This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
384
Nna, prij. - na (Zâ~ si se nabandâl
na kåmÆk, }ç{ påst dëli.)
nå, uzv. - uzvik kojim se upozo-rava koga da mu se {to nudi ili daje (Nå, zåmi jåbuku!)
nabÅndåt /se/, gl. svr{. (nabÅndâ{ /se/, nabÅndâj¤ /se/) - staviti sebe ili stvar gdje joj nije mjesto (Zâ~ si nabÅndåla tû må{ku oko vrâta?); (Zâ~ si na-bÅndåla tulïki postolï va arma-rï}?); (Zâ~ si se nabandâl na kåmÆk, }ç{ påst dëli.)
nabÅndævåt, gl. nesvr{. (nabÅndä-vÅ{/nabÅndûje{, nabÅndävaj¤/nabÅndûj¤) - stavljati sebe ili {to na krivo mjesto (Ne nabÅn-dävÅj tulïk bo‘i}njÅk, zåme ti pôl dnävnoga bërafka, kûda }ç{ pasåt?); (Zâ~ se smîrÿn nabÅndûje{, ni{ ne vïdÆn prçd tob¤n!)
naba‘dåt, gl. svr{. (naba‘dâ{, na-ba‘dâj¤) - spojiti skrojene di-jelove tkanine grubim {avo-vima (P›vÿ j trîba skrojït, pa naba`dåt, pa tek õnda {ït.)
nabælït /se/, gl. svr{. (nabälÆn /se/, nabäle /se/) - prenijeti na sebe ili koga bijelu boju (Ne {olübÅj/{olÆbjï po tîn/tôn zÆdÇ, a{ }ç{ se vås nabælït.)
naberên (naberenå, nabereno), neodr. pridj. (naberenïjÆ) - na-boran (Do{ãl je vås naberên z råta.)
naberênÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. naberenîjÆ) - naborani (Hïti mi onästæ naberênæ kÿltrîne da je zarœbÆn.)
nabÆjåt, gl. nesvr{. (nabüjÅ{, nabü-jaj¤) - udarati, lupati po ~emu (Ne nabüjÅj po stolÇ a{ }e pÇkn¤t!)
nabråt, gl. svr{. (naberç{, naberû) - 1. nakupiti (NabrÅlå sÅn ti ~rï{Ånj pa jih dâj måteri); 2. ~i-niti nabore na ~emu (Naberï rûb pa }u ga jå zar¤bït.)
nabrstït /se/, gl. svr{. (3. l. jd. nabrstî /se/, nabrstê /se/) - nabrstiti /se/ (Kozç su se lîpo nabrstïle.)
nabrzurûku, pril. - na brzinu, br-zo, hitro, `urno (Pomït }emo nabrzurûku pa }emo pô} }å.)
nabuhnÇt, gl. svr{. (nabÇhne{, nabÇhnæ) - ote}i, nate}i (SV) (^å si plåkala da sû ti ë~i na-buhnÇle?)
nab¤mbåt se, gl. svr{. (nab¤mbâ{ se, nab¤mbâj¤ se) - nabubriti (KlÅdï fa`ôl vå vodu da ti se nab¤mbâ pa }e ti se p›vÿ skÇ-hat.)
nacÆdït, gl. svr{. (nacüdÆ{, nacüdæ) - nacijediti (NacÆdï mi målo kafå va zdçlicu.)
nacïfrat se, gl. svr{. (nacïfrÅ{ se, nacïfraj¤ se) - pretjerano se nakititi, uresiti se (SV) (Kåko ti se onå nacïfrÅ kad kamo grê!)
nac›tat, gl. svr{. (nac›tÅ{, nac›-taj¤) - nacrtati (isto: narïsat) (Ali si tô lîpo nac›tala!)
nacÇpat, gl. svr{. (3. l. jd. nacÇpÅ) - napadati (odnosi se na snijeg) (SH) (Jednë lçtÿ j nacÇpalo ~Çda snîga.)
nâ~, pril. - na {to (Nâ~ }ete lç} kad nümÅte pëstejæ?)
na~çkat se, gl. svr{. (na~çkÅ{ se, na~çkaj¤ se) - na~ekati se (Onå sæ j na~çkala svõjga mû`a a{ ga po cêle në}i nî dëma.)
na~æpê}, pril. - ~u~e}i (U`åli su cêlo zapõlnæ na~æpê} povæ-dåt.)
na~êt, gl. svr{. (nå~me{, nå~m¤) - na~eti (Na~ät }emo pogå~u dok je jo{ teplå.)
nabït na~êt
386
na~ïmat, gl. nesvr{. (na~ïmÅ{/na~ümje{, na~ïmaj¤/na~ümj¤) - na~imati (Ne na~ïmÅj pogå-~u, neka bû za Vazâm.)
na~inït, gl. svr{. (na~inî{, na~inê) - napraviti, u~initi (]ê{ mi kë{ na~inït kad bû{ imêl vrïme-na?)
na~Ænjåt /se/, gl. nesvr{. (na~ünjÅ{ /se/, na~ünjaj¤ /se/) - 1. praviti (Sëpeta nÅn je krôv na~Ænjåt, a{ je bÇra znælå dësti lÆpcîh.); 2. prenavljati se, afektirati (Ne na~ünjÅj se takë a{ tæ j g›do vïdet.); 3. ure|ivati se (U`åla sæ j po dvê Çre na~Ænjåt p›vo leh ~å smo {lï nå tÅnci.)
nâ} /se/, gl. svr{. (nãjdæ{ /se/, nãjd¤ /se/) - 1. na}i, prona}i (Sî na{âl râbu{?); 2. susresti /se/ (Dêl mlikarîc su imçle kënak na Bælvedêru. Tåmo bi se na{lç, po~ïn¤le, rasporædïle mlÆko i {lç dåje.)
na}¤hnÇt, gl. svr{. (na}œhne{, na}œhn¤) - na~uti, do~uti (Na-}¤hnÇla sÅn da njÿj se h}êr `çnÆ.)
nad, prij. - nad (Nad skoro såk¤n pëstej¤n je vïsela svêtÅ slïka.); (On je {äf nad otîmi jûdi.); (Nad otîn dõjde z›calo.); (Nad otûn pëstej¤n fålÆ svêtÅ slïka.)
nÅdåt se, gl. nesvr{. (nãdÅ{ se, nãdaj¤ se) - nadati se (isto:
nâdet se) (Nîs se tomÇ/temÇ nÅdåla!)
nadazrçt se, gl. svr{. (nadazrç{ se, nadazrû se) - zaviriti, nadviriti se, poviriti (Nadazrï se målo ~ez ponç{tru mõrda ve} gredû.)
nadçlat se, gl. svr{. (nadçlÅ{ se, nadçlaj¤ se) - naraditi se (Sç me têlo bolî a{ sÅn se nadçla-la.)
nådæsno, pril. - nadesno (Od kalï-}a se grê nådæsno pa se dõjde va nïkakÿv dolåc.)
nâdet se, gl. nesvr{. (nadîje{ se, nadîj¤ se) - nadati se (isto: nÅ-dåt se) (NÆsân se tomÇ/temÇ nâdijala!)
nadjÆdåt/navjÆdåt, gl. nesvr{. (nadjüdÅ{/navjüdÅ{, nadjüdaj¤/navjüdaj¤) - 1. prigovarati, podbadati (SV) (On je dësti pîl, a onå m¤ j smîrÿn navjÆ-dåla.); 2. dosadno ustrajati na ~emu (SL) (Ne znâ færmåt. Na-vjüdÅ, pa navjüdÅ.)
nadlåjat, gl. svr{. - 1. nadma{iti u lajanju (Nå{ påsi} je nadlåjÅl trî vçlÆ påsine.); 2. nadma{iti u prosta~koj sva|i (PrâvÆ j låjaf-~ina, kî bi ga nadlåjÅl?)
nâdo, s. - ~elik (SV) (Tô j bîlo tç-{ko kod nâdo.)
nådobu, pril. - na vrijeme (Hôj nå tÅnci, ali da si do{âl dëma nådobu!)
nado{tukåt, gl. svr{. (nado{tukâ{, nado{tukâj¤) - nadodati, pro-du`iti {to (SV) (KakëvÅ j fãjda da si mu sad nado{tukåla bra-gç{e kad je od õnp¤t nårÅsÅl.)
nado‘ÿntåt/nado‘¤ntåt, gl. svr{. (nado‘ÿntâ{/nado‘¤ntâ{, na-do‘ÿntâj¤/nado‘¤ntâj¤) - do-dati ili pri{iti komad ~ega (SH) (Nado`ÿntãj/nado`¤ntãj mi onê plâvæ bragç{e a{ sû mi krÅtkç.)
nadrãjsat, gl. svr{. (nadrãjsÅ{, na-
drãjsaj¤) - nastradati zbog nedjela (SV) (Ali }e{ tî jedÅnpût nadrãjsat a{ b›zo vëzÆ{.)
nadræpït, gl. svr{. (nadræpî{, na-dræpê) - 1. spopasti (odnosi se na crijevne tegobe) (samo 3. l. jd.) (Sïnÿ} nîs do{âl a{ mæ j nïkÆ vrâg nadræpîl, nïkako mæ j zavÆjålo va trbÇhu.) (SV); 2. nenadano silovito navaliti na koga (^a si nadræpîl da ti tô dân, kad tô nî mojç!)
nadrÆskåt/nadrÆståt, gl. svr{. (nadrüskÅ{/nadrü{}e{, nadrüska-j¤/nadrü{}¤) - ~initi {to bez lo-gike, mimo uobi~ajena i ulju-|ena na~ina (Ala ne drÆ{}ï, ve} smo te {tÇfi.); (Kakë si mi tô nadrÆskåla/nadrÆståla na pi-jåt kod prÅscÇ.)
nadrobït, gl. svr{. (nadrobî{, na-drobê) - nadrobiti, usitniti, iz-mrviti (Bêlÿ kafê j bëjæ ako se nœtÅr nadrobî krÇha.)
nadro~it, gl. svr{. (nadro~Æ{, na-dro~æ) - nabosti {to mekano ~ime o{trim i tvrdim (SV) (Na-drë~Æl je na pirûn kûs mêsa.)
nådrugidân, pril. - svaki drugi dan (Bome sû se nå{e `änskæ nahodïle, ra~unâj da su nådru-gidân hëdæ} {lç v RÆkÇ.)
nadÆvåt nådrugidân
388
nadÇdat se, gl. svr{. (nadÇdÅ{ se, nadÇdaj¤ se) - 1. nacicati se (NadÇdÅl sæ j pa sad lîpo spî.); 2. pren. napiti se (Må sæ j na-dÇdÅl! Sâm je pëpÆl barïlac!)
nådugo, pril. - dugotrajno (On bi tô nådugo, a menî j bÆlå prç{a.) � nadugo i na{iroko - op{irno (Povædãl je nådugo i na{irokë, ali smo ga rådi naslÆ{åli.)
nadzÆråt se, gl. nesvr{. (nadzürÅ{ se, nadzüraj¤ se) - ogledavati se, viriti (Ne nadzürÅj se smîrÿn a{ }e te vïdet.); (Vås vç~ær se nadzürÅn na ponç{tri.)
nafrïgat /se/, gl. svr{. (nafrïgÅ{ /se/, nafrïgaj¤ /se/) - napr`iti ~e-ga u dovoljnoj koli~ini ili vi{e no {to je potrebno (SV) (Nafrï-gala sÅn dvê kïle sÅrdçlÆc.); (Ma sÅn se nakÇhala i nafrïgala sçga vîka!)
nâg (nÅgå, nâgo), neodr. pridj. - 1. gol, nag, bez odje}e (Di~ïca mëru kûpat nÅgå i na môru.);2. pren. lagano odjeven (]ç{ se låhko prehlÅdït kad si nâg.)
nÅgâl (nÅglå, nÅglo), neodr. pridj. (komp. naglïjÆ) - nagao (Ne re-cï mu nï{ a{ je nÅgâl pa }ete se posvådit.)
nagånjat /se/, gl. nesvr{. (nagânje{ /se/, nagânj¤ /se/) - 1. siliti, primoravati, tjerati (SL) (Ne nagånjÅj ga za jïst, ako nä}e,
nä}e.); 2. prepirati se, natezati se, natjeravati se (SV) (Nä}emo se nagånjat oko togå/tegå kî }e plÅtït pijå~u.)
nâgÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - 1. goli, nagi, bez odje}e (Menï se vïdÆ dÅ j lïpje obÇ~enÿ leh nâgÿ têlo.); 2. lagano odjeveni (Onû nâg¤ nä}e pustït va crükÅv.)
nagÆbåt /se/, gl. nesvr{. (nagübje{ /se/, nagübj¤ /se/) - nagibati /se/ (Vî{ ti se tâ rô`ica nagübje, }ç ti se zlomït.)
nagïnjat /se/, gl. nesvr{. (nagînje{ /se/, nagînj¤ /se/) - 1. naginjati se (Ne nagïnji se ~ez ponç{tru a{ }e{ påst.); 2. biti sklon, na-klonjen ~emu (Onâ j nagïnjala cäntru va polïtiki.)
nagjçdat se, gl. svr{. (nagjçdÅ{ se, nagjçdaj¤ se) - nagledati se (Segå i så~esa se ~ovïk nagjçdÅ va ‘ivotÇ!)
nâglÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. naglîjÆ) - nagli (Otåc m¤ j bîl nÅgâl, ali õn je jë{ naglîjÆ.)
nagnåt, gl. svr{. (nagnâ{, nagnâj¤) - natjerati, prisiliti, primorati (Nagnåli smo ga da prestâne pït.)
nagnÇt se, gl. svr{. (någne{ se, någn¤ se) - nagnuti se (Nagnï se ~ez ponç{tru da ti nî~ re~ên.)
nagnjÅvït se, gl. svr{. (nagnjãvÆ{ se, nagnjãvæ se) - namu~iti se,
nadÇdat se nagnjÅvït se
389
nagnjaviti se (Bëme si se na-gnjÅvîl sçga vîka!)
någnjæn (någnjena, någnjeno), neodr. pridj. (komp. nagnjenïjÆ) - sklon, naklonjen (Bül je fânj någnjæn Må~eku ma sæ j pëtla ohlÅdîl.)
nagnjçst, gl. svr{. (nagnjetç{, na-gnjetû) - natrpati gnje~enjem (]emo nagnjçst pa }e ståt vi{e {û{nja va kë{.)
någovÿr, m. Gjd. någovora - na-govor (Ne bï nï{ od togå bîlo bez tvõjga någovora.)
nãgrada, `. - nagrada (SåkÆ dvä-stÿtÆ dobüvÅ nãgradu.)
nagrÅ‘åt se, gl. nesvr{. (nagrã‘Å{ se, nagrã‘aj¤ se) - prijetiti se, groziti se (NagrÅ‘âl sæ dïci da }ç jÆh a{ su mu se pîstili po cïboru.)
nagrï{pÅn (nagrï{pÅna, nagrï{pÅ-no), neodr. pridj. (komp. na-gri{panïjÆ) - 1. hrapav (Rûke su mi nagrï{pÅne od dçla.); 2. naboran, zgu`van (Hïtila si rëbu jednÇ prîko drÇgæ i såd je så nagrï{pÅna.)
nagrï{pÅnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. nagri{panîjÆ) - 1. hra-pavi (Pomå‘i tê nagrï{pÅnæ rûke s kakëv¤n krçm¤n.); 2. naborani, zgu`vani (Bærhãn mÆ j nagrï{pÅn, môrÅn ga spêglat.)
nagrï{pat, gl. svr{. (nagrï{pÅ{, na-grï{paj¤) - 1. u~initi hrapavim (Kad perên rëbu, p›sti mi se nagrï{paj¤.); 2. zborati, nabo-rati, zgu`vati (Kî bi rçkÅl da }e se tulïko nagrï{pat.)
nahÅjåt /se/, gl. nesvr{. (nahãjÅ{ /se/, nahãjaj¤ /se/) - 1. nalaziti (Po p¤tÇ smo nahÅjåli såkako-vÆh pe~ÇrÅv.); 2. okupljati se (NahÅjåli smo se prçd Do-mÿn.)
nãjzÅda/nãjzÅd, pril. - napokon, najzad, naposlijetku, na kraju krajeva (Cêli `ivët je kramâl ëkolo pÅ j nãjzÅda/nãjzÅd pred sm›t dëma do{âl.)
nÅkâl, m. Gjd. nÅklå - kanal izme-|u dva brijega kojim je ranije tekla (ili povremeno te~e) vo-da (PopÇzn¤l sæ j pÅ j pÅl va nÅkâl i dobrë se zmo~îl i nåt¤-kÅl.)
nakalåt, gl. svr{. (nakalâ{, nakalâ-j¤) - vjedrom izvu}i dovoljnu koli~inu vode iz zdenca ili vi{e od toga (Kad nakalâ{ pêt bujôlÆh, }çmo je klåst va karijôlu i zapejåt na lÆhÇ za polÆvåt.)
vati se (isto: zïkÅntat se) (Ma smo se nakÅntåli na pÆrÇ!); 2. napovijediti (oglasiti enidbu, vjen~anje u crkvi) (isto: napo-vïdet /se/) (P›vo su se jûdi trî pût nakÅntåli, a danås se dajû sâmo jedÅnpût.)
nakjepåt, gl. svr{. (nakjçpje{, na-kjçpj¤) - naklepati kosu (Mô-rÅn nakjepåt kësu a{ mi sæ j så st¤pïla.)
naklÅdåt, gl. nesvr{. (naklãdÅ{, naklãdaj¤) - slagati {to jedno povrh drugoga, krcati, nakrca-vati, tovariti (Ne naklãdÅj tulï-ko d›v v ÿgânj!)
nakõnto, prij. - na ra~un (Ra~unâ da }u mu pomë} nakõnto to-gå/tegå ~â j ôn menï jedãnp¤t pëmogÅl.)
nakopåt /se/, gl. svr{. (nakopâ{ /se/, nakopâj¤ /se/) - kopati do-voljno ili vi{e no {to je bilo potrebno (Bome sÅn se danå-ska nakopâl.); (Nakopãl sÅn ti mlâdÿga/mlâdæga kÿmpÆrå za obçd.)
nakosït /se/, gl. svr{. (nakosî{ /se/, nakosê /se/) - kositi dovoljno ili vi{e no {to je bilo potrebno (Nakosïli smo se plåninah.); (Bëgu hvÅlå, nakosïli smo dësti za ovô lçto.)
nâkovalo, s. - nakovanj (Otåc i måt su jÿj se posvådili pÅ j sad
nãjprvÆ nâkovalo
392
onå nebëga med batï}æn i nâ-kovalÿn.)
nakramân (-a, -ÿ), neodr. pridj. (komp. nakramanïjÆ) - 1. neu-redan, nabacan, neukusno odjeven ili oki}en (Ne mëræn ju vïdet onakë nakramânu.); 2. pren. pijan (Do{ãl je dëma fânj nakramân.)
nakramânÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. nakramanîjÆ) - 1. neu-redni, nabacani, neukusno odjeveni ili oki}en (Ne mëræn ni vïdet onû nakramân¤.); 2. pren. pijani (O�bavezno dõj-de v ÿ{tarïju i ôn nakramânÆ.)
nakramåt se, gl. svr{. (nakramâ{ se, nakramâj¤ se) - 1. naprtiti se kramom (bezvrijednim stva-rima) (Onå se znâ g›do nakra-måt såkakovimi pr{karïjami.); 2. pren. opiti se (Nakramâ se såkÿ zapõlnæ.)
nakråst /se/, gl. svr{. (nakrÅdç{ /se/, nakrÅdû /se/) - pokrasti ve}u koli~inu u du`em vremenskom razdoblju (Nakråla sÅn se ~rï-{Ånj pu njïh.)
nakrcåt, gl. svr{. (nakrcâ{, nakr-câj¤) - natovariti, nakrcati (Pre-vç} ste nakrcåli ta bûnkær. Ne dâ se ni zaprît.)
nakrkâ~/nakrkê~, pril. - krkimice, nose}i dijete na ramenima (Otåc mæ j nãjve} pûtÆh nosîl nakrkâ~/nakrkê~.)
nakÇhat /se/, gl. svr{. (nakÇhÅ{ /se/, nakÇhaj¤ /se/) - nakuhati /se/ u dovoljnoj mjeri ili vi{e od toga (Ma sÅn se nakÇhala i na-kÇhala sçga vîka.)
nakvåsit, gl. svr{. (nakvåsÆ{, na-kvåsæ) - nabubriti zbog kvasca (SV) (PremÆsï pogå~u kad ti se nakvåsÆ!)
nalåborit, gl. svr{. (nalåborÆ{, na-låboræ) - namjestiti {to da stoji vrlo nestabilno (Da si tô poslo-`ïla kakë rãbÆ, a ne takë nalå-borila ne bï sç pålo dëli.)
nalagåt, gl. svr{. (nalå‘e{, nalå-‘¤) - obmanuti koga la`ima (SV) (Sçga mÆ j nalagâl, a jå sÅn mu vçrovala.)
nålijÿn/nãlijÿn/nåjilÿn/nãjlÿn, m. Gjd. nålijona/nãlijona/nåji-lona/nãjlona - 1. najlon, poli-vinil (Lõvnicu }emo pokrït z nålijonÿn/nãlijonÿn/nåjilo-nÿn/nãjlonÿn da nÅn se ne zmë~Æ.); 2. najlonska vre}ica (Ne mëre{ krÇh i kumadôri nosït va ïstÿn nålijonu/nãli-jonu/nãjlonu.)
nålÆpÆ, pril. - na lijep na~in (Stôp¤t sÅn mu rçkÅl nålÆpÆ, a õnp¤t sÅn ga }çpn¤l.)
nalÆvåt /se/, gl. nesvr{. (nalüvÅ{ /se/, nalüvaj¤ /se/) - 1. nalijevati (Ne nalüvÅj vi{e vodê va ma-nç{tru a{ }e bït prerætkë.); 2. pren. opijati se (Za njegå se ne mëre rç} da pijç, õn se nalüvÅ.)
namïrit se, gl. svr{. (namïrÆ{ se, namïræ se) - 1. namjeriti se u dovoljnoj koli~ini ili vi{e od toga (Stê se ve} namïrili, tr mïrÆte cêl dân?); 2. slu~ajno nai}i na {to, naletjeti (Cêno su prodÅvåli lÅnc¤nï, a jå sÅn se ba{ dobrë namïrila nâ nje.); 3. slu~ajno nai}i (Namïrila sÅn se na jednÇ prijatelïcu pa smo {lç na kafç.)
namotÅvåt, gl. nesvr{. (namotãvÅ{, namotãvaj¤) - namotavati (U`å-le smo po cêlu nô} namotÅvåt vÇnu va klÇpki.)
namr{}ït se/nam›{}it se, gl. svr{. (namr{}î{ se/nam›{}Æ{ se, na-mr{}ê se/nam›{}æ se) - namr-{titi se (Kad sæ j }å}a namr{}îl/nam›{}Æl, znåli smo da trîba bït cïto.)
namr{}ên/nam›{}æn (namr{}enå/nam›{}ena, namr{}eno/na-m›{}eno), neodr. pridj. (komp. namr{}enïjÆ) - namr{ten (Smî-rÿn je namr{}ên/nam›{}æn, bït }e da mu `enï nî dobrë.)
namr{}ênÆ/nam›{}enÆ (-Å, -ÿ), neodr. pridj. (komp. namr{}e-nîjÆ) - namr{teni (Znâ{ da mi sæ j danås va bÇsu nasmêl ôn tvôj namr{}ênÆ s¤sçd.)
nam¤lït, gl. svr{. (namœlÆ{, namœ-læ) - oruniti (s klipa) dovoljno zrnja (U`åli su nam¤lït i po stô kîl hrmäntæ.)
namuråt se, gl. svr{. (namurâ{ se, namurâj¤ se) - zaljubiti se (isto: zamuråt se) (Ako nÅn se dicå namurâj¤, }çmo klçtu pô} na pîr.)
namÇst, gl. svr{. (nam¤zç{, na-m¤zû) - namusti (Mu{kî su plånini namÇzli mlÆkë i zå-jedno sîr dçlali.)
nanaslÆ{åt se/nana{lÆ{åt se, gl. svr{. (nanaslü{Å{ se/nana{lü{Å{ se // nana{lü{aj¤ se/nanaslü{aj¤ se) - naslu{ati se ~ega (Flizärka/frizärka se sçga nanaslü{Å.)
nanÅ{åt, gl. nesvr{. (nanã{Å{, na-nã{aj¤) - nana{ati, nanositi (Ne nanã{Åj vï{e d‹v a{ jih je pÇna konëba.)
naoblÅ~ït se, gl. svr{. (naoblã~Æ{ se, naoblã~æ se) - 1. naobla~iti se, navu}i se oblacima, prevu-}i se oblacima (odnosi se na nebo) (samo 3. l. jd.) (NaoblÅ-~ïlo sæ j, mõrda }e då`.); 2. pren. ozlovoljiti se, smrknuti se (Vås sæ j naoblÅ~îl kad m¤ j rekla ~â j posrædï.)
nåpa, `. - svod (krovi{te, krovi} nas ognji{tem ili {tednjakom) za odvod dima i pare (Nïkad su imçli nåpe znad ognjï{}Å, a danås su znad {pãrheta na plîn ili na strÇju.)
na {}âp pa }emo ju nad ognjên spç}.); 2. pren. staviti {to ne-prikladno na vidno mjesto (^å si napï~ila njegëvu slïku v År-mâr, ko da nïkÆ drÇgÆ nümÅ frå-jÅra.)
napÆlït, gl. svr{. (napülÆ{, napülæ) - napiliti dovoljnu koli~inu ~e-ga ili jo{ vi{e (NapÆlïte mi d›v za cêl¤ zîmu.)
napÆncikåt /se/, gl. svr{. (napÆn-cikâ{ /se/, napÆncikâj¤ /se/) - urediti /se/, uljep{ati /se/ (SH) (Ali si se napÆncikåla)
napïnjat /se/, gl. nesvr{. (napînje{ /se/, napînj¤ /se/) - napinjati /se/ (DÇgo vrïmenÅ j napïnjÅl i na kråj¤ j bîlo po njegëvu.); (Nebëg, ~Çda vrïmena se na-pînje za pô} nåstrÅn.)
napÆsåt, gl. svr{. (napü{e{, napü{¤) - napisati (Pô} }e{ se bâlat kad napü{e{ zåda}u.)
napït se, gl. svr{. (napijç{ se, na-pijû se) - napiti se (Ne dohãjÅj mi dëma kad se napijç{.)
napituråt /se/, gl. svr{. (napiturâ{ /se/, napiturâj¤ /se/) - obojadi-sati (Onå ti se napiturâ i onakë nacïfrÅna grê na tãnci.)
(P›vÿ j kodotêr/kÿnduhtêr na-pla}Ævâl hãrte, sad sç dâ {ofêr.)
naplåkat se, gl. svr{. (naplâ~e{ se, naplâ~¤ se) - naplakati se (Plå-~i, plå~i! Kad se naplâ~e{ sç }e ti pasåt.)
naplÅtït /se/, gl. svr{. (naplãtÆ{ /se/, naplãtæ /se/) - 1. naplatiti (NaplÅtï mi ovû tûru pijå~æ.); 2. uzeti si od neke vrijednosti odgovaraju}u cijenu ili protu-vrijednost za svoj rad (Jå sÅn mu se naplÅtîl s kubïkÿn mç-la.)
naplçst /se/, gl. svr{. (napletç{ /se/, napletû /se/) - naplesti /se/ u dovoljnoj mjeri ili vi{e od toga (Nå{e `änskæ su se naplelç kopîc za võjsk¤ ovôga/ovêga råta.)
nÅpo~no/nÅpo{no, pril. - samo zato, ba{ zbog toga (V RÆkÇ sÅn {âl nÅpë{no po cigarçti.)
nÅpôj, m. Gjd. nÅpoja - mje{avina posija i vode kojom se napaja stoka (Posïje se klÅdû va bujôl i polijû se z vrçl¤n vodûn - takë se storî nÅpôj.)
napojït, gl. svr{. (napojî{, napojê) - napojiti (Nãjprvÿ se kråve napojê, a õnp¤t se m¤zû.)
nÅpôn, m. Gjd. nÅpona - kol~i} za u~vr{}ivanje trsa (NÅpëni se klãdaj¤ råno na prÿlç}Æ.)
naposrÅnït se, gl. svr{. (naposrãnÆ{ se, naposrãnæ se) - uprljati se
izmetom (Påzi da se ne napo-srãnÆ{.)
napovædåt se, gl. svr{. (3. l. mn. napovädaj¤) - objaviti vjen~a-nje u crkvi (Kad sæ j `enîl do-våc za divõjku ili dovïca za mladï}a, rÇ{ilo njÆn se z låtami i loncï pred kÇ}¤n dok se nÆsÇ va crükvi napovædåli.)
napovïdet /se/, gl. svr{. (3. l. mn. napovîj¤ /se/) - napovijediti (oglasiti `enidbu, vjen~anje u crkvi) (isto: nakÅntåt /se/) (Mô-rÅte bït na må{i kad vas bû plovân napovïdæl.)
napråt /se/, gl. svr{. (naperç{ /se/, naperû /se/) - naprati /se/ u dovoljnoj mjeri ili vi{e od toga (Bëme su se Grëbni{}ice nå-prÅle i svojê i tûjæ rëbæ.)
naprægnÇt /se/, gl. svr{. (naprägne{ /se/, naprägn¤ /se/) - napregnu-ti, opteretiti do krajnjih mo-gu}nosti (Påzi da se prevç} ne naprägne{, da ti ~â ne pÇ~Æ!)
narahjåt, gl. svr{. (narahjâ{, na-rahjâj¤) - u~initi {to rahlim (Narahjåt }emo slåmicu za va jåslice.)
narãjcat se, gl. svr{. (narãjcÅ{ se, narãjcaj¤ se) - uzbuditi se (Vï-di kakë sæ j petçh narãjcÅl na këko{u.)
narãjzat, gl. svr{. (narãjzÅ{, narãj-zaj¤) - nahodati se kru`e}i od mjesta do mjesta u potrazi za ~ime (SV) (^å sÅn se jå danåska narãjzÅl od vrât do vrât v RÆkï!)
nÅråmak, m. Gjd. nÅrãmka - na-ramak (SV) (Zælâ j nÅråmak prå{}Å i neslå ga kÇ}u.)
nÅråvnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. narÅvnîjÆ) - prirodni (BëjÆ j nÅ-råvnÆ od kupëvnÿga/kupëvnæ-ga pçkmeza.)
nÅrçdÅn (nÅrçdna, nÅrçdno), neodr. pridj. (komp. narednïjÆ) - sposoban, zgodan, prikladan, spretan (~e{}e u podrugljivome smislu) (Ali si nÅrçdna za pô} na lÆhÇ tako nacïfrÅna.)
narædït, gl. svr{. (narädÆ{, narädæ) - narediti, zapovjediti (^å nÅn je narædîl, mî smo storïli pa mu se nÆsmë zamïrili.)
napunjævåt narædït
401
nÅrçdno, pril. (komp. nÅrçdnijæ) - prikladno (Nî mi nÅrçdno dô} k tebï, ali }u dô} sejednë.)
narejævåt, gl. nesvr{. (narejûje{, narejûj¤) - nare|ivati, zapovi-jedati (Ne narejœj mi! Recï mi nålÆpi pa }u ti sç storït.)
narîbÅnÆ (-Å, -ÿ), pridj. - naribani (ZamüsÆ se têsto za orihnjå~u od fînæ bêlæ m¤kê, jâj, kvâsa, cÇkara, måsla, narîbÅnæ këricæ od lem¤ncîna, i klÅdç se i sledï} sëli.)
narïcat, gl. nesvr{. (narî~e{, narî-~¤) - dugotrajno, glasno plaka-ti (^å narî~e{, kî ti j ~â stërÆl?)
naricåt /se/, gl. svr{. (naricâ{ /se/, naricâj¤ /se/) - nakovr~ati /se/ (SV) (Vlâsi ti se naricâj¤ po da`jÇ ili kad je jÇgo.)
narïhtat, gl. svr{. (narïhtÅ{, narïh-taj¤) - namjestiti (SH) (VåvÆk se povädÅ da m¤ j ëno ÿnpût ôn narïhtÅl da dobîje na tõm-buli.)
nar¤~ït /se/, gl. svr{. (narœ~Æ{ /se/, narœ~æ /se/) - 1. naru~iti /se/ (Nar¤~ïli su se na marändu o devätÿj Çri.); 2. nasititi se me-|uobrokom (Za rœ{nju bimo se lîpo nar¤~ïli i {lï dåje dçlat.)
nãruga, `. - nakaza, stra{ilo, ru-goba (Prâva si nãruga!)
naru‘ævåt se, gl. nesvr{. (naru‘û-je{ se, naru‘ûj¤ se) - ru`no i napadno se odijevati, ~e{ljati, {minkati (Sâmo se naru`ûje{ s tïmi pitûrami i z ÿtîmi raskës-manimi vlâsi!)
nar¤‘ït /se/, gl. svr{. (narœ‘Æ{ /se/, narœ‘æ /se/) - nagrditi /se/ (U`åla sæ j nar¤`ït, pa su se sï smêli oko njê.); (Onû lîp¤ kÇ-}u su nar¤`ïli z verãnd¤n.)
nÅrçdno nar¤‘ït /se/
402
nasÅdït, gl. svr{. (nasãdÆ{, nasãdæ) - staviti {to na dr`ak (npr. mo-tiku) (SV) (MôrÅn ti, kulïko jo{ danås, nasÅdït matïku.)
nåsÅmo, pril. - nasamo (SV) (Bîli su nåsÅmo i Bôg znâ ~å su dç-lali.)
nasapunåt /se/, gl. svr{. (nasapu-nâ{ /se/, nasapunâj¤ /se/) - nasapunati /se/ (Nïkad su än-skæ nasapunåle rëbu i pu{}åle ju da se kïsÅ.)
nasejÅvåt se, gl. nesvr{. (3. l. jd. nasejãvÅ /se/, nasejãvaj¤ se) - naseljavati se (Sç se vï{e judîh nasejãvÅ na Grëbni{}inu.)
nãsejÆ, s. - naselje (BüvÅn va Në-vÿn nãsej¤.)
nasçsÿrte, pril. - razli~ito, na ra-zli~ite na~ine, na sve mogu}e na~ine (Nasçsÿrte gÅ j nagovÅ-râl da mu dâ sõldi.)
nasï}, gl. svr{. (nasÆ~ç{, nasÆ~û) - nasje}i (Hôj mi nasï} målo ja-jÅrå/jajÅ{å za dåt koko{ân.)
nasidçt se, gl. svr{. (nasidî{ se, nasidê se) - nasjediti se (Nasi-däl sÅn se ~çkaj¤} duhtôra trî Çre.)
naslanjâ~, m. Gjd. naslanjÅ~å - mu{ka osoba koja o~ekuje da joj tkogod od dru{tva {togod plati (isto: nastavjâ~) (Sëpeta sÅn v ÿ{tarïji trçfÆl onôga/onê-ga naslanjÅ~å, ali sÅn mu ôv pût rçkÅl da bi mëgÅl i ôn ka-dagëd ~â plÅtït.)
naslånjat se, gl. nesvr{. (naslånjÅ{ se/naslânje{ se, naslånjaj¤ se/naslânj¤ se) - 1. naslanjati se (Ne naslånjÅj/naslânjÆ se nâ me a{ }emo ëba påst.); 2. o~e-kivati od drugoga da {to plati (NÆsân imêl sõldÆh za pô} vân, a nîs se smîrÿn otêl naslånjat na prïjateli pa sÅn va tô vrîme gûsto bîl dëma.)
naslÆ{nÇt/na{lÆ{nÇt, gl. svr{. (na-slü{ne{/na{lü{ne{, naslü{n¤/na-{lü{n¤) - osluhnuti (SV) (NaslÆ-{nï/na{lÆ{nï målo po selÇ, ali menï se vïdÆ dÅ j onå nësæ}a.)
naslonït se, gl. svr{. (naslonÆ{ se, naslonæ se) - nasloniti se (Na-
nastÅnït se, gl. svr{. (nastãnÆ{ se, nastãnæ se) - nastaniti se (Jûdi su se nãjprvÿ nastÅnïli va Grâd, a tek kåsnije i ëkolo pë Poju.)
naståt, gl. svr{. (nastâne{, nastâ-n¤) - nastati (SåkÆ j do`ÿntâl/do`¤ntâl svojç na ïstinu i takô j naståla nëvÅ prî~a.)
nÅstât/nãstat/nÅståt, gl. nesvr{. (nÅstojÆ{/nãstojÆ{, nÅstojæ/nã-stojæ) - brinuti se oko ~ega, paziti na {to, skrbiti oko ~ega, njegovati {to (Onï }e ga nÅstât/nãstat/nÅståt, a õn }e jÆn zãtÿ kÇ}u pustït.)
naståvit, gl. svr{. (naståvÆ{, nastå-væ) - zapo~eti {to raditi, naj-~e{}e kuhati (Naståvila sÅn manç{tru i såd grên na lÆhÇ.); 2. podizati u uspravan polo`aj (SV) (Naståvi tê bå~ve da ne le`ê potlohÇ.)
naståvit se, gl. svr{. (naståvÆ{ se, naståvæ se) - javno pokazati besposlenost, dokonost i o~e-kivanje ~a{}enja od drugih (Vïdi ga, ve} se naståvÆl za {ãn-kÿn i ~çkÅ.); stati pred koga i
naslo‘ït naståvit se
404
smetati mu (^å si se naståvÆl prçd me, maknï se!)
nastavjâ~, m. Gjd. nastavjÅ~å - besposli~ar, danguba, dokona osoba koja o~ekuje da je drugi ~aste u dru{tvu (isto: naslanjâ~) (Zåmi sõldi sëb¤n a{ }e ti kî rç} da si nastavjâ~.)
nastÅvjåt /se/, gl. nesvr{. (nastãv-jÅ{ /se/, nastãvjaj¤ /se/) - po-kazivati se na javnim mjestima kao dokona, besposlena oso-ba (Po cêli dâni se nastãvjÅ prçd Domÿn.)
nåstrÅn, pril. - na stranu, ustranu, ukoso (Tâ ti slïka nåstrÅn vïsÆ.) � pô} nåstrÅn obavljati ili obaviti nu`du (Hôj tî, jå }u te dotç} a{ môrÅn pô} nåstrÅn.)
nastrÅnït se/na{trÅnït se, gl. svr{. (nastrãnÆ{ se/na{trãnÆ{ se, na-strãnæ se/na{trãnæ se) - ukositi se, nagnuti se ustranu (Od da`jå mi sæ j så rô`ica nastrÅnïla.)
nastrãnjæn/na{trãnjæn (nastrãnje-na/na{trãnjena, nastrãnjeno/na{trãnjeno), neodr. pridj. (komp. nastranjenïjÆ) - nagnut, nakrivljen (Va Stârÿn grÅdu v RÆkï je zvonîk ëdvavÆk nastrã-njæn.)
na{tivåt, gl. svr{. (na{tivâ{, na{ti-vâj¤) - naslagati (Kad tô na{ti-vâ{ na prükolicu, zovï me pa }u jå tô zapejåt.)
na{trÅnjït /se/, gl. svr{. (3. l. jd. na{trãnjÆ /se/, na{trãnjæ /se/) - nakriviti /se/ (SV) (Kÿlcï za fa-`ôl su se sï na{trÅnjïli.)
na{trapåt se, gl. svr{. (na{trapâ{ se, na{trapâj¤ se) - zaraziti se dodirom (misli se na ko`ne zaraze) (Mëre{ se bÆvåt { njîn, ali påzi da se ne na{trapâ{ a{ ôn ïmÅ nïkakovu bôl na ru-kåh.)
nât, `. Ljd. nÅtÇ - stabljika biljke (isto: natõvnica) (Kÿmpîr klÅdï va bujôl pa va karijôlu, a nât pustï na lÆhï pa }emo ga kåsnije pobråt i propejåt }å.)
nataknÇt, gl. svr{. (natåkne{, na-tåkn¤) - nataknuti (Nataknï mu tô nå nÿs!)
natãncat se, gl. svr{. (natãncÅ{ se, natãncaj¤ se) - naplesati se
na{potat se natãncat se
406
(Såku sobëtu græmë va mâ{ka-re i natãncÅmo se do mïlæ vë-jæ.)
natÅpåt /se/, gl. nesvr{. (3. l. jd. natãpÅ /se/, natãpaj¤ /se/) - natapati /se/ (Cêl¤ nô} je natÅ-pålo.)
nata{}ç, pril. - nata{te (Za k›v znïmat trîbÅ{ bït nata{}ç.)
nate~ên (nate~enå, nate~eno), neodr. pridj. (komp. nate~enïjÆ) - koji je ote~en (isto: zate~ên) (Bolî ga zûb pÅ j stâl vås nate-~ên.)
natç}, gl. svr{. (3. l. jd. nate~ç, nate~û) - 1. nate}i (odnosi se na teku}inu) (Od sïnÿ} je na-teklë dvãjset cæntimçtrÆh vodê va {tärnicu.); 2. nate}i (odnosi se na oteklinu) (vidi: zatç}) (Kad zûb nate~e, õnda vï{e ne bolî.)
natç} se, gl. svr{. (nate~ç{ se, na-te~û se) - natr~ati se (Bëme sæ j ôn natçkÅl po HÅrtêri.)
navÅlït, gl. svr{. (navãlÆ{, navãlæ) - navaliti (VrnÇli su se s pÿl-në}nicæ i navÅlïli na orihnjå-~u.)
nâvÅr, pril. - na posebnoj paski (SH) (Imîj nâvÅr kad }e dô} plovân kÇ}u blagoslovït.)
navÅ‘åt, gl. nesvr{. (navã‘a{, na-vã‘aj¤) - navoziti (Za ôv v›t su navÅ`åli ~rjên¤ zçmju ëdni-kud z I�stræ.)
naveselït se, gl. svr{. (naveselî{ se, naveselê se) - obradovati se (Ma, jå se i kobasï~ini/kÿm-basï~ini naveselîn.)
navçst, gl. nesvr. (navezên, nave-zû) - navesti (^Çda su matrjâla navezlï i zapÇnili vçl¤ {kÇjinu
va DÇbini ëskud su p›vÿ jerî-nu kopåli.)
navigåt, gl. nesvr{. (navigâ{, na-vigâj¤) - ploviti (odnosi se na pomorce) (Pu njïh jê sõldÆh a{ njÿj mû` navigâ.)
navigævåt, gl. nesvr{. u~est. (navi-gûje{, navigûj¤) - obi~avati ploviti (odnosi se na pomorce) (Nî låhko navigævåt i bït dÇgo od famîlijæ.)
navÆjåt, gl. nesvr{. (navüjÅ{, navü-jaj¤) - 1. navijati (Ovû Çricu ne rãbÆ navÆjåt, a{ ima baterï-ju.); 2. pren. nabrajati, ~angri-zati, ponavljati isto, gnjaviti (Dân i nô} navüjÅ, ne mëræn ju ve} podnÅ{åt!); (Smîrÿn mi navüjÅ {tôrije od kunçli}Æh.)
navït, gl. svr{. (navijç{, navijû) - 1. naviti (Navîj `vejarîn/vçke-ricu nå sedÅn ûr a{ mÆ j pô} dçlat.); 2. uklju~iti (npr. radio) (Navijên râdijo sâmo da mi nî~ povädÅ dok sÅn sÅmå.)
navlÅ~ït /se/, gl. nesvr{. (navlã~Æ{ /se/, navlã~æ /se/) - navla~iti /se/ (Po zÆmï navlã~Æn po dvëje debêlæ kopïce.)
nÅvôr, m. Gjd. nÅvora - drvo koje se stavlja preko bremena na vozu da bi se u~vrstilo lancima (SH) (KlÅdï nÅvôr da ~â ne pÅdç po p¤tÇ!)
nÅvådÅn nÅvôr
409
navozït /se/, gl. svr{. (navozÆ{ /se/, navozæ /se/) - navoziti /se/; vo-ziti dovoljno ili vi{e od onoga koliko je potrebno (Ma sÅn se navozïla po bÇsÆh dëkla sÅn dçlala!)
nåvrh, prij. - navrh (Cerâdu klÅdî nåvrh lõnicæ.)
navrîst, gl. svr{. (navrÆzç{, navrÆ-zû) - udjenuti, utaknuti, natak-nnuti, nadjenuti, nanizati, na-redati (NavrÆzï mi ïglu a{ jå ve} ne vïdÆn.)
navrÆzåt, gl. nesvr{. (navrüzÅ{, navrüzaj¤) - 1. udijevati, nadi-jevati, nizati (Dok sÅn sÅmå navrÆzåla ïglu, moglå sÅn {ït, a sad môrÅn ~çkat da mi tô kî drÇgÆ storî.); 2. pren. nabrajati do dosade, ~angrizati, mnogo i besmisleno govoriti (Smîrÿn nî~ navrüzÅ{, ve} sÅn te {tÇfa.)
navrnÇt, gl. svr{. (nav›ne{, nav›-n¤) - 1. otjerati, okomiti se na koga kamenjem ili grudama (NavrnÇli su na nås s kamänjæn, a mî smo pobïgli kÇ}u.); 2. naglo po~eti padati (odnosi se na ki{u) (samo 3. l. jd.) (Jâko sæ j za{k¤rïlo, ali }e navrnÇt då`.); 3. svratiti, navratiti (SH) (Pozdråvi ocå, i neka målo nav›ne.)
nav›njat, gl. nesvr{. (nav›njÅ{, nav›njaj¤) - tjerati koga kame-
njem ili grudama (Kad smo {lï {kôle u`ali su nas nav›njat Drå`i~Åni.)
navû}, gl. svr{. (nav¤~ç{, nav¤~û) - navu}i (Målo pomålo navû-kÅl je d›v dësti za cêlu zîmu.)
nåzÅd/nåzÅda/nådzÅda, pril. - natrag, nazad (Vrnï se nåzÅd/nåzÅda/nådzÅda a{ si kj¤~ï pozÅbîl.)
nazÆdåt se, gl. svr{. (nazüdÅ{ se, nazüdaj¤ se) - nazidati se do-voljno ili vi{e no {to je potreb-no (NazÆdãl sÅn se pa me hr-båt bolî.)
nazobåt se, gl. svr{. (nazobje{ se, nazobj¤ se) - nazobati se, na-jesti se bobi~ava vo}a ili zrna-te hrane (^ovïk se nazëbje grëzjÅ, a kônj zëbi.)
nazvåt, gl. svr{. (nazovên, nazo-vû) - 1. nazvati, osloviti (Kãj tÆ j hï{nÅ? Ne dâj Bôg da bi me ~Ç-la kakë sÅn ju nåzvÅl!); 2. na-zvati telefonom (Sî ju nazvÅlå?)
na‘eråt se, gl. svr{. (na‘erç{ se, na‘erû se) - na`derati se (Do-brë sæ j na`erâl i nåpÆl pu nås, a såd nœmÆ rç} ni ’Bôh’.)
navozït /se/ na‘eråt se
410
na‘Ævçt /se/, gl. nesvr{. (na‘Ævî{ /se/ // na‘ivîje{ /se/, na‘Ævê /se/ // na‘ivîj¤ /se/) - na`ivjeti se (Umrlâ j z devedesêt i pêt lêt, bëme sæ j lîpo na`Ævçla.)
na‘læpåt se, gl. svr{. (na‘läpÅ{ se/na‘läpje{ se, na‘läpaj¤ se/na-‘läpj¤ se) - nalokati se (Na`læ-påla sÅn se kamamïlinæ da mÆ jæ j zåvavÆk dësta.)
nekorïsnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. nekorisnîjÆ) - neizda{ni, koji se brzo tro{i (Ne kupûj tâ bêlÆ nekorïsnÆ krÇh!)
nekorïstÅn (nekorïsna, nekorïsno), neodr. pridj. (komp. nekori-snïjÆ) - neizda{an, koji se brzo tro{i (I paläntÅ golïcÅ j dobrå, alÆ j nekorïsna, a{ si po njôj b›zo lå~Ån.)
nçksija, `. - injekcija (SH) (isto: ençksija) (Rên na nçksiju.)
nenÅvïsÅn/nenÅvïstÅn (nenÅvïsna, nenÅvïsno), neodr. pridj. (komp. nenavisnïjÆ) - koji izaziva zavist i ljubomoru (SV, SH) (MarïjÅ j bÆlå lÆpå, {tånja, nenÅvïsna di-võjka.)
nenÅvïsnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. nenÅvisnîjÆ) - upravo onaj koji izaziva zavist i ljubomoru (SV) (Onâ j bÆlå prâvÅ nenÅvïsnÅ divõjka.)
neogråbÅn (neogråbna, neogråbno), neodr. pridj. (komp. neograbnï-jÆ) - neuredan (odnosi se na osobu) (Kad dõjd¤ s plåninæ, sï ~obåni su neogråbni.)
neogrâbnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. neograbnîjÆ) - neuredni (odnosi se na osobu) (Bëmæ j på}Ån ôn neogrâbnÆ.)
nepodlo‘an (nepodlo‘na, nepod-lo‘no), neodr. pridj. - nepodlo-`an, koji se ne da podlo`iti kome (Smîrÿn se kãraj¤: jedân je nepokërÅn, a drÇgÆ nepodlë-`Ån.)
nepokorÅn (nepokõrna, nepokõr-no), pridj. neodr. - nepokoran, koji se ne da pokoriti (Smîrÿn se kãraj¤: jedân je nepokërÅn, a drÇgÆ nepodlë`Ån.)
nepravï~Ån (nepravï~na, nepravï-~no), neodr. pridj. - neprave-dan (Sëpeta su pre{lï priko nå-{æ mçjæ, a tô mër¤ sâmo ne-pravï~ni jûdi.)
nçprijatæl/nçprijatæj, m. Gjd. nç-prijatela/nçprijateja - neprija-telj (Nî trîba imçt nçprijateli/nçprijateji!)
n çprijazÅn/neprijaznîv (n çprijaz-na/neprijaznïva, n çprijazno/neprijaznïvo), neodr. pridj. (komp. neprijaznïjÆ/neprijaz-nivïjÆ) - neprijazan (Onï su fânj jûdi, a dicå su jÆn nçprijaz-na/neprijaznïva.)
n çprijaznÆ/neprijaznîvÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. n eprijaznîjÆ/n eprijaznivîjÆ) - neprijazni (SëpetÅ j do{âl ôn nçprijaznÆ ~ovïk.)
neprülika, `. - neprilika (Do{lï smo va vçl¤ neprüliku.)
nçsmo~Ån (nçsmo~na, nçsmo~no), neodr. pridj. (komp. nesmo~nï-jÆ) - 1. nemastan (Ovâ tÆ j ma-nç{tra nçsmo~na); 2. pren. bezli~an, neizrazit, nedovoljno ulju|en (odnosi se na osobu) (Ne znân ti ~â rç} zâ nju kad je nïkakova nçsmo~na, ne di{î, ni ne smrdî.)
nçsmo~nÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. nesmo~nîjÆ) - 1. ne-masni (I�man tlâk pa môrÅn jïst nçsmo~n¤ hrÅnÇ.); 2. pren.bezli~ni, neizraziti, nedovolj-no ulju|eni (odnosi se na osobu) (Jê kî nesmo~nîjÆ od njegå?)
nesmotrên (nesmotrenå, nesmo-treno), neodr. pridj. (komp. nesmotrenïjÆ) - nesmotren, nepa`ljiv, nebudan (Bül je ne-smotrên pÅ j pâl.)
nesmotrênÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. nesmotrenîjÆ) - ne-smotreni, nepa`ljivi, nebudni (Jê kî nesmotrenîjÆ od tebç?)
nesnÅgå, `. - 1. gadost, smrad, sme}e, prljav{tina (Nesï mi tû nesnÅgÇ s kÇ}æ vân.); 2. pren. lo{a, pokvarena osoba (Tô j nesnÅgå od ~ovïka!)
nesnÅ‘ân (nesnÅ‘nå, nesnÅ‘no), neodr. pridj. (komp. nesna-‘nïjÆ) - neuredan, prljav (SV) (Kakë jih nî srân da jÆn je dÆtç takë nesnÅ`në.)
nevajâtÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. nevajatîjÆ) - nevaljali, lo{i (Vô-læl bÆn da mi pëd r¤ke dõjde ôn nevajâtÆ.)
nevêra, . - nevrijeme (Pospråvimo sç a{ mi se vïdÆ da grê nevêra.)
neverîn, m. - neverin, naglo ne-vrijeme (isto: leverîn) (PokÅzåli su na televîziji dÅ j na môru neverîn.)
nevçsta, `. - nevjesta (Måt m¤ j fÆnå i nä}e ju pija`åt grêzÅ ne-vçsta.)
nevçstica, `. - 1. mladenka, mla-da, nevjesta na dan svoga vjen~anja (Po sobëti græmë pred crükÅv vïdet nevçsticu i dobït målo bÿmbônÆh.) (isto: {pô‘a); 2. djevoj~ica koja nosi veo nevjesti (SV) (Onâ j pre-mï}i{na za nevçsticu i våje bi ti se {tufåla nosït vêl.); 3. ~›nÅ i bêlÅ nevçstica u na~inu po-greba na bælë: djevojke odje-vene u nevjestinsku i udovi~ku odje}u koje u pogrebnoj po-vorci prate lijes s pokojnikom (koji je bio neo`enjen mladi} ili neudata djevojka) (Na bælë
nçsvæst nevçstica
416
se grê kad kî mlâd umrç pa se jednå divõjka ob¤~ç va ~›n¤ nevçsticu i nësÆ zlëmjen¤ svÆ-}Ç, a drÇgæ su va bêlÆh håjah.)
nevoja, `. - nevolja, nesre}a, zlo (Råt je vçlÅ nevëja.)
nçvrÆme, s. Gjd. nçvrimena - (Kåd je nçvrÆme velïko, tâ da se hïtæ vân klü{}a od {pãrheta i popï~ak.)
no}ås/na}ås/no}åska/na}åska, pril. - no}as (Reklï su da bi no-}ås/na}ås/no}åska/na}åska mëgÅl snîg.)
no}nÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - no}ni (Në}nÆ zrak je frï`Æ leh po dÅnÇ.)
nogå, `. Ajd. nogu - noga (Z no-gûn mæ j udrîl.) � ståt se na lîv¤ nogu - biti lo{e volje, lo{e po~eti dan (Ståla sæ j na lîv¤ nëgu i zåjedno po~ælå prigo-vÅråt.)
nogåt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. nogatïjÆ) - dugonog i sna‘nih nogu (I njïhÿv otåc je bîl nogåt pa nî ~udo da su i onï sï nogåti.); (Ve} se sad vïdÆ da }e ti dÆtç bït nogåto.)
nogâtÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. nogatîjÆ) - dugonogi, sna‘nih nogu (Vïdi ga ôn nogâtÆ, ali snãpÅ na velïki kërÅki.)
nogåvica, `. - nogavica (Kakë smo rÅslï, takë nÅn je måt såkÿ lçto do`ÿntåla/do`¤ntåla na nogåvice.)
nogomet, m. - nogomet (Më} }e{ igråt nëgomet kad se popråvÆ{ va {kôli.)
nohat, m. Gjd. nohta - nokat (P›-vÿ `änskæ nÆsû lakîrale nëhti.) � kulïkÿ j ~‹nÿ/~›nÿ pod no-htÿn - vrlo malo, sitnica, ne-vrijedno (Ne dr‘în do njê kulï-kÿ j ~‹nÿ/~›nÿ pod nëhtÿn.)
nohti}, m. - nokat djeteta (Stïsn¤la j p›sti} {kabelînÿn pa njÿj je nëhti} poplÅvêl.)
norçt/norït, gl. nesvr{. (norî{, no-rê) - divljati, ludovati, buda-lakati (Ne norïte mi po kÇ}i vi dvâ!)
nÿrmålÅn (nÿrmãlna, nÿrmãlno), pridj. neodr. (komp. nõrmalnï-jÆ) - normalan (Dvê tê kobasï~i-ce/kÿmbasï~ice su kod jednå nÿrmãlna.)
no}ås nÿrmålÅn
419
nôs, m. Gjd. nosa Ljd. nosÇ - nos (Vî{ tÆ j blåtno na nosÇ!) � bït civîlÿga/civîlæga // fînÿga/fî-næga nosa - biti preosjetljiva, biti lako uvredljiva osoba (Tî si civîlÿga/civîlæga // fînÿga/fî-næga nësa, tebï se nï{ ne smî rç}.) � obïsit nôs - uvrijediti se (Reklå sÅn jÿj da mi se ne pija‘â njejî stõlnjÅk pÅ j obïsila nôs.) � potçzat kogå/kegå zå nÿs - poigravati se s kime (^Çda lêt j¤ j potçzÅl zå nÿs, a kad je pro{lå, m¤ j bîlo ‘âl.) � za-prît/zapïrat vrãta prçd nosÿn // zaprît/zapïrat vrãta spreda nosa - ne pustiti/ne pu{tati koga da u|e (Zaprlå m¤ j vrãta prçd nosÿn/spred nësa i za-zïjala mu da grê }å.)
nosåt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. nosatïjÆ) - nosat, koji ima velik nos (Bråt je nosatïjÆ od njegå.)
nosâtÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. nosatîjÆ) - nosati, koji ima veli-ki nos (^å njÿj se vïdÆ dÅ j zï-brÅla tôga/têga nosâtÿga/nosâ-tæga.)
nosæ}a, pridj. `. - trudna, nose}a (OstålÅ j nësæ}a pa su se mô-rÅli o`enït.)
nosï}, m. - malen nos, nosi} (Vås nosï} je razgreblå.)
nosïna, `. - veliki, ru‘ni nos (I�mÅ nosïnu, ali mu se nî trîbi {pëtat!)
nosït, gl. nesvr{. (nosÆ{, nosæ) - nositi (On nësÆ sõldi, a onå jih tråtÆ.)
nô‘, m. Ljd. nÿ‘Ç - no‘ (^å tÆ j va tîn/tôn vçlÆn/vçlÿn {pråtu? Lõn~i}i, padçlice, nô`, {ïbice i jo{ ~Çda tegå/togå.)
njok, m. - valju{ak od krumpirova tijesta (NãjvôlÆn njëki slïvami, ali i z gulÅ{ôn }u jih pojïst.)
njûh, m. Ljd. nj¤hÇ - njuh (Må{ka ïmÅ dëbÅr njûh i zåjedno nanjÇ{Æ mï{a.); (Pås sç poznâ po nj¤hÇ.) � ni }ûha ni njûha - ni traga ni glasa (Od njegå nî ni }ûha ni njûha.)
nj¤rçt, gl. nesvr{. (nj¤rî{, nj¤rê) - kunjati, lo{e se osje}ati (pred-znak bolesti) (isto: potm¤råt) (Ve} trçtÆ dân nïkako nj¤rî.)
njœrgalo, s. Gjd. njœrgalota - oso-ba koja spo~itava i prigovara (Njœrgalo, ~å si ståla na lîv¤ nëgu?)
njœrgat, gl. nesvr{. (njœrgÅ{, njœr-gaj¤) - spo~itavati, prigovarati (Po cêli dân njœrgÅ a{ nümÅ ~â dçlat.)
njÇ{it, gl. nesvr{. (njÇ{Æ{, njÇ{æ) - nju{iti (isto: njôfat) (Sï kad ~ûl jê`a kako i ôn njÇ{Æ någlÅs.)
njÇ{itnjÅfkåt/njãfkat
422
Oo, prij. - o (O vrïmenu nas våvÆk
avizûj¤ s televîzije.)o, uzv. - uzvik iznena|enja (O, kü
nÅn je tô do{âl?)oba (obe) br. pridj. - oba, obje (Ne
barufãjte se smîrÿn a{ }u vas ëbih poprÅ{ït dëma.)
obâ}, gl. svr{. (obãjde{, obãjd¤) - obi}i, zaobi}i (MesopÇst je k vrâgu {âl, sç je `çpe oba{âl).
obadvÅ (obadvæ) br. pridj. - obadva, obadvije (O�badvÅ su delÆvåli v RÆkï.)
obagrçt se, gl. svr{. (obagrîje{ se, obagrîj¤ se) - ogrijati se (Do{lï su se kÇ}u obagrçt i kafç po-pït.)
obajêt/objêt, gl. svr{. (obãjme{, obãjm¤) - obuhvatiti (rukom oko pasa) (KëmÅ} sÅn ga oba-jêl okol pâsa.); (Kad su mlâdÆ do{lï pred måmi~inu kÇ}u, måmicÅ j zælå {timân {ugamân, objælå ga okol njïh i potægnÇla je va kÇ}u.)
obråz, m. - obraz, lice (~itavo) (VåvÆk je bÆlå lüpæ cjêræ va obråzu.)
obrædït, gl. svr{. (obrädÆ{, obrädæ) - 1. nahraniti i o~istiti stoku ([lï su obrædït blâgo i pomÇst.); 2. dovesti u red, srediti (Sê j obrædîl pa mëre prô} }å.)
obrïhtat /se/, gl. svr{. (obrïhtÅ{ /se/, obrïhtaj¤ /se/) - urediti /se/, uljep{ati /se/ (ObrïhtalÅ j sebç i mâl¤ i {lç su zdôl¤.)
obrisâ~, m. Gjd. obrisÅ~å - o{tar prijekor (Ivãn je }çpn¤l Petrå pa sÅn od njegëve måteræ do-bïla obrisâ~.)
o~ït (-a, -o), neodr. pridj. (komp. o~itïjÆ) - otvoren u komunikaciji (Onâ j jâko o~ïta. Sç ju zanümÅ i sç bi ti povïdela.)
o~îtÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. o~itîjÆ) - otvoreni u komuni-kaciji (Nî låhko o~îtÆn jûdæn a{ nïkÆ ne vôlÆ da mu se sç re~ç va lÆcç.)
o~Çdit se, gl. svr{. (o~ÇdÆ{ se, o~Çdæ se) - vrlo se za~uditi (Tçli su se o~Çdit kako onå b›zo pletç.)
o~¤h, m. - o~uh (Nü jÿj ôn otåc leh ë~¤h.)
o~¤våt, gl. svr{. (o~œvÅ{, o~œvaj¤) - o~uvati (Dâ j hudobå va njîn! Bôg nas o~œvÅj!)
ocÆdït o~¤våt
428
o~vrsnÇt, gl. svr{. (o~v‹sne{/o~v›-sne{, o~v‹sn¤/o~v›sn¤) - o~vr-snuti, misli se na ~ovjeka i na kakvu smjesu (Slëbodno ståni na betôn, o~vrsnœl je!); (^ovïk va te{ko}åh o~v‹sne.)
o}âda, `. - zna~ajan, znakovit pogled (HïtÆl jÿj je o}âdu i sï su znåli da mu se pija`â.)
o}Ålï, m. mn. - nao~ale (Otkåd nësÆ{ o}Ålï?)
o}alîn, m. - mu{karac s nao~alama (O}alün se re~ç mu{kômu/mu-{kêmu z o}Ålï.)
o}alünka, `. Gmn. o}alînk - `ena s nao~alama (O}alünka se re-~ç `änskÿj z o}Ålï.)
odalæ~ït /se/, gl. svr{. (odalä~Æ{ /se/, odalä~æ /se/) - udaljiti /se/ (Bîli smo se odalæ~ïli, ali smo sad sëpeta skÇpa.)
odazvåt se/ozvåt se, gl. svr{. (odazovç{ se/ozovç{ se, oda-zovû se/ozovû se) - odazvati se (Zvâli su nås nå pÆr i rådi }emo se odazvåt/ozvåt.)
odbåvÅn (odbãvna, odbãvno), neodr. pridj. - 1. pripravan za kakvu prigodu ili podvig (]û ti jå tô storït? Ma }ç{, ba{ si odbåvÅn.); 2. koji je obavio kakav posao (isto: språvÅn) (Tô dçlo j odbãvno! I�mÅ{ jo{ ~â za storït?)
odbåvit, gl. svr{. (odbåvÆ{, odbå-væ) - 1. rije{iti se koga blagim ili o{trim rije~ima (Sãn da grên k njôj na kafç, a onå mæ j odbåvila a{ da grê v RÆkÇ.); 2. zavr{iti posao (obaviti) (Od-båvila sÅn za danås, a jÇtra }u dofïnit!)
odbåvit /se/, gl. svr{. (odbåvÆ{ /se/, odbåvæ /se/) - spremiti /se/ za put, urediti /se/ odje-nuv{i /se/ ljep{e no ina~e (SV) (Zovï me kad se odbåvÆ{ pa }u dô} pô te.)
odbÅvjåt /se/, gl. nesvr{. (odbãvjÅ{ /se/, odbãvjaj¤ /se/) - 1. spre-mati se za put ure|uju}i se, odjenuv{i se ljep{e no ina~e (OdbãvjÅ se, po~çkÅj ju!);
o~vrsnÇt odbÅvjåt /se/
429
2. nakanjivati se (OdbãvjÅn se k vÅn ve} lçto dân.)
odbãvnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - 1. pripravni za kakvu prigodu ili podvig (Kî }e se z nå{Æn od-bãvnÆn prïjatelÿn? On je na sç pari}ân.); 2. upravo onaj koji je obavio kakav posao (isto: sprãvnÆ)(NãjvôlÆn odbãvnÿ dçlo!)
odlepÇtit se, gl. svr{. (odlepÇtÆ{ se, odlepÇtæ se) - odlijepiti se (isto: odlæpït /se/) (Poplåt mi sæ j odlepÇtÆl na postolÇ.)
odletçt, gl. svr{. (odletî{, odletê) - odletjeti (Lâstavice su odletç-le.)
odlÆvåt, gl. nesvr{. (odlüvÅ{, odlü-vaj¤) - odlijevati (Zâ~ tô odlü-vÅ{? - A{ bi ti se prolêlo.)
odlo‘ït, gl. svr{. (odlo‘î{, odlo‘ê) - 1. odlo`iti, staviti na odre-|eno mjesto (Odlo`ï vrï}icu i po~ïni!); 2. odvaditi dio od ~ega (SV) (Nôna, odlo`ï mi! Ne mëræn tulïko pojïst!)
odlu~ævåt, gl. nesvr{. (odlu~ûje{ / odlu~ävÅ{, odlu~ûj¤/odlu~ä-vaj¤) - odlu~ivati (Kad o ~emÇ odlu~ûje{, trîba na sç mïslet.)
odl¤~ït, gl. svr{. (odlœ~Æ{, odlœ~æ) - odlu~iti (Na kråju smo odl¤-~ïli klåst plåsti~næ cjêvi a{ dâ j bojç.)
õdluka, . - odluka (Tô j måterina õdluka i takë }e bït.)
of~ïna, `. - velika ili stara, besko-risna ovca (K¤pïli su nïkakove of~ïne! Vç}æ su i drÇh~ijæ od nå{ih.); (^å }e{ z ÿnûn of~ïn¤n? - A ~å }u?! Tr nî za drÇgÿ leh za ubït.)
ofändit se, gl. svr{. (ofändÆ{ se, ofändæ se) - uvrijediti se (Nî~ sæ j ofändila, nî je vïdet ve} dvâ dâna.)
oficijâl, m. Gjd. oficijÅlå - ni`i ~inovnik u javnoj slu`bi (Otåc jÿj je bîl oficijâl, pa su z DÅlmâcijæ do{lï sïmo.)
oficîr, m. Gjd. oficÆrå - ~asnik, ofi-cir (FïnÆl je vçlæ {kôle i postâl oficîr.)
ofîrat, gl. nesvr{. (ofîrÅ{, ofîraj¤) - ljubovati, udvarati (Naslonül se j na ~ûn i ofîrÅl jÿj.)
ofÇrit /se/, gl. svr{. (ofÇrÆ{ /se/, ofÇræ /se/) - ope}i /se/ ili opariti /se/ vrelom vodom ili parom (isto: opårit /se/, opa‘ô-lit) (PrÅsåc se ofÇrÆ pa mu se va kopånjici znïmaj¤ dlåke.); (OfÇrila sæ j z vrçlÆn mlÆkôn.)
ogânj, m. Gjd. ognjå - vatra, oganj (Buhãnci dõjd¤ i od zÆmê i od ognjå.)
ogjædåt se, gl. nesvr{. (ogjädÅ{ se, ogjädÅ se) - ogledati se (Zâ~ se smîrÿn ogjädÅ{ oko sebç, tr ne grê nïkÆ zå tob¤n.)
õglava, `. - dio konjske opreme, remenje oko glave (SV) (Ogla-va se klÅdç konjÇ nå glÅvu.)
ognjïlo, s. - alat za bru{enje no`a u obliku `eljezne {ipke s dr-{kom (SV) (Z ognjïlÿn se brœsÆ.)
ognjï{}æ, s. - ognji{te (I�skre f›caj¤ z ognjï{}Å.)
ogovÅråt, gl. nesvr{. (ogovãrÅ{, ogovãraj¤) - ogovarati (^å nî bojç da ti jå tô re~ên leh da te sï ogovãraj¤?)
ograbjåt, gl. svr{. (ograbjâ{/ogråbje{, ograbjâj¤/ogråbj¤) - grabljama poravnati voz ili stog sijena (SV) (Ograbjâj tû lõvnicu a{ ti sêno nå se strâne {tr{î.)
of‹~nÆ ograbjåt
435
õgrada, `. - ograda (Medvïd nÅn je zrÇ{Æl õgradu pu dvÿrå.)
okçfat, gl. svr{. (okçfÅ{, okçfaj¤) - 1. o~etkati (Måt m¤ j okçfala jakçtu a{ m¤ j pÇna p›h¤ta.); 2. pren. o{tro prekoriti i kazniti (Dobrë mæ j okçfala, zïjalÅ j i jÅdïla se, a jå ni krÆvå ni d¤-`nå.); (Kad je do{âl dëma, okç-fala sÅn ga da m¤ j så rït bÆlå ~rjenå.)
okjepûh, m. Gjd. okjep¤hå - plju-ska, }u{ka (Dåt }u ti okjepûh a{ si ga zasl¤`îl.)
oklåpit /se/, gl. svr{. (oklåpÆ{ /se/, oklåpæ /se/) - 1. objesiti se, po-venuti (samo 3. l. jd. i mn.) (Vç-lÅ j sœ{a pa s¤ perå oklåpjena.) (SV); 2. pren. snu`diti se (^å si takë oklåpjæn?)
oklÅtït, gl. svr{. (oklãtÆ{, oklãtæ) - kamenjem ({tapom, tu~om i sl.) otu}i li{}e (ili grane) sa sta-bla (OklÅtï mi jedân orïh!)
oklebesït/oklæmbesït, gl. svr{. (oklebçsÆ{/oklæmbçsÆ{, oklebç-sæ/oklæmbçsæ) - labavo objesiti {to tako da visi s obje strane oslonca (Ne slÅ`ï {ugamân, leh ga oklebçsi/oklæmbçsi!)
õklop, m. - oklop (Nosïli su õklop pa jæ nïkÆ nî mëgÅl ubït.)
oko, s. (Nmn. m. o~i) - oko (Kad tÆ j nî~ v ôku, recï »^â j menï v ôku, nçkÅ j volÇ v rïti!«) � nå lÆpe o~i - bez primjene ikakvih kriterija (FïnÆl je {kôlu nå lÆpe ë~i.) � pâst/napâst o~i - zavidno gledati u koga ili u {to (BÆlå sÅn jÆn kÇ}i i napÅslå ë~i.) � slîpÿ oko, s. - sljepo-o~nica (isto: slipoô~nica) (Ne dâj Bôg da bi{ se udrïla va slîpÿ ëko. Tô bi ~ovïk i umrît mëgÅl.) � væzåt komÇ/kemÇ o~i - sramotiti koga, osobito obitelj (Ne væ‘ï mi ë~i! Srãn mæ j pô} i k må{i!) � rç} ko-mÇ/kemÇ ~â v ô~i - izravno, bez ustezanja i posredni{tva re}i komu {to (Vrtçla sæ j oko menç kod må{ka okol vrçlæ kå{æ i na kråju mÆ j sç reklå v ô~i.)
okol, prij. - oko (KëmÅ} sÅn ga obajêl okol pãsa.)
okoli/okolo, pril. - okolo (KûdÅ j {la? O�koli!); (Hëmo ~çstrÅn pa }emo dô} b›`e leh da græ-më ëkolo.)
okÿn~åt, gl. svr{. (okÿn~â{, okÿn-~âj¤) - dovr{iti, okon~ati (Kad smo pë~æli kÇ}u dçlat, mïslela sÅn da nïkad nä}emo okÿn-~åt.)
okopåt, gl. svr{. (okopâ{, okopâj¤) - okopati (Rô‘ice okopâj z
õkorÅn (õkÿrna, õkÿrno), neodr. pridj. (komp. okÿrnïjÆ) - tvrde kore (Ov orïh je õkorÅn!)
õkÿrnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. okÿrnîjÆ) - tvrde kore (Næ}Ç t›t tî õkÿrnÆ orïhi.)
okotït se, gl. svr{. (3. l. jd. okotî se, okotê se) - okotiti se (odnosi se na ivotinje) (Må{ka sæ j okotïla na podÇ.)
okõvrat se, gl. svr{. (okõvrÅ{ se, okõvraj¤ se) - oporaviti se (SH) (Fânj vrïmena jÿj nî bîlo dobrë, ali sæ j, Bëgu hvÅlå, okõvrala.)
okra~åt, gl. svr{. (3. l. jd. okra~â, okra~âj¤) - okra~ati, postati kratkim (odnosi se na kakve tka-nine) (OprÅlâ j måju va teplôj vodï pa njÿj je okra~åla.)
okrhnÇt /se/, gl. svr{. (3. l. jd. ok›hne /se/, ok›hn¤ /se/) - okrhnuti /se/ (odnosi se na kuhinjsko posu|e) (Påla mÆ j gamçla na tlë i okrhnÇla se.)
okrÆpït se, gl. svr{. (okrüpÆ{ se, okrüpæ se) - okrijepiti se (Na pôl p¤tå smo po~ïn¤li, okrÆpïli se i {lï dåje.)
olajÅvåt, gl. nesvr{. (olajãvÅ{, olajãvaj¤) - ogovarati zlim je-zikom (Sïh nas je olajÅvåla, a gôrÅ j od sïh nås.)
okorÅ~ït olajÅvåt
438
olîto, s. - 1. debelo crijevo (VåvÆk jå môrÅn ~ïstit olîta!); 2. krva-vica (]êmo storït målo olît?) (SV) � ne imçt ni za p‹~jæ/p›~jæ olîta - imati vrlo malo, gotovo ni{ta (On ti nümÅ ni za p‹~jæ olîta!)
olovÅn (olÿvna, olÿvno), neodr. pridj. - olovan (Na ÇdicÆ j jednå ëlÿvna bë}ica da potëne.)
oprÇ‘it /se/, gl. svr{. (oprÇ‘Æ{ /se/, oprÇ‘æ /se/) - 1. ispru`iti (Nô-no bi våvÆk oprÇ‘Æl i izravnâl skrîvjenÆ ~åval, pa bi ga språ-vil, da }e mu dobrë dô}.); 2. odmoriti se le`e}i ispru‘eno (Pëtli obçda se målo oprÇ`Æn i po~înæn.); (Krü‘i me bolê, mô-rÅn se målo oprÇ‘it da me müne.)
opÇka, `. - opeka (Dopejåli su nÅn opÇke!)
opÇrit /se/, gl. svr{. (opÇrÆ{ /se/, opÇræ /se/) - uvrijediti /se/ (Re-klå njÿj je ~å ju slädÆ, a ovâ sæ j opÇrila.)
op¤stçt, gl. svr{. (3. l. jd. op¤stî/opustîje, op¤stê/opustîj¤) - opustjeti (Nå{a selå su op¤stçla, sï su {lï }å.)
oputa, `. - pren. `ena nemoralna pona{anja (SH) (Ne k¤mpanjâj se z ÿtûn ëput¤n a{ }e kî rç} da si kod i onå.)
orâ~, m. Gjd. orÅ~å - ora~ (Kî j imêl ~Çda zemjê, je zvâl orÅ-~ï.)
oråt, gl. nesvr{. (orç{, orû) - orati (Nïkad se orålo s plÇgÿn, a danåska z måkinami.)
orïh, m. - orah (drvo i plod) (Ra-spÆlïli su orïh.); (Or¤bïli smo orïhi.)
orihnjå~a, `. - savija~a punjena nadjevom od oraha (Zamüsi se têsto za orihnjå~u od fînæ bêlæ m¤kê, jâj, kvâsa, cÇkara, må-sla, narübÅnæ këricæ od lem¤n-cîna, i klÅdç se i sledï} sëli.)
Orïhof~Ån, m. - itelj mjesta Ore-hovica (O‘enïla sæ j za Orïhof-~Åna.)
Orïhof{}ica, `. - `iteljka mjesta Orehovica (O�‘enÆl sæ j za Orï-hof{}icu.)
Orïhovica, `. - top. Orehovica, najju`nije grobni~ko naselje (DõlnjÅ Orïhovica, GõrnjÅ Orïhovica); (On je z Orïhovicæ, büvÅ na Orïhovici.)
o{t›kn¤t, gl. svr{. (o{t‹kne{/o{t›-kne{, o{t‹kn¤/o{t›kn¤) - po-odrasti (Bït }e ti lågje kad ti otrëk målo o{t‹kne/o{t›kne.)
o{trvå, `. - jedan od ~etiriju {ta-pova {to se prislone uz verti-kalni kolac i slu‘e kao kon-strukcija za zadijevanje stoga (^etïre o{trvç se naslënæ na sto‘jî.)
otåc, m. Gjd. ocå - otac (Tô j od mõjga ocå.); otåc stârÆ - djed (isto: }å}a stârÆ) (Môj nôni} je otêl da ga zovên stârÆ otåc a{ je ôn takë zvâl svõjga dçda.)
otåco{}ulÆ
447
otajÅn (otÅjna, otÅjno), neodr. pridj. (komp. otÅjnïjÆ) - onaj koji ~uva tajnu, povjerljiv (Jâ-kÿ j ëtajÅn. Kî znâ ~å mu sæ j tåmo dogodïlo?)
otÅjnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. otÅjnîjÆ) - upravo onaj koji ~u-va tajnu, povjerljivi (Z ëtÅjnÿ-ga/ëtÅjnæga ~ovïka ne mëre{ nï{ zïv¤}.)
otava, . - drugi otkos trave (Kråva nä}e sêna, a telïca ëtavæ, hëdi Frâne po trÅvê.)
otelït se, gl. svr{. (3. l. jd. otelî se, otelê se) - oteliti se (Kråva kâ sæ j otelïlÅ j mlådÿvna i ïmÅ mlådÿvno mlÆkë.)
otçt, gl. svr{. - htjeti: a) u izjavnim i uskli~nim re~enicama u na-gla{enu obliku u zna~enju ’ho}u’ i dr. (}Ç, }ç{, }ç, }çmo, }çte, }ç) (Storï kåko }ç{!; MïslÆ{ da }e ti kî pomë}? - Ma }ç!; å ga nä}ete më} obrnÇt? - Aj }çmo!); b) u upitnim re~e-nicama u nagla{enu obliku u zna~enju ’ho}u li’ i dr. (}û, }ê{, }ê, }êmo, }ête, }ê) (]ê{ dô} do menç? - ]Ç!; ]êmo se
tû}? - Nä}emo!; ]ête mi po-më}? - ]çmo!); c) u nenagla-{enu obliku u zna~enju ’}e’ i dr. (}u, }e{, }e, }emo, }ete, }e) (Lîpo }u ga obdçlat.; Orïhi }emo pobråt kad ozrên¤.); d) u zanijekanu obliku u zna-~enju ’ne}u’ i dr. (næ}Ç, nä}e{/näte{, nä}e/näte, nä}emo/nä-temo, nä}ete/nätete, nä}e/näte) (]û ti pomë}? - Nä}e{!; Nä}emo se s våmi bÆvåt!; Zâ~ nä}ete dô}?) (isto: tçt) � ne otçt ni ~Çt - odlu~no odbijati, protiviti se (Reklå sÅn jÿj da }u ju jå zapejåt zdôlu, ali nî otçla ni ~Çt.) � ne otçt kogå/kegå ni pogjçdat - prezirno se odnositi prema komu (Zg¤bïlÅ j glâvu za njîn, a õn ju nî otêl ni pogjçdat.)
otêt, gl. svr{. (otme{, otm¤) - ote-ti, silom oduzeti (Otmï mu ako ti nä}e dåt.)
otkju~Åvåt /se/, gl. nesvr{. (otkju-~ãvÅ{ /se/, otkju~ãvaj¤ /se/) - otklju~avati /se/ (PÇkÅl njÿj je kjû~ dok je otkju~Åvåla vrãta.)
otkrït /se/, gl. svr{. (otkrîje{ /se/, otkrîj¤ /se/) - otkriti /se/ (isto: sogrnÇt /se/, sokrït /se/) (Po no}ï sæ j otkrïla pa sÅn ju po-krïla.)
otkrÆvåt /se/, gl. nesvr{. (otkrüvÅ{ /se/, otkrüvaj¤ /se/) - otkrivati /se/ (isto: sokrÆvåt /se/) (]ç{ vïdet da ti se po zÆmï nä}e otkrÆvåt!)
otkrivên/otkrijên (otkrivenå/ot-krijenå, otkriveno/otkrijeno), neodr. pridj. - otkriven (isto: sokrivên, sog›njæn) (Po sÇ nô} je otkrivenå pa se prehlãdÆ.)
otpejåt, gl. svr{. (otpçje{/otpejâ{, otpçj¤/otpejâj¤) - odvesti (Otpejï ga va cimîtær!)
otpejÆvåt, gl. nesvr{. (otpejûje{, otpejûj¤) - odvoditi (Zâ~ ga våvÆk tî otpejûje{ kåmo mu rãbÆ?)
otpivâ~, m. Gjd. otpivÅ~å - osoba (obi~no dje~ak) koja poma‘e sve}eniku pri obredu (isto: ministrânt) (SV) (Sün m¤ j otpivâ~ pÅ j zadovëjÅn.)
otpÆvåt, gl. nesvr{. (otpüvÅ{, otpü-vaj¤) - pomagati sve}eniku pri obredu, otpjevavati (odnosi se na crkvenjakovo ili ministran-tovo odgovaranje sve}eniku
otpÆvåtotïrat
449
tijekom obreda) (isto: ministrî-rat) (Plovân må{Æ, a mê`njÅr/mê‘nÅr otpüvÅ.)
õtplata, `. - otplata (Kåmaru su zêli na õtplatu.)
otplÅtït, gl. svr{. (otplãtÆ{, otplãtæ) - otplatiti (Ostålo mÆ j za otplÅ-tït jo{ dvanâjst rât kredïta za åvuto.)
otpovïdet, gl. svr{. (otpovî{/otpo-vîje{, otpovê/otpovîj¤) - odgo-voriti (KëmÅ} smo ga otpovïdeli od togå/tegå da se grê kÅråt { njïmi.)
otpråvit, gl. svr{. (otpråvÆ{, otprå-væ) - 1. otpremiti (Sç smo mu pari}åli i otpråvili ga na pût.); 2. potjerati (Prosül nas je da mu posœdÆmo sõldi, a mî smo ga lîpo otpråvili nçka grê ëskud je do{âl.)
otpÇ}æn (otpÇ}ena, otpÇ}eno), neodr. pridj. - otkop~an (Za-pÇti bragç{e, vî{ su ti otpÇ}e-ne!)
katrîdu/kÅntrîdu otp¤hnÇt/op¤hnÇt!); (VçtÅr je nïkamo dÇgo otp¤hnûl nãlijÿn.)
otpustït, gl. svr{. (otpustî{, otpu-stê) - 1. otpustiti {to, popustiti (Otpustï tî lãnci, vü{ da ga dã-væ!); 2. otpustiti koga (Otpustïli su me z dçla. Kãj }u såd dçlo nâ}?)
otp¤tït /se/, gl. svr{. (otpœtÆ{ /se/, otpœtæ /se/) - otputiti se, kre-nuti na put (Sïmi sæ j pozdråvÆl i otpœtÆl se.)
otræsåt /se/, gl. nesvr{. (oträsÅ{ /se/, oträsaj¤ /se/) - 1. istresati /se/, otresati /se/ (Stâli su pred kÇ-}¤n i otræsåli snîg z sebç.); 2. pren. obra}ati se komu osorno, ljutitim i o{trim rije~i-ma (isto: stræsåt /se/) (Ne oträ-sÅj se na ocå!)
õtresit (-a, -o), neodr. pridj. (komp. otresitïjÆ) - otresit (@ålosna sÅn jê a{ je od srdå{næ divõj~icæ poståla õtresita.)
õtresitÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. otresitîjÆ) - otresiti (Sï }e rç}: »Kî }e se z onûn õtresit¤n mî-}¤n igråt«.)
otrêst kÇ}i? Sç mi zmë~Æ{!); 2. pren. obratiti se komu osor-no, ljutitim i o{trim rije~ima (isto: strêst /se/) (G›do sæ j nâ nju otræslå pa jÿj je pëtli bîlo `âl.)
otræznït se, gl. svr{. (oträznÆ{ se, oträznæ se) - otrijezniti se (Vå-je sæ j otræznîl kad je ‘enÇ vïdæl.)
otrok, m. Gjd. otrokå - dijete (Dopejï mi otrokå! Jå }u ga ~¤våt!)
õtrÿv/otrÿv, m. Gjd. õtrova/otrova - otrov (Re~û da se õtrÿv/ëtrÿv dr`î va mî}erÆh bëcicah.)
õtrovÅn/otrovÅn (õtrÿvna/otrÿv-na, õtrÿvno/otrÿvno), neodr. pridj. (komp. otrovnïjÆ) - otro-van (Du`eråd je ~‹n/~›n i `ût, `üvÆ uz vëdu ili kadî j vlâ`no i re~û dÅ j ëtrovÅn.)
otrovåt /se/, gl. svr{. (otrûje{ /se/, otrûj¤ /se/) - otrovati /se/ (Otrovåli su se s pe~œrvami.)
o‘¤tçt, gl. svr{. (o‘œtÆ{/o‘utîje{, o‘œtæ/o‘utîj¤) - po`utjeti (O pozümku så perå o‘œtæ/o‘u-tîj¤.)
o‘vekjåt, gl. svr{. (o‘vekjâ{/o‘vç-kje{, o‘vekjâj¤/o‘vçkj¤) - pro-prati rublje na ruke (AM) (Tû måju leh målo o‘vekjï/o‘vek-jâj, sâmo smrdî po potÇ.)
o‘êt o‘vekjåt
453
Ppa, vez. - 1. pa (SprÅznül mi sæ j
akomulâtÿr, pa smo rïvali åvuto skoro do Drå`Æc.); 2. tek (Opletï se pa õnda storï kosï-cu.); (Kakëvi su pa fa`olïne, kad je mo{njïca takë velïka?)
pacakamîn, m. - dimnja~ar (Da-nås sï re~û dümja~År, a p›vÿ se reklë pacakamîn.)
pa~åt se, gl. nesvr{. (pa~â{ se, pa~âj¤ se) - mije{ati se, pa~ati se u {to (Ne pa~âj se vâ tô, tô nî tvojç dçlo!)
på~e, ~est. - doista, uzgred: rije~-ca kojom se iskazuje da se go-vornik dosjetio ~ega (isto: prå-vo) (På~e, pozÅbül sÅn da jÇtra rê{ v RÆkÇ.)
pÅ~ït, gl. nesvr{. (pã~Æ{, pã~æ) - smetati (PrësÆn te, hôj }å s kÇ-}e, a{ mi lçh pã~Æ{.)
på}Ån (på}na, på}no), neodr. pridj. (komp. pa}nïjÆ) - podru-gljivo: zgodan, spretan, prikla-dan (Bå{ si på}na za na fak¤l-têt pô}, a ne znâ{ lîpo pÆsåt.)
dom iz ve}e (PëpÆli su skoro sÇ j¤hÇ, pa j môrÅl pajåt po dnÇ lÿncå.)
pÅjdâ{, m. Gjd. pÅjdÅ{å - 1. zastarj. sudrug, suradnik (isto: tovâru{) (Bï‘ded Ivân, kad je ostâl do-våc, t¤‘ül se svojîn pÅjdÅ{ôn da mu fålÆ në}nÆ pÅjdâ{.); 2. ubla‘. mu{ko spolovilo (Nôno mÆ j rçkal da språvÆn »pÅjdÅ{å« va gå}e, a{ ga nïkÆ ne smî vïdet.)
pÅjda{ïna, `. - stari pajda{ (^çka te v ÿ{tarïji ôn tvôj pÅjda{ïna.)
pajï}, m. - mali paj (Gulâ{ znïmÅj-te na pijåti z pajï}æn.)
pajïna, ‘. - veliki ili stari paj (^å ne hïti{ }å tâ pajïnu?)
palänta, `. Gmn. palçnÅt - ~vrsta ka{a od kukuruznoga bra{na (palänta golïca - bez krumpira; palänta kÿmpirïca [kÿÜpirïca] - gusta kukuruzna ka{a ukuha-na na krumpiru i vodi u kojoj je kuhan) (Pojül je bokûn sïra i palänte i {âl nåzÅd dçlat.) � trîba jo{ ~Çda paläntæ pojïst - 1. mnogo }e jo{ vremena pro-}i (Dëkli onå fïnÆ {kôlu trîba jo{ ~Çda paläntæ pojïst.); 2. biti mlad, nezreo (Nî ôn bç-dast, ali trîba jo{ ~Çda paläntæ pojïst da mëre s plëvanÿn povædåt.)
paläntica, `. - mala palenta (Za nås dvïh je dësti paläntica.)
paläntica, . - plod gloga: gloginja (isto: trnÇli}) (Paläntice su dobrç za jist, ma su {tÇfne za pobïrat.)
palæntâr, m. Gjd. palæntÅrå - plo-snata drvena mije{alica za pa-lentu (S palæntÅrôn sæ j gnjëcal kÿmpîr va pinjåti.)
palæntarï}, m. - mali ili dje~ji palentar (Kad sÅn bilå mï}i{na,
otåc je i menï na~inîl palæn-tarï}, da se ëdmala Ç~Æn kÇhat paläntu.)
palæntarïna, `. - nezgrapni ili sta-ri ili odbojni palentar (Jå pa-læntÅrÇ re~ên palæntarïna, a{ sÅn { njîn znâl dobït.)
pålica, `. - {tap, batina (KrabÇje su bîle g›de. Imçle su dûgi zvÿncï na {pÅgÇ i måske kod medvïdi. Sprêda njïh je {âl kÿmadânt s pålicun. Sï smo bÆ`åli pred njïmi.)
påli~ica, `. - mala ili tanka palica (Måt je }apåla kakëvu påli~i-cu, a otåc bi dogråbÆl påli~inu, pa udrï!)
påli~ina, ‘. - stara, ru‘na ili od-bojna palica (Måt je }apåla kakëvu påli~icu, a otåc bi dogråbÆl påli~inu, pa udrï!)
pÅlït, gl. nesvr{. (pãlÆ{, pãlæ) - pa-liti (Krçmeni}/krçmi~i} se j stro-{îl! Zãtÿ makinçta ne pãlÆ.)
pali‘åt, gl. nesvr{. (pali‘â{, pali-‘âj¤) - 1. tro{iti mnogo ogrijeva zimi (Mepãr da }emo i ovû zî-mu dësti pali‘åt.); 2. dovla~iti teret iz koridora u brodskoj {tivi pod grotlo {tive (SV)
pãlma, `. Gmn. pâlm - palma (Imçli smo pred kÇ}¤n trî, alÆ j onâ zÆmå osÅndesêt i pätæ {¤ndråla i pãlmu i mlâd¤ pãl-micu i vçl¤ pãlminu.)
pãl~i} pãlma
456
pãlmica, . - mlada, nje`na palma (Imçli smo pred kÇ}¤n trî, alÆ j onâ zÆmå osÅndesêt i pätæ {¤ndråla i pãlmu i mlâd¤ pãl-micu i vçl¤ pãlminu.)
pãlmina, `. - ru`na, stara palma (Imçli smo pred kÇ}¤n trî, alÆ j onâ zÆmå osÅndesêt i pätæ {¤ndråla i pãlmu i mlâd¤ pãl-micu i vçl¤ pãlminu.)
pâlt, m. Gjd. pãlta - tvornica duhana (JÇbÅ j dçlala na pãltu z drÇgÆmi pãltaricami.)
pãltarica, `. - radnica u tvornici duhana (JÇbÅ j dçlala na pãltu z drÇgÆmi pãltaricami.)
påmæt, . Gjd. påmæti, Ljd. pamætï - pamet (Pu{}âj ga, vî{ da ïmÅ dî~j¤ påmæt!) � solït komÇ/kemÇ påmæt - nametati svoje mi{ljenje, neprestano nepo-trebno pou~avati (Bålavac, õn }e menï påmæt solït, a jo{ mu se pläne rïti dr‘ê.) � s pame-tûn se posvådit - biti lud, po-ludjeti (Tî kod da si se s pame-tûn posvådÆl! ^å to }ãmpa{?)
påmetÅn (påmetna, påmetno), neodr. pridj. (komp. pametnïjÆ) - pametan (Ma ~å tô bjÇzgÅ{? MÇ~ ako nümÅ{ ~â pametnïjæ za rç}.)
paprênÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. paprenîjÆ) - papreni, `estoki (Måmo, ne dãvÅj mu paprênÿ jïst.)
påprika, `. - paprika (Fa`õl se såko målo podlüvÅ da se ne bï prism¤dîl. Dodâ se kapÇlæ, cesnå, {çjina, påprikæ. Da bûde bëjÆ gÇ{t, klÅdç se kobasïca, lçbra ili prã{}Å no‘ïca.)
påpri~ica, `. - mala paprika (Dâ ti se pija`âj¤ kïselæ påpri~i-ce?)
påpri~ina, ‘. - velika paprika (Tä-stæ påpri~ine su mi prevelïke za pÇnit.)
papÇ~a, . - 1. ru~no ra|ena plat-nena obu}a (P›vÿ su `änskæ dëma dçlale papÇ~e.); 2. pa-pu~a, ku}na obu}a (isto: ca-våta/~avåta) (PapÇ~e se obûj¤ pred vrãti.)
papÇ~ica, `. - 1. ru~no ra|ena platnena obu}a za mala stopa-la (Nôna mi j nar¤~ïla papÇ~i-ce.); 2. ku}na obu}a za mala stopala (isto: cavåtica/~avå-tica) (Obûj papÇ~ice a{ }e{ se prehlÅdït!)
papÇ~ina, `. - 1. ru~no ra|ena platnena obu}a za velika sto-pala (Za storït takëve papÇ~ine mi rãbÆ ~Çda gÇmæ.); 2. velika papu~a (isto: cavåtina/~avåti-na) (Kãj si na{lå tê vçlæ papÇ-~ine?)
pâr, m. Ljd. pÅrÇ - par (Dicå z vrtï}a våvÆk hëdæ va pÅrÇ.)
parabçla, `. - automatsko ru~no oru`je (SV) (Za parabçlu sÅn ~ûl od nôni}a kî j bîl va råtu.)
paradân, m. - mjesto dodira bo}e s bo~nom stranicom bo}ali{ta (~est izraz kod bo}anja: Udrï ju od paradâna zna~i »udari bo}om tako da se prije sudara s drugom bo}om odbije o bo~ni zid«)
parânk, m. Gjd. parãnka - kolo-turnik (SV) (Za dÆgåt betôn na plë~u rÅbït }e nÅn parânk.)
parapçt, m. - ure|eni dio terena ispred ku}noga ulaza (SåkÆ dân pomçtÅn parapçt.)
parapçti}, m. - mali parapet (KÇ-}Å j mï}i{na, pÅ j mï}i{Ån i pa-rapçti} pred njûn.)
parapçtina, . - veliki, ru`ni para-pet ([tufåla sÅn se såkÆ dân pomçtat ôv parapçtinu.)
pårat, gl. nesvr{. - misliti, pred-mnijevati (SV) (javlja se samo u 1. licu jd. prezenta: Jå pårÅn da imâ{ pråvo.)
pari}åt, gl. svr{. (pari}â{, pari-}âj¤) - pripremiti (Pari}ãl je bagåj/bagûj i pãrtÆl.)
pari}ævåt /se/, gl. nesvr{. (pari-}ûje{ /se/ // pari}ävÅ{ /se/, pari}ûj¤ /se/ // pari}ävaj¤ /se/) - pripremati /se/ (Trî mïseci su se pari}ævåli za ôv pîr!)
parôn, m. - gospodar (Parôn, jê vÅn parôna dëma?)
parôna, . - gospodarica (Parôna, jê vÅn parôn dëma?)
parônica, `. - mlada ili mila pa-rona (LîpÅ mojå parônica, ka-kë ste mi ~â?)
pÅrtänca, . Gmn. pÅrtçnÅc - po-lazak na put (Kåd tÆ j pÅrtän-ca?)
pÅrtîda, `. - krug (ciklus) u puto-vanju ili igri (Ovû pÅrtîdu sÅn jå dëbÆl.)
pãrtit, gl. svr{. (pãrtÆ{, pãrtæ) - kre-nuti na put (Pari}ãl je bagåj/bagûj i pãrtÆl.)
pâs, m. - 1. pojas (Va Lûke`Æh je fânj `ãnskÆh imçlo kolãjne do pâsa.); 2. remen, pojas (isto:
centurîn/cinturîn, rçmæn) (KlÅdï pâs da ti bragç{e ne pÅdû!)
pås, m. Gjd. paså - pas, pseto (Nî ti tâ pås ëno za ~å sû ti ga prëdÅli! Tô j ba{târd.) � lå~Ån kod pås - jako gladan (Nôna, jê obçd a{ sÅn lå~Ån kod pås?) � tr¤dân kod pås - jako umo-ran (Cêli dân su kopåli i do{ãl je dëma tr¤dân kod pås.) � ‘Ævçt/slÅgåt se kod pås i må{ka - ‘ivjeti u neskladu, ne podno-siti se (Cêli ‘ivët su ‘Ævçli kod pås i må{ka, smîrÿn su se kÅ-råli.)
pasâj, m. Gjd. pasåja - prolaz (UtaknÇle smo se va pasåju, hëdæ} svåkÅ svojê lÆhê.)
pasåjica, `. - vijak koji slobodno prolazi kroz otvor (SV) (NÅjdï mi va konëbi kakëvu spodëb-nu pasåjicu.)
pasânÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - pro{li, minuli (Jâko ih je stîd pogodïla pasânæ zÆmê.)
pasåt, gl. svr{. (pasâ{, pasâj¤) - 1. pro}i, minuti (Pasålÿ j pêt lêt otkåd ga nî.); 2. svratiti (Kad dõjde{ va JelçnjÆ pasâj målo do menç.); 3. pro}i mi-mo (Ugnï mi se målo da pa-sân!)
påsina, . - veliki, ili star, ili ru`an pas (Njïhÿv påsina jâko lâje, a{ se bojî kad grmî!)
pasîrat, gl. nesvr{. (pasîrÅ{, pa-sîraj¤) - 1. pasirati, protjerivati vo}nu ili povrtnu ka{u kroz cjedilo ili sito (Re~û dÅ j bëje fa‘ôl pasîrat, pa da nä}e na{këdit.); 2. odgovarati, biti prikladnim komu ili ~emu (Tê besçde mu nïkako ne pasîra-j¤.)
pasÆvåt, gl. nesvr{. (pasûje{/pasü-vÅ{, pasûj¤ /pasüvaj¤) - prola-ziti (Dâ se i tebï vïdÆ da lçta prçbrzo pasûj¤?)
pãsjÆ (-Å, -æ), odr. pridj. - pasji (Zamastül si va pãsjÆ drçk! Ota-rï poplåt va trÅvÇ!)
pÅskï, m. mn. - srednji izboji na ~e{njaku koji se pripremaju za jelo (SV) (isto: jãja) (Za ve~çru u‘âmo kÇhÅni pÅskï na salâtu.)
påst, gl. svr{. (pÅdç{, pÅdû) - pasti (Donesï ãnkoru a{ je bujôl pâl va {tärnu!); (Ne smî{ bränzat na melÇ a{ }e te zançst i påst }e{.)
påzit, gl. nesvr{. (påzÆ{, påzæ) - paziti, ~uvati (Påzi da ne oslä-ne{ bôlicu!)
påz¤h, m. - pazuh (Nïkad su gospê nosïle bõr{ice pod påz¤hÿn.)
påzu{i}, m. - mali pazuh (^rjenî mu se nî~ pod påzu{i}æn.)
påzu{ina, `. - velik, odbojan pazuh (PÇ, kåko ti smrdî spod påzu{Æn! Hõj se opråt!)
pâ‘a, `. - ure|aj za prijevoz sije-na na zapre`nim kolima (SV) (Poståvi pâ‘u na vôz, a{ græmë po sêno.)
pa‘dro}, m. - 1. neukusna mje-{avina (odnosi se naj~e{}e na jelo) (Nîs mëgÅl ni pokÇsit tâ pa‘drë}.); 2. pren. nesuvislosti (Kî bi naslÆ{âl tî pa`drë}i?)
pegulânÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. pegulanîjÆ) - zlosretni (On pegulânÆ sæ j po ~et›tÆ pût razbîl z åutÿn.)
pe~åti} pegulânÆ
464
pejåt /se/, gl. nesvr{. (pejâ{ /se/ // pçje{ /se/, pejâj¤ /se/ // pçj¤ /se/) - voditi /se/ (Uskâ j cçsta pa su vås matrjâl pejåli z ka-mijõn~i}æn.); (Pejåli su se zå r¤ke.)
pçk, m.Gjd. pekå - pekar (Na ^ã-vji su odvavÆk na glÅsÇ pekï.)
pçka, `. - poklopac od lijevana `eljeza ili keramike pod kojim se na ognji{tu priprema hrana (SV) (isto: ~rïpnja) (I pu nås se danås re~ç pçka, ali ~rïpnjÅ j starïjæ.)
pçkjÅr, m. - prosjak (Nî såd tulïko pçkjÅrÆh, kod pred nïkuliko lêt.)
pçkjarica, `. - prosjakinja (VåvÆk nî~ ï{}e, kod pçkjaricÅ j.)
pekjåt, gl. nesvr{. (pekjâ{/pçkje{, pekjâj¤/pçkj¤) - prositi milosti-nju (U‘åli su pekjåt i spred crikvçnÆh vrât.)
pçkmez, m. - pekmez, tvrdo uku-hano vo}e (VåvÆk skÇhÅn pçk-mez od ÅrmulînÆh a{ mi ga di-cå råda pojidû.)
peknjïca, `. - pekarnica (Pu Lû-ke‘Æh dÅ j pu Mõndota nïkada bÆlå peknjïca, butîga i o{tarïja.)
pçlÆn, m. Gjd. pçlina - pelin (Sç mÆ j pÇno pçlina okol kÇ}æ. Re~û dÅ j dëbÅr za lîk.)
pelïca, `. - 1. skupocjeno krzno na ovratniku kaputa (Tâ se pe-lïca znåme ako ti nî prevç} zÆma.); 2. krzneni kaput (Tô tÆ j vçlÅ gospâ, va klob¤kÇ i va pelïci.)
pelünkovac, m. Gjd. pelünkofca - liker od pelina (P›vÿ su na tãncÆh mu{kî pîli pelünkovac, a `änskæ kakëvo ~â slåtko.)
pçl¤d, m. Ljd. pel¤dÇ - pelud, cvjetni prah (Danås je sç vï{e alärgÆj, }ê{ na hrÅnÇ, }ê{ na pçl¤d.)
pæntåt/päntat, gl. nesvr{. (pæntâ{/päntÅ{, pæntâj¤/päntaj¤) - mucati (Imäl je jednegå sîna kî j pæntâl, pa bi p›vo njegå nåt¤kÅl, a{ nî mëgÅl zgovorït, a pëtli nås operï, a{ smo se smêli.)
päntÅv (päntava, päntavo), neodr. pridj. (komp. pæntavïjÆ) - mucav (On je päntÅv od kad ga på-metÆn.)
päntavac, m. Gjd. päntafca - mu-cavac (Päntafca ne mëre{ do-~çkat da zgovorî.)
perïlo, s. - pranje rublja kao te`ak i mu~an posao (DosãdÆ tô sagdãnjæ perïlo, {u{ïlo, kuhïlo, pomivålo...)
perïno, s. - veliko ili ru`no pero (Mãjko, ovô perïnÿ j od nïka-kovæ vçlæ ti~ïne.)
pærlîn, m. - plavilo za izbjeljivanje rublja pri ru~nom ispiranju (Pærlîn se rÅbîl dokla nî bîlo måkÆn za pråt, dëklÆ sæ j prâlo nå r¤ke.)
pærlinåt, gl. nesvr{. (pærlinâ{, pærlinâj¤) - izbjeljivati (Ma tÆ j lÆpå tâ måja ~å si ju pærlinåla?)
pero, s. Nmn. perå - 1. pti~je pe-ro (Kôs ïmÅ ~›næ perå i `ûtÆ kjûn.); 2. list (isto: lîst) (VçlÅ j sœ{a pa su perå oklåpjena.); 3. pero za pisanje (Na dr`ålo bi se klålo perë i zamÅkålo va tüntu.)
pärjÆ, s. - perje (P›vÿ su se ku{îni pÇnili s pärjæn.)
pæsåk, m. Gjd. pæskå - pijesak (Tô ti j blÅ`änstvÿ! Sâmo sûn-ce, môre i pæsåk.)
pästÿ, br. - pet stotina (^å si za tû {tråcu {lå dåt pästÿ kûn?!)
pç{a, `. - vrsta sto~ne repe (Pç{Å j rïpa, ma za prÅscï, ne za jûdi.)
pe{}evåt (-a, -o), neodr. pridj. - pjeskovit (Tåmÿ j pe{}evåta zemjå, nî dobrå za sêt ni za sÅdït.)
pe{}evâtÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - pje-skoviti (Bå{ je menï na dêl do-pâl ôn pe{}evâtÆ komÅd!)
pe{}ï}, m. - okrugli kamen~i}, zrnce pijeska (Kod dicå smo se bÆvåli s pe{}ï}i.)
pänzija pe{}ï}
466
pe{}ï}at se, gl. nesvr{. (pe{}ï}Å{ se, pe{}ï}aj¤ se) - vrsta dru-{tvene igre u kojoj jedan po jedan igra~ sjede}i naizmjence baca uvis i hvata {akom pet kamen~i}a ne prate}i ih po-gledom (SV) (Pe{}ï}ale su se ve}ünÿn divõj~ice.)
pç{t, m. - smjesa isjeckana ~e{nja-ka, slanine i per{ina, koja se kao zapr{ka dodaje varivima (SV)(Sad je po butîgah za k¤pït go-tëvoga/gotëvega pç{ta.)
pe{tåc, m. - tupa bol promjenjiva intenziteta (SV) (O�d sinô} ga dr`î nïkakÿv pe{tåc va bÇbri-gÆh.)
pe{tadôr, m. - daska na kojoj se tu~e ili re`e meso (Danås je i plåsti{nÆh pe{tadôrÆh, ali jå nãjvôlÆn drvênÆ.)
pe{tåt, gl. nesvr{. (pe{tâ{, pe{tâj¤) - 1. usitnjavati, sjeckati, koma-dati (Pe{tâ mi tre{}ïce zâda kÇ}æ.); 2. pren. trpjeti tupu bol promjenjiva intenziteta (Od no}ås me pe{tâ va z¤bÇ.); 3. pren. govoriti besmislice, lupetati (Ne pe{tâj bedastë}e pred dicûn!)
pêt, br. - pet (Dãj mi pêt kûn.) � bït za pêt - biti u ~emu izvrstan (Ma, tô ti j mâlica za pêt!) �
ni pêt ni {êst - odjednom, iznenada {to u~initi (Do{ãl je i, ni pêt ni {êst, dãl mi }çpu.)
pætå, . Ajd. pêtu - 1. peta (Pro{¤-pïle su mi se kopïce na pætï.); 2. peta na obu}i (Prod¤bï jåmicu s pætûn pa græmë {pïglat.)
pætåk, m. Gjd. pætkå - petak (Po pætkÇ dÅmë blïtvu i kakëve rïbe.) � rætkï pætkï - rijetko kada (Mî dÅmë jÅn~çvinu rætkï pçtkï.) � VçlÆ pætåk - Veliki petak, dan muke Gospodnje (Na VçlÆ pætåk je pëst.)
petçh, m. Gjd. petehå - pijevac, kokot (Kukurîku! Te~ç petçh v RÆkÇ, a këko{a plåninu po ve-lïku bålinu.)
pete{ï}, m. - 1. prednji ni{an na pu{ki (SV) (MôrÅ{ vïdet ~ez pete{ï} vâ~ pÇcÅ{.); 2. ures na vrhu dimnjaka koji se okre}e u smjeru vjetra (SV) (Pete{ï} se ob›njÅ na bÇru.); 3. vrsta svira-lice dvojnice koja se kupuje djeci na sajmovima (Måmo, }ê{ mi k¤pït pete{ï}a?); 4. pjetli} (Ov mî}erÆ pete{ï} se zovç JÇ-ri}.)
pe{}ï}at se pete{ï}
467
pete{ïna, ‘. - veliki, stari pijetao (Ov pete{ïna këmÅj kukurü~æ.)
petä{jÆ (-Å, -æ), odr. pridj. - koji pripada pijevcu (Za klobûk je zadêl petä{jæ perë.)
Petrova, `. - crkveni blagdan sv. Petra i Pavla (29. lipnja) (Na Petrëvu se dçlaj¤ krîsi. Va ogânj se klÅdç målo rô`Æc blagoslo-vjenïh o Têlovi pa jûdi preskã-~¤ prîko.)
petrsîn, m. Gjd. petrsïna - per{in (Kad se fa‘ôl skÇhÅ, õnda se zasmo~î mastûn, dodâ se pa-prå, k¤n{ärvæ, sëli, petrsïna, jedân lîst jåvorikæ da lïpjæ di{î.)
peverûn, m. Gjd. pever¤nå - ljuta papri~ica, feferon (Pija`âj¤ me kïselÆ pever¤nï.)
pêz, m. - uteg za vagu (KlÅdï pêz od kilå.)
pêza, . - 1. vaga (isto: vâga) (Apo-tekãrskÅ/aputekãrskÅ pêzÅ j jâko prêcizna.); 2. te`ina (Nî pêzæ bez båta.)
pêzalica, `. - ljulja~ka (SV) (Dïci smo k¤pïli pêzalicu za obïsit na drvë.)
pete{ïna pêzalica
468
pêzat /se/, gl. nesvr{. (pê‘e{ /se/, pꑤ /se/) - 1. vagati /se/ (Ne pê‘æn se gûsto, takë, såkÆh mï-sæc dân.); 2. te`iti, imati te`inu (Slåba mÆ j, ~å, pê‘e mõrda dvãjset kîl.); 3. /se/: ljuljati se na ljulja~ki (isto: lûlat se, gõm-bat se) (Dicå se vôlæ pêzat.)
picãjzla, `. - dosadna, sitni~ava i ~angrizava osoba (isto: cipi-dlåka, picidlåka) (E, ne ovô leh onô, ne ovakë leh onakë, ne ÿvdï leh ÿndï. Ne mëre{ s tûn picãjzl¤n na krâj!)
picidlåka, `. - cjepidlaka, sitni-~ava i ~angrizava osoba (isto: cipidlåka, picãjzla) (Ne mëre{ s t¤n picidlåk¤n na krâj.)
pï}a, `. - hrana za dijete ili bo-lesnika (Sek›va mÆ j u‘åla re} da pripråvÆn mâlÿmu/mâlemu pï}u. A i za tælcå se re~ç da mu se dâ pï}a.)
pijâ~, m. Gjd. pijÅ~å - ~ovjek koji mnogo pije (Si trî bråti su bîli vçlÆ pijÅ~ï!)
pijå~a, `. - pi}e (Nä}emo se na-gånjat oko togå/tegå kî }e plÅ-tït pijå~u.)
pija‘åt /se/, gl. nesvr{. (pija‘â{ /se/, pija‘âj¤ /se/) - svi|ati /se/, dopadati /se/ (isto: dopådat se) (Nï{ mi se ne pija`â njejê zdrãv-jÆ.)
pijâ‘nÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. pija‘nîjÆ) - upravo onaj koji pobu|uje naklonost, dopadljiv (SH) (Pijâ‘nÆ ~ovïk opïrÅ såkæ vrãta.)
pijævåt, gl. nesvr{. (pijävÅ{, pi-jävaj¤) - obi~avati piti (Pijævãl je od mlâdÆh dân, nî ~Çdo da su mu jätra {¤ndrâna.)
pêzat /se/ pijævåt
469
pikåbit, m. - ormar za vje{anje odje}e (KlÅdï tô do pikåbita.)
pikåbiti}, m. - mali pikabit (Jo{ nÅn je va kåmarici nônÆn pikå-biti}.)
pikåbitina, ‘. - stari nezgrapni pi-kabit (^å }u z ÿvîn mu{jîvÆn pikåbitin¤n?)
pikadôr, m. - 1. vrsta (klasa) gove-dine (K¤pï trîkvãrti va pikadô-ru.); 2. vje{alica (isto: klün~ani-ca) (Obïsi kapët na pikadôr i klådi ga va pikÅbït.); 3. klin~a-nica za vje{anje odje}e (TÇ tÆ j pikadôr, leh na njegå obïsi kapët.)
pilâna, ‘. - pilana (On je bîl pilâr, njegëvÅ j bÆlå pilâna.)
pilâr, m. Gjd. pilÅrå - 1. pilar na pilani (DçlÅl je kod pilâr na pilarïji Gospëskemu SelÇ.); 2. vlasnik pilane (SV) (On je bîl pilâr, njegëvÅ j bÆlå pilâna.)
pilå{tÅr, m. Gjd. pilå{tra - unu-tra{nje udubljenje ispod pro-
zora u ku}ama debelih zidova (SV) (Va stârih ka{tçlÆh je tîh pilå{trÆh nãjve}.)
pilïca, . - mala, tanka pila (Slåba mÆ j ta pilïca, våje }e se zlo-mït.)
pïli}, m. - pile (Nå{a kvë{ka ïmÅ dçset pïli}Æh.)
pilïna, . - velika pila (^å }u s tûn pilïn¤n? NÅjdï ~â månjæ!)
pÆlït, gl. nesvr{. (pülÆ{, pülæ) - piliti (Drvë se klÅdç na kobïlu pa se pülÆ.)
pilotina, `. - piljevina (Pilëtina se posïpÅ po ledÇ da se ne pû`e.)
pïna, . - pjena (Kad se mlÆkë cüdÆ ili kad se kÇhÅ, õnp¤t se zgôra storî pïna.)
pÆn}ôn, m. - punoglavac (Na Ri-~ïni smo lovïli pÆn}ôni i klÅdåli je va bëcice.)
pinêl, m. Gjd. pinçla - kist, ~etka za nano{enje boje (ili ~ega dru-gog) (Sï su mi pinçli zakaro-njâni. K¤pï mi dvâ nëvÅ.)
pinelåt, gl. nesvr{. (pinelâ{, pine-lâj¤) - bojiti kistom, ~etkom za nano{enje boje (SV) (Jå z gÇ{ton pinelân.)
pinçli}, m. - mali pinel (Pinçli} mi rãbÆ za pituråt kÅnt¤nï.)
pïnica, `. - 1. cjedilo na posudi za zalijevanje (SV) (Ne zalüvÅj kumadôri z gÇmin¤n leh z pï-nic¤n okol kërena.); 2. pjenica (Kad se mlÆkë cüdÆ ili kad se kÇhÅ, õnp¤t se zgôra storî pï-nica.)
pünka, . Gmn. pinâk - kruh izdu-`ena oblika (Donesï mi pünku krÇha!)
pün~ica, ‘. - mala pinka (K¤pï jednÇ bêl¤ pün~icu.)
pinjåta, `. - `eljezni kotli} u ko-jem se kuha palenta (Dobrô j va pinjåtu lêt mlÆkå, pa õnp¤t glôdu poglodåt i pojïst.)
pinjåtica, ‘. - mala pinjata (I�mÅn i pinjåticu za skÇhat palänticu za nås dvïh.)
pinjåtina, ‘. - velika stara pinjata (Va tôj pinjåtini kÇhÅn prÅscên.)
pïsmæn (pïsmena, pïsmeno), neodr. pridj. (komp. pismenïjÆ) - pismen, vje{t pisanju (Jo{ pred stô lêt su jûdi bîli pïsmeni.)
pïsmenÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. pismenîjÆ) - pismeni, koji je vje{t pisanju (Dçlo va fåbriki su dobÆvåli pïsmenÆ jûdi.)
pÆsmo, s. Nmn. pÆsmå - pismo (AtresîrÅj pÆsmë na fråjari~inu sestrÇ pa måteri nä}e bït sumjïvo.)
pïsn¤t, gl. svr{. (pîsne{, pîsn¤) - pisnuti (Kad je u~ïtejica ~â po-vædåla, nïkÆ se nî us¤dîl ni pï-sn¤t.)
pîstit se, gl. nesvr{. (pîstÆ{ se, pî-stæ se) - verati se uz strminu ili uz stablo (isto: kopÆstït se) (KrabÇje su bili judïni, ma ~u-dçsa! Pîstili su se po jåbukah i såk¤d.)
pÆ{}åt, gl. nesvr{. (pÆ{}î{, pÆ{}ê) - pi{tati (Na samnjÇ su di~ïna pÆ{}åla va {vî~i}i.)
pï{}enac, m. Gjd. pï{}ænca - mla-di pijetao (I�mÅn sçdÅn pï{}enÆc i jednogå/jednegå pï{}ænca.)
pï{}æn~i}, m - mladi pijev~i} (I�mÅn pï{}æn~i}a i trî pï{}eni~ice.)
pï{javet, gl. nesvr{. (pï{javÆ{, pï{ja-væ) - plje{iviti, gubiti kosu (Bë-me i õn je ve} mlâd pë~æl pï-{javet.)
pi{jîv/pli{jîv (pi{jïva/pli{jïva, pi{jï-vo/pli{jïvo), neodr. pridj. (komp. pi{jivïjÆ/pli{jivïjÆ) - koji je bez kose: plje{iv (isto: }çlÅv) (Kad znåme kåpu, je vïdet dÅ j do-brë pli{jîv.)
pi{jîvÆ/pli{jîvÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. pi{jivîjÆ/pli{jivîjÆ) - upravo onaj koji je bez kose: plje{ivi (isto: }çlavÆ) (Nî otçla tãncat z ÿtîn pli{jîvÆn, pa njÿj je dâl }çpu.)
pï{ka, `. Gmn. pi{âk - 1. `enski spolni organ (Danås se za såk¤ såkÿmu re~ç da grç va pï{ku måterinu. TëgÅ p›vÿ nî bîlo pu nås.); 2. pren. osoba nedostojna po{tovanja (Tô tÆ j pï{ka od ~ovïka.) (isto: pÆzdå)
pï{kica, `. - 1. spolni organ dje-voj~ice (De{kï}i su {pijåli kad
pÆsåk pï{kica
472
su divõj~ice {le c¤råt a{ su jÆn tçli vïdet pï{kice.); 2. pren. osoba slaba karaktera (isto: pizdïca) (Ne mëræn gjçdat kako se ôv pï{kica prenãvjÅ.)
pi{tôj/pi{tôl, m. - pi{tolj (isto: pi-{tôla) (Danås mëre dobït pi{tôj kî gëd }ç. P›vÿ togå nî bîlo.)
pÆzdå, `. - 1. pogrdan naziv za `enski spolni organ (KÆgëd re-~ç pÆzdå ti måterina, ali tô j jâko g›do.); 2. pren. pogrdan naziv za neodlu~nu osobu bez vlastita stava (Ma, tô nî prâvÆ ~ovik, tô j pÆzdå od ~ovïka.) (isto: pï{ka)
pizdarïja, `. - tri~arija (Pu{}âj tê pizdarïje, hëdi dçlat ~agëd.)
pizdïca, `. - pren. neodlu~na, neozbiljna osoba (isto, zn. 2: pï{ka (Ne abadãj ga, õn je pizdïca.)
pizdïna, `. - pren. odbojna ne-odlu~na osoba bez vlastita stava (Ne abadãj ga, to nî ~o-vïk, tô j pizdïna.)
pjçzgat, gl. nesvr{. (pjçzgÅ{, pjç-zgaj¤) - 1. stopalom ili dlanom lupati po povr{ini vode (Ma, kakë m¤ j lîpo va kådici! Po-gjçdÅj kako pjçzgÅ ru~ïcami!); 2. pljeskati (Sï su mu na prä-stavi pjçzgali.)
plå}ica, `. - pjegica (Na nosï}u su njÿj plå}ice.)
plã}ica, ‘. - slaba, mala pla}a (Plã}ica nî kî zna kakëva, alÆ j bâræn redovïta.)
plå}ina, `. - velika, ru`na pjega na licu (Na dêsnÿn obråzu njÿj je g›dÅ plå}ina.)
plã}ina, `. - velika pla}a (Onî kî su gëri ïmaj¤ ohohë plã}ine.)
pjôvær plã}ina
475
plåha/plåka, `. - 1. gornja plo~a {tednjaka na drva (SV) (Kostå-nji pe~emë na plåki pa lîpo di{î!); 2. u`a bo~na daska (NÅjdï mi med daskåmi kakë-vu plåku.); 3. daska na bo}a-li{tu (SV) (PlåkÅ j zagnjÆlçla.)
plÅnkå~a, `. - sjekira za tesanje greda (SV) (Kad se drvë zrÇ{Æ, môrÅ ga se otesåt s plÅnkå-~¤n.)
planÇt, gl. svr{. (plåne{, plån¤) - planuti (PlanÇlÿ j, kod dÅ j petrôjæn polivenë.)
plåsti{ni (-Å, -ÿ), pridj. - plasti~ni (Na kråju smo odl¤~ïli klåst plåsti{næ cjêvi a{ dâ j bojç.)
pla{}çnica/pla{}änka, `. Gmn. pla{}çnÆc/pla{}ênk - vunena traka za sapinjanje tereta (Mli-karïce bi va këfu poslÅgåle lå-te i z pla{}çnic¤n ju povæzåle i nosïle na hrtÇ.)
platï{}æ, s. - vanjski obod kota~a zapre`nih kola (MôrÅn nçst këlo kolÅrÇ da mi na~inî pla-tï{}æ.)
plÅtït, gl. svr{. (plãtÆ{, plãtæ) - platiti (Va Slavôniji su jûdi s tråhtÿri blokîrali cçste da jÆn se vï{e plãtÆ za {enïcu.) � mâsno plÅtït - mnogo platiti (Mâsnÿ j plÅtïla tê bragç{e, a zåjedno su jÿj se odr¤bïle.)
plemî}, m. Gjd. plemÆ}å - plemi} (PlemÆ}ï su se `enïli mçdso-b¤n.)
plêna, `. - pelena (PustïlÅ j plêne pa }u jÿj k¤pït bragç{ice.) � komÇ/kemÇ se jo{ plêne rïti dr‘ê - biti mlad, nezreo (Båla-vac, õn }e menï påmæt solït, a jo{ mu se plêne rïti dr`ê.)
plçst, gl. nesvr{. (pletç{, pletû) - plesti (Mlikarïce su plelç hëdæ} zdôlu. I po {k¤rôn, bez da gjçdaj¤ va pletïlo.)
plçst /se/, gl. nesvr{. (pletç{ /se/, pletû /se/) - ~e{ljati /se/ (I mu-{kî i ‘änskæ såkÆ dân pletû svojï vlâsi.)
plçt, m. - veliki sukneni {al kojim se ogr}u starije ene (Mlikarïce su se u`åle z plçtÿn zakabÇ~it a{ je bîlo jâko zÆmå, a moglç su obû} sâmo kakëvu måju.)
pletïlo, s. - pletivo kao dosadan i zamoran posao (Mlikarïce su
plâv pletïlo
477
plelç hëdæ} zdôlu. I po {k¤rôn, bez da gjçdaj¤ va pletïlo.)
plîsÅn, `. Gjd. plîsni - plijesan (Nônotovi pr{Çti su bîli jâko ‘måhni. Po{û{eni pr{ÇtÆ j dr-‘âl va konëbi, i po njïh bi se }apåla debçla plîsÅn.)
plisîrÅn (plisîrana, plisîrano), neodr. pridj. - sitno naboran (SV) (Jednë vrîme su bîli va vçlÿj môdi plisîrani bærhåni.)
plisîranÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - upravo onaj sitno naborani (SV) (Jë{ mÆ j v ÅrmÅrÇ jedân plisîranÆ bærhân.)
plïsnÆv (plïsniva, plisnïvo), neodr. pridj. (komp. plisnivïjÆ) - pljes-niv (TãstÅ k›pina tÆ j så plïsniva. Hïti ju }å!)
plïsnivet, gl. nesvr{. (3. l. jd. plïsnivÆ/plisnivîjæ, plïsnivæ/plisnivîj¤) - pljesnivjeti (Dokåd }e ovô plïsnivet va konëbi? Zâ~ tô ne hïtÆ{ }å?)
plï{, m. - vrsta tkanine: velur, samt (SV) (Re~ç se i plï{, ali smo mi p›vÿ reklï vçl¤d.)
pli{jîv (pli{jïva, pli{jïvo), neodr. pridj. (komp. pli{jivïjÆ) - plje-{iv, bez kose na tjemenu, }elav (isto: }çlÅv/pi{jîv) (Nî stâr, a ve} je pli{jîv.)
pli{jîvÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. pli{jivïjÆ) - plje{ivi, bez kose na tjemenu, }elavi (isto: pi{jî-vÆ/pli{jîvÆ) (Kî fîlm si gjçdÅl? - Pli{jîvÆ se v¤~û za vlâsi!)
plîva, . - pljeva (MålinÅr je z me-tlûn pobïrÅl plîvu }å, a jå{mÆk je ostâl va lõn~i}u.)
plivâ~, m. Gjd. plivÅ~å - pliva~ (Mî smo plivÅ~ï, a{ smo se u~ïli plåvat na Ri~ïni.)
plïvæl, m. Gjd. plïvela - korov (G¤lïla sÅn plïvæl na lÆhï.)
plïznit, gl. nesvr{. (plïznÆ{, plïznæ) - uzimati hranu iz svih tanjura po malo, jesti jelo dok jo{ nije postavljen stol (SV) (Ne plïzni, tô j g›da nãvada.)
plo~a, `. - 1. plo~a (Danås sÅn t›l plë~u va rãzredu.); 2. betonska plo~a, deka u gra|evinarstvu
plîsÅn plo~a
478
(Da ste dobrë Årmåli, ne bï vÅn plë~a pÇkla.)
plo~ica, `. - 1. plo~ica (Mçsto têkæ i lâpi{a imçli smo plë~icu i krçmen~i}.); 2. kerami~ka plo~ica za oblaganje podova i zidova (Klåli smo nëvæ plë~ice va kÇhinju.)
plo~ina, `. - velika, te{ka plo~a (^êra smo se bëme nadçlali nas ~etïri na onôj plë~ini.)
plo~at /se/, gl. nesvr{. (plo~Å{ /se/, plo~aj¤ /se/) - 1. hodati po asfaltu ili betonu tako da se ~u-je (Mçhki su mi poplåti, pa nä-te plë~at kad hëdÆn.); 2. igra nalik bo}anju, ali se umjesto bo}a rabe plo~e (SV) (U‘åli smo se i plë~at plë~ami.)
plo~i}at se, gl. nesvr{. (plo~i}Å{ se, plo~i}aj¤ se) - igrati se dje~je igre u kojoj se preska~u ucrtani pravokutnici pomi~u}i pritom nogom plo~icu (isto: stÇbi~at se) (AM) (Kad bi nas }apålo, smo se znåle plë~i}at i po pâr ûr.)
plôd, m. Gjd. ploda - plod (Ovô-ga/ovêga lçta su zårÅd {œ{e sï plëdi drëbni.)
plodÅn (plodna, plodno), neodr. pridj. (komp. plodnïjÆ) - plodan (Nekå vÅn je plëdno i rëdno nëvÿ lçto!)
plodï}, m. - mali, sitan plod (Slåbÿ j rodïlo, nãjde se kî i kî plo-dï}.)
plovân, m. Gjd. plovåna - upnik (Kad za Trî krÅjï plovân dõjde kÇ}u blagoslovït, tâ mu se naberç kïticu drÆfcå kû umë~Æ va blagoslëvjen¤ vëdu i { njûn blagoslovî kÇ}u.)
plovåni}, m. - mla|ahni `upnik (Dobïli smo mlåjahnÿga/mlå-jahnæga plovåni}a. TçkÅr je rçkÅl Mlâd¤ må{u.)
plovanïja, `. - crkvena ‘upa i `upnikova ku}a sa `upnim uredom (Na Grëbni{}ini/Grë-mi{}ini su trî plovanïje: grãj-skÅ, jelänskÅ i cärni{kÅ.)
poc¤råt /se/, gl. svr{. (pocœrÅ{ /se/, pocœraj¤ /se/) - pomokriti /se/ (NïkÆ Fåbi} s Potkïlafca se j {komçtÆl/{kumçtÆl za forünt da }e sæ poc¤råt.); (Hõj se poc¤råt pa va pësteju!)
pô~, pril. - po {to (Pô~ gre{ zdô-l¤n?)
po~Åstït, gl. svr{. (po~ãstÆ{, po-~ãstæ) - po~astiti (Lîpo su nas po~Åstïli.)
pô}, gl. svr{. (põjde{/poje{, põj-d¤/poj¤) - po}i, krenuti (]û ti pô} va apotêku/aputêku po Åntibiëtik?) � pô} zdôlu - i}i u Rijeku ([lâ j zdôlu z måte-
r¤n.) � pô} od sebç - obaviti veliku nu‘du (Nî {âl od sebç pa ga bolî trbÇ{i}.) � pô} za tîn - ne zapaziti, ne mariti, ne zamijetiti (Nîs {âl za tîn dÅ j jÇtra blågdÅn i dÅ j sç zåprto.)
po}akulåt, gl. svr{. (po}akulâ{, po}akulâj¤) - po~avrljati (K¤n-tråli smo se na mostÇ i po}a-kulåli.)
podbost, gl. svr{. (podbodç{, pod-bodû) - pren. podbosti (Dobrë gÅ j podbôl kad m¤ j tô povï-dæl.)
podbÇhn¤t, gl. svr{. (podbûhne{, podbûhn¤) - podbuhnuti, po-daduti (Bolî ga zûb pÅ j, ne-bëg, vås podbÇhn¤l.)
Pod~udnî~, m. - top. naselje u grajskoj plovaniji (On je s Pod~udnÆ~å, büvÅ Pod~udnÆ-~ên.)
po~udnï{kÆ (-Å, -ÿ), pridj. - koji pripada Po~udni~u (Tô j po-~udnï{kÆ mladï}.)
podebjåt /se/, gl. svr{. (podebjâ{ /se/, podebjâj¤ /se/) - podebljati /se/ (SH) (Sçboju si se sledï} podebjåla.)
podærkï, m. mn. - izno{ene i po-derana odje}a i obu}a (SH) (^å }e mi tî tûjÆ podærkï? Rên si k¤pït ~â spodëbno!)
podgorçlac/pogorçlac, m. Gjd. podgorälca/pogorälca - 1. ~o-vjek o{te}en u po`aru (Nebëgi jûdi såd su pogorälci, trîbÅ njÆn pomë}.); 2. vrsta ptice (^œl sÅn za tï}a pogorälca, ali ga ne bîn prepoznâl.); 3. zreli
lje{njak sa `u}kastom trakom (SV) (Lî{njaki pogorälci su nãj-bojÆ, ali jÆh pober¤ vjçverice.)
podgrçt, gl. svr{. (podgrîje{, pod-grîj¤) - podgrijati (Podgrçla sÅn mu ve~çru, a jo{ ga nî.)
podgrijÅvåt, gl. nesvr{. (podgrijã-vÅ{, podgrijãvaj¤) - podgrija-vati (U`ãn i po trî pût podgrijÅ-våt ve~çru, a njegå jë{ nî.)
podg›lina, `. - podvoljak (Prede-bäl je. Vï{ kakë mu sæ j obïsila podg›lina, kod prÅscÇ.)
podÆ~ït se, gl. svr{. (podü~Æ{ se, podü~æ se) - pohvaliti se, podi-~iti se (VåvÆk se pred drÇgimi podü~Æ svojûn dicûn.)
podü~j¤, pril. - na dje~ji na~in, kako je to obi~aj u djece (Bü-vaj¤ se i pokãraj¤, ve} po-dü~j¤.)
podjesæn, pril. - prije jeseni, uo~i jeseni (Krõv je nãjbojæ prede-lÆvåt pëdjesæn.)
podjïdæn (podjïdena, podjïdeno), neodr. pridj. - izjeden znojem i drugim izlu~evinama (SV) (Dicå su u`åla bit podjïdena po rïticah i med nogåmi.)
podjïdenÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - izjedeni znojem (SV) (Podjïde-nÿ mçsto se môrÅ opråt i po-sût.)
podjïst se, gl. svr{. (podjî{ se, podjidû se) - nagristi se zno-jem (SV) (Kad nî bîlo ovakëvÆh plên, dicå su se znåla podjïst.)
podlÅgåt /se/, gl. nesvr{. (podlã‘e{ /se/, podl㑤 /se/) - 1. podlagati /se/, stavljati sebe ili {to ispod ~ega (Ne podlÅ‘ï se lçh bÇdi svoj ~ovïk.); 2. pren. debljati se (Vïdi kakë bohtî! Sçbÿj da se dobrë podlã`e.)
podlêt, gl. svr{. (podlijç{, podlijç) - podliti (Mêso dünstÅ{ na ka-pÇli i pëtla podlijç{ z vodûn.)
podlætåt, gl. nesvr{. (3. l. jd. podlä}e, podlä}¤) - podlijetati, letjeti ispod ~ega (Lâstavice nïsko podlä}¤, då` }e!)
pÿdlo‘ak/pÿlo‘ak, m. Gjd. pÿdlo-{ka/pÿlo{ka - jaje ispunjeno gipsom koje se stavlja u gni-jezdo radi privla~enja nesilica (SV) (NïkÆ mÆ j z njÅzlå ukrâl jãja a za `œntu i pÿdlë‘ak.)
podlo‘ït /se/, gl. svr{. (podlo‘î{ /se/, podlo‘ê /se/) - 1. podlo`iti /se/, staviti sebe ili {to ispod ~ega (Podlo`ït }ete cokçt i
podÆlït /se/ podlo‘ït /se/
484
podï} kulïkÿ j cokçt visëk.); 2. pren. udebljati se (Dobrë sæ j podlo`ïla, ne bÇd njÿj zlå!)
podmåzat, gl. svr{. (podmâ‘e{, podm⑤) - podmazati (Sï më-gÅl podmåzat vrãta da ne {krüpj¤!)
podma‘ævåt, gl. nesvr{. (podma-‘ûje{/podma‘ävÅ{, podma-‘ûj¤/podma‘ävaj¤) - podmazi-vati (Såko målo trîbÅ podma‘æ-våt brtvçle da se lågje opïrÅj¤.)
podmÆrït, gl. svr{. (podmürÆ{, po-dmüræ) - podmiriti (PodmÆrï ~ovïku ~a si mu dû‘Ån, pa ste na mÆrÇ obadvâ.)
podmÆsït, gl. svr{. (podmüsÆ{, podmüsæ) - zamijesiti tijesto s kvascem (PodmÆsïla sÅn slåtk¤ pogå~u i klåla na teplë kïsat.)
podmu~ê}, pril. - podmuklo {u-te}i (^œvÅj ga se! On sç dçlÅ podmu~ê}.)
podobÅn (podobna, podobno),neodr. pridj. (komp. podobnïjÆ) - sli~an, nalik (Ovô dÆtê j së pëdobno na ocå.)
podobligåt se/podobrigåt se, gl. svr{. (podobligâ{ se/podobri-gâ{ se, podobligâj¤ se/podo-brigâj¤ se) - 1. ponuditi se (Onå sæ j podobligåla/podobrigåla da }e me zapejåt na ^ãvju.); 2. pristati, prihvatiti kakvu ob-vezu (SV) (Sï se podobligâl/podobrigâl da }e{ tô storït, pa sad storï!)
poduhïtit se, gl. svr{. (poduhïtÆ{ se, poduhïtæ se) - prihvatiti se obaveze ili kakva posla (Pro-mïslæl sÅn na}ås i odl¤~îl se poduhïtit tôga/têga dçla.)
poduperåt, gl. svr{. (poduperâ{, poduperâj¤) - porabiti, potro-{iti (SH) (Poduperåla sÅn vas prâh za pråt rëbu.)
poduråt, gl. nesvr{. (podurâ{, po-durâj¤) - potrajati (OvüstÆ su mi postolï poduråli pêt lêt.)
poduzä}Æ, s. - poduze}e (DçlÅl je träjset lêt va ïstÿmu/ïstæmu poduzä}¤.)
podvijâ~, m. Gjd. podvijÅ~å - ono {to se podvija (pokriva~, bol pod kosti, vjetar pod vrata, alat za podvla~enje) (Såko malo me }apâ podvijâ~ pod rçbrÆh. ]u môrÅt na prägled.)
podvlÅ~ït /se/, gl. nesvr{. (podvlã-~Æ{ /se/, podvlã~æ /se/) - pod-vla~iti sebe ili {to ispod ~ega (NãjvôlÆ se podvlÅ~ït pod stôl.)
podvorït, gl. svr{. (podvorî{, po-dvorê) - po~astiti, poslu`iti, pogostiti, podvoriti (Lîpo su me podvorïli, såkÅ ~âst!)
podvû} /se/, gl. svr{. (podv¤~ç{ /se/, podv¤~û /se/) - podvu}i sebe ili {to ispod ~ega (BÇra se podv¤~ç i pod debêlÆ kapët.)
pognjçst /se/, gl. svr{. (pognjetç{ /se/, pognjetû /se/) - potrpati /se/, pogurati /se/ kamo ili u {to (Nebëge ëfce se pognjetû pod drvë kad grmî.)
pogodït, gl. svr{. (pogodÆ{, pogo-dæ) - pogoditi {to (Nïkad ne bï{ pogodîl ~å ti nësÆn va bõr{i!)
pogodït se, gl. svr{. (pogodî{ se, pogodê se) - sklopiti pogodbu (Pogodïli smo se zidÅrôn za na~inït zidï}.)
pogovÅråt /se/, gl. nesvr{. (pogo-vãrÅ{ /se/, pogovãraj¤ /se/) - razgovarati /se/ (Jûdi su se p›vÿ kad nî bîlo televîzijæ, vï{e mçd sob¤n pogovÅråli.)
pogovÿr, m. Gjd. pogovora - raz-govor (Ba{ je sïnÿ} bîl pëgovÿr i o tebï.)
pogovorït /se/, gl. svr{. (pogovo-rÆ{ /se/, pogovoræ /se/) - pora-zgovarati /se/ (Dÿjdï da se må-lo pogovërÆmo o tomÇ/temÇ.)
pogråbit, gl. svr{. (pogråbÆ{, po-gråbæ) - 1. pograbiti (Sç su se-bï pogråbili, nân nÆsÇ nï{ pu{-}åli.); 2. {~epati (Svådili su se pa su se nãjzad i pogråbili.)
pograbjåt, gl. svr{. (pograbjâ{, pograbjâj¤) - grabljama priku-piti (Pokosïli su, sad mî dvê môramo pograbjåt.)
pogrçst, gl. svr{. (pogrebç{, po-grebû) - pogrepsti (Pustï tû må{kicu, moglå bi te pogrçst!)
Pohu-m, m. - top. selo u jelenjskoj plovaniji (Va Pëh¤mu su dælï: Petrëvi}evo Selë, BÅnëvo Se-lë, Bårakovo Selë, B›njovo Selë, GrÅbrëvo Selë, Jûr~evo Selë, Ræj~çvo Selë, Rô‘i}evo Selë.); (On je s Pëh¤ma, büvÅ va Pëh¤mu/Pëh¤mÿn.)
PohÇmac, m. Gjd. Pohœmca - ‘itelj mjesta Podhum (Otåc m¤ j bîl PohÇmac.)
PohÇmica, m. - ‘iteljica mjesta Podhum (Måt m¤ j PohÇmi-ca.)
pohÇmskÆ, odr. pridj. - koji pripa-da Podhumu (PohÇmskÆ mla-dï}i su dohÅjåli na tãnci va Dôm.)
põgre{Ån pohÇmskÆ
489
põhvala, `. - pohvala (Dobül je põhvalu va {kôli.)
pohvÅlït /se/, gl. svr{. (pohvãlÆ{ /se/, pohvãlæ /se/) - pohvaliti /se/ (Ne bï{ mi se ni pohvÅlïla da ïmÅ{ nëvÿga/nëvæga frå-jÅra.)
pohvejåt, gl. svr{. (pohvejâ{/po-hvçje{, pohvejâj¤/pohvçj¤) - 1. neuredno, {lampavo po-spremiti (Lænâ j i nçmÅrna, po kÇ}i i okol kÇ}æ lçh pohvejâ.); 2. pohabati (isto: shvejåt) (Po-hvejãl je blagdãnj¤ rëbu.)
poiskåt, gl. svr{. (poï{}e{, poï{}¤) - potra`iti (Poi{}ï malo po kÅnt¤nïh, mõrdÅ j zahï}æn.)
pojace, s. - malo polje (Zâda kÇ}æ nÅn je lîpo pëjace.)
poja~åt, gl. svr{. (poja~â{, poja-~âj¤) - poja~ati (Pœ{e burîn! Sâmo da ne poja~â!)
pojâk, m. Gjd. pojÅkå - ~uvar po-lja (PojÅkï su ~¤våli pëje.)
poje, s. - polje (Dopejãl mÆ j dvâ vëza gnjojå/gnojå vå Poje.)
skÇhÅn pçkmez od ÅrmulînÆh a{ mi ga dicå råda pojidû.); 2. /se/: pren. izbezumjeti se od brige (Pojïla sÅn se mïslæ} kâj mÆ j dÆtç fïnilo a{ ga nî bîlo dëkasna.)
pojÆ{ân (pojÆ{nå, pojÆ{no), neodr. pridj. (komp. poji{nïjÆ) - koji rado jede (Dicå su nÅn, hvÅlå Bëgu, pojÆ{nå.)
pojî{nÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. poji{nîjÆ) - upravo onaj koji rado jede (Danås su za obçdÿn slåbi jÆdÅ~ï, nî onôga/onêga pojî{nÿga/pojî{næga.)
põjka, `. Gmn. pôjk - vrsta plesa: polka (Zavrtçli smo p›v¤ põj-ku.)
pojutro, pril. - jutrom (Pëjutro se rano zbœdÆn, a pëve~ær råno grên spåt.)
pokåpat /se/, gl. svr{. (pokåpÅ{ /se/, pokåpaj¤ /se/) - posuti se kapima: pokapati /se/ (^ïstu måju si pokåpÅl z vï{njami!)
pokÅpåt, gl. nesvr{. (pokãpÅ{, pokÅpaj¤) - obavljati pokop: pokapati (Nî bîlo mçsta za po-kÅpåt, pa su pro{Ærïli cimîtær.)
pokÅråt /se/, gl. svr{. (pokãrÅ{ /se/, pokãraj¤ /se/ - posva|ati se, porje~kati se (Ma, nÆsï se vãjda z jadjîvÆn pokÅrâl?)
pokrïva, . - kopriva (Låhkÿ j s tû-jÆn kœrcæn po pokrïvah mlÅtït!) � c¤råt na pokrïve - biti lo{e volje, zlovoljan (^å si jÇtro c¤-râl na pokrïve ili si stâl nå lÆvu nëgu da si takë slåbæ vëjæ?)
pokrivålo, s. - pokriva~ (No}ås je bîlo frï{ko, moråla sÅn se ståt i nâ} pokrivålo.)
tjeti uokolo (Tï} cêl dân polätÅ po gãjbi.); 2. tr~ati, mnogo hodati radi obavljanja posla (Lçh polätÅn po RÆkï od vrât do vrât i nïkÆ ti ne znâ pomë}.)
poletçt, gl. svr{. (3. l. jd. poletî/poletîje, poletê/poletîj¤) - po-letjeti (Da zårÅd nçvrimena avijôn ni poletêl nå vrÆme.)
polçti, pril. - ljeti (PolçtÆ j dobrë pô} kûpat na môre, kî mëre.)
pomålo, pril. (komp. pomånje) - 1. polako (Sêde{ va vlâk i po-målo se gübÅ{/gübje{. Tr ti nî prç{a!); 2. pomalo (O�dvavÆk jî pomålo.); 3. potiho, ti{e (SëpÅl je va bûbÅnj, a måt je zïjala nçka dâ pomånjæ.)
pomï}i{no, pril. - 1. pomalo (Po-mï}i{no kalœjte da ne bï pÇ-kn¤l {pâg!); 2. polako (F›ki}i ti se dçlaj¤ sçjedno kod i ma-kar¤nï lçh se s p›sti pomï}i{no, na sïtno otküdÅ od têsta.)
pomïje, . mn. - 1. hrana za svinje (obi~no ostatci hrane) (ZïlÆj jÆn pomïje va korïto!); 2. voda u kojoj se je opralo posu|e (SV) (Vavïk su njÿj rûke va pomï-jah.); 3. pren. neukusna hrana (Ne mëren jå tê pomïje jïst!)
pomÆrït /se/, gl. svr{. (pomürÆ{ /se/, pomüræ /se/) - pomiriti /se/ (Ne zabãdÅj se vâ nje, a{ }e se onï pomÆrït, a tî }e{ oståt krîv.)
pÿndïjak, m. Gjd. pÿndüjka - po-nedjeljak (Pÿndïjak nÅn je pô} po knjï`ice!) � DûhovskÆ pÿn-dijåk - ponedjeljak poslije blag-dana Duhova, crkveni blagdan (Grëbni~ani/Grëmi~ani gredû na hodo~å{}Æ na GorÇ na Mâ-l¤ Gëspoju i Mãjki Bë‘jÿj Tr-så{kÿj na DûhovskÆ pÿndïjak.)
ponedïjah/ponedïjÆ, pril. - nedje-ljom (Po nedïjah zapõlne igrâ-mo tõmbulu.)
ponorçt, gl. svr{. (ponorî{, pono-rê) - poludjeti, podivljati (SV) (Sï su va ovôj kÇ}i ponorçli.)
põnosÅn (põnosna, põnosno), neodr. pridj. (komp. ponosnïjÆ) - ponosan, koji se ponosi (Do-{ãl je {kôlæ põnosÅn, a{ je pro{âl s pêt.)
ponosït, gl. svr{. (ponosÆ{, pono-sæ) - 1. prestati nositi zbog do-trajalosti (odje}u i sl.) (Tô ~å si ponosïla ne dãvÅj va Kåritas.); 2. nositi koga ili {to kra}e vri-jeme (primjerice: dijete ili kakav teret) (Målo sÅn ga ponosïla pa sæ j nãjzad umÆrîl i lîpo zå-spÅl.)
põnositÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. ponositîjÆ) - ponositi (ljudska karakterna osobina) (Pija`âj¤ mi se põnositÆ.)
põnosnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. ponosnîjÆ) - ponosni, koji se
ponÅvjåt /se/ põnosnÆ
497
ponosi (PõnosnÆ ~ovïk dr‘î do sebç.)
ponovït /se/, gl. svr{. (ponovî{ /se/, ponovê /se/) - 1. ponoviti /se/ (Tô sæ j dogodïlo tâ pût i ve} se nî ponovïlo.); 2. kupiti, do-biti, rabiti, odjenuti {to novo (Ponovït }u se za Vazâm va nëvÆ ve{tîd.)
pon¤tït, gl. svr{. (ponœtÆ{, ponœtæ) - ponuditi (Kad nësæ}¤ ‘änsk¤ ne ponœtÆ{, a onå bi otçla ~å tî ïmÅ{, da }e ti narâst jå{mÆk.)
ponjåva, `. - posteljni pokriva~: ponjava, deka (MôrÅn klast teplïjæ ponjåve, a{ je pono}ï fri{kïjæ.) � rastægnÇt se/rastç-zat se vï{e leh ~â j ponjåva {irokå - biti neumjeren, ~initi {to preko svojih mogu}nosti (RastægnÇli su se vï{e leh ~â j ponjåva {irokå i sad ne mër¤ spojït krâj s kråjæn.)
ponjåvica, `. - lagana, tanka po-njava: ponjavica (Po lçtÆ j dësti pokrït se s ponjåvic¤n.)
ponjåvina, . - velika, ru`na, stara ponjava (Hïti tu ponjåvinu, ne mëræn je vïdet!)
ponjegovu, pril. - na njegov na~in (On }e tô storït ponjegëvu.)
ponjejû, pril. - na njezin na~in (Mårica }e tô storït ponjejû.)
pop, m. Gjd. popå - pop, sve}enik, `upnik (HãntavÅ pomçtÅ leh kœdÅ popï tãncaj¤.) � ~ïstit kûda popï tãncaj¤ - biti po-vr{an, ~istiti samo ono {to se vidi (O~ïstit }u sâmo kûda popï tãncaj¤ a{ nümÅn låzno.)
popådat, gl. nesvr{. (popådÅ{, popådaj¤) - 1. popadati, po-ispadati (Vî{ su ti dinarï}i po-pådali.); (Ne rãbÆ mu kçfica kad su mu zûbi popådali.) 2. grabiti, hvatati (u `urbi, stisci, sva|i) (KÅråle su se i popådale zå vlÅsi.)
popåst, gl. svr{. (popÅdç{, popÅ-dû) - 1. zgrabiti u urbi (PopålÅ j mçtlu i t¤klå po tomÇ/temÇ påv¤ku.); 2. potu}i se (Onï dvÅ su se popåli na õdmoru.)
poplå{it /se/, gl. svr{. (poplå{Æ{ /se/, poplå{æ /se/) - 1. potjerati (Tï}a sÅn poplå{Æl, pÅ j prole-têl.); 2. razbje`ati se (SV) (Dicå su se våje poplå{ila nå se strâ-ne.)
poplåt, m. - poplat (Kjün~i}i su se zabÆjåli va poplåt.)
poplåti}, m. - poplati} (ZablåtÆl je poplåti}i na postolï}Æh.)
poplÅvït/poplÅvçt, gl. svr{. (po-plãvÆ{, poplãvæ) - poplavjeti (Vås je poplÅvêl a{ gÅ j frås }apâl.); (Stïsn¤lÅ j p›sti} {ka-
belînÿn pa jÿj je nëhti} poplÅ-vêl.)
popodït, gl. svr{. (popodî{, popo-dê) - daskama prekriti pod ili strop (Popodïli smo kåmari-cu.)
popÿndüjkÆh/popÿndüjku, pril. - ponedjeljkom (Nãjte`e mi se ståt popondüjkÆh.)
popravïci, pril. - pravedno, s pra-vom (SV) (Popravïci rç}, ôn nî lë{ va d¤{ï.)
popråvit /se/, gl. svr{. (popråvÆ{ /se/, popråvæ /se/) - 1. popraviti (Sï popråvÆl jedinïcu z ängles-kÿga?); 2. /se/ mentalno i tje-lesno napredovati (Më} }e{ igråt nëgomet kad se popråvÆ{ va {kôli.); 3. /se/ pren. udebljati se (isto: krç{it) (Bëme si se lîpo popråvÆl ëd lÅni.)
posâl, m. Gjd. poslå - posao (isto: dçlo) (Tô tÆ j jålÿv posâl.)
posasåt, gl. svr{. (posasç{/posasâ{, posasû/posasâj¤) - posisati (Jãn~i} bi posasâl së mlÆkë da ga pustî{ s måter¤n.)
posebÅn/pôsebÅn (posebna/pô-sebna, posebno/pôsebno), neodr. pridj. (komp. posebnïjÆ) - poseban, druk~iji od ostalih (VåvÆk se dr‘åla pôsebna od drÇgÆh vrsnîc.)
pÿrkodündijo posebÅn
503
posebi, pril. - zasebno, odvojeno (Jãn~År je ~¤vâl pësebi jãnci i prâzi a{ bi bîli sasåli mlÆkë pa bi bîli mî}erÆ sïri.)
pôsebnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. posebnîjÆ) - posebni, odvojeni od ostalih (Anjeli}i su se zakÅ-påli na pôsebnÿn dælÇ cimî-tera.)
posægnÇt/posê}, gl. svr{. (posäg-ne{, posägn¤) - 1. posegnuti za ~im (N¤tïli su nÅn jïst, ali nîs posægnÇla, nî mi {lë.) 2. pren. udariti, tvorno napasti (O‘çnjeni smo träjset lêt, ali nïkad nÆsmë posægnÇli jednë na drÇgÿ.)
posêt, gl. svr{. (posîje{, posîj¤) - posijati (Posîj i blïtvu pa ~å züjde, züjde.)
posçst /se/, gl. svr{. (posêde{ /se/, posêd¤ /se/) - posjesti /se/ (Po-sêde j¤ na timûn pa se vëzæ.)
posibæ~ï, pril. - veoma skupo, preskupo (isto: posisõldi/posisÿldi) (Da }u k¤pït bakalÅ-rå, ma je posibæ~ï.)
posï} /se/, gl. svr{. (posÆ~ç{ /se/, posÆ~û /se/) - posje}i /se/ (Po-sÆ~ï tû blïtvinu! Tô ti ve} nî za jïst.); (Posïkla sæ j po p›sti}u.)
posidçt, gl. nesvr{. (posidî{, posi-dê) - du`e odsjediti, posjediti (Mu{kî su {lï na svçt, pa su målo posidçli, pove~çrali, i su {lï spåt.)
posïje, `. mn. - posije, mekinje (Jå }u ti pu njïh nabåvit posïje za kråvu.)
posïlit /se/, gl. svr{. (posïlÆ{ /se/, posïlæ /se/) - prisiliti /se/ (Znân da si bÿlnå, ma môrÅ{ se po-sïlit za ~â pojïst!)
posisõldi/posisÿldi, pril. - veoma skupo, preskupo (isto: posibæ~ï) (K¤pïla sÅn mïricu rïgæ a{ je posisõldi.)
poskrivê}, pril. - skrivaju}i se, skrive}ki (Hlapuzdrïna ne jî pred sïmi, ôn tô poskrivê}.)
posk¤pçt, gl. svr{. (3. l. jd. poskœ-pÆ, poskœpæ) - poskupjeti (P›vÿ sæ j reklë podrÅ‘çt, a danåska sï re~û posk¤pçt.)
poskupjævåt, gl. nesvr{. (3. l. jd. poskupjû je /poskupjävÅ , poskupjûj¤/poskupjävaj¤) - poskupljivati (Zådnjæ vrîme sç pomålo poskupjûje.)
poskûst /se/, gl. svr{. (posk¤bç{ /se/, posk¤bû /se/) - 1. po~upati (KëmÅj sÅn posk¤blå plïvæl.); 2. pren. po~upati /se/ za kose (SV) (KÅråle su se i nãjzad su se i posk¤blç.)
pospåt, gl. svr{. (pospî{, pospê) - spavati du`e no obi~no, od-spavati (Ponedïjah pospÆmë a{ ne môrÅmo pô} {kôlu.)
pospråvit /se/, gl. svr{. (pospråvÆ{ /se/, pospråvæ /se/) - 1. dovesti /se/ u red, pospremiti (spremiti na mjesto) (Pospråvi tû stomå-nju va bragç{e.); 2. pren. vjen-~ati se (B›zo su se pospråvili, a krÅtkë vrîme su bîli fråjÅri.); 3. pren. oti}i u dru{tvo (Poso-bëtah se pëve~ær pospråvÆmo i græmë va ‘ivët.); 4. pren. umri-jeti (Målÿ j potm¤râl i b›zo se pospråvÆl.)
posprÅvjåt /se/, gl. nesvr{. (po-sprãvjÅ{ /se/, posprãvjaj¤ /se/) - pospremati /se/ (spremati na mjesto) (Mî posprãvjÅmo, a tî ~ï`Æ{! Ståni se i hõj nÅn po-më}!)
pospugåt/pospÇgat, gl. svr{. (po-spugâ{/pospÇgÅ{, pospugåj¤/pospÇgaj¤) - pokupiti vodu krpom ili spu`vom (NïkÆ j od vås pu{}âl ëprtu {pînu, pa såd lîpo i pospÇgÅjte vodïnu!)
posrÅmït /se/, gl. svr{. (posrãmÆ{ /se/, posrãmæ /se/) - postidjeti /se/ (^å si me môrÅl posrÅmït pred drÇgimi?)
poståjat, gl. nesvr{. (postâje{, po-stâj¤) - popostati, postajati (Målo sÅn poståjÅl pred vrãti, nïkÆ se nî ozÆvâl, pa sÅn pro{âl }å.)
postårat se, gl. svr{. (postårÅ{ se, poståraj¤ se) - postati starim, ostarjeti (^Çda vrïmena ju nîs vïdela, i jâko mi sæ j postårala.)
postât, gl. nesvr{. (postojî{, po-stojê) - postajati, stajati kratko vrijeme stajati (Målo sÅn po-stâl pred vrãti, nïki se nî oglÅ-sîl, pa sÅn pro{âl }å.)
poståt, gl. svr{. (postâne{, postâ-n¤) - postati (@ålosna sÅn je a{ je od srdå{næ divõj~icæ po-ståla õtresita.)
põstava, `. - podstava na odje}i (@çp mi sæ j pro{¤pîl na jakçti a{ mi sæ j raspÅråla põstava.)
postÅvjåt /se/, gl. nesvr{. (po-stãvjÅ{ /se/, postãvjaj¤ /se/) - 1. postavljati /se/ (Danås }e nÅn dô} postÅvjåt `lündru.); 2. /se/ - pren. zauzimati stav (MôrÅ{ se naÇ~it postÅvjåt pred drÇgimi.)
postæj, `. Gjd. postejæ - postelja, krevet (Na pësteji su b¤mbâ{nÆ lÅnc¤nï.)
postejüna, . - posteljina (Bœrnÿ j, opråt }u postejünu pa }e se lîpo o{¤{ït.)
postït, gl. nesvr{. (postî{, postê) - postiti (Danå{njÆ dÅn smo se obligåli postït.)
postôl, m. Gjd. postolå - cipela (Na v›h postolå su bîle brë-kvice/brÇkvice.)
postolâr, m. Gjd. postolÅrå - po-stolar (Tô }e ti postolâr zabro-kåt/zabrÇkvat.)
posråt /se/ postolâr
506
postolï}, m. - mala (dje~ja) cipela (Kåmi~i} njÿj je va postolï}u.)
postolïna, m. - velika ili ru‘na cipela (Ali su ti g›di tî posto-lïni!)
postrï}, gl. svr{. (postrÆ‘ç{, postrÆ-‘û) - podrezati {karama (Hõj se postrï}, vlâsi ti pÈlê na sç strâne!)
postrojït, gl. svr{. (postrojî{, po-strojê) - obojiti tkaninu na-mjerno ili nenamjerno peru}i ju s ostalim rubljem (SV) (Kœ-pÆn prâh i sÅmå postrojîn rë-bu.)
põstupak, m. Gjd. põstupka - po-stupak (Ne slã`æn se s njegë-vimi põstupki.)
post¤påt, gl. nesvr{. (postœpÅ{, postœpaj¤) - postupati (Ne mëre{ ti post¤påt kåko }e{ tî, leh kåko ti re~û starïjÆ od tebç.)
po{Åst, `. Gjd. po{Åsti - po{ast, zaraza (Nãjve}Å pë{Åst va ovîh kråjÆh je bÆlå këlera.)
po{}opat/po{}ôpat, gl. svr{. (po{}opÅ{/po{}ôpÅ{, po{}o-paj¤/po{}ôpaj¤) - pokljucati, po}opati (Hïtila san jÆn målo-prvÿ {enïce, i ve} su sç po{}ë-pale.)
po{emçrit, gl. svr{. (po{emçrÆ{/po{emerî{, po{emçræ/po{e-merê) - 1. poremetiti (Po{e-mçrÆl sæ j câgÅj na `vejarînu.); 2. pren. skrenuti s uma, po-ludjeti (Tî si zasÆnsegå po{e-mçrÆl.)
po{Æjåt, gl. nesvr{. (po{üjÅ{, po{ü-jaj¤) - slati, po{iljati (Nï{ mi ve} ne po{üjÅj, nï{ mi ne rãbÆ.)
po{ïn¤t, gl. svr{. (po{îne{, po{în¤) - potjerati bi~em, podstaknu-ti {ibom ili bi~em (SV) (Lçh se v¤~ç, po{ïni ga målo.)
po{Ævåt, gl. nesvr{. (po{üvÅ{, po{ü-vaj¤) - tjerati konja bi~em (SV) (On i sâm grê, ne rãbÆ ga po{Æ-våt.)
po{kobjåt, gl. svr{. (po{kobjâ{, po{kobjâj¤) - o~upkati, odnosi se na na~in jedenja bezubih (djece ili staraca): malim zagriscima prethodno navla-`enim slinom (Målo po målo, ne bï{ vçrovÅl, sê j po{kobjâl.)
po{k¤rçt, gl. svr{. (po{kœrÆ{/po-{kurîje{, po{kœræ/po{kurîj¤) - potamnjeti (Dobrë si po{k¤rçla nå s¤ncu!)
po{k¤ri, pril. - po mraku (On je jo{ mî}Æ, bojî se pë{k¤ri.)
po{latÇ, pril. - po opipu, pipaju}i (SV) (Kåko si do{âl po {k¤re-mÇ? A, sç po{latÇ.)
potït se, gl. nesvr{. (potî{ se, potê se) - znojiti se (Dlåni mu se potê kad je nåpæt.)
potîtilat, gl. svr{. (potîtilÅ{, potîti-laj¤) - zakotrljati {to okruglo (loptu, bo}u, staklenku) tako da se jedva kre}e (Sâmo ju potîtilÅj i pÅrtîdÅ j nå{a.)
Potkïlaf~Ån, m. - `itelj mjesta Podkilavac (Potkïlaf~Åni su imçli ~Çda blâga.)
Potkïlaf~ica, `. - `iteljica mjesta Podkilavac (Potkïlaf~ice su bîle na glÅsÇ mlikarïce.)
potkïlaf{kÆ (-Å, -ÿ), pridj. - onaj koji pripada Podkilavcu (Potkï-laf{kÆ õv~jÆ sîr je nãjbojÆ.)
Potkïlavac, m. Gjd. Potkïlafca - top. Podkilavac, selo u jelenj-skoj plovaniji (dijelovi sela: Gõrnjæ Selë/KrÅjçvo, Srçdnjæ Selë/Vicinë, Dõlnjæ Selë/^rvë-vo) (On je s Potkïlafca, büvÅ va Potkïlafcu/Potkïlafcæn.)
uroniti /se/ u vodu (NïkÆ poto-pê bakalâr, a nïkÆ ga st¤~û z batï}æn.)
potpÆsåt /se/, gl. svr{. (potpü{e{ /se/, potpü{¤ /se/) - potpisati /se/ (PotpÆ{ï se na kråju pÆsmå.)
potplÅtït, gl. svr{. (potplãtÆ{, pot-plãtæ) - dodatno platiti za {to, doplatiti (RçkÅl je dÅ j môrÅl potplÅtït, a ne znân jê mu vç-rovat.)
potråjat, gl. svr{. (potrâje{, po-trâj¤) - potrajati, du`e trajati (Mi se vïdÆ da }e ovâ teplüna potråjat.)
potrbÇ{ina, . - ko`a na svinjskom trbuhu (SV) (NÅjbëjÅ j pÅncçta od potrbÇ{inæ.)
pot›cat /se/, gl. nesvr{. (pot›cÅ{ /se/, pot›caj¤ /se/) - 1. doba-civati se ~ime neva`nim (Dïca, ne pot›cÅjte se s krÇhon.); 2. pren. slati koga od mjesta do mjesta, gubiti vrijeme (SV) (Nï{ nîs obåvÆl. Lçh su me po-t›cali po kÅncelårijah.)
potrcævåt /se/, gl. nesvr{. (potr-cûje{ /se/ // potrcävÅ{ /se/, potrcûj¤ /se/ // potrcävaj¤ /se/) - 1. obi~avati se dobacivati ~ime neva`nim (Ne mëræn vïdet da se nïkÆ potrcûje s krÇ-hÿn.); 2. pren. obi~avati slati koga od mjesta do mjesta, obi~avati gubiti vrijeme (SV)
põtkovica potrcævåt /se/
512
(Ne dãj se potrcævåt od vrât do vrât, hodï zåjedno nã~ælni-ku.) (isto: potrknjævåt /se/)
potrçfit, gl. svr{. (potrçfÆ{, po-trçfæ) - pogoditi vrijeme ili mjesto; sti}i u pravi ~as ili na pravo mjesto (Ba{ si potrçfÆl, ôv ~åsi} sÅn do{âl.)
potræsåt, gl. nesvr{. (poträsÅ{, poträsaj¤) - 1. potresati (Ne poträsaj låticu da ti se mlÆkë ne prolüvÅ.); 2. rasipati, rastre-sati (Hrmänta ti se poträsa po tlÇ.)
potrêst, gl. svr{. (potræsç{, po-træsû) - 1. potresti, dirnuti, ko-snuti (Sï smo se potræslï kad smo tô ~Çli.); 2. rastresti, rasuti (Sç {pïgule su mu se potræslç potlohÇ.); (Vås mi se fa‘ôl pë-træsÅl po tlÇ.)
potrknjûj¤ /se/ // potrknjävaj¤ /se/) - 1. obi~avati se dobacivati ~ime neva`nim (Ne potrknjûjte se s krÇhÿn!); 2. obi~avati slati koga od mjesta do mjesta, gu-biti vrijeme (SV) (Do njegå tå-mo nï{ ne dr`ê, sâmo se potr-knjûj¤/potrknjävaj¤ { njîn.) (isto: potrcævåt /se/)
povani, pril. - vani, izvan ku}e (Di-cå se pëvani igrâj¤.)
povÅ‘åt /se/, gl. nesvr{. (povã‘Å{ /se/, povã‘aj¤ /se/) - vozikati se (SV) (Povã`Å se z motorï}æn.)
pove~ær, pril. - uve~er, ve~erom (@änskæ su plçle pëve~ær pri lojenïcah.)
pove~çrat, gl. svr{. (pove~çrÅ{, pove~çraj¤) - okon~ati ve~eru: pove~erati (Mu{kî su {lï na svçt, pa su målo posidçli, po-ve~çrali i su {lï spåt.)
povædåt, gl. nesvr{. (povädÅ{, povädaj¤) - pripovijedati (Nå{i stârÆ povädaj¤ dÅ j na Jelän-skÿn vrhÇ jo{ zakopâno blâ-go.) � povædåt nådugo i na-{iroko - op{irno i iscrpno pri-povijedati (On våvÆk povädÅ nådugo i na{irokë, ali gÅ j lîpo na{lÆ{åt.)
povçn¤t, gl. svr{. (3. l. jd. povêne, povên¤) - povenuti (Rô`icÅ j povçn¤la a{ je bîl ~‹v/~›v va kërenu.)
pozdÿl¤, pril. - nizbrdo, nizdol (Bolê me nëge, pa mÆ j skëro lågjæ pô} pëzgÿr¤ leh pëzdÿ-l¤.)
põzdrÅv, m. Gjd. põzdrava - po-zdrav (Nå{i su põzdravi od starünæ: Bôh! Fãljæn IsÇs i Ma-rïja!)
pozdråvit /se/, gl. svr{. (pozdråvÆ{ /se/, pozdråvæ /se/) - pozdraviti /se/ (HïtÆl je bagåj/bagûj na råme, pozdråvÆl se i vï{e se nïkad nî vrnûl.)
pozdrÅvjåt /se/, gl. nesvr{. (po-zdrãvjÅ{ /se/, pozdrãvjaj¤ /se/) - pozdravljati /se/ (PrüstojÅn ~ovïk pozdrãvjÅ drÇgÆ jûdi s kïmi se utåkne.)
pozdravjänjÆ, s. - jutarnja ili ve-~ernja zvonjava crkvenih zvo-na (O�dvavÆk se pëjutro stâjæn kad zvonî pozdravjänjÆ.)
pozdrhnÇt se, gl. svr{. (pozd›-hne{ se, pozd›hn¤ se) - 1. po-skliznuti se (Pozdrhnœl sæ j na nüzdolici, pÅ j nëgu zvÆnûl.); 2. prepla{eno se trznuti (Po-zdrhnÇla sÅn se a{ je nî~ za-{trëpalo pod ponç{tr¤n.)
pozelençt, gl. svr{. (pozelenî{/pozelenîje{, pozelenê/pozele-nîj¤) - pozelenjeti, postati zelenim (Pozelenäl je ëd jÅda kad mæ j vïdæl.)
pozgÿr¤, pril. - uzbrdo, uzgor (Bolê me nëge, pa mÆ j skëro
lågjæ pô} pëzgÿr¤ leh pëzdÿ-l¤.)
pozïmak, m. Gjd. pozümka - jesen (Danås sï re~û jçsæn, målo kî znâ da sæ j tô p›vÿ reklë pozï-mak.)
pozÆmï, pril. - zimi (PozÆmï se jûdi nãjve} dr`ê va kÇ}ah, na teplôn.)
pozÆvåt, gl. nesvr{. (pozüvÅ{/po-züvje{, pozüvaj¤/pozüvj¤) - zvati, dozivati (JÅvï se kad te pozüvÅn!)
poznåt, gl. nesvr{. (poznâ{, po-znâj¤) - poznati, prepoznati po uo~ljivosti (Sî bîl pu brîcota a{ ti nî poznåt?); (Dobrë zgjä-dÅ{, nî ti zlå poznåt.); (Poznåt j¤ j po glÅsÇ.)
poznÅt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. poznatïjÆ) - poznat (Onï su pë-znÅti kod be{timad¤rï/be{ti-madÿrï. Ali jih je g›do ~Çt!)
poznÅtÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. poznatîjÆ) - poznati (On je pëznÅtÆ kÅntûr.)
poznÆvåt, gl. nesvr{. (poznüvÅ{, poznüvaj¤) - poznavati (PoznÆ-våla sÅn ti ocå i måtær.)
poznÿpÅk, pril. - naopako, na-opa~ke (O�b¤kÅl si måju pë-znÿpÅk, kakë }e{ takôv va {kôlu?)
poznova, pril. - ponovno, iznova, iznovice (Salâta mi nî nïkn¤la,
pozdÿl¤ poznova
516
såd }u j¤ môrÅt pëznova po-sêt.)
pozobåt, gl. svr{. (pozobjæ{, po-zobj¤) - pozobati, pojesti zrno po zrno (Ståvi kjçpalicu/kjepå-licu/kjepetãlnicu a{ }e ti tï}i së grëzjÆ pozobåt.)
po‘måret, gl. svr{. (3. l. jd. po-‘mårÆ, po‘måræ) - izblijedjeti (od sunca), izgubiti osnovnu boju (odnosi se na tkanine) (Od sûnca po‘mårÆ rëba.)
po‘rdålo, s. - drvo bo~no pri-~vr{}eno na kota~ zapre`nih kola nakrcanih sijenom, za koje se lancem pri~vr{}uje i ste`e `rd (SV) (Po‘rdålo sæ j molålo!)
po‘rdït, gl. svr{. (po‘rdî{, po‘rdê) - drvom uzdu`no u~vrstiti si-jeno na vozu (SV) (NÆsmë dobrë po‘rdïli.)
po‘ubråt, gl. svr{. (po‘ubrâ{, po-‘ubrâj¤) - pogriskati malim zalogajima (odnosi se na dijete ili mladun~e) (Ne bï{ vçrovala, sê j målo po målo sâm zïmÅl i po‘ubrâl!)
po‘¤lït, gl. svr{. (po‘œlÆ{, po‘œlæ) - oribati (Na tlÇ su mi dåske, nî jÆh dësti opråt leh je môrÅn i po‘¤lït.)
po‘Çp, m. - glavni ~oban u stanu (Of~Årï su mçdsob¤n zïbrÅli kî }e bït po‘Çp.)
po‘¤rçt/po‘¤rït, gl. svr{. (po‘œ-rÆ{, po‘œre) - pobrzati, po‘u-riti (Jur si mëgÅl målo po`¤rçt pa ne bï{ zåkasnÆl.)
tjeti, postati `utim (^å ste së-peta va belïlu? - A ~å }emo kad je sç po`¤tçlo.)
pr, uzv. - za izricanje prijezira i odvratnosti (Pr ti tâ bôjina! Lïpjæ tæ j opituråla prô{lÆ pût.)
prå}a, . - pra}ka (Otkåd nîs vïdæl prå}æ. A skëro såki de{kï} je nïkad imêl bâræn jednÇ.)
pra}åt, gl. nesvr{. (pra}â{, pra-}âj¤) - pren. brzo bje`ati u strahu (SV) (Pred tîn ~ovï~in¤n smo sï pra}åli kod da je s prå}æ hïtilo.)
prå}ica, . - mala pra}ka (Pu{}ãjte nebëgu må{ku na mÆrÇ, hëte }å s tïmi svojïmi prå}icami!)
prå}ina, . - velika pra}ka (NïkÆ nî imêl vç}æ prå}inæ od mojê.)
pråg, m. - prag (Nevçstici su za-væzåli ë~i da ne bi vïdela kûda grê priko pråga.)
prâh, m. Ljd. prÅhÇ - 1. pra{ina (ku}na) (KÇ}a mÆ j na cçsti, pa såkÆ dân môrÅn t›t prâh po mobîliji.); 2. deterd`ent u prahu (OsÅndesêtÆh lêt je bÆlå nçsta{ica/nç{ta{ica ÇlÅ/ÇjÅ, kafå, cikulâdæ i prâha za rëbu pråt.)
pråhsa, `. - praksa (FïnÆl je zånÅt, ali jo{ nümÅ pråhsæ.)
prahsîrat se, gl. nesvr{. (prahsîrÅ{ se, prahsîraj¤ se) - obavljati
praksu, prakti~no se pou~avati, oposobljavati (P›vÿ su se va {kôlah vï{æ prahsîrali za zånÅt, a såd skëro pa nï{.)
prÅjåk, m. Gjd. prÅjkå - papak (Ovnå{ prÅsåc ima vçlÆ prÅjkï.)
prÅj~ï}, m. - mali papak (Pra{~ï}i ïmaj¤ prÅj~ï}i.)
prÅj~ïna, `. - veliki papak (Porï`i tî nëhti na nogåh. VçlÆ su ti këd da bï prÅj~ïne!)
prålica, `. - pralica, vrsta oru|a koja funkcionira na principu poluge (Podv¤cï prålicu i po-dÆ‘ï pomålo.)
pråli~ica, `. - mala pralica (Lågje bÆn dÆgâl da mÆ j kakëva pråli-~ica.)
pråli~ina, `. - velika pralica (Nãj-zÅd je na{âl nïkakovu pråli-~inu, pa smo podïgli.)
prama/prema, prij. - prema (Pejåli su nås nïkamo/nïkamor zgôru prama Plâtku, a ni sâmi nÆsû znåli pût pa smo se zg¤bïli.)
prÅsåc, m. Gjd. prÅscå - 1. svinja (^å dçlaj¤ ovê pomïje ævdï? Hïti jih prÅscên); 2. pren. ne-moralna mu{ka osoba (On je prÅsåc pokvãrenÆ.) � debêl
pr prÅsåc
518
kod prÅsåc - prekomjerno debel (Månje jîj, debäl si kod prÅsåc!) � blåtÅn kod prÅsåc - jako prljav (Igråli su se va melÇ i do{ãl je blåtÅn kod prÅsåc.) � dîvÆ prÅsåc, m. Gjd. dîvÿga/dîvæga prÅscå - divlja svinja, vepar (Lofcï su ~êra ulovïli dîvæga prÅscå.)
prasïca, `. - 1. `enka svinje (Mî nÆsmë nïkad dr‘åli prasïcæ. Prå{~i}i våvÆk kœpÆmo.); 2. ne-moralna enska osoba (KÅråle su se i jednå drÇgÿj dÆlïle kœr-be i prasïce.)
pråskva, `. Gmn. pråskÅv - breskva (Dãj mi dvê pråskve!)
pråskvica, ‘. - breskvica (ZasÅdïli smo pråskvicu, këmÅj ~çkÅmo da narÅstç.)
pråskvina, . - velika, ru`na ili ne-ukusna breskva (Hïti tu gnjîl¤ pråskvinu!)
pra{~ï}, m. - mali, mladi prasac (O prÿlç}¤ kœpÆmo pra{~ï}a.)
pra{~ïna, `. - veliki prasac (Jo{ nÆstç imeli tÇlikÿga/tÇlikæga pra{~ïnu!)
prå{}acÆ, s. - sitno suho granje (Pripråvi mi målo prå{}acÅ za nÆtït.)
pra{}âr, m. Gjd. pra{}Årå - kotac, svinjac (isto: kotåc) (PrÅsåc jÆn je pëbigÅl s pra{}Årå.)
pra{}arï}, m. - sitan krumpir koji se kuha svinjama (Zïbrali smo kÿmpîr, a pra{}arï} smo pu{}åli pësebi.)
pra{}arïja, . - pren. ru`an postu-pak, prostota (Pr, ~å blä‘njÆ{ tê pra{}arïje pred dicûn!)
pra{}çvina, . - svinjetina (Nî bë-jæga mêsa od pre{}çvinæ. Do-brâ j frï{ka i s¤hå, }ê{ ju kÇhat, }ê{ pç}, }ê{ pôhat.)
prå{}Æ, s. - suharci, suhe gran~ice (Nalomï mi prå{}Å za snÆtït!)
prazïna, ‘. - veliki ili stari ovan (Tâ prazïna sæ j zagånjÅl za dicûn.)
praznüna, `. Gmn. praznîn - pra-znina (Kad su mi dicå pro{lå s
kÇ}e, ostålÅ j zå njimi praznü-na.)
p›~, m. - jarac (Ako }e{ imçt kë-zli}i, môrÅ{ kozï nâ} p›~a.)
pr~åt se, gl. nesvr{. (3. l. jd. pr~â se, pr~âj¤ se) - zrijati u sijenu (odnosi se na jabuke i kru{ke) (SV) (HrÇ{ve se klÅdû va sêno meh~åt, mi re~emë pr~åt.)
p›~i}, m. - mladi ili mali pr~, pren. ko~operna, nasrtljiva mlada osoba (Såkamo se zalä}e ôv njegôv p›~i}.)
p›~ina, . - stari ili veliki pr~, pren. stari nasrtljivac (Pr, gnjœsÆ mi se ôv stârÆ p›~ina!)
p›~it se, gl. nesvr{. (p›~Æ{ se, p›~æ se) - ko~operiti se, napuhavati se, dr`ati se va`nim (^å se p›~Æ{ pred njûn? Onå ïmÅ fråjÅra.)
p‹~jÆ/p›~jÆ, odr. pridj. (-Å, -æ) - koji pripada jarcu ili se odnosi na jarca, jar~ji, jare}i (On ti nümÅ ni za p‹~jæ olîta!)
pr}êh, m. Gjd. pr}æhå - `eludac (isto: {tÇmik /{tÇmih, ‘elÇdac) (Bolî ga pr}êh.)
prebråt, gl. svr{. (preberç{, pre-berû) - prebrati, probrati (Fa`ôl trîbÅ prebråt prvo leh se na-më~Æ.)
prêcizÅn (prêcizna, prêcizno), neodr. pridj. - precizan (On tÆ j va såkon dçlu takë prêcizÅn.)
pre~Ænjåt se, gl. nesvr{. (pre~ünjÅ{ se, pre~ünjaj¤ se) - prenemagati se, izvje{ta~eno se pona{ati (Na ‘Æfcï mi grê kad se kî pre-~ünjÅ.)
pre~Çdit se, gl. svr{. (pre~ÇdÆ{ se, pre~Çdæ se) - veoma se za~u-diti, presenetiti se (Sï smo se pre~Çdili kad je do{âl, a{ su bîli jÅvïli dÅ j mrtâv.)
prê}, gl. svr{. (präjde{, präjd¤) - 1. prije}i (Pre{lâ j na njïhovu strânu.); 2. iste}i (odnosi se na vrijeme, rok) (samo 3. l. jd. i mn.) (^rï{nje su ve} pre{lç pa su ~rvïve/~rvjïve.)
pred, prij. - pred (Pred njïhov¤n kÇ}¤n rÅstû trî acÆmprçsa/Ånciprçsa.)
// prçhtaj¤ /se/) - 1. ~eprkati (odnosi se na koko{) (samo 3. l. jd. i mn.) (Këko{e prçh}¤, ï{}¤ ~rvï}i.); 2. pren. rje~kati se (Njîh dva se prçh}¤, a u`åj¤ se i pogråbit.)
preinÅ~ït, gl. svr{. (preinã~Æ{, pre-inã~æ) - preina~iti (Sïla bi nÅn preinÅ~ït kåmare, a{ su dicå ve} velïka.)
preiskåt, gl. svr{. (preï{}e{, pre-ï{}¤) - pretra`iti (Sç sÅn pre-iskåla i ne mëræn ga nâ}.)
prçja, . - pre|enje i pre|a (ZvÅlå sæ j prçja, a i onô ~å se sprelë zvâlo sæ j prçja.)
prekïnjenÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. prekinjenîjÆ) - slomljen (Kad se vrîme mü{Å, u`â me bolçt onô prekïnjenÿ lçbro.)
prekÆpçt, gl. svr{. (3. l. jd. preküpÆ) - 1. prekipjeti (Påzi da ti mlÆkë ne preküpÆ.); 2. pren. dozlogr-diti (TÈpçla sÅn ga, ali mÆ j ~ê-ra prekÆpçlo, pa sÅn mu sç re-klå.)
präkjutra/prçkjutra, pril. - preko-sutra (isto, ali starije: tÅdrÇgi-dÅn) (JÇtra i prçkjutra su zapo-vädanÆ blågdani.)
preklemotit, gl. svr{. (preklemo-tÆ{, preklemotæ) - udariti koga velikim {tapom (SV) (Zaprætül sÅn mu da }u ga preklemëtit ako mi jë{ kî pût udrÆ paså.)
prekopåt, gl. svr{. (prekopâ{, pre-kopâj¤) - prekopati (Prekopãl je v›t.)
prekopîtit se/prekopïtit se, gl. svr{. (prekopîtÆ{ se/prekopïtÆ{ se, prekopîtæ se/prekopïtæ se) - prekobaciti se, napraviti kolut nogama preko glave (PogjçdÅj kako }u se pokopîtit trüp¤t zårædÿn.)
prekrÅjåt, gl. nesvr{. (prekrãjÅ{, prekrãjaj¤) - prekrajati (Kad smo mî bîle mlâde, nÆsmë ku-povåle nëv¤ rëbu, leh smo stâr¤ prekrÅjåle.)
prekrcåt, gl. svr{. (prekrcâ{, pre-krcâj¤) - prekrcati, pretovariti (Na ^ãvjÆ se trîbi prekrcåt z bÇsa na bÇs.)
cävaj¤) - prebacivati u drugo vozilo: prekrcavati, pretovari-vati, presjedati (Sâmo se na sç-dÅn ûr jÇtro ne rãbÆ prekrcævåt, a{ bÇs grê drïto zdôl¤n.)
prem/prenda, vez. - dodu{e, iako, premda (Reklï su na televîziji da }e jÇtra bït lîpo vrîme, pren-da ne znã~Æ da }e i bït takë.)
prema{tr¤n~ït, gl. svr{. (prema-{trœn~Æ{, prema{trœn~æ) - izro-diti se, izgubiti zna~ajke rodi-telja (SV) (Tô dÆtç sæ j së prema{trœn~ilo, ne spodãbjÅ ni va ocå ni va måtær.)
premçstit /se/, gl. svr{. (premçstÆ{ /se/, premçstæ /se/) - premjestiti /se/ (Premçstila mæ va zådnj¤ kl¤pÇ, da nümÅn s kîn povæ-dåt.)
premæ{}åt /se/, gl. nesvr{. (pre-mä{}Å{ /se/, premä{}aj¤ /se/) - premje{tati /se/ (Smîrÿn nas premä{}Å. Danåska sÅn sidçla va p›vÿj kl¤pï.)
premï}i{Ån (premï}i{na, premï-}i{no), pridj. neodr. - premalen (Onâ j premï}i{na i våje bi ti se {tufåla nosït vêl.)
premÆsït, gl. svr{. (premüsÆ{, pre-müsæ) - premijesiti uskislo ti-jesto (PremÆsï pogå~u kad ti se nakvåsÆ.)
premo}, gl. svr{. (premore{, pre-mor¤) - imati mogu}nosti za pla}anje ~ega (Onï premër¤, pa zåm¤ i divïce i te‘Åkï.)
prem¤~åt, gl. svr{. (premu~î{, premu~ê) - od{utjeti, prije}i {utnjom preko ~ega (Kadagëd ugodî{, kadagëd premu~î{ i grê{ nåprvÿ.)
prenÅvjåt se, gl. nesvr{. (prenãvjÅ{ se, prenãvjaj¤ se) - izvje{ta~e-no, neprirodno postupati (npr. govoriti knji`evnim jezikom u kraju i me|u govornicima ko-ji rabe organski sustav (odnosi se na izvornoga govornika) (SV) (Ne prenãvjÅj se, govorï po nå{u.); (Ne prenãvjÅ se, ôn takë povädÅ.)
prændçd, m. - pradjed (OdovÇd su mi dçdi i prændçdi.)
prençst, gl. svr{. (prenesç{, pre-nesû) - 1. prenijeti (Preneslå sÅn onê dvê vrï}e va konëbu.); 2. prema{iti vrijeme predvi-|eno za poro|aj (Preneslâ j; ~êra njôj je bîl tärmæn.)
preno}ït, gl. svr{. (preno}î{, pre-no}ê) - preno}iti (Do{ãl je sï-nÿ}, preno}îl i danås råno {âl za Splït.)
preobâ}, gl. svr{. (preobãjde{, preobãjd¤) - pomno pretra`iti (Dâ j sç preoba{âl ali ga nïgdær nî mëgÅl nâ}.)
prepÆsåt, gl. svr{. (prepü{e{, pre-pü{¤) - 1. prepisati (PrepÆ{i tô va têku.); 2. uknji‘iti se kao vlasnik na kakav posjed (Pre-pÆsåli smo Njïve nâ se.)
pretç}, gl. svr{. (prete~ç{, prete~û) - 1. prete}i (Bîli ste jçdnÅki, a såd tæ j ôn prçtekÅl.); 2. presti}i (Teklï smo sï, a õn nas je sïh prçtekÅl.)
pretægnÇt se, gl. svr{. (pretägne{ se, pretägn¤ se) - pretegnuti se, di}i prete`ak teret (Bolî j¤ va krÆ‘îh i va dümjÆh a{ sæ j, sçbÿj, pretægnÇla s ko{ên.)
pretçplo, pril. - pretoplo, prevru}e (Opozümku }emo `bukåt, a{ je sad pretçplo.)
pret›gn¤t se, gl. svr{. (pret‹gne{ se/pret›gne{ se, pret‹gn¤ se/pret›gn¤ se) - pretrgnuti se (Ståni målo, }ç{ se pret›gn¤t z ÿtîn dçlÿn.)
pretrgnjævåt se, gl. nesvr{. (pre-trgnjûje{ se // pretrgnjävÅ{ se, pretrgnjûj¤ se // pretrgnjävaj¤ se) - pretrgavati se (Prevç} se pretrgnjûjæ{/pretrgnjävÅ{ z ÿtîn dçlÿn, }e{ se zasÆnsegå {¤n-dråt.)
prezÆvåt se, gl. nesvr{. (prezüvÅ{ se, prezüvaj¤ se) - prezivati se (Pre-züvÅmo se Râdeti}, a prÆ}ëk nÅn je Dovï~ini.)
prez¤våt /se/, gl. nesvr{. (prezœvÅ{ /se/, prezœvaj¤ /se/) - preobu-vati /se/ ([lç smo hëdæ} va do-mã}Æh papÇ~ah, a na Bælvedê-ru bïmo se prez¤våle va posto-lï.)
prezÇt /se/, gl. svr{. (prezûje{ /se/, prezûj¤ /se/) - preobuti /se/ (Za pëdoma se prezûjæn va {låpe.)
priblÆ‘ït /se/, gl. svr{. (priblü‘Æ{ /se/, priblü‘æ /se/) - pribli`iti /se/ (Poznåla sÅn te tçkÅr kad si mi se priblÆ`ïla.)
prübÿr, m. Gjd. prübora - pribor, potreban alat (Za såkÿ dçlo rãbÆ svôj prübÿr.)
pribråt se, gl. svr{. (priberç{ se, priberû se) - pribrati se, do}i k sebi (Målo sÅn se pribrÅlå tç-kÅr kad sÅn ga na svojç ë~i vï-dela.)
pribulåt, gl. svr{. (pribulâ{, pribu-lâj¤) - u igri bo}anja dokotrljati bo}u blizu bulina (SV) (Nãjbli-‘e sÅn jå pribulâl.)
prÆ~åc, m. Gjd. prÆ{cå - pre~i, kra-}i put; pre~ac (Hëmo prÆ{}ên pa }emo b›‘e.)
prï~æst, `. - pri~est (Dicå pul prï~æsti ïmaj¤ lîpe krÇnice.)
pri~æstït /se/, gl. svr{. (pri~ästÆ{ /se/, pri~ästæ /se/) - pri~estiti /se/ (MâlÆ }e nÅn se pri~æstït va {ästÿn misæcÇ.)
prÆ}ok, m. - nadimak (PokõjnÆ otåc je bîl balëtÅr, zãto ïmÅmo prÆ}ëk BalëtÅrovi.)
pridÅvåt /se/, gl. nesvr{. (pridãvÅ{ /se/, pridãvaj¤ /se/) - dodavati /se/ (Kad se ~â takëvÿga/takë-væga dogodî, tô se prenã{a, pomålo se pridãvÅ i dõjde vç-lÅ }åkula.)
pridåt, gl. svr{. (pridâ{, pridajû) - dodati (Dësti da såkÆ pridâ jednÇ besçdu i na kråju dõjde vçlÅ }åkula.)
pridçlat, gl. svr{. (pridçlÅ{, pridç-laj¤) - dograditi (MâlÅ nÅn se ‘çnÆ, pa }emo njÿj pridçlat stân na nå{æn.)
prifålet, gl. svr{. (prifålÆ{, prifålæ) - uzmanjakati (VåvÆk ti pëve-~ær prifåle cigarçti! Zâ~ se ne domïslÆ{ nâ nje vådne?)
prifla{tikåt, gl. svr{. (prifla{tikâ{, prifla{tikâj¤) - prilijepiti (SH) (K¤pï mãrku i prifla{tikãj j¤ na kovärtu.)
prigÆbåt se, gl. nesvr{. (prigübje{ se/prigübÅ{ se, prigübj¤ se/prigübaj¤ se) - prigibati se, sa-gibati se (Re~û da ~å se vï{æ prigübjæ{, tô tî j vï{æ rït vïdet.)
prignÇt se, gl. svr{. (prïgne{ se, prïgn¤ se) - prignuti se, sagnuti
pribït prignÇt se
534
se (Kad se va tÿn bærhanï}u prïgne{, skëro tÆ j rït vïdet.)
prigråbit, gl. svr{. (prigråbÆ{, pri-gråbæ) - 1. skupiti grabljama sijeno ili su{anj (I sêno i {û{Ånj trîba na vrîme prigråbit.); 2. pren. nasilno privu}i k sebi kakvo dobro ili dobit (Sç ~â j ostålo od pokõjnæ måteræ, se-bî j prigråbila.)
prijêt, gl. svr{. (prüme{, prüm¤) - primiti, prihvatiti, dobiti (Pri-jêla gospâ ‘mûj i nat›la ‘ûj!)
prika‘ævåt, gl. nesvr{. (prika‘ûje{/prika‘ävÅ{, prika‘ûj¤/prika‘ä-vaj¤) - prikazivati (^å ovô pri-ka‘ûj¤ na televîziji? Tô nî za familijãrni jûdi!)
prîko, pril. - prijeko (Na Petrëvu se dçlaj¤ krîsi. Va ogãnj se klÅdç målo rô`Æc blagoslovje-nïh o Têlovi pa jûdi preskã~¤ prîko.)
prükolica, `. - prikolica (Kad tô na{tivâ{ na prükolicu, zovï me pa }u jå tô zapejåt.)
priko{tåt se, gl. svr{. (priko{tâ{ se, priko{tâj¤ se) - 1. nepozvan se priku~iti jelu (Ov se priko{tâ na såkÿn pÆrÇ.); 2. priku~iti prijevozno sredstvo mjestu za iskrcaj (SV) (Priko{tâj kamijôn uz õgradu.)
prigovÅråt priko{tåt se
535
prikÇ~it /se/, gl. svr{. (prikÇ~Æ{ /se/, prikÇ~æ /se/) - zakva~iti /se/, prikva~iti /se/ (Kamogëd grên onå mi se prikÇ~Æ i ne mëren jæ se otrêst.)
prilç}/prilçgn¤t, gl. svr{. (prilêg-ne{, prilêgn¤) - prile}i, le}i ra-di odmora (Råno se dîgnæn pa pëtli obçda môrÅn sledï} pri-lç}.)
prismœjæn (prismœjena, prismœ-jeno), neodr. pridj. (komp. pri-smujenïjÆ) - 1. nagoren, pripa-ljen uz neposredan izvor topli-ne (O�brve su njÿj prismœjene.); 2. zagoren (Ov kÿmpür je pri-smœjæn, ne dâ se jïst.); 3. pren. podmukao, tup, nedru{tven (Ov je nïkakÿv prismœjæn, ëskud je?)
prismœjenÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. prismujenîjÆ) - 1. nago-reni, pripaljeni uz neposredan izvor topline (^å }e{ storït s tîmi prismœjenÆmi ëbrvami?); 2. zagoreni (Ov prismœjenÆ kÿmpîr neka jî kî }ç, jå ne më-ræn.); 3. pren. podmukli, tupi,
prirâst prismœjenÆ
538
nedru{tveni (Ov prismœjenÆ leh sidî i mu~î.)
prispçt, gl. svr{. (prispêne{, prispê-n¤) - prispjeti (Sû si prispçli?)
prispodÅbjåt, gl. nesvr{. (prispo-dãbjÅ{, prispodãbjaj¤) - uspo-re|ivati {to s ~ime (Ne prispo-dãbjÅj me s nïkÆn, ne vôlÆn tô.)
prispodobït /se/, gl. svr{. (prispo-dobî{ /se/, prispodobê /se/) - 1. usporediti koga ili {to s kim ili s ~ime (S kün bÆn te prispo-dobïla?); 2. uprispodobiti /se/: srediti /se/ i u~initi podobnim za kakvu prigodu (Prispodobï se nãjzad, bärma tÆ j nedïju.)
prili~iti, pristojati (Takëvÿj di-võjki ne prÆstëjÆ lÅndråt po no}ï kî znÅ kåmo ni s kîn.); 2. i}i od ruke (odnosi se na posao) (Ma, pogjçdÅj, såkÿ dçlo njÿj prÆstëjÆ.)
prist¤påt, gl. nesvr{. (pristœpÅ{, pristœpaj¤) - pristupati (Nçka ni ne pristœpÅ sïmo.)
prist¤pït, gl. svr{. (pristœpÆ{, pristœpæ) - pristupiti (Tî mëre{ prist¤pït kad }ç{, ali ôn nç.)
prÆsÇnac, m. Gjd. prÆsœnca - 1. osun~ano mjesto: prisoj (Po-sîjæn salâtu na prÆsûncu pod zidï}æn, pa mi råno dõjde.); 2. vrsta biljke: sunovrat, narcis (NãjprvÆ procvatû prÆsœnci.)
prÆsœn~i}, m. - mali sunovrat (Zï-{Ål je leh jedân prÆsœn~i}!)
pÈlçt/prlçt, gl. nesvr{. (pÈlî{/prlî{ // pÈlîje{/prlîje{, pÈlê/prlê // pÈlîj¤/prlîj¤) - str{ati (Hõj se ostrï} a{ ti tî vlâsi pÈlê.)
p›nja, . - krasta na usnici, herpes (Såkÿ målo mi se na~inî p›nja.)
p›njÅv (p›njava, p›njavo), neodr. pridj. (komp. prnjavïjÆ) - kra-stav, od herpesa (Mi se vïdÆ da si danås prnjavïjÆ leh ~êra.)
p›njavÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. prnjavîjÆ) - krastavi, od herpesa (Ne mëræn od mÇkæ gjçdat ovê svojç p›njavæ ûsnice.)
p›njica, `. - krastica od herpesa na usnici (Ne dlåbÅj tû p›njicu, tô }e påst sâmo.)
p›njina, ‘. - velika, ru‘na krasta od herpesa na usnici (Sëpeta mÆ j zï{la p›njina na ûsnici.)
pri‘çnja p›njina
541
prnjÇ‘it /se/, gl. svr{. (prnjÇ‘Æ{ /se/, prnjÇ‘æ /se/) - br~kati /se/, igrati se u vodi i vodom (Nålæ-la sÅn mu mjâ~næ vodê va la-gamân, nekå se dÆtç prnjÇ‘Æ.)
probÅdåt, gl. nesvr{. (probãdÅ{, probãdaj¤) - probadati (Probã-dÅ me nî~ va p›sÆh ëdjutro.)
prõbava, `. - probava (MÇ~i ga probava.)
probåvit, gl. svr{. (probåvÆ{, pro-båvæ) - probaviti ([tÇmik mu ne mëre probåvit tç{ku hrÅ-nÇ.)
progjçdat, gl. svr{. (progjçdÅ{, progjçdaj¤) - progledati (^Çda vrïmena sÅn ti vçrovala, a tç-kÅr sÅn såd progjçdala.)
prognânÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. prognanîjÆ) - ubla`en izraz za zna~enje 'prokleti' s primjesom divljenja i priznanja (PrognânÆ Måri}! Kî bi rçkÅl da }e ôn dobït p›v¤ nãgradu!)
prognåt, gl. svr{. (prognâ{, pro-gnâj¤) - protjerati, izop}iti (Otåc gÅ j prognâl s kÇ}æ.)
prÿgôn, m. Gjd. prÿgona - uzak prolaz oivi~en `ivicom ili su-hozidom (SV) (Hôj ~ez prÿgôn, }e{ b›‘e.)
progorçt, gl. svr{. (progorî{/pro-gorîje{, progorê/progorîj¤) - progorjeti (Progoräl si rukâv s cigarçtÿn.)
prohÅjåt, gl. nesvr{. (prohãjÅ{, prohãjaj¤) - prolaziti (Onå dâ j cëprnica. Ne prohãjÅj uz nje-jû kÇ}u.)
prÿhod, m. - ~mar, {upak: anus (isto: {k¤jåc) (Bolî ga prÿhëd, vãlda su marõjde.)
pronçst, gl. svr{. (pronesç{, pro-nesû) - odnijeti (JedÅnpût dÅ j mrâk prënesÅl nïkakovoga/nïkakovega mãl~i}a i da su ga na{lï dÇgo od kÇ}æ va nïkako-vÿn {t›pædu sçga raskësmÅ-nÿga/raskësmÅnæga.)
prônt (prõnta, prõnto), neodr. pridj. (komp. prÿntïjÆ) - gotov, pripravan, spreman (VåvÆk si prõnta za kœmpanïju.)
prõnto, pril. - gotovo, pripravno, spremno (Jê se prõnto za pîr?)
propådat, gl. nesvr{. (propådÅ{, propådaj¤) - 1. propadati, uni-{tavati se (KÇ}a nÅn propådÅ, a nü ju { ~în popråvit.); 2. tje-lesno slabjeti (Nü jÿj bojç, sç vï{æ propådÅ.)
propÅst, . Gjd. propÅsti - propast (Sç m¤ j pro{lë vå propÅst: i kÇ}a, i famîlija.)
prosvidråt, gl. svr{. (prosvidrâ{, prosvidrâj¤) - provrtati, izdup-sti svrdlom (SV) (Prosvidrãj mi dvê {kÇjice na onôj låti.)
pro{}änjÆ, s. - 1. oprost (Kad kogå/kegå uvrädÆ{, môrÅ{ ga pro{}ä-njÅ pÆtåt!); 2. hodo~a{}e (isto: hodo~ã{}Æ) (Grëbni~ani/Grë-mi~ani gredû na pro{}änjÆ na GorÇ na Mâl¤ Gëspoju i Mãjki Bë‘jÿj Trså{kÿj na DûhovskÆ pÿndïjak.)
prõslava pro{}änjÆ
546
pro{egåt se, gl. svr{. (pro{egâ{ se, pro{egâj¤ se) - postati oprezan, mudar, lukav (SV) (Dvãput san fålæl pa sÅn se pro{egâl.)
pro{ê{ija, `. - procesija (Na Têlo-v¤ j vçlÅ pro{ê{ija.)
pro{Ærït /se/, gl. nesvr{. (pro{ürÆ{ /se/, pro{üræ /se/) - pro{iriti /se/ (PopråvÆl si se, môrÅn ti pro{Ærït bragç{e.)
pro{Ævåt, gl. nesvr{. (pro{üvÅ{, pro{üvaj¤) - pro{ivati ([tramåci su se nå r¤ke pro{Ævåli.)
provrîst, gl. svr{. (provrÆzç{, pro-vrÆzû) - provu}i nit kroz uski otvor (primjerice: nit konca kroz u{icu igle) (Du{ïca se pro-vrÆzç ~ez konjï}a pa se tô lo`î va `mûj z ÇlÆn/ÇjÆn i vodûn, i va`gç se.)
provrÆzåt, gl. nesvr{. (provrüzÅ{, provrüzaj¤) - provla~iti nit kroz uski otvor (primjerice: nit konca kroz u{icu igle) (Ne vï-dÆn bez o}Ålîh nï{, a ni { njïmi ne vïdÆn konåc provrÆzåt.)
provrizævåt, gl. nesvr{. (provri-‘ûje{/provri‘ävÅ{, provri‘ûj¤/provri‘ävaj¤) - obi~avati pro-vla~iti nit kroz uski otvor (pri-mjerice: nit konca kroz u{icu igle) (Kad sÅn bÆlå mlÅdå pro-vizævåla sÅn bez o}Ålîh.)
provÈslo/provrslo, s. Nmn. pro-vÈslå/provrslå - dr`ak na vjedru ili na kotli}u za kuhanje pa-lente (ProvÈslë rãbÆ za ponÅ{åt pinjåtu.)
prov›tat, gl. svr{. (prov›tÅ{, pro-v›taj¤) - izdupsti (Mï{i su pro-v›tali {kÇje na podÇ.)
pÇnomÿ}, `. Gjd. pÇnomo}i - punomo} (Otåc mÆ j dâl pÇno-mÿ} da mëræn dï} njegëvi sõldi z bãnkæ.)
pûns, m. Gjd. pœnsa - rukavice bez prstiju ili kratke pletene orukvice koje se po velikoj hladno}i stavljaju oko ru~nih zglobova i na donji dio pod-laktice (SV) (Pœnsi po zÆmï nësæ ‘änskæ kê prodãvaj¤ na plåci.)
pœnta, . Gmn. pûnt - 1. potporanj (]ê{ p¤ntåt z `elêznÆmi ili z drvênimi pœntami?); 2. vrh olovke ili grafitni ulo`ak za tehni~ku olovku (SL) (PÇkla mÆ j pœnta. Kãj mÆ j {ijålo?); 3. svrdlo (SV) (RãbÆ mi pœnta za ‘elçzo, a ne za drvë.)
p¤ntapç, s. Gjd. p¤ntapçta - bro{, igla sigurnosnica (P¤ntapç mi se otku~ûje pa }u ga zg¤bït.)
p¤ntarijôl, m. - to~kalo, alat za obilje`avanje (SV) (P¤ntarijôl mÆ j ostâl pu njegå.)
p¤ntåt /se/, gl. nesvr{. (p¤ntâ{ /se/, p¤ntâj¤ /se/) - 1. stavljati pot-pornje (]ê{ p¤ntåt z `elêznÆ-mi ili z drvênimi pœntami?); 2. pren. nagovarati, podbadati (Stâlno me p¤ntâ da jÿj tô kœ-pÆn.); 3. pren. podmetnuti, podbo~iti (P¤ntâj tô målo bëjæ da se ne båtÆ.)
p¤ntîn, m. - jastuk za novoro|en-~e (Tô j bîlo p›vÿ. Danås ni p¤ntînÆh, ni få{Æh, a ni plên.)
p¤ntîna, `. - ~avli} s plosnatom glavicom za pri~vr{}ivanje papira (PrikÇ~i tâ kalændâr s p¤ntîn¤n.)
pûpa, `. - lutka (Blånjanice su lîpe, rïcaste pa su divõj~ice od njïh dçlale pûpÅn vlâsi.)
pÇpak, m. Gjd. pÇpka/pÇfka - 1. pupoljak (Ov {Æpåk ~å smo ga lâni posÅdïli, imäl je ovô lçto {êst pÇfkih.); 2. pupak (Tâ tÆ j måji~ica krÅtkå, vïdet tÆ j pÇpak!)
pÇp~i}/pÇf~i}, m. - mali, mladi pupoljak (Måmo, na {Æpkû j jedân pÇf~i}!)
pûpica, ‘. - lutkica (Srdå{nÅ j, kod pûpica!)
pupolot, m. - lutak (Od sîh ïgra~Åk nãjvôlÆ jednogå pupolëta.)
pupoloti}, m. - mali lutak (Nä}e zaspåt ako mu nî njegëvoga/njegëvega pupolëti}a.)
pÇra, `. - pura, tuka (Dr‘Æmë kë-ko{e i trî pÇre.)
pœrga, `. - purgativno sredstvo, laksativ (P›vÿ operâcijæ trîbÅ popït pœrgu.) � bït kod dÅ j pœrgu popÆl - biti izrazito ne-
pÇnomÿ} pœrga
552
miran (^å tÆ j, pohãjÅ{ kod da si pœrgu popÆlå?)
pÇrica, ‘. - mala pura (Ne kupûj pÇrinu, dësti nÅn je pÇrica.)
pÇrina, ‘. - velika pura (Ne kupûj pÇrinu, dësti nÅn je pÇrica.)
pûsti}, m. - 1. lutka kojoj ma{kare sude i spaljuju je na ^istu sri-jedu (Pûsti} ve} cêl¤ {etemânu vïsÆ na st¤pÇ.); 2. snjegovi} (Nçka sâmo ~a vï{æ napådÅ, dçlat }emo pûsti}a.)
pustinjâk, m. Gjd. pustinjÅkå - pustinjak, samotnjak (@Ævî sâm kod pustinjâk.)
pustït, gl. svr{. (pustî{, pustê) - ostaviti (isto: pu{}åt) (Pustïla sÅn svïtlo na åutu/åvutu cêlu nô} pa mi sæ j baterïja sprÅznï-la.)
pustït se, gl. svr{. (3. l. mn. pustê se) - razi}i se, rastati se (^Çda lêt su ofîrali i na kråju su se pustïli.)
pûsto, pril. - pusto (Pëve~ær po zÆmï. Sï su va kÇ}ah.)
pÇ{kalica, . - dje~ja pu{ka, igra~ka napravljena od bazge kroz ko-ju se izbacuje plod smreke (SV) (Tê pÇ{kalice smo dçlali sâmi, a menî j u‘âl i otåc pomë}!)
pût, m. Gjd. p¤tå - 1. put (AsfÅltî-rali/asvÅltîrali/a{vÅltîrali su nÅn pût do kÇ}æ.); 2. putovanje (Sç smo mu pari}åli i otpråvili ga na pût.)
put, prij. - put, prema, k (Ov pût pçje put Zâgreba.)
pÇtac, m. Gjd. pÇca - dugme, pu-ce (isto: botûn) (]apãj se za pÇtac a{ grê dümja~År.)
pûtÅr, m. Gjd. pûtra - maslac (Kad se pûtÅr skÇha, ostâne måslo i fçca, a onâ j nãjbojÅ s palän-t¤n.)
pûtarica, `. - vrsta salate mekih listova (NïkÆ vôlÆ kristãlku, a mî nãjvôlÆmo pûtaricu.)
putåsa, . - eksplozivni pra{ak ko-jim se za Bo`i} pucalo sa '`e-lezon' (SV) (Va ‘elçzo sæ j zï-træslo putåsæ.)
putï}, m. - mali prilazni put (Ako nÅn ostâne betôna/bitûna, za-betonîrat }emo i dêl putï}a.)
putovåt, gl. nesvr{. (putûje{, pu-tûj¤) - putovati (Afitãl je stân v RÆkï a{ mu se ne dâ såkÆ dân putovåt.)
pœtpudica, `. - labudica (SV) (Pœt-
pudicu mëre{ vïdet kadagëd i va môru.)
pûtri}, m. - 1. manji komad ma-slaca (Pëjutro popijên bêlÿ ka-fç i fçtu krÇha namå‘enu s pû-tri}æn.); 2. vrsta `utoga graha (SV) (Nãjve} smo imçli pûtri}a. On se b›zo skÇhÅ.)
pûzat se, gl. nesvr{. (pû‘e{ se, pû‘¤ se) - klizati se (Pûzali smo se po basamânu.)
pÇzdra, . Gmn. pÇzdÅr - mlohavo meso, `lundra (SV) (^a si dë-nesÅl tû pÇzdru? Sï ga mëgÅl pÆtåt mêso za {nïceli!)
pÇzdrina, . - vrlo mlohavo meso slabe kakvo}e (Nesï mu tû pÇzdrinu nåzÅd, nekå ti dâ spodëbno mêso.)
pû‘, m. Gjd. p¤‘å - pu` (P¤‘ï su mi va v›tu, môrÅn je { ~în po-sïpat.)
putåna pû‘
554
RrÅbït, gl. nesvr{. (rãbÆ{, rãbæ) -
trebati, upotrebljavati (Tâ rçmæn bi rÅbïlo pomolåt.)
rabot, m. - dio obu}e uz petu i no`ni gle`anj (Rabët je dêl kopïce uz pætÇ.)
râbu{, m. - nov~arka, lisnica (isto: bu{tîn, {rãjtaflÆn, takujîn) (Dâ ïmÅ{ ~â va râbu{u?)
râbu{i}, m. - mala nov~arka, nov-~arka za sitni{ (K¤pïla njÿj je lîp râbu{i} na samnjÇ.)
râbu{ina, `. - velika nov~arka (I�mÅ{ râbu{inu kod da si o{târ.)
råca, . - 1. rasa, soj (Onï su dobrï po råci.); 2. patka (S¤sçdi su k¤pïli råce pa smo jÆn se ~Ç-dili.)
racänta, . Gmn. racênt - zumbul, hijacint (Klçtu }u posÅdït vï{e racênt. Vî{ kakë su mi lîpe!)
rå~ina, `. - karcinom kao osobito te{ka bolest (ImçlÅ j rå~inu, ali j, Bëgu hvÅlå, såd dobrë.)
rÅ~ït se, gl. svr{. (rã~Æ{ se, rã~æ se) - militi se: svi|ati se, biti rad ~emu, voljeti {to ~initi (SV) (Dâ ti se ~â rã~Æ tâ palänta?)
rã~jÆ (-Å, -æ), odr. pridj. - pa~ji, ra~ji (Va ku{în da se klãdaj¤ rã~jæ perå.)
ra~ûn, m. Gjd. ra~¤nå - ra~un (Stê storïli ra~ûn?)
ra~unålo, s. - zastarj. naprava za zbrajanje i oduzimanje u pu~-koj {koli (Dicå su za MikÇlu dobïla ra~unålo i ~Çdila se da za ~â j tô.)
ra~unåt, gl. nesvr{. (ra~unâ{, ra-~unâj¤) - 1. ra~unati (UmçlÅ j dobrë ra~unåt.); 2. pren. imati u vidu koga ili {to (Podvæzãl sÅn se ~oviku tô storït, pa ôn ra~unâ nâ me.)
råd (-a, -o), pridj. (samo u Njd. i mn. svih triju rodova) - voljan, sklon (Råd/råjÆ sÅn ti tô storït leh... // Råda/råjÅ sÅn pô} spåt leh vâ tÿ gjçdat.); (VåvÆk skÇ-hÅn pçkmez od ÅrmulînÆh a{ mi ga dicå råda pojidû.); (Rådi smo sidçli nå bÅnku a{ bïmo n¤trï na{lï vÿj~â za pojïst.)
radï}, m. - vrsta divlje ili vrtne sa-late iz roda masla~aka: lo}i-ka (Za ve~çru smo radï} i kÿm-pîr.)
râdijo, s. - radijski prijamnik (StrÆ-~çvi su p›vÆ va selÇ imçli râdi-jo.)
radiôna, `. - radionica (CêlÆ dãn je va radiôni a{ da môrÅ nî~ fïnit.)
rãjzat, gl. nesvr{. (rãjzÅ{, rãjzaj¤) - kru`iti od mjesta do mjesta u potrazi za dobrim provodom, zabavom (SV) (Cêlu nô} su rãj-zali od o{tarïje do o{tarïjæ.)
råk, m. - 1. rak (UlovïlÅ j råka i do-neslå ga va bujolï}u.); 2. rak (bolest: karcinom) (Oboläl je od råka.)
rakïja, . - rakija (Zanesï mu bëcu rakïjæ.)
rakijâ{, m. Gjd. rakijÅ{å - osoba koja neumjereno pije rakiju (Ne k¤mpanjãj se z rakijÅ{ôn!)
rakïjica, `. - rakija kao osobito ukusno pi}e (]ê{ jednÇ rakïjicu? Re~û dÅ j dobrå za `elÇdac.)
rakïjina, `. - 1. `estoka rakija (^å si mi dâl tû rakïjinu? Tô se ne mëre pït!); 2. rakija kao pi}e koje uzrokuje mnoge proble-me (^å sæ j onå sirotå napåtila zbog rakïjinæ!)
Råkovo Selo, m. - top. zaselak Buzdohnja u cerni~koj plova-niji, rabi se i oblik Råki, m. mn.
rãdnÆ Råkovo Selo
556
råkva, `. Gmn. råkÅv - 1. kanal kroz koji protje~e voda na mlin ili pilanu (Perå su napådala va råkvu pa vodå ne mëre do kôl.); 2. grobna jama: raka (Ne mëræn ni pogjçdat va råkvu.)
råno, pril. - rano (Pëjutro se råno zbœdÆn, a pëve~ær råno grên spåt.)
rånjenÆk, m. - ranjenik (Va råt¤ j bîlo ~Çda rånjenÆkÆh.)
rãsada, `. - biljke za rasa|ivanje (Bî{ mi dâl målo rãsada od brëskvæ?)
rasadü{}æ, s. - njive (KrabÇje su bîle g›de. Imçle su dûgi zvÿncï na {pÅgÇ i måske kod medvïdi. Za tî zvÿncï k¤pït nïkÆ su u‘åli dåt i rasadü{}Å (to njïve).)
rãsadnÆk, m. - rasadnik (Pëh¤mÿn je vçlÆ rãsadnÆk.)
rasahnÇt se, gl. svr{. (3. l. jd. ra-såhne se, rasåhn¤ se) - rasu{iti se toliko da vi{e ne mo`e dr-`ati teku}inu (odnosi se na dr-veni sud) (Bå~va sæ j rasahnÇla. MôrÅmo j¤ namo~ït.)
rashi}ævåt se, gl. nesvr{. (rashi}û-je{ se/rashi}ävÅ{ se, rashi}ûj¤ se/rashi}ävaj¤ se) - biti neu-mjeren (P›vo su se rashi}ævåli z sîn i så~Æn, a såd jÆn je krepåla kråva.)
rashïtÅn (-a, -o), neodr. pridj. - 1. razbacan (^a ni lïpjæ vïdet po{tivâna leh rashïtana drvå?); 2. pren. umi{ljen, koji sebe dr`i zna~ajnim (SH) (PohãjÅ ëkolo vås rashïtÅn.)
raspolo‘änjÆ, s. - raspolo`enje (Do~çkali smo Nëvÿ lçto va dobrôn raspolo`änj¤.)
raspovïdet, gl. svr{. (raspovî{, raspovê) - na{iroko objasniti, rastuma~iti do u potankosti (SH) (PÆtãl sÅn ga kakë tô dçlÅ, a õn sæ j raspovîl i våje mi dosÅdîl.)
rasvanÇt, gl. svr{. (3. l. jd. rasvå-næ) - rasvanuti, sasvim svanuti (RasvanÇlÿ j, ståni se!)
ra{~amåt se, gl. svr{. (ra{~amâ{ se, ra{~amâj¤ se) - 1. razgorjeti se (odnosi se na vatru) (samo 3. l. jd.) (isto zn. 2: ra{}aråt se) (SH) (DÇgÿ j tinjålo, ve} m¤ j dobå da se ra{~amâ.); 2. napo-kon se oporaviti i po~eti dje-lovati (Ra{~amåla sæ j i po~ælå dçlat.)
ra{ålovat, gl. svr{. (ra{åluje{, ra-{åluj¤) - maknuti, odvojiti oblogu za betoniranje od osu-{enoga betoniranoga dijela (SV) (JÇtra tô ra{ål¤j.)
ra{~ïstit, gl. svr{. (ra{~ïstÆ{, ra{~ï-stæ) - pren. ra{~istiti, me|u-sobno razjasniti (Sç smo ra{~ï-stili i sad smo sëpeta prïjateli.)
ra{~rÆvït se, gl. svr{. (ra{~rüvÆ{ se, ra{~rüvæ se) - pro{iriti spo-sobnost crijeva za uzimanje velikih koli~ina hrane (SV) (Ali si se ra{~rÆvîl. Nïkad nä}e{ oslåbet!)
rastopjæn ra{~rÆvït se
563
ra{}aråt se, gl. svr{. (3. l. jd. ra{}arâ se) - 1. razvedriti se (odnosi se na nebo) (SV) (JÇtrÿ j jâko pådalo, a zapõlnæ sæ j ra{}arålo.); 2. razgorjeti se (odnosi se na vatru) (isto: ra{~amåt se) (DÇgÿ j tinjâl, ve} m¤ j dobå da se ra{}arâ.)
ra{îrat, gl. svr{. (ra{îrÅ{, ra{îraj¤) - skinuti s konja opremu za vu~u (SV) (Ra{îrÅj ga!)
ravnïca, `. - ravnica, ravnina (Storïli su kÇ}u na ravnïci.)
RâvnjÅrskÿ Selo - top. zaselak naselja Cernik u cerni~koj plo-vaniji (On je z Râvnjarskÿga Selå/RâvnjarÆh, büvÅ va Râv-njarskÿmu SelÇ/RâvnjÅrÆh.) Rabi se i naziv RâvnjÅri, m. mn.
razabråt se, gl. svr{. (razaberç{ se, razaberû se) - sabrati se, razbistriti se (Nebëga, bÿlnâ j na `Æfcï i rætkë se razabrç.)
razâ} se, gl. svr{. (razãjde{ se, razãjd¤ se) - razi}i se (O`enïli su se i våje raza{lï.)
razadnït, gl. svr{. (razadnî{, raza-dnê) - rastaviti drvenu ba~vu, skinuti joj dno radi ~i{}enja (SV) (Razadnï bå~vu pa }emo j¤ o~ïstit.)
râzÅn (rÅznå, râzno), neodr. pridj. - pun (odnosi se na posudu koja je do vrha ispunjena te-ku}inom ili sipkim materija-lom) (SV) (Zåpri vëdu! Bå~vÅ j rÅznå.)
razdrÅ‘ït se, gl. svr{. (razdrã‘Æ{ se, razdrã‘æ se) - razdra`iti se, razjariti se (osobito u pi}u) (Målÿ j pëpÆl pa sæ j razdrÅ`îl i pë~æl zïjat.)
razdrhtåt se, gl. svr{. (razd›h{}e{ se, razd›h}¤ se) - izazvati ne-kim naglim poticajem sna`no drhtanje ~itava tijela (Bîlÿ j jâko zÆmå, så sÅn se razdrhtåla.)
razdrÆstït, gl. svr{. (razdrüstÆ{, razdrüstæ) - razbiti u komadi}e (SV) (RazdrÆstül je pijåt.)
razdrobït, gl. svr{. (razdrobî{, razdrobê) - razdrobiti, razmr-viti (KrÇh razdrobî{ i dodâ{ va mêso za pÿlpçte.)
razdvÅjåt, gl. nesvr{. (razdvãjÅ{, razdvãjaj¤) - razdvajati (Dïca, ne razdvãjÅjte se od nas.)
razdvojït /se/, gl. svr{. (razdvojî{ /se/, razdvojê /se/) - razdvojiti /se/ (O�fce su nÅn se pomÆ{åle pa smo jih razdvojïli.)
razêt, gl. svr{. (razåme{, razåm¤) - raznijeti, razgrabiti (SV) (Bîlÿ j cêno pa su `änskæ sç råzæle.)
na vidjelo (VåvÆk razlã`e sç ~å kœpÆ.); 2. tuma~iti, izlagati {to (DÇgÿ j razlÅgåla i na kråju su jÿj povçrovali.); 3. stavljati {to na razli~ita mjesta (RazlÅgåli su asfâlt uz cçstu.)
razlêt /se/, gl. svr{. (3. l. jd. razlijç /se/, razlijû /se/) - razliti /se/ (MlÆkë mi sæ j razlêlo po tlÇ.)
razletçt se, gl. svr{. (razletî{ se, razletê se) - razletjeti se (Tï}i su se razletçli.)
rãzlika, `. - razlika (Vçla rãzlika va lçtÆh je mçd njimi.)
razlÆvåt /se/, gl. nesvr{. (3. l. jd. razlüvÅ /se/, razlüvaj¤ /se/) - razlijevati /se/ (L¤`åc se razlüvÅ kad su vçlÆ da`jï.)
rãzlog, m. - razlog (Tô j dëbÅr rãzlog.)
razlomït, gl. svr{. (razlomÆ{, ra-zlomæ) - razlomiti (Razlomïli smo krÇh.)
izlo`iti {to kome (Sç si mi lîpo razlo`ïla, a sejednë ne znân ~å bi{ od menç otçla.); 3. poraz-mjestiti, staviti na razna mjesta (Razlo`ïli su tô uz cçstu.)
razmÅhåt se, gl. svr{. (razmã{e{ se, razmã{¤ se) - razmahati se (NÆsû j¤ abadåli a{ j¤ nÆsû ~Çli, pa sæ j razmÅhåla da ju vïdæ.)
razmçstit /se/, gl. svr{. (razmçstÆ{ /se/, razmçstæ /se/) - 1. razmjesti-ti, premjestiti (SkÇpa smo si-dçli pa nas je u~ïtejica razmçsti-la.); 2. se: izmijeniti, promije-niti mjesta (Marïja i jå smo se razmçstile.)
rekçtikavÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. reketikavîjÆ) - 1. upravo onaj koji ima krive noge (SV) (Vî{ ga ôn rekçtikavÆ.); 2. rahiti~ni: slabih kostiju (RekçtikavÆ jûdi su bõlnÆ jûdi.)
rên, rê{, rê, rêmo, rête, redû, prezent gl. u zna~enju ’ide{ li’ i dr. na po~etku upitnih re~eni-ca (isto: grên, grê{, grê, grêmo, grête, gredû) (Rê{ s mån¤n?; Rêmo skÇpa ili pësebi?; Rête zdôlu?)
red’ipçto/rejipçto rên
571
rängær, m. Gjd. rängera - rent-genski aparat (NônÅ j reklå da su j¤ z nïkakovÆn rängerÿn slï-kali.)
rêp, m. Gjd. ræpå - 1. rep (Påzi da te ne ÇdrÆ z ræpôn.); 2. na~in povezivanja kose na zatiljku (VåvÆk je vlâsi væzåla va rêp.)
repâtÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. repatîjÆ) - repati, koji je duga-~koga repa (Jå bÆn onôga/onê-ga repâtÿga/repâtæga mÅ{kå.)
repæ~ït se, gl. svr{. (repä~Æ{ se, repä~æ se) - nametljivo i ko~o-perno iskazivati osje}aj vlasti-te osobite vrijednosti (SV) (DëbÅr je kad smo sâmi, a kad je kî s nåmi, zåjedno se re-pä~Æ.)
repï}, m. - 1. trtica (SegajÇtra me jâko bolî va repï}u, }e se vrî-me promÆnït.); 2. repi} (Vî{ kako ti påsi} mã{æ z repï}en!); 3. tanak struk kose svezan na zatiljku (Rætkï su jÿj vlâsi pa jÿj je i repï} tånak.)
rçp¤h, m. - lopuh: biljka velikih listova koja raste uz vodu (isto: lçp¤h) (Uz Ri~ïn¤ j jo{ fânj rçp¤hÆh!)
rïci}, m. - kovr~ica (Språvila sÅn jÿj p›vÆ rïci}i.)
rïco, m. Gjd. rïcota - mu{ka osoba kovr~ave kose (SV) (Rïco ïmÅ rïcasti vlâsi.)
Ri~ïna, . - 1. Rje~ina, rijeka ponor-nica koja izvire na sjevernom dijelu Grobni{}ine i ulijeva se u more u Rijeci (na lokalitetu
imenom Delta) (Tô j bÆlå bo-gåta famîlija. Imçli su målÆn na Ri~ïni.); 2. podru~je u gor-njem toku Rje~ine (Va Ri~ïni råno sûnce zapÅdç.)
Ri~ïnac, m. Gjd. Ri~ünca - etn. stanovnik podru~ja oko Rje~i-ne (Za jûdi kî büvaj¤ va sçlÆh/selîh uz Ri~ïnu se re~ç da su Ri~ünci i da jâko rastꑤ dok povädaj¤.)
ri~ünskÆ (-Å, -ÿ), pridj. - koji je svojstven Ri~ini, podru~ju u gornjem toku Rje~ine (Natä`e po ri~ünskÆ.)
rïga, `. - vrsta aromati~ne trave koja se priprema kao salata, lat. Brassica eruca (Za ve~çru smo rïgu i kÿmpîr na salâtu.)
rijåvet, gl. nesvr{. (3. l. jd. rijåvÆ, rijåvæ) - r|ati, prekrivati r|om (Kotãl je pë~æl rijåvet.)
rijåvetrezärva
573
rijâvÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. rijavîjÆ) - r|avi, koji je prekri-ven r|om (isto: rÇzinavÆ) (Prë-dÅl mÆ j rijâvÆ kotâl.)
RÆkå, `. - Rijeka (Afitãl je stân v RÆkï a{ mu se ne dâ såkÆ dân putovåt.)
rünka, `. Gmn. rïnÅk - metalni obru~ ili kop~a (Dvâ këmÅda }emo spojït z rünk¤n.)
rïn¤t, gl. svr{. (rîne{, rîn¤) - gur-nuti (Påzi da ga ne rîne{!)
rïpa, `. - repa (Målo drôp }emo ~¤våt za rïpu kïsat, a od drÇgÆh }emo rakïju spç}.) � mo} po-sæt rïpu na komÇ/kemÇ - biti prljav, imati prljavu ko`u (PÇno tÆ j fÅjkîh! Moglë bi se na tebï rïpu pësæt.)
rïpica, `. - jestiva repa (Sî pësæl rïpicu?)
rïs, m. - zvjerka ris (RïsÅ j ~Çt na Jelänskÿn vrhÇ.)
rü{kÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - koji je svojstven gradu Rijeci (Tô vÅn je rü{kÆ krÇh.);
rü{kÆ, pridj. m. poimen. - knji`evni (odnosi se na jezik) (Onå sâmo po rü{kÆ povädÅ.)
rït, `. - stra`njica (BelogÇzÅ j tï} z bêlÆn pärjæn na rïti.) � obrnÇt komÇ/kemÇ rït - izne-
vjeriti koga, ne pomo}i kome kad mu je potrebno (ObrnÇla mÆ j rït kad mÆ j rÅbïlo.) � bït kod kœrbina rït - biti bez reda, smisla i moralne obveze (O�vo kod dÅ j kœrbina rït. SåkÆ dõjde i prõjde kad gÅ j vëja.)
ritåt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. ritatïjÆ) - osoba pozama{ne stra`njice (Ritåt je, ma ne bï bîl da dçlÅ.)
rÆtåt se, gl. nesvr{. (rütÅ{ se, rütaj¤ se) - bacakati se, udarati noga-ma (Ne rÆ}ï se, a{ }e{ påst!)
rïtica, . - dje~ja stra`njica (Så jÿj je rïtica ~rjenå.)
rïtina, `. - velika stra`njica (Onå ïmÅ vçl¤ rïtinu.)
rïti~at se, gl. nesvr{. (rïti~Å{ se, rï-ti~aj¤ se) - 1. uzajamno se na-guravati stra`njicama (obi~no u ma{kara, zvon~ara) (Mâ{kare gredû po cçsti, rïvaj¤ se i rïti-~aj¤.); 2. vrsta dje~je igre u ko-joj sudjeluju dva igra~a koji, okrenuti le|ima i pridr`avaju}i se rukama, poku{avaju suigra-~a podignuti na svoja le|a (]êmo se rïti~at potla {kôlæ?)
rïti{}æ, s. - 1. ukupna povr{ina stra`njice (Imâ fãnjskÿ rïti{}æ.);
rïti{}ærijâvÆ
574
2. dio hla~a koji prilije`e na stra`njicu (SV) (Pro{¤pïle su mi se bragç{e na rïti{}¤.)
rîva, `. - obala za pristajanje putni~kih i teretnih brodova (^Çda judîh je na rîvi, ~çkaj¤ brôd.)
rïvat /se/, gl. nesvr{. (rïvÅ{ /se/, rï-vaj¤ /se/) - gurati /se/ (SprÅznïla mi sæ j baterïja, pa smo rïvali åvuto skoro do Drå`Æc.)
rîz, m. Ljd. rÆzÇ - rez (Rîz mÆ j za cælogå/cælegå trbÇha.)
rïzat, gl. nesvr{. (rî‘e{, r) - re-zati (Påzi da se ne porî`e{ dok rî`e{.)
rïzi{Ån (rïzi{na, rïzi{no), neodr. pridj. (komp. rizi{nïjÆ) - koji sadr`i mogu}u opasnost (Tô j rïzi{Ån posâl i ne mëren ti pomë}.)
rïzi{nÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. rizi{nîjÆ) - upravo onaj koji sa-dr`i mogu}u opasnost (Da bi nïkakova rïzi{nÅ dçla dçlÅl, kï znâ ~â j tô?)
rizikåt, gl. nesvr{. (rizikâ{, rizikâ-j¤) - odva`iti se na {to unato~ opasnosti, izlo`iti se mogu}em neuspjehu (Rizikãl si i ôv pût dobrë pro{âl.)
rîzla, `. - drobljeni pijesak s di-menzijama zrna do 4 mm (SV) (Dopejï mi kÇbik rîzlæ.)
rï‘it se, gl. svr{. (rï‘Æ{ se, rï‘æ se) - ravnati se (SV) (Rï`Æ se po tôj Çri a{ onå rê të{no.)
ri‘njï}, m. - mali re`anj (suho-mesnate namirnice ili vo}a) (SV) (Dãj mi ri`nji} narãn~æ!)
roba, `. - 1. tkanina (Ve} su mu bragç{e krÅtkç. Nâ} }u këmÅd spodëbnæ rëbæ i do{tukåt/do-na{tukåt.); 2. odje}a uop}e (SåkÅ j ‘änskÅ imçla svôj bãn-~i} i na njên bi kjæ~åla dok bi zïpirala rëbu.); 3. predmeti za prodaju (JÇtra }emo dobït rë-bu pa dÿjdïte vïdet.)
rodït /se/, gl. svr{. (rodî{ se, rodê /se/) - roditi /se/ (Rodïla sæ j na ~etïre i dçset.)
roditäjskÆ, pridj. m. poimen. - roditeljski (rabi se samo u sin-tagmi roditäjskÆ sãstanak.) (Måmo, ve~erås je roditäjskÆ sãstanak.)
rôd¤l, m. Gjd. rôdula - valjak (Hãr-ta sæ j namotÅvåla na rôduli.)
rod’Åk, m. - ro|ak (On tÆ j rëd’Åk.)
rod’akïnja, `. - ro|akinja (Tô tÆ j rod’akïnja.)
rôg, m. Gjd. roga, Ljd. rogÇ - rog (^ovïka se dr`î za besçdu, a blâgo za rëgi!) � slÅgåt se kod rogi va vrï}i - ne slagati se, sva|ati se, ne podnositi se (Bråt i sçstra su, a sl㑤 se kod rëgi va vrï}i.) � {kûro kod va rogÇ - potpuni mrak (Nî svïtla va selÇ pÅ j {kûro kod va rogÇ.)
rudâr, m. Gjd. rudÅrå - rudar (RudÅrï su {lï va rûdnÆk.)
rûdnÆk, m. Gjd. rûdnika - rudnik (RudÅrï su zï{li z rûdnika.)
rufijân, m. - osoba naopake }udi (On je rufijân, pët¤kÅl bi se i kÅrâl.)
rugobå, `. - rugoba (Kakôva ru-gobå? Kî bi {âl za rugobÇ?)
rûj, m. Gjd. r¤jå - grm crvena li{}a ujesen (Rœj je nãjlïpjÆ o pozümku.)
r¤kå, `. Ajd. rûku - ruka (Mã{æn z rukûn.) � dobrå r¤kå - bo‘i}ni ili novogodi{nji dar (Za dobrÇ rûku sÅn dobïla postolï.); (Do-neslå mÆ j cikulâdu za dobrÇ rûku.) � dô} prÅznïh rûk - do}i kome bez i~ega (Ne më-re{ nïkÿmu/nïkçmu dô} prÅz-nïh rûk.) � dêsnÅ r¤kå - velika pomo} (Onå mÆ j dêsnÅ r¤kå! ^å bÆn be‘ njê?) � mÇ{kÅ r¤-kå - znak prisutnosti marna mu{karca (VïdÆ se da tôj kÇ}i fålÆ mÇ{kÅ r¤kå.) � bït komÇ/
kemÇ prodœ‘ena r¤kå - pomo}, izvr{itelj (On m¤ j prodœ‘ena r¤kå. DçlÅ sç ~å se ovômu/ovêmu gr¤stî.) � ‘änskÅ r¤kå - znak prisutnosti vrijedne `e-ne (VïdÆ se da tôj kÇ}i fålÆ ‘änskÅ r¤kå.) � dåt komÇ/kemÇ odrä{ene/slobodne rûke - ovlastiti koga za {to (RçkÅl mÆ j nçka tô jå storîn i dãl mi odre{äne/slëbodne rûke.) � k¤pït/kupovåt spod r¤kê - kupiti/kupovati {to od prepro-dava~a (Cikulâde smo kupo-våli spod r¤kê.) � prodåt/prodÅvåt spod r¤kê - prepro-dati/preprodavati (Nî se tô smçlo va butîgi prodÅvåt, sâ-mo spod r¤kê.) � bït srï}næ r¤kê - osoba kojoj je sre}a na-klonjena, sretnik (Onâ j srï}næ r¤kê. VåvÆk dobîje na tõmbuli.) � imçt zlâtne rûke - spo-sobnost, marljivost (I�mÅ zlâtne rûke, sç ÇmÆ i za sç j¤ j vëja.) � rûku na s›ce - iskreno (Dâ ti se pija‘â måja? - Rûku na s›ce, nç!) � va jednÇ rûku - mo`da, mogu}e, vjerojatno (Mïslela sÅn da nümÅ pråvo, a va jednÇ rûku i ïmÅ.) � va nãjmanj¤ rûku - najmanje (Moglå tÆ j, va nãjmanj¤ rûku, pijåt j¤hê skÇhat, kad ti ve} nî otçla dÆtç po~¤våt.) � bït {i-rokê r¤kê - dare‘ljiv (Njegå pütaj, õn je {irokê r¤kê.)
ru~ïna r¤kå
578
r¤kåt, gl. nesvr{. (rœ~e{, rœ~¤) - glasati se poput krave, ispu{tati krikove (Rœ~e{ kod kråva! Fær-mâj!)
rukâv, m. Gjd. rukÅvå - rukav (^a bïte måju na krâtkÆ ili na dûgÆ rukÅvï?)
rukavïca, `. - rukavica (Zåmi ru-kavïce a{ je jâko zÆmå.)
rÇkn¤t, gl. svr{. (rûkne{, rûkn¤) - naglo udariti ili izbiti (Nî tô za pomålo dçlat, rÇkn¤t }emo i storît.)
rûm, m. Gjd. rÇma - rum (Lüj mi målo rÇma va ~âj.)
rœmbica [rœÜbica], `. - beretka, francuska kapa (KlålÅ j rœm-bicu nå glÅvu i {lå na bÇs.)
sakçt, m. - vre}a (isto: vrï}a) (Vï{e ne mëræn nosït sakçt cimänta.)
såkÆ (såkÅ, såkÿ) zamj. - svaki (Afitãl je stân v RÆkï a{ mu se ne dâ såkÆ dân putovåt.) (SH) � såkÿ målo - s vremena na vrijeme (Fa`õl se såko målo podlüvÅ da se ne bï prismÇdÆl ili }apâl za padçlu.)
sakrabõjskÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - sakramentski; ubla`en izraz u blagoj psovki kojim se izra`a-
va ~u|enje i zapanjenost ~ime (isto: sakramänskÆ) (SakrabõjskÆ sæ j udrîl.)
sakramênt, m. Gjd. sakramänta - sakrament (I prï~æst i bärma su sakramänti.)
sakramänskÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - sakramentski; izraz u psovki kojim se izra`ava i ~u|enje i zapanjenost ~ime (isto: sakra-bõjskÆ) (SakramänskÆ sæ j udrîl.)
sædlo, s. Nmn. sædlå - sedlo (Lîpo se dr`î va sædlÇ.)
segajÇtra/segÇtra, pril. - jutros (Ne }œtÆn se dobrë sçgajÇtra.)
sejedno/sejeno/sejno/sæno, pril. - svejedno, pa ipak (^â j storenë storenô j, ma bÆn sejednë/se-jenë/sænë vôlæl da ste me pÆtåli.)
sçkÆtÅdân, pril. - svako toliko vre-
mena, svakih nekoliko dana (Dõjde k menï sçkÆtÅdân.)
sek›va, . Gmn. sek‹v/sek›v - sve-krva (Sek›va mÆ j u‘åla re} da pripråvÆn mâlÿmu pï}u. A i za tælcå se re~ç da mu se dâ pï}a.)
säkulica, . - tanka platnena traka za pri~vr{}ivanje remena na pojasu hla~a ili suknji (SH) (Za{üj mi jo{ jednÇ säkulicu da mi rçmæn lîpo stojî.)
sçlæn, m. Gjd. sçlena - celer (isto: {çjÆn) (Fa`õl se såko målo podlüvÅ da se ne bï prismÇdÆl ili }apâl za padçlu. Dodâ se kapÇlæ, cesnå, sçlæn, påprikæ.)
selo, s. Nmn. selå - selo (PohÅjålÅ j po selÇ dr`ê} se bohoråto.)
sêno, s. - sijeno (Sêno smo vozïli dëma z plåninæ na krâj ÅgÇsta/ÅgÇ{ta/ÅngÇ{ta.) � kod dÅ j sêno zïnÅ{Ål - biti nemarno, neuredno odjeven (naj~e{}e kada ko{ulja viri izvan hla~a) (Pospråvi se, zgjädÅ{ këd dÅ si sêno zïnÅ{Ål.)
serïlo, s. - 1. velika nu`da ([ãl je na serïlo.); 2. pren. osoba do-stojna prijezira (Serïlo jednë, za nï{ si, srân te bÇdi!); 3. javni nu`nik (SH) (V RÆkï su storïli serïlo.)
sfurijåt se, gl. svr{. (sfurijâ{ se, sfurijâj¤ se) - iskaliti bijes na kome (SV) (Sfurijãl sæ j v ÿ{ta-rïji i do dëma gÅ j jâd pro{âl.)
shÅjåt se, gl. nesvr{. (shãjÅ{ se, shãjaj¤ se) - okupljati se bez u~inka (SV) (Kulïko pût sÅn se shÅjâl tåmo i sç zåbadavæ.)
shajævåt se, gl. nesvr{. (shajûje{ se/shajävÅ{ se, shajûj¤ se/sha-jävaj¤ se) - obi~avati posje}i-vati koga (SV) (Smîrÿn se sha-jûje{ k njîn, a våvÆk te g›do otpråvæ.)
sïla, `. - 1. sila (P¤hålÿ j za sûn sïl¤n.); 2. prijeka potreba (Tô su fÅntâzije i nü mi sïla togå/tegå naslÆ{åt/na{lÆ{åt.); (Sïla nÅn je krôv prena~inït, a{ pœ{-}Å nå se strâne.); 3. nu‘da (ve-lika i mala) (Recïte {ofærÇ da stâne! Sïla mÆ j, ne mëræn ve} tÈpçt.)
sïlÅn (sÆlnå, sülno), neodr. pridj. (komp. silnïjÆ) - koji je bez premca (Onâ j sÆlnå, nî takëvæ va selÇ.)
sÆlït /se/, gl. nesvr{. (sülÆ{ /se/, sülæ /se/) - siliti /se/ (Ne sÆlï se ako ne mëre{.)
sülnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. silnîjÆ) - upravo onaj koji je bez premca (Za sülnÆn sæ j o`enïla. Dobrë }e jÿj bït.)
sïme, s. Gjd. sïmena - sjeme (Da su nå{i stârÆ {lï va B›g¤d po sï-me pa su kÿmpîr nåzvÅli brg¤-jåc.)
simæncç, s. - sjeme kao osobito va`na pojavnost (Lîpo mojç
simæncç, ~å bimo da te nÆsmë språvili.)
simänjÆ, s. - sjemenje (SimänjÆ tÆ j va {kåtuli va konëbi.)
sïmo, pril. - ovamo, amo (Bålavice jednå, sïmo hôj ako sân ti rç-kla!) � sïmo-tåmo - mijenjanje smjerova (Teklï smo sïmo-tå-mo dok se nÆsmë {tufåli.)
sîn, m. - sin (Sîn joj Ç~Æ za drçjÅra.)sïna, `. - sjena (Kamogëd grên,
sïna grê zå man¤n.)sinïca, . - sjenica (Sinïce su storï-
le njÅzlë pod krovôn.)sïnÿ}/sïnÿjka, pril. - sino}, pro{le
ve~eri (Sïnÿ}/sïnÿjka sÅn bîl Drå`icah.)
sino}änjÆ, s. - popodnevno spava-nje (SH) (Sî bîl na sino}änj¤?)
sinoko{a, `. - sjenoko{a (Kosïli su na nå{ÿj sinokë{i.)
sinjâl, m. Gjd. sinjÅlå - oznaka (Va plânini se rï`Æ{ po sinjÅlÇ.)
skÈbçt/skrbçt, gl. nesvr{. (skÈbî{/skrbî{, skÈbê/skrbê) - brinuti se oko ~ega, pribavljati potreb-no (Nôna skÈbî/skrbî o njemÇ dok mu nî ocå ni måteræ.)
skrœ{enÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. skru{enîjÆ) - skru{eni, pogru`e-ni (Skrœ{enÆ ~ovïk znâ ~å smî, a ~å ne, a drÇgÆ mïslæ da smê sç.)
skrÇtit se/skr¤tït se, gl. svr{. (3. l. jd. skrÇtÆ se/skrœtÆ se, skrÇtæ se/skrœtæ se) - skrutiti se, po-stati krutim (Kad se j¤hå ostœ-dÆ, mâst na vrhÇ se skrÇtÆ/skrœtÆ i tô su v›næzi/v›njæzi.)
skÇcat, gl. nesvr{. (skÇcÅ{, skÇca-j¤) - 1. stenjati (^å skÇcÅ{? ^å te ~â bolî?); 2. tu`iti se na te{ko}e (CêlÆ dân skÇcÅ da ga
bolî zûb.); 3. {tucati (Prestrå{i ga pa }e færmåt skÇcat.)
skÇcavac, m. Gjd. skÇcafca - 1. {tu-canje (Cêlu nô} mæ j skÇcavac mÇ~Æl.); 2. osoba koja {tuca (Prestrå{i skÇcavca pa }e mu skÇcavac prô}.)
skœ~æn (skœ~ena, skœ~eno), neodr. pridj. (komp. sku~enïjÆ) - sku-~en, stisnut, bez mogu}nosti pokreta (BÆlâ j vçlÅ gÇ`va va bÇsu i bÆlå sÅn så skœ~ena.)
skœ~enÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. sku~enîjÆ) - sku~eni, stisnuti, koji je bez mogu}nosti pokreta (Pospråvi je va onû skœ~en¤ kåmaru.)
skÇhat, gl. svr{. (skÇhÅ{, skÇhaj¤) - skuhati (VåvÆk skÇhÅn pçkmez od ÅrmulînÆh a{ mi ga dicå råda pojidû.)
skulÆkåt, gl. nesvr{. (skulü~e{, sku-lü~¤) - cvile}i jaukati (SV) (Sku-lü~e nå vas glÅs, kod da ga këj¤.)
skÇmina, `. - `vala, slina (SH) (SkÇmine mu cÆdê z ûst.)
slabÇnjavÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. slabunjavîjÆ) - slabunjavi, sla-ba{ni (Dãj menï to slabÇnjavÿ kafç, måkÅr me s›ce nä}e.)
sla~ïlo, s. - zmijska ko`a iz koje se zmija izvla~i jednom godi{nje (SV) (isto: slâk) (Na{lï smo zâ-da kÇ}æ kã~jæ sla~ïlo.)
slÅ~ït /se/, gl. nesvr{. (slã~Æ{ /se/, slã~æ /se/) - svla~iti /se/ (Sï smo se skÇpa slÅ~ïli.)
sla~ævåt se, gl. nesvr{. (sla~ûje{ se/sla~ävÅ{ se, sla~ûj¤ se/sla-~ävaj¤ se) - obi~avati se svla~iti (NÆsmë se imçli kâj sû} pa smo se su~ävåli såk¤da.)
slådak (slatkå, slåtko), neodr. pridj. (komp. slåjÆ) - sladak (Bêlæ ~rï{nje su rçjæ od ~rjênÆh, ali su i slåjæ.)
slådoled, m. - sladoled, ledena slastica (Smîrÿn je davlâl da mu kœpÆn slådoled, pa sÅn mu ga i k¤pîl.)
slÅgåt, gl. nesvr{. (slã‘e{, sl㑤) - slagati, dovoditi u red (SlÅgåla j litråti v Ålbûm.)
slÅgåt se, gl. nesvr{. (slã‘e{ se, sl㑤 se) - slagati se (Ali se slã-`ete! Kod da tãncÅ{ s cëtastÆn.)
slâk, m. - 1. zmijska ko`a iz koje se zmija izvla~i jednom godi{nje (SV) (isto: sla~ïlo) (Na{lï smo zâda kÇ}æ kã~jÆ slâk.); 2. slak, biljka penja~ica (Nask¤bï målo slâka!)
slåma, `. - slama (O Bo`ï}u sæ j pod stôl klÅdåla slåma.)
sla{}ïca, . - poslastica (Za MikÇlu su dicå dobïla ~Çda sla{}îc.)
slåt, gl. nesvr{. ({åje{, {åj¤) - slati (Ne {ajï mi tô po njôj!)
slåtkÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. slåjÆ) - slatki (DÅlå si mi slåtkÿ kafç.)
slãvnica, `. - slamarica ispunjena suhim li{}em s kukuruzovih klipova: stro`ak od slame (Di-võjke su za dëtu u‘åle dobït bãnku, slãvnicu i pla{}çnicu.)
Slavônac, m. Gjd. Slavõnca - etn. Slavonac (O�ba su Slavõnci. å ne ~ûje{ da povädaj¤ po sla-vônskÆ?)
sl¤tït, gl. nesvr{. (slœtÆ{, slœtæ) - slutiti, predosje}ati (Nä}e{ mi vçrovat, ali nïkako sÅn sl¤tïla da bi se moglë zlë dogodït.)
slÇ‘ba, `. Gmn. slÇ‘Åb - slu`ba (isto: {lÇ‘ba) (Bül je va slÇ`bi pu s¤cå.)
slÇ‘bæn (slÇ‘bena, slÇ‘beno), neodr. pridj. (komp. slu‘benïjÆ) - slu`ben, odbojan, hladan u nastupu, bez prisnosti (isto: {lÇ‘bæn) (Zâ~ si takë slÇ`bena prama menï?)
slÇ‘benÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. slu‘benîjÆ) - slu`beni, odbojni hladni u nastupu, onaj koji je bez prisnosti (isto: {lÇ‘benÆ) (SlÇ`benÆ se ~ovïk dr`î këd da nïkÿga/nïkæga ne poznâ.)
sl¤‘ït, gl. nesvr{. (slœ‘Æ{, slœ‘æ) - slu`iti, biti u slu`bi (isto: {l¤‘ït) (NônÆ j tç{ko pô} ~çz-ræbÅr a{ ju nëge slåbo slœ`æ.)
smÅnjït /se/, gl. svr{. (smãnjÆ{ /se/, smãnjæ /se/) - smanjiti /se/ (Pijên tablçte pa mi sæ j tlâk smÅnjîl.)
smçstit se, gl. svr{. (smçstÆ{ se, smçstæ se) - smjestiti se (KëmÅ} sÅn se lîpo smçstila i såd se môrÅn ståt.)
smêt se, gl. nesvr{. (smÆjç{ se, smÆjû se) - smijati se (Jâko su se smêli a{ su Ågåc/`Ægåc ëba povlÅ~ïla prama sebï.)
smo}, gl. svr{. (smore{, smor¤) - smo}i (Smë} }e{ snÅgê i pô} k njîn.)
smôk, m. Gjd. smoka - masno}a (Fãnj je smëka pa mi ne vajâ.)
smokva, `. Gmn. smokÅv - stablo i plod smokve (PosÅdül sÅn smëkvu.); (Smëkve mër¤ bït ~›næ ili bêlæ.)
smokvica, `. - mlada i osobito ukusna smokva (LÆpå nÅn je smëkvica!); (Najïla sÅn se smëkvÆc.)
smolå, `. Ajd. smolu - smola (Za-blåtila sÅn se smolûn i tô ne mëræn opråt.)
smotåt, gl. svr{. (smotâ{, smotâj¤) - smotati (Mçsto da poslo`î{ rëbu, sç si smotåla i pohïtala v Årmâr.)
smrÅ~ït se, gl. svr{. (smrã~Æ{ se, smrã~æ se) - 1. smrknuti se, smra~iti se (odnosi se na nebo, samo u 3. l. jd.) (SmrÅ~ïlo sæ j, hëte kÇ}u!); 2. pren. obezvo-ljiti se (^å bi rç} da si se smrÅ-~îl? ^å tÆ j kî ~â rçkÅl?)
smrÅ~ït sesmçte
598
smrâd, m. - smrad (Nïsmë moglï ëd smrÅda.)
smrdejÇha, `. - 1. vrsta drveta s li-stovima neugodna vonja (Smr-dejÇha sågdære rÅstç, nü jÿj trî-bÅ ni vodê ni gnëja.); 2. vrsta kukca koji u obrani izbacuje smrdljivu izlu~evinu, smrdjîvÆ MÅrtîn (Na{lå sÅn smrdejÇhu va rëbi z {u{ïla.)
smrdejÇ{ina, `. - 1. vrsta drveta s listovima neugodna vonja kao nepo`eljno drvo u okoli{u (Po-sk¤bï tê smrdejÇ{ine!); 2. vrsta kukca koji u obrani izbacuje smrdljivu izlu~evinu: smrdjîvÆ MÅrtîn kao neugodan kukac (^a nîs na{lå smrdejÇ{inu nå posteji!)
smrdçt, gl. nesvr{. (smrdî{, smr-dê) - smrdjeti (RazrÅ~ïla sÅn a{ je sç smrdçlo po kap¤zÇ.)
smrdjîv (smrdjïva, smrdjïvo), neodr. pridj. (komp. smrdjivïjÆ) - smrd-ljiv (Z o{tarïjæ j do{lå så smrd-jïva pa smo jÿj fânj vrïmena rëbu zrÅ~ïle.)
sm›t, `. Gjd. sm›ti - smrt (Na kråju, pred sm›t i bogohœlnÆk zazüvÅ Bëga.) � bït kod sm›t (na dõpustu) - biti blijed u licu
(Bÿlnâ j, zgjädÅ kod sm›t (na dõpustu.)
sm›tnÆ, (sm›tnÅ, sm›tnÿ) - smrtni (BlûdnÆ grîh je sm›tnÆ grîh.)
sm›zn¤t /se/, gl. svr{. (sm‹zne{ /se/ // sm›zne{ /se/, sm‹zn¤ /se/ // sm›zn¤ /se/) - smrznuti /se/ (Do jÇtra }e se vås snîg obrnÇt va bjÇzgu. I bït }e dobrë ako ne sm‹zne.)
sm›‘njæn (sm›‘njena, sm›‘njeno), neodr. pridj. - smrznut (Na{ãl je va snÆgÇ sm›‘njena tï}a.)
sm¤}åk, m. Gjd. sm¤}kå - osoba koja dosa|uje, zbunjuje koga postupcima ili govorom (SH) (On je prâvÆ sm¤}åk, ne znâ{ ni ~å mïslÆ ni ~å bi.)
smu}ævåt /se/, gl. nesvr{. (smu}û-je{ /se/, smu}ûj¤ /se/) - obi~a-vati zbunjivati koga ili sebe; postupcima ili govorom obi-~avati izazivati pomutnju u koga (Ne smu}œj me, vî{ da brojîn.)
smÇdÅv (smÇdava, smÇdavo), neodr. pridj. (komp. smudavïjÆ) - koji {mrca (SV) (Ne dohãjÅjte z mâl¤n akÿ j smÇdava.)
smÇdavÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. smudavîjÆ) - upravo onaj koji {mrca (SV) (Nî njïh brîga, sç-
smÇdavÆsmrâd
599
jedno su do{lï z smÇdav¤n mâl¤n.)
sm¤tït /se/, gl. svr{. (smœtÆ{ /se/, smœtæ /se/) - 1. zbuniti koga, postupcima ili govorom izaz-vati pomutnju u koga (Ovâ dicå smîrÿn k¤mbåtæ, sÇ glâvu }e mi sm¤tït.); 2. /se/: jako se zabrinuti (Så sÅn se sm¤tïla da næ}Ç dospçt.); 3. o{amutiti, se opiti se (Sâmo sÅn målo gutnûl i våje mæ j sm¤tïlo.)
smœtnja/smœ}na, `. - nemir, sva-|a, prepirka, rje~kanje (Reklâ j svojç i ôn svojç i za ~ås je na-ståla smœtnja/smœ}na va kÇ}i.)
snâ} se, gl. svr{. (snãjde{ se, snãj-d¤ se) - sna}i se (V RÆkï se ~o-vïk låhko snãjde a{ se rï`Æ{ po môru.)
snÅgå, `. - snaga (DÇgo san tçkÅl i skrôz sÅn zg¤bîl snÅgÇ.)
snalåzit se, gl. nesvr{. (snalåzÆ{ se, snalåzæ se) - snalaziti se (Kakë sæ j mâlÅ sna{lå na dçlu?)
snÅpåt, gl. nesvr{. (snãpÅ{, snãpa-j¤) - brzo i energi~no hodati ~ine}i velike korake (Vïdi ga ôn nogâtÆ, ali snãpÅ nå veliki korÅkï.)
solad, m. Gjd. sõlda - nov~i} (isto: {olad) (VÆnô j bîlo po sçdÅn sõldÆh, a mu{kåt po fijurîn.)
sÿlda~ïja, . - vojnikovanje, vojni rok (FïnÆl je sÿlda~ïju i ostâl dçlat kod sÿldât.)
sÿldât, m. - vojnik (isto: vÿjnîk) (FïnÆl je sÿlda~ïju i ostâl dçlat kod sÿldât.)
sõldi, m. mn. - novci (isto: {õldi) (Altrokç/Åntrokç bÆn se jå dr`âl da mÆ j njegëvi sõldi.) � imçt sõldÆh kod ‘åba dlâk - ne ima-ti novaca, biti siroma{an (Mï-sleli su da smo neznân kakë bogåti, a imçli smo sõldÆh kod ‘åba dlâk.)
sÿldîn, m. - starinski novac (Nôna mÆ j pustïla jedân sÿldîn.)
sÿnbutåt, gl. nesvr{. (3. l. jd. sÿnbu-tâ) - sna`no, jako i obilno izbijati, izvirati u velikim koli-~inama (odnosi se na vodu) (SV) (Jâko vodå sÿnbutâ!)
sopåc, m. Gjd. sopcå - svira~ (Ivãn je bîl dëbÅr sopåc.)
sopçla, . - svirala, sviralica (PÆsåk je va sopçli.) � sost va d›ugæ sopçle - 1. promijeniti mi{lje-nje nakon ~ijega savjeta (Måt gÅ j svçtovala pa sad sopç va drÇgæ sopçle.); 2. mijenjati mi{ljenje u skladu s potrebama okoline, a iz vlastitoga inte-resa; pren. biti beski~menjak (^êrÅ j rçkÅl jednë, a danås ve} sopç va drÇgæ sopçle.)
sôpica, `. - 1. svirala od kore mla-da drveta (Sôpica se storî od këræ i vâ nju se pœ{e pa lîpo sopç.); 2. vrsta cvijeta: jaglac (Sôpica se zove sôpica a{ rô`i-ca sopç kad se vâ nju pœ{e.)
spÆtåt, gl. svr{. (spütÅ{, spütaj¤) - ispitati (On kurijôzÆ }e te sç spÆtåt!)
splåsn¤t, gl. svr{. (3. l. jd. splâsne, splâsn¤) - splasnuti (R¤kå mÆ j nateklå, ali sÅn klåla oblëgi pÅ j splasnÇlo.)
splÅtït, gl. svr{. (splãtÆ{, splãtæ) - isplatiti (SplÅtïli smo mu sç ~a smo mu bîli d¤`nï i sad smo na mÆrÇ.)
splÅtït se, gl. svr{. (splãtÆ se, splãtæ se) - dobiti uve}anu vrijednost ~ega (SplÅtïlo jÿj sæ j ~çkat a{ je vï{e dobïla.)
splçst, gl. svr{. (spletç{, spletû) - isplesti, splesti (]u ti splçst kosïcu pa }e ti bït lïpjæ.)
splo{Ån (splô{na, splô{no), neodr. pridj. (komp. splo{nïjÆ) - koji nije probirljiv, koji nema po-sebnih zahtjeva (u hrani, uvje-tima `ivota i sl.) (SH) (Nî onå grüntava, splô{nÅ j.)
splô{nÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. splo{nîjÆ) - upravo onaj koji nije probirljiv, koji nema posebnih zahtjeva (u hrani,
uvjetima `ivota i sl.) (SH) (Z splô{nÆn tÆ j låhko, õn ne grünta za såk¤.)
spod, prij. - ispod (Zåmi lopåtu i hôj maknÇt onô blåto spod zîda.)
spomïnjat, gl. nesvr{. (spomïnjÅ{/spomînje{, spomïnjaj¤/spomî-nj¤) - spominjati (Re~ç se da te nïkÆ spomïnjÅ/spomînje kad skÇcÅ{.)
sporadi, prij. - zbog (PokÅråle smo se sporadi njejêga zajï~inæ.)
sporazumçt se, gl. svr{. (sporazu-mî{ se, sporazumê se) - spora-zumjeti se (Glûh je pa smo se tç{ko sporazumçli.)
spor¤~ït, gl. svr{. (sporœ~Æ{, spo-rœ~æ) - poru~iti, poslati poruku (Spor¤~ï mu da bi se mëgÅl måteri jÅvït.)
spotït se, gl. svr{. (spotî{ se, spotê se) - 1. oznojiti se (Så sÅn se spotïla kÇhaj¤}.); 2. pren. na-raditi se, umoriti se od posla (Bëme sæ j dobrë spotïla da tako b›zo skÇhÅ obçd.)
spovedãlnica, . - ispovjedaonica (SV) (Plovãn je va spovedãlnici, a nî kogå/kegå za spovïdet.)
spovædåt se, gl. nesvr{. (spovädÅ{ se, spovädaj¤ se) - ispovijedati se, povjeravati se (Kî spovädÅ? - GrãjskÆ plovân.)
sprahsîrat se, gl. svr{. (sprahsîrÅ{ se, sprahsîraj¤ se) - uvje{titi se u kakvu poslu (Lîpo pedalâ, sæ j sprahsîrÅl.)
språvÅn (sprãvna, sprãvno), neodr. pridj. - 1. pripravan za kakav posao ili podvig (isto, zn. 1: odbåvÅn) (Sî språvÅn za pô} po drvå?); 2. pohranjen na si-gurno (BÇdi bçz brÆgæ, bracolçt je språvÅn.)
språvit /se/, gl. svr{. (språvÆ{ /se/, språvæ /se/) - 1. pripraviti /se/ za kakav posao ili podvig (Ali si se språvÆl. ZÆmâ j, a tï va tãn-kÿj jakçti.); 2. pohraniti, spre-miti {to na sigurno mjesto (Ro-sî, språvi rëbu.)
sprÅvjåt /se/, gl. nesvr{. (sprãvjÅ{ /se/, sprãvjaj¤ /se/) - 1. pripre-mati /se/ za kakav posao ili podvig (Såd }e dô}, jo{ se sprãvjÅ.); 2. pohranjivati, spre-mati {to na sigurno mjesto (Måt je våvÆk sç nå{e sprÅv-jåla.)
sprãvnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - 1. pri-pravni za kakav posao ili pod-vig (isto, zn. 1: odbãvnÆ) (Kî }e se z nå{Æn sprãvnÆn prïjatelÿn? On je na sç pari}ân.); 2. pohra-njeni na sigurno mjesto (Da
sprãvnÆspomïnjat
605
mÆ j nâ} tâ sprãvnÆ bracolçt! Kî znâ kådÆ j?)
sprÅznït /se/, gl. svr{. (sprãznÆ{ /se/, sprãznæ /se/) - isprazniti /se/ (SprÅznül mi sæ j akomulâtÿr, pa smo rïvali åvuto skoro do Drå`Æc.)
spr~åt se, gl. svr{. (3. l. jd. spr~â se, spr~âj¤ se) - dozrijati (odnosi se na ubrane jabuke i kru{ke) (SV) (Sœ ti se hrÇ{ve spr~åle?)
sprebÆjåt, gl. svr{. (sprebüjÅ{, sprebüjaj¤) - isprebijati (Sçga gÅ j sprebÆjâl, a nïkÆ ga nî provâl spræ~ït.)
spre~Åvåt, gl. nesvr{. (spre~ãvÅ{, spre~ãvaj¤) - spre~avati (Tï dçlÅj ~å }e{, nïkÆ te ne spre~ã-vÅ.)
spræ~ït, gl. svr{. (sprä~Æ{, sprä~æ) - sprije~iti (Sçga gÅ j sprebÆjâl, a nïkÆ ga nî provâl spræ~ït.)
sprêda, pril. - naprijed (Vå bÿk se mëre pô} ~çzÅda i sprêda.)
sprêda, prij. - ispred (SprebÆjãl gÅ j sprêda kÇ}æ.)
sprêj, m. Gjd. sprçja - sprej (Dicå su napÆsåla sprçjÿn zîdi.)
spûd, m. - stara mjera za vino: 50 litara (MôrÅli su va ka{têl såkÿ lçto nosït onulïko spûdÆh vÆnå kulïkÿ j kômu selÇ bîlo odräje-no.)
sp¤mpåt [sp¤Üpåt], gl. svr{. (spœmpÅ{ [spœÜpÅ{], spœm-paj¤ [spœÜpaj¤]) - ispumpati, isisati crpkom (Sê j bîlo pÇno vodïnæ i namÇ~ili smo se dok smo j¤ sp¤mpåli.)
spustït /se/, gl. svr{. (spustî{ /se/, spustê /se/) - spustiti /se/ (Ne bl¤dï! Spustï se nå zemju!)
spustït /se/sprÅznït /se/
606
spu{}åt /se/, gl. svr{. (spu{}â{ /se/, spu{}âj¤ /se/) - spustiti /se/ (Spu{}åli smo se po putï}u, a zgôru smo {lï po nep¤tÇ.)
sp¤{}åt /se/, gl. nesvr{. (spœ{}Å{ /se/, spœ{}aj¤ /se/) - spu{tati /se/ (]å}Å j u`âl povædåt da su se znåli sp¤{}åt va nïkakove jåmine kadî j snîga bîlo, pa ako nî bîlo vodê, õnda su topïli tâ snîg.)
srâb, m. - svrab (Ne ~e{ï se, tr nümÅ{ srâb!) � srâba se najêt - upasti u nerje{ive neprilike i te{ko}e (Ali sæ j srâba nåjæla! ^å jÿj sæ j vïdelo o`enït za bazgãjbara?)
srabjîv (srabjïva, srabjïvo), neodr. pridj. (komp. srabjivïjÆ) - svrab-ljiv (Srabjüv je, a mõrda ïmÅ i {æncï.)
sråt, gl. nesvr{. (sçre{, sçr¤) - pogrd. obavljati veliku nu`du: srati ([lâ j sråt!) � dr‘åt se kod bolÅn sråt - dr‘ati se bezvoljno, mlitavo, iznemoglo pri kakvu poslu (Kad bi trîbÆ ~â storït, dr‘ü{ se kod bëlÅn sråt!)
srbçt, gl. nesvr{. (3. l. jd. srbî, sr-bê) - svrbjeti (Hrbåt me srbî!)
srædå, . Ajd. srêdu - srijeda (^ïstÅ srædâ j pa môrÅn za ëbi~Åj målo frît/frït¤l storït.) � ^ïstÅ srædå - Pepelnica, prvi dan nakon Mesopusta (karnevala), srijeda uo~i uskr{njega posta (^ïstÅ srædâ j pa môrÅn za ëbi-~Åj målo frît/frït¤l storït.)
srçdnjÅk, m. - srednjak (SrçdnjÆ p›st je srçdnjÅk.)
srçdnjÆ (-Å, -æ), odr. pridj. - srednji (SrçdnjÆ p›st je srçdnjÅk.)
s›h, m. - 1. srh, `marak (S›hi su me pro{lï kad sÅn vïdela ~å dçlÅ.); 2. izdu`en, o{tar vrh brda ili stijene (SV) (Stâli smo na s›hu.)
srhovït (-a, -o), neodr. pridj. - izdu`ena, o{tra oblika (SV) (Ståli smo na srhovïtu b›du.)
srhovîtÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - koji je izdu`ena, o{tra oblika (SV) (Dodãj mi ôn srhovîtÆ kåmÆk.)
s›pastÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. srpastîjÆ) - srpasti, srpoliki, o{tar i savijen (NÅjdï mi kakôv s›pastÆ {}apï}!)
srpïca, `. - `enska osoba o{tre }udi (Kunjâda jÿj je srpïca.)
s›zn¤t se, gl. svr{. (s‹zne{ se/s›zne{ se, s‹zn¤ se/s›zn¤ se) - stresti se od straha, protrnuti (SH) (S›zn¤l sÅn se kad sÅn j¤ vïdæl kako stojî na r¤bÇ.)
stabâr, m. Gjd. stabrå - potporni drveni stup na sjenici/brajdi (SV) (ZamÆnït }emo stabâr, a{ ovüstÆ ve} nî ståbÆl.)
stân, m. Ljd. stÅnÇ - 1. starije: prostor izvan doma}instva na kojem borave pastiri s ovcama (SH) (Of~Årï su imçli stâni nå PlÅtku.); 2. novije: stan (MâlÅ nÅn se ‘çnÆ, pa }emo jÿj pri-dçlat stân na nå{æn.); (Afitãl je stân v RÆkï a{ mu se ne dâ såkÆ dân putovåt.)
stanâr, m. Gjd. stanÅrå - 1. starije: glavni pastir u stanu (Jednôj famîliji se re~ç Stanarëvi a{ jÆn je dçd bîl stanâr.); 2. novije: korisnik iznajmljenog stana: stanar (KådÆ j nëvÆ stanâr?)
stanarôv (stanarova, stanarovo), pridj. - stanarov, koji pripada stanaru: glavnom pastiru u stanu (Stanarëvÿ j dçlo da re-~ç kåmo se z ofcåmi grê.)
stanïca, `. - stanica, postaja (isto: {tâcija) (Po~çkÅj me na stanïci, grên ti sprëtu.)
stanï}, m. - mali stan (K¤pïli su nïkakÿv stanï} v RÆkï.)
stâr (ståra, ståro), neodr. pridj. (komp. starïjÆ) - star (^å tÆ j ovâ rïpa ståra, a{ je så {uverïva?)
stårac, m. Gjd. stãrca - starac (Nônÿ j ve} stårac i nçmo}Ån je.)
stãr~i}, m. - star~i} (Lîp stãr~i} je, ~ïst i våvÆk obrïjÅn.)
stårÿst, `. Gjd. stårosti - starost (Nî ~ovïku låhko va stårosti.)
stårÿststân
610
stâs, m. - stas, tijelo (O�dvavÆk ïmÅ lîp stâs.)
ståt, gl. svr{. (stâne{, stân¤) - stati (Jo{ nïkad nîs vïdela takôv ba-lonïnu. KëmÅ} nÅn je stâl va åuto/åvuto.)
stât, gl. nesvr{. (stojî{, stojê) - sta-jati (^rjênÅ bôja joj nïkako ne stojî.); (Ne mëræn stât na no-gåh kako me bolê.) � stât kod bâbjÆ zûb - nesigurno, klimavo stajati (Tô stojî kod bâbjÆ zûb.)
ståt /se/, gl. svr{. (stâne{ /se/, stân¤ /se/) - 1. zaustaviti se (Ståni målo, }e{ se pret›gn¤t z ÿtîn dçlÿn.); 2. ustati /se/ (Kë-mÅ} sÅn se lîpo smçstila i såd se môrÅn ståt.)
ståvit, gl. svr{. (ståvÆ{, ståvæ) - staviti (isto: klåst) (PrësÆn te ståvi tô na mçsto.)
ståvit se, gl. svr{. (ståvÆ{ se, ståvæ se) - 1. umisliti se u {to (Jâko se ståvila vâ se.); 2. odu{eviti se za {to (Vås sæ j ståvÆl vâ nju.) � u izrazu kî bi se (bîl) ståvÆl - za izra`avanje ~u|enja, izne-na|enja, odu{evljenja (Në, kî bi se bîl ståvÆl da }e danåska då`.; Kî bi se bîl ståvÆl da }e fïnit fakultêt.; Kî bi se bîl ståvÆl da }e j¤ pustït, a våvÆk jÿj je nçsal ro`ice i bÇ{Ål j¤ prçd simi.)
}erÿmu/mî}eræmu ditçtu su stÅvjåli pod ku{în va këfu kri-‘ï}i od {êdrkæ da ne bï na nje-gå do{lå {trîga.)
stÅvjåt se, gl. nesvr{. (stãvjÅ{ se, stãvjaj¤ se) - 1. umi{ljati se u {to (O�dmala se stãvjÅ da }e bït glÇmica.); 2. odu{evljavati se za {to (VåvÆk se stãvjÅ{ va fÅntâzije.)
stazå, `. Ajd. ståzu - staza, puti} (Da ne bï{ skrænÇla z stazê!)
ståza, `. - zidarsko ravnalo (SV) (Pos¤dï mi ståzu od dvâ mçtra!)
stç}, gl. svr{. (ste~ç{, ste~û) - 1. ste}i, prikupiti, do}i do ~ega radom (Kî dçlÅ, võj~a }e i stç}.); 2. iscuriti, iste}i (NïkÆ j ëprl kançlu i së vÆnë m¤ j steklë.)
stêg, m. - strmina na putu (SV) (Na mçstÆh kadî j bîl jâko velïk stêg, sæ j môrÅlo ~etverït.)
stægnÇt /se/, gl. svr{. (stägne{ /se/, stägn¤ /se/) - 1. stegnuti (Nemõj mu {pigçte prejâko stægnÇt!); 2. istegnuti /se/ (Mâli ti sæ j jâko stægnûl od zådnjÆ pût.)
stegnjævåt /se/, gl. nesvr{. (stegnjû-je{/stegnjävÅ{, stegnjûj¤/stegnjä-vaj¤) - 1. obi~avati stezati (Zâ~ mu tô tåko jâko stegnjûje{/stegnjävÅ{?); 2. obi~avati se istezati (Mojå dicå su se ste-
stegnjævåt /se/stâs
611
gnjævåla kad su imçla ~etrnãjst lêt.)
stçja, . - stelja, suho li{}e koje se stere pod `ivotinje u {tali (SV) (Stçja se klÅdç pod blâgo va {tåli.)
stæmperåt [stæÜperåt], gl. svr{. (stæmperâ{ [stæÜperâ{], stæm-perâj¤ [stæÜperâj¤]) - razmu-titi, stu}i sna`nim ravnomjer-nim udarcima (jaja i sl.) (Jãja se stæmperâj¤ i zïlij¤ va cÇru nå vrelo ÇlÆ/ÇjÆ.)
steplït /se/, gl. svr{. (stçplÆ{ /se/, stçplæ /se/) - zagrijati /se/ (Kî bi rçkÅl da }e tâ pe}ïca takë steplït kåmaru! I mî smo se lîpo steplïli.)
stesåt, gl. svr{. (stç{e{, stç{¤) - istesati (Ste{ï mi kÿl~ï}i za ku-madôri!)
stçst, gl. svr{. (stepç{, stepû) - 1. udarcima skinuti (StçpÅl sÅn orïhi, da jih vjçverica ne poberç.); 2. pren. izudarati (Måt gÅ j dobrë steplå a{ je kåsno dëma do{âl.)
stæzåt, gl. nesvr{. (stä‘e{, st䑤) - stezati (Zâ~ to tako jâko stä-`e{?)
stïcat, gl. nesvr{. (stî~e{, stî~¤) - 1. sticati, prikupljati, dolaziti do ~ega radom (Pomålo smo stïcali sç ~å ïmÅmo.); 2. curiti, istjecati (VÆnô j pomålo stïcalo z bå~væ dok nî sç steklë.)
stîd, m. - 1. jaka studen, smrzavica (SV) (Jâko jih je stîd pogodïla pasânæ zÆmê.); 2. sram (isto: srâm/srân) � ne imçt ni stîda ni srâma - biti beskrupulozan, bezo~an (NümÅ ti ôn ni stîda ni srâma.)
stïpat se, gl. nesvr{. (stïpÅ{ se/stîpje{ se, stïpaj¤ se/stîpj¤ se) - neprekidno se i u velikom broju gdje okupljati (SH) (Jûdi su se våvÆk rådi pu njïh stïpa-li.)
stlçt, gl. svr{. (3. l. jd. stlÆjê/stlîje, stlÆjû/stlîj¤) - polako nestati, skopniti, upropastiti se (SV) (Ponjåva }e ti stlçt a{ ju {œ{Æ{ preblÆzÇ ognjå.)
stô, br. - sto (Tî si menï dâl stô kûn, a jå sÅn tebï dçlÅl dçset ûr pa smo båta.)
sto~ït, gl. svr{. (sto~î{, sto~ê) - isto~iti (Reklå sÅn ti stôp¤t da sto~î{ vÆnë!)
stôg, m. Gjd. stoga - stog sijena (NïkÆ jÆn je nebëgÆn stôg vå`gÅl.)
stôl, m. Gjd. stolå - stol (Ako ne sêde{ s nåmi za stôl bâræn målo, nä}emo më} zaspåt.)
stolÅr, m. - stolar (isto: tï{jÅr) (Môj bãrbÅ j stëlÅr i stërÆl mÆ j lîpe skåle.)
stolarïja, . - 1. stolarska radionica i obrt (Nãjprvÿ su dçlali zâ se, a pëtli su ëprli stolarïju.); 2. stolarija (Jå stolarïju vôlÆn i tô rådo dçlÅn.) (isto: ti{jarïja)
stolï}, m. - stoli}, novi dio namje-{taja (^obåni su zêli golïdu i stolï}, sçli na vrãta i kakë bi kâ ofcå dohÅjåla bi j¤ pomÇzli.)
stõlnjÅk, m. - stolnjak (isto: tava-jôl) (StõlnjÅk sÅn polêla z vÆ-nôn, pa mÆ j oståla flçka.)
stomånja, `. - ko{ulja (Dãj mi blåtn¤ stomånju! Bït }e dobrå za dçlat.)
stomånjica, m. - dje~ja ko{ulja (Ob¤klå m¤ j lîpu stomånjicu.)
strå}enÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. stra}enîjÆ) - pren. ludi, pore-me}eni, luckasti, divlji (SH) (Vïdeli su te z onîn strå}enÆn i sad sï mïslæ da si i tî takôv.)
stra{jîv (stra{jïva, stra{jïvo), neodr. pridj. (komp. stra{jivïjÆ) - 1. stra{ljiv, pla{ljiv (isto: bo-ja‘jîv, {tra{jîv) (Stra{jïvÅ j i nä}e otçt pô} k tebï po {k¤-rôn.); 2. zastra{uju}i, koji iza-ziva jezu, strah (isto: {tra{jîv) (Stra{ïlÿ j bîlo jâko stra{jïvo i så dicå su ga se bâla.)
stra{jîvÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. stra{jivîjÆ) - 1. stra{ljivi, pla{-ljivi (boja‘jîvÆ, {tra{jîvÆ) (Stra{-jîvÆ ~ovïk po no}ï nä}e dô} ni
stra{jîvÆstõtÆ
614
blÆzÇ cimîteru.); 2. zastra{uju}i, upravo onaj koji izaziva jezu, strah (isto: {tra{jîvÆ) (Sï smo se bâli stra{jîvÿga/stra{jîvæga stra-{ïla.)
strâ{nÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. stra{nîjÆ) - stra{ni (isto: {trâ{nÆ) (Sï smo mïsleli dÅ j ôn strâ{nÆ junâk.)
koga ljutitim i o{trim rije~ima (Ne sträsÅj se nâ me!)
strêst /se/, gl. svr{. (stræsç{ /se/, stræsû /se/) - 1. istresti, otresti (Kad stræsç{ stõlnjÅk, lîpo ga slo`ï.): 2. pren. otresti se na koga ljutitim i o{trim rije~ina: okosnuti se (Stræslå sæ j nâ te a{ si naletçla. Dâ j do{âl kî drÇgÆ, õn bi dëbÆl.)
stræznït se, gl. svr{. (sträznÆ{ se, sträznæ se) - istrijezniti se, otrijezniti se (Våje sæ j stræznîl kad je ~ûl da ga `enå ï{}e.)
stÈnÇt/strnÇt, gl. svr{. (3. l. jd. st�ne/st›ne, st�n¤/st›n¤) - pro-trnuti, umrtviti (Nogå mÆ j stÈ-nÇla/strnÇla a{ sÅn spâl na bo-kÇ.)
strôj, m. Gjd. strojå - boja za tka-nine (Nî ve} za k¤pït strojå za strojït rëbu.)
strojït, gl. nesvr{. (strojî{, strojê) - 1. bojadisati tkaninu (Tåmo su p›vÿ i strojïli rëbu.); 2. pu{tati boju (odnosi se na tkaninu obojadisanu bojom lo{e kakvo}e) (Tâ måja jâko strojî pa ju môrÅ{ pësebi pråt.)
stro{ak, m. Gjd. stro{ka - tro{ak, izdatak (isto: {tro{ak) (Najïli su se i nåpÆli o nå{emu strë-{ku.)
stÈpçt /se/ // strpçt /se/, gl. svr{. (stÈpî{ /se/ // strpî{ /se/, stÈpê /se/ // strpê /se/) - 1. pretrpjeti, prepatiti (^â j onâ stÈpçla/strpçla { njîn svôj dân!); 2. /se/: strpjeti se (Jo{ se målo stÈpïte/strpïte pa ste vî na rædÇ.)
strpjänjÆ, s. - strpljenje (Tô tî ciglâj! Jå nümÅn strpjänjÅ.)
strpjänjÆstrÆ~êv
616
st›{æn, m. Gjd. st›{ena - 1. vrsta kukca: str{ljen (isto: {›{æn) (Z gråbjamÆ j taknûl va njÅzlë od st›{enÆh i dvâ su ga ubolå.); 2. dra`ica: klitoris (SH)
stÇbica, `. - na tlu ucrtani pravo-kutnici za dje~ju igru stubi~a-nja, »{kolice« (Nac›tat }emo stÇbicu, nâ} stÇbi~Åj i stÇbi~at se.)
stÇbi~Åj, m. - predmet (obi~no
plosnati kamen~i}) koji se no-gom gura kroz stubicu pri igri stubi~anja (SV) (isto: stÇbi~alo) (Nac›tat }emo stÇbicu, nâ} stÇbi~Åj i stÇbi~at se.)
stÇbi~alo, s. - predmet (obi~no plosnati kamen~i}) koji se no-gom gura kroz stubicu pri igri stubi~anja (SV) (isto: stÇbi~Åj) (Nac›tat }emo stÇbicu, nâ} stÇbi~alo i stÇbi~at se.)
stÇbi~at se, gl. nesvr{. (stÇbi~Å{ se, stÇbi~aj¤ se) - igrati se dje~je igre u kojoj se preska~u ucrtani pravokutnici (stubica) pomi~u}i pritom stopalom plo~icu (stubi~aj/stubi~alo) (isto: plo~i}at se) (SV) (Nac›tat }emo stÇbicu, nâ} stÇbi~Åj i stÇbi~at se.)
stÇpat /se/, gl. nesvr{. (stÇpÅ{ /se/, stÇpaj¤ /se/) - valjati sukno na stupi (StÇpalo sæ j va MÅrtïno-vÆh, alÆ j të jâko rÇ{ilo.)
stupï}, m. - 1. naprava na vodi teku}ici za lju{tenje (hvanje) je~ma (SçdÅn målinÆh je bîlo i dvëji stupï}i za jå{mÆk hvât.); 2. stupi} (Inkunjåt }emo stu-pï}i da stojê rÅvnë i õnda jih zabetonîrat.)
st¤pït se, gl. svr{. (3. l. jd. stœpÆ, stœpæ) - istupiti /se/, postati tupim (MôrÅn nakjepåt kësu a{ mi sæ j så st¤pïla.)
stvÅråt, gl. nesvr{. (stvãrÅ{, stvã-raj¤) - pren. ~initi {to ~udno ili neprihvatljivo (praviti nered, halabu~iti, zamarati koga po-na{anjem i sl.) (TrîbÅl si vïdet ~â j stvÅrâl kad mu otåc nî dâl sõldi.)
stvãrno, pril. - stvarno, doista, ba{, upravo (Stvãrno môrÅ{ bït bläntÅv da nœmÆ{ kÿmpjÇtær upÅlït.)
stvora, `. - sredi{nje drvo na konjskoj zapregi kojim se po-vezuju prednji i stra`nji kota~i (SV) (isto: svorå) (PÇkla jÆn je stvëra i sç sæ j rås¤lo.)
stvoränjÆ, s. - stvor, bi}e (Ne smî se ni mrâva st›t! I õn je Bë`jæ stvoränjÆ.)
sû} /se/, gl. svr{. (s¤~ç{ /se/, s¤~û /se/) - svu}i /se/ (S¤cï tâ bærhå-ni} a{ ti se rït vïdÆ!)
sûd, m. Gjd. s¤då - sud, sudi{te (Zvâli su me na sûd za svedo-kå.)
s¤dåc, m. Gjd. s¤cå - sudac (Bül je va {lÇ`bi pu s¤cå.)
sÇdÅr, m. Gjd. sÇdara - sudar (Imçli su sÇdÅr i pÇkla jÿj je slezçna.)
sudårit se, gl. svr{. (sudårÆ{ se, sudåræ se) - sudariti se (Sudårili
sudårit sestudîrat
618
su se na mostÇ, ali, Bëgu hvÅ-lå, nî nïkÿmu/nïkæmu nï{.)
s¤dït /se/, gl. nesvr{. (sœdÆ{ /se/, sœdæ /se/) - 1. slutiti, naslu}ivati (Jå ti tô sœdÆn po sebï, ako menï nî dobrë, nî ni drÇgÿn.); 2. /se/: parni~iti se, suditi se (DÇgo su se s¤dïli, a sç bi bîl ræ{îl jedân dëbÅr abukât/albo-kât.)
sœdnjÆ, odr. pridj. m. - sudnji (Da }e na SœdnjÆ dân gorœ}æ ka-mänjÆ pådat.)
sûh (s¤hå, sûho), neodr. pridj. (komp. sÇ{Æ) - suh (Marïjo, ka-kôv vÅn je fa`ôl? - A, nïkakÿv/nïkakovær, vås je sûh i drë-bÅn.)
sûhÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. sÇ{Æ) - suhi (Donesï mi sûhÆh smëkÅv za Vïliju Bë`j¤.)
sÇhjÅd, `. Gjd. sÇhjÅdi - suharci ([lå sÅn va {Çmu po målo sÇhjÅdi za snÆtït.)
{å{ula, `. - drvena lopatica za sipki `ive` (`ito ili bra{no) (SV) (Ne mëræn nâ} {å{ulu, a môrÅn znêt cvêta!)
{åtÿr, m. Gjd. {åtora - {ator (Spâli smo va {åtoru.)
{âv, m. Gjd. {vå - 1. {av ([ïli su mu rånu, a {vï }e mu znêt ~ez pâr dân.); 2. {ivanje (VôlÆn {âv i råda {îjæn.)
{~Æn‘ân (-a, -o), neodr. pridj. (komp. {~Æn‘anïjÆ) - ispijen, izmr{avio zbog brige ili bolesti (SV) (Po-gjçdÅj j¤ kakô j {~Æn`âna. VïdÆ se dÅ j bÆlå bÿlnå.)
{~Æn‘ânÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {~Æn‘anîjÆ) - ispijeni, upravo onaj koji je izmr{avio zbog brige ili bolesti (SV) (PogjçdÅj onû {~Æn`ân¤ `änsk¤. Sirotå, od brîgæ sæ j pojïla.)
{~Æn‘åt se, gl. svr{. ({~Æn‘â{ se, {~Æn‘âj¤ se) - smr{avjeti, oslabjeti zbog brige ili bolesti (SV) (^ovïk se {~Æn`â od bëli i brîgæ.)
{}âp, m. Gjd. {}Åpå - {tap, batina (Napï~i kobasïcu na {}âp pa }emo j¤ nad ognjên spç}.)
{}apï}, m. - {tapi} (K¤pï {}apï}i za œ{i.)
{}apïna, `. - veliki {tap, batina (MÅhãl je z nïkakovÆn vçlÆn {}a-pïn¤n.)
{ål¤ng {}apïna
625
{}åpit, gl. svr{. ({}åpÆ{, {}åpæ) - iznenada ugristi (SH) (Påzi da te ne bï ~â {}åpilo va {pårogah!)
{}æn~îv ({}æn}ïva, {}æn}ïvo), (komp. {}æn~ivîjÆ), neodr. pridj. - zahtjevan, koji zahti-jeva preciznost (Tî knjåkavÿn dâ{ ~â {}æn}ïvo za dçlat!)
{}æn~îvÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {}æn~ivîjÆ) - upravo onaj koji zahtijeva preciznost ([}æn~îvÿ dçlo våvÆk zapÅdç menç.)
{}ênk/{}çnak, m. Gjd. {}änka - zglob (PrÅlå sÅn va mrzlôj vo-dï pa me {}änki bolê.)
{}änza, . Gmn. {}ênz - komadi} o{tra drva koji se pri radu s dr-vom zabije pod ko`u ruke ili pod nokat (SV) ([}änza mi sæ j zabïla pëd nohat.)
{}etåt, gl. svr{. ({}etâ{, {}etâj¤) - u igri bo}anja ili {piglanja po-goditi bo}u ili {piglu tako da one zamijene mjesta te pogo-|ena odleti, a ba~ena ostane na mjestu (SV) (Ne znân kakë ôn våvÆk {}etâ bë}u.)
{}etüna, `. - ~ekinja (NÆsi dobrë {}etüne o~ïstÆl z prÅscå.)
{}çto, pril. - to~no, izravno (SV) (Reklå m¤ j {}çto da jÿj se pi-ja`â.)
{}ïka, `. - klin (SV) (Podlo`ï {}ïku da se stôl ne zîbÅ.)
{}ikadênt, m. Gjd. {}ikadänta - zubna ~a~kalica (Vïdi kakëve no`ïce ïmÅ, ko {}ikadänti!)
{}ikçt, m. - komad dinamita za miniranje (SV) (Pari}ãl je {}i-kçt, a{ da grê minîrat.)
{}ikûn, m. Gjd. {}ik¤nå - vrsta ptice ([}ikœn je nïkakÿv tï}.)
{}opn¤t, gl. svr{. ({}ôpne{, {}ôpn¤) - 1. kljucnuti, }opnuti (Koko{å mæ j {}ëpn¤la za p›st.); 2. pren. uzeti hranu u vrlo malom ko-madu (Nîs nï{ jïla! [}ëpnula sÅn sledï} cikulâdæ.)
{}¤råk, m. Gjd. {}¤rkå - 1. {turak, zrikavac (SÇ nô} je bîlo ~Çt {}¤rkï a{ je bîlo jâko tçplo.); 2. nepresu{ni izvor vode (SH) (Pod jednîn kåmÆkÿn je bîl
{êdrka, . - divlja tre{nja, ra{eljka (SV) (isto: je{çdrka/je{çdraka, re{ejåka) (Mî}erÿmu/mî}eræmu ditçtu su stÅvjåli pod ku{în va këfu kri‘ï}i od {êdrkæ da ne bï na njegå do{lå {trîga.)
{çf, m. - slu‘benik vi{ega ranga (Ma da {çf! On tÆ j ~inovnï~i}. Nï{ vï{æ.)
{egåc, m. Gjd. {egåca - pila s dr-{kama na dvije strane za dvije osobe (SV) (isto: ‘Ågåc/‘Ægåc) (Jâko su se smêli a{ su {egåc ëba povlÅ~ïla prama sebï.)
{ämpjastÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {æmpjastîjÆ) - luckasti (isto: {å-{avÆ) (U`åli smo se nasmêt onôj {ämpjastÿj.)
{enåc, m. Gjd. {æncå - u{ ([æncï se znïmaj¤ z gûstÆn ~e{jôn.)
{æn~îv/{æn~jîv ({æn~ïva/{æn~jïva, {æn~ïvo/{æn~jïvo), neodr. pridj. (komp. {æn~ivïjÆ/{æn~jivïjÆ) - u{ljiv (Sëpeta su {æncï va v›ti-}u i dicå su {æn~ïva/{æn~jïva.)
{æn~ïvac, m. Gjd. {æn~ïfca - u{lji-vac (SV) (Så dicå mu zmüraj¤ dÅ j {æn~ïvac.)
{æn~îvÆ/{æn~jîvÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {æn~ivîjÆ/{æn~jivîjÆ) - u{ljivi (Reklå m¤ j måt da se ne igrâ z {æn~îvÆn/{æn~jîvÆn.)
{æ}åt /se/ {æn~îvÆ
627
{enïca, `. - p{enica (Va Slavôniji su jûdi s tråhtÿri blokîrali cçste da in se vï{e plãtÆ za {enïcu.)
{çpat, gl. nesvr{. ({çpÅ{, {çpaj¤) - {epati, hramati (isto: {kÿlnï-cat, cotat) (Bÿlnå ofcå {çpÅ i, nebëga, na p›væ dvê nëge kjæ-~î i onakë pÅsç i ne mëre nï-kako onê drÇgæ dosagnåt.)
{çpast (-a, -o), neodr. pridj. - {epav (isto: {çpÅv, cotast) ([pëtali su jÿj se dÅ j {çpasta.) � {çpastÆn tãncat - dobiti za suradnika neprimjerenu, neprikladnu osobu; biti lo{e sre}e (VåvÆk me dopÅdç {çpastÆn tãncat!)
{çpÅv ({çpava, {çpavo), neodr. pridj. (komp. {epavïjÆ) - {epav, hrom (isto: cotÅv, {çpast) ([pë-tali su jÿj se dÅ j {çpava.)
{ïlo, s. - {ilo (Z {ïlÿn }emo storït {kÇjice na rçmenu.)
{ïmija/{îmija, `. - 1. majmun, opica (Vïdela sÅn {ïmije/{îmije na televîziji.); 2. pren. osoba koja pravi budalu od sebe ([ï-mijo/{îmijo, ne dçlÅj bedÅkå od sebç!)
{imunçla, `. - p{eni~na krupica i na mlijeku ukuhano jelo od nje (U`åla mÆ j nôna narîbat cikulâdæ na {imunçlu pa takë dân i jå svojôj dïci.)
{îna, `. - 1. okov na kota~ima za-pre`nih kola ([înÅ j onô `elç-zo oko këla.); 2. tra~nica (SV) (Dopejåli su {îne ëdnikud a{ da }e jÆn rÅbït.)
{üntÅr, m. - `ivoder (Bîlÿ j tulïko påsÆh dÅ j do{âl {Æntâr i prëpe-jÅl je }å.)
{injôr, m. - gospodin ([injôr, ku-lïkÿ j ûr?)
{etemâna {injôr
629
{injôra, `. - gospo|a ([injôra, ru-kavïca vÅn je påla!)
{injôrica, `. - gospo|a od milja ([injôrice, pë ~æn VÅn je {çjÆn?)
{injorîna, `. - gospo|ica (Dr`åla sæ j kod {injorîna z grâda.)
{Æpåk, m. Gjd. {Æpkå - 1. pitoma vrtna ru`a (Nîs mëgÅl otkïn¤t {Æpåk, a{ je g›m bîl jåko bodjåt.); 2. {ipak; plod divlje ru‘e (Na-brÅlå sÅn {Æpkå za ~âj.)
{î{ær, m. Gjd. {î{era - vrsta peciva u obliku pletenice s kuhanim jajem koja se na Uskrs daruje djeci (SV) (K¤må si, môrÅ{ jÿj k¤pït {î{ær o VazmÇ.)
{î{ka, `. Gmn. {î{Åk - bolesna izraslina oko nametnika na `iru (SV) (Dicå se råda igrâj¤ z {î{kami.)
{ït, gl. nesvr{. ({îje{, {îj¤) - {iti, {ivati (Onå po cêli dân sâmo ba`dâ, a drÇgÅ `änskÅ {îje.)
{jãrpa/{ijãrpa, `. Gmn. {jârp/{ijârp - {al oko vrata (Mãjka mÆ j naplelå {jãrpu/{ijãrpu.)
{jãrpica, `. - kravata (SV) (isto: krovâta) (Klãl je {jãrpicu za pô} k må{i.)
{kåba, `. - crna ovca (SV) ([kåbÅ j ~‹nÅ/~›nÅ ofcå.)
{kabelîn, m. - pretinac u ormaru: ladica (Stïsn¤la j p›sti} {kabelî-nÿn pa jÿj je nëhti} poplÅvêl.)
{kåf, m. - sudoper (Jâkÿ j korïsÅn, ne bï ôn zïlæl vëdu va {kåf, våvÆk ju nesç vân, nå zemju!)
{kåja, `. - o{tar {upljikav kamen ili stijena (Påzi kåko hëdÆ{ po tih {kåjah a{ je nÅrçdno za nëgu svît.) � ‘æjân kod {kåja - jako `edan (Dãj mi ‘mûj vo-dê, ‘æjãn sÅn kod {kåja.)
{kajevâtÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {kajevatîjÆ) - stjenoviti (SV) (Kakô j {kajevåt, moglï su mu dåt ïme »[kajevâtÆ v‹h«.)
{kakjåt, gl. nesvr{. ({kakjâ{/{kåkje{, {kakjâj¤/{kåkj¤) - {kakljati (Ne {kakjï me a{ }u se poc¤råt!)
{kÅlnïca, `. - udubina u stijeni ili o{tru {upljikavu kamenu u ko-joj se nakon ki{e zadr`ava voda (isto: {krãlna) (Va tôj {kÅlnïcÆ j våvÆk bîlo vodê.)
{kÅncïja/{kãncija, `. - zidna poli-ca za odlaganje posu|a (Po-slo`ïlÅ j lõn~i}i na {kÅncïju/{kãnciju.)
{kânj, m. Gjd. {kÅnjå - klupa (Bânka nî ïsto ~å i {kânj a{ bânka ïma kasûn za ~â språvit, a {kânj nümÅ.)
{kanjï}, m. - niska stolica (SV) (isto: prÇka, prÇ~ica) (SidçlÅ j na {ka-njï}u i strgåla.)
{kapulâr, m. Gjd. {kapulÅrå - vrsta amajlije koja se nosi oko vrata, naj~e{}e je to slika sveca (Na Trsåtu sÅn ti k¤pïla {kapulâr i blagoslovïla ga.)
{kapulåt /se/, gl. svr{. ({kapulâ{ /se/, {kapulâj¤ /se/) - 1. osloboditi /se/, spasiti /se/ od nevolje ili napasti (Jûdi su nosïli {kapulâr da jih {kapulâ od zlå i nevëjæ.); 2. pren. rije{iti se koga ili ~ega nepo‘eljnoga (SH) (KëmÅ} sÅn se {kapulåla tegå/togå.)
{kãre, `. mn. - no`ice, {kare (Ne igrãj se {kãrami.)
{kãrebôtre, . mn. - vrsta dje~a~ke igre lovljenja mjesta uz odre-|ena stabla u odre|enim vre-menskim razmacima (Bîte se igråli nå {kÅrebôtre?)
{kãrica, `. - kukac s klije{tima na stra`njem dijelu tijela: uhola`a (Va salâtÆ j ~Çda {kãrÆc.)
{kãrice, `. mn. - no`ice, {kare za nokte (Zg¤bïla sÅn {kãrice za nëhti.)
{kãrine, . mn. - no`ice, {kare kao mogu}a opasnost (Maknï tê {kãrine da se kî ne posÆ~ç!)
{kãri}i, m. mn. - dio zapre`nih kola u obliku vilica na mjestu ra~vanja rude (SV) ([kãri}i su a{ se dülæ na dvâ dælå.)
[karôni, m. mn. - top. naselje unutar mjesta Zastenice (On je pu [karônÆh, büvÅ va [karô-nÆh.)
{kârt, m. Gjd. {kãrta - otpad (Si-romåhi su se grçli na ëno ~â j tï{jÅru {kârt.)
{kÅrtåca/{kÅrtå~a, . - ~etka za ri-banje (isto: bru{kîn, kçfa) (Orî-bala san tlë {kÅrtå~¤n.)
{kÅrtåt, gl. svr{. ({kÅrtâ{, {kÅrtâj¤) - odbaciti {to zbog dotrajalosti i neuporabljivosti (Tô sÅn {kÅr-tåla a{ ve} nî bîlo za nï{.)
{kÅrto~i}, m. - mala papirnata vre}ica (isto: hÅrto~i}) (Done-slå mÆ j bÿmbôni va {kÅrtë-~i}u.)
{kår¤p/{kor¤p, m. - skorup: stvr-dnuta mlije~na mast na ohla-|enu prekuhanu mlijeku (Va måslenicu sæ j klâl {kårup i õnda bi se po tôn t¤klë, pak je `änskÅn tô bîlo lågjæ leh mæn-tilåt.); (P›vo sÅn cÆdïla mlÆkë, a såd kad ve} {kër¤pa nî, såd bÆn ga gologå/golegå jïla.)
{kîna, `. - ple}a ([kîna me bolî.){kînk, m. Gjd. {künka - ivotinjska
goljenica (Od {künka }emo skÇhat dobrÇ jûhu.)
{kjÅvït/{kjÅvçt, gl. nesvr{. ({kjÅvî{, {kjÅvê) - 1. dosa|ivati besmi-slenim razgovorom o tri~arija-ma (odnosi se naj~e{}e na pi-janu osobu) (Kad se napijç, tâ {kjÅvî dÅ j sîn dõsadÅn.); 2. s upornom i dosa|uju}om po-zorno{}u pratiti {to (Su u`åle stâræ båbe {kjÅvït nå tÅncÆh.)
{klãmbica [{klãÜÜbica], `. - daska za no{enje rublja na pranje u vodi teku}ici (SH) (@änskæ su sëb¤n nosïle {klãmbicu kad su {lç pråt na Ri~ïnu.)
{klop, m. Gjd. {klopå - stado (Va {klopû j ~Çda ëvÅc, a {klopï}, mî smo imçli {klopï} od desæt-åk-petnâjst ëvÅc.)
{klopï}, m. - malo stado (Va {klo-pû j ~Çda ëvÅc, a {klopï}, mî smo imçli {klopï} od desætåk-petnâjst ëvÅc.)
{kÅrtoc {klopï}
632
{kobjåt, gl. nesvr{. ({kobje{, {ko-bj¤) - grickati (SV) (Ne jî onå ~Çda, ali smîrÿn nî~ {këbje.)
{koda, `. - {teta (PlÅtïli su jÆn {kë-du, ali blâga vï{e nümaj¤!)
{komçtit se/{kumçtit se, gl. nesvr{. ({komçtÆ{ se/{kumçtÆ{ se, {ko-mçtæ se/{kumçtæ se) - kladiti se (NïkÆ Fåbi} s Potkïlafca sæ j {komçtÆl/{kumçtÆl za forünt da }e se poc¤råt.)
{kõntÅr, m. - metalna poluga za zatvaranje prozorskoga okvira (SV) (Ne mëre se zaprît ponç{tra dokla ne promünÆn {kÿntâr.)
{korac, m. Gjd. {kõrca - grubo ispi-ljena daska od rubova debla (Onï su tçsali, a onâ j, nebëga, pobïrala {kõrci za sagrçt se.)
{kÿrpijôn, m. - {korpion: {tipavac (isto: {karupïja) (Na{lå sÅn {kÿrpijôna va d›vÆh.)
{kovåc, m. - smetlar (Måt mæ j Ç~i-la da pozdråvÆn i {kovåca.)
{kråbica, . - {tedna kasica, kutiji-ca u koju se sprema novac ili kakva druga vrijednost (SV) (Sï sõldi ~å bÆn bÆlå dobïla, sprÅvjåla sÅn va {kråbicu.)
{krãlna, ‘. Gmn. {krâln - udubina u stijeni ili o{tru {upljikavu kamenu u kojoj se nakon ki{e zadr`ava voda (isto: {kÅlnïca) (Kådigod je tâ {krãlna, ÿndï tÆ j kå{ka, dõjde nå vodu.)
{krÅlnïca, `. - jedna od ~etiriju dasaka koje ~ine drvenu kon-strukciju kreveta (ZåspÅl je z glÅvûn na {krÅlnïci pa gÅ j jÇtro bolêl vrât.)
{kråpa, . - o{tar bodljikav kamen (Na nïkakovÿj {kråpi dÅ j bîl vçlÆ gåd.)
{kobjåt {kråpa
633
{k›ba, `. - krnja na zubu (Ne bolî me zûb nego {k›ba!)
{k›bavet, gl. nesvr{. ({k›bavÆ{/{krbavîje{, {k›bavæ/{krbavîj¤) - postajati krezub (o{te}enih zuba) (Råno si pë~æl {k›bavet. Bîlo ti pråt zûbi!)
{krbâtÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {krbatîjÆ) - krnjavi, koji je tro-{na i prorije|ena zubala (Perï zûbi a{ }e ti se sï {pëtat da si {krbâtÆ.)
{k›bica, `. - krnja na dje~jemu zubu (Vïdi jÿj nebëgÿj tê {k›-bice! Kî znâ da ju tô bolî?!)
{k›bina, `. - bolna krnja na zubu (PÇna su jÿj œsta {k›bÆn!)
{krçb, m. - posteljica enki pre`i-va~a (isto: {krçbina) (Kad blâ-go zlæ`ç, {krçb môrÅ påst vãnka, a kî pût nä}e, pa j måt u`åla kå{u skÇhat i ÇlÅ ståvit nûtÅr, pÇno, da pÅdç.)
{krebetãlnica, . - drvena igra~ka kojom se proizvodi glasan zvuk vrtnjom i udarcima da{~ice o nazubljeni osni dio (SV) (Z {krebetãlnic¤n su se dicå igrå-la i tï}i sæ j strå{ilo.)
buku tre{njom ili struganjem ~ime (Ne {krebe}ï z ÿtîn a{ }u ogl¤{çt!)
{krçbina, `. - 1. posteljica `enki (isto: {krçb) (Kad blâgo zlæ`ç, {krçbine môraj¤ påst vãnka, a kî pût nä}e, pa j måt u`åla kå-{u skÇhat i ÇlÅ ståvit nûtÅr, pÇ-no, da pÅdû.); 2. pren. tjelesno posve propala osoba (On je {krçbina, vås sæ j znï~Æl.)
{krçkæt, m. - ptica ~vorak ([krçkæt je nïkakÿv tï}.)
{krîla, `. - 1. stijena (Va {krîlÆ j {kÇja jednå i n¤trî j vodå pa ~obåni redû pït nâ nju.); 2. ka-mena plosnata plo~a na krovu ili na tlu ([krîlami smo krôv pu dvorå pokrïli.)
{krïpn¤t, gl. svr{. ({krîpne{, {krîpn¤) - {kripnuti (PÆsålÅ j po plë~i i {krïpn¤la s krædûn.)
{krokåt, gl. svr{. ({krokâ{, {krokâ-j¤) - u~initi {to mimo ~ije volje, nasamariti koga (SH) ([krokåla sÅn te a{ si me razjÅdïla.)
{kropåc, m. Gjd. {kropcå - jaka ki{a s vjetrom (SH) (Kad påda {kropåc, l¤mbrçla ne pomëre.)
{k›ba {kropåc
634
{kropülnica, . - 1. posuda u crkvi za dr`anje blagoslovljene vo-de: krstionica (isto: kropälnica/kropülnica) (Pred Vazmôn nî vodê va {kropülnici, a jûdi se-jednë, po nãvadi, bodû rûku nûtra.); 2. posuda iz koje sve-}enik pri blagoslovu zahva}a blagoslovljenu vodu (SV) (Mi-nistrãnti su pozÅbïli {kropülnicu pa je j plovân poslâl pô nju.); 3. pren. isturena donja vilica (Tô j onüstÆ z onûn vçl¤n {kro-pülnic¤n.)
{kropït, gl. nesvr{. ({kropî{, {kropê) - 1. {kropiti, {trcati (Plovân {kro-pî z blagoslovjenûn vodûn.); 2. prskati vo}ke (SV) (isto: kro-pït) (Nôni} våvÆk grëzjÆ {kropî da ne bï obolçlo.)
{kûro, pril. - tamno, mra~no ([kû-rÿ j i strâh mæ j.) � po {k¤rôn - po mraku (Mlikarïce su plelç hëdæ} zdôlu. I po {k¤rôn, automåskÆ, bez da gjçdaj¤ va pletïlo.)
{kû‘a, `. - isprika, izlika, izgovor (Re~ç se da såkÅ {kû`a nãjde mû`a.)
{ku‘åt se, gl. svr{. ({ku‘â{ se, {ku‘âj¤ se) - ispri~ati se, oprav-dati se, izvu}i se iz neugodosti isprikom (Hôj k njîn i {ku`ãj mu se a{ }e ti zamïrit.)
{kvâdra, `. - mjerna sprava: kut-nik (SV) (Z {kvâdr¤n }e{ vïdet jê ~â pod prâvÆn k¤tôn.)
{kvêr, m. Gjd. {kværå - brodogra-dili{te (Så lçta IsÇsovÅ j dçlÅl va {kværÇ.)
{låpa, `. - 1. papu~a (Nî ni njê, ni njejîh {lâp!); 2. pren. neuredna osoba, {lampavac (isto: {lâm-pa) ([låpo jednå, opletï se må-lo i urædï!)
{lãmpa [{lãÜpa], `. - neuredna osoba, {lampavac ([lãmpo jednå, opletï se målo i pospråvi se!)
{lãmpast [{lãÜpast] (-a, -o), neodr. pridj. (komp. {lÅmpastïjÆ [{lÅÜ-Ü-pastïjÆ]) - neuredan, {lampav (isto: {låpast) ([lãmpast je, nïkad se ne opletç ni ne obrîje, a stomånja mu våvÆk vïsÆ z bragê{.)
{lãmpastÆ [{lãÜpastÆ] (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {lÅmpastîjÆ [{lÅÜpastîjÆ]) - neuredni, {lam-pavi (isto: {låpastÆ) (Ve} te i zovû »{lãmpastÆ«. ^å te nî srân?)
{låpast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. {lapastïjÆ) - neuredan, {lampav (isto: {lãmpast) ([låpast je, nï-kad se ne opletç ni ne obrîje, a stomånja mu våvÆk vïsÆ z bragê{.)
{låpastÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {lapastîjÆ) - neuredni, {lampavi (isto: {lãmpastÆ) (Ve} te i zovû »{låpastÆ«. ^å te nî srân?)
{låtat /se/, gl. nesvr{. ({låtÅ{ /se/, {låtaj¤ /se/) - pipati /se/ (obi~no u tami) (Nîs moglå nâ} svïtlo po {k¤rôn pa sÅn {låtala po zÆdÇ.)
{kumetit /se/ {låtat /se/
636
{låtast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. {latastïjÆ) - pren. ljigav (odnosi se na ~ovjeka) (SV) (Ne pija`â me njê mû`. Nïkakÿv je {lå-tast.)
{låtastÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {latastîjÆ) - pren. ljigavi (SV) (Må, jê mogû}æ da ti se pija`â ôn {låtastÆ ~ovïk?)
{lâti}, m. - pren. osoba blaga, nje`na dodira (SV) (Ma, ba{ je på}Ån, {lâti} jedân!)
{lîfær, m. Gjd. {lîfera - navlaka za poplun (SV) (Ob¤klå sÅn krpa-tûr va {lîfær.)
{lôcÅr, m. Gjd. {lôcara - zastarj. bravar (isto: bråvÅr) (P›vÿ su bråvÅrÿn govorïli {lôcari.)
{locarïja, `. - zastarj. bravarski obrt, bravarska radionica (isto: bravarïja) (DçlÅl je va {locarïji ma sæ j b›zo {tufâl.)
{lôtÅr, m. Gjd. {lôtara - ki{obranar (SH) (Danås su l¤mbrçle cêne pa je sï hïtaj¤ }å i {lôtari ve} nümaj¤ dçla.)
{lo‘Ån ({lo‘na, {lo‘no), neodr. pridj. (komp. {lo‘nïjÆ) - 1. slo`an (Onï su jâko {lë`ni.); 2. pristao, nao~it, skladan, zgodan (isto: slo‘Ån) (Lîp jÿj je sîn: visëk i {lë`Ån.)
{lÇta, `. - neskladno i neuredno odjevena `enska osoba (SH) ([lÇto, kåko si se tô ob¤klå?)
{lÇto, m. Gjd. {lÇtota - neskladno i neuredno odjevena mu{ka osoba (SH) (Sî vïdæl onôga/onê-ga {lÇtota kakë sæ j ëb¤kÅl?)
{lÇ‘ba, `. Gmn. slÇ‘Åb - slu`ba (isto: slÇ‘ba) (Bül je va {lÇ`bi pu s¤cå.)
{lÇ‘bæn ({lÇ‘bena, {lÇ‘beno), neodr. pridj. (komp. {lu‘benïjÆ) - slu`ben, odbojan, hladan u nastupu, bez prisnosti (isto: slÇ‘bæn) (Zâ~ si takë {lÇ`bena prama menï?)
{lÇ‘benÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {lu‘benîjÆ) - slu`beni, odbojni hladni u nastupu, onaj koji je bez prisnosti (isto: slÇ‘benÆ) ([lÇ`benÆ se ~ovïk dr`î kod da nïkÿga/nïkæga ne poznâ.)
{låtast {lÇ‘benÆ
637
{l¤‘ït, gl. nesvr{. ({lœ‘Æ{, {lœ‘æ) - slu`iti, biti u slu`bi (isto: sl¤-‘ït) ([l¤`ïle su `änskæ po go-spëskÆh kÇ}ah.)
{mçkat, gl. nesvr{. ({mç~e{, {mç-~¤) - odgovarati, biti po volji (SH) (NjemÇ ne {mç~æ dçlat.)
{münkat se, gl. nesvr{. ({münkÅ{, {münkaj¤) - {minkati se, li~iti se (Tî se ne {münkÅ{, tî se kra-bujâ{. Za sç trîbÅ imçt mïru.)
{mîr, m. Gjd. {mÆrå - kolomast, kolomaz (SV) ([mÆrôn }u pod-måzat pa ve} nä}e {krÆpåt.)
{mîr-papîr, m. Gjd. {mîr-papÆrå - papir o{tre povr{ine za ~i{}e-nje metala (Doneslå mÆ j z RÆkê fînÿga/fînæga {mîr-papÆrå za plåku na {pãrhetu o~ïstit.)
{môgÿr, m. Gjd. {môgora - gusti iscjedak iz nosa, bala (osobito u djece) (isto: {m›kÅj) (SV) ([môgori ti cüdæ z nësa!)
{m›kÅj, m. Gjd. {m›kja - slinavi iscjedak iz nosa, bala (isto: {mô-gÿr) ([m›kÅj ti cüdÆ z nësa!)
{m›kÅv ({m›kava, {m›kavo), neodr. pridj. (komp. {mrkavïjÆ) - 1. ba-lav, slinav (Nî pu njê båcilæ, vî{ da joj je mâlÆ våvÆk {m›-kÅv.); 2. pren. nedozreo, mlad (Jo{ je {m›kÅv, a ve} bi se z ocên kÅrâl.)
{m›kavÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {mrkavîjÆ) - 1. balavi, slinavi (Vïdi mi onô {m›kavÿ dÆtç! Smîrÿn mu nôs cüdÆ.); 2. pren. nedozreli, mladi (Næ}Ç jå s të-b¤n o tomu/temÇ rasprÅvjåt, {m›kavÆ jedân!)
{m›kavica, `. - neotesanka (isto: bålavica) ([m›kavice, sïmo hôj ako sân ti rçkla!)
{m›nja, . - polo`aj i pokret u igri {piglanja kojim se staklenka gura naprijed dvama prstima lijeve ruke zbog sprje~avanja (predivanja) nogom (SH)
{nïcæl, m. Gjd. {nïcela - odrezak ([nïceli trîba nãjprvÿ dobrë nape{tåt pa }e bït mçgjÆ.)
{l¤‘ït {nïcæl
638
{ôda, . - soda: nekada{nji pra{ak za pranje rublja, natrijev hid-roksid (Bî{ mi dënesÅl målo {ôdæ a{ bÆn sapûn dçlala?)
{ofêr, m. Gjd. {ofærå - voza~ (P›-vÿ j kodotêr/kÿnduhtêr napla-}Ævâl hãrte, sad sç dâ {ofêr.)
{oja, `. - vrste ptice: {ojka ([ëje su nÅn napåle na grëzjÆ.)
{ôla, `. - vojni~ka porcija (SV) (Otåc je dënesÅl {ôlu z råta.)
{olad, m. Gjd. {õlda - nov~i} (isto: solad) (VÆnô j bîlo po sçdÅn {õldÆh, a mu{kåt po fijurîn.)
{õldi, m. mn. - novci (isto: sõldi) (Altrokç/Åntrokç bÆn se jå dr`âl da mÆ j njegëvi sõldi.)
{olÆbåt, gl. nesvr{. ({olübÅ{/{olî-bje{, {olübaj¤/{olîbj¤) - struga-ti, trljati (SV) (Ne {olübÅj/{olÆbjï po tîn/tôn zÆdÇ, a{ }e{ se vås nabælït.)
{ôpat /se/, gl. nesvr{. ({ôpÅ{ /se/, {ôpaj¤ /se/) - neumjereno se natrpavati hranom, jesti preve-like koli~ine odjednom, klju-kati se (Lîpo ti mâlÅ jî, nü ti ju sïla takë {ôpat.)
{oto, pril. - ispod (I�mÅ{ ~â {ëto jakçtæ?)
{otobrâge, `. - donje ga}e (isto: modãnte/mudãnte, {ototâje) (DÅlå sÅn ti ~ïste {otobrâge. Sü se prçs¤kÅl?)
{ototâje, `. - donje ga}e (isto: modãnte/mudãnte, {otobrâge) (SH) (DÅlå sÅn ti ~ïste {ototâje. Sü se prçs¤kÅl?)
{ototâjær, m. Gjd. {ototâjera - ro-nilac (SH) (DçlÅl je kod {oto-tâjær va L¤kï.)
{pâg, m. Ljd. {pÅgÇ - {pag, uzica (isto: konop) (Obïsi bujôl na {pâg ako nümÅ{ lãnci.) � kod po {pÅgÇ - bez ikakvih pote-{ko}a, glatko (Do såd je sç {lë kod po {pÅgÇ, a kî znâ ~å }e jo{ i kakë bït.)
{pâjs, m. Gjd. {pãjsa - smo~nica (KlÅdï tô va {pâjs!)
{påle, `. mn. - le|a (Nî~ me va {pålah probãdÅ.)
{pÅlmacçt, m. - vo{tanica, loja-nica (Va`gåt }u {pÅlmacçt.)
{pÅncîrat, gl. nesvr{. ({pÅncîrÅ{, {pÅncîraj¤) - {etati (SV) (On dçlÅ, a onç lîpo {pÅncîraj¤ po butîgah.)
{pãrget/{pãrhet, m. - {tednjak (Na såkÿn {pãrhetu va selÇ sæ j kÇhÅl fa‘ôl.)
{ôda {pãrget
639
{pårmÅjstÿr, m. - {tedljiva osoba, vje{t {tedljivac (PrâvÆ si {pår-mÅjstÿr! Nç b¤{ ti pëtro{Æl vï{æ leh ~å rãbÆ.)
{påroga, ‘. - samonikla biljka {pa-roga (Na prÿlç}Æ se pobïraj¤ {påroge.)
{på{, m. - neobavezna, o~ekivanjem neoptere}ena i nepredvi|ena zabava, provod, radnja ili do-ga|aj (SH) (Vî sçbÿj rætç na {på{.); (Sç po {på{u }e se mõrda danåska rëba i o{¤{ït.)
{pa{igêr, m. Gjd. {pa{igærå - izlet-nik, naj~e{}e se odnosi na pla-ninare (SV) (Potkïlafcæn je sç pÇno {pa{igærîh/{pa{igärÆh. Sï gredû nå Hahli}.)
{påtula, `. - zidarska lopatica za poravnavanje povr{ine (Do{ãl je glçtovat, a nî dënesÅl ni {påtulu.)
{patulåt, gl. nesvr{. ({patulâ{, {pa-tulâj¤) - raditi {patulom (SV) (Njegå zovï, ôn ti lîpo i b›zo {patulâ.)
{pa‘ï}, m. - {pa`i}, tanja uzica (Svæzãl je tô {pa`ï}æn pa m¤ j pÇkÅl i sê j pålo.)
{pa‘ïna, . - debeo {pag (Brëdi se vä`¤ z {pa`ïnami.)
{pekulîrat, gl. nesvr{. ({pekulîrÅ{, {pekulîraj¤) - dovijati se ra{-~lambom i razmi{ljanjem, mozganjem ([pekulîrÅl je i domïslæl se kako }e s¤sçda nagovorït da mu nî~ potpü{e.)
{pändija, `. - namirnice, potrep-{tine za ku}anstvo (isto: {pê‘a) (^êra sÅn va butîgi k¤pîl {pän-diju za cêlÆ mïsæc.)
{pigçtastÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {pigetastîjÆ) - tanki, neskladno duga~ki (SV) (Jê ïstina da ti se ôn {pigçtastÆ pija`â?)
{pïgla/{pïgula, `. - staklena kugli-ca za dje~ju igru, {pekula (Næ-}Ç tû ilovå~u! Dãj mi staklên¤ {pïglu!)
{pïglat /se/ // {pïgulat se, gl. nesvr{. ({pïglÅ{ /se/ // {pïgulÅ{ se, {pïglaj¤ /se/ // {pïgulaj¤ se) - igrati dje~ju igru utjerivanja staklenih kuglica u jamice iskopane u zemlji (Storï jãnku/jãnkicu pa se græmë {pïglat.)
{pô‘o, m. Gjd. {pô‘ota - mlade-nac, enik ([pô`o pred ÿltÅrôn ~çkÅ {pô`u.)
{prâjc, m. Gjd. {prãjca - drveni ili `eljezni potporanj u obliku stupa (SV) (^å mïslÆ{, jê bojç {prãjcat z elêznÆmi ili z drvê-nÆmi {prãjci?)
{prãjcat, gl. svr{. ({prãjcÅ{, {prãj-caj¤) - poduprijeti {to drvenim ili `eljeznim potpornjem (SV) (^å mïslÆ{, jê bojç {prãjcat z `elêznÆmi ili z drvênÆmi {prãj-ci?)
{pråto, s. - posu|e i druga oprema potrebna za prebivanje i pri-premu hrane tijekom ko{nje na planini (^å tÆ j va tîn/tôn vçlÆn/vçlÿn {pråtu? - Lõn~i}i, padçlice, nô`, {ïbice i jo{ ~Ç-da tegå/togå.)
{prïc, m. - jaka cementna podloga izme|u zida i `buke (SV) (Hï-tili smo {prïc i jÇtra }emo po-~êt `bukåt.)
{prïca, `. - {trcaljka (Bî{ mi dÅlå {prïcu a{ se dicå råda igrâj¤ duhtôra?)
{plåta {prïca
642
{prïcat, gl. nesvr{. ({prïcÅ{, {prï-caj¤) - {trcati (Ne {prïcÅj me a{ me ë~i pe~û!)
{prïhat, gl. nesvr{. (3. l. jd. {prïhÅ) - probadati (odnosi se na bo-love u tijelu) (isto: ‘Ægåt) (Nî~ me {prïhÅ va dümjÆh.); 2. obli-kovati `ivicu podrezivanjem (MôrÅn kî dân {prïhat ‘ivïcu, a{ je zarÅslå.)
{prihnÇt, gl. svr{. (3. l. jd. {prï-hne) - naglo i sna`no probosti (odnosi se na tjelesnu bol) (isto: ‘ïgn¤t) (Dïgn¤l je nî~ pa gÅ j {prihnÇlo.)
{råf, m. - vijak (SV) (isto: vîda) (Zg¤bül sÅn {råf!)
{rãjtaflÆn, m. - lisnica (isto: bu{tîn, râb¤{, takujîn) (SH) (Dâ ïmÅ{ ~â va {rãjtaflÆnu?)
{rapnêl, m. Gjd. {rapnçla - krho-tina, geler (SV) (Do{ãl je z råta z {rapnçlÿn va nogï.)
{›{æn, m. Gjd. {›{ena - str{ljen (isto: st›{æn) (Z gråbjamÆ j taknûl va njÅzlë od {›{enÆh i dvâ su ga ubolå.)
{r{ûr, m. Gjd. {r{¤rå - nemir, ko-me{anje (Hëmo }å a{ je nôni dësti {r{¤rå.)
{r{uråt /se/, gl. nesvr{. ({r{urâ{ /se/, {r{urâj¤ /se/) - kome{ati /se/ (Vïdeli smo da nî~ ni dobrë a{ su se jûdi pë~æli {r{uråt.)
{tof, m. - vrsta debele zimske tka-nine (ImçlÅ j lîp kapët od do-brogå/dobregå {tëfa.)
{tok, m. Gjd. {tokå - okvir vrata ili prozora (SV) (Sû vÅn klåli {tokï na mçsto?)
{tokÈl/{tokrl, m. Gjd. {tokrla - stolac bez naslona (SV) (isto: {tokrla) (NônÅ j våvÆk sidçla na {t›kÈlu/{tëkrlu.)
{tokrla, `. - stolac bez naslona (SV) (isto: {tokÈl/{tokrl) (NônÅ j våvÆk sidçla na {tëkrli.)
{tôpat, gl. nesvr{. ({tôpÅ{, {tôpaj¤) - 1. krpati koncem, bez zakrpa (Måt {tôpÅ kopïce a{ mi se våvÆk zderû na pætï.); 2. ko~iti blokadom kota~a (SV) ([tôpÅj a{ }e{ bÇbn¤t va åuto prçd tob¤n.)
{top›cat/{topÈncåt/{toprncåt, gl. nesvr{. ({top›~e{/{top�n~e{/{top›n~e{, {top›~¤/{top�n~¤/{top›n~¤) - hitro se kretati {e-paju}i i poskakuju}i (SV) (Po-gjçdÅj ga kåko {top›~e/{top�n-~e/{top›n~e po p¤tÇ.)
{tôrija, . - pri~a, pripovijest, baj-ka (Povïdæl mÆ j jednÇ {ajïvu {tôriju.) � {tôrija od kunçli}Æh - dosadne pripovijesti s ne-zanimljivim likovima i zaple-tom (VåvÆk mi povädÅ {tôrije od kunçli}Æh, ~â j bîlo i ~å nî.)
{trãnga, . - dio opreme zapre`nih kola (SV) ([trãngÅ j nî~ na kë-lÆh.)
{trÅngulîn, m. - poluga za bu{enje rupa u zemlji i za razbijanje kamenja (od pralice se razliku-je po tome {to nema »stope«) (SV) ([trÅngulînÿn se mër¤ kå-mÆki razbÆjåt.)
{trapåc, pril. - naporno, zamorno posao (Znãn da tÆ j tô {trapåc, ali bî{ mi tô storïla?) � bït za {trapåc - biti za svakodnevnu uporabu (Ali su ti lîpe tê {ãndr-le! - Ma sû, prâve za {trapåc!)
{trapåcÅn ({trapåcna, {trapåcno), neodr. pridj. (komp. {trapacnï-jÆ) - koji se odnosi na odje}u i obu}u izdvojenu za svakodne-vni posao (SH) (Ali su ti lîpe tê {ãndrlæ! - Ma sû, {trapåcne su!)
{trapacîrat se, gl. nesvr{. ({trapa-cîrÅ{ se, {trapacîraj¤ se) - tje-lesno se zamarati, naprezati
se (^å dçlÅ? [trapacîrÅ se z ÿtîn cêlo zapõlnæ a nïkakovæ korïsti.)
{trapåcnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {trapacnîjÆ) - upravo onaj koji se odnosi na odje}u izdvojenu za svakodnevni posao (Obûj kakëvi {trapåcnÆ postolï!)
{tra{jîv ({tra{jïva, {tra{jïvo), neodr. pridj. (komp. {tra{jivïjÆ) - 1. stra{ljiv, pla{ljiv (isto: bo-ja‘jîv, stra{jîv) ([tra{jïvÅ j i nä-}e otçt pô} k tebï po {k¤rôn.); 2. zastra{uju}i, koji izaziva je-zu, strah (isto: stra{jîv) (MarïjÅ j storïla {tra{jïvo {tra{ïlo.)
{tra{jîvÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {tra{jivîjÆ) - 1. stra{ljivi, pla{lji-vi (isto: boja‘jîvÆ, stra{jîvÆ) ([tra{jîvÆ ~ovïk po no}ï nä}e dô} ni blÆzÇ cimîteru.); 2. za-stra{uju}i, upravo onaj koji izaziva jezu, strah (isto: stra{jî-vÆ) (Sï smo se bâli {tra{jîvÿga/{tra{jîvæga {tra{ïla.)
{tra‘âr, m. Gjd. {tra‘Årå - stra`ar (isto: stra‘âr) ([tra`ãr je {tra-`Årîl i zåspÅl.)
{tra‘Årït, gl. nesvr{. ({tra‘ãrÆ{, {tra‘ãræ) - stra`ariti (isto: stra-‘Årït) ([tra`ãr je {tra`Årîl i zåspÅl.)
{trçcn¤t, gl. svr{. ({trêcne{, {trêc-n¤) - stegnuti oko srca zbog straha ili neugodnosti (SV) ([trçcn¤lo mæ j i g›do mi sæ j vïdelo kad mÆ j tô spomænÇ-la.)
{tÇfnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {tufnîjÆ) - zasitni (odnosi se na jestvinu) (isto: tûfnÆ) (Dãj nÅn
~â {tÇfnÿga/{tÇfnæga za obçd da nas dë {k¤ra dr`î.)
{tÇk, m. - 1. tavanica, strop (Pãl je vçli këmÅd `bÇkæ z {tÇka.); 2. masa kojom se pri~vr{}uje staklo za prozorsko okno (SV) (Dãj mi {tÇka da za{tukân po-nç{tre!)
{tukadôr, m. - stropna letvica s presjekom od 25x10 mm, du-`ine 4 m koristile su se na sta-rim stropovima za prihva}anje `buke koja se je postavljala me|u drvenim gredama (isto: {tukçt) (Na grêde su se zabÆjåli {tukadôri.)
{tukåt, gl. nesvr{. ({tukâ{, {tukâj¤) - 1. posebnom masom pri~vr-{}ivati staklo za prozorsko okno (Grên {tukåt, a{ sæ j {tÇk ra{¤{îl pa pådÅ.); 2. nadostav-ljati (U‘åle su nÅn måtere {tu-kåt bråge{e kako smo rÅslï.)
{tukçt, m. - stropna letvica s pre-sjekom od 25x10 mm, du`ine 4 m koristile su se na starim stropovima za prihva}anje `buke koja se je postavljala me|u drvenim gredama (SV) (isto: {tukadôr) (Na grêde su se zabÆjåli {tukçti.)
{tÇmik/{tÇmih, m. - eludac (isto: pr}êh, ‘elÇdac) (Bolî ga {tÇ-mik/{tÇmih.)
{¤jåk, m. Gjd. {¤jkå - ~e{er (Pobï-rali smo {¤jkï va {Çmi.)
{¤jåt se, gl. nesvr{. ({œjÅ{ se, {œ-jaj¤ se) - {uljati se (isto: {kûjat se) (Må{ka se {œjÅ a{ bi }apåla mï{a.)
{Çknjæn ({Çknjena, {Çknjeno), neodr. pridj. (komp. {uknjenïjÆ) - koji je blagoga otklona od
uobi~ajena pona{anja: osoben u pona{anju (isto: {vïknjæn) ([Çknjæn je kod i otåc mu po-kõjnÆ.)
{ÇknjenÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {uknjenîjÆ) - upravo onaj koji je blagoga otklona od uobi~a-jena pona{anja: osobeni u po-na{anju (isto: {vïknjenÆ) (Tî na {Çknjenÿga/{Çknjenæga ra~u-nâ{!)
{Çma, . - {uma (PobïrÅmo bôbice va {Çmi.)
{ÇmÅr, m. - {umar ([ÇmÅr bulâ drvå kâ su za posï}.)
{upïca, `. - vrsta emajlirane cje-diljke (Stanãr je skÇtu lovîl va onôn vçlæmu kotlÇ z ÿtûn {u-pïc¤n i va tavijõl ju klÅdâl. I õnda gÅ j pëtla dïgÅl, svæzâl i obïsÆl ga na kïtu da se cüdÆ.)
{upijêra, `. - cjediljka, zdjela s rupicama za cije|enja tjeste-nine, kuhanoga povr}a i sl. (K¤pïla sÅn nëv¤ {upijêru.)
{upijot, m. - krupna {uplja tjeste-nina valjkasta oblika (NônÅ j va på{tu i fa`ôl våvÆk klÅdåla {upijëti.)
{œrka, `. Gmn. {ûrk - starinska gornja enska bluza ili kaputi} (Ob¤klå sÅn frïs i {œrku!)
{œ{a, `. - su{a (isto: sœ{a) (BÆlâ j vçlÅ {œ{a i slåbo smo prilçtova-li.)
[u{âk, m. Gjd. [u{Åkå - Su{ak (Sl¤`ïla sÅn na [u{ÅkÇ.)
{¤ndrân [u{âk
650
{û{Ånj, m. Gjd. {û{nja - suho li{}e koje se podastire kao stelja stoci (isto: sû{Ånj) (Na këla se klÅdç kë{ kad se vëzÆ gnôj ili {û{Ånj, a za drvå i sêno se lo`ê lêgnjari.)
{u{ã{kÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - su{a~ki (Trçfile smo se pu {u{ã{kÿga/{u{ã{kæga nçbodera.)
{¤{ït /se/, gl. nesvr{. (3. l. jd. {œ{Æ /se/, {œ{æ /se/) - su{iti /se/ (isto: s¤{çt /se/) (Bœrnÿ j vrîme pa se pu såkÿga/såkæga rëba {œ{Æ.)
[u{ïca/Su{ïca, `. - najve}i potok na Grobni{}ini, utje~e u Rje~i-nu blizu Jelenja ([u{ïcÅ j pro-tekla.)
{u{ïlo, s. - 1. su{enje (rublja) (Smî-rÿn perïlo, {u{ïlo, perïlo, {u{ï-lo!); 2. ica ili konop na kojem se rublje su{i ([kûrÿ j, a jo{ jÿj je rëba na {u{ïlu.)
{u{njãrskÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - koji se odnosi na suho li{}e koje se podastire kao stelja stoci, ili na posebnu vrstu ko{a (Tô j {u{njãrskÆ kë{, za {û{Ånj nosït.)
{u{njåt, gl. nesvr{. ({u{njâ{, {u{njâ-j¤) - {u{tati, {u{kati (Ne {u{njâj z ÿtîn nålijonÿn a{ je otåc {âl spåt!)
{u{njevãrskÆ ({u{njevãrskÅ, {u{-njevãrsko), odr. pridj. - koji se odnosi na {u{anj ([û{Ånj se nësÆ va {u{njevãrskÿn ko{Ç.)
{vïb, m. - vrsta grmolika drveta: svib (SV) (Lîp g›m {vïba m¤ j zâda kÇ}æ.)
{vÆcåt, gl. nesvr{. (3. l. jd. {vücÅ) - lu~iti teku}inu u velikim ko-li~inama (naj~e{}e se odnosi na znoj) (TçkÅl je pÅ j sç pët {vÆcâl ` njegå.) (SV)
{vî~i}/{vîki}, m. - dje~ja pi{taljka (Od mezrênÿga/mezrênæga drvå se dçlaj¤ {vî~i}i/{vîki}i.)
{vÆkåt, gl. nesvr{. ({vü~e{, {vü~¤) - 1. pi{tati, zvi`dati (Måt mÆ j k¤pïla {vî~i}/{vîki} na samnjÇ pa sÅn {vÆkåla pëvazdÅn.); 2. pren. dangubiti (Po cêli dâni {vü~e po selÇ.); 3. pren. govoriti gluposti, besmislice (Ma, ne {vÆ~ï, ~êra si drÇh~ije rçkÅl!)
{vïkn¤t, gl. svr{. ({vîkne{, {vîkn¤) - 1. udariti (Po~ælâ j cmïhat pa j¤ j otåc {vïkn¤l.); 2. pasti iznenada na um (Nîs o tomÇ/temÇ ~Çda mïslela, sâmo mÆ j {vïkn¤lo nå pamæt.)
{vïknjæn ({vïknjena, {vïknjeno), neodr. pridj. (komp. {viknje-nïjÆ) - koji je blagoga otklona od uobi~ajena pona{anja: osoben u pona{anju (isto: {Ç-knjæn) ([vïknjæn je kod i otåc mu pokõjnÆ.)
{vïknjenÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. {viknjenîjÆ) - upravo onaj koji je blagoga otklona od uobi~ajena pona{anja: osobeni u pona{anju (isto: {u{njevâtÆ) (Tî na {vïknjenÿga/{vïknjenæga ra~unâ{!)
{vÆlåc, m. Gjd. {vÆlcå - pramen konopca (SV) (MôrÅn promÆnït konëp, a{ je pâr {vÆlcîh/{vülcÆh popÇcalo.)
zakolåt /se/, zalæpït /se/) (Ne smî ti se tô tÆkåt a{ bi se moglo takåt!)
tÅkåt se, gl. nesvr{. (tã~e{ se, tã~¤ se) - valjati se (Kadï se oslï tã-~¤, i dlåka ostâne.)
tåkja, . - potporni kolac za biljke penja~ice (MôrÅn takjåt gråh, a jo{ mi nÆsï dëpjelÅl tåkje.)
takjåt, gl. nesvr{. (takjâ{, takjâj¤) - podupirati kolcima biljke penja~ice (MôrÅn takjåt gråh, a jo{ mi nÆsï dëpjelÅl tåkje.)
takmên (takmenå, takmeno), neodr. pridj. (komp. takmenïjÆ) - koji je obilje`en kakvim zna-kom (Takmenâ j, takëva sæ j rodïla!)
tåkmenac, m. Gjd. tåkmænca - made`, znamenka na ko`i (isto: mâdæ‘/mlâdæ‘, znåmænka) (Jå ïmÅn tâ tåkmenac na obråzu od rojänjÅ.)
takmênÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. takmenîjÆ) - upravo onaj koji je obilje`en kakvim znakom (Vïdi ga ôn takmênÆ ~ovïk? - Kåkÿv takmênÆ? - A{ ïmÅ tåkmenac na lÆcÇ.)
taknÇt, gl. svr{. (tåkne{, tåkn¤) - taknuti, dotaknuti (Påzi da ne
tâ taknÇt
653
tåkne{ pÿrtunï} a{ je frï{ko popiturân!)
tako/tåko, pril. - tako (Vãlda su ga vôlæli za `ivotå kad su ga zakopåli va takë lÆpôj bânki.)
takôv (takova, takovo), zamj. - ta-kav (Jo{ nïkad nîs vïdela takôv balonïnu. KëmÅ} nÅn je stâl v åuto/åvuto.)
nata trbuha i stra`njice (Ta{}å si, nümÅ{ ni rïti ni trbÇha.); 2. pren. prazan (SH) (Nïkako mÆ j râbu{ tå{}.)
tå{}Æ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. ta{}îjÆ) - 1. mr{avi, koji ima plosnat trbuh i stra`njicu (Tå{}Æ ~ovïk ne môrÅ påzit ~a jî.); 2. pren. prazni (Srï}a da si mi dâl tâ tå{}Æ râbu{!)
tå{kica/tâ{kica, `. - mala `enska torbica (Va tå{kicu/tâ{kicu mi nï{ ne stâne.)
tât, m. - lopov, razbojnik (Onï su tâti, sç bi nÅn proneslï.)
taulåc, m. Gjd. ta¤lcå - ravna plo~a od dasaka ili tavalona, obi~no na lu~kim kolima, pri-kolicama ili na kamionu za pri-jevoz dasaka ili trupaca (SV) (Dåske i taval¤nï su na ta¤lcÇ.)
tavajôl, m. - stolnjak (isto: stõlnjÅk) (Tavajõl sÅn polêla z vÆnôn, pa mÆ j oståla flçka.)
tavalôn/tavalûn, m. Gjd. tava-lÿnå/taval¤nå - daska debela cca 5 cm (SV) (Pos¤dül mÆ j svojï tavalÿnï/taval¤nï.)
tavçla, `. - crijep (PoslÅgåli su tavçle na krôv.)
tavçlica, `. - kerami~ka plo~ica (PromÆnïli su tavçlice va kupa-ôni.)
tavçlicataråca
656
tavijôl, m. - platneni ubrus za zamatanje ili pokrivanje hrane (Måt bi nÅn våvÆk doneslå ma-rändu zamotânu va tavijôl.)
tç}, gl. nesvr{. (te~ç{, te~û) - 1. tr~ati (Teklï smo kulïko nas nëge nësæ.); 2. te}i (o vodi) (Dâ GonjÇ{a te~ç?)
teku}üna, . Gmn. teku}în - teku-}ina (RçkÅl jÿj je duhtôr da môrÅ pït ~Çda teku}ünæ.)
tçk¤t, m. - nametnik na peradi (SV) (Këko{e su pÇne tçk¤tÆh.)
tekutjîv (tekutjïva, tekutjïvo), neodr. pridj. - koji ima tekute (SV) (Këko{e su tekutjïve.)
tekutjîvÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - upravo onaj koji ima tekute (SV) (Odvojï tekutjîv¤ këko-{u!)
tçla, `. - vrsta debeloga platna, jadro (SV) (S tçl¤n se mëre po-krït stôg ili vôz ili ~â takëva.)
telåc, m. Gjd. tælcå - 1. tele (Bekãr je ubîl tælcå.); 2. pren. glup ~ovjek (Tî si tælcÇ vçrovÅl pa si ostâl telåc.) � ‘bÅjït kod telåc va {âræ vrãta - ~uditi se, gledati priglupo (@bÅjül je va plë~u kod telåc va {âræ vrãta. Nïkad od njegå dobrå {kolâ-na.)
telåc, m. Gjd. tælcå - sluzavi vin-ski ili octeni talog (Na dnÇ bo-c¤nâ j telåc.)
tæl~ï}, m. - tel~i} (Na}ås je zlæglå lÆpogå/lÆpegå tæl~ï}a.)
televîzija, `. - televizija (Vïdela sÅn {îmije na televîziji.)
telïca, `. - mla|a junica (Kråva nä}e sêna, a telïca ëtavæ, hëdi Frâne, po trÅvê.)
telï~ica, `. - mla|a junica, od milja (Slåbo sasç telï~ica!)
tavijôl telï~ica
657
têlo, s. - tijelo (Së têlo me bolï.)Têlova, `. - Tijelovo, crkveni
blagdan i svetkovina Euharisti-je, ustanovljenja Sv. Mise (Na Têlovÿ j vçlÅ pro{ê{ija.)
tæmperân [tæÜperân] (-a, -o), neodr. pridj. - istu~en brzim i o{trim udarcima (odnosi se na namirnice, primjerice jaje) (Nå vrelo ÇlÆ/Çj¤ zïlÆj tæmperâno jâje.)
tæmperân [tæÜperân] (-a, -o), neodr. pridj. - zagrijan do umje-rene temperature (Jê mlÆkë tæmperâno?)
tæmperåt [tæÜperåt], gl. nesvr{. (tæmperâ{ [tæÜperâ{], tæmpe-râj¤ [tæÜperâj¤]) - 1. udarati pjenja~om ili vilicom (primje-rice jaje) (Onda jâje jâko tæm-perâ{ i zïlije{ ga va cÇru.); 2. {iljiti olovku (^å tô dçlÅ{ z nô`ÿn? Tæmperân lâpi{.); 3. za-grijavati do umjerene tempe-rature (SV) (isto: tæmperîrat [tæÜperîrat]) (Måt ti tæmperâ mlÆkë pa }e ti ga prelêt va bë-cicu.)
tæmperatûra [tæÜperatûra], `. - tjelesna temperatura (isto: fê-bra) (Vïdi kakë si bëlÅn, zmïri målo tæmperatûru!)
tæntogå, pril. - u me|uvremenu (Sï smo lîpo sçli i tæntogâ j do-{âl nôno pa sÅn mu se stâl.)
tepåc, m. Gjd. tæpcå - stap: po-kretna {ipka u maslenici ili pu{kalici (SV) (Tepåc je ôn {}âp va måslenici s kîn se t¤~ç po {kårupu dok se ne storî pû-tÅr.)
te{kô}nÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. te{ko}nîjÆ) - tjeskobni, alosni, zabrinuti (Te{kô}nÿm¤/te{kô}-næm¤ j ~ovïk¤ våje poznåt da se radi nï~esa pojüdÅ.)
te{tamênt/ti{tamênt, m. Gjd. te-{tamänta/ti{tamänta - oporu-ka, testament (Kî znâ jê l napÆ-sâl te{tamênt/ti{tamênt?)
tçt, gl. svr{. - htjeti (isto: otçt): a) u izjavnim i uskli~nim re~e-nicama u nagla{enu obliku u zna~enju ’ho}u’ i dr. (}Ç, }ç{, }ç, }çmo, }çte, }ç) (Storï kåko }ç{!); (MïslÆ{ da }e ti kî pomë}? - Ma }ç!); (^å ga nä}ete më} obrnÇt? - Aj }çmo!); b) u upit-nim re~enicama u nagla{enu obliku u zna~enju ’ho}u li’ i dr. (}û, }ê{, }ê, }êmo, }ête, }ê) (]ê{ dô} do menç? - ]Ç!); (]êmo se tû}? - Nä}emo!); (]ê-te mi pomë}? - ]çmo!); c) u ne-nagla{enu obliku u zna~enju ’}e’ i dr. (}u, }e{, }e, }emo, }ete, }e) (Lîpo }u ga obdçlat.); (Orïhi }emo pobråt kad ozrê-n¤.); d) u zanijekanu odliku u zna~enju ’ne}u’ i dr. (næ}Ç, nä}e{/näte{, nä}e/näte, nä}e-mo/nätemo, nä}ete/nätete, nä}e/näte) (]û ti pomë}? - Nä-}e{!); (Nä}emo se s våmi bÆ-våt!); (Zâ~ nä}ete dô}?)
tünta, . Gmn. tînt - crnilo (Na dr-`ålo bi se klålo perë i zamÅ-kålo va tüntu.)
tïpÅl, m. Gjd. tïpla - tipla, plasti~na osnova u koju ulazi vijak (Zo-vï me kad zbœ{Æ{ pa }u ti tïpli donçst.)
tïpeh, m. - sobna prostirka: tepih (SV) (isto: tapêd/trapêd, tçpih) (Jå~e klôfÅj po tïpehu!)
tiramôla, `. - u`e za vje{anje ru-blja nategnuto preko kolotura izme|u dva zida (Mû` jÿj je klâl tiramôlu pa sad ïmÅ kadï razgrnÇt.)
tirãnti, m. mn. - naramenice za hla~e (DÆtç nësÆ bragç{e na tirãnti.)
tïkat tirãnti
661
tïrat, gl. nesvr{. (tïrÅ{, tïraj¤) - tjerati (DÅ j za njîn {âl nïkakÿv ~›nÆ påsi}. Da gÅ j tïrÅl, ma da se nü dâl ni za mãjku }å!)
tüstÆ (tãstÅ, tõstÿ), zamj. - upravo taj (Obû} }u drÇgÆ bærhân a{ mi se tüstÆ jâko mr`jâ.)
tï{ika, . - bolest su{ica, tuberkulo-za (isto: {u{ïca) (P›vÿ j bîlo fânj judîh bõlnÆh od tï{ikæ.)
tï{jÅr, m. - stolar (isto: stolÅr) (^Çda [u{å~anÆh je imçlo År-mÅrï kî su storïli grëbni{kÆ tï-{jÅri.)
ti{jarïja, . - 1. stolarska radionica (Nãjprvÿ su dçlali zâ se, a pë-tli su ëprli ti{jarïju.); 2. stolarija (Jå ti{jarïju vôlÆn i tô rådo dçlÅn.) (isto: stolarïja)
tîtilat, gl. nesvr{. (tîtilÅ{, tîtilaj¤) - bacati {to okruglo (loptu, bo}u, staklenku) tako da se jedva kre}e (Tœst¤ bë}u tîtilÅj i pÅrtîdÅ j nå{a.)
tîtilica, `. - specifi~an na~in bacanja ~ega okrugloga (lopte, bo}e, staklenke) tako da se jedna kre}e (Dobïli su gôl na tîtilicu.)
tïtrat, gl. nesvr{. (tïtrÅ{, tïtraj¤) - 1. titrati (Dâ j Mãjka Bë`ja molïla topôl da j¤ zaklënÆ, a kad nî otêl, tâ da gÅ j prokjælå da nçka nïkad nümÅ mîra. Od ÿnpût da topolÇ våvÆk lîsti
tïtraj¤.); 2. pren. s pretjeranom se pomnjom odnositi prema kome (VåvÆk je tïtrala oko njegå, a njegå nî bîlo brîga zâ nju.)
tkålica, `. - tkalja (SV) (Tkålice su od vÇne tkåle pla{}çnice i po-njåve.)
tkåt, gl. nesvr{. (tkç{, tkû) - tkati (Tkålice su od vÇne tkåle pla{}çnice i ponjåve.)
tla~ïna, `. - visok krvni tlak (Tla-~ïna me mÇ~Æ!)
tlâk, m. - tlak (odnosi se samo na krvni tlak) (I�mÅ visëk tlâk.)
tlåpast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. tlapastïjÆ) - koji pripovijeda besmislice, koji tlapi (SV) (Ma, ba{ je tlåpast, smîrÿn beda-sto}ç povädÅ.)
tlåpastÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. tlapastîjÆ) - upravo onaj koji pripovijeda besmislice, koji tlapi (SV) (TlåpastÆ ~ovïk tlãpÆ.)
tlâpina, . - osoba koja pripovijeda besmislice, koja tlapi(SV) (Ma, tlâpina, smîrÿn bedasto}ç po-vädÅ.)
tlçt, gl. nesvr{. (3. l. jd. tlîjæ, tlîj¤) - tinjati (U`ålÿ j cêl¤ no} tlçt drvë na ognjï{}¤.)
tlo, s. - tlo (Måt rîbÅ tlë.)
tïrat tlo
662
tloh, m. - tlo (Ne hïtÅj tê }ïke po tlohÇ.)
tmåt, gl. nesvr{. (tmç{, tmû) - biti u stanju vrlo lagana i nemirna sna, biti u polubudnu stanju (isto: kmåt) (Cêlo jÇtro tmç!)
tnålo, s. - podlo`ni panj za cije-panje drva (isto, zn. 2: cok, tapâj; knålo) (Na tnålu se cüpÅ, a ne na betônu.)
tobolåc, m. Gjd. tobÿlcå - drvena posuda s remenom koja se u~vrsti oko pojasa, a slu`i za dr`anje brusa i teku}ine ko-jom se brus vla`i pri ko{nji (SV) (isto: t¤låc) (Va tobÿlcû j bîl brûs, målo sêna i vodå i tô sæ j nosïlo oko pâsa.)
tÿbo‘e/tÿdabo‘e, pril. - tobo`e (Do{lâ j k menï tÿbë`e/tÿda-bë`e da vïdÆ kakë sÅn, a zå-sprÅvæ da vïdÆ dâ znân da sæ j z mû`æn pokÅråla.)
to~ït /se/, gl. nesvr{. (to~Æ{ /se/, to~æ /se/) - 1. kotrljati /se/ (Kë-lo se të~Æ po cçsti.); 2. valjati /se/ (SV) (Dicå se të~æ po trÅvï.)
to}, m. - umak (Da si mi dÅlå të}a, jå bÆn të}Ål.)
to}âda, . - obilan i ukusan umak u koji se uma~e kruh ili pa-lenta (Ali tÆ j dobrå to}âda! Jë{ dÅ j kûs paläntæ!)
to}åt, gl. nesvr{. (to}Å{, to}aj¤) - umakati kruh ili palentu u umak (Da si mi dÅlå të}a, jå bÆn të}Ål.)
to}çt, m. - to~ka, to~kica (Ob¤klâ j lîpu håju na to}çti.)
tôfat /se/, gl. nesvr{. (tôfÅ{ /se/, tôfaj¤ /se/) - 1. udarati /se/ (Smîrÿn se tõfÅn va nåpu a{ je nïsko stãvna.); 2. silom /se/ hraniti; kljukati /se/ (TôfÅ se a{ da bi se otçla podebjåt.)
tofn¤t /se/, gl. svr{. (tôfne{ /se/, tôfn¤ /se/) - naglo /se/ udariti (Påzi da se ne tôfne{ z glÅvûn!)
tofnjenÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. tofnjenîjÆ) - udareni pren. }aknuti, lagano poreme}en (Tî z tëfnjenÆn rasprãvjÅ{, ma ~å ti se tô vïdÆ?)
tõmbat se [tõÜbat se], gl. svr{. (tõmbÅ{ se [tõÜbÅ{ se], tõm-baj¤ se [tõÜbaj¤ se]) - koturati se, kotrljati se (Bå~va se tõmbÅ pëzdÿlu.)
tõmbula [tõÜÜbula], `. - tombola, popularna dru{tvena igra (Vå-
tloh tõmbula
663
vÆk se povädÅ da m¤ j ëno ÿn-pût ôn narïhtÅl da dobîje na tõmbuli.)
tõmbulat se [tõÜbulat se], gl. nesvr{. (tõmbulÅ{ se [tõÜbulÅ{ se], tõmbulaj¤ se [tõÜÜbulaj¤ se]) - igrati tombolu (@änskæ su tõmbulale po nedïji va Srçdnjæn SelÇ na {tärni.)
trãjba, . Gmn. trâjb - velika koli-~ina (Prçd domÿn je cêla trãj-ba de{kîh.)
tråkavica, . - trakavica (Tråkavicu mëre imçt i blâgo i ~ovïk.)
tramåk, m. - mu~no i naporno po-micanje, premje{tanje predme-ta (SV) (Premæ{}åli su mobîliju! Tô j bîl vçlÆ tramåk.)
tramakåt, gl. nesvr{. (tramakâ{, tramakâj¤) - mu~no i naporno prenositi {to s jednoga mjesta na drugo (SV) (Smîrÿn nî~ tra-makâ.)
trãmbit, m. - veliko imanje (SH) (K¤pïli su vçlÆ trãmbit.)
tråmÆ‘, m. - vrsta nosiljke s mre-`astim dnom kroz koju dvije osobe potresaju}i prosijavaju smjesu vapna i cementa (SV) (Hôj k s¤sçdu pos¤dït tråmÆ` a{ môrÅmo prësæt mêl.)
trÅn{îrat, gl. nesvr{. i svr{. (trÅn{îrÅ{, trÅn{îraj¤) - koma-dati i raskomadati velik komad mesa neposredno prije pri-pravljanja za jelo (SV) (Bekãr jÆn trÅn{îrÅ mêso.)
tråp, m. - jama iskopana u zemlji za ~uvanje namirnica, naj~e{-}e krumpira (Pœn je tråp kÿm-pÆrå.)
tråpÅn, m. Gjd. tråpana - ru~na bu{ilica (SV) (isto: dråpÅn) (TråpÅn je rÇ{nÅ bœ{ilica.)
tråpit se, gl. nesvr{. (tråpÆ{ se, tråpæ se) - trapiti se: mu~iti se oskudicom (Mû` jÿj ne dçla pa se ve} lçto dân tråpæ.)
trãmpit /se/ [trãÜpit /se/], gl. svr{. (trãmpÆ{ /se/ [trãÜpÆ{ /se/], trãmpæ /se/ [trãÜpæ /se/]) - zamijeniti s kime kakvu vri-jednost (]êmo se trãmpit? Jå }u ti dåt lâpi{, a tî menï brï-salo.)
tråpula, `. - zamka za `ivotinje (SV) (isto, ali za mi{eve: mï-
trapulåt, gl. nesvr{. (trapulâ{, tra-pulâj¤) - pren. baviti se pre-prodajom i drugim nedopu{te-nim poslovima (SV) (Såk¤ {e-temân¤ j va Tâliji i våvÆk nî~ trapulâ.)
tråtit, gl. nesvr{. (tråtÆ{, tråtæ) - tratiti, tro{iti bez mjere, uni{ta-vati (On nësÆ sõldi, a onå jih tråtÆ.)
trÅvå, `. - trava (P›vÿ se nÆsmë smçli ni igråt va trÅvï, a danås je nî kî kosït.)
tråvarica, `. - rakija s travama (Va tråvaricu se klÅdç pâr lÆ-stîh re{ejåkæ.)
trçfit, gl. svr{. (trçfÆ{, trçfæ) - 1. do-laskom pogoditi pravo vrijeme ili mjesto (JÇ{to sÅn trçfÆl dô} na obçd.); 2. zadesiti (G›dÅ kôb gÅ j trçfila.)
trçfit /se/, gl. svr{. (trçfÆ{ /se/, trçfæ /se/) - susresti /se/ (isto: k¤ntråt se, utaknÇt /se/) (TrçfÆl sÅn se { njîn v RÆkï/TrçfÆl sÅn ga v RÆkï.)
trejüna, . Gmn. trejîn - tanak ko-nopac debljine 1,5-2 mm (SV) (S trejün¤n se pakçti sve`ûj¤.)
träjset, br. - trideset (Evdï su ve} skëro träjset lêt i jo{ povädaj¤ po bosãnskÆ.)
træmbusåt se [træÜbusåt se], gl. nesvr{. (træmbusâ{ se [træÜbu-sâ{ se], træmbusâj¤ se [træÜ-Ü-busâj¤ se]) - drmusati se (Trî Çre smo se træmbusåli po tôn nep¤tÇ.)
trçpavica, . - trepavica (Trçpavi-ca mÆ j v ôku.)
trepetåt, gl. nesvr{. (3. l. jd. tre-pç}e, trepç}¤) - trepetati (TopolÇ perå trepç}¤ i kad ne pœ{e.)
træskå, `. - trijeska (SV) (Træskå mu sæ j zabïla va nëgu.)
trî, br. - tri (Ve} je trî lçta v rç{tu.)trîbat, gl. nesvr{. (trîbÅ{, trîbaj¤)
- trebati (Dâ ti trîbÅ pomë}?); trîbi/trîba, u zna~enju kako bi trebalo ili valjalo biti ili {to u~initi (Trîbi/trîba dÅ j påme-tÅn, a{ m¤ j ve} osavnâjst lêt.; Nî se trîba z sõldi rasïpat!) �
trç}Æ trîbat
667
nî trîba/nî trîbi - ne treba, ne-ma potrebe (Nî trîbâ imçt nç-prijateli/nçprijateji!)
trÆbït se, gl. nesvr{. (trübÆ{ se, trü-bæ se) - trijebiti se, otresati sa sebe nametnike (odnosi se na `ivotinje) (SV) (Na televîziji sÅn gjçdala kako {îmija sÅmå sebç trübÆ.)
trinãjstÆ (-Å, -ÿ), red. br. - trinaesti (TrinãjstÆ dân se tô sç dobrë zmü{Å.)
trünget, m. - napojnica (SV) (isto: mãn}a) (Pustï mu pâr kûn za trünget.)
trÆnog, m. - metalni trono`ac na ognji{tu za postavljanje posu-de na vatru (SV) (Na ognjï{}æ sæ j klâl trÆnëg i na njegå põsuda za kÇhat.)
trïpast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. tripastïjÆ) - trbu{ast, koji ima velik i mlohav trbuh (isto: tr-buhåt) (Fânj pojî pÅ j trïpasta.)
trïpastÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. tripastîjÆ) - trbu{asti, upravo onaj koji ima velik i mlohav trbuh (isto: trbuhâtÆ) (Tî se z onîn trïpastÆn mïrÆ{.)
trïpe, `. mn. - debeo, mlohav trbuh (Vïdi ti tê trïpe! Månje jîj!)
trïpice, . mn. - jelo od gove|ega `eluca ili crijeva u umaku (U`ålÿ j jâko smrdçt kÇ}i dok su se kÇhale trïpice.)
trüstÿtÆ (-Å, -ÿ), red. br. - tristoti (TrüstÿtÆ dân va ovîn lçtu je srædå.)
trkåt se, gl. nesvr{. (trkâ{ se, tr-kâj¤ se) - natjecati se u tr~anju, utrkivati se (Trkåli su se i PçtÅr je do{âl p›vÆ.)
trÆbït se trkåt se
668
trlî{, m. Gjd. trlÆ{å - za{titna radni~-ka odje}a (OprÅlå sÅn ti trlî{.)
trm¤nït se, gl. nesvr{. (trmœnÆ{ se, trmœnæ se) - 1. navla~iti se oblacima (odnosi se na nebo, samo 3. l. jd.) (Jo{ mi se rëba perç, a ve} se trmœnÆ.); 2. pren. mrgoditi se (SV) (Jo{ ti nîs do-fïnila rç}, a ve} se trmœnÆ{.)
t‹n/t›n, m. Gjd. tÈnå/trnå - trn (Nabolå sÅn se na t›n pa mi sæ j tô na zlë zêlo.) � t‹n/t›n v ôku - velika smetnja, prepreka (O�dvavÆk m¤ j onå bÆlå t›n v ôku.)
trnï}, m. - vrsta trnovita ukrasnoga grma s crvenim cvjeti}ima (Trnï} je trnovït. Po tomû/temû j i dëbÆl ïme.)
Trnovica, `. top. - naselje u je-lenjskoj plovaniji na desnoj obali u gornjem toku Rje~ine (On je s Trnëvicæ, büvÅ va Trnëvici.)
Trnovi~Ån, m. Gjd. Trnovi~ana - stanovnik mjesta Trnovica (DëstÆ j Trnëvi~anÆh delalo vå Tre}Æn måju.)
Trnovi{}ica, . - stanovnica mjes-ta Trnovica (Trnëvi{}ice su u`åle prodÅvåt jåbuke, hrÇ{ve i ~rï{nje.)
trnovi{kÆ (-Å, -ÿ), posv. pridj. - koji se odnosi na mjesto Trno-vica (DohÅjåli su k nân nå tÅnci i trnëvi{kÆ mladï}i.)
trnovït (-a, -o), neodr. pridj. - trno-vit (Trnï} je trnovït. Po tomû/temû j i dëbÆl ïme.)
trœmba [trœÜba], `. Gmn. trûmb [trûÜb] - limena cijev: oluk za ki{nicu ili za odvo|enje dima na {tednjaku (SV) (isto, zn. 1: tûbo) (Preståli smo gorçt pa }u trœmbe o~ïstit i språvit na pëd.)
tr¤mbçta [tr¤Übçta], `. - truba (SëpÅl je va tr¤mbçtu.)
tr¤mbetåt [tr¤Übetåt], gl. nesvr{. (tr¤mbetâ{ [tr¤Übetâ{]/tr¤m-bç}e{ [tr¤Übç}e{], tr¤mbetâj¤ [tr¤Übetâj¤]/tr¤mbç}¤ [tr¤Ü-Ü-bç}¤]) - 1. trubiti, svirati trubu (Tr¤mbetåt znã~Æ sëst va tr¤m-bçtu.); 2. pren. raznositi glasi-ne (Tî si jÿj reklå da nïkÿmu/nïkæmu nï{ ne re~ç, a onå sad o tomÇ/temÇ tr¤mbetâ/tr¤m-bç}e po selÇ.); 3. pren. govoriti besmislice (Ma, tr¤mbetâ/tr¤mbç}e! Ne na{lü{Åj ga!)
trûn, m. Ljd. tr¤nÇ - trun (Br¤sül sÅn pa mÆ j trûn `elçza odletêl v ôko.)
trÇn¤t, gl. nesvr{. (trûne{, trûn¤) - trunuti (Jê ïstina da ~ovïk trû-ne va zemjï kad umrç?)
trÇpit /se/, gl. nesvr{. (trÇpÆ{ /se/, trÇpæ /se/) - sudariti se, kre}u}i se udariti u {to (SV) (B›zÿ j vo-zîl i trÇpÆl vâ me!)
trûp, m. Ljd. tr¤pÇ - mrtvo tijelo (isto: tr¤plo) (Va {Çmi su na{lï nï~ijÆ trûp.)
tr¤plo, s. Nmn. tr¤plå - mrtvo ti-jelo (isto: trûp) (Va {Çmi su na{li nï~ijæ tr¤plë.)
tr¤sït, gl. nesvr{. (trœsÆ{, trœsæ) - stresati (SV) (Ne tr¤sï tô po tlÇ a{ sÅn pred målo pomelå.)
trÇt, m. - 1. mu`jak p~ele: trut (TrÇt ne bodç.); 2. pren. lijena osoba, lijen~ina (VrÆdnâ j kod ~elïca, a õn je trÇt.) � lên kod trÇt - osobito lijen (Onâ j vrÆdnå, a õn je lên kod trÇt.)
t›zat se, gl. nesvr{. (t›zÅ{ se, t›za-j¤ se) - trzati se (Bÿlnå koko{å se t›zÅ.)
t›‘it, gl. nesvr{. (t›‘Æ{, t›‘æ) - pro-davati i kupovati (Stê ~â t›`ili na samnjÇ?)
tÇ/tÇka, pril. - ovdje (»Dïca, kâj ste?«, u`ålÅ j måt zvåt. »TÇ smo/tÇka smo!« Kod dÅ j måt znåla kãj je tô tÇ/tÇka.) � tÇ i tåmo - mjestimi~no, ponegdje, katkada (Dâ se vïdÆte? - A, då, tÇ i tåmo.)
trûdnÆ tÇ
671
tûbo, s. - 1. limena cijev: oluk za ki{nicu ili za odvo|enje dima na {tednjaku (isto: trûmbo) (Preståli smo grorçt pa }u tûba o~ïstit i språvit na pëd.); 2. gornji stakleni dio na petro-lejki (SV) (Måt je våvÆk govo-rïla: »Sâmo påzite da tûbo ne razbijetç! Kî bi nÅn nëvÿ?«)
tujïca, . - tu|i rad: rad osoba ko-je nisu ~lanovi obitelji (SV) (Njegå ~Çda blâgo ko{tâ, a{ mu sç tujïca dçlÅ.)
tukåt, gl. svr{. (tukâ{, tukâj¤) - 1. dopasti u dio (I jå sÅn tukâl jedân këmÅd.); 2. dobiti ono {to pripada po nekom redu (SV) (I menç tukâ jedân këmÅd.)
t¤låc, m. Gjd. t¤lcå - klip kuku-ruza (SkÇhali smo dvâ-trî t¤lcå za ve~çru.)
t¤låc, m. Gjd. t¤lcå - drvena po-suda s remenom koja se u~vr-sti oko pojasa, a slu`i za dr`a-nje brusa i teku}ine kojom se brus vla`i pri ko{nji (SV) (isto: tobolåc) (Koscï su brûs dr`åli va t¤lcÇ.)
tulïk (tulïka, tulïko), zamj. - tolik (^å tulïki sõldi si dâl zâ ta åuti}/åvuti}?)
tÇlipÅn, m. - 1. tulipan (Skopåla sÅn kapÇlice od tÇlipanÆh a{
tûbo tÇlipÅn
672
}u je posÅdït na drÇgÿ mçs-to.); 2. pren. meku{ac i glupan (TÇlipane, zÆmâ j i ledî a tî polüvÅ{ vëdu po privråtu!)
t¤lït, gl. nesvr{. (tœlÆ{, tœlæ) - 1. tuliti (Nü mi se otêl maknÇt z åutÿn pa sÅn mu t¤lïla.); 2. glasno plakati (U`ålÅ j nå{a Kåta såk¤ vç~ær t¤lït a{ jÿj se nî dâlo pô} spåt.) � t¤lït kod bçdast - neartikuirano se gla-sati, urlikati (T¤lül je kod bçdast i sï su mu se ~Çdili.) � t¤lït kod mrtvî - ispu{tati zastra{u-ju}e zvukove, glasom koga stra{iti (P›vo jÇtronjæ j va gorï nî~ bîlo ~ût da tœlÆ kod mrtvî.)
tumå~it, gl. nesvr{. (tumå~Æ{, tu-må~æ) - tuma~iti, obja{njavati (Mëre{ tî njôj tumå~it kulïko god }ç{, ali jÿj nä}e{ uspçt dopovïdet.)
tûp (t¤på, tûpo), neodr. pridj. (komp. tûpjÆ) - 1. tup (Tûpi su ti zûbi na rÅmpüncu.); 2. pren. glup (isto: tÇpast) (LÆpâ j, ali t¤på.)
ufâjæn (ufâjena, ufâjeno), neodr. pridj. (komp. ufajenïjÆ) - zamr-ljan, umrljan, uprljan (Dëma sæ j vrnûl vås ufâjæn. Va blåtu su se igråli.)
ufâjenÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. ufajenîjÆ) - zamrljani, umrljani, uprljani (Tî mi se {pëtÅ{, ufâ-jenÆ jedân!)
ufÅjït se, gl. svr{. (ufãjÆ{ se, ufãjæ se) - uprljati se (DçlÅl je nî~ va konëbi i ufÅjül sæ j.)
ufÅjtåt se, gl. svr{. (3. l. jd. ufãjtÅ se, ufãjtaj¤ se) - navla`iti {to (noge hodanjem po rosnoj tra-vi, rublje prije gla~anja) (UfÅj-tålÅ j rëbu za pêglat.)
ugÅjåt/ugÅd’åt, gl. nesvr{. (ugãjÅ{/ugãd’Å{, ugãjaj¤/ugãd’aj¤) - uga|ati (Cêli `ivët jÿj je ugÅ-jåla/ugÅd’åla, a då bi zâ~, ni hvÅlå jÿj nî reklå.)
ugÅnjåt, gl. nesvr{. (ugãnjÅ{, ugã-njaj¤) - poga|ati, odgonetati (UgÅnjåle smo kî jÿj se pija`â ma se nî dÅlå znåt.)
ugÆbåt se, gl. nesvr{. (ugübje{ se/ugübÅ{ se, ugübj¤ se/ugübaj¤ se) - 1. sklanjati se, davati ko-me mjesta (isto: ugnjÆvåt se) (Kad se trçfæ dvâ tråhtora na uskôn, ugübje se/ugübÅ se ôn kî ïmÅ månje tçreta.); 2. ugiba-ti se, uzmicati pred kim (Ne môre{ se smîrÿn ugÆbåt pred njîn! Dr`ï{ se kod da si tî krÆ-vå.)
udçlat /se/ ugÆbåt se
676
Çgjæd, m. - javno ogledavanje: izlo`ba (SV) (^å se na~ünjÅ{ ko da rê{ na Çgjæd.)
ugjædåt, gl. nesvr{. (ugjädÅ{, ugjä-daj¤) - razgledavati, ogledavati (Ugjædåli su po selÇ a{ jih nî bîlo vï{e dvãjset lêt.)
Çgjæn, m. Gjd. Çgjena - ugljen (isto: kÅrbûn) (U�gjæn ëdnikud z I�stræ pçj¤.)
Çgjæv, m. Gjd. Çgjevi - nagorjeli komad drveta (Na ognjï{}¤ j ëdsinÿ} ostålo ÇgjevÆh.)
ugjävjÆ, s. - ugljevlje (Na ognjï{}¤ j ëdsinÿ} ostålo ugjävjÅ.)
ûgli}, m. - uski prostor izme|u ku}a (BÇra pœ{e ~ez onî ûgli-}i.)
ugnÇt se, gl. svr{. (Çgne{ se, Çgn¤ se) - pomaknuti se ~ine}i ko-me mjesta: ugnuti se (Ugnï mi se målo da pasân!)
ugnjÆvåt se, gl. nesvr{. (ugnjüvÅ{ se, ugnjüvaj¤ se) - ugibati se, davati mjesta (isto: ugÆbåt se) (Kad se trçfæ dvâ tråhtora na uskôn, ugnjüvÅ se ôn kî ïmÅ månje tçreta)
ugodït, gl. svr{. (ugodî{, ugodê) - ugoditi (Jo{ se nî rodîl kî bi sîn ugodîl.)
Çgovÿr, m. Gjd. Çgovora - ugovor (Ne zïmaj¤ za stãlnÿ dçlo, leh produ‘ävaj¤ œgovori.)
uhåt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. uhatïjÆ) - koji ima velike u{i (UhåtÅ j pa z vlÅsï pokrüvÅ û{i.)
uhâtÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. uhatîjÆ) - upravo onaj koji ima velike u{i (Ako sÅn jå uhâtÆ, tî si trbuhâtÆ.)
uhïtit, gl. svr{. (uhïtÆ{, uhïtæ) - uhvatiti nakon uzastopnih po-ku{aja (KëmÅ} sÅn ga uhïtÆl.)
ûho, s. Nmn. m. û{i, Gmn. u{îh - uho (KlålÅ j re}în na jednë ûho.)
œjde, s. Gjd. œjdeta - pogrdna rije~ zna~enja poput ’budalo, medvjede’ (Ujde, ~å ti sæ j vï-delo potû} se { njîn?)
ÇjÆ/ÇlÆ, s. - ulje (Pëh¤mÿn re~¤ »ÇjÆ«, a va Potkïlafcu »ÇlÆ«.)
ujïst /se/, gl. svr{. (ujî{ /se/, ujidû /se/) - ugristi /se/ (Pås j¤ j ujîl.) (Gåd je vçlÅ kå{ka, ali ne bï ujîl.)
uknådit se, gl. svr{. (uknådÆ{ se, uknådæ se) - udobno se smje-stiti (isto, zn. 2: unjÅzlït se) (UknÅdïla mi sæ j va krÆlë i jo{ bi da j¤ ~ç{kÅn po hrtÇ!)
ukrÆpït /se/, gl. svr{. (ukrüpÆ{ /se/, ukrüpæ /se/) - okrijepiti /se/ (Doneslå bi mi Marïja lõn~i} kafå pa sÅn se målo ukrÆpïla.)
ulåznit se, gl. svr{. (ulåznÆ{ se, ulåznæ se) - na}i si vremena za {to (Dÿjdï na kafç kad se ulåznÆ{.)
uletçt, gl. svr{. (uletî{, uletê) - 1. uletjeti (samo 3. l. jd. i mn.) (Tï} je uletêl va kåmaru.); 2. pren. naglo u}i (Uletäl je kÇ}u kod {ijûn i pë~æl zïjat.)
Çlika, . - stablo i plod masline (Jå pårÅn da ne bï Çlika rÅslå pu nås.)
ulovït, gl. svr{. (ulovî{, ulovê) - uloviti (Pobïgli su, ali su jih ulovïli va ^ãvjÆ.)
umãjtit se, gl. svr{. (umãjtÆ{ se, umãjtæ se) - okrijepiti se (isto: omãjtit se) (SH) (Menî j dësta, sâmo sÅn se målo umãjtÆl.)
umÅlï~æn (umÅlï~ena, umÅlï~eno), neodr. pridj. (komp. umÅli~e-nïjÆ) - zajapuren, izmu~en (Do{lâ j z brïmenÿn så umÅlï-~ena.)
unjÅzlït se, gl. svr{. (unjÅzlî{ se, unjÅzlê se) - 1. ugnijezditi se (Tï}i su se unjÅzlïli pod krovôn.); 2. pren. udobno se smjestiti (isto: uknådit se) (Ba{ såd se môrÅn ståt kad sÅn se lîpo unjÅzlïla.)
Çnuk, m. - unuk (K¤pïlÅ j lîp kvâdÅr i klåla slïku od ÇnukÆh.)
usçst, gl. svr{. (3. l. jd. usêde, usêd¤) - natalo`iti se (SV) (Na dnÇ bëcæ sæ j usçla fçca od vÆnå.)
uskÅkåt, gl. nesvr{. (uskã~e{, uskã-~¤) - 1. uskakati (Onâ j dr`åla ëbr¤~, a påsi} je uskÅkâl nûtra.); 2. priskakati na pomo} (Måt i otåc su nÅn våvÆk uskÅkåli, kad gëd nÅn je ~â rÅbïlo.)
ÇskÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. Ç‘Æ) - uski (Da ne bï{ ob¤klå ôn ÇskÆ bærhân za pô} k må{i.)
usko~ït, gl. nesvr{. (usko~Æ{, usko-~æ) - 1. usko~iti (Onå dr`î ëbr¤~, a tî môrÅ{ usko~ït nûtra.); 2. prisko~iti na pomo} (Sï su
usko~ïli kad je rÅbïlo: i tête i s¤sçde.)
uskrsnÇt, gl. nesvr{. (usk›sne{, usk›sn¤) - 1. uskrsnuti (samo 3. l. jd.) (IsÇs je uskrsnûl.); 2. pren. naglo i iznenadno se pojaviti (Cêlo zapõlne sÅn kj¤~ï iskâl i kad sÅn ve} mïslæl da sÅn je zg¤bîl, uskrsnÇli su na stolÇ.)
usm›tit, gl. nesvr{. (usm›tÆ{, us-m›tæ) - usmrtiti (Usm›tÆl je ~ovïka z åutÿn.)
œsta, s. mn. - usta (Zäl mÆ j z ûst.) � hïtit ~â v œsta - pojesti {to u brzini (Znân da nümÅ{ låzno, ali môra{ ~â hïtit v œsta p›vo leh ~a grê{ na dçlo.)
us¤dït se, gl. svr{. (usœdÆ{ se, usœ-dæ se) - usuditi se (Kad je u~i-tçjica ~â povædåla, nïkÆ se ni us¤dîl ni pïsn¤t.)
urædit /se/ us¤dït se
681
u{}åp, m. - u{tap (O u{}åpu kad je vçdro, je vïdet i po no}ï.)
u{}ïpn¤t /se/, gl. svr{. (u{}îpne{ /se/, u{}îpn¤ /se/) - u{tipnuti /se/ (Kad me u{}îpne{, zåjedno mi ostâne ~rnïca.)
u{trkåt se, gl. svr{. (u{trkâ{ se, u{trkâj¤ se) - razbje`ati se, ra-{trkati se (SH) (Vïdi kakë su se u{trkåli.)
utakãlnica, `. - vrijeme i posao oko utakanja mladoga vina (Dÿjdï do menç na utakãlnicu! Bït }e dobrogå/dobregå vÆnå!)
utÅkåt, gl. nesvr{. (utã~e{, utã~¤) - 1. utakati (Ne dâj njôj utÅkåt! Onå prolüvÅ dok utã~e.); 2. pretakati vino nakon vrenja (SV) (Dÿjdï mi pomë} utÅkåt pa }emo se zabåvit.)
utaknÇt /se/, gl. svr{. (utåkne{ /se/, utåkn¤ /se/) - susresti /se/ (isto: k¤ntråt se, trçfit /se/) (Kãj si ga utaknûl?/Kãj ste se utaknÇli?)
utÅpjåt /se/, gl. nesvr{. (utãpjÅ{ /se/, utãpjaj¤ /se/) - utapati /se/ (NïkÆ ~ovïk sæ j utÅpjâl va Ri-~ïni. Srï}a i Bôg da gÅ j målinÅr vïdæl i {ãl mu pomë}.)
uto~ït, gl. svr{. (uto~î{, uto~ê) - 1. uto~iti (Uto~ï mi jo{ kapï} rakïjæ!); 2. prvi put preto~iti vino nakon vrenja (SV) (Trïba vÆnë uto~ït! Operï boc¤nï!)
utro{ït se, gl. svr{. (utro{î{ se, utro{ê se) - u~initi si veliki tro-{ak: istro{iti se (Mãjko, zâ~ si se {lå tulïko utro{ït, a znân da ste prez plã}æ!)
œvrate, `. mn. - mjesto na kojem se okre}u konji pri oranju nji-ve (SV) (Kad sæ j orâlo, kõnj sæ j ob›njÅl na œvratah.)
œvreda, `. - uvreda (Njün je vçlÅ œvreda kad jih se zovç po prÆ}ëku.)
vagîr, m. Gjd. vagÆrå - dio opreme konjske zaprege: pomi~na dr-vena pre~ka iza konjskih le|a za koju se pri~vrste dva lanca (SV) (Vagür mÆ j pÇkÅl pa sÅn nar¤~îl nëvÿga/ nëvæga.)
vagnåt, gl. svr{. (vagnâ{, vagnâj¤) - utjerati (primjerice stoku u tor ili {talu) (isto: varænÇt) (^å ste se vagnåli kÇ}u ko dÅ j våni pëgibæl/pëgibæj?)
vagôn/vagûn, m. - vagon (Nå{ rãzred je va dvâ vagôna.)
vagôn/vagûn, pril. - koli~inski mnogo (SV) (DënesÅl je vagûn jåb¤k.)
vahâj, m. Gjd. vahjå - otkos, du-ga~ak kup otko{ene trave koji ostaje iza kosca (SV) (Da vïdÆ{ kakëvih lÆpïh vahjîh je bîlo!)
vajåt, gl. nesvr{. (vajâ{, vajâj¤) - valjati, vrijediti (Ako zazïjÅ{, ne ~ûje, ako }êpne{, ne vajâ.)
vãjda, `. - korist (isto: fãjda) (Ka-këvÅ j vãjda da si mu såd na-do{tukåla bragç{e kad je od õnp¤t nårÅsÅl.)
varænÇt, gl. svr{. (varäne{, varä-n¤) - utjerati (primjerice stoku u tor ili {talu) (isto: vagnåt) (^å ste se varænÇli kÇ}u ko dÅ j våni pëgibæl/pëgibæj?)
varÇhÿl/varÇfÿl/varïf¤l, m. Gjd. varÇhola/varÇfola/varïfula - klin~ac, karamfil (SV) (isto: garïf¤l) (Nãjlïpjæ mi varÇhÿl/varÇfÿl/varïf¤l di{î.)
vås (så, so/sç), zamj. - sav (sva, sve) (Vås dân me bolî glÅvå); (Pinjåta tÆ j så {¤på.); (Ne rÿ~ï a{ }e{ së selë zb¤dït.); (Sç su se vrãta za{trapåle.) � Kåtica za sç - svestrana, sposobna oso-ba (BlÅ`çna onå, onâ j Kåtica za sç.)
vãjsær vås
685
vâs, . Ljd. vÅsï - zastarj. selo; dio sela, zaselak (U`åli su nå{i stârÆ rç} i »vâs« za selë.)
vasågdÅn, pril. - radnim danom (SV) (Nî ti tô za obû} vasåg-dÅn.)
vatrogåsac, m. Gjd. vatrogåsca - vatrogasac (Sê j ve} plÅmtçlo kad su do{lï vatrogåsci.)
våvÆk, pril. - uvijek (Stâræ su `än-skæ våvÆk imçle r¤båc na glÅ-vï.)
Vazâm, m. Gjd. Vazmå - Uskrs (K¤må si, môrÅ{ jÿj k¤pït {î{ær o VazmÇ.) � MâlÆ Vazâm - prva nedjelja poslije Uskrsa (U`ãl je otåc rç} da trîbÅ pustït blågoslova za MâlÆ Vazâm.)
velïk (-a, -o), neodr. pridj. (komp. vç}Æ) - 1. velik (K¤pïli su nïka-kove of~ïne! Vç}æ su i drÇh~ijæ
od nå{ih.); 2. visok (Onï su sï va famîliji velïki.)
velikâ{, m. Gjd. velikÅ{å - velika{ (VelikÅ{ï su imçli ~Çda zemjê.)
væltrîna/vetrîna, `. - kuhinjski ormar s ostakljenim gornjim dijelom (@m¤jï su ti va væltrîni/vetrîni.)
vçl¤d, m. - vrsta tkanine: velur, bar{un (Za{ïla m¤ j bragç{e od vçl¤da.)
vçn¤t, gl. nesvr{. (vêne{, vên¤) - 1. venuti (samo 3. l. jd. i mn.) (Sç rô`ice mi vên¤. Sçbÿj su bõlne.); 2. pren. slabjeti, gubiti `ivotnu snagu (Tç{ko mi j¤ j gjçdat, vêne mi, a ne mëræn jÿj pomë}.)
vç{tica, `. - 1. dje~ja haljina (Kãj si jÿj k¤pïla tû lîpu vç{ticu?); 2. haljina od nekvalitetna ma-terijala i lo{e izrade (Nebëga, do{lâ j va nïkakovÿj vç{tici i sï su jÿj se smêli.)
ve{tîd/vestîd, m. - mu{ko gra|an-sko odijelo (Onâ j bÆlå va avâ-na håji, a ôn va avâna ve{tî-du.)
vçtÅr, m. Gjd. vçtra - vjetar (Vrtäl-ka se vrtî na vçtru.)
veterinâr, m. Gjd. veterinÅrå - veterinar (ZÇ~Æl je za veteri-nÅrå.)
vïdet /se/, gl. svr{. (vïdÆ{ /se/, vïdæ /se/) - vidjeti /se/ (Sî ju vïdela?) � g›do se komÇ/kemÇ vïdet - ne dopadati se, ~initi se ru‘nim, ru‘no se dojmiti (G›do mi se vïdÆ kad mi onakë zakjanç måtær.) � lîpo se komÇ/kemÇ vïdet - dopadati se, ~initi se lijepim i prikladnim, lijepo se
dojmiti, ostaviti lijep dojam (Lîpo mi se vïdÆ kad mi dÆtç re-~ç bôg na p¤tÇ.)
vîdica, `. - mali vijak (isto: {råf) (Zg¤bül sÅn vîdicu!)
vidrijôl, m. - modra galica (K¤pï mi vidrijôla a{ bÆn môrÅl pô} kropït t›si.)
vidulåt, gl. nesvr{. (vidulâ{, vidu-lâj¤) - svirati na dvojnicama (fruli) (Dçd je umêl lîpo vidu-låt.)
vîdulica, . - vrsta puha~ke svirale: dvojnice, frulica (Mî sopemë va tãmburu, a vï sopïte va vî-dulicu.)
vijâj, m. - etapa puta; krug puto-vanja (RçkÅl je: »Jo{ sâmo ôv vijâj!« I õnda sæ j utopîl.)
vînac, m. Gjd. vünca - vijenac ko-ji se pola`e na grob (Nar¤~ïli smo vînac za pokõjnÿga/pokõjnæga.)
vÆncç, s. - vino kao osobito uku-san i cijenjen napitak (Dãj mu `mûj vÆncå!)
vÆn~ïno, s. - vino kao napitak pre-tjerana konzumacija kojega izaziva neprilike (Ma, pÇsti tô vÆn~ïno, sëpeta }e{ se napït!)
vün~i}, m. - cvjetni vjen~i} (Zaple-lâ j mâlÿj vün~i} i klåla jÿj ga nå glÅvu.)
vÆno, s. - vino (]ê{ `mûj vÆnå?)
vünta, `. Gmn. vînt - dio ure|aja za ko~enje zapre`nih kola: ru~ka i navojno vreteno (SV) (VüntÅ j pÇkla i vôz sæ j båtÆl kad je {âl nåzdÿlu.) � bït na vünti - biti posljednji, biti na
kraju (Sï su ve} zï{li s crükvæ, a tî si våvÆk na vünti.)
vÆntåt, gl. nesvr{. (vÆntÅ{, vÆntaj¤) - ko~iti vintom (Nå vrh BÇkovæ j môrÅl bït ~ovïk na vünti i vÆntåt kakô j rÅbïlo.)
vinÇka, `. - mladi izboji na trsu (SV) (BÇrÅ j polomïla vinÇke.)
vîr, m. Gjd. vÆrå - mjesto u rje~-nom koritu s ve}om koli~inom vode (AM) (LucünskÆ vîr je kadï sæ j divõjka Lucïja hïtila v Ri-~ïnu pred grofôn kî j¤ j otêl zêt.)
viso~üna, . Gmn. viso~în - uzvisi-na, povi{eno mjesto (Z viso~ü-næ se sç lîpo vïdÆ.)
visok (visokå, visoko), odr. pridj. (komp. vï{Æ/viso~ïjÆ) - visok (MâlÆ j lîp i visëk.); (Lõn~i} je vï{Æ i Ç`Æ od zdçlicæ.)
vÆlå visok
690
visôkÆ (-Å, -ÿ), neodr. pridj. (komp. vï{Æ/viso~îjÆ) - visoki (On visôkÆ j do{âl k nÅn.); (Menï nî kujîna Bärta pokvå~enÅ, leh onâ drÇ-gÅ Bärta visôkÅ.)
vï{}a, `. - vje{tica (isto: {trîga) (Povædålo sæ j po selÇ dÅ j onå vï{}a.)
vï{}o, s. - imela (Naberï mi kïticu vï{}a, pa }u klåst na stôl o Bo-`ï}u.)
vi{}ûn, m. Gjd. vi{}¤nå - vje{tac (isto: {trigûn) (Povædålo sæ j po selÇ dÅ j ôn vi{}ûn.)
vï{e, pril. - vi{e (isto: viso~ïje) (Danås je sç vï{e alärgÆj, }ê{ na hrÅnÇ, }ê{ na pçl¤d.); (Kad zûb nate~e, ônda vï{e ne bolî.)
vï{nja, `. Gmn. vï{Ånj - stablo i plod vi{nje (StorïlÅ j {trûdæl od vï{Ånj.)
vît /se/, gl. nesvr{. (vijç{ /se/, vijû /se/) - viti: ~istiti zrnate plodove od otpada prosijavanjem na zraku (Kad se fa`ôl st¤~ç, vijç se da bi se grûbo o~ïstÆl.)
vizavî, pril. - 1. preko puta (KådÆ j tâ butîga? - Vizavî {kôlæ.); 2. zbog, s obzirom na to (SH) (Tô j njejî sîn i vizavî togå/tegå ga næ}Ç t¤`ït ocÇ.)
vï‘ita, `. - posjeta radi pregleda (Såko jÇtro nas duhtôr vi`itâ. Tô j vï`ita.)
vi‘itåt, gl. svr{. i nesvr{. (vi‘itâ{, vi‘itâj¤) - posjetiti radi pre-gleda (Såko jÇtro nas duhtôr vi`itâ.)
vi‘itævåt, gl. nesvr{. (vi‘itûje{/vi-‘itävÅ{, vi‘itûj¤/vi‘itävaj¤) - obi~avati posje}ivati radi pre-gleda (Duhtôr ga vi`itûje/vi`i-tävÅ trî p¤tï na mïsæc.)
vjçverica, . - vjeverica (VjçvericÅ j na drvÇ na~inïla {kÇju.)
vjç‘ba, ‘. Gmn. vjç‘Åb/vç‘b - vje‘ba (^êra san bîl na võjnÿj vjç`bi i dobrë su nås zmu{trå-li.)
vlåga, `. - vlaga, vla`nost (isto: umidãnca) (VçlÅ j vlåga pa se rëba nä}e o{¤{ït.)
vlâk, m. Ljd. vlÅkÇ - vlak (Na {tacijônu smo ~çkali vlâk.)
vlakasåt se, gl. nesvr{. (vlakasâ{ se, vlakasâj¤ se) - gurkati se, ~upati se, natezati se (odnosi se na djecu) (SH) (Cêlu må{u su se vlakasåli pa }e ve~erås pô} spåt nå osÅn.)
vlâs, m. - vlas (Vlâs tÆ j na pijåtu.)vlasân, m. Gjd. vlasåna - vlasata,
kosmata mu{ka osoba (Vïdela sÅn onôga/onêga vlasåna z Grâda.)
vlasåt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. vlasatïjÆ) - koji ima mnogo kose: vlasat, kosmat (I otåc m¤ j bîl vlasåt.)
visôkÆ vlasåt
691
vlasâtÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. vlasatîjÆ) - upravo onaj koji ima mnogo kose: vlasati, kosmati (On vlasâtÆ z GrâdÅ j bîl pu njê.)
vlâsi, m. mn. - kosa na glavi (Operï vlâsi!)
vlasï}i, m. mn. - kosa na glavi djeteta (P›vÆ vlasï}i se ne hïta-j¤ }å.)
vlasïni, m. mn. - neuredna ili ne-ukrotiva kosa (Jå ovî mojï vla-sïni ne mëræn ni oplçst.)
vlâst, `. Gjd. vlâsti - vlast (Jûdi se promünæ kad jÆn dâ{ vlâst.)
vlâ‘Ån (vlâ‘na, vlâ‘no), neodr. pridj. (komp. vla‘nïjÆ) - vla`an (isto, zn. 1: ÇmidÅn) (Pustï ga na {u{ïlu a{ je jo{ vlâ`Ån.)
vlå‘ina, `. - vlaga kao problem (VçlÅ nÅn je vlå`ina va konë-bi.)
vodå, . Ajd. vodu - voda (HïtÆl je bâlu vå vodu.) � pråt ~â va desätÆh vodåh - dugotrajno {to prati, naj~e{}e uzaludno (PrÅlå sÅn ti tê bragç{e va de-sätÆh vodåh a må}a nî pro{lå.) � kî se nî tçpÅl mrzlê vodê nåpÆl - neradnik, lijena osoba (Njegå si zêl za te`Åkå, a õn se nïkad tçpÅl nî mrzlê vodê nåpÆl.)
vodÅn (vodna, vodno), neodr. pridj. - voden (Storïla san ti vëdÅn sôk! Dãj }u ti jo{ sôka donalêt!)
vodïca, `. - voda kao vrlo va`no, ukusno pi}e (NapÆlå sæ j mrzlê vodïcæ.)
vodïna, `. - voda kao problem (Sê j bîlo pÇno vodïnæ i namÇ-~ili smo se dok smo ju sp¤m-påli.)
vôkÿl, prij. - oko, okolo (SÇ se u`ålÆ smêt vôkÿl njegå.)
vôl, m. Gjd. volå - vol (Kad tÆ j nî~ v ôku, recï »^â j menï v ôku, nçkÅ j volÇ v rïti!«)
volâr, m. Gjd. volÅrå - goni~ volova u zaprezi (VolÅrï su se bâli ocï} jälve kê j ôn bulâl, ma säjno su môrali sï} i njê a{ da j såkÆ vôz gu{tâl trî fiju-rîna.)
vôlæt /se/, gl. nesvr{. (vôlÆ{ /se/, vôlæ /se/) - voljeti /se/ (Dicå se vôlæ igråt z bâl¤n.)
vôz, m. Gjd. voza Ljd. vozÇ - zapre`na kola (Dëv¤kÅl je trî vëza d›v.)
vozït /se/, gl. nesvr{. (vozÆ{ /se/, vozæ /se/) - voziti /se/ (Vozïli smo se na tråhtoru!)
vrâg, m. - 1. vrag, sotona, ne~a-stivi (kada bi se izgovorila ova rije~, obvezatno je uslijedila replika potarï ga svêtÆ krî`) (SV) (VåvÆk nïkæga/nïkÿga vrâ-ga {tå~Æ.); 2. zlo~esto}a � pô} k vrâgu/po vrÅgu/zå vrÅga/zå vrÅgÿn - u nepovrat, u propast, za nesre}u (Od õndÅ j sç {lë k vrâgu/pë vrÅgu/zå vrÅga/zå vrÅgÿn!) � jçzero vrãzÆ - u polu{aljivoj kletvi (jçzero vrãzÆ ga zêlo - neka oti|e bestraga!) 3. lo{a, zla osoba (Kad se tâ
vrâg zanäknæ, nä}e pa nä}e.) � bÆ‘åt kod vrâg od tamjåna - izbjegavati susret s ~ime ili kime nepo`eljnim (Otkåd su se pokÅråle, bÆ`åla j od njê kod vrâg od tamjåna.) � kadî j vrâg rçkÅl låhku nô} - daleko, u zabiti (Büvaj¤ kadî j vrâg rçkÅl låhku nô}.) � natçzat kod vrâg grî{n¤ dû{u - iznimno sna`no povla~iti koga ili {to, te{ko raditi (Nïkakÿv pasïnÅ j natçzal papÇ~u kod vrâg grî{n¤ dû{u.) � pô} po vrÅgu - biti nevjeran, oti}i u {tetu, lo{e okon~ati (Mû‘ jÿj je {âl pë vrÅgu, ali jÿj ne povîj.) � jÿkåt kod stô vrâzÆh - glasno i jako vikati, plakati (Drvë jÿj je pålo na p›st pÅ j jÿkåla kod stô vrâzÆh.)
vrågujast (-a, -o), neodr. pridj. (komp. vragujastïjÆ) - vragolast, nesta{an (Vrågujast je, ma nî porçdÅn!)
vrågujastÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. vragujastîjÆ) - vragolasti, ne-sta{ni (O�ba su vrågujasta! S kîn se od njïh dvïh vï{e vôlÆ igråt? - Z onîn vragujastîjÆn.)
vråna, `. - vrsta ptice: vrana (Pë poju u`â bït vrân.) � bêlÅ vrå-na - iznimka (On je bêlÅ vråna va famîliji.)
vrånica, . - slezena (isto: slezçna) (Imçli su sÇdÅr i pÇkla jÿj je vrånica.)
voluharïca vrånica
694
vrâni}, m. - ubla`. vrag (VåvÆk nïkÿga vrâni}a dubitâ.)
vrât, m. Ljd. vrÅtÇ - vrat (ZåspÅl je z glÅvûn na {krÅlnïci pa gÅ j jÇtro bolêl vrât.)
vrãta, s. mn. - vrata (Zaprïte vrãta kad sï œjd¤.) � pomçst/pomç-tat pred svojïmi vrãti - ne mije{ati se u tu|e poslove, ne kritizirati prije uvi|anja svojih mana (Sïh ogovãrÅ, a trîbala bi nãjprvÿ pomçst pred svojï-mi vrãti.) � zaprît/zapïrat se-bï vrãta - onemogu}iti (si) daljnju suradnju (Ne zapiråj si tâ vrãta a{ õn ti jo{ mëre rÅbït.)
vrãtaca, s. mn. - vrata{ca (Na dnë dümjÅka ståvi vrãtaca da ga lågje o~ïstÆ{.)
vrãtina, s. mn. - stara, te{ka, pro-pala vrata (HïtÆl je stâræ vrãti-na, a mõrda }e mu rÅbït.)
vratÅrït, gl. nesvr{. (vratãrÆ{, vra-tãræ) - neprekidno otvarati i zatvarati vrata (SV) (Ne vratÅrï a{ }e{ sç rashlÅdït.)
vrçteno, s. - vreteno (Na vrçteno se namãtÅ prçja.)
v›h, m. Gjd. vrhå - vrh (Stê bîli na vrhÇ? - Smë!) � po vrhÇ - do-datak pla}enoj sumi (Mlikarïce su u`åle dobÆvåt i kakôv sëlad po vrhÇ)
vrï}a, `. - vre}a (isto: sakçt) (Vï{e ne mëræn nosït vrï}u cimänta.) � vrï}a prez dnå - nezasitna osoba ili stvar koja neprekidno iziskuje mnogo novca (On je kod vrï}a prez dnå, tâ bi pojîl Bëgu nëge.); (KÇ}Å j vrï}a prez dnå.)
vrï}ica, . - 1. mala vre}a (Z MÅr-tïnovih mÆ j dënesÅl vrï}icu cvêta.); 2. najlonska vre}ica (PÇkla mÆ j vrï}ica i sç mi sæ j stræslë.)
vrï}ina, `. - velika, ru`na, stara vre}a (PokõjnÆ Marijân nas je våvÆk strå{Æl da }e nas klåst va vrï}inu.)
vrÆdân (vrÆdnå, vrÆdno), neodr. pridj. (komp. vridnïjÆ) - 1. vri-jedan, marljiv (On je vrÆdân, våvÆk nî~ dçlÅ.), 2. vrijedan, skupocjen (Tâ p›stæn je kî znâ kulïko vrÆdân.)
vrîdnÆ (-Å, -ÿ), neodr. pridj. (komp. vridnîjÆ) - 1. vrijedni, marljivi (Ako sæ j za onôga/onêga vrîd-
v›t, m. - vrt (Prekopãl je v›t.)v›tat, gl. nesvr{. (v›tÅ{, v›taj¤) -
dupsti (isto: b¤{ït, svidråt) (V›-tali su dë pÿl në}i. Vãlda su fïnili.)
vrtälka, `. Gmn. vrtêlk - vrsta dje~je igra~ke u obliku prope-
lera koji se vrti na vjetru (SV) (Vrtälka se vrtî na vçtru.)
vrtçt /se/, gl. nesvr{. (vrtî{ /se/, vrtê /se/) - 1. vrtjeti /se/ (Va vrtälku pœ{e{ pa se vrtî.); 2. pren. sna-laziti se u svakodnevnim te-{ko}ama (Jo{ se dobrë onå vrtî. Ra~unãj dÅ j do{lå z grâda i da nî nïkad p›vÿ blâgo pomÇzla.)
v›ti}, m. - dje~ji vrti}: pred{kolska ustanova (Mï}i{Ån je pa ga pråtÆn va v›ti}.)
v›tiprÅh, m. - vjetrogonja, vjetro-pir (P›vÆ mû` jÿj je bîl v›tiprÅh, a onâ j påmetna `änskÅ.)
vrtoglâvÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. vrtoglavîjÆ) - neozbiljni, vjetro-pirasti (isto: brtoglâvÆ) (A tî si mïslela da }e{ se uspçt dogo-vorït z onîn vrtoglâvÆn.)
vrû}Æ (-Å, -æ), odr. pridj. - vru}i, vreli (Zamü{a se vâ nju {kÅrtë~i} cïzÆb i vrû}æ rastëpjenÿ måslo - a mëre i pûtÅr.)
vru}üna, . Gmn. vru}în - vru}ina (isto: teplüna) (Kad bi bîle vru}üne vçlæ, mlÆkë bi se va plånini lo`ïlo va {tärnu, a{ bi se pokvÅrïlo.)
gu gu
697
vr¤tåk, m. Gjd. vr¤tkå - 1. vrutak: izvor vode iz zemlje (Pod onîn kåmÆkÿn je vr¤tåk potëku.); 2. vrutak vode pri vrenju: klju~ (Jo{ sâmo jedân vr¤tåk nçka na~inî manç{tra pa }e bït gotëvo.)
vrvçt, gl. nesvr{. (3. l. jd. vrvî, vrvê) - vrvjeti, izbijati u veli-kom broju (^Çda judîh je vrvçlo ~çz Goricu k må{i.)
vrzjåt se, gl. nesvr{. (vrzjâ{ se, vrzjâj¤ se) - vrzmati se (SV) (Za mî}erÿ dÆtç se re~ç da se vrzâ ëkolo måteræ.)
vu~ïna, `. - veliki vuk (SÇ nô} je vu~ïna zavÆjâl.)
za, prij. - 1. za (Rûke me zæbû! Sâmo da mi ne zãjde zå no-hti.); 2. iza (SV) (Za kÇ}¤n tî j hlâd, pa tåmo po~ïni.)
zabÅdåt /se/, gl. nesvr{. (zabãdÅ{ /se/, zabãdaj¤ /se/) - 1. zabijati /se/ u {to (isto: zabÆjåt) (Spe~ç se têsto i nûtra se zabãdaj¤ lï{njÅki.); 2. pren. pa~ati se nezvan u {to, zabadati se u {to (SV) (Ne zabãdÅj se vâ nje, a{ }e se onï pomÆrït, a tî }e{ oståt krîv.)
zåbadavæ, pril. - 1. besplatno (isto: zmÇfte/zmÇhte) (Mãjko, fîlÅ j kod da zåbadavæ dülæ.); 2. u bescijenje (Tô sÅn ti ja pred träjset lêt zåbadavæ k¤-pîl.); 3. uzalud (Mëre{ govorït ~å }e{, sê j zåbadavæ kad te onå nä}e ~Çt.)
zabåvit se, gl. svr{. (zabåvÆ{ se, zabåvæ se) - 1. dugo se zadr`ati (Zabåvila sÅn se va butîgi pa nîs dospçla duhtôru.); 2. zaba-viti se (Lîpo smo se na}ås za-båvile.)
zabÅvjåt se, gl. nesvr{. (zabãvjÅ{ se, zabãvjaj¤ se) - zabavljati se (Dâ se lîpo zabãvjÅte? - Då!)
zabælçt /se/, gl. svr{. (3. l. jd. zabelîje /se/ // zabälÆ /se/, zabelîj¤ /se/ // zabälæ /se/) - zabijeljeti /se/ (Plånine su se zabælçle.)
zadçlat se, gl. svr{. (3. l. jd. zadçlÅ se, zadçlaj¤ se) - zametnuti se (odnosi se na zametke na cvjetovima vo}aka) (SV) (Mlâ-dæ jåbu~ice su se ve} zadçla-le.)
zaderåt, gl. svr{. (zaderç{, zade-rû) - zaparati ili probosti ko`u
zab¤rgåt /se/ zaderåt
701
iverom drveta (SV) (SlÅgãl sÅn dåske pa sÅn zaderâl.)
zadçt /se/, gl. svr{. (zadêne{ /se/, zadên¤ /se/) - udariti /se/ (Zadäl sÅn se z batï}en po p›stu!)
zadïmet /se/, gl. svr{. (zadïmÆ{ /se/, zadïmæ /se/) - 1. zadimjeti /se/ (Plovân sÇ kÇ}u zadïmÆ kad dõjde blagoslovït.); 2. pren. naglo i iznenada udariti (MÇ~, a{ }u ti zadïmet jednÇ }çpu!)
zadÆ{çt, gl. svr{. (zadi{î{, zadi{ê) - zapahnuti mirisom (Kad se krÇh pe~ç, så kÇ}a lîpo zadi-{î.)
zadovõjstvÿ, s. - zadovoljstvo (Zadovõjstvÿ j dçlat { njîn.)
zadro~it, gl. svr{. (zadro~Æ{, zadro-~æ) - naglo zabiti {to o{tro u {to mekano (kolac u meku ze-
mlju, no` u meso i sl.) (Brïtvica se môrÅ zadrë~it vå zemju.)
zadrohnït/zadrohnjït, gl. svr{. (zadrohnî{/zadrohnjî{, zadro-hnê/zadrohnjê) - slatko zaspati (Tr¤dnâ j pa j lîpo zadrohnïla/zadrohnjïla na ëtomÅnu.)
zadr‘åt /se/, gl. svr{. (zadr‘î{ /se/, zadr‘ê /se/) - zadr`ati /se/ (Plovãn se pu s¤sçdÆh våvÆk fânj zadr`î.)
zadr‘Åvåt /se/, gl. nesvr{. (zadr‘ã-vÅ{ /se/, zadr‘ãvaj¤ /se/) - za-dr`avati /se/ (RçkÅl je da se ovô lçto pu nïkÿga/nïkæga nä-}e dÇgo zadr`Åvåt.)
zãdruga, `. - zadruga (P›vÿ su bîle tê zãdruge.)
zadunÇt se, gl. svr{. (3. l. jd. za-dÇne se) - postati neprozirnim, nepropusnim zbog vlage (pri-mjerice: prozorsko okno ili nos pri prehladi) (Sç sæ j zadu-nÇlo! O�pri ponç{tru!)
zadÇnjæn (zadÇnjena, zadÇnjeno), neodr. pridj. (komp. zadunje-nïjÆ) - zbog vlage postati nepro-zirnim i nepropusnim za svje-tlo ili zrak (primjerice: prozor-sko okno ili nos pri prehladi) (U`ålÅ j bït så kÇhinja zadÇ-njena kad se rëba kÇhala.)
zad¤‘ït se, gl. svr{. (zadœ‘Æ{ se, zadœ‘æ se) - zadu`iti se (Pu o{tÅrå sæ j fânj zad¤`îl.)
zadçt /se/ zad¤‘ït se
702
zafagotåt /se/, gl. svr{. (zafagotâ{ /se/, zafagotâj¤ /se/) - povr{no /se/ zaviti, omotati /se/ (SV) (Zafagotåla sÅn ju i neslå têti a{ mi nî imêl kî ~¤våt.)
zafãj~it, gl. svr{. (zafãj~Æ{, zafãj~æ) - s u`itkom pripaliti cigaretu (SH) (Po~ïni pa }emo jednÇ zafãj~it.)
zafa{åt, gl. svr{. (zafa{â{, zafa{âj¤) - poviti, oviti (SV) (Zafa{åt }u ga i dåt mu jïst.)
zafãtojit, gl. svr{. (zafãtojÆ{, zafã-tojæ) - prikriti zamotavanjem (SH) (ZafãtojÆl je bëcu. Kod da mî ne znâmo ~å nësÆ!)
zafÆkåt, gl. svr{. (zafü~e{, zafü~¤) - iz zavisti, podmetnuti komu (Odgovorï mu kad ti zafü~æ! Ve} smo ga sï {tÇfi!)
zaflçkat /se/, gl. svr{. (zaflçkÅ{ /se/, zaflçkaj¤ /se/) - zamrljati /se/ po odje}i (SV) (Så se za-flçkÅ dok jî.)
zafrkåt /se/, gl. svr{. (zaf›kÅ{ /se/ // zaf›~e{ /se/, zaf›kaj¤ /se/ // zaf›~¤ /se/) - 1. zamotati /se/, zapetljati /se/, zamrsiti/se/ (SV) (Konëp mi sæ j vås zafrkâl, }Ç ~Çda vrïmena zg¤bït da ga odfrkân.); 2. zakovr~ati /se/ (Vlâsi mi se zaf›kaj¤/zaf›~¤ kad je jÇgo.)
zaglÅdnçt, gl. svr{. (zaglãdnÆ{, zaglãdnæ) - izgladnjeti (Vî, dïca, ne znâte ~â j tô zaglÅdnçt, a mî smo to okÇsili!)
zaglãjæn (zaglãjena, zaglãjeno), neodr. pridj. - izgladnio (Do{ãl je ëd tamo zaglãjæn i `æjân. Bëme znâ{ da mu nî bîlo do-brë.)
zaglãjenÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - izgladnjeli (Jî kod zaglãjenÆ.)
zagnåt se, gl. svr{. (zagnâ{ se, za-gnâj¤ se) - iznebuha se zaletje-ti (Pås sæ j zågnÅl zå nami!)
zagnojït se/zagnjojït se, gl. svr{. (zagnojî{ se/zagnjojî{ se, za-gnojê se/zagnjojê se) - zagno-jiti se, upaliti se, inficirati se (Posïkla sæ j pa jÿj sæ j tô za-gnojïlo/zagnjojïlo.)
zagnjÅvït /se/, gl. svr{. (zagnjãvÆ{ /se/, zagnjãvæ /se/) - opteretiti sebe ili koga ~ime (Povædãl je i povædâl i tulïko mæ j zagnjÅvîl da sÅn na kråju {âl }å.)
zagnjçst /se/, gl. svr{. (zagnjetç{ /se/, zagnjetû /se/) - 1. silom /se/ ugurati, utrpati /se/ (isto: zag¤lït) (Kåd sÅn vïdela tû cikulâdu, våje sÅn ju zagnjçla v œsta.); 2. pren. nametati se (Onå se såkamo zagnjetç, a tô jûdi ne vôlæ.)
zagnjÆlçt, gl. svr{. (3. l. jd. zagnjülÆ/zagnjilîjæ, zagnjülæ/zagnjilîj¤) - sagnjiti (Prevç} smo j¤ zalÆ-våli pa j zagnjÆlçla.)
zagnj¤sït se, gl. svr{. (zagnjœsÆ{ se, zagnjœsæ se) - ogaditi se (Tulïko sÅn se togå/tegå najïla da mi sæ j zagnj¤sïlo.)
zagojït se, gl. svr{. (3. l. jd. zagojî se, zagojê se) - iscijeliti (odnosi se na rane) (isto: zarâst) (Nïka-ko mu se tâ råna ne mëre za-gojït, smîrÿn slÆzî.)
sivo zapleten, zamr{en (odnosi se na niti tkanine, vune ili vla-si) (Vlâsi su jÿj bîli zagunjâni.)
zagunjânÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. zagunjanîjÆ) - nerazmr-sivo zapleteni, zamr{eni (odno-si se na niti tkanine, vune ili vlasi) (Dãl mÆ j zagunjân¤ vÇnu.)
zagunjåt se, gl. svr{. (zagunjâ{ se, zagunjâj¤ se) - 1. zaplesti se, zamrsiti se (odnosi se na niti tkanine, vune ili vlasi) (VÇna sæ j zagunjåla.); 2. zaviti se u pokriva~e (SH) (Bîlo jÿj je zÆmå pa sæ j zagunjåla va trî ponjåve.)
zagÇsn¤t, gl. svr{. (3. l. jd. zagûsne, zagûsn¤) - postati gustim (Do-dâj cvêta da zagûsne!)
zag¤stçt, gl. svr{. (3. l. jd. zagœstÆ, zagœstæ) - 1. u~initi {to gustim (Prevç} si zag¤stçla! Såd dodâj vodê!); 2. pren. postati te{ko i opasno (Dë~Æn je zag¤stçlo i måt je obolçla, onâ j lîpo pro{lå.)
u dr`ak alata (SV) (Jo{ }u za-gvozdït da månig dobrë stojî.)
zahÅjåt, gl. nesvr{. (zahãjÅ{, za-hãjaj¤) - 1. zalaziti (odnosi se na Sunce i samo je u 3. l. jd.) (Sûnce zahãjÅ, a mïsæc zïhÅ-jÅ.); 2. zalaziti na neprimjerena mjesta (On tåmo k onîn zahã-jÅ.)
zahãrtat se, gl. svr{. (zahãrtÅ{ se, zahãrtaj¤ se) - pretjerano se dugo zabaviti kartanjem (isto: zakãrtat se) (Zahãrtali su se i råno jÇtro dëma do{lï.)
zahuhnjåt /se/, gl. svr{. (zahuhnjâ{ /se/, zahuhnjâj¤ /se/) - pokriti /se/ odje}om ili pokrivalima i utopliti se vlastitim dahom (SV) (Pokrïla sÅn se i zahuh-njåla a{ mÆ j bîlo jâko zÆmå, a ni kÇ}i nî bîlo teplïjæ.)
zãhvalÅn (zãhvalna, zãhvalno) - 1. prakti~an, koji ne tra`i mnogo napora oko odr`avanja (odnosi se na predmete, naj-~e{}e na odje}u) (Ov bærhãn mÆ j jâko zãhvalÅn a{ se ne mr`jâ.); 2. zahvalan (Zãhvalna sÅn ti ~å si mi pomoglå.)
zahvÅlït /se/, gl. svr{. (zahvãlÆ{ /se/, zahvãlæ /se/) - zahvaliti /se/ (Vî ste nÅn pomoglï i mî smo vÅn se zahvÅlïli. ^å bite jo{ otçli?)
zajçcat, gl. svr{. (zajçcÅ{, zajç-caj¤) - zamucati (Kåd pomålo povädÅ, ne jçcÅ, ali zajçcÅ dë~Æn pë~ne b›zo povædåt ili se prestrå{Æ.)
zåjedno, pril. - odmah (Zasoplï su, a mî smo zåjedno zatãn-cali.); (Kad }emo pô}? - Zå-jedno.)
zajêt, gl. svr{. (zãjme{, zãjm¤) - zagrabiti vodu posudom (SV) (ZÅjmï vodê s pajï}æn!)
zajï~i}, m. - 1. jezik u djeteta (or-gan u usnoj {upljini) (Pospråvi
zajï~i}!); 2. dio dje~je cipele na vezanje, ispod vezica (Po-tægnï zajï~i} pa }e{ lågje zavæ-zåt!)
zajï~ina, . - 1. duga~ak jezik (or-gan u usnoj {upljini) (I�mÅ za-jï~inu da mëre { njîn nôs kopåt!); 2. jezik kao sredstvo za nepromi{ljeno, besmisleno ili zlonamjerno govorenje (PrëkjætÆ zajï~ina, sân moglå m¤~åt! Ovakë sÅn reklå i uvrædïla ju!); 3. duga~ak dio cipele na vezanje, ispod vezi-ca (Zajï~inÅ j predÇg i pre{irëk pa se postolï ne mër¤ svæzåt.)
zajïmat, gl. nesvr{. (zajïmÅ{/za-jümje{, zajïmaj¤/zajümj¤) - grabiti vodu posudom (Na skålah kãj se zajïmÅ/zajümje vodå dÅ j sidêl jedân ~ovïk.)
zajïk, m. - 1. jezik (organ u usnoj {upljini) (SpçkÅl sÅn zajïk a{ je kafç bîlo gõrko.); 2. jezik (su-stav znakova za sporazumjeva-nje) (U�~ila sÅn ängleskÆ zajïk.); 3. dio cipele na vezanje, ispod vezica (Zajïk je pëbigÅl nå strÅn pa su me {pigçte na`¤-lçle.) � imçt zajïk kod kråva rêp - biti jezi~av (I�mÅ zajïk kod kråva rêp, nïkÆ j¤ ne mëre færmåt.) � razvæzãl komÇ/kemÇ sæ j zajïk - postati rje~it (Kad målo popijç, zåjedno mu se razvä‘æ zajïk.) � bït o{tÅr
zahvÆrçt zajïk
707
na zajïku - odlu~no i otvoreno govoriti (Nå{ plovãn je ë{tÅr na zajïku.) � potçzat kogå/kegå za zajïk - natjeravati ko-ga da se o ~emu izjasni (Rç} }u ti ~å mïslÆn, kad me ve} potä`æ{ za zajïk.)
zakabÇ~æn (zakabÇ~ena, zakabÇ-~eno), neodr. pridj. (komp. zakabu~enïjÆ) - posve prekri-ven ~ime (SV) (Do{lâ j så za-kabÇ~ena a{ je jâko zÆmå.)
zakabÇ~enÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. zakabu~enîjÆ) - posve prekriveni ~ime (SV) (Prestrå{ili smo se kad smo vïdeli onôga/onêga zakabÇ~enÿga/ zakabÇ-~enæga.)
zakabÇ~it /se/, gl. svr{. (zakabÇ~Æ{ /se/, zakabÇ~æ /se/) - posve /se/ prekriti ~ime (SV) (ZakabÇ~ila sæ j i zï{la vân s kÇ}æ.)
zakalafatåt, gl. svr{. (zakalafatâ{, zakalafatâj¤) - 1. dobro pri~vr-sititi {to (Dobrë to zakalafatâj da ne popustî!); 2. pren. sna`no udariti zau{nicom ili {akom (SH) (BÇdi dëbÅr a{ }u ti jednÇ zakalafatåt.)
zakalåt, gl. svr{. (zakalâ{, zaka-lâj¤) - vodu zahvatiti vjedrom iz {terne (Hôj zakalåt vodê!)
zakÅlåt, gl. svr{. (zakãlÅ{, zakã-laj¤) - po~eti kalati {to (drvo, nokat i sl.) (SV) (Nëhat mi sæ j zakÅlâl. Dãj mi lïmicu da ga poravnân!)
zakÅntåt, gl. svr{. (zakÅntâ{, za-kÅntâj¤) - zapjevati (M¤~åli smo, a onâ j nå vas glâs zakÅn-tåla.)
zakÅpåt, gl. nesvr{. (zakãpÅ{, za-kãpaj¤) - zakapati, zakopavati (Anjeli}i su se zakÅpåli na põsebnÿn dælÇ cimîtera.)
zakåpat /se/, gl. svr{. (zakåpÅ{ /se/ // zakâpje{ /se/, zakåpaj¤ /se/ // zakâpj¤ /se/) - zakapati /se/ (Nosïli smo svÆ}ç va pro-{ê{iji pa sÅn se så zakåpala z vëskÿn.)
zakÅrgåt, gl. svr{. (zakÅrgâ{, za-kÅrgâj¤) - spustiti teret na ze-mlju (Ali si zakÅrgâl tû vrï}u cimänta!)
zakaronjân/zakarunjân (-Å, -ÿ),neodr. pridj. (komp. zakaro-njanïjÆ/zakarunjanïjÆ) - vrlo prljav, u velikom neredu (SV) (Sï su mi pinçli zakaronjâni. K¤pï mi dvâ nëvÅ.)
zakaronjânÆ/zakarunjânÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. zakaronja-nîjÆ/zakarunjanîjÆ) - vrlo prlja-
zaj¤tït zakaronjânÆ
708
vi, upravo onaj koji je u velikom neredu (SV) (Hïti }å tâ zakaro-njânÆ/zakarunjânÆ pinêl!)
zakaronjåt /se/ // zakarunjåt /se/, gl. svr{. (zakaronjâ{ /se/ // zakarunjâ{ /se/, zakaronjâj¤ /se/ // zakarunjâj¤ /se/) - 1. potpuno, posve /se/ zaprljati (Vås si se zakaronjâl/zakaru-njâl piturâj¤}.); 2. pren. one-~istiti zrak ispu{tanjem vjetro-va (SH) (P›dn¤l je i sç oko sebç zakaronjâl/zakarunjâl.)
zakãrtat se, gl. svr{. (zakãrtÅ{ se, zakãrtaj¤ se) - pretjerano se dugo zabaviti kartanjem (isto: zahãrtat se) (Zakãrtali su se i råno jÇtro dëma do{lï.)
zaklÅtït se, gl. svr{. (zaklãtÆ{ se, zaklãtæ se) - izgubiti vrijeme potrebno za obavljanje pre~e-ga posla (SV) (Po selÇ sæ j za-klÅtïla pa nî ni obçd skÇhala.)
zakolåt /se/, gl. svr{. (zakolâ{ /se/, zakolâj¤ /se/) - zalijepiti /se/ (SV) (isto: takåt /se/, zalæpït /se/) (Stïsni mi z mõr{ÿn postôl a{ sÅn ga zakolåla.)
zâkoli}, m. - dio na kota~ima za-pre`nih kola koji spre~ava nji-hovo ispadanje (SV) (Zâkoli} je kod jedân kûnj kî dr`î da këlo ne pÅdç.)
zÅkôn, m. Gjd. zÅkona - 1. brak po crkvenom zakonu (Onï su {lï na zÅkôn.); 2. zakon (Storïli smo sç po zÅkënu i ne mërete nÅn nï{.)
kÿÜb›~Æ{ /se/], zakÿmb›~æ /se/ [zakÿÜb›~æ /se/]) - nespretno pasti ili baciti tako da se u padu preokrene (SV) (Kakëva mlÅdå i jÅkå ofcå bi bÆlå ocå zakÿmb›~ila.)
zakopåt, gl. svr{. (zakopâ{, zako-pâj¤) - 1. zakopati (Da su nï-kakovo vçlÿ blâgo zakopåli zâda nå{æ kÇ}æ.); 2. sahraniti, pokopati (^êra su ga zakopåli. Bül je vçlÆ sprÿgëd.)
zakotït se, gl. svr{. (3. l. jd. zakotî se, zakotê se) - zale}i se, zako-titi se (odnosi se na `ivotinje) (Mï{i su se zakotïli va nïkako-vÆh konëpÆh va konëbi.)
zakra~åt, gl. svr{. (zakra~â{, za-kra~âj¤) - nespretno zagaziti u {to ili na {to (SV) (Påzi da ne zakra~â{ vâ tu lëkvu!)
zalåufat se, gl. svr{. (zalåufÅ{ se, zalåufaj¤ se) - zaletjeti se, po-~eti naglo i brzo hodati (SH) (MÆrnô j hodïla dëkli nî paså vïdela, õnda sæ j zalåufala i za~ås dëma do{lå.)
zÅlçbrnÆk, m. - svje`e ili su{eno ~isto meso s jedne i s druge strane (obi~no svinjske) hrpte-nice: file (Palänta se zrœ~Æ na tarûj. Tako vrçla se jî sïrÿn i zÅlçbrnÆkÿn.)
zalê} se, gl. svr{. (3. l. jd. zalæ‘ç se, zalæ‘û se) - zale}i se, zako-titi se (G¤sçnice su nÅn se zalæglç pod orïhÿn.)
zamÆsït, gl. svr{. (zamüsÆ{, zamüsæ) - zamijesiti, umijesiti (Zamüsi se têsto za orihnjå~u: od fînæ bêlæ m¤kê, jâj, kvâsa, cÇkara, måsla, narübÅnæ këricæ od lem¤ncîna, i klÅdç se i sledï} sëli.)
zamÈzçt/zamrzçt, gl. svr{. (zamÈ-zî{/zamÈzîje{, zamÈzê/zamÈ-zîj¤) - zamÈzjeti (Ne namä{}Åj mu se a{ }e te zamÈzçt.)
zam¤~åt, gl. svr{. (zamu~î{, za-mu~ê) - u{utjeti, za{utjeti (isto: zamÇkn¤t) (Kad je z {å~in¤n bÇbn¤l po stolÇ, sï s¤ zam¤-~åli!)
zamÇkn¤t, gl. svr{. (zamûkne{, zamûkn¤) - u{utjeti, za{utjeti (isto: zam¤~åt) (SH) (Kad je z {å~in¤n bÇbn¤l po stolÇ, sï s¤ zamÇkn¤li!)
zamuråt se, gl. svr{. (zamurâ{ se, zamurâj¤ se) - zaljubiti se (isto: namuråt se) (SH) (Povï-deli s¤ mi da si se zamuråla vâ me.)
zam¤tït /se/, gl. svr{. (3. l. jd. za-mœtÆ /se/) - zamutiti /se/, zamagliti /se/ (isto: zamÅntåt se) (Zam¤tïlo mu sæ j va glÅvï, ali nî pâl.)
zanÅglït se, gl. svr{. (zanãglÆ{ se, zanãglæ se) - nepromi{ljeno se zaletjeti u kakav posao (RçkÅl
mÆ j da }e tô më} storït, a kad smo pë~æli, vïdæl je da sæ j zanÅglîl.)
zanÅ{åt /se/, gl. svr{. (zanã{Å{ /se/, zanã{aj¤ /se/) - 1. zanositi se kakvom mi{lju (^å se zanã{Å{ da }e ti ôn vrnÇt sõldi?); 2. zana{ati se vozilom u vo‘nji ili tijelom u hodu (SH) (Vî{ da su pijåni pa se jedân na drÇ-gÿga/drÇgæga zanã{aj¤.)
zanæknÇt se, gl. svr{. (zanäkne{ se, zanäkn¤ se) - tvrdoglavo ustrajati u odbijanju ~ega (SH) (Kad se tâ vrâg zanäknæ, nä}e pa nä}e.)
zånÅt, m. - zanat (PäntavÆ - ne päntavÆ, ma ôn je fïnÆl zånÅt!)
zançst, gl. svr{. (zanesç{, zanesû) - 1. odnijeti (Zanesï tô va ro-potãlnicu! Tåmo jo{ sâmo pëp na kobïli fålÆ.); 2. zanijeti (u smjeru) (Zaneslë gÅ j na ledÇ i razbül je åuto.)
zãnka, `. Gmn. zânk - zamka (NålækÅl sÅn zãnku pa }emo vïdet }ê se ~å }apåt.)
zapæntåt/zapäntat, gl. svr{. (za-päntÅ{, zapäntaj¤) - zaplesti se u govoru: zamucati (Po~ælâ j b›zo povædåt pa sæ j så zapæn-tåla/zapäntala.)
zape{tåt, gl. svr{. (zape{tâ{, zape-{tâj¤) - u~initi smjesu od isko-sanih, na sitne dijelove nare-zanih komadi}a sala ili slani-ne, ~e{njaka, luka i per{ina radi dodavanja varivu (Manç-{tra mÆ j bëjÅ kad se zape{tâ.)
zapï~it, gl. svr{. (za{pï~Æ{, za{pï~æ) - na{iljiti, napraviti ili nao{triti vrh na ~emu (Brïtvi~Å se takë da se brïtvica klÅdç na oprÇ-`enu i nåzdÿlu ob›njenu {åku i õnda se brïtvicu hïtÆ nåzgÿru takë da se vrtî letê} i kad pÅdç, môrÅ se zapï~it vå zemju.)
zap›{kat /se/, gl. svr{. (zap›{kÅ{ /se/, zap›{kaj¤ /se/) - 1. ne-spretno {to u~initi (Tô nî nïka-kovo dçlo. Tô si leh zap›{kÅl. Bï bojç da se vâ to nÆsï ni pa-~âl.); 2. pren. popa~ati /se/ nezvan u {to (Tô j njejê dçlo, onå sæ j vâ to zap›{kala pa su se onï pokÅråli.)
zapjÇvat zap›{kat /se/
715
zåprt (zaprtå, zåprto), neodr. pridj. (komp. zaprtïjÆ) - 1. zatvoren (Vrãta su zåprta. PorÇ{il sÅn, ali nïkÆ nî opïrÅl.); 2. pren. za-tvorene naravi, sputan u ko-munikaciji (isto, zn. 2: zapÇ-}æn) (SV) (Onâ j zaprtå i ne povädÅ ~Çda, nãjve} a{ j¤ j srân.)
zåprtÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. zaprtîjÆ) - 1. zatvoreni (Menï si dâl ëprt¤, a sebï zêl zåprt¤ {kåtulu kçksÆh. Ba{ si {egâv!); 2. pren. koji je zatvorene na-ravi, nedru`eljubivi (isto, zn. 2: zapÇ}enÆ) (SV) (Nü se vãlda za onôga/onêga zåprtÿga/zåprtæga o‘enïla!)
zap›tit se, gl. svr{. (zap›tÆ{ se, za-p›tæ se) - uspeti se, uzverati se (SV) (Må{ka sæ j zap›tila nå vrh st¤på.)
zapÇ}æn (zapÇ}ena, zapÇ}eno), neodr. pridj. - 1. zakop~an (Obu~enâ j kod kolÇdrica, zapÇ}ena dë vrÅta.); 2. pren. zatvorene naravi, sputan u ko-munikaciji (isto, zn. 2: zåprt) (Onâ j zapÇ}ena i ne povädÅ ~Çda, nãjve} a{ j¤ j srân.)
zapÇ}enÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - 1. zakop~ani (Dvê su ku{inäl-nice, otpÇ}enÅ i zapÇ}enÅ. Kœst¤ }e{ p›vÿ spêglat?); 2. pren. upravo onaj koji je zatvorene naravi, sputan u
komunikaciji (isto, zn. 2: zå-prtÆ) (Nü se vãlda za onôga/onêga zapÇ}enÿga/zapÇ}e-næga o`enïla!)
zap¤håt, gl. svr{. (3. l. jd. zapœ-{e) - zapuhati (odnosi se na vjetar) (Slïmenice }emo zabe-tonîrat da jih ne bï proneslë kad zapœ{e.)
zap¤håt se, gl. svr{. (zapœ{e{ se, zapœ{¤ se) - uspuhati se zbog hoda, uspinjanja ili te{ka posla (Så sÅn se zap¤håla dok sÅn do{lå do vrhå.)
zapÇnit, gl. svr{. (zapÇnÆ{, zapÇ-næ) - posve popuniti (^Çda su matrjåla navezlï i zapÇnili vçl¤ {kÇjinu va DÇbini ësk¤d su p›vÿ jerînu kopåli.)
zarepæ~ït se, gl. svr{. (zarepä~Æ{ se, zarepä~æ se) - zacrvenjeti se u licu zbog vru}ine ili uzrujavanja (Vås si se zarepæ-~îl! ^å tÆ j tçplo ili si se na kogå/kegå razjÅdîl?)
zarijåvet, gl. svr{. (3. l. jd. zarijåvÆ, zarijåvæ) - zar|ati (isto: zarÇzi-navet) (Znâ{ kulïko dçlÅ oko kÇ}æ kad su mu i britvçle/brtvçle zarijåvele.)
zarïzat, gl. svr{. (zarî‘e{, zar) - zarezati (Målo zarî`e{ z nô-`æn pa pomålo gœlÆ{ këru.)
zarïvat /se/, gl. svr{. (zarïvÅ{ /se/, zarïvaj¤ /se/) - ugurati /se/ u kakvu skupinu (ZarïvÅl sæ j mçd nje, a nî njïhova k¤mpa-nïja.)
zaro{}åt, gl. svr{. (zaro{}e{, za-ro{}¤) - bu~no lupnuti kakvim metalnim predmetom (Na}ås je nî~ zaro{}ålo i jâko sÅn se prestrå{Æl.)
zar¤bït, gl. svr{. (zarœbÆ{, zarœbæ) - zarubiti, obrubiti (isto: por¤-bït) (Naberï ovüstÆ rûb pa }u ga jå zar¤bït.)
zar¤~ït se, gl. svr{. (zarœ~Æ{ se, zarœ~æ se) - zaru~iti se (Lâni su se zar¤~ïli.)
zarûsat, gl. svr{. (zarûsÅ{, zarû-saj¤) - zastrugati ~ime o tlo (ZarûsalÅ j z nogûn po tlÇ i oderåla v›h p›sta.)
zarÇ{it, gl. svr{. (zarÇ{Æ{, zarÇ{æ) - 1. lupnuti ~ime (^â j tô zarÇ-{ilo?); 2. zaru{iti, uru{iti, zatr-pati (AM) (Zîd sæ j zarÇ{Æl i vï{e se onûda/enûda ne mëre pasåt.)
zarÇzinavet, gl. svr{. (3. l. jd. za-rÇzinavÆ/zarÇzinavîje, zarÇzi-navæ/zarÇzinavîj¤) (SV) - zar|a-ti (isto: zarijåvet) (Ovô këlÿ j zarÇzinavelo, razmani`âj ga målo.)
zãstava, `. - zastava (Obïsili su zãstavu na {kôlu.)
Zastenïce, ‘. mn. - top. naselje u grajskoj plovaniji (pripadaju mu starija naselja [karôni i Podprïsika) (On je pu Zastenîc, büvÅ va Zastenïcah.)
Zastenï~Ån, m. Gjd. Zastenï~ana - ‘itelj mjesta Zastenice (Kunjâ-do mÆ j Zastenï~Ån.)
Zastenï~Ånka/Zastenï{}ica, `. - `iteljica mjesta Zastenice (Pri-jatelïca mÆ j Zastenï{}ica.)
zastenï{kÆ (-Å, -ÿ), pridj. - koji se odnosi na Zastenice (Na pêt oktõbrÅ j zastenï{kÆ zÅvçtnÆ blågdÅn.)
zasåpit se zastenï{kÆ
718
za{ålovat, gl. svr{. (za{åluje{, za{åluj¤) - napraviti oblogu za betoniranje (SV) (^êra smo za{ålovali, a danås }emo, ako Bôg dâ, zabetonîrat.)
za{îrat, gl. svr{. (za{îrÅ{, za{îraj¤) - opremiti konja za vu~u (SV) (Jo{ sâmo da za{îrÅn konjå pa græmë!)
za{ït, gl. svr{. (za{îje{, za{îj¤) - sa{iti, za{iti (Za{üj mi â`ulicu na bærhân!)
za{kjÅvït/za{kjÅvçt, gl. svr{. (za-{kjÅvî{, za{kjÅvê) - zagnjaviti jednoli~nim, dosadnim govo-renjem (odnosi se primjerice na pijanca) (SV) (Bül je pu nås i dobrë nas za{kjÅvîl/za{kjÅ-vêl.)
za{krÅpåt, gl. nesvr{. (3. l. jd. za{krãpÅ) - za{trapati kakvu povr{inu kapljicama ki{e no-{enim jakim vjetrom (SV) (^ez prikränjen¤ ponç{tr¤ j za{krÅ-pålo va kåmaru.)
za{k¤rçt se, gl. svr{. (3. l. jd. za-{kœrÆ se) - zamra~iti se (odnosi se na nebo) (isto, zn. 1: zamrÅ-~ït se) (Kad se za{kœrÆ zåjedno dëma dÿjdïte.)
zataknÇt, gl. svr{. (zatåkne{, za-tåkn¤) - zataknuti (Zataknœl je lâpi{ zå ¤ho i dçlÅl.)
zatãncat, gl. svr{. (zatãncÅ{, za-tãncaj¤) - zaplesati (Zasoplï su, a mî smo zåjedno zatãncali.)
zatanjåt, gl. svr{. (zatanjâ{, zata-njâj¤) - zadrijemati (isto: za-tmåt) (Tr da tî nïkad pred tele-vîzij¤n ne zatanjâ{, a vïdæl sÅn da si zatanjåla!)
zatarÅ{ït, gl. svr{. (zatarã{Æ{, zata-rã{æ) - spremiti {to na skrovito mjesto (SH) (Nïkamo sÅn ciga-rçti zatarÅ{îl pred måter¤n, a såd ve} ne znân kåmo.)
zate~ên (zate~enå, zate~eno), neodr. pridj. - otekao, ote~en (Bîl je vås zate~ên i zabÇh-njæn.)
zatç} se, gl. svr{. (zate~ç{ se, zate~û se) - zatr~ati se (Pu ci-
mîterÅ j nî~ za{u{njålo i jå sÅn se zåtekÅl kulïkogod sÅn më-gÅl.)
zatÆkåt, gl. svr{. (zatü~e{, zatü~¤) - pri bacanju doticati bo}u dru-gom bo}om (SV) (Provåt }u j¤ zatÆkåt pa ako uspîjæn, uspîjæn.)
zatrknjåt, gl. svr{. (zatrknjâ{, za-trknjâj¤) - stjerati ljude ili sto-ku u kakav prostor protiv nji-hove volje (SV) (KëmÅ} sÅn tô zatrknjâl va {tålu.)
zåvavÆk, pril. - 1. zauvijek (Tô mi j Frân zåvavÆk dâl.); 2. uvijek (ZåvavÆk je bîl pu vås dok je bîl mï}i{Ån.)
zave}åt se, gl. svr{. (zave}â{ se, zave}âj¤ se) - zavjetovati se, sve~ano /se/ obvezati (Nôna sæ j zave}åla Mãjki Bë`jÿj a{ je za råta z sînÿn oståla `Ævå dok su bõmbe pådale.)
zÅvïdÅn (zÅvïdna, zÅvïdno), neodr. pridj. - zavidan (Bôdulÿn se {pëtaj¤ da su {k›ti, ma måkÅr nÆsû zÅvïdni.)
zavïdet, gl. nesvr{. (zavïdÆ{, zavï-dæ) - zavidjeti (Bëme mu nü-mÅ{ jâko na ~în zavïdet.)
zavÆjåt, gl. nesvr{. (zavüjÅ{, zavüja-j¤) - 1. zavijati (odnosi se na
neke zvijeri, samo 3. l. jd. i mn.) (SÇ nô} je vu~ïna zavÆjâl.); 2. ispu{tati zvukove nalik `i-votinjskima (SÇ nô} su onakë pijåni zavÆjåli pod ponç{tr¤n.)
zavÆjåt /se/, gl. nesvr{. (zavüjÅ{ /se/, zavüjaj¤ /se/) - zavijati /se/, omotavati /se/ (Njõj je zÆmå pa se va dvê ponjåve zavüjÅ.)
zavîn, prij. i pril. - zbog, s obzirom na (SH) (Pô} }u k njîn, sâmo zavîn tebç!)
zavït /se/, gl. svr{. (zavijç{ /se/, zavijû /se/) - zaviti /se/, omotati /se/ (Sç ~â j imêl je zåvÆl va fagët i {âl }å!)
zÅvôj, m. Gjd. zÅvoja - zavoj na cesti (SV) (isto: cürk¤l) (Tåmÿ j g›d zÅvôj. Påzi da ne zletî{ s cçstæ!)
zavrçt, gl. svr{. (3. l. jd. zavrç) - zavreti (odnosi se na teku}ine) (Priståvi vëdu zavrçt.)
zavrisnÇt, gl. svr{. (3. l. jd. zavri-snç) - lo{e zavr{iti, uni{titi se (odnosi se na predmet) (SH) (Ali }e ti tâ lõn~i} zavrisnÇt!)
zãvrlica, `. - svadljivac, osoba koja izaziva sva|u i tu~u (SV) (Otåc m¤ j bîl zãvrlica, a õn je mÆrân ~ovïk.)
za‘bukåt, gl. svr{. (za‘bukâ{, za-‘bukâj¤) - za`bukati, nabacati `buku (Sç smo za`bukåli, a fasâdu }emo klçtu storït.)
za‘elçt /se/, gl. svr{. (za‘elî{ /se/, za‘elê /se/) - za`eljeti /se/ (Ve} sÅn se za`elçla på{tæ i fa`ôla.)
za‘gåt, gl. svr{. (za‘gç{, za‘gû) - zapaliti (VåvÆk smçte za`gç kad se menï rëba {œ{Æ.)
za‘ïmat, gl. nesvr{. (3. l. jd. za‘ümje, za‘ümj¤) - stiskati (odnosi se na premalenu ili usku odje}u) (Tâ te jakçta za`ümje va plç}ih, a{ si se popråvÆl.)
zb¤nkãræn, (zb¤nkãrena, zb¤n-kãreno), neodr. pridj. - zbrinut u zaklonu od nevremena (o stoci) (NïkÆ nÅn je bîl va {tåli a{ su kråve sç zb¤nkãrene.)
zb¤nkÅrït, gl. svr{. (zb¤nkãrÆ{, zb¤nkãræ) - uzbuditi, uznemi-riti (BÆlâ j pu njïh i sÇ su j¤ nebëgu zb¤nkÅrïli. Jå pårÅn da vï{e nç b¤ tåmo {lå.)
zb¤{ït, gl. svr{. (zbœ{Æ{, zbœ{æ) - izbu{iti (Zovï me kad zbœ{Æ{ pa }u ti tïpli donçst.)
zdahnÇt, gl. svr{. (zdåhne{, zdå-hn¤) - uzdahnuti (A ~å }e rç}? - Nï{. ZdahnÇlÅ j i obrnÇla se.)
zdçla, `. - zdjela (isto: {kudçla,
terîna) (Ma, ne m›dÅj mi tû zdçlu a{ }e{ j¤ razbït.)
zdçlica, `. - 1. zdjelica (isto: {ku-dçlica) (Na~inïlÅ j zdçlicu sa-lâte i sê j pojïla!); 2. {ira i ni`a {alica (]ê{ zdçlicu ~åja?)
zdçlina, `. - velika zdjela (O prÿ-lç}¤ na~inÆmë zdçlinu salâtæ i sï ` njê jÆmë.)
zderåt se, gl. svr{. (3. l. jd. zderç se, zderû se) - izderati se, istro{iti se (odnosi se na mate-rijale) (isto: zïjist /se/) (Måt {tôpÅ kopïce a{ mi se våvÆk zderû na pætï.)
zdÆlït, gl. svr{. (zdülÆ{, zdülæ) - 1. razdijeliti (Sç ~â j imêl, zdÆlül je za `ivotå.); 2. obra}ati se kome psovkama i uvredama: javno upu}ivati psovke (Da si
zbrïsa zdÆlït
724
~Çla ~å m¤ j zdÆlîl, ne bï{ mïslela da }e se pomÆrït.)
zdïmet, gl. svr{. (zdïmÆ{, zdïmæ) - pren. pobje}i s popri{ta (Zdïmæl je prik Pëja da ga ve} ni vrâni} ne bï færmâl.)
zdrãvjÆ, s. - zdravlje (ZdrãvjÆ j nãjve}æ bogåstvÿ, ali mlâdÆ tô ne razumê.)
zdræ{ït se, gl. nesvr{. (zdrä{Æ{ se, zdrä{æ se) - zastarj. rije{iti se ~ega (Imçli su jo{ desætåk of~în pu Vünkota pa su jih se zdræ{ïli. Da jih je i pêt säjnÿ j brîga.)
zdrhnÇt se, gl. svr{. (zd›hne{ se, zd›hn¤ se) - prepla{eno se trznuti (ZdrhnÇla sÅn se kad je nî~ zarÇ{ilo.)
zdricåt /se/, gl. svr{. (zdricâ{ /se/, zdricâj¤ /se/) - 1. izravnati /se/ (Tî d›` livêl, a jå }u dåsku zdricåt.); 2. pren. dovesti u red (Bül je zãvrlica, a pëtli sæ j zdricâl.)
(Sî zælå aparât za brïjat?)zgÅsït /se/, gl. svr{. (3. l. jd. zgãsÆ
/se/, zgãsæ /se/) - ugasiti /se/ (ZgÅsïli su svïtla. Dëma nÅn je pô}.)
zgjædåt, gl. nesvr{. (zgjädÅ{, zgjä-daj¤) - izgledati (SÇ si me ras-kësmala, zgjädÅn kod da sÅn hodïla ~e‘ {t›pædi.)
zglãjsat, gl. svr{. (zglãjsÅ{, zglãj-saj¤) - ispasti iz kolote~ine (SV) (Këlÿ j zglãjsalo pa sæ j vôz nagnûl.)
ze~ïna zglãjsat
726
zgnjçst /se/, gl. svr{. (zgnjetç{ /se/, zgnjetû /se/) - zgnje~iti /se/ (Påzi da jågode ne zgnjetç{!)
zgôbit se, gl. svr{. (zgôbÆ{ se, zgôbæ se) - 1. zgrbiti /se/ (Mli-karïce su se sç zgôbile pod brïmenÿn mlÆkå.); 2. iskriviti /se/ (NÆsï nå vrÆme ra{ålovÅl pa su ti se dåske zgôbile.); 3. pren. obaviti spolni ~in (ZgôbÆl j¤ j i pÇstÆl, a lîpo jÿj je måt govorïla!)
zgojït /se/, gl. svr{. (zgojî{ /se/, zgojê /se/) - 1. izlije~iti /se/ (samo 3. l. jd. i mn.) (CilÆndô-nija sæ j na rånu klÅdåla da se b›`e zgojî.); 2. odgojiti /se/, uzgojiti /se/ (Zgojïli smo se na fa`olï}u.)
zgôra, prij. i pril. - iznad; odozgo (Kad se mlÆkë cüdÆ ili kad se kÇhÅ, õnp¤t se zgôra storî pï-na.); (Dicå spê na kåtu, zgôra nås.)
zgorçt /se/, gl. svr{. (3. l. jd. zgorî, zgorê) - 1. izgorjeti (Ne dâj Bôg da nÅn kÇ}a zgorî!);2. /se/ - ope}i /se/, opariti /se/ (Zgorçla sÅn se pe~û} kolÅ~ï.)
zgôru/zgôr¤n, pril. - 1. uvis, pre-ma gore (Tâ pût je tulïko st›m da smo zgôru/zgôr¤n {lï po~e-tïrÆh.); 2. u planine (Pu dvorå su ëfce do~çkale {ästÆ mïsæc i õnda su odotÇd pro{lï zgôru va dubôk¤ {Çmu, za Håhli} su {lï.)
zgovÅråt, gl. nesvr{. (zgovãrÅ{, zgovãraj¤) - 1. progovarati (Pë~æl je nî~ zgovÅråt, ali ga jo{ ni måt ne razumî.); 2. izgo-varati (Nebëg, tç{ko zgovãrÅ pa mu se smÆjû.)
zgovorït, gl. svr{. (zgovorÆ{, zgo-voræ) - 1. progovoriti (De{kï}i kåsnije zgovorê od divõj~Æc.); 2. izgovoriti (Imäl je jednegå sîna kî j pæntâl, pa bi p›vÿ njegå nåt¤kÅl, a{ nî mëgÅl zgovorït, a pëtli nås operï, a{ smo se smêli.)
zgråbit, gl. svr{. (zgråbÆ{, zgråbæ) - zgrabiti (Kravœj je zgråbÆl kë-ko{u i prënesÅl ju.)
zgrçst, gl. svr{. (zgrebç{, zgrebû) - izgrepsti (Nëhat jÿj je {pïkjast pa nas je sîh zgreblå.)
zïcÆdit /se/, gl. svr{. (zïcÆdÆ{ /se/, zïcÆdæ /se/) - ocijediti /se/ (SkÇ-ta se klÅdç va lîp tavijôl bêlÆ cÆdït, i kad se zïcÆdÆ, tavijôl se svä`e, i evo ti skÇta za dëma pejåt.)
zî}, gl. svr{. (züjde{, züjd¤) - izi}i (SV) (Pogïn¤l je a{ je zï{Ål z rovå.)
zîd, m. Ljd. zÆdÇ - zid (Zîdi su belïjÆ kad se pobälæ z jÅpnôn.); züdanÆ zîd - suhozid: zid sagra|en bez oplata i be-tona, samo slaganjem kamena
na kamen (SV) (Kå{kÅ j na zü-danÿmu/züdanæmu zÆdÇ.) � govorït zîdu - uzaludno kome {to govoriti (Dvê Çre sÅn mu tumå~ila, ali tô tÆ j kod da govërÆ{ zîdu, nï{ ne razumî.)
zidâr, m. Gjd. zidÅrå - zidar (Kåd je môj dçd ovû kÇ}u dÆgâl, zi-dÅrï nÆsû tçli dçlat bez vÆnå.)
zÆhnÇt, gl. svr{. (zühne{, zühn¤) - 1. zijevnuti (ZÆhnœl je i zå-jedno zåspÅl.); 2. pren. umri-jeti (SV) (Zlô j bîl, i zÆhnœl je i nü mi ga `âl.)
zïjat, gl. nesvr{. (zïjÅ{, zïjaj¤) - vikati (PokõjnÆ Marijân je våvÆk zïjÅl da }e nas klåst va sakçt.)
zijævåt, gl. nesvr{. (zijûje{/ zijä-vÅ{, zijûj¤/zijävaj¤) - obi~avati zidati (Onï su zijævåli po sôj Grëbni{}ini.)
zïjist se, gl. svr{. (3. l. jd. zïjÆ se, zïjid¤ se) - pren. izjesti se: istro{iti se (odnosi se na mate-rijal) (isto: zderåt /se/) (SV) (Måt {tôpÅ kopïce a{ mi se vå-vÆk zïjid¤ na pætï.)
zïkÅntat se, gl. svr{. (zïkÅntÅ{ se, zïkÅntÅju se) - napjevati se (isto: nakÅntåt se) (Za ovîh mâ{kÅr smo se zïkÅntali i zï-tÅncali.)
zïganjat zïkÅntat se
729
zïkefat, gl. svr{. (zïkefÅ{, zïkefaj¤) - 1. i{~etkati (SV) (Jakçta tÆ j bÆlå pÇna dlâk. KômÅ} sÅn ti ju zïkefala.); 2. pren. rije~ima ili udarcima kazniti prijestup-nika (Lagãl jÿj je dÅ j sõldi pëtro{Æl va butîgi, a kad je måt doznåla dobrë gÅ j zïkefala.)
zïklijat, gl. svr{. (3. l. jd. zïklije, zïklij¤) - proklijati (Vç} nÅn je gråh lîpo zïklijÅl.)
zïpajat, gl. svr{. (zïpajÅ{, zïpajaj¤) - iscrpsti teku}inu iz neke po-sude pomo}u manje posude ili zaima~e (paja) (SV) (Zïpajat }u kotâl a{ ga môrÅn opråt.)
zïvræskat, gl. svr{. (3. l. jd. zïvræ-skÅ, zïvræskaj¤) - popucati po povr{ini od velike vru}ine (odnosi se na emajlirane posu-de) (Sâ j vodå pokÇhala i padçlÅ j zïvræskala.)
zïvrÆskat se, gl. svr{. (zïvrÆ{}e{ se, zïvrÆ{}¤ se) - izvriskati se (Hëdi na ledïnu i tåmo se zïvrÆ{}i!)
zïvrtat, gl. svr{. (zïvrtÅ{, zïvrtaj¤) - izdupsti; izbu{iti rupu ~ime o{trim (ZïvrtÅl je {kÇje va drvÇ.)
zïvrvet, gl. svr{. (3. l. jd. zïvrvÆ, zïvrvæ) - izvrvjeti: izi}i u veli-kom broju (SV) (Mrâvi su zïvr-veli z jednê {kÇjæ vân.)
zlagåt, gl. svr{. (zlå‘e{, zl呤) - slagati (Zlagåla si mi i tô ti ne mëræn oprostït!)
zïtrt zlagåt
733
zlåmenat /se/ // znåmenat /se/, gl. nesvr{. i svr{. (zlåmenÅ{ /se/ // znåmenÅ{ /se/, zlåmenaj¤ /se/ // znåmenaj¤ /se/) - kri‘ati /se/; prekri`iti /se/, u~initi znak kri-`a (isto: prekrÆ‘ït /se/) (Zlåme-nÅj/znåmenÅj se pred obç-dÿn!)
zlâtÅn (zlâtna, zlâtno), neodr. pridj. - zlatan (Imäl je zlâtnu bÇ{tu za cigarçti.)
zlatâr, m. Gjd. zlatÅrå - zlatar (Onå Ç~Æ za zlatÅrå.)
zlåtica, `. - kukac: krumpirova zlatica (Jê ti zlåtÆc?)
zlåti~ina, `. - kukac: krumpirova zlatica kao {teto~ina (Vås su kÿmpîr zlåti~ine pojïle.)
zlâtnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - zlatni; (Jê ti tâ bracolçt zlâtnÆ?! - Ma jê, låtenÆ j!) � zlâtnÅ måra, `. - kukac kornja{ zlatnozelenih krila (Va måju dõjd¤ onê zlâtnæ måre i pojidû mi sï bêlÆ {Æpkï.)
zlâto, s. - zlato (Zlatâr dçlÅ zlâtÿn i srebrôn.)
zlæ~ït /se/, gl. svr{. (zlä~Æ{ /se/, zlä~æ /se/) - izlije~iti /se/ (Bül je bëlÅn od råka, ali sæ j zlæ~îl.)
zlê} /se/, gl. svr{. (3. l. jd. zlæ‘ç, zlæ‘û) - izle}i /se/ (odnosi se na ivotinje) (Kad blâgo zlæ`ç, {krçbine môraj¤ påst vãnka, a kî pût nä}e, pa j måt u`åla
kå{u skÇhat i ÇlÅ ståvit nûtÅr, pÇno, da pÅdû.)
zlægnÇt /se/, gl. svr{. (3. l. jd. zlägne /se/, zlägn¤ /se/) - izle}i /se/, okotiti /se/ (Vôlæla bÆn da se zlägne jãn~i}!)
zlêt /se/, gl. svr{. (3. l. jd. zlîje /se/, zlîj¤ /se/) - izliti /se/ (isto: zïlæt /se/) (Jãja se stæmperâj¤ i zlîj¤ va cÇru nå vrçlÿ ÇlÆ/ÇjÆ.)
zletçt, gl. svr{. (zletî{, zletê) - 1. izletjeti (Tï} je zletêl z njÅ-zlå.); 2. pren. naglo izi}i (Kåd m¤ j reklå da gÅ j vïdela, zletäl je vân s kÇ}æ.); 3. pren. izla-nuti (Zletçlo jÿj je da gÅ j pred crükv¤n vïdela.)
zle‘ên (zle‘enå, zle‘eno), neodr. pridj. - izle‘en (Ne bîn bîl ta-kôv da sân lîpo va gorï zle`ên.)
znÆmït, gl. svr{. (znümÆ{, znümæ) - izludjeti (SV) (isto, zn. 2: zno-pÅ~ït /se/) (Sïh nas je z ÿtîn znÆmêl.)
znoblÅ~ït se, gl. svr{. (3. l. jd. znoblã~Æ se) - naobla~iti se (odnosi se na nebo) (ZnoblÅ~ïlÿ j, då` }e!)
znopÅ~ït /se/, gl. svr{. (znopã~Æ{ /se/, znopã~æ /se/) - 1. izopa~iti /se/: u~initi /se/ vrlo ru`nim (isto: zopÅ~ït /se/) (Kåd målo popijç, vås se znopã~Æ.); 2. izludjeti sebe ili koga (isto: znÆmït) (Sïh nas je z ÿtîn zno-pÅ~îl.)
znôpÅk, pril. - naopako (Ob¤klå si måju znôpÅk!)
zno‘jî, s. - donji dio postelje (SL) (PÆtåla mæ j h}êr ~å tô znã~Æ »zno`jî.«)
znûtra, pril. - iznutra (ZnûtrÅ j zï{Ål pred pôl Çræ.)
zôb, `. Gjd. zôbi - zob (^ovïk se nazëbje grëzjÅ, a kônj zôbi.)
zÿrnïca, `. - ranojutarnja misa s po~etkom u 6 sati koja se slu`i tijekom Do{a{}a (@änskæ såkÿ jÇtro, p‹vo leh ~a gredû dçlat, gredû na zÿrnïcu.)
zôrt, m. Gjd. zõrta - po{tovanje, strahopo{tovanje (Nä}e se { njîn kÅråt, a{ prama njemÇ ïmÅ zõrta.)
zõrtat, gl. svr{. (zõrtÅ{, zõrtaj¤) - shvatiti, primijetiti, zamijetiti, zapaziti koga ili {to (isto: zõftat) (Nüs ga p›vÿ poznÆvåla, ali sÅn zõrtala ~igõv je.)
zÿstït se, gl. svr{. (3. l. jd. zÿstî se, zÿstê se) - 1. prije}i u ocat (VÆnë sæ j zÿstïlo.); 2. pren. postati stara~ki zaboravljivim (Nebëg nôno, zÿstül je pa se nï~esa ne domü{jÅ.) (isto: zvÆ{çt)
zôv¤d, pril. - odavde (SH) (Zôv¤d su pãrtili va råt.)
z›no, s. - zrno ([kÇja tÆ j na {kÅr-tëcu pa ti se z›na prosïpaj¤.)
zr¤~ït, gl. svr{. (zrœ~Æ{, zrœ~æ) - dati kome na ruke: izru~iti, uru~iti, ili osloboditi iz ruku (Zr¤~ï ju va zdçlu i dodâj po vëji cÇkara, cikulâdæ va prÅhÇ ili kakâvæ. Sç dobrë zmü{Åj i klÅdï st¤dït.)
zrÇ{it /se/, gl. svr{. (zrÇ{Æ{ /se/, zrÇ{æ /se/) - sru{iti /se/ (ZrÇ{i tû barå~inu! Ne rãbÆ ti, a leh nagrjûje.)
zûb, m. Ljd. z¤bÇ - zub (Sï zûbi su jÿj popådali.) � imçt zûb na kogå/kegå / imçt na kogå/kegå zûb / ïmet kogå/kegå na z¤bÇ - biti stalno spreman ko-me na{koditi (I�mÅ zûb na nje-gå otkåd gÅ j prevårÆl.); (I�mÅ ga na z¤bÇ otkåd gÅ j prevå-rÆl.)
z¤båc, m. Gjd. z¤pcå - vrsta oru-|a za usitnjavanje zemlje (Z z¤pcên se va zemjï dçlÅ.)
zÇbalo, s. - zubna proteza (DÅlâ j zÇbalo na~inït a{ su jÿj zûbi popådali.)
zubâr/zÇbÅr, m. Gjd. zubÅrå/zÇ-bÅra - zubar (P›vÿ su jûdi mlÅ-dï o{k›baveli a{ se nî {lÿ zubÅ-rÇ.)
zubarïca/zÇbarica, m. - zubarica (Zubarïca m¤ j ståvila pjõm-bicu.)
zubåt (-a, -o), neodr. pridj. (komp. zubatïjÆ) - zubat (ZubåtÅ j kod i måt jÿj.)
zubâtÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. zubatîjÆ) - zubati (Sï su mu se {pëtali: »ZubâtÆ!«)
zubï}, m. - zubi} (Zubï} jÿj je pâl.)
zÇ~it, gl. svr{. (zÇ~Æ{, zÇ~æ) - izu-~iti (isto: zïu~it) (ZÇ~Æl je zånÅt pu Stãnkota mesÅrå.)
zÇt /se/, gl. svr{. (zûje{ /se/, zûj¤ /se/) - izuti /se/ (Zœj se kad dõjde{ kÇ}u!)
zvÆrït, gl. svr{. (3. l. jd. zvürÆ, zvü-ræ) - pren. buljiti, napadno gledati (naj~e{}e se odnosi na `ivotinju koja gleda u ~ovjeka dok jede) (SV) (PëtirÅj tû må-~inu! Vïdi kako zvürÆ, sko~ïla bi na stôl.)
zvÆ{çt, gl. svr{. (zvü{Æ{/zvi{îje{, zvü{æ/zvi{îj¤) - 1. ishlapjeti (samo 3. l. jd.) (Za~epï tû bëcu a{ }e vÆnë zvÆ{çt!); 2. pren. postati stara~ki zaboravljivim (Nebëg nôno, zvÆ{äl je pa se nï~esa ne domü{jÅ.) (isto: zÿstït se)
zvôn, m. Gjd. zvona - zvono (PrÆ-mï kjçpæt v rûku i t¤cï po zvënu.)
zvonåc, m. Gjd. zvÿncå - omanje zvono (obi~no na stoci) (Kra-bÇje su bîle g›de. Imçle su dûgÆ zvÿncï na {pÅgÇ i måske kod medvïdi.)
zvõn~i}, m. - zvon~i} (Kad sæ j `enïla, imçlÅ j bisôni, pa su jÿj oko glÅvê vïseli kod zvõn~i}i.)
zvedrït se zvõn~i}
740
zvonîk/zvÿjnîk, m. Gjd. zvonÆkå/zvÿjnÆkå - zvonik (NïkÆ j va zvonÆkÇ/zvÿjnÆkÇ!)
zvonït, gl. nesvr{. (zvonî{, zvonê) - zvoniti (Zvonî na mrtvôga/mrtvêga.)
zvono, s. - zvono (KÅmpâna sæ j p›vÿ reklë. Danås sï re~û zvë-no.) � udrït na sç zvona/obïsit na vçlÿ zvono - razglasiti {to (Reklå jÿj je da ne re~ç nïkÿ-mu/nïkçmu, a onâ j tô udrïla na sç zvëna/ëbisila na vçlÿ zvëno.)
zvozït, gl. svr{. (zvozÆ{, zvozæ) - izvoziti: zavr{iti vo`enje (Kåd je sç zvozîl, säl je i po~ïn¤l.)
zv›ndat, gl. svr{. (zv›ndÅ{, zv›n-daj¤) - ometati koga zvukovima ili pokretima (SV) (Nïkakova mÇha mi zv›ndÅ oko nësa.)
zvrnÇt /se/, gl. svr{. (zv›ne{ /se/, zv›n¤ /se/) - 1. sru{iti /se/, pre-vrnut /se/, pasti (isto: prevrnÇt) (U`åle su se ëfce va nås zale-tçt. â j pût nå{u måt zvrnÇla!); 2. pren. sru{iti /se/, pasti bez svijesti (ZvrnÇla sæ j va crükvi.)
zv›njat /se/, gl. nesvr{. (zv›njÅ{ /se/, zv›njaj¤ /se/) - ru{iti /se/ u stranu (Nî~ mi nî dobrë. Ve} pâr dân se zv›njÅn nå strÅn.)
zv›tat, gl. svr{. (zv›tÅ{, zv›taj¤) - izdupsti {to svrdlom ili izbu{iti bu{ilicom (V›tali su dë pÿl në-}i. Vãlda su i zv›tali.)
zvonîk zv›tat
741
@‘åba, `. - `aba (Dâ j vodå dobrå
i `åbe bi ju pîle!) � ‘åba po-krovâtÅ - kornja~a (Na{ãl sÅn `åbu pokrovât¤ va v›tu.)
‘åbica, `. - 1. mala `aba (Na{lå sÅn mî}er¤ zelên¤ `åbicu va gråhu.); 2. naprava kojom se u~vr{}uje oplata prilikom pri-prave za betoniranje (Tô nä}e{ më} za{ålovat prez `åbÆc.)
‘åbi}, m. - `abac (Na{ãl sÅn jÆn lipogå/lipegå `åbi}a.)
‘Ågåc/‘Ægåc, m. Gjd. ‘Åhcå/‘Æhcå - ru~na pila s dr{kama na dvije strane za dvije osobe (isto: {egåc) (Jâko su se smêli a{ su `Ågåc/`Ægåc ëba povlÅ~ïla prama sebï.)
‘âl, pril. - `ao (@âl mi jæ j); (@âl mi gÅ j.)
‘Ålåc, m. Gjd. ‘Ålcå - `alac (Oså gÅ j ubolå, a måt jÿj je znælå `Ålåc.)
‘ãlba, . Gmn. ‘âlb - alba (NapÆ-såli su ‘ãlbu pa }emo vïdet ~å }e bït.)
‘ålet /se/, gl. nesvr{. (‘ålÆ{ /se/, ‘ålæ /se/) - `aliti /se/, tu`iti /se/ (Nebëga, `ålela mi sæ j na mû`a, a ~â j bojç?)
‘alibo‘e, pril. - alibo`e (@alibë`e ~å sÅn se tulïko mÇ~ila z ÿtîn.)
‘ålogÅj, m. - zalogaj (SH) (isto: zålogÅj) (Dãj mu leh jedân å-logÅj! Vïdi kako te mïlo gjç-dÅ!)
‘ålosÅn/‘ålostÅn (‘ålosna, ‘ålo-sno), neodr. pridj. (komp. ‘a-losnïjÆ) - alostan, tu`an (VåvÆk je `ålosna, ma nî ni ~Çdo ~å jÿj sæ j dogodïlo.)
‘bajåt, gl. svr{. (‘bajâ{, ‘bajâj¤) - pogrije{iti (SV) (@bajålÅ j! - A ~å }e{! Såkÿmu/såkæmu se dogodî.)
‘bÅlït/‘bÅjït, gl. nesvr{. (‘bãlÆ{/‘bãjÆ{, ‘bãlæ/‘bãjæ) - buljiti, dugotrajno i nepristojno zuriti u {to ili koga (SV) (Ne `bÅlï/`bÅjï va njegå a{ }e sï vïdet da ti se pija`â.)
‘bãnjka, . Gmn. ‘bânjk - drvena posuda za no{enje vode (SV) (isto: lodrïca) (DëneslÅ j bãnj-ku vodê i pustïla ju nå s¤ncu.)
‘bÇka, `. - `buka (isto: mälta) (Nosïli su `bÇku va bujôlÆh.)
‘bukåt, gl. nesvr{. (‘bukâ{, ‘bu-kâj¤) - `bukati, nabacivati `buku (Da nî dobrë `bukåt kad je jâko tçplo.)
‘dÅgåt/‘dÅrgåt, gl. nesvr{. (‘dã-gÅ{/‘dãrgÅ{, ‘dãgaj¤/‘dãrga-j¤) - gurati kolac ili {to drugo u kakvu rupu radi od~epljenja i sl. (SV) (Ne `dãgÅj /`dãrgÅj va mråvinjÅk, a{ }e te mrâvi.)
‘drÆbåc, m. Gjd. ‘drÆpcå - `dri-jebe (@drÆbåc jÆn je pëbigÅl.)
‘drohnÇt/‘droknÇt, gl. svr{. (‘drohne{/‘drokne{, ‘droh-n¤/‘drokn¤) - ubosti, povri-jediti ~im o{trim (bodljom, ri-je~ima) (@drëhn¤l/`drëkn¤l gÅ j z `bïc¤n.)
‘drokat, gl. nesvr{. (‘drokÅ{, ‘dro-kaj¤) - ubadati (Ne `drëkÅj me pod lçbra a{ me tô bolî!)
‘äja, `. - `e| (Va plånini nas je jâ-ko mÇ~ila `äja a{ nî bîlo vodê.)
‘çja, `. - `elja (Mojâ j `çja da se ôn o`çnÆ, a kî znâ ~å }e bït.)
‘çjÅn (‘äjna, ‘äjno), neodr. pridj. (komp. ‘äjnijÆ) - `eljan (Kod dicå smo bîli äjni bÿmbônÆh, a såd je ne smîmo jïst.)
‘änskica, `. - prisan izraz za nje-`nu, dragu `ensku osobu (Prï-jÅzna `änskica!)
‘änso, m. Gjd. ‘änsota - imenjak (Ivân Petrôv i Ivân MatäjkÆn su `änsoti.)
‘çp, m. - d`ep (isto: ‘çpa) (Na{lå sÅn ti sõldi va `çpu!)
‘çpa, `. - d`ep (isto: ‘çp) (Na{lå sÅn ti sõldi va `çpi!)
‘çpica, `. - d`epi} (isto: ‘çpi}) (Språvi bÿmbôn va `çpicu.)
‘çpi}, m. - d`ep (isto: ‘çpica) (Språvi bÿmbôn va `çpi}.)
‘çpina, `. - d`epina (Tô bi rÅbïlo pôl kilå bÿmbônÆh da napÇnÆ{ tû `çpinu.)
‘eråt/‘deråt /se/, gl. nesvr{. (‘erç{/‘derç{, ‘erû/‘derû) - 1. `derati, mnogo i lakomo jesti (AM) (PrÅsåc erç/`derç.); 2. se - pren. brinuti se, uzru-javati se, gristi se zbog ~ega (SH) (Onå ne mëre spåt kulïko ju tô `erç.)
‘erïlo, s. - pogrdan izraz za hranu (zbog koli~ine, lo{e kakvo}e, vremena potrebnoga za pri-premu, ili nevrijedne osobe kojoj se hrana daje) (Sï sõldi prõjd¤ na `erïlo.)
jâko îv pa ga nä}e nïkÆ ~¤våt.) � ‘îv i zdrâv - neo{te}en (Bë-gu hvÅlå, z råta sæ j vrnûl ‘îv i zdrâv.)
‘Ævåc, m. Gjd. ‘Æfcå - 1. `ivac (UpÅlül jÿj sæ j `Ævåc pa pijç tablçte.); 2. tamnije obojeni dio stijene iza kojega se krije napuklina (SV) (Tô j kåmÆk prez `Æfcå i nä}e{ ga låhko razbït!)
‘ïvahnÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. (komp. ‘ivahnîjÆ) - `ivahni (Lågje mÆ j z `ïvahnÆn leh s tïmÆdnÆn ditç-tÿn.)
‘Ævçt, gl. nesvr{. (‘Ævî{/‘ivîje{, ‘Æ-vê/‘ivîj¤) - `ivjeti (Onï su ëd-vavÆk `Ævçli va slëgi.) � ‘Ævçt od danås do jÇtra - 1. pre`iv-ljavati (Tç{kÿ j, jûdi su bez dçla i ‘Ævî se od danås do jÇtra.); 2. `ivjeti pustolovno (NümÅ ôn mîra, danås je ævdï, jÇtrÅ j ændï, ‘Ævï od danås do jÇtra.)
‘îvÆ (-Å, -ÿ), odr. pridj. - 1. nesta{ni (On je `îvÆ }akulôn, da ne bï{ pred njîn ~â reklå.); 2. pren.pravi, izvorni (Kopåli su va `îvÿn kamÆkÇ.)
‘mûj, m. Gjd. ‘m¤jå - ~a{a (U`ãl je }å}a `mûj `¤rå popït.) � utopït kogå/kegå va ‘m¤jÇ vodê - u~initi kome veliko ne-djelo malim naporom (Da do-brå! Onå bi te utopïla va ‘m¤-jÇ vodê.)
‘mujï}, m. - ~a{ica (PohÇmskÆ mladï}i pijû vÆnë z ‘mujï}Æh.)
‘vïzdat, gl. nesvr{. (‘vïzdÅ{, ‘vïzda-j¤) - plesati (SH) (isto: tãncat) (U‘åli smo po cêle në}i `vïzdat va sÅlï.)
‘vêk ‘vïzdat
751
BIBLIOGRAFIJA
1. BIBLIOGRAFIJA ODABRANIH ^AKAVOLO[KIH RADOVA KORI[TENIH U OVOJ KNJIZI
A) Teorijsko-metodolo{ki radovi o op}im klasifikacijskim i gramati~kim pitanjima, uklju~uju}i i one kori{tene u uvodnim studijama
Brozovi}, Dalibor. 1960. »O strukturalnim i genetskim kriterijima u klasifikaciji hrvatskosrpskih dijalekata.« Zbornik za filologiju i lingvistiku 3: 68-88.
Brozovi}, Dalibor. 1988. »^akavsko narje~je.« Dalibor Brozovi} - Pavle Ivi}. Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski (Izva-dak iz II. izdanja Enciklopedije Jugoslavije). Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krle`a«.
Juri{i}, Bla`. 1966. Rje~nik govora otoka Vrgade. Uvod. Zagreb: JAZU.
752
Kalsbeek, Janneke. 1998. The akavian Dialect of Orbani}i near @minj in Istria. Amsterdam – Atlanta: Rodopi. (Studies in Slavic and General Linguistics, 25.)
Langston, Keith. 2006. ^akavian Prosody, The Accentual Patterns of the ^akavian Dialects of Croatian. Bloomington – Indiana: Slavica.
Kapovi}, Mate. 2006. »Naglasne paradigme o-osnova mu{koga roda u hrvatskom.« Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 32: 159-172.
Luke`i}, Iva. 1990. ^akavski ikavsko-ekavski dijalekt. Rijeka: Izda-va~ki centar Rijeka.
Luke`i}, Iva – Marija Turk. 1998. Govori otoka Krka. Rijeka: Libellus. Luke`i}, Iva. 1998. Govori Klane i Studene. Rijeka: Libellus. Luke`i}, Iva. 1999. »Razvoj i uspostava hrvatskoga jezika u starijim
razdobljima.« Fluminensia 1-2: 101-141. Luke`i}, Iva. 1999. »Razvoj prezenta i imperativa u ~akavskome
narje~ju.« Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 25: 195-222.
Luke`i}, Iva. 2000. »Li~ne zamjenice u ~akavskome narje~ju.« Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 26: 99-128.
Luke`i}, Iva. 2001. »Odnosno-upitne i neodre|ene zamjenice za zna~enja ´ne`ivo’ i ’`ivo’ u ~akavskome narje~ju.« ^akavska ri~ 1: 107-115.
Menac-Mihali}, Mira. 1989. »Glagolski oblici u ~akavskom narje~ju i u hrvatskom knji`evnom jeziku.« Filologija 17: 81-109.
Luke`i}, Irvin. 2002. Knjiga bra{}ine Sv. Marije Tepa~ke u Grobniku. Rijeka: Grobni~ki zbornik. Posebna izdanja 3. Rijeka: Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine.
Luke`i}, Iva. 1978. »Iz Razlikovne gramatike O[ »10. svibanj« Jelenje-Dra`ice. »Suvremena metodika nastave hrvatskog ili srpskog jezika 1: 33-41.
Luke`i}, Iva. 1979. »Zavi~ajna rije~ kao sadr`aj rada nekih u~eni~kih dru`ina.« Suvremena metodika nastave hrvatskoga ili srpskog jezika 2: 106-114.
Luke`i}, Iva. 1980. »O nepoznatom glagoljskom epigrafu iz Grada Grobnika.« Zbornik Pedago{kog fakulteta u Rijeci 2: 239-246.
Luke`i}, Iva. 1981. »O prakti~nim mogu}nostima za rad filolo{ke dru`ine u dijalektalnim uvjetima.« Zbornik radova Listopad u Novalji: 11-21.
Luke`i}, Iva. 1984. »Jezik kao polazi{te u oblikovanju dje~jeg scen-skog teksta.« Suvremena metodika nastave hrvatskoga ili srpskog jezika 3-4: 115-121.
Luke`i}, Iva. 2005. »Jezik Grobni~ke bra{}inske knjige (16. i 17. sto-lje}e) kao dijalektolo{ki predlo`ak.« Zagreb: Drugi Hercigonjin zbornik. 223-246.
Luke`i}, Iva. 2005. »Relativna kronologija fonolo{kih mijena i izmjena u grobni~kome govoru.« Grobni~ki zbornik 7: 227-249.
Luke`i}, Iva. 2005. »Zavjetni tekstovi @upe Grobnik.« Devet stolje}a grobni~ke `upe. Grobni~ki zbornik. Posebna izdanja 6: 161-186. Rijeka: Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine.
Zub~i}, Sanja. 2007. »Iz sintakse grobni~kih govora.« U slu`bi jezika. Rijeka: Zbornik u ~ast Ivi Luke`i}. 47-74.
B) Objavljeni izvori i radovi koji sadr‘e jezikoslovnu gra|u o grobni~kome govoru
Brdar, Ivan. 1996. »Uvod va grobni{ku privredu.« »Vilija Bo`ja va na{en selu - Badnjak.« »Fala ti kravice ~a san ja tuka ve~eras.« Grobni~ki zbornik 4: 446-456.
Brdar, Ivan. 2004. »Homo malo va Pa{ac.« Grobni~ki zbornik 6: 219-224.
C) Zasebne knjige autora koji pi{u grobni~kom ~akavicom, objavljene
u izdanju Katedre ^akavskoga sabora Grobni{}ine
Grobni~ki pisci XX. stolje}a. 1995. Grobnik: Katedra ^akavskog sabora za Grobni{}inu.
Jureti}, Vlasta. 1992. Z du{e moje. Opatija-Grobnik: Katedra akavskog sabora za Grobni{}inu.
Jureti}, Vlasta. 1992. Zrna. Opatija-Grobnik: Katedra ^akavskog sa-bora za Grobni{}inu.
Jureti}, Vlasta. 1998. Raskri`ja. Rijeka: Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine.
Jureti}, Vlasta. 2007. Kako si znao da volim leptire. Tamo kadi duga spi. Pljesak vi{e nema ni{ta s tim. Rijeka: Katedra ^akavskog sa-bora Grobni{}ine.
Pre{njak-Miculini}, Vesna. 1996. Dari. Rijeka: Katedra ^akavskog sabora za Grobni{}inu.
Zaharija-Lini}, Cvjetana. 2003. Boka od besed. Kitice rije~i. Rijeka: Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine.
D) Neobjavljeni izvori
a) Upitnik za Hrvatski dijalektolo{ki atlas b) Fonolo{ki opis govora Podkilavca. Koncem 90-ih godina 20. stolje}a ispunila ih je i sastavila Sanja
Bogovi}. Materijali su pohranjeni u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu.
c) Dvije opse`ne magnetofonske snimke s ogledima govora Dra`ica i Podkilavca {to su ih u o`ujku 1998. godine za potrebe poslije-diplomskoga studija iz dijalektologije i povijesti hrvatskoga jezika na Filozofskome fakultetu Sveu~ili{ta u Rijeci snimile i transkribi-rale Sanja Holjevac i Sanja Bogovi}.
761
ODSLOV(osobno o ovoj knjizi)
Mi{ljena, i javnosti najavljivana kao rje~nik grobni~koga govora, ova se knjiga pojavljuje u obuhvatnijemu liku i pod druga~ijim nazivom: kao monografska knjiga o grobni~kom govoru 20. stolje}a, {to osim rje~nika sadr‘i i opse‘ne gramati~ke tekstove, te dva bibliografska popisa.
Kao i svaki entitet, i knjiga ima svoju povijest, pri~u. Evo moje pri~e-povijesti o ovoj knjizi.
Za~etak ove knjige o grobni~kome govoru se‘e u sedamdesete godine 20. stolje}a, tijekom kojih sam svoje u~enike, ~lanove {kolske filolo{ke dru‘ine u Osnovnoj {koli u Jelenju, gdje sam radila od 1958. do 1979. godine, usmjerila prikupljanju obrazaca usmene predaje radi njihove prilagodbe scenskim uprizorenjima dramske skupine. Taj se po~etni posao u razdoblju od 1975. do 1979. razgranao u nekoliko smjerova, od kojih je jedan bio prikupljanje i sistematizacija rje~ni~koga blaga, te sastavljanje razlikovnoga rje~nika i razlikovne gramatike ovoga {kolskoga podru~ja. Veliki dosezi te dje~je filolo{ke dru‘ine kojoj se raznovrstan rad temeljio na zavi~ajnome idiomu, priznanja i nagrade na regionalnoj i osobito na dr‘avnoj razini i konkurenciji, medijska popra}enost (tiskovna, radijska, televizijska) pridonijeli su tijekom te ~etiri godine svakojakoj afirmaciji Grobni{}ine, Grobni~ana i njihova jezika izvan zavi~ajnoga prostora. Bez sumnje, i mome daljnjemu ‘ivotnome usmjerenju. Nekoliko mojih ~lanaka objavljenih u stru~nim publikacijama koji se bave pitanjima rada s djecom u dijalektnim uvjetima bilo je referentno pri ponudi za novo radno mjesto u nastavi dijalektologije na novoosnovanome kroatisti~kome studiju u Rijeci. Prikupljeni pak jezi~ni korpus poslu‘io mi je nakon poslijediplomskoga studija kao osnovni izvor za magistarsku radnju o grobni~kome govoru te za kasnije sinteti~ke radove koji su uklju~i-vali i grobni~ki govor.
Ideja o sveobuhvatnome grobni~kome rje~niku javila mi se prije ~etvrt stolje}a. Te sam 1983. godine unijela u priru~nu kartoteku nekoliko tisu}a natukni~kih rije~i i opremila ih gramati~kim opisom. Fundus se tijekom daljnjih 15 godina pove}avao tako {to sam kartoteku dopunjavala rije~ima koje bih ad hoc pribilje‘ila kad bih ih opservirala
762
u svakodnevnoj komunikaciji Grobni~ana me|u kojima sam ‘ivjela. Broj se kartica pove}avao pa je 1997. godine novoprimljena novakinja na dijalektolo{kome projektu, prof. Sanja Bogovi} upisala u ra~unalo oko 7000 rije~i. Tada je objavljen po~etak rada na izradi grobni~koga rje~nika. Ispisi su poslani recenzentima i dopunjavateljima. Ne{to je dopuna tada bilo uneseno, ali je rad prekinut na ~itavo desetlje}e jer smo svoje kapacitete i energije obje morale usmjeriti u svoje redovne obveze sveu~ili{nih nastavnika i na zadatke predvi|ene znanstveno-istra‘iva~kim projektima.
Trebalo je pri~ekati povoljan trenutak za sinergi~ni anga‘man autorica rje~nika, koji u nj ula‘u svoje znanje i vrijeme. Tako je rad ponovno pokrenut s idejom da knjiga izi|e 2007. godine. No problemi razli~ite vrste iskrsavali su i umno‘avali se, prijete}i ponovnom obustavom posla i dovodili u pitanje postavljene rokove. Prvi i najte‘i su bili problemi tehnolo{ko-tehni~ke prirode. Naime, upisi od prije deset godina nisu se mogli ot~itati na novim ra~unalima, pa se trebalo dovijati primjenom slo‘enoga i vremenski iscrpljuju}ega sistema koji je uklju~ivao nekoliko koraka za obradu svake stranice upisanoga rje~nika. Po~elo se »uskrsavanjem« prethodno upisanih tekstova primjenom {ifara za reanimaciju akcenatskih znakova i slova s dijakriti~nim znakovima ({to je, otprilike, odnosilo oko 20 minuta po stranici), potom je na svaku stranicu trebalo dodatno upisivati dopune, i za svaku rije~ kontekstualna (re~eni~na) oprimjerenja, te konceptualne izmjene po sugestijama stru~nih recenzenata, budu}i da je u vremenu proteklome od prvih upisa do danas objavljeno podosta teorijske literature o dijalektolo{kim rje~nicima ali i dijalektolo{kih rje~nika kojima su autori najugledniji hrvatski jezikoslovci, pa su na taj na~in u me|uvremenu postavljeni znatno vi{i pragovi zahtjevnosti i kvalitete, koje bi na{ rje~nik trebao barem dosegnuti, ako ne u pone~em i nadi}i. Obje smo naporno radile na izmjenama i dopunama, te vi{estrukim korekturama tih oko 600 kartica rje~nika (svaka je stranica pro{la pet korektura), a naporno se i preko svake mjere na vi{emjese~nome upisivanju tih na{ih izmjena i dopuna u odgovaraju}i ra~unalni softver naradila dokazano vrsna i vrla Sanja Zirdum koju smo uspjele anga‘irati u tiskari na poslovima pripreme teksta za tisak. Uza sav maksimalni anga‘man na{ega tro~lanoga, poslu vrlo prilje‘noga
763
tima, i nakon vi{emjese~noga rada sve je bilo pod znakom upitnika: nismo mogle biti sigurne koliki }e taj rje~nik biti u kona~nici (koliko stranica, koliko natuknica) ni kad }e se to~no zavr{iti. Svi predvi|eni rokovi su probijeni, cijena rada u tiskari se prijete}i penjala.
Ktome se nad rje~nikom od po~etka nadvio jo{ jedan problem. Kako dijalektolo{ki rje~nik predstavlja riznicu leksi~kih jedinica jezi~noga sustava koji nije {ire poznat, podrazumijeva se da mu se dodaje aneksni tekst koji predstavlja manji ili ve}i gramati~ki opis toga jezi~noga sustava, i za na{ je rje~nik trebalo prirediti takav prigodan tekst, svojevrsnu osobnu jezi~nu iskaznicu grobni~koga govora. No kako je grobni~ki govor u proteklih ~etvrt stolje}a otkad se javila ideja o grobni~kom rje~niku s razli~itih aspekata vrlo dobro znanstveno istra‘en, opisan i situiran, a sve te spoznaje jo{ nisu ni prezentirane javnosti, pri kona~nom je definiranju i koncipiranju knjige odlu~eno da se najva‘niji od tih nalaza objedine u zajedni~koj publikaciji s rje~nikom. Na taj je na~in knjiga dobila novu kvalitetu jezikoslovne monografije, s klasifikacijom, gramati~kim opisom (fonologijom, morfologijom, morfonologijom) i sintaksom, te rje~nikom, koji je u ovakvoj postavi od primarnoga postao aneksnim. Tako je knjiga dobila i naslov primjeren sadr‘aju: ona gotovo svestrano (monografski) prikazuje sadr‘aj pojma grobni~ki govor, opserviran, zapisan i opisan u 20. stolje}u.
Knjiga je vrijedna, skupa, skupocjena. Stari Grobni~ani ne bi rekli skupa nego draga, {to je istoga korijena i zna~enja kao i hrvatska knji‘evna rije~ dragocjena.
Ova i ovakva knjiga objavljena 2007. dragocjena je i svojim vi{estruko simboli~kim zna~enjem za nas autorice i za Grobni{}inu i Grobni~ane.
Sanji Zub~i} je grobni~ki govor zavi~ajni jezik, pravi materinski jezik i jezik mjesta prebivanja, ali i jezik kojim se do sada stru~no i znanstveno afirmirala od diplomske preko magistarske radnje do doktorske disertacije. Tu }e afirmaciju ~vrsto potkrijepiti i ova njezina prva knjiga, i biti joj zalogom za budu}i rad i ugled u struci.
Meni je grobni~ki govor na stanovit na~in tako|er zavi~ajni (iako ne i materinski) jezik. Ve} je ~injenica da na Grobni{}ini ‘ivim pola
764
stolje}a (od 1958.) sasvim dovoljna da Grobni{}inu smatram svojim drugim domom i zavi~ajem, tim vi{e {to sam u njoj prona{la i usvojila njezin (zavi~ajni) jezik i prepoznala ga kao izvrsni i izvorni materijal za svoja prva jezikoslovna bavljenja. Ovom knjigom o tom svom drugom zavi~ajnom jeziku simboli~ki zaokru‘ujem svoju ‘ivotnu i znanstvenu putanju vra}aju}i je na razinu od koje je krenula: od Grobni{}ine, moga drugoga zavi~aja.
Najja~a identitetska okosnica svake ljudske zajednice jest njezin jezik. Grobni~ani su Grobni~anima prije svega po svome jeziku, i bit }e to dok ga budu imali, dok ga budu ‘eljeli i znali odr‘ati. Ova je knjiga zaklad jezika njihovih predaka iz 20. stolje}a, krunski svjedok o Grobni~anima u 20. stolje}u, o Grobni{}ini u 20. stolje}u.
Darujemo je Grobni~anima u novom stolje}u i mileniju u kojemu je Grobni{}ina lijep i u svakome pogledu kultiviran prostor, mnogima za ‘ivot po‘eljniji od grada, a kako stvari sada stoje, na putu je da uskoro postane i u svakom drugom pogledu prostor preferentniji od grada. U stolje}u i mileniju u kojemu su Grobni~ani u svakom pogledu osvije{ten i kultiviran svijet, a svaki Grobni~an gra|anin izjedna~en s drugim gra|anima svoje domovine i svijeta, ova je knjiga simbol jednoga danas povijesnoga vremena u kojemu se za~eo, zbivao i zavr{io kulturni preporod Grobni{}ine. Po~etak toga kulturnoga preporoda to~no mo‘emo locirati u sedamdesete godine 20. stolje}a kad unutar jedne {kolske zajednice na Grobni{}ini po~inje prikupljanje jezi~nih obrazaca. De{ava se to u zadnjoj ~etvrtini 20. stolje}a kad je Grobni{}ina bila jo{ najve}im dijelom ruralan kraj s jednom radni~kom nogom u dodiru s gradskom civilizacijom, ratovima i politi~kim zbivanjima u 1. polovini 20. stolje}a devastiran i duhovno zapu{ten prostor, za koji se, iako je nadomak Rijeke, dr‘alo da je »Bogu iza nogu«. No u jeziku toga zapu{tenoga prostora bila je zadr‘ana slojevita i postojana tradicija predaka. Otkri}e toga rudnika i prezentacija {iroj zajednici njegovih dragocjenih okamina, te njihov odjek, doveli su Grobni~ane, prvi put u na{oj novijoj povijesti, ponovno u sredi{te hrvatskih kulturnih zbivanja, i do revitalizacije njihove dotad poga‘ene samosvijesti. Oboru‘ani njome nastavljaju i u osamdesetima sporednu trku prema prostorima op}e kulturne scene, a u devedesetim godinama ta samosvijest dobiva i konkretnu institucionalnu formu u Katedri
765
^akavskoga sabora Grobni{}ine (i drugih udruga), unutar koje se, tijekom zadnjih petnaest godina, u razli~itim pojavnim oblicima dovr{io taj preporodni proces. Jedna od to~aka na i tome procesu je i ova knjiga o grobni~kome jeziku kojemu valja zahvaliti na tome {to je Grobni~ane odr‘ao Grobni~anima.
U Grobniku (Gradu), u prosincu 2007.
Moga udjela u ovoj knjizi ne bi bilo bez bezrezervne podr{ke, beskrajnoga strpljenja, odricanja i razumijevanja mojih k}eri, Sandre i Katarine, supruga Gordana i mojih roditelja Lidije i Ton~i}a. S ljubavlju im zahvaljujem. Zahvaljujem i svim svojim dragim kolegicama, ponajprije Silvani Vrani}, na stru~noj pomo}i i osobnoj podr{ci. Profesorici Ivi Luke‘i} hvala {to sam to {to jesam.
U Podkilavcu, u prosincu 2007.
766
IVA LUKE@I], hrvatska jezikoslovka ro|ena 1936. u Lovre}u kod Imotskoga, po zavr{etku je u~iteljske {kole i potom pedago{ke akade-mije radila kao u~iteljica i nastavnica u osnovnim {kolama. Na Filozofskom je fakul-tetu u Zagrebu 1970. diplomirala kroatistiku, 1982. magistrirala temom Govor Donjeg Jelenja i 1987. doktorirala temom ^akavski ikavsko-ekavski dijalekt. Od 1979. predavala je dijalektologiju, povijest hrvatskoga jezika i staroslavenski jezik na Filozofskom fakultetu
u Rijeci, pro{av{i sve nastavno-znanstvene stupnjeve do redovitoga profesora i professora emeritusa nakon umirovljenja 2006. godine. Glavne je znanstvene prinose dala iz dijalektologije, osobito ~akavo-logije i iz povijesti hrvatskoga jezika (knjige: akavski ikavsko-ekavski dijalekt, 1990, Trsatsko-bakarska i crikveni~ka ~akav{tina, 1996, Govori Klane i Studene, 1998, /s Marijom Turk/ Govori otoka Krka, 1998, pedesetak znanstvenih te osamdesetak stru~nih radova). Na temelju vlastitih sustavnih terenskih istra‘ivanja i vlastite metodologije, zasnovane na poredbi dijakronijskoga i sinkronijskoga stanja, opisala je i klasificirala mnoge ~akavske govore. Polaze}i od jezi~nopovijesnoga razvoja i poredbene ra{~lambe triju hrvatskih narje~ja dala je sintezu razlikovnih odrednica {tokavskoga narje~ja (~lanak [tokavsko narje~je, 1998). i odrednica svih hrvatskih narje~ja (~lanak Razvoj i uspostava hrvatskoga jezika u starijim razdobljima, 1999). Priredila vi{e zbornika i uredila niz stru~nih i znanstvenih izdanja Katedre ^akavskoga sabora Grobni{}ine. Bila je voditeljicom ~etiriju znan-stvenoistra‘iva~kih ~akavolo{kih projekata, u Rijeci je utemeljila u struci jasno profiliran i visoko ocijenjen dodiplomski i poslijediplomski studij kroatisti~ke dijalektologije i povijesti jezika, te mentorirala mladi znanstveni kadar u tome podru~ju.
767
SANJA ZUB^I] (r. Bogovi}) ro|ena je 1972. u Rijeci. Diplomirala je na Filozofskome fa-kultetu Sveu~ili{ta u Rijeci na studiju Hrvatski jezik i knji`evnost. Na istome je fakultetu 2001. godine magistrirala temom o akce-natskim tipovima u grobni~kome govoru te 2006. doktorirala temom o akcenatskoj tipo-logiji imenica i glagola u sjeverozapadnim ~akavskim govorima.
Godine 1997. zaposlena je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveu~ili{ta
u Rijeci kao znanstveni novak na znanstvenoistra`iva~kome projektu dr. sc. Ive Luke`i}. Danas je docent na istome odsjeku i nositelj kole-gija Fonologija i morfologija staroslavenskoga jezika i Uvod u povi-jesnu gramatiku hrvatskoga jezika. Od 2005. ~lanica je Odbora za dijalektologiju Razreda za filolo{ke znanosti HAZU.
Svojim je izlaganjima sudjelovala na petnaestak znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu i objavila dvadesetak znanstvenih ra-dova o dijalektolo{koj i jezi~nopovijesnoj problematici. Sudjeluje u organizaciji i izvedbi poslijediplomskoga sveu~ili{noga doktorskoga studija Povijest i dijalektologija hrvatskoga jezika pri Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci.
Objavila je vi{e stru~nih radova i prikaza. Akcentuirala je i bila jezi~nom savjetnicom za izdanje vi{e dijalekatnih zbirki pjesama i rje~nika.
769
SADR@AJ
GRAMATI^KE RASPRAVE ......................................................... 5Iva Luke`i} JEZI^NI SUSTAV GROBNI^KOGA GOVORA U 20. STOLJE]U ............................................................................. 7Sanja Zub~i} NAGLASNI TIPOVI U GROBNI^KOM GOVORU ...................... 65Sanja Zub~i} NAPOMENE O SINTAKSI ........................................................... 121
Iva Luke`i} • Sanja Zub~i}RJE^NIK GROBNI^KOGA GOVORA XX. STOLJE]A ..... 137NA^ELA IZRADE RJE^NIKA ...................................................... 139Popis kratica ............................................................................... 146