SVEUĈILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
LJILJANA STRAHIJA
RAĈUNOVODSTVO NEMATERIJALNE IMOVINE NA
PRIMJERU PODUZEĆA
U DJELATNOSTI VAĐENJA I OBRADE KAMENA
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2013.
SVEUĈILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
RAĈUNOVODSTVO NEMATERIJALNE IMOVINE NA
PRIMJERU PODUZEĆA
U DJELATNOSTI VAĐENJA I OBRADE KAMENA
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Raĉunovodstvo troškova
Mentor: Dr. sc. Mira Dimitrić
Student: Ljiljana Strahija
Studijski smjer: Poduzetništvo
JMBAG: 0081115336
RIJEKA, RUJAN 2013.
SADRŢAJ
Stranica
1. UVOD ........................................................................................................................... 1
1.1. PREDMET, SVRHA I CILJ ISTRAŢIVANJA ................................................ 1
1.2. METODE ISTRAŢIVANJA I STRUKTURA RADA ...................................... 2
2. DUGOTRAJNA NEMATERIJALNA IMOVINA . ................................................. 3
2.1. POJAM, OBILJEŢJA I VRSTE DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE
IMOVINE ............................................................................................................. 3
2.2. RAĈUNOVODSTVO DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE IMOVINE ..... 12
2.2.1. PRIZNAVANJE I MJERENJE DUGOTRAJNE
NEMATERIJALNE IMOVINE ................................................................. 13
2.2.2. EVIDENTIRANJE DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE IMOVINE .17
2.2.3. AMORTIZACIJA DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE IMOVINE . 22
3. KONCESIJA I EKONOMSKI UĈINCI ................................................................... 24
3.1. OBILJEŢJA KONCESIJE KAO GOSPODARSKE AKTIVNOSTI ............. 24
3.2. EKSPLOATACIJA KAMENA KAO VRSTA KONCESIJE .......................... 32
4. KONCESIJA KAO OBLIK DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE
IMOVINE U PODUZEĆU KAMENOLOMI KRAŠIĆ D.O.O. ............................ 36
4.1. PROFIL PODUZEĆA I POKAZATELJI POSLOVANJA ............................ 36
4.2. UGOVOR O KONCESIJI ................................................................................... 49
4.3. RAĈUNOVODSTVENO EVIDENTIRANJE KONCESIJE ........................... 53
5. ZAKLJUĈAK .............................................................................................................. 55
LITERATURA .................................................................................................................. 57
POPIS SHEMA, SLIKA, TABLICA I GRAFIKONA ................................................... 59
1. UVOD
Imovina koju poduzeće ima i koje koristi za stvaranje proizvoda i usluga različitih je
oblika i vrsta, s različitim vijekom trajanja, no nuţno je da se sva ta imovina i evidentira
u financijskim izvještajima. Imovina se tijekom vremena troši, ona se amortizira, gubi
na svojoj vrijednosti, a upravo je amortizacija ta koja izravno, uz utjecaj mnogobrojnih
čimbenika, utječe na iskazivanje poslovnih rezultata trgovačkog društva.
Nematerijalna imovina je imovina koja nema fizički izgled, a ima ograničen korisni
vijek trajanja. Ona se amortizira, a priznavanje i vrednovanje nematerijalne imovine po
samoj prirodi vrlo je specifično. Kao i kod svake druge imovine, nematerijalna imovina
treba se sukladno Hrvatskom standardu financijskog izvještavanja 5, priznati kada
postoji vjerojatnost pritjecanja budućih ekonomskih koristi te kada se trošak nabave
takve imovine moţe pouzdano izmjeriti.
U pojedinim trgovačkim društvima nematerijalna dugotrajna imovina obuhvaća znatan
dio bilančne aktive budući da je to primjereno prirodi djelatnosti tih društava. U
današnjem je svijetu teško zamisliti trgovačko društvo, pa i druge poslovne subjekte
koji u svakodnevnom poslovanju ne koriste neke oblike nematerijalne imovine.
Poduzeće Kamenolomi Krašić d.o.o. jedno je od šest društava kćeri Hrvatskih šuma.
Iako nije u sastavu Uprave šuma područje Karlovac pravni je sljednik Radne jedinice
Kamenolom „Slapnica“ Krašić te nastaje pod okriljem Šumskog gospodarstva
Karlovac.
1.1. PREDMET, SVRHA I CILJ ISTRAŢIVANJA
U izradi diplomskog rada predmet istraţivanja je istraţiti, utvrditi i analizirati
posebnosti obračuna poslovanja u djelatnosti vaĎenja i obrade kamena na primjeru
poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.
2
Cilj i svrha istraţivanja u diplomskom radu “ Računovodstvo nematerijalne imovine na
primjeru poduzeća u djelatnosti vaĎenja i obrade kamena” je utvrĎivanje svih vaţnih
čimbenika o poslovanju putem koncesija koje su u vlasništvu Republike Hrvatske i
odnose se na njezina prirodna bogatstva, a sa svrhom boljeg poznavanja tog segmenta
poslovanja poduzeća.
1.2. METODE ISTRAŢIVANJA I STRUKTURA RADA
Pri istraţivanju i formuliranju rezultata istraţivanja u odgovarajućoj kombinaciji
korištene su sljedeće znanstvene metode: metoda analize i sinteze, statistička metoda,
povijesna metoda i deskriptivna metoda.
Diplomski rad podijeljen je u četiri meĎusobno povezana dijela. U prvom djelu rada,
Uvodu, prezentiran je predmet, svrha i cilj istraţivanja te metode istraţivanja i
struktura rada. Drugi dio rada je nazvan Dugotrajna nematerijalna imovina, a sastoji
se od dva potpoglavlja: Pojam, obiljeţja i vrste dugotrajne nematerijalne imovine i
Računovodstvo dugotrajne nematerijalne imovine. Drugi dio pod naslovom
Računovodstvo dugotrajne nematerijalne imovine sastoji se od detaljno pojašnjenih
potpoglavlja: Priznavanje i mjerenje dugotrajne nematerijalne imovine, Evidentiranje
dugotrajne nematerijalne imovine i Amortizacija dugotrajne nematerijalne imovine
Treći dio rada pod naslovom Koncesija i ekonomski uĉinci sastoji se od
dvapotpoglavlja: Obiljeţja koncesije kao gospodarske aktivnosti i Eksploatacija kamena
kao vrsta koncesije. Koncesija kao oblik dugotrajne nematerijalne imovine u
poduzeću Kamenolomi Krašić d.o.o. naslov je četvrtog dijela, a sastoji se od
potpoglavlja: profil poduzeća i pokazatelji poslovanja, ugovor o koncesiji i
računovodstveno evidentiranje koncesije.U zadnjem dijelu rada, Zakljuĉku, dana su
zaključna razmatranja o izvedenoj tematici.
3
2. DUGOTRAJNA NEMATERIJALNA IMOVINA
Ne postoji poduzeće koje ne posjeduje imovinu i zapravo se moţe reći da je imovina
sastavni dio poduzeća i njegova najvaţnija komponenta. Imovina je resurs koji
kontrolira poduzetnik kao posljedicu prošlih dogaĎaja i od kojeg se očekuje priljev
budućih ekonomskih koristi poduzetniku. Uobičajeno se dijeli na dugotrajnu i
kratkotrajnu, a dugotrajna na materijalnu i nematerijalnu. Nematerijalna imovina je
imovina koja nema fizičko obiljeţje te se kao takva ne moţe niti identificirati. To je
imovina koju poduzeća posjeduju s ciljem da je koriste u poslovanju za uporabu u
proizvodnji roba ili isporuci usluga i za koju se očekuje da će se koristiti više od jedne
godine i za unajmljivanje drugima ili za administrativne svrhe. U ovom poglavlju su
objašnjeni pojam, obiljeţja i vrste dugotrajne nematerijalne imovine i računovodstvo
dugotrajne nematerijalne imovine.
2.1. POJAM, OBILJEŢJA I VRSTE DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE
IMOVINE
Dugotrajna nematerijalna imovina je naziv računovodstvenog standarda kojim se
propisuje računovodstveni postupak za nematerijalnu imovinu, a koji nije posebno
obraĎen drugim standardima. Njime se zahtijeva da poduzetnik prizna neku
nematerijalnu imovinu samo ako su ispunjeni odreĎeni kriteriji. Standard takoĎer
ureĎuje kako treba utvrditi knjigovodstvenu vrijednost nematerijalne imovine i zahtijeva
odreĎeno objavljivanje o nematerijalnoj imovini (Abramović i suradnici, 2008, str.
181).
Neopipljiva imovina najčešće nema odreĎenu realno ostvarivu utrţivu vrijednost koju
imaju ostali oblici imovine. Vrijednost se neopipljive imovine odreĎuje utjecajem na
povećanje profitne snage poduzeća (utvrĎuje se drugim metodama procjene). Većina se
ovih oblika imovine teško moţe realizirati u novčanom obliku. Nematerijalna
dugotrajna imovina se prema načinu stjecanja moţe podijeliti:
- nematerijalna imovina koja se kupuje od drugih poslovnih subjekata te
4
- interno razvijena nematerijalna imovina.
Za nematerijalnu dugotrajnu imovinu najčešće se navode obiljeţja kao što su (Draţić –
Lutilsky i suradnici, 2010, str. 206):
1. nematerijalni oblik,
2. imovina se stječe radi korištenja u poslovanju,
3. oteţano je početno i naknadno mjerenje i priznavanje imovine,
4. oteţano je predviĎanje vijeka upotrebe,
5. oteţana je mjerljivost buduće ekonomske koristi od up9otrebe imovine,
6. oteţana je prenosivost te imovine
7. ponekad ne postoji mogućnost pojedinačne prodaje zbog uske povezanosti te
imovine s cjelinom poslovanja trgovačkog društva.
Da bi neko sredstvo udovoljilo definiciji nematerijalne imovine potrebno je ispuniti tri
uvjeta (Brkanić, 1999, str. 135):
- identificiranost,
- kontrola resursa i
- buduća ekonomska korist.
Ako neko sredstvo ne udovoljava definiciji nematerijalnog sredstva priznaje se kao
rashod u trenutku nastanka. Identificiranost znači da nematerijalno sredstvo treba jasno
razlikovati od goodwilla, tj. treba se odvojiti od društva kao cjeline. Pod kontrolom
resursa se smatra sposobnost poduzeća da nadzire buduće ekonomske koristi koje će
pritjecati iz odnosnih resursa, te sposobnost da moţe ograničiti pristup drugima za te
koristi.
Dugotrajna nematerijalna imovine ima šire i uţe značenje. U širem smislu nematerijalna
imovina predstavlja cjelokupnu imovinu društva koja nema supstaničnog sadrţaja.
Nematerijalna imovina u uţem smislu uključuje samo dugotrajnu nematerijalnu
imovinu kao što su: osnivački izdaci, izdaci za istraţivanje i razvoj, patenti, licencije,
koncesije, goodwill i ostala prava. U širem smislu u nematerijalnu imovinu se uključuje
5
i financijska imovina, potraţivanja i novac. Na shemi 1 prikazana je podjela dugotrajne
nematerijalne imovine.
Shema 1. Dugotrajna nematerijalna imovina
Izvor: Vlastita izrada prema: Draţić – Lutilsky, I. i suradnici, 2010, Računovodstvo,
III. Izmijenjeno izdanje, Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika,
Zagreb, str. 205.
Prema MRS 1 – Prezentiranje financijskih izvještaja definiran je okvirni sadrţaj gdje su
od dugotrajne nematerijalne imovine navedene pozicije goodwill i ostala nematerijalna
imovina. Pod ostalom dugotrajnom nematerijalnom imovinom ubrajaju se izdaci za
razvoj, zaštitni znak, patenti, licencija, koncesija, software, franšiza i ostala prava, prava
na tuĎim sredstvima koja se najčešće pojavljuju kao posljedica ulaganja na sredstvima
na kojima trgovačko društvo nema pravo vlasništva, predujmove za stjecanje
nematerijalne imovine i slične specifične oblike nematerijalne imovine. U skupinu
dugotrajne nematerijalne imovine ubrajani su i osnivački izdaci. Oni se pojavljuju u
NEMATERIJALNA IMOVINA
Goodwill
Ostala nematerijalna imovina
Izdaci za razvoj
Zaštitni znak
Patenti
Licencije
Koncesije
Software
Franšiza
Ostala prava
6
vezi s trgovačkim društvom ili dijelom trgovačkog društva u osnivanju ili izgradnji. To
su izdaci za pokretanje poslovanja, izdaci za stručno osposobljavanje kadrova, projektna
i druga dokumentacija (statut, pravilnici i drugi akti trgovačkog društva). Nabrojani
izdaci su izdaci početnih aktivnosti nuţnih za utemeljenje trgovačkog društva i priznaju
se u rashode razdoblja u kojem su nastali i ne mogu se iskazati kao dugotrajna
nematerijalna imovina (Draţić – Lutilsky i suradnici, 2010, str. 205).
Goodwill je nematerijalna imovina koja se ne moţe zasebno stjecati na trţištu. Stječe se
isključivo u poslovnim kombinacijama, a predstavlja razliku izmeĎu vrijednosti nekog
poduzeća na trţištu dionica u odreĎenom vremenu i njegove računovodstveno utvrĎene
neto imovine. Moţe se reći da je to premija koju kupac nekog poduzeća mora platiti
iznad neto imovine poduzeća zbog njegove reputacije na trţištu, marke, stručnosti
menadţmenta i zaposlenih, te općeg know-howa (Gulin i suradnici, 2006, str. 85).
Goodwill je rezultat reputacije poduzeća na trţištu, monopolnog poloţaja ili
konkurentske snage. Označava veću vrijednost trgovačkog društva koja proizlazi iz niza
čimbenika koje je teško vrjednovati. Ne moţe se izdvojeno identificirati i vrjednovati i
ne moţe se samostalno kupovati i prodavati. Sastavni je dio vrijednosti trgovačkog
društva kao cjeline i nije mjerljiv kao izdvojena stavka (Draţić – Lutilsky i suradnici,
2010, str. 216).
Goodwill poduzeću omogućuje da ostvaruje veći profit od normalnog ili klasične stope
profita što ga ostvaruju druga poduzeća sličnog tipa. Iako je vrijednost goodwilla
izuzetno teško utvrditi pa se obično ne nalazi u bilanci poduzeća, ona se obično utvrĎuje
u cijeni prodaje poduzeća postupkom poznatim pod imenom kapitalizacija super profita,
kojom se odreĎuje razlika izmeĎu očekivanog i normalnog profita u odreĎenom
razdoblju. Razlika izmeĎu profita u odnosu na normalni stvara se doprinosom kapitalne
vrijednosti goodwilla.
Izdaci za istraţivanje se odnose na izvorno i planirano ispitivanje koje se poduzima sa
nadom da će se doći do novih znanstvenih i tehničkih spoznaja i razumijevanja. Razvoj
je primjena nalaza istraţivanja ili drugih znanja u planiranju ili projektiranju
7
proizvodnje novih ili bitno poboljšanih materijala, ureĎaja, proizvoda, procesa, sustava
ili usluga prije početka komercijalne proizvodnje ili uporabe (Guzić, 2007, str. 133).
Ti izdaci se sukladno standardu mogu kapitalizirati odnosno priznati kao nematerijalna
imovina uz uvjet ispunjavanja svih preduvjeta koje propisuje točka 5.14. standarda.
Ukoliko preduvjeti nisu ispunjeni u potpunosti, izdaci za razvoj priznaju se kao trošak
poslovanja, tj. kao rashod u razdoblju u kojem su i nastali. Za razliku od izdataka za
razvoj, izdaci za istraţivanje su izdaci koji nastaju u fazi originalnog i planiranog
ispitivanja poduzetog s izgledima da će se steći nove znanstvene ili tehnološke spoznaje
i novi zaključci. Ponekad će, ovisno o djelatnosti, biti teško procijeniti kada prestaje
faza istraţivanja, a kada počinje faza razvoja. Prema HSFI 5 izdaci za razvoj koji su
prvotno priznati kao rashod ne trebaju se naknadno priznati kao dio troška nabave
nematerijalne imovine (Abramović i suradnici, 2008, 191).
Istraţivanjem se smatra izravno i planirano ispitivanje poduzeto za utjecanje novih
znanstvenih i tehničkih spoznaja i razumijevanja, a uključuje temeljno istraţivanje i
primjenjivo istraţivanje. Razvojem se smatra sustavni rad koji se temelji na rezultatima
znanstvenog istraţivanja i praktičnog iskustva, usmjeren stvaranju novih materijala,
proizvoda i sustava, te uvoĎenjem novih procesa sustava i usluga ili znatnom
poboljšanju postojećih (Belak, 2006, str. 146).
Temeljno istraţivanje podrazumijeva teoretski ili pokusni rad koji se poduzima kako bi
se stekla neka nova znanja bez njegove praktične primjene, dok je primijenjeno
istraţivanje proces koji obuhvaća teoretski ili pokusni rad koji se provodi u svrhu
stjecanja novih znanja a u svrhu primjene i ostvarivanja cilja u praksi (Gulin i suradnici,
2006, str. 85).
Zaštitni znak ili ţig odnosi se na pravo kojim podnositelj prijave osigurava da će se
njegov prepoznatljivi znak razlikovati od drugih znakova poslovnih subjekata iste,
slične ili drugačije djelatnosti. Sukladno Zakonu o ţigu, zaštitni znak se odnosi na svaki
znak koji se moţe grafički prikazati, kao što su „‟riječi, uključujući osobna imena,
crteţe, slova, brojke, oblike proizvoda ili njihova pakiranja, trodimenzijske oblike, boje,
kao i kombinacije svih naprijed navedenih znakova, pod uvjetom da su prikladni za
8
razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzetnika od proizvoda ili usluga drugoga
poduzetnika. Zaštitni znak je riječ, simbol ili dizajn po kojemu se prepoznaje proizvod
ili grupa proizvoda. Trajno ekskluzivno pravo za korištenje, trgovinskog znaka,
trgovinskog imena ili komercijalnog simbola moţe se dobiti upisom u registar kod
trgovačkog suda (Gulin i suradnici, 2006, str. 87).
Troškovi razvoja zaštitnog znaka često se sastoje od reklamnih kampanja koje bi se
trebale tretirati kao rashod kad su nastale. MeĎutim ako se trgovinski znak ili trgovinsko
ime kupuje, troškovi nabave mogu biti značajniji. Takvi bi se troškovi trebali
kapitalizirati i amortizirati, odnosno prenijeti na rashode kroz razdoblje koje nije duţe
od 40 godina. Ako se upotreba zaštitnog znaka prekine ili njegov doprinos zaradama
postane sporan, neamortizirani dio troška nabave trebao bi se odmah otpisati.
U zaštitne znakove i imena ulaze razni simboli, riječi, crteţi, uzorci i slično, po čemu je
prepoznatljivo neko društvo, njegov proizvod ili usluga. Zaštitni znak i trgovačko ime
koji se mogu ustanoviti, tj. čija se vrijednost moţe utvrditi obično se registriraju u
uredima sličnim uredima za patente pa tako imaju i pravnu zaštitu. Ekonomska
vrijednost znaka ili imena izvodi se iz sposobnosti društva da proporcionalno stvara
veće prihode većim opsegom prodaje ili većim prodajnim cijenama.
Troškovi stvaranja imena ili znaka mogu (Gulin i suradnici, 2006, str. 88):
a) se razvijati interno unutar samog poduzeća,
b) biti predmet kupnje.
IzraĎivanje i postavljanje zaštitnih znakova na objekte (prodavaonice, restorane i slično)
ima u pravilu obiljeţje dugotrajne materijalne imovine i iskazuju se po trošku nabave ili
izrade.
Inovativnost obuhvaća kreiranje i uvoĎenje promjene, razvoj i primjenu novih
proizvoda i usluga, procesa, postupaka i slično, a moţe rezultirati pomakom u
civilizacijskom razvoju zbog nove spoznaje i nove tehnologije. Gospodarski razvoj
odreĎene ekonomije funkcionalno ovisi o inovativnosti. Sposobnost zemlje, poduzeća
9
ili pojedinca da stvara nove proizvode i usluge vaţna je za opstanak na trţištu.
Stvarajući inovacije poduzeća istiskuju slabije i manje inovativne konkurente s trţišta
(Grgić i suradnici, 2010, str. 111).
Patent je isključivo pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog
problema. Priznaje se za izume koji se odnose na proizvod, postupak ili primjenu. On
osigurava vlasniku isključivo pravo na izradu, korištenje, stavljanje u promet ili prodaju
izuma zaštićenog patentom, tijekom ograničenog vremenskog perioda koje ne moţe
trajati dulje od 20 godina od datuma podnošenja prijave patenta. Protekom tog vremena
patent postaje javno dobro, svakom dostupno na uporabu. Patent predstavlja vlasništvo
čiju uporabu na odreĎeno vrijeme vlasnik moţe dopustiti drugim osobama davanjem
licencije, ili ga moţe u potpunosti prenijeti na druge osobe
(http://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/patenti/sto-je-patent/, 20.4.2013).
Patent, kao i zaštita koja je vezana za patent, regulirani su Zakonom o patentu (Narodne
novine, 2003) i Pravilnikom o patentu (Narodne novine, 2004). Prema njima pod
patentom se podrazumijeva svaki izum koji je nov, neovisno iz kojeg je područja
tehnike, te koji se moţe primijeniti u industriji. Priznavanje patenta provodi se u
Drţavnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Značajna stavka koja je vezana za patent
je njena buduća korist, odnosno ekonomska isplativost patenta u budućnosti u odreĎenoj
djelatnosti. U tom slučaju ukoliko je riječ o patentu koji je kupljen, onda se on kao
takav moţe i priznati u bilanci iz razloga jer isti ima trošak nabave u koji su uključena
njegova cijena, carine, porezi i sl., za razliku od interno razvijenog patenta.
Uvjeti koje neki izum mora zadovoljiti za priznanje jesu novost u odnosu na postojeće
stanje tehnike, inventivna razina i industrijska primjenjivost. Patent se stječe priznanjem
od strane ovlaštenog tijela. Ovlašteno tijelo moţe biti nacionalni ured (u Republici
Hrvatskoj je to Drţavni zavod za intelektualno vlasništvo), ali i regionalni ured koji
ispituje prijavu patenta za više zemalja neke regije (za Republiku Hrvatsku kao članicu
Europske patentne organizacije to je Europski patentni ured). Patent se ostvaruje prema
teritorijalnom načelu, tj. vrijedi samo na teritoriju one drţave ili regije u kojoj je
priznat.
10
Patent se priznaje i za izum koji se odnosi na (Zakon o patentu, Narodne novine, 2003):
1. proizvod koji se sastoji od biološkog materijala ili koji sadrţava biološki materijal,
2. postupak kojim je taj biološki materijal proizveden, preraĎen ili upotrijebljen,
3. biološki materijal izoliran iz prirodnog okruţenja ili proizveden tehničkim
postupkom, čak i ako se ranije nalazio u prirodi.
Izumima se ne smatraju (Zakon o patentu, Narodne novine, 2003):
1. otkrića, znanstvene teorije i matematičke metode,
2. estetske tvorevine,
3. pravila, upute i metode za izvoĎenje umnih aktivnosti, igara ili za obavljanje
poslova,
4. prikazivanje informacija i
5. računalni programi.
Nabavljanje patenta pa tako i drugih oblika dugotrajne nematerijalne imovine moţe biti
kako od domaćih tako i od stranih dobavljača. Prema Zakonu o porezu na dodanu
vrijednost gdje se patent tretira kao prijenos prava obvezno je plaćanje PDV-a i to na
mjestu obavljanja usluge, u slučaju nabavke patenta to je sjedište primatelja usluge. U
tom slučaju ukoliko se patent nabavlja od stranog dobavljača primatelj usluge je duţan
obračunati i platiti PDV. Vlasnik patenta zadrţava isključivo ovlaštenje korištenja
proizvodnje, ponude i prodaje patentiranog izuma. Svrha patenta je poticanje
pronalazaka novih naprava i procesa. Kad poduzeće kupuje patent od vlasnika patenta,
kupovna bi se cijena trebala evidentirati tako da duguje konto neopipljive imovine,
patenti (Gulin i suradnici, 2006, str. 85).
Izraz licenca potječe od latinske riječi licentia što znači sloboda ili dopuštenje. U
praktičnoj primjeni predstavlja niz različitih poslovnih kombinacija koje obuhvaćaju
pribavljanje prava korištenja tuĎeg intelektualnog vlasništva. Licencije predstavljaju
pravo cjelokupnog ili djelomičnog iskorištavanja izuma, znanja i iskustva, ţiga, uzorka
ili modela, pri čemu stjecatelj licencije plaća odreĎenu naknadu. Sukladno Zakonu o
obveznim odnosima koji pokriva ovo područje, upravo se ugovorom o licenciji
11
odreĎuju značajna pitanja povezana s predmetom, opsegom, naknadom, trajanjem
licencije te sličnim pitanjima. Trajanje licencije moţe biti ograničeno ili neograničeno,
što je posebno vaţno za utvrĎivanje podlijeţe li ova imovina obračunu amortizacije ili
ne. Naknada za plaćanje licencije moţe biti fiksna ili se njezin iznos odreĎuje
varijabilno (npr. ovisno o proizvedenim proizvodima) te odreĎenom kombinacijom
fiksnog i promjenjivog iznosa. Tako se primjerice jedan dio naknade za licencije moţe
odrediti na godišnjoj razini, ovisno o opsegu iskorištavanja samog ugovorenog
predmeta licencije (Abramović i suradnici, 2008, str. 194).
Ulazak u poslovanje s licencom za poduzetnika predstavlja mogućnost dobivanja na
vremenu što se tiče razvoja vlastitog proizvoda, uhodavanja poslovanja, te obučavanja
osoblja. Licenca u tom smislu predstavlja brz i jeftin način započinjanja poslovanja, s
već poznatom markom proizvoda, gdje je riječ o manje rizičnom poslovanju jer ima već
uhodan marketing, ispitano i odreĎeno trţište. Upravo zato su najčešći korisnici licence
mali i srednji poduzetnici. MeĎutim poslovanje s licencom nosi i odreĎene nedostatke
koji se očituju kroz manjak kontrole nad proizvodnjom i marketingom, poteškoće
vezane za usvajanje proizvodnih procesa, ali i nedovoljnu osposobljenost osoblja. Ako
poduzeću nije u interesu uvoĎenje i razvoj vlastitog proizvoda, onda je licenca za njega
idealan način ulaska na trţište jer time se ne gubi puno vremena i novca za razvoj
proizvoda i njegovo uvoĎenje na trţište, a pri čemu je razvitak istog neizvjestan.
Koncesija je ugovor kojim jedna strana (davatelj koncesije) ustupa drugoj strani
(stjecatelju koncesije) raspolaganje dobrima ili prava na korištenje za što stjecatelj
koncesije plaća naknadu. Najčešće su davatelji koncesija drţava i niţe teritorijalne
jedinice – jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koje ustupaju pravo na
korištenje prirodnih bogatstava i drugih dobara, pravo na obavljanje odreĎene
djelatnosti i slično (Draţić – Lutilsky i suradnici, 2010, str. 211).
U najširem smislu riječi koncesija je akt kojim drţava, lokalna uprava i samouprava
daje odreĎenoj pravnoj ili fizičkoj osobi ovlaštenje za obavljanje odreĎenih poslovnih
aktivnosti za odreĎeno vrijeme. Koncesija se dodjeljuje ugovorom koji se sklapa
12
izmeĎu drţavnog tijela, odnosno lokalne uprave i samouprave, s jedne strane i
primatelja koncesije s druge strane (Gulin i suradnici, 2006, str. 88).
Računalni programi dijele se na operativne sustave koji podrţavaju rad hardwarea i
omogućavaju osnovno funkcioniranje računala i aplikacijskog softwarea i na aplikativne
software koji su poslovna rješenja. Računalni softwarei mogu se razvijati interno ili se
mogu kupiti od drugih kada se kupovinom plaća posebna licencija za njegovo
korištenje. Osim troška licencije ponekad se pojavljuju i zasebni troškovi konzultantskih
usluga prilagodbe softwarea poslovnim procesima i edukacije korisnika, najčešće
zaposlenika, za korištenje softwarea. Najpoznatiji i najčešće korišteni su Windows,
Unix, Microsoft Office, SAP i drugi (Draţić – Lutilsky i suradnici, 2010, str. 211).
Franšiza je ugovorni posao kojim davatelj franšize daje pravo korištenja trţišne marke i
imena primatelju franšize te pravo obavljanja poslovnih aktivnosti u skladu s navedenim
odredbama ugovora. Obično su dugoročni ugovori koji primatelju pruţaju sigurnost i
vlasništvo nad preuzetim imenom i markom (Grgić i suradnici, 2010, str. 29).
U ostala prava dugotrajne nematerijalne imovine ubrajaju se prava na upotrebu
dugotrajne materijalne imovine koja mogu proizaći iz ugovora o najmu (ulaganja na
tuĎoj imovini u razdoblju najma), prava na intelektualno vlasništvo (autorska,
nakladnička prava), prava koja proizlaze iz komasacije1, arondacije ili drugih mjera koje
se poduzimaju za unapreĎenje poljoprivredne proizvodnje i slično (Draţić – Lutilsky i
suradnici, 2010, str. 215).
2.2. RAĈUNOVODSTVO DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE IMOVINE
Računovodstvo nematerijalne imovine se temelji na njenom korisnom vijeku trajanja.
Nematerijalna imovina s ograničenim vijekom trajanja se amortizira, za razliku od one
sa neodreĎenim vijekom uporabe. Vijek uporabe nematerijalne imovine koji proizlazi iz
ugovornih ili drugih zakonskih prava ne moţe biti duţi od razdoblja vaţenja ugovornih
1 Komasacija ili arondacija – mjere spajanja malih poljoprivrednih zemljišta ili površina u veće cjeline u
svrhu unapreĎenja poljoprivredne proizvodnje
13
ili drugih zakonskih prava, ali moţe biti kraći ovisno o razdoblju tijekom kojeg
poduzetnik očekuje da će koristiti imovinu. Ako su ugovorna ili druga zakonska prava
prenijeta na ograničeni rok koji se moţe obnoviti, vijek uporabe nematerijalne imovine
mora uključiti obnovljeni period jedino ako postoji dokaz koji podupire obnavljanje od
strane poduzetnika bez značajnijih troškova.
2.2.1. PRIZNAVANJE I MJERENJE DUGOTRAJNE
NEMATERIJALNE IMOVINE
Poduzetnik treba procijeniti vjerojatnost očekivanih budućih ekonomskih koristi
koristeći razumne i prihvatljive pretpostavke koje predstavljaju najbolju procjenu
menadţmenta da se postave ekonomski uvjeti koji će postojati tijekom vijeka uporabe te
imovine. Neku se nematerijalnu imovinu treba priznati samo ako:
(a) je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi koje se mogu pripisati imovini
pritjecati poduzetniku
(b) trošak nabave te imovine se moţe pouzdano izmjeriti
Knjigovodstvena vrijednost je iznos u kojem je imovina priznata u bilanci nakon
umanjenja za ispravak vrijednosti i akumuliranog gubitka od umanjenja. Trošak nabave
je iznos novca ili novčanih ekvivalenata ili fer vrijednost ostalih naknada za stjecanje
neke imovine u vrijeme njezina stjecanja ili izgradnje, ili, kada je to moguće, iznos koji
se moţe pripisati toj imovini u skladu sa zahtjevima drugih HSFI. Razvoj je primjena
nalaza istraţivanja ili drugih znanja u planu ili dizajnu proizvodnje novih ili bitno
poboljšanih materijala, ureĎaja, proizvoda, postupaka, sustava ili usluga prije početka
komercijalne proizvodnje ili uporabe. Istraţivanje je originalno i planirano ispitivanje
poduzeto s izgledima da će se steći nove znanstvene ili tehnološke spoznaje i novi
zaključci (Abramović i suradnici, 2008, 181).
Poduzeće procjenjuje stupanj izvjesnosti u svezi s priljevom budućih ekonomskih
koristi, koji se moţe pripisati upotrebi sredstva, na osnovi raspoloţivog dokaza u
vrijeme početnog priznanja s time da se daje veće značenje vanjskim dokazima.
14
Dugotrajna nematerijalna imovina treba se početno priznati na slijedeće načine
(Abramović i suradnici, 2008, 189):
a) u slučaju nabave po trošku nabave,
b) u slučaju primitka pomoću drţavne potpore po
• nominalnoj vrijednosti uvećanoj za izdatke koji se izravno pripisuju pripremi
imovine za namjeravanu upotrebu
• fer vrijednosti (ukoliko je sredstvo stečeno bez naknade ili uz minimalnu
naknadu),
c) u slučaju internog razvoja u visini kapitaliziranog troška razvoja ukoliko su
ispunjeni odreĎeni uvjeti propisani HSFI-em 5 (točka 5.14.),
d) u slučaju nastanka nematerijalne imovine prilikom poslovnog spajanja u
visini razlike izmeĎu troška i stjecateljevog udjela u neto fer vrijednosti odredive
imovine, obveza i nepredviĎenih obveza kao goodwill.
U nekim slučajevima nematerijalno sredstvo moţe se steći besplatno ili uz minimalnu
naknadu, pomoću drţavne potpore. Takva situacija nastaje u slučajevima kada drţava
transferira ili rasporeĎuje nematerijalna sredstva poduzeća kao što su npr. zemljišna
prava zračne luke, uvozne dozvole, kvote ili prava pristupa drugim ograničenim
izvorima. Poduzetnik u početku moţe odlučiti priznati nematerijalnu imovinu i potporu
po fer vrijednosti (Deţeljin i suradnici, 1995, str. 65).
Nematerijalna imovina nastala razvojem (ili u fazi razvoja internog projekta) treba se
priznati kao imovina, ako i samo ako, poduzetnik moţe dokazati sve navedeno (Tušek,
2011, str. 39):
(a) tehničku provedivost nematerijalne imovine koja se dovršava tako da bude
raspoloţiva za uporabu ili prodaju;
(b) namjeru dovršenja nematerijalne imovine i njene uporabe ili prodaje;
(c) mogućnost uporabe ili prodaje nematerijalne imovine;
(d) način na koji će nematerijalna imovina davati izgledne ekonomske koristi.
Poduzetnik izmeĎu ostalog treba dokazati i postojanje trţišta za proizvodnju
nematerijalne imovine ili za samu nematerijalnu imovinu, ili pak korisnost
nematerijalne imovine u slučaju da se ona koristi interno;
15
(e) raspoloţivost odgovarajućih tehničkih, financijskih i drugih izvora za
završetak razvoja i korištenje ili prodaju nematerijalne imovine;
(f) mogućnost pouzdanog utvrĎivanja troška koji se moţe pripisati razvoju
nematerijalne imovine.
Izdaci za istraţivanje ne mogu se priznati kao nematerijalna imovina već se iskazuju
kao troškovi razdoblja te se kao takvi priznaju kao rashodi u razdoblju u kojem su i
nastali. Razlog tome je što poduzeće dok se nalazi u fazi istraţivanja nije u mogućnosti
iskazati postojanje buduće ekonomske koristi tog istog istraţivanja (Vinković Kravaica
i suradnici, 2007, str. 186).
Trošak nabave dugotrajne nematerijalne imovine prilikom kupnje obuhvaća (Tušek,
2011, str. 39):
- kupovnu cijenu nakon odbitka trgovačkih popusta i rabata
- carine
- porezi koji se ne vraćaju
- te izdaci koji se izravno mogu pripisati pripremi ove imovine za
namjeravanu upotrebu.
Nematerijalna imovina se nakon početnog priznavanja moţe mjeriti po njezinu trošku
nabave umanjenom za ispravak vrijednosti i za akumulirani gubitak od umanjenja. Za
naknadno mjerenje nematerijalne imovine poduzetnik treba izabrati:
a) troškovni model (trošak nabave umanjen za ispravak vrijednosti i akumulirani
gubitak od umanjenja)
b) revalorizacijski model (fer vrijednost na datum revalorizacije troška nabave
umanjena za naknadni ispravak vrijednosti i za naknadne akumulirane gubitke od
umanjenja, pri čemu promjene u fer vrijednosti iznad visine knjigovodstvenog iznosa
trebaju se priznati kao revalorizacijske rezerve.
Ako se nematerijalna imovina obračunava primjenom revalorizacijskog modela, sva
ostala nematerijalna imovina iz iste skupine mora se obračunavati korištenjem istog
modela, osim u slučaju ako za navedenu imovinu ne postoji aktivno trţište. Daljnje
16
promjene u fer vrijednosti na niţi iznos provode se kroz terećenje revalorizacijskih
rezervi (maksimalno u visini u kojoj postoje rezerve). Za preostali iznos terete se
rashodi u računu dobiti i gubitka. Obrnuto, ukoliko se promjene odraze kroz povećanje
fer vrijednosti do visine knjigovodstvenog iznosa, prethodno priznati rashodi ukidaju se
kroz prihode razdoblja.
Alternativno, nematerijalna imovina se nakon početnog priznavanja moţe mjeriti u
revaloriziranom iznosu, odnosno njenoj fer vrijednosti na datum revalorizacije troška
nabave umanjenom za naknadni ispravak vrijednosti i za naknadne akumulirane gubitke
od umanjenja. U svrhu revalorizacije fer vrijednost se treba odrediti prema aktivnom
trţištu. Revalorizacija se treba obavljati redovito tako da se knjigovodstvena vrijednost
značajno ne razlikuje od iznosa koji bi se odredio primjenom fer vrijednosti na datum
bilance.
Izdatak za nematerijalnu stavku treba se priznati kao rashod kada nastane, osim ako
(Hrvatski standard financijskog izvještavanja 5, 2008, Narodne novine, br. 30):
1) predstavlja dio troška nabave nematerijalne imovine koje udovoljava kriteriju
priznavanja
2) je stavka stečena u poslovnom spajanju i ne moţe se priznati kao nematerijalna
imovina. U ovom slučaju izdatak (uključen u trošak stjecanja) treba biti priznat kao
dio goodwilla na datum stjecanja.
Izdaci za nematerijalnu stavku koji su prvotno priznati kao rashod ne trebaju se kasnije
priznati kao dio troška nabave nematerijalne imovine.
Rashodi ili prihodi koji proizlaze iz povlačenja ili otuĎenja nematerijalne imovine
priznaju se u skladu s HSFI 6 – Dugotrajna materijalna imovina, HSFI 15 – Prihodi i
HSFI 16 - Rashodi. OtuĎenje nematerijalne imovine moţe nastati na različite načine
(npr. prodajom, financijskim najmom, ili donacijom). Amortizacija nematerijalne
imovine s ograničenim korisnim vijekom trajanja ne prestaje u trenutku kada se imovina
povuče iz uporabe, osim ako imovina nije do kraja amortizirana ili klasificirana u
imovinu koja se drţi za prodaju.
17
Nematerijalna imovina se prestaje priznavati kada nisu ispunjeni uvjeti o priznavanju, a
osobito (Hrvatski standard financijskog izvještavanja 5, 2008, Narodne novine, br. 30):
1) prilikom otuĎenja, ili
2) kada se ne očekuju buduće ekonomske koristi od uporabe ili otuĎenja.
Plaćeni predujmovi za nematerijalnu imovinu na temelju ugovora s dobavljačem
iskazuju se u bilanci u okviru dugotrajne nematerijalne imovine. Predujam se, nakon
nastanka obveze temeljem fakture dobavljača za primljenu nematerijalnu imovinu
obračunava na način da se potraţivanje po plaćenim predujmovima zatvara s obvezom
prema dobavljačima te se eventualno utvrĎuje razlika izmeĎu unaprijed plaćenog
predujma i obveze. U sustavu poreza na dodanu vrijednost dani predujmovi su
oporezivi, odnosno temeljem računa za primljeni predujam od isporučitelja dobara i
usluga, te ispunjenja ostalih uvjeta za ostvarivanje prava na odbitak pretporeza
naručitelj moţe odbiti pretporez prije nego što je dobro ili uslugu primio od
isporučitelja. U slučaju primitka dobra ili usluge u idućem poreznom razdoblju, stornira
se svota plaćenog predujma i istodobno se tereti potraţivanje od drţave za iznos
pretporeza (Tušek, 2011, str. 46).
2.2.2. EVIDENTIRANJE DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE IMOVINE
Nematerijalna imovina se knjiţi u razredu 0, kao dugotrajna imovina. U praksi je
uobičajeno da se svi troškovi koji se odnose na stjecanje ili razvijanje nematerijalne
imovine najprije proknjiţe na konto 005, nematerijalna ulaganja u pripremi, a zatim se
prenose na odgovarajuća konta nematerijalne imovine i to u onom trenutku kada se
nematerijalna imovina stavlja u funkciju. Korištenje konta nematerijalna imovina u
pripremi je iznimno značajna iz razloga jer se ne stavlja sva nematerijalna imovina
odmah u funkciju, te je uvidom u ova konta moguće vidjeti, ali i odvojiti imovinu koja
je u uporabi od one koja to nije. TakoĎer na imovinu koja je uporabi obračunava se
amortizacija, jer se ista i troši za razliku od one koja je još u pripremi.
18
Knjigovodstveno prikazivanje patenta, licence, koncesije i drugih prava u bilanci vrši se
u obliku nematerijalne imovine koju poduzeća koriste za ostvarivanje prihoda u duţem
periodu, a na troškove se prenosi amortiziranjem kroz razdoblje njihove upotrebe.
Knjiţenje goodwilla je specifično samo po sebi iz razloga što predstavlja knjiţenje fer
vrijednosti, koja predstavlja ništa drugo nego buduću ekonomsku korist. Prilikom
preuzimanja jednog društva od strane drugog potrebno je najprije provesti procjenu fer
vrijednosti imovine i obveza društva. Pri tome je potrebno uskladiti fer vrijednost sa
knjigovodstvenom vrijednosti, meĎutim to se rijetko moţe dogoditi i najčešće je fer
vrijednost veća nego knjigovodstvena. Goodwill se sam ne moţe identificirati već
predstavlja vrijednost neodvojivu od društva. Upravo iz tog razloga nije ga moguće
samostalno kupovati niti prodavati.
U nastavku se prikazuju knjiţenja dugotrajne nematerijalne imovine: prijava patenta,
kupnja franšize i izdaci za razvoj.
Primjer 1. Prijava patenta (vlastita izrada na temelju podataka u Abramović i suradnici,
2008)
Društvo „‟Klara‟‟ d.d. je u tijeku obračunskog razdoblja provelo razvoj novog proizvoda
za što je u računovodstvenoj evidenciji priznato kao izdaci za razvoj 50.000 kn. Ovo
društvo je podnijelo prijavu za priznavanje patentiranog novog proizvoda Drţavnom
zavodu za intelektualno vlasništvo. Donesena je odluka o priznavanju izdataka za razvoj
proizvoda na ime nematerijalne imovine u pripremi (patent) te je provedeno
preknjiţenje. Plaćena je upravna pristojba na račun drţavnog proračuna 100 kn te je
uplaćena naknada troškova upravnog postupka za ispitivanje prijave patenta na račun
Zavoda u iznosu od 1.500 kn. Nakon objave prijave u sluţbenom glasilu društvo
„‟Klara‟‟ kao podnositelj prijave je podnijelo zahtjev za ispitivanje uvjeta za priznanje
patenta provedbom postupka potpunog ispitivanja za što je platilo upravnu pristojbu u
iznosu od 100 kn te naknadu troškova u iznosu od 3.900 kn. Zavod je donio rješenje o
priznanju patenta na pet godina te je društvo po pozivu Zavoda uplatilo naknadu
troškova za objavu patenta u sluţbenom glasilu u iznosu od 160 kn, 100 kn za izdavanje
patentnog spisa te 150 kn za izdavanje isprave o priznatom pravu i 1.100 kn za
19
odrţavanje patenta za razdoblje od pet godina. 15. lipnja 200x. godine patent je
aktiviran. Obračunata je amortizacija za prvu godinu korištenjem linearne metode.
U trošak nabave patenta kao nematerijalne imovine ulaze izdaci za razvoj patentiranog
proizvoda te sve upravne pristojbe i naknade troškova koje su nastale u svezi
priznavanja patenta od strane Zavoda za intelektualno vlasništvo. Sukladno dobivenom
rješenju i nakon podmirenja propisanih naknada troškova patent je osposobljen za
upotrebu i počinje se obračunavati amortizacija. U navedenom primjeru obračunata je
amortizacija za razdoblje od pola godine. U skladu s propisima, za tzv. „‟odrţavanje
patenta u vaţnosti‟‟ podnositelj patenta je duţan plaćati propisane godišnje naknade
troškova kako mu se ne bi ukinulo dobiveno pravo u obliku patenta. S obzirom da se
radi o troškovima koji će nastati nakon aktiviranja patenta i to na godišnjoj razini u roku
trajanja patenta, navedene naknade treba evidentirati kao trošak poslovanja (425 -
Troškovi naknade za korištenje prava intelektualnog vlasništva).
Tablica 1. Knjiženje – prijava patenta
R.
Br.
OPIS Iznos Konto
Duguje Potraţuje
1. Preknjiţenje izdataka za razvoj 50.000,00 005 001
2. Plaćanje upravne pristojbe i
naknade – prijava patenta
1.600,00 005 100
3. Plaćanje upravne pristojbe i
naknade – priznavanje patenta
4.000,00 005 100
4. Plaćanje naknade troškova za
objavu patenta
1.510,00 005 100
5. Patent je aktiviran 57.110,00 001 005
6. Obračun amortizacije za prvu
godinu
5.711,00 430 009
Izvor: Abramović, K. i suradnici, 2008, «Primjena hrvatskih standarda financijskog
izvještavanja», Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb, str.
193.
20
Primjer 2. Kupnja franšize (vlastita izrada na temelju podataka u Abramović i suradnici,
2008)
Poslovni subjekt »ULI» je sklopio ugovor o franšizi s davateljem franšize društvom
„‟Modna cipela‟‟ d.d na pet godina. Sukladno ugovoru društvo „‟Modna cipela‟‟ d.d.
ispostavilo je fakturu za početnu franšiznu naknadu na 500.000 kn + 25% PDV. Plaćene
su administrativne naknade 10.000 kn. Franšiza je aktivirana.
Kupljena franšiza evidentirana je kao nematerijalna imovina u visini troška nabave koji
obuhvaća kupovnu cijenu i administrativne naknade. MeĎutim, ukoliko se uz ovu
naknadu plaća i godišnja naknada za franšizu kao varijabilni dio (ovisno o prodaji) tada
primatelj franšize takvu naknadu uplaćuje na račun nalogodavca ili kupac direktno
uplaćuje naknadu davatelju franšize.
Tablica2. Knjiženje – kupnja franšize
R.
Br.
OPIS Iznos Konto
Duguje Potraţuje
1. Primljena je faktura za kupljenu
franšizu
500.000,00
110.000,00
610.000,00
005
181
221
2. Plaćanje administrativne nadnade 10.000,00 005 100
3. Franšiza je aktivirana 510.000,00 0014 005
Izvor: Abramović, K. i suradnici, 2008, «Primjena hrvatskih standarda financijskog
izvještavanja», Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb, str.
196.
Primjer 3. Izdaci za razvoj
Društvo „Panadol d.d. organiziralo je projekt razvoja novog lijeka. U tijeku
obračunskog razdoblja nastali su sljedeći troškovi koji se odnose na razvoj novog
proizvoda:
- troškovi materijala po primljenim fakturama dobavljača 70.000 kn + 25% PDV,
21
- troškovi usluga po primljenim fakturama 30.000 kn + 25% PDV, troškovi rada
vlastitih stručnjaka kao troškovi bruto plaća 380.400 kn te troškovi doprinosa na
plaće 65.428,80 kn,
- troškovi amortizacije dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine 35.000 kn.
Postoje uvjeti za kapitaliziranje svih navedenih troškova. Razvijen je i testiran lijek, a
postupak proizvodnje ovog lijeka je osposobljen za upotrebu.
Tablica 3. Primjer knjiženja - izdaci za razvoj
R.
Br.
OPIS Iznos Konto
Duguje Potraţuje
1. Primljena je faktura za materijal
utrošen na projektu razvoja
70.000,00
17.500,00
87.500,00
005
181
221
2. Primljena je faktura za korištene
usluge na projektu razvoja
30.000,00
7.500,00
37.500,00
005
181
221
3. Obračunane su plaće stručnjaka na
projektu razvoja
380.400,00 005 270
4. Obračunati su doprinosi na plaće
stručnjaka na projektu razvoja
65.428,80 005 264
5. Obračunata je amortizacija na
projektu razvoja
35.000,00 005 009, 029
6. Projekt je aktiviran 580.828,80 000 005
Izvor: Vlastita izrada na temelju podataka u Abramović i suradnici, 2008)
Svi izdaci nastali u fazi razvoja su kapitalizirani i evidentirani preko konta pripreme
nakon čega su po završetku projekta i osposobljavanju postupka za proizvodnju novog
lijeka stavljeni u upotrebu kao izdaci za razvoj. Ukoliko nisu ispunjeni preduvjeti za
kapitaliziranje, ovi troškovi trebaju se prikazati isključivo kao troškovi poslovanja.
22
2.2.3. AMORTIZACIJA DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE IMOVINE
Poduzetnik treba procijeniti da li nematerijalna imovina ima ograničeni ili neodreĎeni
vijek uporabe te ako je ograničen, odrediti duljinu vijeka trajanja ili broj proizvodnih ili
drugih sličnih jedinica koje čine taj vijek. Poduzetnik će smatrati da neka nematerijalna
imovina ima neodreĎeni vijek uporabe kada se, temeljem analize svih relevantnih
čimbenika, ne moţe predvidjeti rok do kojeg će imovina moći stvarati buduće
ekonomske koristi kod poduzetnika.
Amortizacija odraţava postupno vremensko i fizičko trošenje dugotrajne nematerijalne i
materijalne imovine, gdje se potrošena vrijednost kalkulativno uračunava u vrijednost
proizvoda i pruţenih usluga ili je trošak razdoblja koji se nadoknaĎuje iz ukupnog
prihoda. Cilj amortizacije je alocirati troškove nabave dugotrajne imovine na rashode
tijekom godina u kojima imovina pridonosi ostvarenju prihoda. Primjena načela
sučeljavanja, kojim se ističe usporedba onih prihoda i rashoda koji se odnose na
obračunsko razdoblje i koji su meĎusobno uvjetovani, iznimno je značajno prilikom
utvrĎivanja troškova nabave dugotrajne imovine tijekom godina u kojima se ostvaruje
korist od upotrebe ove imovine. Kako bi utvrdili dobit potrebno je sučeliti prihode s
rashodima koji su nastali prilikom stvaranja tih prihoda.
Na visinu amortizacije utječu slijedeći čimbenici:
a) osnovica za obračun amortizacije
b) metode amortizacije,
c) stope amortizacije i
d) obračun amortizacije po predmetu
Kako bi se utvrdio iznos amortizacije, uz vijek upotrebe i stope amortizacije poduzeće
treba utvrditi i osnovicu za obračun amortizacije, tj. vrijednost dugotrajne nematerijalne
imovine. Ako se dugotrajna imovina stječe kupnjom, tada osnovicu za obračun
amortizacije dugotrajne nematerijalne imovine čine kupovna cijena, uvozne pristojbe,
nepovratni porezi i svi drugi troškovi koji su nastali prilikom dovoĎenja imovine u
radno stanje za odgovarajuću upotrebu. Kod dugotrajne nematerijalne imovine koja je
23
proizvedena u poduzeću trošak nabave jednak je trošku proizvodnje. Ako je dugotrajna
nematerijalna imovina dobivena kao dar, tada je osnovica za obračun amortizacije
procijenjena fer vrijednost. U praksi se najčešće koristi linearna (pravocrtna) metoda
amortizacije i to zbog svoje jednostavnosti, ali i zato što je Zakonom o porezu na dobit
propisana obveza primjene.
Nematerijalna imovina s neodreĎenim vijekom uporabe ne amortizira se i u tom slučaju
poduzetnik testira nematerijalnu imovinu s neodreĎenim vijekom uporabe za umanjenje
usporeĎujući iznos imovine koji se moţe nadoknaditi s knjigovodstvenom vrijednošću
imovine godišnje, i kad god postoji naznaka da se nematerijalna imovina moţe umanjiti.
Amortizacija će prestati prije trenutka klasificiranja imovine u imovinu koja se drţi za
prodaju (ili uključivanja imovine u imovinu koja je prodana ili rashodovana). Korištena
metoda amortizacije treba odraţavati model u kojem će buduće ekonomske koristi
imovine poduzetnik koristiti. Ako se taj model ne moţe pouzdano odrediti, koristit će se
proporcionalna (linearna) metoda. Trošak amortizacije za svako razdoblje će biti priznat
u računu dobiti i gubitka osim ako ovaj ili drugi Standard to zabrani ili zahtijeva da
bude uključen u knjigovodstvenu vrijednost druge imovine.
24
3. KONCESIJA I EKONOMSKI UĈINCI KONCESIJE
Problematika koncesija u Hrvatskoj je regulirana Zakonom o koncesijama (Narodne
novine, 2012, br. 143) prema kojem se pod pojmom koncesija podrazumijeva pravo
gospodarskoga korištenja prirodnih bogatstava te drugih dobara za koje je zakonom
odreĎeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, pravo obavljanja djelatnosti od
interesa za Republiku Hrvatsku te izgradnja i korištenje objekata i postrojenja potrebnih
za obavljanje tih djelatnosti. Koncesija je ugovorom utvrĎena obveza izmeĎu davatelja i
primatelja koncesije, pri čemu se dogovorne strane obvezuju ispuniti svoje obveze.
Prilikom sklapanje koncesije davatelj koncesije ustupa pravo korištenja odreĎenim
dobrima ili pravom, dok se primatelj koncesije obvezuje plaćati odgovarajuću naknadu.
U nastavku se u dvije tematske jedinice pojašnjavaju: Obiljeţja koncesije kao
gospodarske aktivnosti i Eksploatacija kamena kao vrsta koncesije.
3.1. OBILJEŢJA KONCESIJE KAO GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
Koncesije u Republici Hrvatskoj bile su prisutne i prije njena osamostaljenja, a prvi
Zakon o koncesijama (Narodne novine, broj 89/92) u Republici Hrvatskoj usvojen je
1992. godine. Iznimno saţet propis regulirao je kompleksno pitanje koncesija potpuno
nepromijenjen sve do 2009. godine. Zakon koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009.
godine bio je jedan od ključnih mjerila u Poglavlju V. pregovora o pristupanju
Republike Hrvatske Europskoj uniji. Ministarstvo financija je donošenjem spomenutog
Zakona postalo središnje koordinativno i nadzorno tijelo za koncesije u Republici
Hrvatskoj. I prije stupanja na snagu Zakona, u tu su svrhu utvrĎene i implementirane
mjere praktičnog unaprjeĎenja svih elemenata sustava, pri čemu se posebno izdvaja
Registar koncesija (RK). Registar koncesija je jedinstvena elektronička evidencija svih
ugovora o koncesijama u Republici Hrvatskoj, a u potpunosti je organiziran 2006.
godine.
Odluku o koncesijama donosi Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske, iako to
moţe biti i neko ministarstvo, općinska skupština i sl. Nakon donošenja odluke o
25
koncesiji, koju donosi zakonodavno tijelo, s koncesionarom se sklapa ugovor o
koncesiji koji ima privatnopravno značenje, bez obzira na to koje ga tijelo sklapa.
Odluka o koncesiji donosi se na temelju provedenog javnog prikupljanja ponuda ili
javnog natječaja, a ugovor o koncesiji s uspjelim koncesionarom sklapa poglavarstvo
jedinice lokalne samouprave. Sve obveze i prava koje se odnose na davanje koncesije
nalaze se u Hrvatskom Zakonu o koncesijama.
Koncesije se obično dijele na one koje se odnose na javne koristi, npr. izgradnja pruga,
cesta, luka i slično, i one koje se odnose na iskorištavanje prirodnih bogatstava, npr.
nafte, plina, soli, ruda, mora i drugog. Primatelj koncesije obvezuje se u pravilu
ugovorno da će drţavi, lokalnoj upravi ili samoupravi platiti odreĎenu naknadu bilo
višekratno ili jednokratno (Zakon o koncesijama, Narodne novine, 2012, br. 143).
Zakon o koncesijama iz 2009. godine uvodi pravila i načela sukladna odredbama pravne
stečevine Europske unije koja ureĎuje koncesije, a primarno one koje proizlaze iz
Direktive 2004/18/EZ i Direktive 2004/17/EZ. Time je Republika Hrvatska ispunila
jedno od ključnih mjerila za zatvaranje Poglavlja V . Neposredno po stupanju Zakona
na snagu, započeo je proces usklaĎivanja posebnih (sektorskih) zakona s krovnim
Zakonom, a u svrhu ujednačavanja pravne stečevine na razini cjelokupnog
zakonodavnog okvira za koncesije u Republici Hrvatskoj (Izvješće o koncesijama u
Republici Hrvatskoj, 2012, str. 12).
Od 2009. godine sustav koncesija sastojao se od krovnog zakona o koncesijama i 18
sektorskih zakona koji reguliraju pojedina područja davanja koncesija, proces njihova
usklaĎenja bio je preduvjet ujednačenom ureĎenju zakonodavnog okvira za koncesije u
Republici Hrvatskoj, te transpozicije pravne stečevine Europske unije na sve razine
sustava. Svaki sektorski zakon, uz poštivanje obveznih postupanja i načela iz Zakona o
koncesijama, ureĎuje posebna pitanja vezana za koncesije u svojem području. Time je
postignuta ujednačenost postupanja u davanju svih vrsta koncesija, istovremeno
poštujući posebnosti svakog od sektorskih područja, a izbjegnuta neujednačena
primjena pravila koja su do tada vrijedila u svakom zasebnom sektorskom zakonu.
Ujedno je postignuta pravna sigurnost za investitore, ali i jedinstvena pravna zaštita koja
26
jamči jednakopravnost svakog pojedinog sudionika nadmetanja za davanje koncesije
(Izvješće o koncesijama u Republici Hrvatskoj, 2012, str. 14).
.
Prikaz stanja ugovora o koncesiji u Registru o koncesijama u razdoblju 4.10.2006. do
22.10.2012. (Izvješće o koncesijama u Republici Hrvatskoj, 2012, str. 19):
Datum Nepotpuni ugovori Potpuni ugovori UKUPNO
04.10.2006. 2.356 2.244 4.600
02.01.2007. 1.533 3.155 4.688
28.12.2007. 307 5.555 5.862
03.01.2008. 309 5.568 5.877
13.02.2009. 223 6.501 6.724
28.01.2010. 131 7.099 7.230
30.05.2011. 122 11.849 11.971
22.10.2012. 0 14.008 14.008
Nakon sklapanja ugovora o koncesiji davatelj koncesije dostavlja pravilno popunjeni
UK obrazac i ugovor o koncesiji. Ukoliko davatelj koncesije dostavi nepotpunu i/ili
netočnu dokumentaciju ugovor se smatra nepotpunim, te se davatelju koncesije šalje
obavijest i poţurnica za dostavu točne i ispravne dokumentacije. Time se stvara baza
Registra koncesija koja je jedinstvena elektronička evidencija ugovora i središnji izvor
informacija o svim koncesijama ugovorenim na području Republike Hrvatske. Registar
koncesija ustrojen je na temelju Zakona o koncesijama i u skladu s Pravilnikom o
ustroju i voĎenju Registra koncesija. Vodi ga Ministarstvo financija, a poslove
odrţavanja Registra koncesija obavlja Financijska agencija. Svaka uplata naknade za
koncesiju temeljem uplatnog računa dostavljenog temeljem Obavijesti o upisu u
Registar koncesija vidljiva je u Registru koncesija i Ministarstvo financija prati
pravovremenost uplata naknade za koncesiju. Ukoliko se utvrdi dugovanje, tiska se
Obavijest o dospjeloj, a nepodmirenoj naknadi za koncesiju. (Pravilnik o Registru
koncesija, Narodne novine, 2013, broj 26).
Koncesija za drţavni proračun Hrvatske ima svoje neposredne i posredne financijske
učinke davanjem koncesija. U neposredne učinke ulazi stalan dio koncesijske naknade i
promjenjivi ili varijabilni dio koncesijske naknade, dok posredne financijske učinke
davanja koncesije čine porezi koji se takoĎer uplaćuju u drţavni proračun. To su porez
27
na dobit, porez na dohodak i doprinosi vezani uz plaće te porez na dodanu vrijednost.
Potencijalni prihodi od izdavanja koncesije se raspodjeljuju na drţavnu, ţupanijsku i
lokalnu razinu.
Raspodjela prihoda i načini podjele naknada za koncesiju definirani su odredbama
posebnih zakona, sukladno Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave, odnosno pripadajućoj Naredbi o načinu uplaćivanja prihoda
proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba. U
podjeli prema vrstama koncesija, prihodi se dijele na (Izvješće o koncesijama u
Republici Hrvatskoj, 2012, str. 25):
- Izravne prihode drţavnog proračuna Republike Hrvatske u koje ulaze:
- naknada za koncesije na vodama i vodnom dobru,
- naknada za koncesije za igračnice,
- naknada za eksploataciju plina,
- naknada za koncesije u javnim telekomunikacijama i za uporabu radio
frekvencija, te
- naknada za koncesije na javnim cestama.
- – drţave i grada/općine uključuju:
- naknadu za koncesije za mineralne i termalne vode (drţava: 50%,
grad/općina: 50%),
- naknadu za koncesije za javnu vodoopskrbu (drţava: 70%, grad/općina:
30%),
- naknadu za koncesije za poljoprivredno zemljište u vlasništvu RH (drţava:
50%, grad/općina: 50%), te
- naknade za koncesiju za osnivanje slobodne zone.
- -drţave, ţupanije i grada/općine koje čine:
- naknada za koncesije na pomorskom dobru,
- naknada za otkopanu količinu neenergetskih mineralnih sirovina,
- naknada za pridobivenu količinu energetskih mineralnih sirovina za plin i
- naknadu za pridobivenu količinu energetskih mineralnih sirovina za naftu i
kondenzat.
- -drţave i ţupanije čine:
28
- naknada za koncesije prava lova (drţava: 40%, ţupanija: 60%) i
- naknada za koncesije za gospodarsko korištenje voda (drţava: 20%, ţupanija:
80%).
-
- naknada za koncesije koje su sukladno zakonskim i podzakonskim aktima
odreĎene kao direktni prihod jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave.
Prihodi od koncesija u najvećem dijelu su prihodi drţavnog proračuna, no ovisno o
pojedinoj vrsti koncesije prihodi se u odreĎenim omjerima dijele izmeĎu drţavnog
proračuna ili proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (JLPRS)
i/ili su izravni prihodi JLPRS koji se ne dijele s drţavom. Podjela prihoda ureĎena je
podzakonskim aktima koji se referiraju na pojedinu vrstu koncesije, odnosno zakonski
akt koji istu regulira. Prema Zakonu o koncesijama, naknada za koncesiju jest naknada
koju plaća koncesionar na temelju ugovora o koncesiji. Koncesionar je duţan plaćati
novčanu naknadu za koncesiju u iznosu i na način kako je to ureĎeno ugovorom o
koncesiji, osim ako plaćanje naknade za koncesiju nije ekonomski opravdano. Visina
naknade za koncesiju odreĎuje ovisno o vrsti djelatnosti, roku trajanja koncesije,
poslovnom riziku i očekivanoj dobiti, opremljenosti i površini općeg, odnosno javnog
dobra. Na spomenutim načelima, posebni propisi, odnosno njihovi podzakonski akti,
ureduju točan iznos naknade za koncesiju u područjima koja ureĎuju te mehanizam
njezina izračuna. Ugovorom o koncesiji, u skladu s dokumentacijom za nadmetanje,
moţe se odrediti mogućnost promjene visine naknade u odreĎenom vremenskom
razdoblju. Promjene koje su u tim slučajevima moguće ovise o samom davatelju
koncesije, ali i odredbama koje su sastavni dio ugovora o koncesiji. Naknade za
koncesiju rasporeĎuju se u omjeru koji je odreĎen posebnim propisima kojima se
ureduje pojedina vrsta koncesije. S gledišta proračunskog računovodstva, prihodi od
naknada za koncesije u drţavnom se proračunu evidentiraju kao prihod od nefinancijske
imovine. Prihodi od naknada za koncesije čine najveći udio u prihodima od
nefinancijske imovine te uvelike utječu na kretanje stavke u proračunu (Izvješće o
koncesijama u Republici Hrvatskoj, 2012, str. 23).
29
Prihodi od koncesija od 2005. do 2011. godine (Izvješće o koncesijama u Republici
Hrvatskoj, 2012, str. 24):
2005. 282.138.836
2006. 337.828.580
2007. 1.921.139.916
2008. 470.370.606
2009. 689.526.066
2010. 645.125.920
2011. 738.112.143
Od 2009. godine, stupanjem na snagu tadašnjeg Zakona o koncesijama biljeţi se
dodatni rast prihoda od koncesija, tako da je 2009. godine ostvaren ukupni prihod u
iznosu od 689,5 milijuna kuna. Time je u prvoj godini uvoĎenja novog krovnog zakona
o koncesijama primjetan godišnji rast koncesijskih prihoda od 46,6% u odnosu na
prethodnu godinu. Tijekom 2010. godine slijedi blago usporavanje prikupljenih prihoda
od koncesijskih naknada što je dijelom bila posljedica i oteţanih prilika u gospodarstvu
koji su rezultirale smanjenjem ekonomske aktivnosti, pa time i smanjenjem koncesijskih
naknada za 6,4% u odnosu na 2009. godinu. Tijekom 2011. godine zabiljeţen je
godišnji rast od 14,4% u odnosu na 2010. godinu, tako da je u 2011. godini ukupno
prihodovano 738,1 milijuna kuna.
U 2012. godini prihodi drţavnog proračuna od koncesija iznosili su 909.446.892,68
kuna i čine 69% prihoda od nefinancijske imovine ili 1% ukupnih prihoda drţavnog
proračuna (www.mfin.hr, 1.8.2013.).
U strukturi izravnih prihoda drţavnog proračuna Republike Hrvatske u razdoblju od
2005. do rujna 2012. godine najviše je ostvareno prihoda od naknada za koncesije u
javnim telekomunikacijama i za uporabu radio frekvencija u iznosu od 2.687,3 milijuna
kuna (52%) te naknada za koncesije na javnim cestama 1.482,2 milijuna kuna (29%).
Najmanji udio u prihodima drţavnog proračuna Republike Hrvatske (2%) ostvaren je od
naknada za koncesije na vodama i vodnom gospodarstvu te je u navedenom razdoblju
iznosio 106,9 milijuna kuna
30
Prihodi gradova, općina i ţupanija s osnova naknade za koncesije odnosi se na vlastite
prihode koji se ne dijele s drugim razinama vlasti te predstavljaju isključivo prihod
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Koncesijska odobrenja ne
smatraju se ugovorom o koncesiji u smislu Zakona o koncesijama. Tim više što taj
krovni zakon ista ni ne ureĎuje. Koncesijska odobrenja su akti javne vlasti kojima se
dodjeljuje odreĎeno pravo obavljanja gospodarske aktivnosti, a kojim se dobro dano na
korištenje ne isključuje od opće uporabe. Ovakva se odobrenja daju na rokove od
nekoliko dana do maksimalno 5 godina. Koncesijska odobrenja su isključivo u
nadleţnosti jedinica lokalne samouprave (JLS), a izdaje ih vijeće za dodjelu
koncesijskih odobrenja koje imenuje gradsko/općinsko vijeće (Izvješće o koncesijama u
Republici Hrvatskoj, 2012, str. 31).
Naknada se koristi za gospodarski razvoj lokalne zajednice te zaštitu okoliša i prirode,
ako posebnim zakonskim ili podzakonskim aktima nije drukčije odreĎeno i to su
redovito dugoročno planirana sredstva za razvoj lokalnih zajednica. Visinu naknade
odreĎuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, a kontrolu izdvajanja i
korištenja sredstava obavlja Ministarstvo financija.
Koncesionari plaćaju odreĎenu naknadu za dobivenu koncesiju koja se sastoji od
jednokratne naknade i odreĎenog varijabilnog dijela koji se najčešće povezuje s
ostvarenim prihodima od iskorištavanja predmeta koncesije. Stečenu koncesiju
koncesionar evidentira kao dugotrajnu nematerijalnu imovinu za dio ugovorene i
plaćene jednokratne naknade. Iznos koncesije amortizira se u razdoblju vijeka trajanja
koncesije odreĎenog ugovorom o koncesiji. Varijabilni dio naknade je plaćanje
koncesije u obrocima pri čemu se izdaci knjiţe kao troškovi poslovanja jer je tim
načinom trošak koncesije već razgraničen kroz razdoblja ostvarivanja ekonomske
koristi od koncesije (Draţić – Lutilsky i suradnici, 2010, str. 212).
Uz koncesiju veţe se pojam sluţnosti. Sluţnost je stvarno pravo koje svojem nositelju
daje ovlaštenje da se koristi tuĎom stvari u odreĎenom opsegu. Pozitivna sluţnost je
pravo nositelja da nešto čini na tuĎoj stvari, npr. prolazi preko zemljišta, pristup vodi i
slično, a negativna sluţnost je pravo da se od vlasnika stvari zahtijeva da nešto na svoj
31
stvari ne čini. Sluţnost moţe biti stvarna i osobna. Stvarna sluţnost je pravo koje je
povezano s nepokretnom stvari i pripada svakom tko je vlasnik odnosnih nekretninama
tako da promjene vlasništva ne mijenjaju samo pravo. Osobna sluţnost je stvarno pravo
na tuĎoj stvari na osnovi kojeg odreĎena osoba moţe upotrebljavati tu stvar. U osobne
sluţnosti ubrajaju se pravo uţivanja, pravo porabe i pravo stanovanja. Nositelj prava
osobne sluţnosti mora tuĎu stvar koristiti tako, da se očuva njezina bit (Mikić i
suradnici, 2011, str. 862).
Zakon o koncesijama iz 2012. uvodi unaprjeĎenja u odnosu na postojeći propis iz 2008.
godine. Zakon uvodi odreĎene izmjene u odnosu na definiciju svake od vrsta koncesija
(koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra, koncesija za javne radove i
koncesija za javne usluge), a čime se vrši dodatna prilagodba pravnoj stečevini, ali i
rješavaju upiti obveznika zakona vezani za identifikaciju vrste koncesije u praksi.
Ujedno se u definicije koncesija uvodi pojam operativnog rizika, kao sastavnog
elementa projektnog ugovornog odnosa, te obveza preuzimanja ovog rizika istog od
strane koncesionara. Time se umanjuje mogućnost nastanka negativnih fiskalnih
učinaka na proračun, te povećava dodana vrijednost koncesijskih projekata. Neriješeni
imovinsko-pravni odnosi na nekretninama koji se daju u koncesiju česta su prepreka
uspješnoj realizaciji koncesija u Republici Hrvatskoj. Nedovoljna odgovornost davatelja
koncesija u tom smislu, nespremnost na konkretan angaţman davatelja, te pokretanje
postupaka davanja koncesija bez ''čiste situacije'' dovodi u zabludu potencijalne
investitore, otvara vrata riziku ''odugovlačenja projekata'', te povlači mogućnost obveze
naknade štete. U cilju postizanja efikasnijeg i transparentnijeg procesa realizacije
koncesijskih investicijskih projekata, Zakon uvodi odredbe kojima se ureĎuju
imovinsko-pravni odnosi, pri čemu se uvodi obveza davatelja koncesije da imovinsko-
pravne odnose koji se vezuju uz projekt razriješi prije početka natječaja ili da pak s
postojećim uvjetima upozna sve investitore koji iskazuju interes za sudjelovanje u
nadmetanju (Izvješće o koncesijama u Republici Hrvatskoj, 2012, str. 41).
Od trenutka uspostave Registra koncesija do danas svi ključni statistički pokazatelji
ukazuju na značajne pozitivne pomake u sustavu koncesija, počevši od broja
dodijeljenih ugovora do prihoda od naknada za koncesije. U listopadu 2006. godine u
32
Registru je bilo evidentirano 4.600 ugovora o koncesijama, dok podaci krajem listopada
2012. godine ukazuju na 14.008 ugovora o koncesijama koji se nalaze u evidenciji
Registra. U razdoblju od 2001. do rujna 2012. godine ukupni prihodi drţavnog
proračuna Republike Hrvatske od naknada za koncesiju iznose 6.815,2 milijuna kuna.
3.2. EKSPLOATACIJA KAMENA KAO VRSTA KONCESIJE
Zakonom o rudarstvu se odreĎuje način na koji se dobra od interesa za RH mogu
upotrebljavati i iskorištavati, ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za
ograničenja kojima su podvrgnuta. Zakonom o rudarstvu regulirani su uvjeti
eksploatacije rudnog blaga. Obzirom da je rudno blago u vlasništvu drţave, sva
trgovačka društva i obrtnici koji se bave eksploatacijom mineralnih sirovina tretiraju se
drugačije od gospodarskih subjekata u drugim gospodarskim granama i moraju plaćati,
osim uobičajenih poreza i tzv. naknadu za eksploataciju mineralnih sirovina i ostale
poreze i takse koje je propisala drţava (fiskalni sustav) upravo na osnovi vlasništva nad
rudnim blagom. U tom sustavu poreza standardnim porezima (korporativni) pridodaju
se naknada za eksploataciju mineralnih sirovina u fiksnom i varijabilnom dijelu kao i
posebni porezi na eksploataciju koje definiraju Vlade pojedinih drţava kako bi ostvarile
ţeljeni udio prihoda od eksploatacije mineralnih sirovina.
Prema podacima Hrvatske gospodarske komore iz 2008. godine eksploatacija kamena i
ostalih ruda je prema ekonomskoj isplativosti na drugom mjestu meĎu gospodarskim
granama u Hrvatskoj, a eksploatacijom kamena bavi se više od 400 poduzeća.
Gospodarski subjekti bave se istraţivanjem i eksploatacijom mineralnih sirovina na
temelju dobivenih koncesija koje dodjeljuju ţupanijski uredi za gospodarstvo.
Stanovništvo u okolici kamenoloma trpi štetu zbog buke, vibracija i prašine, štetu trpi
priroda i okoliš, a samim time i drţava zbog devastacije okoliša, gubitka resursa te
neplaćanja koncesijskih naknada i poreza (http://www.poslovni.hr/, 28.7.2013).
Strategija prostornog ureĎenja obvezuje Republiku Hrvatsku, u djelu Osnove za
planiranje i usklaĎivanje prostornog razvitka, na odreĎivanje prioritetnih djelatnosti
namjene iskorištavanja prostora. Gospodarske djelatnosti koje se zbog tehnološke
33
vezanosti na resurs mogu obavljati samo na odreĎenom prostoru imaju na tom prostoru
prioritet, a pobliţe se odreĎuju prema lokalnim uvjetima, utjecaju na razvoj naselja,
zaštiti okoliša i očuvanju prirodnih i kulturnih vrijednosti. Republika Hrvatska je bogata
sirovinama za proizvodnju graĎevnih materijala (Tušar, 2002, str. 356).
Na područjima rudarske aktivnosti eksploataciju kamena vaţno je uskladiti s potrebama
trţišta, ali i omogućiti brţi gospodarski razvitak i stvaranje uvjeta lokalnom
stanovništvu za ostanak na tom području. Podloga za aktivnosti u prostoru jest usvojeni
Prostorni plan i zakonodavni propisi. Zakonom o prostornom ureĎenju osigurava se
gospodarenje i zaštita prostora Republike Hrvatske kao osobito vrijedno i ograničeno
nacionalno dobro. Svaki zahvat u prostoru, pa tako i eksploatacija mineralnih sirovina,
mora se provoditi u skladu s dokumentima prostornog ureĎenja. Za svaki kamenolom,
bilo novi ili postojeći, nuţno je na temelju odredaba Zakona o zaštiti okoliša, Pravilnika
o procjeni utjecaja na okoliš i popisa zahvata koji su navedeni u Pravilniku, izraditi
Studiju utjecaja na okoliš (Tušar, 2002, str. 358).
Eksploatacija mineralnih sirovina pripada području rudarske djelatnosti i izuzetno je
vaţna za društvo u cjelini. Ona uz svoje prednosti ima i brojne negativne posljedice,
posebice na okoliš, a koje su rezultat rudarske djelatnosti. Pripadnost mineralnih
sirovina u vlasništvu je Republike Hrvatske te se one kao neobnovljivo prirodno
bogatstvo stavljaju pod zaštitu u smislu njihova racionalnog iskorištavanja. OdreĎena su
tijela drţavne uprave koja izdaju odobrenje za istraţivanje i/ili za eksploataciju
mineralnih sirovina, a propisana je i naknada od vrijednosti sirovine. Zakonom o
koncesijama utvrĎeni su uvjeti pod kojima se stječe pravo (koncesija) istraţivanja ili
eksploatacije mineralnih sirovina. Svaki površinski zahvat na tlu i u tlo ostavlja
otvorene trag u prirodnom okolišu. Utjecaji na okoliš na mjestu lokacije kamenoloma
jesu opterećenje okolnog područja bukom i prašinom te gradnjom pristupnih i radnih
cesta te drugom pratećom infrastrukturom. Racionalno prilaţenje problemu odnosa
čovjek-okoliš uvjetovano je solidnim poznavanjem zakonitosti tih odnosa, temeljnih
načela iskorištavanja prirodnih izvorišta sirovina i kompleksne ekološke interakcije
izmeĎu ţive i neţive prirode te promjena izazvanih ljudskom djelatnošću. Promišljeno
gospodarenje prirodnim bogatstvima u skladu s ljudskim potrebama, uz odrţavanje
34
osnovnih prirodnih odnosa na mjestu provoĎenja aktivnosti, jest i gospodarsko pitanje
uz uvaţavanje socio-političkih odnosa. Paţljivim planiranjem moţe se produţiti „ţivot“
odnosno razdoblje eksploatacije kamenoloma. Obveza je poduzeća svake godine
dostavljati izvještaj o rezervama mineralnih sirovina u kojem se navodi vrsta
mineralne sirovine, naziv eksploatacijskog polja i vrsta leţišta, a utvrĎuju se ukupne
eksploatacijske rezerve. Pravilnikom o rezervama, koji je donijelo Ministarstvo
gospodarstva, ovi se podaci dostavlja ju tijelu drţavne uprave, a komisija Ministarstva
gospodarstva ih potvrĎuje u vremenu od 5 godina.
Davatelji koncesija zaduţeni su pratiti i izvještavati Ministarstvo financija o svim
uočenim nepravilnostima i kršenjima odredaba iz ugovora o koncesiji. Svrha
provoĎenja mjera Ministarstva financija podrazumijevala je stalno pokretanje
pravovremenih financijskih nadzora i inspekcijskih kontrola nad koncesionarima radi
sprječavanja moguće štete za drţavni proračun Republike Hrvatske. Drţavni inspektorat
je provodio samostalne postupke inspekcija koje se za područje koncesija mogu
usmjeriti u područje rudarenja, odnosno rudarskih inspekcija. Prioritetna zadaća
rudarskih inspektora ogleda se na provoĎenju postupaka radi utvrĎivanja legaliteta na
istraţivanju i eksploataciji mineralnih sirovina, odnosno na rješavanju predmeta
usmjerenih eksploataciji mineralnih sirovina bez ishoĎene koncesije za eksploataciju
mineralnih sirovina, s ciljem sprječavanja otuĎenja rudnog blaga kao imovine
Republike Hrvatske, te procesuiranja nelegalnih radnji sukladno zakonu. Oni su u
razdoblju od 2005. do 2011. godine obavili ukupno 3.069 inspekcijskih nadzora
rudarskih subjekata u skladu Programa rada Drţavnog inspektorata (Izvješće o
koncesijama u Republici Hrvatskoj, 2012, str. 37).
Aktivnost rudarskih inspektora odvijala se prioritetno na utvrĎivanju legaliteta na
istraţivanju i eksploataciji mineralnih sirovina, odnosno na rješavanju predmeta
eksploatacije mineralnih sirovina bez ishoĎene rudarske koncesije za izvoĎenje
rudarskih radova. Po utvrĎenim nepravilnostima donošene su upravne mjere u vidu
rješenja o zabrani izvoĎenja rudarskih radova ili korištenja postrojenja, provoĎeni su
postupci kontrole izvršenja rješenja, te su sukladno kaznenim odredbama pokretani
prekršajni i kazneni postupci, kao i zahtjevi za oduzimanje imovinske koristi stečene
nelegalnom eksploatacijom mineralnih sirovina. U razdoblju od 2005. do 2011. godine
35
donijeto je 299 rješenja o zabrani eksploatacije mineralnih sirovina na području
Republike Hrvatske, pri čemu su rudarski inspektori u postupku inspekcijskog nadzora
utvrdili da je bez rudarske koncesije za izvoĎenje rudarskih radova ostvarena imovinska
korist stečena bespravnom eksploatacijom mineralnih sirovina u iznosu preko 280,9
milijuna kuna. U listopadu 2012. godine ukupan dug po dospjelim nepodmirenim
obvezama za koncesije iznosio je 133,6 milijuna kuna. Najveći broj duţnika nalazi se u
najniţem razredu iznosa duga do 500 kuna. Broj duţnika smanjuje se sa visinom duga,
što znaci da manji broj duţnika kumulira značajne iznose dugovanja.
Naknada za eksploataciju mineralnih sirovina specifična je zakonska obveza i vezana
samo za eksploataciju mineralnih sirovina i ujedno je jedna od značajnih koristi za
društvo. Kao osnovica za obračun naknada uglavnom je ukupni prihod ili ostvarena
dobit, količina eksploatirane količine materijala i veličina zauzetog prostora. Naknada
za eksploataciju mineralnih sirovina zakonska je obveza i predstavlja prihod Republike
Hrvatske i prihod općina/gradova na čijem se području eksploatacija mineralnih
sirovina obavlja.
36
4. KONCESIJA KAO OBLIK DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE
IMOVINE U PODUZEĆU KAMENOLOMI KRAŠIĆ D.O.O.
Tijekom 90-tih godina nakon osnivanja Javnog poduzeća Hrvatske šume osnovano je
profitno trgovačko poduzeće Kamenolomi Krašić d.o.o. i upisano u registar Trgovačkog
suda. Nakon upisa u Trgovački sud neophodno i nuţno je postalo traţenje koncesije za
eksploataciju kamena. Nakon toga slijedilo je dobivanje rudarske koncesije za
eksploataciju mineralnih sirovina odnosno tehničko-graĎevnog kamena čime su nastale
obveze poduzeća Kamenolomi Krašić prema davatelju koncesije.
U nastavku se u tri tematske jedinice pojašnjavaju: Profil poduzeća i pokazatelji
poslovanja, Ugovor o koncesiji i Računovodstveno evidentiranje koncesije.
4.1. PROFIL PODUZEĆA I POKAZATELJI POSLOVANJA
Početak bavljenja djelatnosti kamenoloma na području Šumskog gospodarstva Karlovac
započelo je 1970. godine u Šumariji Jastrebarsko. Tijekom 1974. i 1975. godine u
predjelu Slapnica na području Šumarije Krašić izgraĎeno je postrojenje za proizvodnju
tehničkog kamena koje je pušteno u rad 9.11.1975. godine. Od 1.1.1976.godine s radom
je počeo Kamenolom Slapnica u sastavu Šumarije Krašić. Krajem 1990-tih ukidaju se
sva šumska gospodarstva, pa je početkom 1991. godine formirano javno poduzeće
Hrvatske šume p.o. Zagreb s Upravama šuma kao pravnim sljednicima gospodarstava.
Unutar Uprave šuma Karlovac s radom je nastavila Radna jedinica Kamenolom
Slapnica. Temeljem odluke Upravnog odbora Hrvatskih šuma o prihvaćanju Elaborata o
ekonomskoj opravdanosti osnivanja društva s ograničenom odgovornošću Kamenolomi
Krašić d.o.o. i Izjave o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću Kamenolomi
Krašić d.o.o. od Radne jedinice Kamenolom Slapnica Krašić u sastavu Uprave šuma
Karlovac formirano je društvo kćer Kamenolomi Krašić d.o.o. te upisano u sudski
registar Trgovačkog suda u Zagrebu, a počelo je s radom 1.10.1997. godine. Osnivač
poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o. i jedini član društva su Hrvatske šume koje
imenuju Nadzorni odbor društva. Razlozi za osnivanje poduzeća za eksploataciju i
37
preradu kamena bili su vlastite potrebe za kamenom radi izgradnje i odrţavanja šumskih
cesta, ali i potreba šireg trţišta za što se ubrzo i uvidjela ekonomska opravdanost
(Interni podaci Društva Kamenolomi Krašić d.o.o.).
Misija tvrtke je kontinuirano i neumorno praćenje potreba poslovnih partnera diljem
Hrvatske kako bi im svojom profesionalnošću i kvalitetom olakšali postizanje strateških
ciljeva. Imperativ kvalitete, stalan i siguran rast, komunikacija s trţištem, praćenje
tehnološkog razvoja, poticajna radna okolina za radnike te poţeljnost suradnje s
partnerima i s tvrtkom glavni su ciljevi kojima se kontinuirano teţi. Vizija tvrtke
Kamenolomi Krašić d.o.o. obuhvaća prisutnost velikog dijela proizvoda na domaćem
trţištu, vodstvo u primjeni novih tehnologija, te visoka razina pouzdanosti za poslovne
partnere i zaposlenike.
Organizacijska struktura poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o. organizirana je prema
funkcionalnom principu, te s obzirom da se radi o vrlo malom poduzeću sastoji se od
najnuţnijih elemenata koji omogućavaju izvršavanje postavljenih ciljeva.
Shema 2. Organizacijska struktura poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.
Izvor: Vlastita izrada prema internim podacima poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.
Organizacijski resursi predstavljaju prirodne i proizvedene resurse, kao i ljudska znanja
i sposobnosti kojima se mogu koristiti, bilo neposredno u potrošnji kao sredstvima za
proizvodnju odreĎenih proizvoda ili za pruţanje odgovarajućih usluga. Najznačajniji
resursi poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o. je upravo eksploatacijska sirovina odnosno
DIREKTOR
RAČUNOVODSTVO
I FINANCIJEPROIZVODNJA ODRŽAVANJE
ISTRAŽIVANJE I
RAZVOJTRANSPORT
TAJNICA
38
stijena dolomitnog kamena koja je prirodno ograničena. Zbog toga polaţe se puno
napora u odjelu istraţivanje i razvoj kako bi se što ekonomičnije vodila proizvodnja sa
što manjim gubicima te se vodi velika briga za zaštitu okoliša.
Slika 1. Kamenolomi Krašić d.o.o. - Iskop
Izvor: http://portal.hrsume.hr/index.php/hr, 15.3.2013.
Vodeći računa o svojim kupcima izgradili su vlastiti laboratorij za provjeravanje
kvalitete agregata koji se primjenjuju u graĎevinarstvu. Na taj način nastoji se odrţavati
i unaprjeĎivati proizvode kako bi se zadovoljile sve potrebe kupaca i odrţali što
korektniji i fleksibilniji odnos, sa više povjerenja i poštovanja. Certifikati za kvalitetu i
kakvoću proizvoda mogu se smatrati snagom prodaje, jer je to potvrda kvalitete, a time i
osiguran plasman proizvoda za asfaltne ceste, električne stupove, nasipe uz ţeljezničke
pruge i dr.
Osnovna djelatnost tvrtke Kamenolomi Krašić je vaĎenje ukrasnog kamena, kamena za
gradnju, vapnenca, gipsa, krede i škriljevca. Proizvodni asortiman poduzeća
Kamenolomi Krašić d.o.o. sastoji se od sljedećih proizvoda:
Lomljeni kamen i pikhamirani kamen
Drobljeni kamen – FRAKCIJA 0-4 mm
Drobljeni kamen – FRAKCIJA 4-8 mm
Drobljeni kamen – FRAKCIJA 8-16mm
39
Drobljeni kamen – FRAKCIJA 16-32 mm
Nasipni materijal
Kamen čiji mineralno-geološki sastav te fizičko-mehaničke karakteristike zadovoljavaju
tehničke uvjete za primjenu u graditeljstvu (niskogradnji i visokogradnji) ima naziv
tehnički graĎevni kamen. Odnosno, pod tehničko-graĎevnim kamenom
podrazumijevaju se sve vrste prirodnog kamena koje su od stijene odlomljene i koji se
koristi u graditeljstvu za potrebe niskogradnje i visokogradnje. Kamen se kao graĎevni
kamen moţe koristiti na više načina.
Lomljeni kamen - dobiven iz leţišta odnosno stijene koja se buši prema projektu i
minira od strane ovlaštenih minera kako bi se odlomila odreĎena količina kamena koji
je nepravilnog oblika, s neravnim površinama i različite veličine te se kao takav koristi
za kamene nasipe, kamenu ispunu površina, za podloge cesta, kao i za dobivanje
drobljenog kamena. Isto tako moţe biti i kao lomljeni kamen za zidanje različitih
objekata (ograda, obloţnih i potpomih zidova, propusta, temelja, stupova manjih
mostova itd.). Drobljeni kamen (drobljenik) dobiva se od odminiranog lomljenog
kamena koji se predrobljava u primarnom postrojenju (drobilici). Nakon drobljenja
prosijava se i razdvaja po krupnoći. Uobičajen naziv za ovakav kamen je tucanik, iako
je značenje tucanika drukčije, jer tucanik je naziv za materijal koji se dobiva
usitnjavanjem kamena ručnim alatom.
Mljeveni kamen dobiva se u slijedećoj fazi proizvodnje gdje se deblje frakcije melju u
mlinu i dobiva se frakcija 0-4 mm koja sluţi za zidanje i ţbukanje, te frakcija 4-8 mm
koja je takoĎer za zidanje i posipalo za ceste u zimskim mjesecima. ObraĎeni kamen ili
pikhamirani dobiva se obradom krupnih kamena tako da se strojem odnosno
pikhamerom razbija na pribliţnu veličinu. Koristi se uglavnom za dekoraciju kao
arhitektonsko-ukrasni kamen i za zidanje nasipa. Tehnički graĎevni kamen ima izuzetno
veliki gospodarski značaj s obzirom na njegovu široku primjenu u graditeljstvu. Ima
relativno nisku cijenu u odnosu na druge graĎevne materijale, te se zbog toga danas
količine rabljenog tehničko- graĎevnog kamena mjere u milijunima tona.
40
U nastavku diplomskog rada obraĎuju se pokazatelji uspješnosti poslovanja poduzeća
Kamenolomi Krašić:
- pokazatelji likvidnosti
- pokazatelji zaduţenosti
- pokazatelji obrtaja aktivnosti
- pokazatelji profitabilnosti
Podaci su preuzeti iz Godišnjih financijskih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić, za
razdoblje od 2007. do 2011. godine.
Pokazatelji likvidnosti se koriste za procjenu sposobnosti poduzeća da udovolji
kratkoročnim obvezama. Općenito pojam likvidnost označava lakoću realizacije,
odnosno sposobnost da se sredstva mogu brzo i lako pretvoriti u novac, pa se govori o
apsolutnoj likvidnosti (Popović i Vitezić, 2009, str. 424). Najčešći pokazatelji
likvidnosti su tekuća likvidnost, ubrzana likvidnost i financijska stabilnost.
Financijska stabilnost:
Godina Dugotrajna imovina Kapital + dugoročne obveze Pokazatelj
2007. 1.726.100 4.812.214 + 0 0,36
2008. 1.711.890 5.806.556 + 0 0,29
2009. 1.501.479 8.306.384 + 0 0,18
2010. 1.279.540 8.847.305 + 0 0,14
2011. 1.163.894 9.273.341 + 0 0,12
Tekuća likvidnost
Godina Kratkoročna imovina Kratkoročne obveze Pokazatelj
2007. 7.073.463 3.303.490 2,14
2008. 10.672.514 5.446.547 1,96
2009. 13.137.011 4.762.687 2,76
2010. 11.964.060 2.538.556 4,71
2011. 13.280.108 3.427.877 3,87
41
Ubrzana likvidnosti
Godina Kratkoročna imovina - Zalihe Kratkoročne obveze Pokazatelj
2007. 7.073.463 685.624 3.303.490 1,93
2008. 10.672.514 210.731 5.446.547 1,92
2009. 13.137.011 97.623 4.762.687 2,74
2010. 11.964.060 390.674 2.538.556 4,56
2011. 13.280.108 879.876 3.427.877 3,62
U tablici 4. i grafikonu 1. prikazani su pokazatelji likvidnosti i financijske stabilnosti za
razdoblje od 2007. do 2011. godine.
Tablica 4. Pokazatelji likvidnosti
Godina Financijska stabilnost Tekuća likvidnost Ubrzana likvidnost
2007. 0,36 2,14 1,93
2008. 0,29 1,96 1,92
2009. 0,18 2,76 2,74
2010. 0,14 4,71 4,56
2011. 0,12 3,87 3,62
Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić
Grafikon 1. Pokazatelji likvidnosti
Pokazatelji likvidnosti
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
4
4,5
5
2007. 2008. 2009. 2010. 2011.
Financijska stabilnost
Tekuća likvidnost
Ubrzana likvidnost
Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić
42
Iz navedenih podataka moţe se zaključiti kako je poduzeće Kamenolomi Krašić
financijski stabilno. Pokazatelji financijske stabilnosti kreću se u rasponu od 0,36 u
2007. godini i svake godine su sve niţi. Na to upućuje i iznos dugotrajne imovine koji je
najveći u 2007. godini i potom sve niţi, a kapital je najniţi u 2007. godini i potom je sve
veće vrijednosti, pa je i pokazatelj financijske stabilnosti u 2011. godini najniţi i iznosi
0,12.
Pokazatelj tekuće likvidnosti je zadovoljavajući i samo u 2008. godini je niţi od 2, a
najveći je u 2010. godini, što znači da poduzeće ima četiri puta više kratkotrajne
imovine nego što su kratkoročne obveze koje dolaze na naplatu. Pokazatelj ubrzane
likvidnosti je nešto niţi, ali isto tako zadovoljavajući i visok u 2010. godini, što govori
da zalihe ne utječu na likvidnost poslovanja.
Pokazatelji zaduţenosti mjere stupanj zaduţenosti poduzeća. Oni mjere koliko se
poduzeće financira iz tuĎih sredstava, odnosno koliko je imovine financirano iz
vlastitog kapitala. Najčešći pokazatelji zaduţenosti su pokazatelj zaduţenosti,
pokazatelj vlastitog financiranja, pokazatelj financiranja, pokazatelj pokrića kamata,
faktor zaduţenosti, stupanj pokrića I i stupanj pokrića II. U radu se obraĎuju faktor
zaduţenosti i pokazatelj financiranja.
Zaduţenost
Godina Ukupne obveze Ukupna imovina Pokazatelj
2007. 3.303.490 8.799.563 0,38
2008. 5.446.547 12.384.404 0,44
2009. 4.762.687 14.638.490 0,33
2010. 2.538.556 13.243.590 0,19
2011. 3.427.877 14.444.002 0,24
Omjer financiranja
Godina Ukupne obveze Kapital Pokazatelj
2007. 3.303.490 4.812.214 0,69
2008. 5.446.547 5.806.556 0,94
43
2009. 4.762.687 8.306.384 0,57
2010. 2.538.556 8.847.305 0,29
2011. 3.427.877 9.273.341 0,37
U tablici 5. i grafikonu 2. prikazani su pokazatelji zaduţenosti poduzeća Kamenolomi
Krašić za razdoblje od 2007. do 2011. godine.
Tablica 5. Pokazatelji zaduženosti
Godina Zaduţenost Omjer financiranja
2007. 0,38 0,69
2008. 0,44 0,94
2009. 0,33 0,57
2010. 0,19 0,29
2011. 0,24 0,37
Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić
Grafikon 2. Pokazatelji zaduženosti
Pokazatelji zaduţenosti
0
0,1
0,2
0,3
0,4
0,5
0,6
0,7
0,8
0,9
1
2007. 2008. 2009. 2010. 2011.
Omjer financiranja
Zaduţenost
Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić
Pokazatelj zaduţenosti ili faktor zaduţenosti u razdoblju od 2007. do 2011. godine
kretao se neujednačeno. U 2007. godini iznosi 0,38 što znači da se 38% imovine
44
financira iz ukupnih obveza. U 2011. godini je slična situacija 37% imovine financira se
iz dugovanja. Najmanji faktor zaduţenosti je u 2010. godini i pokazuje da se samo 19%
imovine financira iz obveza, dok je najlošija situacija u 2008. godini (44%).
Kod omjera financiranja u 2007. godini poduzeće je zaduţeno u visini 69% kapitala,
dok u 2008. godini mala su odstupanja od obveza i kapitala (samo 6%). Pokazatelj je
gotovo u omjeru 1:1 i na granici je mogućeg zaduţivanja. U 2011. godini obveze čine
svega 37% kapitala. Iz svega navedenog moţe se zaključiti kako poduzeće nije
zaduţeno.
Pokazatelji obrtaja su temeljni financijski pokazatelji aktivnosti poduzeća odnosno
njegove imovine. Oni pokazuju koliko se puta ukupna imovina poduzeća ili neki od
imovinskih oblika obrne u odreĎenome razdoblju – najčešće tijekom godine. Računaju
se iz odnosa prihoda i prosječnih stanja imovine.
Obrtaj ukupne imovine
Godina Prihod od prodaje Prosječna ukupna imovina pokazatelj
2007. 11.203.006 8.799.563 1,27
2008. 17.148.041 12.384.404 1,38
2009. 18.837.272 14.638.490 1,29
2010. 9.610.334 13.243.590 0,73
2011. 7.875.173 14.444.002 0,55
Obrtaj tekuće imovine
Godina Prihod od prodaje Prosječna kratkotrajna imovina Pokazatelj
2007. 11.203.006 7.073.463 1,58
2008. 17.148.041 10.672.514 1,61
2009. 18.837.272 13.137.011 1,43
2010. 9.610.334 11.964.050 0,8
2011. 7.875.173 13.280.108 0,59
45
U tablici 6. i grafikonu 3. prikazani su pokazatelji obrtaja za razdoblje od 2007. do
2011. godine i to obrtaj ukupne imovine i obrtaj tekuće imovine.
Tablica 6. Pokazatelji obrtaja
Godina Obrtaj ukupne imovine Obrtaj tekuće imovine
2007. 1,27 1,58
2008. 1,38 1,61
2009. 1,29 1,43
2010. 0,73 0,8
2011. 0,55 0,59
Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić
Grafikon 3. Pokazatelji obrtaja
Pokazatelji obrtaja
0
0,2
0,4
0,6
0,8
1
1,2
1,4
1,6
1,8
2007. 2008. 2009. 2010. 2011.
Obrtaj ukupne imovine
Obrtaj tekuće imovine
Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić
U 2007. godini na 1 kunu imovine ostvaruje se 1,27 kuna prihoda od prodaje, dok u
2008. godini 1,38 kuna prihoda. U 2010. i 2011. godini situacije je lošija i samo 73 lipe
prihoda ostvaruje se na 1 kunu imovine u 2011. dok u 2010. godini 55 lipa. Slična je
situacija i s obrtajem tekuće imovine, jer u svim godinama analiziranja udio kratkotrajne
imovine u ukupnoj imovini prelazi 85%, pa se u 2011. godini ostvaruje 59 lipa prihoda
od prodaje na 1 kunu imovine.
46
Pokazatelji profitabilnosti izraţavaju snagu zarade poduzeća, odnosno pokazuju ukupni
efekt likvidnosti, upravljanja imovinom i dugom na mogućnost ostvarenja profita.
Pokazatelji profitabilnosti se mogu podijeliti u dvije temeljne skupine pokazatelje koji
pokazuju profitabilnost u odnosu prema prodaji i pokazatelje koji pokazuju
profitabilnost u odnosu prema ulaganjima.
Pokazatelje koji pokazuju profitabilnost u odnosu prema prodaji su:
1. Bruto marţa profita
2. Neto marţa profita
1) Bruto marţa profita stavlja u odnos dobit prije oporezivanja (bruto dobit) uvećanu za
kamate s prihodima od prodaje poduzeća. Ona označuje udio bruto dobiti uvećanu za
kamate s ukupnom prodajom poduzeća, te se moţe izraziti i postotno. Što je ona veća,
poduzeće je uspješnije u ostvarivanju zarade.
2) Neto marţa profita prikazuje odnos izmeĎu dobiti nakon oporezivanja (neto dobiti),
uvećane za kamate i prihodima od prodaje poduzeća. Razlika izmeĎu bruto i neto
marţe, profit je upravo u poreznom opterećenju u odnosu prema prihodima od prodaje.
Neto marţa profita je najprecizniji pokazatelj konačnih učinaka realiziranih poslova i
pokazuje koliki postotak prihoda ostaje u vidu dobiti kojom se moţe slobodno
raspolagati.
Pokazatelje koji pokazuju profitabilnost u odnosu prema ulaganjima su rentabilnost
imovine i rentabilnost kapitala:
1) Pokazatelj povrata na ukupnu imovinu (ROA) pokazuje sposobnost poduzeća da
korištenjem raspoloţive imovine ostvari dobit. Pokazuje koliko je poduzeće ukupno
zaradilo na svaku novčanu jedinicu imovine.
2) Pokazatelj povrata na ukupni kapital (ROE) pokazuje snagu zarade u odnosu na
ulaganje dioničara.
Bruto profitna marţa
Godina Bruto dobit Prihod od prodaje Pokazatelj
2007. 1.004.259 11.203.006 0,09
47
2008. 1.252.721 17.148.041 0,07
2009. 3.147.111 18.837.272 0,17
2010. 682.977 9.610.334 0,07
2011. 540.696 7.875.173 0,07
Neto profitna marţa
Godina Neto dobit Prihod od prodaje Pokazatelj
2007. 799.890 11.203.006 0,07
2008. 994.342 17.148.041 0,06
2009. 2.499.828 18.837.272 0,13
2010. 540.921 9.610.334 0,06
2011. 426.036 7.875.173 0,05
Profitabilnost vlasničkog kapitala
Godina Neto dobit Prosječni kapital vlasnika Pokazatelj
2007. 799.890 4.812.214 0,17
2008. 994.342 5.806.556 0,17
2009. 2.499.828 8.306.384 0,3
2010. 540.921 8.847.305 0,06
2011. 426.036 9.273.341 0,05
U tablici 7. i grafikonu 4. prikazani su pokazatelji profitabilnosti poduzeća Kamenolomi
Krašić za razdoblje od 2007. do 2011. godine.
Tablica 7. Pokazatelji profitabilnosti
Godina Bruto prof. marţa Neto prof. marţa Profitabilnost vlas. kapitala
2007. 0,09 0,07 0,17
2008. 0,07 0,06 0,17
2009. 0,17 0,13 0,3
2010. 0,07 0,06 0,06
2011. 0,07 0,05 0,05
Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić
48
Grafikon 4. Pokazatelji profitabilnosti
Pokazatelji profitabilnosti
0
0,05
0,1
0,15
0,2
0,25
0,3
0,35
2007. 2008. 2009. 2010. 2011.
Bruto profitna marţa
Neto profitna marţa
Profitabilnost vl. kapitala
Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić
Bruto profitna marţa pokazuje da je poduzeće na granici profitabilnosti jer su
koeficijenti vrlo niski u svim godinama analiziranja. U 2007. godini ostvaruje se 9 lipa
bruto dobiti od prihoda od prodaje, a u 2011. godini 7 lipa bruto dobiti od prihoda od
prodaje. Neto profitna marţa, kao odnos iskazane neto dobiti (dobiti poslije
oporezivanja) i prihoda od prodaje, ukazuje na marţu koja je preostala nakon
oduzimanja svih troškova proizvodnje i poslovanja i ona zapravo odraţava odnos troška
i cijene poslovanja. Profitna marţa je 2007. godine iznosila 0,07%, što znači da na 1
kunu ukupnih prihoda od prodaje poduzeće ostvaruje 7 lipa neto dobiti. U 2011. godini
ona iznosi 0,05%, što znači da na 1 kunu ukupnih prihoda od prodaje poduzeće
ostvaruje 7 lipa neto dobiti.
Društvo je u 2012. godini imalo 14 zaposlenih. Kamenolomi Krašić d.o.o. posluje od
svog osnivanja uspješno i kroz sve godine poslovanja ostvaruje dobit. Jedan je od boljih
kamenoloma u ovom dijelu Hrvatske i po kvaliteti kamenih agregata i po usluzi.
Opskrbljuje trţište graĎevinara na području Zagreba, Karlovca, Jastrebarskog i ostalih
dijelova zagrebačke ţupanije. Cilj poslovanja je daljnje širenje trţišta uz uvoĎenje novih
tehnologija, a uz bolju konkurentnost stvaranja zavidne dobiti te stalno voĎenje brige o
zaštiti okoliša.
49
4.2. UGOVOR O KONCESIJI
Poduzeće Kamenolomi Krašić d.o.o. zatraţilo je i dobilo kao pravna osoba koncesiju za
eksploataciju kamena na zemljištu u vlasništvu drţave. Snaga poduzeća kamenolomi
Krašić je svakako povoljan geografski poloţaj. Poduzeće je smješteno na granici
izmeĎu Karlovačke i Zagrebačke ţupanije te je dobro prometno povezano s obje.
Zagrebačka ţupanija je jedna od vodećih po broju graĎevinskih poduzeća koji čine
glavninu naših kupaca. Kamenolom je okruţen šumom što bitno utječe na smanjenje
buke i prašine koja bi mogla ugroziti okolna naselja. Postojanje šumskog pojasa oko
kamenoloma svakako je povoljno jer smanjuje područje na koje se prašina iz
kamenoloma moţe taloţiti. Vegetacija, naročito ako se sastoji od drveća i grmlja
gušćeg sklopa, smanjuje brzinu vjetra. Osim toga, predstavlja fizičku prepreku pa
na oba ova načina smanjuje područje na kojem se moţe taloţiti prašina. Kamenolomi
Krašić d.o.o. zbog svoje specifičnosti proizvodnje uvelike ovisi o kretanju gospodarstva
Republike Hrvatske.
Dana 1. veljače 2005. godine izmeĎu Vlade Republike Hrvatske i poduzeća
Kamenolomi Krašić d.o.o. sklopljen je Ugovor o osnivanju prava sluţnosti na zemljištu
u vlasništvu Republike Hrvatske. Ugovorne strane su bile suglasne o pravo sluţnost radi
eksploatacije mineralne sirovine na UP “Slapnica”, na nekretninama u vlasništvu
Republike Hrvatske ukupne površine 10 ha 88 a 59 m2.
Ovlaštenik prava sluţnosti duţan je uplatiti naknadu za osnovanu sluţnost na šumi i
šumskom zemljištu u iznosu od 3.265.770,00 kuna i to u pet jednakih godišnjih obroka
po 653.154,00 kune. Ugovor se smatra raskinutim u slučaju kašnjenja obročne uplate za
više od 90 dana. Kao sredstvo osiguranja plaćanja obveza ovlaštenik prava sluţnosti
predao je Središnjem drţavnom uredu za upravljanje drţavnom imovinom zaduţnice na
iznose pojedinih obroka koje dospijevaju u roku od 3 dana od dana dospijeća svakog
pojedinog obroka (Interni podaci poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.).
Ovlaštenik prava sluţnosti u obvezi je za vrijeme trajanja Ugovora, godišnje plaćati
naknadu u iznosu od 2% ukupnog prihoda ostvarenog u protekloj godini obavljanjem
50
djelatnosti na području utvrĎenom Ugovorom, a koja se plaća do 1. oţujka svake godine
u korist računa Drţavnog proračuna. Kao dokaz da je izvršena uplata i pravilno
obračunata naknada ovlaštenik se obvezuje Središnjem drţavnom uredu za upravljanje
drţavnom imovinom dostavljati kopije izvršenih uplata i Račun dobiti i gubitka ovjeren
od porezne uprave. Ugovor je 1. veljače 2010. godine produljen na još 5 godina (Interni
podaci poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.).
Ovlaštenik prava sluţnosti obvezuje se da u rudarskom projektu za eksploataciju
mineralne sirovine na EP “Slapnica” razradi sanaciju rudarskim radovima devastiranog
zemljišta u skladu sa Zakonom o rudarstvu i uvjetima i ograničenjima Hrvatskih šuma i
to sukcesivno po godinama do pete godine sluţnosti.
Provjereni rudarski projekt eksploatacije korisnik sluţnosti duţan je najkasnije u roku
od godine dana od sklapanja Ugovora dostaviti na suglasje Ministarstvu poljoprivrede,
šumarstva i vodnoga gospodarstva (Interni podaci poduzeća Kamenolomi Krašić).
Na temelju istraţnih projekata i elaborata drţavno tijelo odreĎuje za poduzeće naknadu
u dva dijela;
- prvi dio je fiksni dio novčane naknade za zauzetu površinu eksploatacijskog polja
- drugi dio je varijabilni dio naknade koji se plaća tromjesečno po isteku vremena i
obračunom poznate iskopane količine mineralne sirovine pomnoţene sa vaţećom
stopom 5%.
U ovom primjeru koncesija se odnosi za iskorištavanje mineralnih sirovina tj. tehničko-
graĎevnog kamena gdje je nastala obaveza poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o. za
plaćanje naknade za eksploataciju prema Drţavi.
Na slici 2. prikazan je primjer plaćanja fiksnog dijela naknade za iskorištavanje
mineralnih sirovina poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.
51
Slika 2. Primjer plaćanja fiksnog dijela naknade
Izvor: Interni podaci poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.
Na slici 3. prikazan je primjer plaćanja varijabilnog dijela naknade za iskorištavanje
mineralnih sirovina poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.
52
Slika 3. Primjer plaćanja varijabilnog dijela naknade
Izvor: Interni podaci poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.
Varijabilni dio naknade obračunat je u prvom tromjesečju 2011. godine u iznosu od
42.491,40 kuna, a dobiven je kao 5% od ukupne vrijednosti kamena koji je otpremljen
iz kamenoloma Slapnica.
53
4.3. RAĈUNOVODSTVENO EVIDENTIRANJE KONCESIJE
Koncesija, kao i ostala imovina, knjiţi se prema Zakonskim propisima na temelju
vjerodostojne dokumentacije. U nastavku se prikazuje knjiţenje poslovnih promjena
nastalih na temelju sklapanja Ugovora o koncesiji, te isto tako poslovnih promjena
nastalih tijekom poslovanja:
1. Dana 20.3.2013. sa ţiro računa plaćena je obveza za naknadu za sluţnost za 2011,
prema sklopljenom Ugovoru u iznosu od 653.154,00 kune.
2. Tijekom prvog tromjesečja prihodi od iskopa iznose 849.828,00 kuna. 15.4. 2011.
godine obračunata je i plaćena varijabilna naknada za prvo tromjesečje (5%).
3. Dana 16.6.2013. sa ţiro-računa plaćen je godišnja fiksna naknada za zauzetu površinu
u iznosu od 11.968,00 kuna.
4. Tijekom drugog tromjesečja prihodi od iskopa iznose 837.272,00 kuna. 12.7. 2011.
godine obračunata je i plaćena varijabilna naknada za drugo tromjesečje (5%).
Tablica 8. Knjiženje koncesije
Tek.br Opis Račun Svota
Duguje Potraţuje
1.
Naknada za sluţnost na EP za 2011.g. 4624 653.154,00
Obveza za naknadu za sluţnost za 2011. 2655 653.154,00
Plaćanje obveze 2655 653.154,00
Ţiro račun 1000 653.154,00
2.
Naknada –varijabilni dio – 1-3/2011 4623 42.491,40
Obveza za naknadu 1-3/2011 2654 42.491,40
Plaćanje obveze 2654 42.491,40
Ţiro račun 1000 42.491,40
3.
Naknada za zauzetu površinu EP 4622 11.968,00
Obveza za naknadu za zauz.pov.EP 2653 11.968,00
Plaćanje obveze 2653 11.968,00
Ţiro račun 1000 11.968,00
4. Naknada –varijabilni dio – 4-6/2011 4623 41.863.60
Obveza za naknadu 4-6/2011 2654 41.863.60
54
Plaćanje obveze 2654 41.863.60
Ţiro račun 1000 41.863.60
Izvor: Interni podaci poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.
Iz priloţenih knjiţenja vidljivo je da se svi troškovi proizašli iz ugovora o koncesiji kao
i iz procesa poslovanja knjiţe u razred 4.To su: naknada za sluţnost na EP za
2011.godinu, varijabilni dio naknade za prvo tromjesečje 2011, naknada za zauzetu
površinu EP i varijabilni dio naknade za drugo tromjesečje 2011. Protustavku čine
obveze na razredu 2, a one obuhvaćaju: obveza za naknadu za sluţnost za 2011, obveza
za varijabilni dio naknade za prvo tromjesečje 2011, obveza za naknadu za zauzetu
površinu EP i obveza za varijabilni dio naknade za drugo tromjesečje 2011. Sve obveze
podmirene su za ţiro računa u zakonskom roku.
55
5. ZAKLJUĈAK
Nematerijalna ili neopipljiva imovina je dio imovine (sredstava) poduzeća koji nema
materijalni (fizički) oblik. Ona spada u skupinu dugotrajne imovine i regulirana je
Hrvatskim standardom financijskog izvještavanja 5 – Dugotrajna nematerijalna
imovina. Neopipljiva imovina najčešće nema odreĎenu realno ostvarivu utrţivu
vrijednost koju imaju ostali oblici imovine. Vrijednost se neopipljive imovine odreĎuje
utjecajem na povećanje profitne snage poduzeća. Većina se ovih oblika imovine teško
moţe realizirati u novčanom obliku. Najčešći oblici neopipljivih sredstava jesu patenti,
licencije, koncesije, autorska prava, trgovačko ime, trgovački znak, ţig, uzorak,
goodwill, ulaganje u istraţivanje trţišta i sl. Registriraju se u aktivi financijskog
izvještaja – Bilanca. Nabavi nematerijalne imovine značajno je posvetiti izuzetnu
paţnju, a ona se moţe nabaviti od drugih poslovnih subjekata ili moţe biti rezultat
vlastite izvedbe. Početno se nematerijalna imovina priznaje prema nabavnoj vrijednosti.
U kasnijim se razdobljima nematerijalna imovina vrednuje prema troškovnom modelu
ili revalorizacijskom modelu.
U 2012. godini uveden je novi Zakon o koncesijama, koji uz već postojeći iz 2009.
godine u potpunosti je usklaĎen sa zakonodavstvom Europske unije, a glavno
koordinativno i nadzorno tijelo je Ministarstvo financija. Od 2006. godine ustrojen je
Registar koncesija kao jedinstvena elektronička evidencija i izvor informacija o svim
koncesijama ugovorenim na području Republike Hrvatske. Njegovim uvoĎenjem pa sve
do 2012. godine utrostručio se broj potpunih ugovora, ali i broj nepotpunih ugovora
sveo na nulu. Visina prihoda od koncesija u korist drţavnog proračuna u 2011. godini
iznosila je 738 milijuna kuna, dok je u 2005. godini samo 282 milijuna kuna. Tijekom
2011. godine zabiljeţen je godišnji rast od 14,4% u odnosu na 2010. godinu. U 2012.
godini prihodi drţavnog proračuna od koncesija iznosili su 909.446.892,68 kuna i čine
69% prihoda od nefinancijske imovine.
Cilj poslovanja svakog poduzeća je ostvarivanje pozitivnog rezultata poslovanja, za što
je potrebno osim dobre ideje za posao, imati sredstva odnosno imovinu i ljudske resurse
kojima će se te ideje moći realizirati. To predstavlja temelj poslovanja svakog poduzeća
56
pa tako i poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o. Nematerijalna imovina i ljudski resursi
unatoč svojim karakteristikama i znanju, koje je obiljeţavaju kao neopipljivu i
nevidljivu, mogu stvoriti iznimne rezultate i tako utjecati na cjelokupno poslovanje
poduzeća.
Šumsko gospodarstvo tijekom 1974.g. i 1975.g. izgradilo je na području šumarije
Krašić postrojenje za proizvodnju tehničko-graĎevnog kamena. Razlozi za osnivanje
poduzeća za eksploataciju i preradu kamena bili su vlastite potrebe za kamenom radi
izgradnje i odrţavanja šumskih cesta, ali i potreba šireg trţišta za što se ubrzo i uvidjela
ekonomska opravdanost. Prvi ugovor o koncesiji za eksploataciju i preradu kamena na
zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske poduzeće Kamenolomi Krašić sklopilo je
1997. godine, a ugovor je obnovljen u veljači 2010. godine na pet godina. Ugovorne
strane su bile suglasne o pravu sluţnosti radi eksploatacije mineralne sirovine na UP
“Slapnica”, na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske ukupne površine nešto
preko 10 ha. Ovlaštenik prava sluţnosti duţan je uplatiti naknadu za osnovanu sluţnost
na šumi i šumskom zemljištu u iznosu od 3.265.770,00 kuna i to u pet jednakih
godišnjih obroka, te godišnje plaćati naknadu u iznosu od 2% ukupnog prihoda
ostvarenog u protekloj godini obavljanjem djelatnosti u korist računa Drţavnog
proračuna.
Prema izračunima u diplomskom radu poduzeće Kamenolomi Krašić je financijski
stabilno. Pokazatelji likvidnosti su visoki i zadovoljavajući, poduzeće nije prezaduţeno,
a pokazatelji obrtaja imovine pokazuju nešto lošiju situaciju jer se u 2011. godini
ostvaruje 59 lipa prihoda od prodaje na 1 kunu imovine. Bruto i neto profitna marţa su
takoĎer na granici profitabilnosti jer na 1 kunu ukupnih prohoda od prodaje poduzeće
ostvaruje 7 lipa neto dobiti. Trenutna gospodarska situacija u Republici Hrvatskoj
uvelike utječe na poduzeće Kamenolomi Krašić d.o.o. Pred poduzeće neprestano se
postavljaju novi izazovi kako opstati na trţištu, kako proširiti postojeće poslovanje,
kako naplatiti postojeća potraţivanja odnosno kako uspješno poslovati i ostvariti
maksimalnu dobit.
57
LITERATURA
1) KNJIGE
1. Abramović, K. i suradnici, 2008, Primjena hrvatskih standarda financijskog
izvještavanja, Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb.
2. Belak, V. 2006, Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim
propisima, Zgombić & partneri, Zagreb.
3. Deţeljin, J. i suradnici, 1995, Računovodstvo, Hrvatska zajednica računovoĎa i
financijskih djelatnika, Zagreb.
4. Draţić – Lutilsky, I. i suradnici, 2010, Računovodstvo, III. Izmijenjeno izdanje,
Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb.
5. Grgić, M. i suradnici, 2010, Poduzetništvo u meĎunarodnoj ekonomiji,
Sinergija, Zagreb.
6. Gulin, D. i suradnici, 2006, Računovodstvo trgovačkih društava: uz primjenu
MSFI/MRS i poreznih propisa, Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih
djelatnika, Zagreb.
7. Guzić, Š. 2007, Računovodstvo nematerijalne imovine, Hrvatsko društvo
računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb.
8. Mikić, M. i suradnici, 2011, Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod
Miroslav Krleţa, Masmedia, Zagreb.
9. Popović, Ţ. I Vitezić, N. 2009, Revizija i analiza, Hrvatska zajednica
računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb.
10. Vinković Kravaica A. i suradnici, 2007, Abeceda računovodstva u teoriji i
praksi, Veleučilište u Rijeci i Veleučilište u Karlovcu, Rijeka – Karlovac.
2) ĈLANCI
11. Tušek, B. 2011, Računovodstveni tretman dugotrajne nematerijalne imovine,
Časopis Računovodstvo i financije, Zagreb, broj 11/2011.
12. Tušar, B. 2002, Kamenolomi i okoliš, GraĎevinar, vol. 54, no. 6, str. 355-363.
58
3) OSTALI IZVORI
13. Brkanić, S.1999, Nematerijalna imovina prema odrednicama MRS-a 38
(oblikovanje u računovodstvenim politikama), Zbornik radova Računovodstvene
politike i odgovornost uprave za njihov odabir, te primjenu meĎunarodnih
računovodstvenih standarda u maksimaliziranju dobitka (referati za
savjetovanje), urednik Habek, M., Hrvatski računovoĎa, Zagreb.
14. Godišnja izvješća poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.
15. Hrvatski standard financijskog izvještavanja 5, 2008, Narodne novine, Zagreb,
br. 30.
16. Interni podaci poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.
17. Izvješće o koncesijama u Republici Hrvatskoj, 2012, Vlada Republike Hrvatske,
Zagreb, studeni 2012.
18. Odluka o objavljivanju hrvatskih standarda financijskog izvještavanja, 2008,
Narodne novine, Zagreb, broj 30/2008. i izmjene 4/09, 58/11 i 140/11.
19. Pravilnik o patentu, 2004, Narodne novine, Zagreb, br. 72.
20. Pravilnik o Registru koncesija, 2013, Narodne novine, Zagreb, broj 26/2013.
21. Program Vlade Republike Hrvatske za mandat 2011. – 2015., 2011, Vlada
Republike Hrvatske, Zagreb, prosinac 2011.
22. Zakon o koncesijama, 2012, Narodne novine, Zagreb, br. 143.
23. Zakon o patentu, 2003, Narodne novine, Zagreb, br. 173.
24. http://portal.hrsume.hr/index.php/hr, 15.3.2013.
25. http://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/patenti/sto-je-patent/, 20.4.2013.
26. www.mfin.hr, 15.8.2013.
27. http://www.poslovni.hr/, 28.7.2013.
59
POPIS SHEMA, SLIKA I TABLICA
POPIS SHEMA
Redni broj Naslov sheme Stranica
1. Dugotrajna nematerijalna imovina 5
2. Organizacijska struktura poduzeća Kamenolomi
Krašić d.o.o.
37
POPIS SLIKA
Redni broj Naslov slike Stranica
1. Kamenolomi Krašić d.o.o. - Iskop 38
2. Primjer plaćanja fiksnog dijela naknade 51
3. Primjer plaćanja varijabilnog dijela naknade 52
POPIS TABLICA
Redni broj Naslov tablice Stranica
1. Knjiţenje – prijava patenta 19
2. Knjiţenje – kupnja franšize 20
3. Primjer knjiţenja - izdaci za razvoj 21
4. Pokazatelji likvidnosti 41
5. Pokazatelji zaduţenosti 43
6. Pokazatelji aktivnosti 45
7. Pokazatelji profitabilnosti 47
8. Knjiţenje koncesije 53
POPIS GRAFIKONA
Redni broj Naslov grafikona Stranica
1. Pokazatelji likvidnosti 41
2. Pokazatelji zaduţenosti 43
3. Pokazatelji aktivnosti 45
4. Pokazatelji profitabilnosti 48