-
~,\ ,-
~:l'
rIj!
r
lr"l
,i'i:-;~. I,
l,I1~
'~l"
':ii ~.~~I')
L,
I
~i
l.,
!,,,
L I l,,l Ilj ,
"
nim napa'liajima, koji su trajali cijeli mjesec dana.Preko noi
ih nestalo! tada Smo opet poeli izlazitina etnju i ljudi su
dolazili u samostan ipripovi-jedali, da ih nema. Mi smo razgledali
boksitne ja-ruge i dupe, ali nismo mogli nigdje opaziti mrtveni
ranjene partizane. Tada p.am seljaci iz Mokrogarekoe, da su svaki
dan morale njihove djevojke no-siti te ranjenike i mrtvace dolje na
itluk u Brot-njo, nie Mostara. Iz itluka bi ih druge nosile u
apljinu. to su dalje radili s njima, ne znamo, jerje Capijina
bila u njihovim rukama.
Poetkom prosinca te godine opet se razvijala es-toka bitka s
partizanima za iroki Brijeg. Dolo ihveliko mnotvo sa strojnic(!ma,
bacaima i obinim pukll;ffia. Svake noi pred zoru. huk!l: i
b~a,vriska VOJske, kao da su na svadbl! NlJemcl sesamo ude
bezobzirnosti i ustaa i partizana, jer ijedni i drugi navalj~j~
.pjev~ju.i i vrite~i, ~ao. daidu u svatove! Ostatl ill pogmutl, kao
da lm Je Jed-nako. Dola su tri generala iz Mostara sa svojim
etama da upravljaju bitkom za posjed irokoga'.Brijega.
U najveem jeku borbe, stigla je jedna parti-zanska brigada iz
Dalmacije na Trn polje, te sa za-padne strane puca topovima na
samostan i crkvu. U 1crkvi je neto eljadi, koje izpovijeda fra
Stanko
Kraljevi. Divan je ovjek. To je stara japija, ka-ko su svi
govorili. Povisok je, razrastao, uspravankao tap, visoko elo, oi
plave, lice poiroko, mla-
denako, rumeno, nijedne bore na njemu, iako jefra Stanko u 72.
godini ivota! Tjeme je velike glave
elavo, ali se sijedo-bijela kosa jo dobrano dri poostalom dijelu
glave. Ide uspravno, kao da mu je tekpedeset godina. U mladim
godinama bio je profe-102
sor u sjemenitu i odgojitelj mladei, kasnije upnikpo raznim
upama i gvardijan (starjeina samos-tana) na irokom Brijegu 14
godina uz prekide.On je rodjen u Mokromu, a stric mu je bio
fraAndjeo Kraljevi, koji je doveo fratre iz Kreeva1844 na iroki
Brijeg, i poslije postao biskupom uMostaru. Fra Stanko je bio
neobino trijezan, bis-tar i duhovit ovjek. Bio je eto 14 godina
starjeinau velikoj samostanskoj obitelji i u vrijeme rata i
uvrijeme mira; bilo je i gladovanja i svakojakih po-
tekoa, ali ga nisam nikada vidio ljutita, potitena,klonula ili
srdita. Resila ga je prirodna dobrotai redovnika samozataja, bio je
vjeito raspolo-en i nasmijan, ozbiljan, ali i aljiv prema potrebii
drutvu. Bio je toan kao sat od mladosti. Iao jeredovito spavati u
devet sati navee, a ustajao bijutrom u etiri sata. Prvi je itao
svetu misu sva-ko jutro, pomolio se i sjeo u izpovjedaonicu. Onje
najvie izpovijedao. Nedjeljom i svetkovinamadolazilo bi veliko
mnotvo svijeta na svetu izpovi-jed, pa bi on ostajao u
izpovijedaonici po est doosam sati. Izpovijedali su i drugi
sveenici, aliipak ne toliko koliko on. On je svako jutro bio u
iz-povjedaonici.
Jednoga dana razgovarali smo u zbornici o teininaega poloaja. On
nam je govorio, da e nasbombardirati saveznici, kad ih narui Tito.
Moe-mo jednoga dana ili jedne noi ostati svi mrtvi.Bombe e nam
poruiti ove velike i divne zgrade,kojI! su plod franjevakoga rada i
aktivnosti krozsto godina. Nijemci su nepoteno uinili, to su
sesmjestili ba u nae zgrade i izvrgli nas tolikoj po-gibli. Tada su
ga neki pitali:
- to emo sada, oe fra Stanko?- Fra Oton se dopisuje s
Poglavnikom, pielanke u novine, on bi morao kapu u aku i
traitispas. Mogli bi se razii i drugi mladji kojekuda posjevernim
upama ili dalje. Ostat emo ovdje mi
103
iILij."t:I.
.
i!
-
[. , I. I,,: -i
, l' I,;1i,
. ,
iI
105
i kao predsjednik drave Srba, Hrvata i Slo-venaca izjaviti u
Sarajevu 1922. ovo: Bosna iHercegovina jesu dve srpske klasine
zemlje, dve
najistije srpske zemlje bre, i nitko lie moe bitiu njima
inovnik, tko nije radikal ni Velikosrbin! I
- Srbi mogu govoriti sve, ali mi ne smijemoni pisnuti! veli mi
fra Tadija Koul, mladi pro-fesor klasinih jezika.
- Ali ja smijem bogme i ja sam mu odgovo-rio lankom ija je
Herceg - Bosna?. Odgovo-rio sam mu onako, kako je zasluio! \
- E, pa sad put pod noge, sokole moj, veli mifra Martin Sopta,
filozof.
Dok mi tako razgovaramo. bane u zbornicu mla-domisnik fra
Bosiljko Kordi. Do.o od kue izsela Grljevii, koje je nasred puta
izmedju Siro-koga Brijega i Vitine kod Ljubukoga. Veli nam:
- Potovani oci! Bio sam kod kue u GrIje-viima nekoliko dana.
Juer mi je doao u rodi-teljsku kuu neki rodjak partizan. On je
krasani mlad momak, i nitko iv ne zna, kako je on oti-ao medju
partizane. Ne govori ni on, da ga ne bimoda ubili. Moda su ga
negdje zarobili i prisi-lili, da ostane kod njih. Ne smije ih
izdati; jer ega ubiti danas sjutra! On mi kae: Fra Bosiljko.molim
te, otidji odmalr na Siroki Brijeg i recifratrima, neka bjee kud
kamo! Ja sam uo nekidan na Posuju, kako se ti partizani
razgovara-ju medju sobom: E, bre nijedno mesto u Jugosla-vije ne e
tako grdno nastradati kao Siroki Breg!Oni e sigurno poubijati
fratre, kao to su poubi-jali i tolike druge nae sveenike! Leti i
kaiim, neka bjee bilo kuda! - Takva je poruka,a vi potovani oci,
kako znate.
r
I
tI
\
104
starci, gvardijan, upnik i pomoni
-
I '
L
LL
i' ,~.. .1-,'. ~,
.c,,
'II
;
~,.11: .
t1,.~,"\ I-,
) .,I,
Fra Stanko iziao na crkvena vrata i u isti gaas pogodilo
top~vsk~ tane u juna~ko elo,. probil~se unutra, otetilo Jedan
crkveru kameru stup Isruilo kip na oltaru sv. Ante! Partizani
opalilitop s Trna u crkvu. Nekoliko topovskih hitaca po-godilo je
krov, toranj i veliki prozor na crkvi.
Medju nama nastala strava. ao nam fra Stan- Ika iz due. Kud e
sudbina ba na nj, kad nam Ije valjao svojim mudrim i oins~m
savjetima 'toliko! Otisli .SI!!O u crkvu. po~olili se Bogu za
lnjegovu duu I sJutra ga pokopali.
Fratri se smeli i nc znadu. sto e. Jedan ma-ekovac i desna ruka
dra Barie Smoljana imao yvezu s partizanima ve due. da se osigura
na fvrijeme. Parti7ani poruivali PlJ njemu: Nekase fratri ne lJoje
nita. "l'jkomu nc e pasti ni vlas ,s glave, osim. tko .ie bio ustaa
zloinac. No i nie-mu e suditi narodni sud, pa to mu bude~! T~onam
je poruivao i jedan partizan iz Mostara, smnekoga fijakerdije
Ernesta, koji je bio Talijaniz Trsta, ali se pohrvatio u
Mostaru.
Dr. fra Marko Dragievi. fra Nevenko Mandi i fra Bono Andai otili
na sjever u brda uupu fra Metoda Puljia Izbino. U slijedeu
ne-djelju fra Marko drao puku misu u Izbinu, afra Metod se vratio u
Mostar. Ba kod pre~vorbestignu neki partizani s puk~a i
samokreslffi~ ukapelicu. svuku fra Marka I odvedu svu
trOJICUnekuda. Fra Marko ree narodu. da bude miran.da se pomoli za
njib, jer je njibova sudbina pozna-ta. Nikada o njima ni traga ni
glasa. obani supretraivali jame i peine u brdima, ali nita!
Bivi provincijali dr. fra Kreimir Pan~!~} pro-fesor fra Augustin
Zubac. fra Zvonko GrublSIC I ne-
106
ki klerici otili u drugu susjednu upu MostarskiGradac. da se
zaklone od bombardiranja samosta-na. Neki otili opet u Mostarsko
Blato k upniku,ali veina fratara i klerika ostala u samostanu.
Jedne noi navalili odmah s veera partizani navaroicu Liticu.
Dakle obkolili su Siroki Brijeg stri strane.otvorena je jo samo
istona strana premaMostaru. Nijemci dovukli pojaanja iz
Mostara,skupila se seljaka i ustaka milicija, koju Nijemcivjebaju i
alju u prve redove. Moraju braniti Siroki Brijeg pod svaku cijenu.
dok se njibova vojskane povue iz Crne Gore, istone Hercegovine i
za-padne Srbije. koja granii s Crnom Gorom.
Borba se vodi dan i no! Stigla partizanska po-jaanja iz
Dalmacije. Tito ljut, zato se tako odu-
govlai osvojenje ustake kule na Sirokom Brijegu.Doli topovi,
tankovi, borna kola iz Dalmacije i tisu-
u partizana iz Dalmacije, veinom bez puaka iikakva oruja. Moraju
navaljivati na kulu hrvats-tva i katolicizma u Hercegovini! Moraju
razaratigimnaziju i konvikt, gdje su uglavnom njibovi si-novi uili
i stanovali. Oni katolici i Hrvati! Pa jngolim akama, da ib izgine
to vie! Takova.ie d.ia-volska srbska taktika i kod etnika i kod
partizana IKad se radi o propasti i to jaem ponienju Hrvata,pnda su
jednaki i isti.
Topovi gruvaju, bacai zuje, strojnice teku,puke cijuu, pogadjaju
ljude i zgrade, a savezniki bombarderi siplju bombe. Jedna je pala
na cr-kveni krov. Druga je udarila u sredite gimnazije i
107
ll
-,ji
, i
,
. ,
lllII
-
,()r Fra OTON KNEZOVi
VALENCIA 1967.
Naklada Editorial DRINAApartada 5024
M a d r i d - Espanal
Predgovor:Prof Dr M. Dabo-Perani
,_........~.~ ..,