (obu~en, obu~eno), pridj. - odjeven (Do{l je dma naj-dn i lpo obu~n.)

ob} /se/, gl. svr{. (ob~{ /se/, ob~ /se/) - obu}i /se/ (Dt }u ti cikuldu ako se ob~{.)

ob}a, `. - obu}a (U`le su nn dt kakvu str ob}u.)

ob{at, gl. svr{. (ob{{, ob{aj) - obasuti cjelovima, izljubiti (S m j ob{ala kad smo se vdele.)

obu{vt, gl. nesvr{. (obu{je{/obu{v{, obu{j/obu{vaj) - obasipati cjelovima, ljubiti (Pvo m j s obu{vla, a sd me n}e ni pogjdat.)

obt /se/, gl. svr{. (obje{ /se/, obj /se/) - obuti /se/ (Z~ se ne objete?)

obvt /se/, gl. nesvr{. (obv{ /se/, obvaj /se/) - obuvati /se/ (D se obv{?)

obuvn (obuven, obuveno), pridj. neodr. - obuven (^ovk {trp kad m obuven ckule.)

obzr, m. Gjd. obzira - obzir (Nm n nkakovoga/nkakovega b-zira prama teb.)

obzrt se, gl. nesvr{. (obzr{ se, obzraj se) - obazirati se (Sm-rn se obzr{. ^ kog/keg {}e{?)

oct, m. Gjd. ost - ocat, kis, ki-selina (Pomogl su mi oblgi od blgga/blgga ost.)

obrnt /se/ oct

427

ocdt, gl. svr{. (ocd{, ocd) - ocijediti (Kad se pomz, ml-k se ostd i ocd.)

cjena, ` . - {kolska ocjena (Done-sl j s {kl dobr cjene.)

ocvst, gl. svr{. (ocvat{, ocvat) - ocvasti (R`ice su mi ocva-l.)

ocvrak, m. Gjd. ocvrka - ~varak (Ovst ocvrki su grncjivi, ne jj je!)

ocvtak, m. Gjd. ocvtka - rana smokva, plod rane smokve (isto: cvtk) (Otc bi mi pv ocvtki dnesl.)

o~dat, gl. svr{. (o~d{, o~daj) - za~a|aviti (Bl je dmja~r i s mi k}u o~dl.)

o~j, m. - o~aj, zdvojnost (Va tj k}i smo ~j od kad su oc zgbli.)

o~e, m. Gjd. o~eta - odmil. od otac, tata (Mj ~ j dbr, od njeg n bjga ~eta.)

o~ekvt, gl. nesvr{. (o~ekje{, o~ekj) - o~ekivati (Posdt }u ti, ali o~ekjn da mi t v-ne{.)

O~en{, m. Gjd. O~en{ - O~e-na{ (molitva) (Za pokru sn dobla tri o~en{.)

o~en{, m. mn. Gmn. o~en{h - krunica (isto: krnica) (Do-nesl m j blagoslovjen o~e-n{ z Lrda.)

o~e{t /se/, gl. nesvr{. (o~{e{ /se/, o~{ /se/) - dotaknuti /se/ u kretanju (Smo su se o~e{li, ali da su b`e vozli mogl j gdo fnit.)

o~v (o~eva, o~evo), pridj. - o~ev (isto: o~n) (M re~em brba i mterinn i ~evn brtu.)

o~evna, `. Gmn. o~evn - o~evi-na, imanje naslije|eno po ocu (T m j o~evna i n} ju pro-dt.)

o~n (o~ina, o~ino), pridj. - o~ev (isto: o~v) (^ t j t ~ina mjina?)

o~stit, gl. svr{. (o~st{, o~st) - o~istiti (O~sti t gnjs pred k}n!)

o~t (-a, -o), neodr. pridj. (komp. o~itj) - otvoren u komunikaciji (On j jko o~ta. S ju zanm i s bi ti povdela.)

o~t (-, -), odr. pridj. (komp. o~itj) - otvoreni u komuni-kaciji (N lhko o~tn jdn a{ nk ne vl da mu se s re~ va lc.)

o~dit se, gl. svr{. (o~d{ se, o~d se) - vrlo se za~uditi (Tli su se o~dit kako on bzo plet.)

o~h, m. - o~uh (N jj n otc leh ~h.)

o~vt, gl. svr{. (o~v{, o~vaj) - o~uvati (D j hudob va njn! Bg nas o~vj!)

ocdt o~vt

428

o~vrsnt, gl. svr{. (o~vsne{/o~v-sne{, o~vsn/o~vsn) - o~vr-snuti, misli se na ~ovjeka i na kakvu smjesu (Slbodno stni na betn, o~vrsnl je!); (^ovk va te{ko}h o~vsne.)

o}da, `. - zna~ajan, znakovit pogled (Htl jj je o}du i s su znli da mu se pija`.)

o}l, m. mn. - nao~ale (Otkd ns{ o}l?)

o}aln, m. - mu{karac s nao~alama (O}aln se re~ mu{kmu/mu-{kmu z o}l.)

o}alnka, `. Gmn. o}alnk - `ena s nao~alama (O}alnka se re-~ `nskj z o}l.)

o}oravet, gl. svr{. (o}orav{/ o}o-ravje{, o}orav/o}oravj) - izgubiti vid, oslijepiti (Odr`i njj frn`e a{ }e o}ravet.)

o}tt, gl. svr{. (o}t{, o}t) - primiti opa`aj osjetilom, osje-titi (SH) (Mj ps me vvk o}t.)

od, prij. - od (Vvk skhn p-kmez od rmulnh a{ mi ga dic rda pojid.)

odagnt, gl. svr{. (odagn{, oda-gnj) - otjerati (Pas su tekl z mann i km} sn je odagnla.)

odahnt, gl. svr{. (odhne{, od-hn) - odahnut (Odahn mlo, po~ni!)

odal~t /se/, gl. svr{. (odal~{ /se/, odal~ /se/) - udaljiti /se/ (Bli smo se odal~li, ali smo sad speta skpa.)

odazvt se/ozvt se, gl. svr{. (odazov{ se/ozov{ se, oda-zov se/ozov se) - odazvati se (Zvli su ns n pr i rdi }emo se odazvt/ozvt.)

odbvn (odbvna, odbvno), neodr. pridj. - 1. pripravan za kakvu prigodu ili podvig (] ti j t stort? Ma }{, ba{ si odbvn.); 2. koji je obavio kakav posao (isto: sprvn) (T dlo j odbvno! Im{ jo{ ~ za stort?)

odbvit, gl. svr{. (odbv{, odb-v) - 1. rije{iti se koga blagim ili o{trim rije~ima (Sn da grn k njj na kaf, a on m j odbvila a{ da gr v Rk.); 2. zavr{iti posao (obaviti) (Od-bvila sn za dans, a jtra }u dofnit!)

odbvit /se/, gl. svr{. (odbv{ /se/, odbv /se/) - spremiti /se/ za put, urediti /se/ odje-nuv{i /se/ ljep{e no ina~e (SV) (Zov me kad se odbv{ pa }u d} p te.)

odbvjt /se/, gl. nesvr{. (odbvj{ /se/, odbvjaj /se/) - 1. spre-mati se za put ure|uju}i se, odjenuv{i se ljep{e no ina~e (Odbvj se, po~kj ju!);

o~vrsnt odbvjt /se/

429

2. nakanjivati se (Odbvjn se k vn ve} lto dn.)

odbvn (-, -), odr. pridj. - 1. pripravni za kakvu prigodu ili podvig (K }e se z n{n od-bvnn prjateln? On je na s pari}n.); 2. upravo onaj koji je obavio kakav posao (isto: sprvn)(Njvln odbvn dlo!)

odbjt, gl. nesvr{. (odbj{, odb-jaj) - odbijati (Vvk odbj{ pl pa }e{ dobt polovnu.)

odbt, gl. svr{. (odbje{, odbj) - odbiti (Kulko }e{ dobt ako od dvet odbje{ tr?)

odeblet /se/, gl. svr{. (odebl{ /se/ // odebelje{ /se/, odebl/se/ / // odebelj /se/) - odeblja-ti, udebljati se (^ovk se lhko odebl/odebelje, a t{ko osl-b.)

odert, gl. svr{. (oder{, oder) - skinuti ko`u ili njezin povr-{inski sloj (Zarsal j z nogn po tl i oderla vh psta.)

odfkat /se/, gl. svr{. (odfk{ /se/, odfkaj /se/) - odmotati /se/, odpetljati /se/, odmrsiti/se/ (SV) (Konp mi s j vs za-fkl, } ~da vrmena zgbt da ga odfkn.)

odgjt, gl. nesvr{. (odgj{, od-gjaj) - odgajati (Pvo su dcu nne odgjle i bl j bj leh dans.)

odgojt, gl. svr{. (odgoj{, odgoj) - odgojit (Lpo si ga odgojla! Bg o~vj da bi n pro{l kraj kog/keg, a da ne po-zdrv.)

odgovort, gl. svr{. (odgovor{, odgovor) - odgovoriti (Odgo-vor mu kad te pt.)

odlt /se/, gl. svr{. (odl{ /se/, odl /se/) - odijeliti /se/ (Ne mre se odlt od svjga kko-lota, a t bn n dobr.)

odjdt se, gl. svr{. (odjd{ se, odjd se) - odljutiti se (S se odjdla?)

odjst, gl. svr{. (odj{, odjid) - odgristi (Dv prsc m j rku odjl.)

odlgt, gl. nesvr{. (odle{, odl) - 1. odlagati, stavljati na odre|eno mjesto (Skda jdi smte odl`.); 2. vaditi dio ~ega (SV) (Ne odl` ve} s pijta, tr sn ti mlo nalo`la.)

odlaznt, gl. svr{. (odlzn{, odl-zn) - na}i slobodnoga vreme-na (SH) (Odlaznte se i zaplte jedn cigart.)

odlt, gl. svr{. (odlij{, odlij) - odliti (Odlj mlo a{ }e ti se prolt.)

odlpt /se/, gl. svr{. (odlp{ /se/, odlp /se/) - odlijepiti /se/ (isto: odleptit se) (Odlpl mi s j poplt na postol!)

odbvn odlpt /se/

430

odleptit se, gl. svr{. (odlept{ se, odlept se) - odlijepiti se (isto: odlpt /se/) (Poplt mi s j odleptl na postol.)

odlett, gl. svr{. (odlet{, odlet) - odletjeti (Lstavice su odlet-le.)

odlvt, gl. nesvr{. (odlv{, odl-vaj) - odlijevati (Z~ t odl-v{? - A{ bi ti se prollo.)

odlot, gl. svr{. (odlo{, odlo) - 1. odlo`iti, staviti na odre-|eno mjesto (Odlo` vr}icu i po~ni!); 2. odvaditi dio od ~ega (SV) (Nna, odlo` mi! Ne mrn tulko pojst!)

odlu~vt, gl. nesvr{. (odlu~je{ / odlu~v{, odlu~j/odlu~-vaj) - odlu~ivati (Kad o ~em odlu~je{, trba na s mslet.)

odl~t, gl. svr{. (odl~{, odl~) - odlu~iti (Na krju smo odl-~li klst plsti~n cjvi a{ d j boj.)

dluka, ` . - odluka (T j mterina dluka i tak }e bt.)

odmaknt /se/, gl. svr{. (odmkne{ /se/, odmkn /se/) - odmaknuti /se/ (Prsn te, odmakn se mlo!)

odmrt se, gl. nesvr{. (odmr{ se, odmraj se) - odmarati se (Dans re~ odmrn se, a pvo smo govorli po~vn.)

odmtt /se/, gl. nesvr{. (odmt{ /se/, odmtaj /se/) - odmota-vati /se/ (Klbak mi se odmt.)

odmcat /se/, gl. nesvr{. (odm~e{ /se/, odm~ /se/) - odmicati /se/ (Djden do nj, a on se odm~e.)

odmgt, gl. nesvr{. (odme{, odm) - odmagati (Z tn mi smo odm`e{.)

odmolt /se/, gl. svr{. (odmol{ /se/, odmolj /se/) - otpustiti se, popustiti (odnosi se na spone) (Vdica s j odmolla. Zavidj ju!)

odmo}, gl. svr{. (odmore{, odmo-r) - odmo}i (N mr{ mi pom}, ma mi nemj ni od-m}.)

odmr, m. Gjd. odmora - odmor (Dic su na dmoru.)

odmort se, gl. svr{. (odmor{ se, odmor se) - odmoriti se (Da-ns re~ odmor se, a pvo smo govorli po~ni!)

odmott, gl. svr{. (odmot{, odmo-tj) - 1. odmotati (Odmotla si mi dr za tastnu.); 2. odvu}i (S si odmotla sbn va nv k}u.)

odmotvt, gl. nesvr{. (odmot-v{, odmotvaj) - odmotavati (S smo odmotvli kulk j tih drh/drh blo.)

odleptit se odmotvt

431

odmrzvt /se/, gl. nesvr{. (3. l. jd. odmrzv /se/, odmrzvaj /se/) - odmrzavati (Ne sm se mso dvpt odmrzvt.)

odmznt /se/, gl. svr{. (3. l. jd. odmzne /se/ // odmzne /se/, odmzn /se/ // odmzn /se/) - odmrznuti /se/ (Znam mso da ti se odmzne/odmzne!)

odn{t, gl. nesvr{. (odn{{, odn{aj) - odna{ati (S j k mteri odn{la.)

odnavdit /se/, gl. svr{. (odnavd{ /se/, odnavd /se/) - odu~iti /se/, odvi}i /se/ (Odnavdila sn se od msa i sd ga ne mrn jst.)

odnst, gl. svr{. (odnes{, odnes) - odnijeti (Gorno, odnes m-teri krh!)

odnt, gl. svr{. (odnme{, odn-m) - izvaditi dio iz ve}e cje-line (SH) (Odnam mi dv narn~e a{ su mi dv kil ~da!)

odnikud, pril. - 1. odnikud (Osku-da si do{l? - Odnikud, ngdi ns bl!); 2. odnekud (Odnikud z {m j do{l!)

odnmat, gl. nesvr{. (odnm{, odnmaj) - vaditi dio iz ve}e cjeline (Ne odnmj mi nar-n~! S }e se t pojst!)

odonda/odond, pril. - odonud (Oskud si do{l? Odonda/odond.)

odnovt se, gl. svr{. (odnov{ se, odnov se) - obu}i novi odjev-ni predmet (SV) (Dans sn odnovla kapt!)

odvlek, pril. - odavde (SH) (Odr`i mi dvlek dvlek.)

odovda/odovd, pril. - odovud (B odovda/odovd da ne b{ dbl babutf.)

odrbt, gl. svr{. (odrb{, odrb) - prestati rabiti {to, iskoristiti (SV) (Karijla m j odrbla pa sn mu j vrnl.)

odrpt, gl. svr{. (odrp{, odrp) - u~initi radnju trajnijom i ja~om (primjerice odspavati ne{to du`e) (SH) (Odrpl sn jedn ru.)

odrdt, gl. svr