~,\ ,-

~:l'

rIj!

r

lr"l

,i'i:-;~. I,

l,I1~

'~l"

':ii ~.~~I')

L,

I

~i

l.,

!,,,

L I l,,l Ilj ,

"

nim napa'liajima, koji su trajali cijeli mjesec dana.Preko noi ih nestalo! tada Smo opet poeli izlazitina etnju i ljudi su dolazili u samostan ipripovi-jedali, da ih nema. Mi smo razgledali boksitne ja-ruge i dupe, ali nismo mogli nigdje opaziti mrtveni ranjene partizane. Tada p.am seljaci iz Mokrogarekoe, da su svaki dan morale njihove djevojke no-siti te ranjenike i mrtvace dolje na itluk u Brot-njo, nie Mostara. Iz itluka bi ih druge nosile u

apljinu. to su dalje radili s njima, ne znamo, jerje Capijina bila u njihovim rukama.

Poetkom prosinca te godine opet se razvijala es-toka bitka s partizanima za iroki Brijeg. Dolo ihveliko mnotvo sa strojnic(!ma, bacaima i obinim pukll;ffia. Svake noi pred zoru. huk!l: i b~a,vriska VOJske, kao da su na svadbl! NlJemcl sesamo ude bezobzirnosti i ustaa i partizana, jer ijedni i drugi navalj~j~ .pjev~ju.i i vrite~i, ~ao. daidu u svatove! Ostatl ill pogmutl, kao da lm Je Jed-nako. Dola su tri generala iz Mostara sa svojim

etama da upravljaju bitkom za posjed irokoga'.Brijega.

U najveem jeku borbe, stigla je jedna parti-zanska brigada iz Dalmacije na Trn polje, te sa za-padne strane puca topovima na samostan i crkvu. U 1crkvi je neto eljadi, koje izpovijeda fra Stanko

Kraljevi. Divan je ovjek. To je stara japija, ka-ko su svi govorili. Povisok je, razrastao, uspravankao tap, visoko elo, oi plave, lice poiroko, mla-

denako, rumeno, nijedne bore na njemu, iako jefra Stanko u 72. godini ivota! Tjeme je velike glave

elavo, ali se sijedo-bijela kosa jo dobrano dri poostalom dijelu glave. Ide uspravno, kao da mu je tekpedeset godina. U mladim godinama bio je profe-102

sor u sjemenitu i odgojitelj mladei, kasnije upnikpo raznim upama i gvardijan (starjeina samos-tana) na irokom Brijegu 14 godina uz prekide.On je rodjen u Mokromu, a stric mu je bio fraAndjeo Kraljevi, koji je doveo fratre iz Kreeva1844 na iroki Brijeg, i poslije postao biskupom uMostaru. Fra Stanko je bio neobino trijezan, bis-tar i duhovit ovjek. Bio je eto 14 godina starjeinau velikoj samostanskoj obitelji i u vrijeme rata i uvrijeme mira; bilo je i gladovanja i svakojakih po-

tekoa, ali ga nisam nikada vidio ljutita, potitena,klonula ili srdita. Resila ga je prirodna dobrotai redovnika samozataja, bio je vjeito raspolo-en i nasmijan, ozbiljan, ali i aljiv prema potrebii drutvu. Bio je toan kao sat od mladosti. Iao jeredovito spavati u devet sati navee, a ustajao bijutrom u etiri sata. Prvi je itao svetu misu sva-ko jutro, pomolio se i sjeo u izpovjedaonicu. Onje najvie izpovijedao. Nedjeljom i svetkovinamadolazilo bi veliko mnotvo svijeta na svetu izpovi-jed, pa bi on ostajao u izpovijedaonici po est doosam sati. Izpovijedali su i drugi sveenici, aliipak ne toliko koliko on. On je svako jutro bio u iz-povjedaonici.

Jednoga dana razgovarali smo u zbornici o teininaega poloaja. On nam je govorio, da e nasbombardirati saveznici, kad ih narui Tito. Moe-mo jednoga dana ili jedne noi ostati svi mrtvi.Bombe e nam poruiti ove velike i divne zgrade,kojI! su plod franjevakoga rada i aktivnosti krozsto godina. Nijemci su nepoteno uinili, to su sesmjestili ba u nae zgrade i izvrgli nas tolikoj po-gibli. Tada su ga neki pitali:

- to emo sada, oe fra Stanko?- Fra Oton se dopisuje s Poglavnikom, pielanke u novine, on bi morao kapu u aku i traitispas. Mogli bi se razii i drugi mladji kojekuda posjevernim upama ili dalje. Ostat emo ovdje mi

103

iILij."t:I.

.

i!

[. , I. I,,: -i

, l' I,;1i,

. ,

iI

105

i kao predsjednik drave Srba, Hrvata i Slo-venaca izjaviti u Sarajevu 1922. ovo: Bosna iHercegovina jesu dve srpske klasine zemlje, dve

najistije srpske zemlje bre, i nitko lie moe bitiu njima inovnik, tko nije radikal ni Velikosrbin! I

- Srbi mogu govoriti sve, ali mi ne smijemoni pisnuti! veli mi fra Tadija Koul, mladi pro-fesor klasinih jezika.

- Ali ja smijem bogme i ja sam mu odgovo-rio lankom ija je Herceg - Bosna?. Odgovo-rio sam mu onako, kako je zasluio! \

- E, pa sad put pod noge, sokole moj, veli mifra Martin Sopta, filozof.

Dok mi tako razgovaramo. bane u zbornicu mla-domisnik fra Bosiljko Kordi. Do.o od kue izsela Grljevii, koje je nasred puta izmedju Siro-koga Brijega i Vitine kod Ljubukoga. Veli nam:

- Potovani oci! Bio sam kod kue u GrIje-viima nekoliko dana. Juer mi je doao u rodi-teljsku kuu neki rodjak partizan. On je krasani mlad momak, i nitko iv ne zna, kako je on oti-ao medju partizane. Ne govori ni on, da ga ne bimoda ubili. Moda su ga negdje zarobili i prisi-lili, da ostane kod njih. Ne smije ih izdati; jer ega ubiti danas sjutra! On mi kae: Fra Bosiljko.molim te, otidji odmalr na Siroki Brijeg i recifratrima, neka bjee kud kamo! Ja sam uo nekidan na Posuju, kako se ti partizani razgovara-ju medju sobom: E, bre nijedno mesto u Jugosla-vije ne e tako grdno nastradati kao Siroki Breg!Oni e sigurno poubijati fratre, kao to su poubi-jali i tolike druge nae sveenike! Leti i kaiim, neka bjee bilo kuda! - Takva je poruka,a vi potovani oci, kako znate.

r

I

tI

\

104

starci, gvardijan, upnik i pomoni

I '

L

LL

i' ,~.. .1-,'. ~,

.c,,

'II

;

~,.11: .

t1,.~,"\ I-,

) .,I,

Fra Stanko iziao na crkvena vrata i u isti gaas pogodilo top~vsk~ tane u juna~ko elo,. probil~se unutra, otetilo Jedan crkveru kameru stup Isruilo kip na oltaru sv. Ante! Partizani opalilitop s Trna u crkvu. Nekoliko topovskih hitaca po-godilo je krov, toranj i veliki prozor na crkvi.

Medju nama nastala strava. ao nam fra Stan- Ika iz due. Kud e sudbina ba na nj, kad nam Ije valjao svojim mudrim i oins~m savjetima 'toliko! Otisli .SI!!O u crkvu. po~olili se Bogu za lnjegovu duu I sJutra ga pokopali.

Fratri se smeli i nc znadu. sto e. Jedan ma-ekovac i desna ruka dra Barie Smoljana imao yvezu s partizanima ve due. da se osigura na fvrijeme. Parti7ani poruivali PlJ njemu: Nekase fratri ne lJoje nita. "l'jkomu nc e pasti ni vlas ,s glave, osim. tko .ie bio ustaa zloinac. No i nie-mu e suditi narodni sud, pa to mu bude~! T~onam je poruivao i jedan partizan iz Mostara, smnekoga fijakerdije Ernesta, koji je bio Talijaniz Trsta, ali se pohrvatio u Mostaru.

Dr. fra Marko Dragievi. fra Nevenko Mandi i fra Bono Andai otili na sjever u brda uupu fra Metoda Puljia Izbino. U slijedeu ne-djelju fra Marko drao puku misu u Izbinu, afra Metod se vratio u Mostar. Ba kod pre~vorbestignu neki partizani s puk~a i samokreslffi~ ukapelicu. svuku fra Marka I odvedu svu trOJICUnekuda. Fra Marko ree narodu. da bude miran.da se pomoli za njib, jer je njibova sudbina pozna-ta. Nikada o njima ni traga ni glasa. obani supretraivali jame i peine u brdima, ali nita!

Bivi provincijali dr. fra Kreimir Pan~!~} pro-fesor fra Augustin Zubac. fra Zvonko GrublSIC I ne-

106

ki klerici otili u drugu susjednu upu MostarskiGradac. da se zaklone od bombardiranja samosta-na. Neki otili opet u Mostarsko Blato k upniku,ali veina fratara i klerika ostala u samostanu.

Jedne noi navalili odmah s veera partizani navaroicu Liticu. Dakle obkolili su Siroki Brijeg stri strane.otvorena je jo samo istona strana premaMostaru. Nijemci dovukli pojaanja iz Mostara,skupila se seljaka i ustaka milicija, koju Nijemcivjebaju i alju u prve redove. Moraju braniti Siroki Brijeg pod svaku cijenu. dok se njibova vojskane povue iz Crne Gore, istone Hercegovine i za-padne Srbije. koja granii s Crnom Gorom.

Borba se vodi dan i no! Stigla partizanska po-jaanja iz Dalmacije. Tito ljut, zato se tako odu-

govlai osvojenje ustake kule na Sirokom Brijegu.Doli topovi, tankovi, borna kola iz Dalmacije i tisu-

u partizana iz Dalmacije, veinom bez puaka iikakva oruja. Moraju navaljivati na kulu hrvats-tva i katolicizma u Hercegovini! Moraju razaratigimnaziju i konvikt, gdje su uglavnom njibovi si-novi uili i stanovali. Oni katolici i Hrvati! Pa jngolim akama, da ib izgine to vie! Takova.ie d.ia-volska srbska taktika i kod etnika i kod partizana IKad se radi o propasti i to jaem ponienju Hrvata,pnda su jednaki i isti.

Topovi gruvaju, bacai zuje, strojnice teku,puke cijuu, pogadjaju ljude i zgrade, a savezniki bombarderi siplju bombe. Jedna je pala na cr-kveni krov. Druga je udarila u sredite gimnazije i

107

ll

-,ji

, i

,

. ,

lllII

,()r Fra OTON KNEZOVi

VALENCIA 1967.

Naklada Editorial DRINAApartada 5024

M a d r i d - Espanal

Predgovor:Prof Dr M. Dabo-Perani

,_........~.~ ..,