MIT SE VRA]A KU]I WILHELM REICH I MASOVNA PSIHOLOGIJA Pi{u i govore: Ivan [iber, Gvozden Flego, @arko Puhovski dvotjednik za kulturna i dru{tvena zbivanja zagreb, 16. travnja 1999, godi{te I, broj 5 cijena 8,00 kn Kosovo 1999 osovo 1999 Tko koga dizajnira stranica 18-19 Glazba: 20. Muzi~ki biennale stranica 32 Urbanizam Zelenilo za javnost stranica 27 Razgovor: Tzvetan Todorov Gramatika humanizma stranice 38-39 Knji‘ni~ki fond Knjige na loma~i nemara stranice 16-17 Kosovo 1999 Pi{u: Noel Malcolm, Ali Podrimja, Mirko Kova~, Zoran Radulovi}, Boris Maruna, Bora ]osi}, @eljka ^orak, Ivan Padjen, Jak{a Ku{an, Nenad Polimac, Mirko Gali}, Pavle Kalini}, Jurica Pavi~i}, Zdravko Mr{i} stranice 3, 6-15 DUGOTRAJNA SRPSKA HIPNOZA Ivo @ani} ISSN 1331-7970 OKVIR ZA MASU Kosovo 1999
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
M I T S E V R A ] A K U ] I
WILHELM REICH I MASOVNA PSIHOLOGIJAPi{u i govore: Ivan [iber, Gvozden Flego, @arko Puhovski
dvo t j edn i k z a ku l t u r na i d r u { t v ena zb i van j a � zag r eb , 16 . t r a vn j a 1999 , god i { t e I , b ro j 5� c i j e na 8 ,00 kn����
Tribina: O masovnoj psihologiji ju~er i danas , 24Uvidi i zaslijepljenosti , Ivan [iber 26
Naslovnica: Izbjegli~ki vlak s kosovskim Albancima na putu prema makedonskoj granici. (foto: Darko Bandi}/AP)
Kosovo je bilopod vla{}u Beo-grada kra}e odjednog ljudskogvijeka
Noel Malcolm
Da je Flaubert danas `iv, osobito biga zanimala politika Zapada na Bal-kanu. Oduvijek ga je odu{evljavala
jedna vrsta prihva}ene mudrosti koja sepostupno gubi u otrcanim frazama, kli{eji-ma i izrazima ~iste gluposti � u onome{to je ljupko opisivao kao la betise.
Pro{ireno izdanje njegova Rje~nika pri-hva}enih ideja moralo bi uklju~ivati nekoli-ko novih natuknica preuzetih od kroja~azapadnja~ke politike za vrijeme rata u Bo-sni:
»Balkanski narodi: pro`eti drevnom etni~-kom mr`njom. Ne mogu prestati me|usobnoratovati.«
»Zra~ni udari NATO-a: potpuno neu~inko-viti bez anga`iranja stotina tisu}a NATO-vihkopnenih snaga.«
»Naoru`avanje `rtava: izjedna~ava mogu}-nost ubijanja. Samo produ`ava rat.«, i takodalje.
I recentniji doga|aji dodali bi nekolikonovih natuknica:
»Autonomija Kosova: mora biti vra}ena.«»Neovisnost Kosova: opasna i destabilizira-
ju}a; dovela bi do novog balkanskog rata.«Te dvije prihva}ene ideje na{i politi~ari
i diplomati stalno izjavljuju; {to ih se vi{eponavlja, to se rje|e dovodi u pitanje nji-hova istinitost. Je li mogu}e da su te poli-ti~ke pretpostavke pogre{ne kada se mini-starstva vanjskih poslova svih ve}ih sila naZapadu s njima sla`u?
Iskustva u Bosni pokazuju da je odgo-vor na to pitanje: jest, vrlo lako. Potrebno jeozbiljno razmisliti o mogu}nosti osamo-staljenja kao dugoro~nom rje{enju kosov-ske krize. Ako su, a to je moje mi{ljenje,vanjskopoliti~ki krugovi ovaj problem po-stavili posve pogre{no, posljedice bi u smi-slu stabilnosti Balkana i skupe intervencijeZapada � da i ne spominjem `ivote tisu}alokalnih stanovnika � mogle biti goleme.
Inzistiranje Zapada na autonomiji kaojedinom rje{enju, zapadnim je diplomat-skim krugovima i kosovskim Albancimave} stvorilo probleme. Poruka koju jepredsjednik SAD-a Bill Clinton slao srp-skom vo|i Slobodanu Milo{evi}u glasi:»Napast }emo va{e snage na Kosovu i, ubiti, krenuti u rat protiv vas u ime Albana-ca � a nakon {to porazimo va{u vojsku,okrenut }emo se Albancima i re}i im da sevrate pod va{u vladavinu uz malu regio-nalnu autonomiju koja bi ih trebala u~initisretnima.« Milo{evi} je zasigurno znao ko-liko je to nelogi~no, pa je zato i isklju~ivaomogu}nost vojnih udara.
Sada, me|utim, kad su napadi u pu-nom zamahu, nelogi~nost je jednostavnoprenesena na zapadnja~ke dogovore s ko-sovskim Albancima. Na{ je cilj bio uvjeritite Albance da pregovoraju za autonomiju ini{ta vi{e. No budu}i da velika ve}ina Al-banaca na Kosovu `eli neovisnost (za kojusu masovno glasovali na neslu`benom re-ferendumu jo{ davne 1991.) sve zapravonalikuje na novi oblik primjene principa»podijeli, pa vladaj«: Zapad }e podijelitikosovske Albance, a Milo{evi} }e i daljenjima vladati.
Dva argumenta protiv neovisnostiPut do stvarnog dugoro~nog rje{enja
le`i u ponovnom promi{ljanju, od prvogna~ela nadalje, prihva}enih argumenata oautonomiji i neovisnosti. Njih je mogu}egrubo podijeliti u dvije kategorije: argu-
menti o bitnoj opravdanosti zahtjeva zaneovisnost i argumenti o njezinim poslje-dicama. Promotrimo prvo argumente opravu na neovisnost. Ovdje je klju~na
stavka da Kosovo ni po ustav-nom ni po me|unarodnom pra-vu jednostavno nema pravo naneovisnost. Vanjski je svijet po-tvrdio (na primjer u dijelu re-zolucije Vije}a sigurnosti 1199) da Kosovo~ini dio teritorija suverene dr`ave Jugosla-vije; a kako diplomatima nikad nije dostaponavljanja, Zapadu nisu odgovarale pro-mjene me|unarodnih granica. No ove suprimjedbe jednake onima iz 1991. kada suSlovenija i Hrvatska tra`ile neovisnost.Na kraju su zapadne vlade ipak priznale tedr`ave uvidjev{i da to ne}e zna~iti pro-mjenu granica, ve} promjenu statusa po-stoje}ih granica: crte razgrani~enja na kar-ti su ostale iste, ali je njihov status uzdi-gnut s republi~kog na nacionalni nivo.
Mo`e li se Kosovo tretirati na jednakna~in? U pogledu ustavnog i me|unarod-nog prava odgovor je da mo`e � te da muje, {tovi{e, trebala biti ponu|ena mogu}-nost osamostaljenja kada se stara Jugosla-vija raspala 1991-1992. Unutar jugosla-venskog ustava iz 1974. Kosovo je u mno-go ~emu bilo izjedna~eno sa Slovenijom,Hrvatskom i ostalim republikama. Istina,njegov status »autonomne pokrajine« nijebio identi~an njihovu: u teoriji Kosovo jeimalo dvojni status budu}i da je istovre-meno bilo definirano kao sastavni dio Re-publike Srbije i kao sastavni dio Federaci-je Jugoslavije. Ali u praksi je imalo jedna-ke ovlasti kao republika � svoj parlament,sudstvo, sredi{nju banku, policiju te snageteritorijalne obrane; formalno, ono jeodre|eno (od 1968. nadalje) kao dio fede-ralnog sustava i na federalnom nivou biloje predstavljano izravno, a ne preko Repu-blike Srbije. Po svim uobi~ajenim kriteri-jima ustavne analize, Kosovo je prvenstve-no federalna jedinica, a tek malenim dije-lom sastavni dio Srbije.
1991. godine Europska komisija ofor-mila je povjerenstvo za pravna pitanja, ta-kozvanu Badinterovu komisiju, koja seimala pozabaviti raspadom Jugoslavije.Klju~ni je zaklju~ak komisije bio da je ~i-tav federalni sustav prolazio kroz proces
»disocijacije«. Drugim rije~ima, posljedicaosamostaljenja Slovenije i Hrvatske nijebilo otcjepljenje, odvajanje nekoliko dije-lova od ve}e cjeline, nego se ~itava federa-tivna dr`ava raspala na sastavne dijelove.
(Dana{nja »Jugoslavija« nije nastavakstare Jugoslavije, ve} je to nova dr`ava na-stala spajanjem dviju jedinica, Srbije iCrne Gore.) Na`alost, Badinterova komi-sija nije se izjasnila koje su jedinice konsti-tutivni dijelovi, pa su zapadne vlade jed-nostavno donijele politi~ku odluku po ko-joj }e konstitutivnim dijelovima smatratisamo {est republika � {to je zna~ilo treti-ranje Kosova kao srpske pokrajine. Mogu-}e je da je na njihovu odluku utjecala ~i-njenica da je do tada Milo{evi} ve} biooduzeo Kosovu autonomne ovlasti.
A budu}i da je pravo Srbije da vladaKosovom bilo zasnovano na pukoj ~injeni-ci da je Milo{evi} pred sam raspad Jugo-slavije Kosovu oduzeo status autonomne
pokrajine, ono je po~ivalo navrlo klimavim temeljima pa suse bitne konstitutivne promjeneprovodile pod golemim priti-skom, s tenkovima na ulicama igrmljavinom ratnih aviona nadglavama.
Kosovo nije »kolijevka« srpstvaDrugi klju~ni argument pro-
tiv neovisnosti Kosova nijepravni, nego povijesni. ^ini se,naime, da ve}ina diplomata vje-
ruje kako je Kosovo bitni dio povijesnogsrpskog dr`avnog teritorija, pa bi prematome njegovo otcjepljenje bilo jednako bi-zarno kao otcjepljenje Yorkshirea od En-gleske. Ovaj je argument tako|er pogre-{an.
Kosovo nije bilo, kao {to Srbi tvrde,»rodno mjesto« ili »kolijevka« srpstva ido{lo je pod srpsku vlast tek potkraj sred-njeg vijeka. Od tada je sljede}ih 400 od500 godina bilo izdvojeno iz bilo kakvesrpske ili jugoslavenske dr`ave. Osvojenoje (ali ne pravno pripojeno) od strane Sr-bije 1912. protivno `eljama lokalne, ve}in-ski albanske populacije i postalo dijelomKraljevine Jugoslavije (ne Srbije) nakon1918. Drugim rije~ima, u ~itavom razdo-blju moderne povijesti, Kosovo je bilo podvla{}u Beograda kra}e od jednog ljudskogvijeka.
Dakako, istina je da srpska narodna mi-tologija � razvijena prete`no od straneideologa iz 19. stolje}a � pridaje velikupovijesnu va`nost Kosovu, budu}i da setamo 1389. odigrala slavna bitka te zbogtoga {to se tamo nalazi nekoliko va`nihsrednjovjekovnih manastira, uklju~uju}i ipatrijar{iju. Ali suvremena politi~ka geo-grafija ne mo`e se ispisivati ovisno o sta-rim boji{tima kakvo god bilo njihovo sim-boli~ko zna~enje zbog pretrpljenih poraza;kada bi to bilo tako, Francuska bi polagalapravo na Waterloo, a Njema~ka na Staljin-grad. Jednako tako kada bi suvremene gra-nice uokvirivale religijsku povijest, Kijevbi postao dijelom Rusije, a Carigrad dije-lom Gr~ke. Svaki oblik neovisnosti Koso-va morao bi, dakako, uklju~ivati jamstva oza{titi kulturnih i sakralnih lokaliteta; noto je zasebno pitanje i nije ga tako te{ko ri-je{iti.
Osim tih klju~nih argumenata, zapadnidiplomati protive se osamostaljenju Koso-va i zato jer bi ono predstavljalo riskantanpresedan ili bi rezultiralo opasnim poslje-dicama. Njihova zajedni~ka tvrdnja jest dabi ostvarenje neovisnosti Kosova dalo zapravo Republici Srpskoj � dijelu Bosnepod srpskom vla{}u � da zatra`i otcje-pljenje od Bosne. Kao {to je to naglasioWarren Zimmermann, ameri~ki ambasa-dor u Jugoslaviji od 1989-1992: »Ameri~kidu`nosnici osobito su zabrinuti da bi pri-hva}anje neovisnosti Kosova moglo uni-{titi daytonski sporazum o Bosni, koji jezasnovan na integraciji, a ne separaciji.«
Me|utim, ti du`nosnici povla~e potpu-no krive paralele izme|u ova dva slu~aja.Kao {to je prethodno obja{njeno, mogu}aneovisnost Kosova zasnivala bi se na ~inje-nici da je ono � jednako kao i Bosna �bilo dijelom stare jugoslavenske federaci-je; Republika Srpska nikad nije bila takavdio, a pravni joj je status prvi put zajam-~en tek 1995. pod striktnim uvjetom daostane dijelom suverene dr`ave Bosne.Ve}inu moderne povijesti podru~je Repu-blike Srpske bilo je sastavni dio bosanskogentiteta, dok je Kosovo bilo legalno pripo-jeno Srbiji svega 53 protekle godine.
Sljede}i argument koji uklju~uje pita-nje presedana i posljedica ti~e se Makedo-nije, koja tako|er ima visok postotak al-banske manjine. Re~eno je, naime, da bineovisnost Kosova potakla makedonskeAlbance da zatra`e dio makedonskog teri-torija. U zbilji, vode}i albanski politi~ari uMakedoniji ne povla~e nikakve paralele iz-me|u mogu}e neovisnosti Kosova, kojupodupiru, i prekrajanja makedonskog teri-torija koje ne `ele. O~iti razlog zbog kojegAlbanci ne `ele takvo prekrajanje le`i u ~i-
njenici da vi{e od 200.000 Albanaca `ivi uglavnom gradu Skopju, koje bi u svakojmogu}oj podjeli makedonskog teritorijaostalo u slavenskom dijelu.
Postoji, me|utim, jedna druga~ija istvarna opasnost. Duga~ak, trajan sukobna Kosovu postupno bi radikalizirao make-donske Albance i njihove mladi}e koji biprelazili planine da se bore. Neki od njihvratili bi se ku}ama pro`eti divljom retori-kom o »velikoj Albaniji« koja je zasigurnoprisutna u nekim ograncima Oslobodila~-ke vojske Kosova. Takva radikalizacija pot-kopala bi kredibilitet odgovornog politi~-kog vodstva koje danas predstavlja kosov-ske Albance u Makedoniji. Na kraju, bor-be bi zapo~ele i u Makedoniji.
A uzrok tog procesa radikalizacije �duga~ak i trajan sukob na Kosovu � jam-~i upravo politika Zapada uskra}ivanjemneovisnosti kosovskom narodu koji je jo{uvijek odlu~an u borbi za njezino ostvari-vanje. Stoga }e politika Zapada koja nasto-ji sprije~iti destabilizaciju stanja u Make-doniji rezultirati ishodom kojeg se Zapadnajvi{e pla{i. Z
Preveo: Vi{eslav Kirini}
* Noel Malcolm autor je knjiga Kosovo � kratka povijesti Bosna � kratka povijest. Tekst je objavljen 29. o`ujka,neposredno nakon po~etka bombardiranja SR Jugoslavi-je, u kanadskim novinama National Post.
zarez I/5, 16. travnja 1���. 3
Kriv jeAlbanacAli Podrimja
Kriv je Albanac{to di{e{to uspravno hoda
[to ja gutam sedativei muhe ganjampo Zahodu
Kriv je Albanac{to tuca svoju `enuuznemirava moju Porodicu
[to ne mogu dohvatiti Jabukuna najvi{oj granii Izvor {to zaga|ujem mrtvim rije~ima
Kriv je Albanac{to ne postoji vi{e TurskeNorve{ke i vi{e Amerikaa i Sibir {to je tako daleko
[to su me odvezali i pustilida nju{im mu tragko da nju{im smrt
Kriv je Albanac{to ja ne jedem dovoljnoi {to oka ne mogu da sklopim
[to nam je kanalizacija puklai {to su balkanske katakombezatrpane
Kriv je Albanac{to lik svoj crta po Mjesecui lomi prozore uznemirava voduzaga|uje
[to govori albanski {to jede albanskii sere albanski
Kriv je AlbanacAlbanac je krivza sve moje padove
I za moj pokvareni zubi za osmijeh moj zale|enite zato zato metak
Ha ha haha haha
Oprosti mi Bo`e
S albanskoga preveo: Shkëlzen Maliqi
* Iz ~asopisa Lica, Sarajevo, br. 9-10, 1998.
Neovisnost je jedinorje{enje
Suvremena politi~kageografija ne mo`e se
ispisivati ovisno o starimboji{tima kakvo god bilo
njihovo simboli~kozna~enje zbog
pretrpljenih poraza; kadabi to bilo tako, Francuska
Jaja u HDZ-ovoj ko{ariNa~in dono{enja odluka upolitici jednako je va`an kao isame odluke u politici. Tom jetezom Antun Vuji}, predsjednikSavjeta SDP-a, 10. travnjaotvorio okrugli stol Znanost,politika, promjena na kojemu je~etrdesetak znanstvenika �autora istra`ivanja i studija ostanju i perspektivi znanosti uHrvatskoj, predstavnikaznanstvenih institucija, politi~kihstranaka, stru~nih udruga isindikata � poku{alo politi~kiartikulirati goru}e probleme utom podru~ju i barem okvirnodogovoriti metodologijustvaranja neke nove znanstvenepolitike koja }e predstavljatijedan od najvru}ijih krumpirabudu}e vlasti. A oni koji }e do}ina vlast, tko god oni bili, morajura~unati na novi oblik rada usferi autonomije � upozorio jeVuji}. Jer � naknadno je to usvojem izlaganju dokazivaoGvozden Flego, kao jedan odosniva~a Inicijative za promjenupolo`aja znanosti u Hrvatskoj �upravo ta sfera u znanosti i naSveu~ili{tu danas prakti~no nepostoji. Usprkos drugoj re~enici^l. 67 Ustava RH koja glasi:»Sveu~ili{te samostalno odlu~ujeo svom ustrojstvu i djelovanju, uskladu sa zakonom«. Kvaka je,tvrdi Flego, zapravo u neskladusa Zakonom o visokim u~ili{tima,~ije odredbe, suprotno Ustavu,predvi|aju intervencije organavlasti u podru~je izbora tijela i~elnika Sveu~ili{ta, podru~jedono{enja nastavnih programavisoko{kolskih institucija,podru~je izbora nastavnika ipodru~je upisa studenata. Osimovog temeljnog problema, ~etirisata rasprave ukazala su na jo{mnogo pora`avaju}ih ~injenica ostanju i polo`aju znanosti uHrvatskoj. [to u praksi rezultira,primjerice, time da nam jeznanstvena proizvodnost ispodsvjetskog prosjeka, pri ~emunema jasnih kriterija i sustavavrednovanja te da jeme|unarodna suradnja, zbognedovoljne umre`enosti i uop}epotpuno krivog koncepta razvojaznanosti, na rubu eutanazije.Najbolji rezime ~itavog okruglogstola Znanost, politika, promjenasadr`an je u dijelu izlaganja Ive[lausa: »Hrvatska danas nemaznanstvenu politiku. Kad bi seova aktualna devastacija takozvala, bio bi to zlo~in«. Otvorenodijagnosticirav{i uni{tenjeznanosti u Hrvatskoj od stranehadezeovske vlasti, akademik[laus je odmah objavio ipatohistolo{ki nalaz: devastacijase dogodila zato {to »sav novacdolazi s istog mjesta«, odnosno»sva jaja su stavljena u istuko{aru, {to je � kako je ve}davno dokazao jedan slavnimatemati~ar � neprihvatljivovisoki rizik«.
Comanchin kraljPosljednja od popratnih izlo`bi uMaloj galeriji u Rijeci bila jeretrospektiva radova HermannaHoupena, vrhunskog strip-crta~anama poznatog po serijalima
Jeremiah, Tornjevi Bois Mauryja,Bernard Prince, Comanche...Svakome tko se iole razumije ustrip vidjeti objavljeneHermannove radove i originalnestranice tih radova dva su sasvimrazli~ita do`ivljaja. Izlo`ene su iskice tih stranica, koje bi mnogiautori (vrlo pobo`no) nazvalikona~nom verzijom radova uolovci. S obzirom da Hermannsam pi{e svoje pri~e, mogu}e jeda su te skice u stvari scenariji,{to je dodatan razlog daistinskom ljubitelju klecnukoljena pred tim prizorom.Izlo`ba je tako koncipirana damo`emo vidjeti potpuniHermannov crta~ki razvoj: odcrno-bijelog razmi{ljanja, prekokoloriranih crno-bijelih slika, dokona~ne izravno koloriraneolovke. Neovisno, u svakoj etapi,Hermann pokazuje suverenost uvizualnom pripovijedanju: ~itavestranice i kadrovi potpuno sufilmi~ni i, i{~itavaju}i ih, ~itateljgotovo ~uje zvukove adekvatnesituaciji. Kolor samo jo{ poja~avaatmosferu i potpuno nas uvla~i udoga|aje i me|u likove.Organizatorima zato iskrenezahvale, pogotovo {to su osimizlo`be organizirali i susret sistinskim kraljem, koji je ipotpisivao svoje stripove.
Izmuzeni muzejiVe} su smanjena sredstva kojamuzeji dobivaju za osnovnedjelatnosti kao {to su otkup novihdjela i rad na fundusu uprora~unu za 1999. godinu. Naudaru su se po novom na{li ikustosi kojima je, po novomprijedlogu Kolektivnog ugovora,sada smanjena osnovica za pla}ukoja bi trebala iznositi 1691kunu, {to je 400 kuna manje ~ak iod djelatnika ZET-a. To su nasjednici odr`anoj u Muzeju zasuvremenu umjetnost izlo`ilidjelatnici Hrvatskog muzejskogvije}a poku{avaju}i s ovimproblemom doprijeti dogradona~elnice, koja se, naravno,nije pojavila na sastanku.Ravnatelji su odbili ovajprijedlog Kolektivnog ugovorakoji muzealce uistinu smje{ta navrlo niske grane. Ljubica Bili},na~elnica Ureda za financijeGradskog ureda za kulturuiznijela je podatak da je ovegodine prora~un za kulturupove}an za 16 milijuna kuna.Razlika je, kako je rekla,potro{ena na nove potrebe, npr.Galerijskog centra Klovi}evidvori. Jo{ jedan od predstavnikagradske vlasti, Mladen ^utura,
podr`ao je vra}anje barem stareosnovice, a i poku{aj rje{avanjaproblema niskih sredstava zaosnovne djelatnosti.Mo`da se zato i ne treba brinutiako muzeji ostanu bez kustosa,~iju bi stru~nost trebalo platiti.U tom slu~aju ne}e ni biti nikogtko bi se bavio njihovimrazvojem te obnavljanjem idora|ivanjem fundusa.A cijela pri~a jo{ je jedanpodsjetnik na otu`no(mal)tretiranje struke uposljednjih nekoliko godina.Nadajmo se da ne}e imati i istikraj.
Nova slikovna sintezaU Galeriji Arterija svoje noveslike izlo`io je Lovro Artukovi},o ~ijem se radu pro{le godinepisalo povodom izlaska knjige iCD-ROM-a posve}enih njegovuslikarstvu od 1985-1998. godine.Autor knjige Fe|a Vuki} ve} jetada naglasio specifi~nostArtukovi}eva izrazito slikarskogpristupa: »Koje su jo{mogu}nosti slike usredosamdesetih, u periodu koji jeprotekao u znaku preispitivanjatradicije? To je pitanje napo~etku svoga kreativnog putasebi postavio Lovro Artukovi}, aodgovor je na{ao u spajanjunespojivog, odnosno � naizglednespojivog. Naizgled stoga, jer je~itav njegov kasniji opus nastaoiz uvjerenja da se i najrazli~itijaiskustva vizualnih medija mogupretopiti u novu slikovnu sintezukoja s gledateljem komunicira uprostoru galerije. »Na ovojizlo`bi Artukovi} izla`e sedamulja na platnu nastalih ukomunikaciji s radovima nekihod umjetnika. Tako u Arterijimo`ete vidjeti na koji su na~inArtukovi}a inspirirali JosephBeuyse, Jasper Jones, AnselmKiefer, Ivan Ko`ari}, IgorRon~evi} i @eljko Kipke.
FRKAFilmska revija kazali{neakademije, FRKA, ove je godineod 10. do 11. travnja okupila 34studentska rada proizvedenaakademske godine 97/98. koji suse natjecali za tri nagrade publikei sedam strukovnih. Apsolutni jepobjednik FRKE Antonio Nui} sfilmom Na mjestu doga|aja �osvojio je prvu nagradu publike,nagradu za najbolji scenarij inajbolji film. Komisija za dodjelustru~nih nagrada, sastavljena od
biv{ih i sada{njih renomiranihstudenata pojedinih odsjeka ~ijiradovi nisu u konkurenciji,najboljim re`iserom proglasila jeGorana Kulenovi}a za filmTrgovci sre}om, najsnimatelj jeDomagoj Lozina za Die, die mydarling, najbolju ulogu ostvario jeRene Bitorajac u Trgovcimasre}om, nagradu za najboljumonta`u zaslu`ila je Maja Vuki}za Umobolizam i neurobiologija, anajbolji namjenski film jeChromos Tomislava Fiketa.Drugu nagradu publike osvojioje film Umobolizam i neurobiologijaDaniela Ku{ana, a tre}u Die, diemy darling Zvonimira Juri}a. Ovegodine, osim {to su ustanovljenestrukovne nagrade, prvi je putdodijeljena nagrada za `ivotnodjelo i to Velimiru Rodi}u.Popratni program Festivalasa~injavali su filmovi sada{njhAkademijinih profesora BruneGamulina, Nenada Puhovskog,Milivoja Puhovskog, ZrinkaOgreste, Zorana Tadi}a i BrankaIvande iz njihovih studentskihdana te izbor europskihstudentskih filmova, a posebangost Festivala bila je Akademijaza gledali{~e, radio, film intelevizijo iz Ljubljane.Organizatori su najavili da }einstitucija gosta-{kole postatineizostavni dio budu}ih festivala.FRKU je pro{le godine iniciralagrupa studenata ADU-anezadovoljna ~injenicom da seve} niz godina ne odr`avaju javneprojekcije studentskih filmova, aspiritus movens cijelemanifestacije, je studentica tv ifimske monta`e, DanaBudisavljevi}. Zanimljivo je kakose ukus publike i `irija FRKA-ebitno razlikovao od ukusaocjenjiva~kog suda Danahrvatskog filma. Apsolutnipobjednik nedavno zavr{enihDHF-a, film Dvoboj ZrinkeMatijevi}, nije dobio ni jednunagradu. Studenti Akademije susedam sati filmskog programa ukonkurenciji povezivali, ilirazdvajali, duhovitim ske~evima.^ak 47 glumaca pojavilo se u 52razli~ite uloge koje je napisalastudentica dramaturgije MarijanaFumi}.
Me|unarodna kazali{naakademija � Ruhr, od 1.srpnja do 1. kolovoza 1999,BochumJedna od najuglednijih ljetnihakademija u Evropi uklju~ujete~ajeve glume, re`ije, dramskogpisanja, svjetla i scenografije,kazali{ne glazbe i plesa, aobuhva}a predavanja i predstave.Na te~ajevima predaju stru~njacisvjetskog glasa, a pozvani su igosti-predava~i da odr`epredavanja iz najrazli~itijih
disciplina kao {to su povijest,fotografija, novinarstvo,sociologija, ekonomija itd.Prijave do 1. svibnja 1999.Informacije: redakcija Frakcije,Hebrangova 21, 10000 Zagreb,telefon i fax: (01) 4856-455.
I ove je godine organizator ostaovjeran koncepciji raznovrsnog pro-grama, od bluesa do avangardnogjazza. Nastupili su blues glazbeniciJoe Louis Walker i Chicago Beau,afri~ki jazz predstavio je Manu Di-bango, kubanski Tony Martinez,na vrijeme swinga podsjetili suNew Swing Trio i Keith Smith saScottom Hamiltonom, ljubiteljeavangardnog jazza odu{evili suKölner Saxophon Mafia i David S.Ware, jazz i blues standarde pjeva-le su Maxine Weldon i ChakaKhan koja je takvim pristupomiznenadila sve prisutne, pa ~ak iorganizatora. Klavirist Randy We-ston svirao je moderno i originalnosa sna`nim utjecajima elemenataafri~ke glazbe, a prvi dio koncertaposvetio je Dukeu Ellingtonu po-vodom stote godi{njice ro|enjaovog velikana jazza. Legendarnikontrabasist Ray Brown predsta-vio je troje pjeva~a, koji su, izme|uostalih, sudjelovali na snimanjunjegovog posljednjeg albuma SomeOf My Best Friends Are Singers. Tosu, manje poznata, ali odli~naNancy King, cijenjeni pjeva~ mla-de generacije Kevin Mahogany,koji je svoje izuzetne glasovne mo-gu}nosti, tehniku i feeling pokazaoi na ovom koncertu, te DianaKrall, {armantna pjeva~ica osebuj-nog stila. Briljirao je Mingus BigBand, koji nastavlja djelo velikogCharlesa Mingusa, sviraju}i njego-ve skladbe i aran`mane. Ispodo~ekivanja je svirao Monty Alexan-der, koji je u poku{aju spajanjareggae i jazz-glazbe svoj trio nado-punio jamajkanskim glazbenicima.Bila su to dva razli~ita vi|enja glaz-be Boba Marleya. Dok je sviralajedna od formacija, druga je {utila,a tek na trenutke zajedni~kom susvirkom poku{ali stopiti dva glaz-bena jezika. Prihvatljivije bi bilo daje Alexander odsvirao dva odvoje-na koncerta. Niti klavirist AhmadJamal, od kojega se uvijek o~ekujesamo nastup najvi{e kvalitete, nijepokazao svoje pravo lice, {to jeutjecalo i na kratko}u njegova na-stupa. I Elvin Jones je imao sli~nihproblema, kao {to su novi ~lanovisastava i nedovoljna uvje`banost,no svojim je iskrenim pristupom itrudom apstrahirao te nedostatke iodu{evio svojim originalnimsviranjem bubnjeva. Pokazao je daje jo{ uvijek jedan od najve}ih. Z
4 zarez I/5, 16. travnja 1���.
t r a v a n j 1 � � �
Marcella Jeli}� Nismo izgubili samo ~vrstoga i pouzda-noga suradnika, nego i vrlo tanko}utnog,du{evnog re`isera � kazao je Mate Reljaopra{taju}i se od redatelja i filmskog djelat-nika Stipe Deli}a na komemoraciji odr`a-noj u prostorijama Dru{tva hrvatskih film-skih redatelja. Stipe Deli} preminuo je uZagrebu prvog travnja u sedamdeset ~etvr-toj godini `ivota, a bit }e sahranjen u rod-noj Makarskoj. Kako je kazao Relja, Deli}je malo filmova napravio samostalno, pa seanaliza njegovih djela i umjetni~kih dometamo`e svesti na svega nekoliko re~enica, nosvjesna odluka da dobro ispe~e zanat, spri-je~ila ga je da napravi vi{e.
Deli} je po~eo raditi na filmu kao rekvi-ziter i pomalo se u~io redateljskom posluod mnogih, pa i stranih, re`isera. Kao asi-stent redatelja pojavljuje se 1955. godine nafilmu Jubilej gospodina Ikla Vatroslava Mi-mice, a poslije je taj posao obavljao na vi{eod osamdeset doma}ih i stranih filmova.
Redatelj druge ekipe bio je u tridesetak fil-mova, izme|u ostalih i u Bitki na NeretviVeljka Bulaji}a s kojim je ~esto sura|ivaona velikim projektima. Opra{taju}i se odkolege i prijatelja Vladimir Tadej prisjetiose jednog doga|aja upravo sa snimanja Ne-retve kada je Deli} umalo poginuo. PremaTadejevim rije~ima, `ele}i dokazati svojesposobnosti, oti{li su snimati avione koji supredstavljali njema~ke bombardere. Jednabomba, iako la`na, pala je to~no na kamerui usmrtila snimatelja, a Deli} i Tadej bili suranjeni.
Stipe Deli} debitirao je kao redatelj1960. godine kratkometra`nim filmovimaPoziv s pu~ine i Na{e slobodno vrijeme, no pro-slavio se ratnom epopejom Sutjeska iz 1973.godine u kojoj je ulogu Josipa Broza Titainterpretirala velika gluma~ka zvijezda Ri-chard Burton. Za taj film dobio je i brojnenagrade � Bron~anu Arenu za re`iju, Veli-ku zlatnu Arenu i nagradu publike Jelen napulskom festivalu te nagrade na festivalimau Sopotu i Moskvi. U njegovu filmografiju
ubrajaju se i televizijska serija Marija te tv--drame Roko i Cicibela (1976) i Kineska vaza(1980).
� Deli} je najvi{e vremena utro{io zaanonimne rezultate, ali to su poslovi koji semogu usporediti sa stupovima nosa~ima uarhitektonskom djelu bez kojih kolektivnodjelo kao {to je film nikada ne bi moglo na-stati � istaknuo je Relja i dodao kako je isâm Deli}a mnogo godina do`ivljavao krozprizmu Sutjeske, ali je ostao osupnut njego-vom suptilno{}u u drami Roko i Cicibela. OdStipe Deli}a oprostio se i predsjednikDru{tva hrvatskih filmski redatelja HrvojeHribar naglasiv{i kako je Deli} imao svojumjeru, a ta je mjera bila velika. Tako je itrag njegovih filmova i filmska zaraza kojaostaje iza njih, bila velika. PredsjednicaDru{tva hrvatskih filmskih djelatnika NadaGa~e{i} Livakovi}, izra`avaju}i su}ut obite-lji i prijateljima preminulog kolege, utvrdi-la je kako je Deli} bio jednostavan, ~astan itopao ~ovjek. Z
zarez I/5, 16. travnja 1���. 5
Gospon HetIvan Hetrich (1921-1999)Nenad Puhovski
Uvrijeme koje (ponajvi{e) biv{i komuni-sti ozna~avaju kao jednoumlje bilo jedosta malo gospode. Paradoksalno,
tim se nazivom `eljelo ozna~iti krajnosti �ljude kojima se `eljelo rugati ili pak one kojese iznimno po{tovalo. Ljude koji su spadali ukategoriju gospon ~ovjek. Ivan Hetrich, surad-nicima i bliskim prijateljima poznat pod na-dimkom Het, spadao je svakako u onu drugukategoriju. Spadao je u nju po svemu {to je ra-dio, po tome kako se odnosio prema ljudima, aponajvi{e po tome kakav je u stvari bio. U nekodrugo vrijeme, ono prije sada{njega, u kome jeba{ svatko gospodin, Het je tu oznaku nosioposve zaslu`eno.
Upoznao sam ga ponajprije kao nastavnikatelevizijske re`ije na Akademiji za kazali{nu ifilmsku umjetnost. Het je plijenio znanjem, ko-munikativno{}u, voljom da ono {to zna prenesena druge. Me|utim, a to je va`no u ovom kon-tekstu, Het se nikada nije dodvoravao studenti-ma, kupovao njihovu naklonost ili pak sni`a-vao kriterije. Bio je uvijek izravan i dosljedan.Tra`io je mnogo, prije svega profesionalizam idisciplinu. Iznad svega bio je pravedan. Pravigospon profesor. Ve} za vrijeme studija, a i ka-snije, imao sam priliku raditi kao Hetov asi-stent. Kao redatelj, Het je bio najbolji mogu}iuzor � uvijek dobro pripremljen, uvijek zna-ju}i to~no {to i za{to se radi, poznavaju}i pro-fesiju ispred i iza kamere. Mrzio je ekstrava-gancije koje su same sebi svrha i po{tivao film-ski jezik ne zloupotrebljavaju}i ga. Njemu senije moglo dogoditi da ka`e suradniku »daj mineki efekt...« � sve {to je radio bilo je jedno-stavno i logi~no, samozatajno i sa samo jednimciljem � ispri~ati pri~u. To je gospon redateljradio znala~ki.
Sje}am se vremena partijskih plenuma iburnih politi~kih doga|aja. Kad god je bilofrke i trebalo je satima ~itati izvje{taje sa sva-kojakih sjednica, ~esto prima vista, onakokako su dolazili s teleksa, televizija je zvalaHeta. I on je to napravio mirno, anga`irano, alis profesionalnim odmakom, tako da je te{ki,birokratski leksik pribli`io gledali{tu onolikokoliko je to bilo mogu}e. Pravi gospon profesi-onalac. Sje}am se Heta kao ~ovjeka: kontrastanjegova {iroka osmijeha i ~vrsta pogleda pla-vih o~iju; sigurnosti koja je i one koji ga nisuvoljeli nagnala da ga po{tuju; ljubaznosti ko-jom se ophodio prema drugima, bez nepotreb-nog intimiziranja; bombon~i}a koje je spretnoubacivao u usta; odje}e koja je odavala nepre-tenciozni ukus nekoga kome nije potrebno dase isti~e. Sje}am se, napokon, situacija u koji-ma je, kada ne{to nije bilo u redu na snimanju,znao biti odlu~an s krivcima zbog kojih je ~ita-va ekipa morala ~ekati satima. Situacija u ko-jima bi se, odmah nakon o~itane bukvice, znaookrenuti prema meni i namignuti mi. Zna~ilo jeto � idemo dalje, posao je va`niji od svega.
Jednako mirno primao je nepravde koje suga, poput mnogih, zadesile pri kraju `ivota.Ponajvi{e onu da vi{e nije mogao raditi ono {toje `elio i znao, mnogo bolje od mnogih. Bio jegospon ~ovjek. Bio je Het. Z
* U ponedjeljak 5. travnja u Stubi~kim je to-plicama preminuo Ivan Hetrich (1921-1999), popularni televizijski, radijski, kaza-li{ni i filmski redatelj, omiljeni spiker, novi-nar i voditelj (Kviskoteka, Tri, dva, jedan...kreni, Ekran na ekranu), jedan od utemeljite-lja Televizije Zagreb, autor vi{e radijskihdrama, profesor re`ije na ADU-u, drama-turg u Zora filmu... Me|u brojnim televi-zijskim radovima (samo je televizijskih dra-ma snimio vi{e od osamdeset!) osobito suzapa`ene igrane serije Kapelski kresovi i Kudaidu divlje svinje, te televizijski razgovori (se-rija Srda~no va{i). Re`irao je i igrani film Ve-liko putovanje (1958).
U spomen Stipi Deli}u
Velika mjera filmova
Agata Juniku, Dina Puhovski
Big iz bjutifulKronolo{ki gledano, apsolutno prvazagreba~ka institucija suvremene plesnescene � Studio za suvremeni ples, koji uiznajmljenom prostoru na po~etkuPreradovi}eve ulice odra|uje svoju trideset{estu sezonu, 23. travnja u Zagreba~komkazali{tu mladih ima premijeru svojegnajnovijeg projekta. Rije~ je o predstavi Bigiz bjutiful koreografkinje Mirjane Preis iautorice, koja potpisuje i dramaturgiju,Nane [ojlev. One pak, kao autorskesudionike, navode i osmero plesa~a. To suSanja Zimmer, Ana Juri}, Bosiljka Vujovi}� Ma`uran, Tanja Stip~evi}, IvanaMileti}, Branko Bankovi}, Bojan Valenti} iZvonimir Kvesi}. Big iz bjutiful na komi~anse na~in bavi motivom prilago|avanjasuprotnostima, odnosno te{ko}ama ukomunikaciji. Zbog specifi~nostikostimografije, predstava je ra|ena usuradnji s Kazali{tem lutaka.
Kosovska bitka u ZagrebuNakon izuzetno uspje{nog prvog izdanjaFestivala alternativnog kazali{nog izri~aja(FAKI) odr`ana u Zagrebu pro{logaprolje}a, Autonomna tvornica alternativnekulture (ATAK) prihvatila se, nadaju}i sejo{ boljem, ja~em i sna`nijem, istog posla i ovegodine. Kako su ve} tko-zna-koji put ostalidoslovce na cesti (bez ureda, odnosno bezikakvog prostora za rad), ATAK-ovci su seza potrebe organizacije drugog festivalautaborili u prostorijama Antiratnekampanje Hrvatske. FAKI 2 bit }e otvoren,u centru grada, performansom Fraktal falusteatra iz Splita. Istog dana, 26. travnja,zagreba~ki }e [mrc teatar, vjerojatno nasveop}e veselje mnogih kazali{taraca,istjerivati zle duhove iz zgrade HNK-a.Egzorcisti~ki performans nazvan je �kratko i jasno � Demons out. ZatvaranjeFestivala na sebe je preuzela Ivana Sajkokoja }e, za tu priliku, osmisliti performansLabirint-tlocrt. U me|uvremenu }eZagrebom, i to mahom na otvorenimprostorima alternativnog {tiha, operirati jo{dvadesetak kazali{nih grupa iz Hrvatske,Slovenije, BiH i Poljske.Bosanskohercegova~ka grupa Le cheval,primjerice, dolazi s performansom Kosovskabitka. Boj }e se (z)biti ispred AmbasadeSavezne Republike Jugoslavije.
O vlasti i vladaruHrvatska udruga dru{tveno-humanisti~kihznanosti najavljuje okrugli stol O vlasti ivladaru na kojemu bi me|u glavnimsudionicima trebali biti Damir Grubi{a,Ivan Prpi}, @arko Puhovski i Sanja Roi}.
Iako se, s obzirom na sam naslov, ovomskupu ne treba tra`iti posebnog povoda, onipak postoji. Rije~ je o novom prijevoduMachiavellijevog Vladara. Svi zainteresiranipozivaju se u srijedu 21. travnja uNovinarski dom. Po~etak je u 19 sati.
@enski videoCiklus tribina posve}enih umjetni~komvideo-filmu, koje je Insitut Otvorenodru{tvo u suradnji s Hrvatskim filmskimsavezom zapo~eo krajem pro{log mjeseca,sljede}eg tjedna zavr{it }e se izborom izdoma}eg `enskog video-opusa. Selekciju tihfilmova i vo|enje tribine 22. travnja spo~etkom u 19 sati potpisuje SanjaIvekovi}. Adresa je Hebrangova 21.
Nebijenalski koncertiGlazbeni `ivot Zagreba u predstoje}a dvatjedna ipak ne}e biti potpuno u znakuBiennala. U Lisinskom Zbor i Simfonijskiorkestar HRT-a i solisti Nelly Manuilenko,Merita Juniku, Janez Lotri~ i Josip Le{ajapod ravnanjem Ton~ija Bili}a 15. 4. izvodeKuljeri}a, dok 16. 4. Zagreba~kafilharmonija s austrijskim dirigentomRalfom Weikertom svira Coplanda,Schumanna te, uz austrijskog solistaBenjamina Schmidta, uprili~uje prvuizvedbu Korngoldova violinskog koncerta.Lisinski subotom 24. 4. ugo{}uje duo ShlomoMintz, violina i Adrienne Krausz, glasovir,koji }e svirati Mozarta, Beethovena,Prokofjeva i ^ajkovskog. Dan kasnije Bigband RTV-a Slovenije i ameri~ki dirigentHerb Pommeroy odr`avaju Tribute to DukeEllington, a 27. 4. u sklopu ciklusa Pianofortissimo nastupa Ante Mili} s djelimaBeethovena, Rahmanjinova i Musorgskog.Simfonijskom puha~kom orkestru HV-a se28. 4. pridru`uju Martina Goj~eta,mezzosopran i Ivica [ari}, bas, da bi podravnanjem Vjekoslava [uteja izvodiliHorvata, Smetanu i Fu~ika, a Zbor iSimfonijski orkestar HRT-a te DunjaVejzovi}, mezzosopran i Igor Le{nik,udaraljke 29. 4. izvode Chaussona,Milhauda, Desportesa, Cipru i Roussela.Drugdje je koncerata manje: Akademskizbor Ivan Goran Kova~i} iLandesjugendorchester Berlin sa solistimaizvodi, pod ravnanjem Sa{e Britvi}a,Beethovena, Kelemena i Mendelssohna 15.4. u Bazilici Srca Isusova, a Zagreba~kisolisti u HGZ-u 27. 4. uprili~uju ve~ersimfonija Luke Sorko~evi}a. Grad je,me|utim, dobio jedan novi festival koji }eobogatiti travanjsku koncertnu ponudu: od22. do 30. travnja odr`ava se, naime Festivalsv. Marka � Prvi gornjogradski festival.Otvorit }e ga Hrvatski komorni orkestar iOratorijski zbor Crkve sv. Marka koji }e uzsoliste i dirigenta Tomislava Fa~inija
izvoditi Vrhovskog i Gounoda. Dankasnije, 23. 4. sedam instrumentalista izansambla Hans Rosbaud svirat }e u Crkvisv. Katarine Bacha i Messiaena, a 24. 4.tenor Laurence Dale }e uz pratnjuFrancoisa Weigela u Preporodnoj dvoranipjevati Debussya, Faurea, Gounoda iHahna. U povodu blagdana sv. Marka 25.4. na misi }e u Markovoj crkvi sudjelovati iKomorni orkestar i Oratorijski zbor Crkvesv. Marka te solisti pod ravnanjemVladimira Kranj~evi}a. Slovenski bas IvanUrbas i talijanski pijanist Vicenzo Scalera uHGZ-u 26. 4. nastupaju s WolfomStraussom, Verdijem i slovenskimpopijevkama, a hornist Bo{tjan Lipov{ek,violinistica Ida Cavaliere i Pireina Cavaliereza glasovirom nastupaju dan kasnije uPovijesnom muzeju. ^e{ki kvartet Kubinsvirat }e pra{ke kvartete hrvatskihskladatelja 28. 4. u Crkvi sv. Marka, dok }e29. 4. u Preporodnoj dvorani nastupiti{vedski Ensemble Villancico, a 30. 4. uLisinskom londonski Royal College ofMusic Ensemble.
Izlo`ba za uho
Me|unarodna izlo`ba zvu~nih instalacijaMedia-scape koju organizira Muzejsuvremene umjetnosti u Zagrebu, ove }egodine biti otvorena ne{to ranije negoproteklih {est godina, 17. travnja. Razlogtomu je suradnja s 20. muzi~kimbiennalom, koji po~inje 16. travnja. Glavnapoveznica ovih dviju manifestacija bit }eSimpozij Media-scape 7 koji }e se odr`ati 19.i 20. travnja u Hrvatskom dru{tvuskladatelja. Na izlo`bi }e sudjelovatiumjetnici, istra`iva~i, teoreti~ari kulture tesvi oni koji u svoj rad uklju~uju zvuk iistra`ivanja na podru~ju zvuka. Autori ovena uho usredoto~ene izlo`be � IngeborgFuellep, Heiko Daxl i Mladen Lu~i} �ukratko su projekt objasnili ovako:»Dok su tradicionalne likovne umjetnostite`ile materijalizaciji kao do`ivljajuvje~nosti, glazba i zvuk kao forme odre|eneu vremenu te`ile su dematerijalizaciji,odnosno do`ivljaju prolaznosti trenutka.Zahvaljuju}i svojoj prolaznoj prirodi,umjetnost zvuka ne uklapa se u strukturekoje podupiru prezentaciju i raspravu olikovnoj umjetnosti i glazbi. Dok se utjecajzvu~noga rada mo`e prona}i svugdje, odfilma do instalacija te umjetnostimasmedija, samoj formi nije pru`enapa`nja koju njen utjecaj zaslu`uje.Jedinstveno fokusiranje Media-scapea na ovuvrstu aktivnosti predstavlja te`nju da seuka`e na mogu}nost izlaganja zvu~nihradova koji {ire granice i ukazuju na veze,suprotnosti i raznolikosti u suvremenojaudiovizualnoj umjetnosti.« Z
t r a v a n j 1 � � �
Ne mogu se sjetiti primje-ra u novijoj povijesti da jetoliko dugo i s takvim in-tenzitetom jedno dru{tvobilo opijeno i hipnotizira-no tako intenzivnim iiracionalnim predo`bamai kolektivnim halucinaci-jama
Agata JunikuJeste li o~ekivali ovakav rasplet
doga|aja na Kosovu?� Lako je naknadno biti pa-
metan. Svi smo mi od po~etkajugoslavenske krize i ratova kojeje Milo{evi}eva Srbija pokrenulana podru~ju biv{e Jugoslavjeznali da je sljede}a stepenica uvi-jek stra{nija. Nakon slovenskestepenice nije te{ko bilo zamisliti{to je stra{nije. Nakon onoga {toje u~injeno u Hrvatskoj, svi smoznali da }e u Bosni biti gore. I svisu nakon Bosne govorili da }e naKosovu biti jo{ gore. Me|utim,imaginacija normalnoga ~ovjekaima granicu preko koje ne mo`ezami{ljati oblike zla, sve dok jojih sama stvarnost ne pru`i. Nateorijskoj razini, dakle, znali smoda }e bivati sve gore, jer to je lo-gika svakoga imperijalizma i svihbarbarskih osvajanja. Ali, na ne-kom stupnju ~ovjeku postaje ne-mogu}e vizualizirati, osim akonjegov um nije jednak umu onihkoji su pokrenuli sve ovo. Izistog se iskustva mo`e zaklju~itida }e, ako srpski imperijalizamne bude zaustavljen na Kosovunego se okrene prema ma kojemsljede}em cilju, i tamo biti jo{gore. A oblike toga gorega poka-zat }e nam stvarnost.
Mislite li da postoji neki sljede}icilj nakon Kosova?
� Ako taj imperijalizam nebude sada zaustavljen, sljede}eg}e cilja biti jer ga naprosto morabiti. Nijedan imperijalizam sesam po sebi nije zaustavio doknije nai{ao na nekoga ja~ega.Prema tome, ako se tomu projek-tu dopusti da se razvija svojomunutra{njom logikom, njegov na-srtaj na neki sljede}i cilj je nei-zbje`an.
Svesrpska hipnozaMo`ete li prokomentirati reakcije
na aktualni razvoj kosovske krize odstrane hrvatskih ali i srpskih intelek-tualaca?
� Reakcija slu`bene hrvatskepolitike je sramotna i odvija se najednoj kalkulantskoj razini, kakvave} karakterizira tu politiku odnjenih po~etaka. Na pojedina~-noj razini, u Hrvatskoj reagirajuuvijek oni isti ljudi koji od po~et-ka raskrinkavaju i srpske i sva~ijedruge zlo~ine i ludosti, koji se iina~e ne pla{e izre}i svoje stavo-ve. [to se ti~e reakcija one demo-kratske skupine u samoj Srbiji,koja od po~etka ima jasan i gra-|anski hrabar stav protiv Milo{e-vi}a, ne valja napre~ac suditi o~injenici da zasad � koliko se
zna � {ute, jer ovaj put postojidosad najja~a medijska blokada idosad najrealnija opasnost da ihjednostavno proguta mrak. Ono
{to je me|utim bilo zaista ne-shvatljivo vidjeti jest to da je nakoncertu u Beogradu prije neko-liko dana nastupao primjericeRambo Amadeus, ~ovjek koji jeu srpskoj i crnogorskoj rokerskojsubkulturi svih ovih devet godi-na bio jedan od najustrajnijih inajhrabrijih kriti~ara te politike ikoji je na svojim koncertima uvi{e navrata hrabro istupao pro-tiv tog zlo~ina~kog sustava. IliBajaga, koji za razliku od Ramba,ipak jest u toku rata zaradio nekemoralne mrlje. Njihov je uvjetbio da na tom koncertu ne nastu-pe Bora \or|evi} s Ribljom^orbom i Oliver Mandi} koji subili od po~etka solidarni sa Milo-{evi}evim projektom i koji su na-stupili na nekoliko eksplicitehu{ka~kih koncerata. S drugestrane, nije im smetalo da se nakoncertu pojavi Arkan i da zajed-no s njim ple{u i pjevaju. To jezaista {okantno i o~ito upu}ujena dubinu poreme}aja koji je za-hvatio srpsko dru{tvo i kojemu jezaista te{ko vidjeti put ozdravlje-nja.
Mo`ete li ga bar nazrijeti?� Apsolutni uvjet smirivanja,
ali i pravde na ovim prostorima,
jest demokratska Srbija koja }ena jedan novi na~in spoznati svo-ju povijest i suo~iti se sa svojimzabludama. I to ne samo u po-sljednjih 15-ak godina nego odsredine pro{log stolje}a. Miranema bez Srbije koja }e imatisnage analizirati i valoriziratineke bitne doga|aje i li~nosti izsvoje pro{losti, na}i svoju pravumjeru me|u zemljama i narodi-ma koji je okru`uju. Kako }e tademokratska moderna Srbija bitistvorena, i kada, to je te{ko pred-vidjeti.
Mit i tehnologija zlo~inaKoliko, po va{em mi{ljenju, aktu-
alni doga|aji imaju doista veze s
izvornim kosovskim mitom, a u kojojmjeri je rije~ o zloupotrebi i transfor-maciji u ideolo{ke svrhe?
� U kategorijama onog povi-jesno-kulturnog kruga kojemuSrbija i srpski narod neospornopripadaju, a to je evropski krug,doista se ne mogu sjetiti primjerau novijoj povijesti da je tolikodugo i s takvim intenzitetom jed-no dru{tvo bilo opijeno i hipnoti-zirano tako intenzivnim i iracio-nalnim predo`bama i kolektiv-nim halucinacijama. Historijskigledano, u razvoju kosovskogmita nema nikakvih tajni. Bezobzira na mnoge mistifikacije, onje prili~no dobro istra`en. Zna sekako se on razvijao kroz 17, 18,19. i 20. stolje}e i u kojem soci-jalnom i historijskom kontekstu.Ima u tom procesu naravno spe-cifi~nosti, ali nema ni~ega nepri-rodnoga ili bitno druga~ijega odonog {to se zbivalo u odgovaraju-}im nacionalno-integracijskimprocesima u cijeloj Evropi. Tajmit je odigrao, historijski gleda-no, pozitivnu ulogu u izgradnjisamosvijesti u vremenima `ivota
pod raznim imperijalnim silamai u razvoju srpske kulture. On jojje, kao umjetni~ko nadahnu}e,namaknuo i neka trajno vrijednadjela, ali je potkraj pro{loga sto-lje}a po~eo poprimati oblik im-perijalne osvaja~ke ideologije. Toje to~ka kobnoga skretanja.
Naime, svaki je mit lijep. Onuvijek ima zavodljivu i lijepu fa-bulu. Da nije takav on bi odu-mro sam od sebe, ne bi trebalanikakva kriti~ka historiografijaniti kriti~ki intelektualci da upo-zoravaju javnost na to. On uvijeknosi neku poruku koja je ~ovjekubliska, koja je estetski lijepa, kojamu u trenucima krize poma`e danekako osmisli nevolju i na taj
na~in prona|e per-spektivu koja se ne-kad mo`e pokazatirealnom, a nekadiluzornom. Mit jeuvijek imaginativ-no poticajan. Me-|utim, svaki mit semo`e na stotinu na-~ina interpretirati.Iz njega se moguizvu}i razni aspektikojima se potommo`e dirigirati.Uvijek je naravnobilo politi~ara, ideologa i mani-pulatora koji su se tom energi-jom, tom imaginacijskom sna-gom kojom ta fabula kosovskogmita raspola`e, slu`ili za mobili-zaciju u dnevno politi~ke svrhe.Umjetnici su pak izvla~ili nekedruge motive. Ali imate motivakoji su upotrebljeni kao najbru-talnije hu{ka~ke parole. Za ovoposljednje razdoblje, najvi{e jeizvu~en taj njegov protuturskimotiv, koji se onda razumijevakao protuislamska poruka. Onaje samo jedna od poruka koju tajmit sadr`i. Uz poruku `rtvovanjaza slobodu, on sadr`i i porukuosvete. Sadr`i i poruku kojoj smoupravo svjedoci.
Rekli ste da su, bez obzira na mi-stifikacije, razvoj kosovskog mita injegove politi~ke funkcionalizacijeipak prili~no dobro istra`eni. Tko bibili glavni predstavnici historiograf-ske kritike koja je poku{avalarecepciju i interpretaciju tog mitaponovno »skrenuti« na pravi put?
� U srpskom dru{tvu je uvi-jek bilo snaga koje su upozorava-le na ono kobno skretanje. Alione nisu bile dovoljno jake. 1889.godine u Kraljevini Srbiji se sla-vi 500. obljetnica kosovskogaboja, i to prvi put slu`beno. To
je trenutak kada taj mit postajedr`avno sponzoriran, ideolo{kidefiniran kao mobilizacijska pod-loga za legitiman program, s jed-ne strane, nacionalnog oslobo|e-nja, ali s druge, i osvajanja i im-perijalnih te`nji prema susjed-nim narodima. Zanimljiva je ko-incidencija da te iste klju~ne go-dine istodobno izlaze u Srbijidvije knjige ~iji su autori IlarionRuvarac i Ljubomir Kova~evi}.Prvi je obradio lik kneza Lazara,a drugi Vuka Brankovi}a koji jeu mitu prikazan kao izdajica, {tohistorijski nije to~no. Dakle, utom trenutku velike nacionalneeuforije i sveop}e egzaltacije, na-laze se u samoj Srbiji dva povje-
sni~ara, dva inte-lektualca koji imajusnage oduprijeti setom raspolo`enju ipo svim onodob-nim kriterijima kri-ti~ke historiografijena~initi udar nadvije sredi{nje to~-ke toga mita koji sesvuda oko njihstvara i kojim je hi-pnotizirano cijelodru{tvo u kojemuoni u tom trenutku
`ive. To je i gra|anski hrabro,znanstveno skrupulozno i po{te-no. Od tada na dalje, pojavljujuse povremeno takvi glasovi opo-mene. Od novijih primjera, izrazdoblja 80-ih primjerice, naj-poznatija je studija Miodraga Po-povi}a Vidovdan i ~asni krst koja jenedavno iza{la i u 3. izdanju. Ri-je~ je o vrlo kriti~koj knji`evno-povijesnoj i kulturno-povijesnojstudiji koja analizira nastanak ci-jeloga toga mita, te je razornokriti~na prema ideolo{kim i poli-ti~kim manipulacijama.
Na koji bi se na~in neka nova Sr-bija mogla osloboditi te mitologije?
� Da li }e neke unutra{njesnage smo}i hrabrosti da unu-tra{njim prevratom skinu ovajre`im i po~nu svoju zemljuusmjeravati u nekom drugomsmjeru, da li }e to u~initi nekame|unarodna uprava, to neznam. Mogu samo upozoriti najednu bitnu razliku u odnosu naslu~ajeve iz pro{losti drugih na-roda u Evropi. Ta razlika proi-zlazi iz ~injenice da se kosovskimit reproducira iz jedne struktu-re koja u drugim nacijama kojesu povremeno potpadale podutjecaje tih halucinacija nije bilatoliko klju~na, a to je Crkva. Cr-kva je bila utjecajna i u Franco-voj [panjolskoj, i u SalazarovuPortugalu, nije posve bez mrljapro{la ni kroz razdoblje Hitlero-ve Njema~ke; ona se kroz poje-dince, nekad vi{e, nekad manje,nekad du`e, nekad kra}e, znalapostaviti dvosmisleno, neopre-zno i amoralno paktirati s dikta-turama, ali ona sama u bitnomenije bivala generator politi~kogludila i mitomanije. To su gene-rirale politi~ke i intelektualne eli-te. U Srbiji je to druga~ije � ba{SPC historijski gledano naju-strajnije generira mitsku politi~-ku svijest, pa onda problem otre-`njenja i ne mo`e biti metodolo{-ki rje{iv na na~in na koji je biorje{iv u Njema~koj nakon Hitle-ra ili u Italiji nakon Mussolinja.Ne}e biti dovoljno promijenitipoliti~ku elitu te kroz lai~ki obra-zovni sustav i medije pokrenutisustav preodgoja, otre`njavanja.U Srbiji ostaje Crkva kao struk-tura potpuno izvan toga. Tamose ne radi o tome da se identifici-raju nekolicina }aknutih seoskihpopova koji slu|uju ljude u ne-kom zabitom selu ispod Kopao-nika, nego se radi o episkopima,mitropolitima, o visokom crkve-nom {kolstvu. Upravo Srpskapravoslavna crkva je u 80-imabila ona socijalna snaga koja jesve svoje organizacijske, propa-gandne i edukativne mogu}nostigotovo bez ostatka stavila u slu`-bu stvaranja psiholo{ke osnoviceza budu}i rat. Nije to bio Milo-{evi} � on ostaje zlo~inac uizvedbi i nalogodavac tih zlo~ina,ali on nije taj koji je uzbunio na-rod; on ga je od SPC, VukaDra{kovi}a i pisaca iz Francuske7 preuzeo ve} uzbunjenoga, izlu-|enoga, propagandom izmanipu-liranoga i onda ga poveo kao teh-ni~ki realizator u zlo~in.
6 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Govori: Ivo @ani}
Dugotrajna srpskahipnoza
Sve politi~ke mitologijesvijeta sadr`e motiv »minismo nikad vodili osva-ja~ki rat nego smo samobranili svoje«
zarez I/5, 16. travnja 1���. 7
Hod albanske samopercepcije
Mo`e li se, uz dominantnu srpsku kosovskumitomaniju, kao jedan od uzroka kosovske kri-ze navesti albanski nacionalizam? Odnosno,jesu li Albanci mogli i{ta u~initi u smisluiznala`enja nekog kompromisnog rje{enja?
� Mogu govoriti o zadnjih dvadesetgodina kojih se i osobno sje}am. Mislimda tu oni nisu ni{ta odlu~ivali. Oni sujednostavno od strane autora velikosrp-skog projekta bili odre|eni za eliminaciju.Politi~ku, ili fizi~ku, to je bilo pitanje ni-janse. Ali, u toj eliti je postojao konsenzusda Albanci naprosto nisu priznati kao su-bjekt. I tu nikakvo albansko pona{anje ni-{ta nije moglo promijeniti. Da su se sviAlbanci do jednoga pona{ali kao SejdoBajramovi}, to bi mo`da odgodilo nekestvari. Ali logika velikosrpskog imperija-lizma nije dopu{tala nikakvu mogu}nostda Albanci promjenom pona{anja, pri-mjenom ove ili one taktike, bitno izmije-ne taj odnos na du`i rok. To su mogle iz-mijeniti samo demokratske snage me|usamim Srbima.
Ono {to mi se u vezi kosovskih Alba-naca ~ini najbitnijim, pa i fascinantnim,jest pratiti promjenu njihove samoper-cepcije krajem 80-ih i po~etkom 90-ih go-dina, o ~emu je Shkelzen Maliqi napisaojedan izvanredni esej koji je objavljen1995. u ~asopisu Erazmus.
Albanci su, naime, do tada sebe do`iv-ljavali kao juna~ki, gor{ta~ki narod koji jenepokoriv. Prije se, na simboli~noj razini,konfrontacija sa Srbima odvijala otprilikena sljede}em tragu: »[ta vi nama lupetateo tom juna{tvu, mi smo ti koji smo nepo-korivi, pravi junaci i pravi ratnici, koji ni-smo ni{ta izgubili. Ako smo barbari, barsmo junaci i ne damo se pokoriti«. Odkraja 80-ih Albanci kao da govore: »Do-bro, vi Srbi kad ste junaci, juna~ite se idalje, ali nas juna~enje ne zanima, to ni-kuda ne vodi, to su samo `rtve i osvete.Mi se i dalje razlikujemo od vas ali na
drugoj simboli~noj osnovi. Mi nismo rat-nici, mi smo Evropljani, `elimo biti mir-ni, imamo svoja prava, `elimo ih ostvaritina miran i pravedan na~in.« Metafori~kire~eno, uzorni Albanac vi{e nije Skender-beg, uzorna Albanka je Majka Tereza. Neznam da li ima neki primjer tako brzogpoliti~kog sazrijevanja i takve radikalnepromjene politi~ke i percepcijske paradi-gme, kao {to se to dogodilo kosovskimAlbancima krajem 80-ih. Ako inzistirateda odredim neki datum ili doga|aj, ondase iz moje perspektive prekretnicom ~ini»umir krvi«, odnosno dokinu}e krvneosvete na Kosovu 88. ili 89. godine, {to suga bili organizirali Lush Gjergji, BajramKelmendi i Fehmi Agani. Simbol ovedruge paradigme i gandhijevskog otporakoji je trajao deset godina, bio je IbrahimRugova, iako je jo{ mnogo ljudi koji susvojim me|unarodnim ugledom pridoni-jeli njenom promicanju. Primjerice, spo-menuti Gjergji, Agani i ubijeni Kelmen-di. Ta paradigma je evidentno do`ivjelaneuspjeh, odnosno nije uspjela ostvaritipoliti~ki oblik koji bi Albancima omogu-}avao da ostvare svoje te`nje. Mislim danije bilo mogu}nosti za to. Sada je opetdo{lo do promjene paradigme � pojavilase Oslobodila~ka Armija Kosova, Albancisami sebe opet percipiraju kao junake.
Me|u narodima biv{e Jugoslavije, svi ima-ju razdoblja kada podlije`u mitomaniji. Imajuli ti politi~ki mitovi neku zajedni~ku matricu?
� Bitno je sljede}e: svi ti mitovi i fan-tazmi imaju istu stukturu. Svi jednakofunkcioniraju i zadovoljavaju iste potrebe� psiholo{ki, socijalno i emocionalno.Nema naroda u svijetu koji ima percepci-ju sebe kao ubojice, lupe`a, zaostaloga,nesposobnoga itd. Svi o sebi misle da suizuzetno vrijedni, hrabri, da su u svimbitkama pobije|ivali, a ako su negdje ko-jim slu~ajem i izgubili, to nije bilo zbogvlastite slabosti, neorganiziranosti ili voj-ne nesposobnosti, nego zbog izdaje, prije-vare, neke vi{e sile, Bo`je kazne itd. Me-|utim, uvijek se stvar svodi na one kojitime manipuliraju i onda uzrokuju da ta-kve percepcije zahvate {to ve}i dio sta-novni{tva i dobiju ne samo politi~ko-ide-olo{ke nego i vrijedosne konotacije. Da-kle, da se netko, samim time {to je takav,po~inje smatrati vrednijim od drugoga, asamim time da mu je dopu{teno ~initiono {to drugima nije. Sve politi~ke mito-logije svijeta sadr`e motiv »mi nismo ni-kad vodili osvaja~ki rat nego smo samobranili svoje«. Me|utim, tada je bitno vi-djeti {to tko smatra svojim i na temeljukojih argumenata. Historijska argumen-tacija je uvijek opasna i pogubna argu-mentacija koja nikud ne mo`e dovesti.Kvaka 22 je dakle u pitanju unutar kojihgranica netko zami{lja to »svoje«. A te sugranice ~esto vrlo fantasti~ne, iracionalne,arbitrarno stvorene. Pa ~ak i kad jesu uodre|enom historijskom razdoblju posto-jale kao takve, to nema nikakvu vrijednostza na{e suvremene vrijednosne, politi~keprosudbe. Stvar je u tome da, bez obzira{to kome pripadalo, ljudi ne budu istjeri-vani zbog vjere, nacije, politi~kog opre-djeljenja. Va`no je da li ~ovjek ima pravo`ivjeti u skladu sa svojim pravima naodre|enom prostoru, a isto tako treba po-{tivati i njegovati ukupni identiet odre|e-nih prostora koji nikad nije jednozna~an isamo »na{«. Z
Nema kraja krajuDanas vi{e nema disonantnih glasova, svi su»Srbi sveta« za progon Albanaca s Kosova
Mirko Kova~
Moja su znanja o Kosovu nedostatna da bih se upustio u neke dublje prosud-be, posebice u svjetlu sada{nje kosovske tragedije, pa }u radije ostati na ne-kim spoznajama {to sam ih i otprije, na ovaj ili onaj na~in, potezao kad god
bi se poveo razgovor o srpskom nacizmu. Valjalo bi dobro prou~iti mnoge povijesneknjige, poglavito one Slobodana Jovanovi}a, vrsnog pisca i povjesni~ara, koji je ~i-tavog `ivota raspletao »zamr{ene i proturje~ne uspone i padove srpske historije«,da bi na kraju `ivota, u jednom intervjuu, ve} pomalo umoran i rezigniran {to jetoliko dangubio »oko srpske istorije«, tuma~e}i je i filozofiraju}i o stvarima koje semogu sa`eti u nekoliko jednostavnih misli i kratko sro~iti u kona~nu definiciju:srpski je nacionalizam izvor svih zala i tragedija toga naroda, uzrok svih njegovihporaza i rijetkih uzleta, njegova kob koja mu je odredila sudbinu i pomra~ila um,jer nacionalizam je `ivot u palanci, a »duh palanke jest duh bolesti«.
Elita koja uga|a ruljiNaravno, bez »dangubljenja« tako velikih povjesni~ara kakav je bio Slobodan
Jovanovi}, te bez tolikih svezaka povijesti, ne bi se moglo do}i do ovakvoga sa`et-ka. Pa ipak, nisam olako prihva}ao tuma~enja kako je srpski nacionalizam ne{toposebno, niti sam se dao uloviti na to da je `e{}i nego kod drugih balkanskih na-roda, premda su me neke knjige vukle u takvu zamku. Glasoviti ruski publicist ietnograf Pavel Rovinski boravio je u vi{e navrata u Srbiji, i to u drugoj polovicipro{log i s po~etka ovog stolje}a, te nam je u svojim spisima ostavio dragocjenazapa`anja, prosudbe i spoznaje. Bio je osupnut »duhom i stanjem srpske intelek-tualne elite« koja »uga|a rulji i prepu{ta se instinktu rulje«. Posvuda su intelektu-alci iznad gomile, »u Srbiji su pak gomila sama«. To va`i sve do dana dana{njeg.Dobrica ]osi}, tipi~ni izdanak srpskog radikalizma, ne{to ugla|enija varijanta [e-{elja, u svojoj besjedi na inauguraciji za predsjednika Milo{evi}eve Jugoslavije, re-kao je: »Ja sam samo sluga svojega naroda«. Nije se dugo odr`ao, jer je po~eo pet-ljati oko nekakvih mirovnih sporazuma u Bosni, a jasnu i davna{nju ideju »istrje-bljenja i preseljenja muslimana i Arnauta« ubla`avao je i prodavao kao »humanopreseljenje«, {to je bilo dovoljno da slugu svoje-ga otjeraju ni manje ni vi{e nego kao izdajnika.Kad je ve} obznanio da je sluga, onda su pravilajasna; rulja ne trpi eufemizme niti meku{ce,nego tra`i okrutnost kao ovu sada{nju na Koso-vu.
Nitko nije tako smiono i duboko u{ao u du{usrpskog nacizma kao pisac Rade Konstantinovi} usvojoj knjizi Filozofija palanke, prvi put objavlje-noj u ~asopisu Tre}i program, u Beogradu 1969.Ta je filozofska knjiga do`ivjela jo{ tri izdanja.U odjeljku Poetika srpskog nacizma Rade Kon-stantinovi} pi{e kako je srpski nacizam uspo-stavljao nove mitove »rasne«, »krsta{ke«, »vje~-no-plemenske«, »misti~no-vjerske« i druge, a posebice mit »dobrovolja~ke lirike«koja slavi smrt u ime »srpstva po svaku cijenu«. Smrt je utkana u program nacije, apoga|anja oko »cifre mrtvih« za svetu srpsku stvar jo{ traju; brojke se kre}u u ras-ponu od Ekme~i}evih milijun i dvjesto tisu}a do Plav{i}kinih tu negdje, brat bra-tu, tristo tisu}a. Psihijatar i filozof Vladeta Jeroti} veli da se srpska te`nja za sa-mouni{tenjem odvija »uz gotovo potpunu odsutnost svijesti o toj pogubnoj te-`nji«. Ako se ta svijest katkad koleba, premda su to rijetki trenuci, ona }e uvijekizme|u toga ili-ili izabrati »prokletstvo u unaprijed zajam~enom porazu«, kakoveli R. Konstantinovi}. Napokon, ako je to~na Jeroti}eva psihoanaliza o srpskojte`nji za samouni{tenjem, ovdje bih iskazao svoju posvema{nju ravnodu{nostprema takvim te`njama ukoliko se to samouni{tenje ne odvija kroz pokolje dru-gih.
Amerikanci se bore za »ni`u rasu«U ovom trenutku jo{ ne znamo epilog albanske drame na Kosovu; izvjesna je
samo patnja i stradanje, te trijumf nove {kole surovosti srpskog nacizma. Taj tri-jumf i nasla|ivanje u patnji drugog ponavlja se iz vremena balkanskih ratova kadasu Srbi »tamanili Arnaute«, ali tada je barem bilo vi{e su}uti s Albancima; srpskisu socijaldemokrati o{tro udarali po re`imu. Danas vi{e nema disonantnih glaso-va, svi su »Srbi sveta« za progon Albanaca s Kosova i osloba|anje svete zemlje odpo{asti. Neka istra`ivanja kazuju da je zastra{uju}ih 90 posto Srba za izgon Alba-naca. Sada su jo{ i za~u|eni za{to ih NATO sprje~ava da kona~no rije{e albanskopitanje. Da nije »zavjere novog svjetskog poretka« genocid bi protekao veselo, uzbakanalije i ples »nad grobovima tu|inaca«.
Barbarizam poti~e jedinstvo, pa se pleme ubojica sve vi{e name}e kao elita; utamnom naci-vilajetu heroizam se o~ituje u mr`nji prema tu|inu, a svatko je tu|i-nac tko ne dijeli tvoju vjeru i tvoju naciju. Plemenska svijest daleko je od gra|an-ske, stoga Srbi ne podnose tu|inca tu gdje on jest, bio to Ma|ar, Albanac ili San-d`aklija. S tu|incem se ne suosje}a, niti se s njim dijeli sudbina, jer on je gra|a-nin drugog reda. I dok traje egzodus Albanaca, do mene sve ~e{}e dopiru glasovisrpskih ljudi zaprepa{tenih licemjerjem Zapada koji se »stavlja na stranu [iptara«.Imao sam i verbalne okr{aje s nekim znancima koji odavno ne `ive u Srbiji i slovekao liberalni, ali sada su kona~no zga|eni prljavim poslovima Zapada, psujuAmerikance »koji se na Kosovu bore za prava ni`e rase, a kod ku}e su rasisti«.
»Duh palanke odbija misao«, ka`e Konstantinovi}, a tko god se drznuo kriti~kigovoriti o srpskom nacizmu ili vulgarnom rasizmu otpisan je kao izrod i u intelektu-alnoj svijesti nacije vi{e ne postoji. Rade Konstantinovi} tavori negdje na dnu kul-ture, nijedna se njegova misao ne ~uje niti je ima tko prenijeti, dok svaki tamo{njimagarac sri~e Be}kovi}ev stih: »Kosovo je naskuplja srpska re~«. A tko bi se danasondje usudio pozvati na jednog Dimitrija Tucovi}a i potegnuti neke njegove o{-tre rije~i o »srpskom rasisti~kom ludilu«. Jedan Tucovi}ev tekst pisan 30. o`ujka1914. nosi naslov Nikad kraja. U tome tekstu Tucovi} veli: »Mi smo izvr{ili poku-{aj ubistva s predumi{ljajem nad ~itavom jednom nacijom. Na tome zlo~ina~komdelu uhva}eni smo i spre~eni. Sad imamo da ispa{tamo kaznu.«
I doista, ima li kraja srpskim zlodjelima nad Albancima? Ili je to~no ono {toka`e Rade Konstantinovi}: nema kraja kraju! Z
Nekaistra`ivanjakazuju da je
zastra{uju}ih 90posto Srba za
izgon Albanaca
SPC historijski gledanonajustrajnije generira
mitsku politi~ku svijest
PulaNarodni trg 9
telefon 052/217-713fax 052/217-795
8 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Obe}anja i podr{ka kojaPodgorici sti`u od glasno-govornika me|unarodnezajednice i nijesu nekautjeha
Zoran Radulovi}
Po{te|ena razornog dejstvaNATO-vih projektila,Crna Gora se u posljed-
njih dvadesetak dana suo~ava sanarastaju}im tenzijama i unutra{-njim podjelama. One prijete daugroze prividan mir koji je, uzdosta muke, odr`avan jo{ od po-~etka politi~kog sukoba zvani~nePodgorice i sljedbenika Sloboda-na Milo{evi}a. Sveukupna polari-zacija crnogorskog dru{tva naj-bolje se odslikava na pitanju od-brane zemlje od NATO-ve agresije, iodnosu prema kosovskom pro-blemu, a posebno rije~i izbjeglihkosovskih Albanaca koji su prekoplaninskih prevoja prispjeli uCrnu Goru. Dosljedni sljedbeni-ci politike dedinjskog Vo`da u Cr-noj Gori, potpomognuti narasta-ju}im patriotizmom novopostav-ljene komande Druge armijeVojske Jugoslavije, ne skrivaju`aljenje {to se Crna Gora � so
soli srpske kako vole da ka`u nekiod glasnogovornika ove grupacije� nije aktivnije uklju~ila u odbra-nu Kosova. Na svakodnevnim he-
peninzima za mir koje odr`avajupo gradskim trgovima, ti ljudi,predvo|eni ~elnicima Bulatovi-}eva SNP-a, optu`uju crnogor-ske vlasti za kukavi~luk i izdaju.Ide se dotle da se tvrdi kako surijetke NATO-ve bombe koje supogodile vojne ciljeve u okoliniPodgorice spasile obraz Crne Gore.
Papirnati avioniNa`alost, ve}ina ovih patriota
nije pokazala odlu~niju spre-mnost da se sa oru`jem u rukamaotisne u Srbiju ili na Kosovo, tetamo zamijeni golobrade regrutekoji, bez svoje krivice, svakod-nevno ginu. Podno{ljivije im seu~injelo da u raznim maskirnimuniformama paradiraju po kafa-nama dr`e}i vatrene govore i pre-brojavaju, listaju}i patriotsku{tampu, silne avione koje je, na-vodno, oborila protivvazdu{naodbrana VJ. Neki od njih su, do-du{e, svoju »hrabrost« i »ljud-skost« dokazali bacaju}i se kame-nicama i jajima na duga~ke kolo-ne iznemoglih izbjeglica koji suuspjeli da se iz kosovskog paklaprobiju do Crne Gore. Ipak, rije~je o rijetkim primjerima neljud-skosti. »Otvori tome {to bje`i, a
zatvori onome {to}era«, jo{ uvijek je do-minantno shvatanjegra|ana Crne Gore,utemeljeno na vije-kovnoj pouci da je»juna{tvo sa~uvatisebe od drugoga, a~ojstvo sa~uvati dru-goga od sebe«. Zato jedanas svaki sedmi sta-novnik manje federalne jedinice SRJ� izbjeglica. I nezavisno da li susmje{teni u porodicama svojihprijatelja i ro|aka ili kolektivnimsabirali{tima u koja su pretvore-ne fabri~ke hale, crkve, d`amije ihoteli po crnogorskom primorjuti nevoljnici dijele sudbinu gra-|ana Crne Gore. Satjerani u pro-cjep oli~en sa jedne strane Dedi-njem, a sa druge NATO-vombazom u Avianu, i jedni i drugitra`e na~in da pre`ive do nekihboljih vremena.
U me|uvremenu, druga CrnaGora, okrenuta sa`ivotu i sarad-nji sa civilizovanim svijetom,mada broj~ano sna`nija, jo{ uvi-jek bezglasno posmatra opasnostkoja se nadvija nad nju.
A upravo je reformska, gra-|anska Crna Gora po mnogo~emu najve}a kolateralna `rtvaNATO-ve akcije Plemeniti an|eo.
Bolja polovica JugoslavijeOvda{nja teza kako je Kosovo
prije svega demokratski problem,pa ga kao takav treba rje{avati pr-venstveno politi~kim dijalogom,ve} je pala u vodu. Sada se sve iz-vjesnijim ~ini da }e, uz Milo{evi-}a ~ija je harizma neprikosnove-
nog vo|e u Srbiji oja-~ana NATO-vimbombama, CrnaGora morati da se su-o~i i sa nekim od ak-tuelnih rje{enja ko-sovskog problema,koja, sva do jednoga,imaju istu zajedni~kucrtu. A to je prekom-pozicija sada{njeg
ustavnog ustrojstva SRJ i pre-kompozicija dvo~lane federacije.Time }e, po svemu sude}i, bitinaru{ena makar proklamovanaravnopravnost Crne Gore, kojasada, po slovu Ustava, u politi~-kom smislu ~ini polovinu SRJ.Ujedno, u javnosti je primjetantrend poja~anog okretanja le|aZapadu, {to bi mogao biti jo{ve}i problem ovda{njim vlastimapersonifikovanim u liku pred-sjednika Mila \ukanovi}a. Jer,podgori~ki iskorak u reforme bioje zasnovan na viziji ekonomskogboljitka, koji je nemogu} bezkonkretne pomo}i me|unarodnezajednice. Nastojanje da se u {toje ve}oj mjeri normalizuju kom-{ijski odnosi sa dr`avama biv{eJugoslavije dovedeni su sada upitanje zbog jake medijske kam-panje kreirane u Beogradu da sesa saradnicima agresora ne smije ine mo`e sara|ivati.
Nije bezrazlo`an ni strah da}e se, u traganju za kakvim-ta-kvim rje{enjem kosovskog pro-blema, me|unarodna zajednica izvani~na Srbija jo{ jednom Cr-nom Gorom poslu`iti kao � mo-netom za potkusiravanje. Sva-kodnevna obe}anja i podr{ka kojaPodgorici sti`u od glasnogovor-
nika me|unarodne zajednice i ni-jesu neka utjeha. Jer, uvjerili smose u {ta je proizi{la akcija sprje~a-vanja humanitarne katastrofe naKosovu.
Boli, boli^ak i da dobiju nezavisnost na
dijelu tamo{nje teritorije, kosov-ski Albanci }e se, poslije preciznoizvedene akcije etni~kog in`inje-ringa, na}i u siroma{nijem, a uzto i potpuno opusto{enom dijeluove srpske pokrajine. Autonomijabez presedana, kakvu sada obe}avapotpredsjednik Savezne vladeVuk Dra{kovi} tek predstavljasvojevrstan apsurd. Preciznije,nuditi nekakvu autonomiju stoti-nama hiljada ljudi koji su protje-rani sa svojih ognji{ta, i usputubijani, zlostavljani i plja~kani,nije ni{ta drugo do beskrupulo-zan cinizam. Ne treba biti suvi{eni pametan, ni informisan, pashvatiti da se protjerani na Koso-vo ne}e vratiti ako to zaista nebudu morali da u~ine. A i tada }eza njihov povratak biti neophod-ne mnogo ve}e garancije i podr{-ka nego {to je zapadni svijet dosada bio spreman da u~ini. Zato,treba sa~ekati.
Za sada, ne nazire se kraj, pomnogo ~emu, zajedni~koj nesre}ikoja je zadesila i Albance i Srbe iCrnogorce, i sve druge sa prosto-ra SRJ. Izvjesno je samo to da serat vratio ku}i. Krug zapo~et naGazimestanu 1989. godine sadase zatvorio. A kako ka`u ovda{njizvani~nici, to boli. Z
* Autor je novinar nezavisnoga podgori~koglista Monitor.
Ljudi `ive usprkos prijetnjama kojesa svih strana vrebaju. U nekuruku, `ivot nema vremena za te pri-
jetnje. Zaokupljeno pre`ivljavanjem, ljud-stvo ne misli na besmislenost. Nitko nor-malan u potrazi za krovom, hranom iodje}om ne razbija glavu oko mogu}nostivelikih potresa i svemirskih sudara. Ili dasunce ne izi|e nekog jutra. @ivot je mogu}jer apstrahira: ne uzimlje u obzir smrt nikataklizme. Okru`en manjim i krupnijimprijetnjama, ~ovjek se odlu~uje za prve:kao ribar koji baca vr{e, tra`i kote svogadjelovanja u poznatu i sigurnu svijetu. Svedrugo, {to nadilazi taj svijet i ~ovjekovemo}i, nalazi se izvan fokusa. Ne igra.
Balkanizirana pametIpak, da bi `ivot bio mogu} u tom ogra-
ni~enom (poznatu i sigurnu) svijetu, onzahtijeva nedvosmisleno i jasno odre|enjeprema kotama koje ga uvjetuju: u protiv-nom, kao {to znade svatko tko je ikad izi-{ao s leutom ili bracerom na donje more,ne}e{ samo ostati bez ribe, nego }e{, prijeili poslije, tako|er otkriti da si izgubiovr{e.
Srbija je punih deset godina bacalatu|u (i vlastitu!) djecu preko brodskeograde, ne vode}i nikakva ra~una o bilo~emu {to bi moglo uvjetovati ili dovesti upitanje njezino postojanje. Ma koliko nje-zina vlastita djeca bila krivo usmjeravana iusmjerena, treba im jasno re}i da sigurnonisu i jedina koja bi imala ljudska ili bilokakva druga prava. Politi~ki kazano, ve}deset godina Srbija je vodila i vodi takvuteologiju ljudskih prava koja nikada nijezastala da bi predahnula i uzela u obzirbilo ~ije interese osim vlastitih, i to, notabene, uvijek u okvirima kolosalne vizijesvoga genijalnog vo|e. U tom pogledu Sr-bija slu`i i mo`e slu`iti samo kao istinskiprototip sebi~nosti, ljudske nesolidarnostii balkanske tuposti svih »velikih sinova na-{ih naroda«. Danas, kad se cijela stvar sve-la na rock i obranu mostova dr`anjem zaruke, treba tako|er jasno re}i da su ti obo-`avatelji glazbe ve} puno desetlje}e izvanEurope i njezinih vrijednosti. Nema takvekolijevke, slo`io bi se Bernard-Henri Levy,koja bi dopu{tala genocid, masakr i uni{te-nje milijuna ljudi. Pa to ne mo`e biti ni
bilo ~ija i bilo kakva Pe}. Misliti druk~ijezna~i suo~iti se sa ~injenicom da se na tvo-joj strani na|u napredni nogometa{i kojiplivaju u novcu, ekstremna ljevica i LePen. Slu~ajnost? Ni govora. Odavno jeisku{ana i dokazana identi~nost tih reflek-
sa. Ali oni vi{e nisu dovoljni za bilo kakvusmi{ljeniju obranu bilo ~ega, pa ne}e po-mo}i ni Milo{evi}evoj Srbiji, bez obzirakoliko premetali Billa u Adolfa.
Perverzni ljudi ne mogu druge optu`i-vati zbog perverzije. Te{ke rije~i takvihoptu`bi mogu se oslanjati samo na polo-vi~nost europskih nazora: Milo{evi} jedugo izazivao i mogao samoubila~ki izazi-vati svijet sve dotle dok je mogao ra~unatis europskim moralnim du`nostima koje suna neki na~in ograni~ene u praksi. Sjedi-njene Dr`ave pak oduvijek su bile sporekad god je trebalo u}i u europski teatar.Ne mo`emo nijekati da su sada tu i da, zarazliku od Europe, svi|alo se to nekome iline svi|alo, mogu prili~no uspje{no branitiono {to zastupaju. Uz ~uveni Marshalovplan koji je nakon rata podigao europskezemlje iz pepela, postojao je i Morgentha-uov plan koji je predvi|ao pretvaranjeNjema~ke u poljodjelsko dobro. S Nje-ma~kom to vjerojatno nije i{lo i ne bi i{loglatko. S druge strane, Srbiju sigurno, akove} nije pretvorena, ne bi bilo te{ko pre-tvoriti u pa{njak. Netko je to u posljednjadva tjedna trebao nau~iti. Uostalom, naovim se stranama uvijek ne{to pretvaralo.Naj~e{}e ljudi. Ali, kako znamo iz na{e hr-vatske pretvorbe, ni s dobrima ne ide te{-ko: na Balkanu obi~no nema problema; pro-
blem je sam Balkan, odnosno njegove bal-kanizirane pameti.
Poziv na ravnodu{nostNeosporno je ovo: izme|u suvereniteta i
nemije{anja u unutarnje stvari razli~itih dr-
`ava kao kategorija hladnoga rata, s jedne,i ljudskih prava, s druge strane, ~ini se dasuverenitet i nemije{anje neprestano gube.^ini se tako|er da je davno pro{lo dobakad se Sjedinjenim Dr`avama spo~itavalorasizam i barem jednom tjedno prebijalonamrtvo crna~ke studente na Moskov-skom sveu~ili{tu. Moral u svemu tomenije i ne mo`e biti polovi~na disciplina:postoji ili ne postoji, onda kad je na{ ionda kad je tu|i. Uzaludno je u tom kon-tekstu dozivati u pam}enje washingtonskenedosljednosti. Ideali su i u najboljem slu-~aju samo pribli`avanje. Istodobno, netkobi u Srbiji trebao imati na umu da od Mo-skve ne}e biti fajde. Svaka ~ast pravoslav-lju, ali nije rije~ o njemu ni islamskomfundamentalizmu; Jeljcin mo`e biti trije-zan ili pijan, ali je politi~ki, i druk~ije, ipakBre`njevljev brat. I doktrine su im iste:dok vi~e u navodnu srpsku korist, nastoji{to vi{e dobiti za Rusiju. Ako dobro pam-tim, jo{ 1988. poru~io sam tada raspojasa-nu Dobrici ]osi}u da se s te strane nenada i ne treba nadati, jer }e Rusi, po svojprilici, imati i pametnijeg posla.
Sve to vodi me onome {to bih nazvaomudro{}u na{ih politi~kih uspore|iva~a:hrvatske komparativne politike i zagluplji-vanja hrvatskoga naroda. Premda napadiSjeveroatlantskoga pakta na Srbiju ne pre-staju i nema velikih pukotina koje bi obe-
}avale skori prestanak, na{i komparatisti{ute kao da se cijela stvar doga|a na Olim-pu, izvan ovoga svijeta ili njegovih poj-movnih dometa. [tovi{e, poznati apologetna{ega re`ima poziva da ostanemo ravno-du{ni, da se nas ~itava stvar zapravo neti~e. Svu bijedu takva promi{ljanja na{evlasti najlak{e je uo~iti upravo na moral-nom planu. Ne samo da se cijeli na{ narodna taj na~in pretvara u bezvezna proma-tra~a ili nastrana tipa koji nije kadar razlu-~iti dobro od zla, nego se u isto vrijemeide za tim da se izbije {to ve}u korist za re-`im (nikako za narod!) iz ne~ega {to smo,uz minimalnu dozu normalna pona{anja,trebali odavna normalno, i savr{eno razu-mljivo, u`ivati. Naravno, sada cijela mu-drost komparacije pada u vodu: treba o~e-kivati da je i hrvatskim ministrima napo-kon svanulo da je danas savr{eno svejednotko je vi{e razbojnika ili svetaca poslao uHaag. S druge strane, od tih istih minista-ra ne treba odmah o~ekivati i spoznaju dasu svi moralni zahtjevi i danas ostali isti,kao i to da nikada nije kasno za doli~nopona{anje.
Dakako, takva spoznaja zahtijevala biprije svega odricanje. U stupnjevima i pre-ma razli~itim odgovornostima i, baremdonekle, pravedno. Primjerice, na{ gospo-din predsjednik morao bi se, izgubiv{i svojbeogradski antipod i sto`er duboke misli,kona~no odre}i svoga sna o podjeli Bosne.Na`alost, ne vjerujem: ljudi zasukana snaumiru s morama. Nadalje, Hrvatska bitrebala istinski i bez ikakve ra~unice pru-`iti ruku velikim ljudskim patnjama ko-sovskih Albanaca. A to zna~i, bez obzirana nu`no odricanje ionako osiroma{enihhrvatskih ljudi, da bi Hrvatska, ne ulaze}ii ne uple}u}i se u nacionalizme bilo kojegabalkanskog naroda, trebala napokon pri-znati ljudska prava drugih, da bi ih i samaeventualno uzmogla u`ivati. Sve drugo jeve} vi|eno, jadno i nedostojno bilo vlastitebilo tu|e patnje.
U svakom slu~aju, nimalo ne sumnjamda je za druge, pa i za na{ hrvatski narod,kosovski genocid jasno obilje`ena kota zapolaganje bilo kakve vr{e u more. Z
Mjera za vjeru
Vr{e na moruPerverzni ljudi ne mogu druge optu`ivatizbog perverzije
Boris Maruna
Srpske soli na rep
zarez I/5, 16. travnja 1���. 9
Ovo je obra~un s lju-dima koji su mirnopucali u ljude Srebre-nice i Vukovara
Bora ]osi}
Kada budu ~itali ovajtekst, gospo|a izuglednog lista u
Hamburgu, kao i mladigospodin iz ciri{kih novina,mora}e se setiti da sam to-kom pro{le godine poku{a-vao da ka`em pone{to oratu na Kosovu. Pa ~ak ipre no {to je rat uop{te biozapo~eo. Kao da tada ni-sam bio dovoljno atrakti-van, pa su moji tekstoviostali nepoznati. Mora bitida je u njima bilo odvi{eironije, iako je mudro okomoglo zapaziti da se nadnu ovog tona izrugivanjanalazila moja briga. Sadapadaju bombe po tlu mojenegdanje zemlje i sada vi{eironija onde nema posla.Ostaje gola pragmati~nostvojnih eksperata i hor poli-ti~kog oportunizma kojiove bombe prati. Jer nijenimalo popularno tu}i uz-du` i popreko po jednoj ze-mlji, ~ak i onda ako je za-misao samo u tome da sedo|e glave jednom diktato-ru. Ali na{ vrli novi svet,ovde na Zapadu, s tim gos-podinom proveo je u raz-govoru ogromno mnogovremena, dok ja sa tim su-bjektom ne bih skupa u{aoni u jedan tramvaj. A ovanesre}no naivna gospodavozila su se s njim svih tihdugih godina, dok je vozilonjihovog razgovora bio ustvari ringl{pil. Bila je tojedna besomu~na vo`njaod koje se celom svetu za-vrtelo u glavi. Samo supregovara~i uvek vrlo vese-lo silazili sa svog vrtuljkakao da su se onde, malo prelepo proveli sa nekim svo-jim {kolskim drugom. Kojije mo`da malo nesta{an, aliipak im je nekakav drug izistog razreda istorije bio. Jau taj razred nisam hteo dau|em, pa sam zbog tog izgimnazije povesti bio mo`-da i isklju~en. Sve ovo pre-
tvara se opet u jednu sliku,esejisti~ku, kao da ~itamonekakav tekst iz detinjstva,Waltera Benjamina. A za-pravo je na stvari krvavazbilja jednog rata koji jave} cele ove decenije zo-vem tridesetgodi{njim. Jermoramo biti na~isto da }erat trajati, mo`da i do opse-ga koji je imao rat Grimel-shausenov. Ja sam u ovuzemlju i do{ao jer sam `ele-o u toku tog dugog evrop-skog rata stati pod zastavuautora Simplicisimusa. Daskupa s njegovim barja-kom, ve} sasvim pocepa-nim, vojujem protiv rata iprotiv nepravdi koje svakisukob sa sobom donosi.Sada vidim da je moj ratskoro potpuno izgubljen,jer moja ironija vi{e ne slu-`i ni~emu. Sada imate po-sla sa jednim autorom kojije svoju ironiju demobili-sao, a ono {to iza toga preo-staje samo je tupa rezigna-cija. Jer i tako pametnimljudima kao {to su ljudiNema~ke, te{ko je ponekadrazjasniti {ta je {ta. Pa daovaj rat na Kosovu nije ni-knuo od ju~e. Vojska kojusva silina me|unarodnihtrupa danas napada nijenekakva an|eoska vojskakoja se za svoj etnos boriprotiv nehri{}anskog naro-da Kosova. Nego je to onaista soldateska koja je pre-gazila hrvatska sela, ubijaladecu po sarajevskim ulica-ma i pucala u drevnu tvr-|avu Dubrovnika. Jer da jeto bilo jasno, ne bi se u me-|uvremenu pio pjenu{ac sagospodarom tog rata, negobi ga se imalo ve} na po~et-ku privesti pred tribunal uHaag. To na`alost ne razu-meju ni gra|ani moje ze-mlje, koji danas misle da seovaj napad ti~e njihovogodnosa prema albanskom`ivlju na jugu, a zapravo,za mene, to je obra~un saljudima koji su mirno pu-cali u ljude Srebrenice iVukovara. Samo je za ovajobra~un danas kasno. Avo|a cele ove krvave kaval-kade ja{e kroz pusto{ ismrt, sve sigurniji u svome
sedlu. Da taj polo`aj budejo{ uvek toliko pouzdan,sukrivci su i njegovi sago-vornici, koji su se uop{te urazgovor s krvnikom upu-{tali. Danas razumem ne-ma~kog pisca koji je govo-re}i u vreme Hitlerove dik-tature, iz podzemlja svojeemigracije morao imati ve-likog strpljenja. Jer je po-smatrao kako gore gradovinjegovog `ivota, iako je natim gradovima le`ao deoodgovornosti {to je onaj re-`im uop{te postojao. I {tose samo bombama mogloprekratiti. A u Dresdenu iu Bremenu pogibala su,osim vojnika, deca Nema~-ke. Zbog toga nemojte o~e-kivati da ja ovoj akciji apla-udiram. Iako svim srcem`elim da re`im na jugu na-{eg kontinenta {to pre do|edo vlastitog kraja. To `elimi svome narodu, da taj krajtako|er za`eli s punomiskreno{}u.Der Tagesspiegel, Berlin, 26. o`ujka 1999.
Mit se, u dodiru sazemljom pretvorio ukrvavu stvarnost
vru}i, razumni, hladni, jadni, {tosve proteklih deset godina nismoispisali; no dok se povijest nijeprestala ponavljati, rije~ima se tote`e dopu{ta. Osim svega, desetgodina prolazili smo i stanovitu{kolu komunikacije, koja se sa-stojala i od zaobljivanja istaka ipomoljaka, izbacivanja pridjeva,uti{avanja interpunkcija. Doksmo mi racionalizirali komuni-kaciju, rasla je dramati~nost do-ga|aja. Srpski ekspanzionizam,
na krilima mitologije, vratio se umitski epicentar, gdje se mit, udodiru sa zemljom, pretvorio ukrvavu stvarnost. Na Kosovudanas se, u najstra{nijem obliku,odvija vrlo karakteristi~an pro-ces suvremenog svijeta: bitka iz-me|u zemljopisa i povijesti. Pra-vo po pro{losti; pravo po raspro-stranjenosti. Pravo po mitskomkodu; pravo po postotku `iveprisutnosti. Ostavljamo ovomzgodom po strani temu alban-skog starosjedila{tva. U toj borbipovijesti i zemljopisa drugo se ti-su}lje}e na svom kraju iskazuje uposvema{njoj eti~koj insuficijen-tnosti. Pogre{no postavljena di-lema na Kosovu je dovedena donajtragi~nijeg nasilja; ali i u viso-kociviliziranim sredinama iska-zuje se u razli~itim oblicima ti{eili glasnije ksenofobije, autizma,
manjka tolerancije. Premda jeono najbolje u tradiciji zapadnecivilizacije po{tovanje prava sla-bijega, te{ko je gledati kako se topravo, na domak tre}eg tisu}lje-}a kr{}anske ere, mo`e za{tititijedino argumentima ja~ega.
Pred jezom koju izazivaju pri-zori jednoga cijelog prognanog i,u krajnjoj namjeri, uni{tenog na-
roda, ponovo se vra}aju pridjevii `estoke interpunkcije: dapa~e,od stida i{~ezavaju rije~i. Umje-sto da ih dalje tro{im u preobi-lju, prila`em ovome napisu tekst{to sam ga s Tonkom Maroevi-}em, kao i jedan drugi pred go-dinu dana, napisala u ime Hr-vatskog centra PEN-a, a nije bioobjavljen u hrvatskim medijima� osim u onda{njem Vijencu. Zaovaj je danas u Zarezu pravomjesto:
Hrvatski centar PEN-a iskazujesvoje ogor~nje zbog genocida nad Al-bancima na Kosovu. Ve} prije godi-nu dana prvi smo u Hrvatskoj javnoprotestirali protiv kr{enja ljudskihprava i nasilja {to ga je Milo{evi}evre`im tamo provodio. Hrvatska iBosna i Hercegovina imale su izrav-no iskustvo s krvavim cinizmomtoga re`ima, ali njegovu narav,unato~ stotinama tisu}a mrtvih iprognanih, cijelo proteklo desetlje}eme|unarodna zajednica nije u punojmjeri prepoznala. Opravdana, nozaka{njela intervencija NATO-pak-ta pred izbjegli~kom je opasnosti
pragmati~no pojednostavnila nijanseme|unarodnih mehanizama onolikokoliko ih je prije uva`avala kao po-kri}e za vlastitu suzdr`anost. IspodNATO-ovih zra~nih udara Milo{e-vi}, me|utim, nesmiljeno ~isti kosov-ski teritorij od albanskog stanovni{-tva. Smrti pisaca i intelektualaca,koje bi po bratstvu struke prvenstve-no motivirale na{u zgro`enost i pro-test, tek su mali dio u`asa na koji semora ukazivati u cjelini. Ako su sto-tine tisu}a uni{tenih `ivota cijena zapregovore, treba u~initi sve da ta ci-jena ne pogodi Milo{evi}a manjenego njegove `rtve. Mrtvi se ne}evratiti a `ivi }e se jedva imati kamovratiti. Vukovar, Dubrovnik, Sara-jevo, Srebrenica te{ko le`e na savjestisvijeta i nadamo se da ona nije spre-mna pridru`iti im i Kosovo. Sastrepnjom promatraju}i zbivanja ususjednim dr`avama, vjerujemo dase strategija NATO-a zasniva na~vrstoj koncepciji koja vodi premastabilizaciji, miru i demokraciji ucijeloj jugoisto~noj Europi. Z
Mit se vra}a ku}i
S u m r a k i r o n i j eRida dana{nja Rakilaiz \akovice ili SuveReke, a ja poku{a-vam da joj dodamsvoj glas
Bora ]osi}
Uvreme moje mlado-sti bili su poznatisnimci jednog maj-
stora fotografije iz oslobo-dila~kog rata. Zvao seSkrigin. On je uslikao na{ujugoslavensku rebelu kojase borila protiv fa{izma, a,posebno, ostavio je doku-ment o stradanju svoga na-roda, koji pred tenkovimabe`i u zbeg, u {umu. Da-nas ponovo posmatram oveslike koje je obnovila tre-nutna kampanja na Koso-vu. Samo sada razumemda je moj narod taj kojiprogoni nejake ljude, star-ce i decu, svojim tenkovi-ma. Pa da je moja juna~kanacija u ulozi koju su prepola veka imali vojnici Ne-ma~ke.
Nema vi{e kamermanana Kosovu. Tako da nemako da izvesti o doga|ajimaizme|u Pri{tine i albanskihplanina. A ipak, Novi za-vet, bele`e}i mit ili neko
stvarno doga|anje, sa~uvaoje do na{ih dana beleg otome kako se celo jednopleme na{lo na udaru nasi-lja. A sva deca jedne pokra-jine imala su da budu po-klana, samo zato da bime|u njima pao, mogu}e,budu}i prorok. To je bilazamisao kralja Heroda, kojidanas i opet, kao duh zla,lebdi nad mojom zemljom.Nekada je tamo postojaojedan princ, bonvivan iskuplja~ slika iz Renesanse.To je bilo pre vi{e od polaveka. Sada u njegovomdvorcu stoluje jedan silnik~iji hod kroz povest ostav-lja krvave stope. Postoji uromanu o ne~istim silama,Dostojevskoga, jedan zaoduh, terorist i ne~ovek, kojije uza sve stvorio o sebiutisak osobe neobi~ne ivrlo posebne. Sa kojommalo ko ima da se poredi.Tako Petar Stepanovi~Verhovenski ide iz zla uzlo, iz zlo~ina u zlo~in, anjegova popularnost svevi{e raste. Ipak, na krajusvoga puta, on do`ivljavada ga ozna~e kao subjektakratkovidog, stupidnog ibednog. I koji nikakve ge-nijalnosti posebne u sebinema. Koji uliva poverenjesamo bednicima oko sebe,a zapravo imamo posla saprotuvom, koja nema nizamisli ni planova u svomeposlu, osim {to je to zami-sao destruktivna i ubila~ka.
Ljudi moga naroda, me-|utim, nikako da ustanoveda su pod vla{}u jednogdripca. Pa na glavnomsvom trgu prire|uju velikuzabavu. U po~ast svoje ne-vi|ene zemlje, svoje nesa-lomljive armije i svoga lju-bljenog vo|e. A u toj zaba-vi najva`nija ta~ka je da seporazbijaju prozori francu-ske ~itaonice, a knjigeevropskih pesnika da seprospu po asfaltu.
Samo {to ona armija,oven~ana slavom, pretvo-rena je u na{em nesre}nomBetlehemu u gomilu pali-ku}a. Jedino zato da me|u
`rtvama na|e se mo`da imaju{no dete koje, mo`ebiti, kasnije posta}e pro-rok. A mit, koji o ovomvodi ra~una, zamotava todete u krpe, pa ga na mazgiotpravlja u Egipat. Mo`daje duh albanskog narodadanas u neke krpe zavijen,na putu kroz vrlet i krozsneg planine Prokletije.Nema~ki ~italac treba dazna kako ime ove planinepoti~e od re~i prokletstvo.Jer Egipat u na{oj pripove-sti nalazi se u podru~ju gde`ive ljudi i sami siroma{ni ipogru`eni. Pa je te{ko po-verovati da nekome mogupomo}i. Tom narodu nabegu ne mo`e pomo}iniko. Osim da jednu drev-nu fabulu, biblijsku, ispri-~amo jo{ jedanput. Dana{-nje pisanje i nije u stanjudrugo nego da na na~in,koliko mo`e pristojan, po-novi {to je ve} nekad bilonapisano. Jer i doga|aj kojiopisujemo ve} je bio, negosmo mislili da se vi{e ne}eponoviti. Ali kako ljudiknjige ne ~itaju, ~ak ni onenajva`nije, svak opet imada ponovi gre{ku koja jeve} po~injena. Tako mojnarod ponavlja gre{ku jed-ne sredine koja je mirnoprimila pokolj dece ~itavepokrajine. Jedino materonog pogubljenog detetaumela je da nad ovim ma-ju{nim mrtvacem urlikne.Rida dana{nja Rakila iz\akovice ili Suve Reke, aja poku{avam da joj dodamsvoj glas. Pla~ nad mrtvimdetetom ne bi imao nika-kvog smisla, osim ako nepomislimo da je onaj duhjednog naroda, zamotan ukrpe, ipak uspeo da se pro-bije kroz sneg planine.
U Jevan|elju po Matejuka`e se da }e se mala po-vorka koja se uputila uEgipat, odande vratiti kadaHeroda na dvoru vi{e nebude. A onda, `ivot pono-vo vrati}e se u svoje kori-to. Z
Der Tagesspiegel, 3. travnja 1999.
B e k s t v o u E g i p a t
10 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Razgovor o opravdanostiintervencije NATO-a uJugoslaviji na RadijuSlobodna Evropa, u emi-siji Most, vodili su RankoPetkovi}, predsjednikJugoslovenskog udru`e-nja za me|unarodnopravo i Radovan Vukadi-novi}, profesor naFakultetu politi~kih zna-nosti u Zagrebu igostuju}i profesor na Sta-te University u Floridi
Omer Karabeg� Petkovi}: U postoje}em
me|unarodnopravnom poretkuOrganizacije ujedinjenih nacijarat je zabranjen. Jedini ko mo`eda primenjuje silu je OUN i toprema strogo predvi|enoj proce-duri. Takvu odluku mo`e da do-nese samo Savet bezbednosti naosnovu Glave 7 Povelje Ujedi-njenih nacija. Prema tome, ovo{to je u~inio NATO bez odgova-raju}eg odobrenja Saveta bez-bednosti UN-a predstavlja agre-siju. ^itav postoje}i me|unarod-ni poredak po~iva na suverenojjednakosti dr`ava, po{tuje se i ga-rantuje nacionalni suverenitet iteritorijalni integritet svih dr`a-va. Razume se, to ne zna~i dabilo ko mo`e da umanjuje zna~ajljudskih prava kao novog korpusau me|unarodnom pravu i kaosto`era postoje}eg sistema me|u-narodnih odnosa. To su dve od-vojene vrednosti koje ne elimini-{u jedna drugu, ve} podrazume-vaju jedna drugu.
Mala balkanska zemlja� Vukadinovi}: Sve ovo {to
je kolega Petkovi} rekao stoji sme|unarodno-pravne to~ke gle-di{ta, ali od napada NATO-a naJugoslaviju ili Srbiju zapo~ela jenova faza u me|unarodnim od-nosima. Kada to ka`em, ondaprije svega mislim da smo nakonpada Berlinskog zida, nakonokon~anja Hladnog rata, do{li unovu fazu u me|unarodnim od-nosima, nastao je takozvani novisvjetski poredak koji predvodeSjedinjene Ameri~ke Dr`ave, kaojedina svjetska sila, tu je jo{ iEvropska unija i mo`da tamonegdje u kutu i Japan. Svi drugisuparnici su eliminirani i u tomnovom svjetskom poretku po-stavljaju se pravila onako kako tovode}oj sili odgovara. [to je po-vod intervencije NATO-a u Ju-goslaviji? Povod je kr{enje ljud-skih prava, dakle humanitarni ra-zlozi, a Sjedinjene Ameri~ke Dr-`ave zainteresirane su da pomo-gnu svuda tamo gdje se ljudskaprava kr{e. To je jedan od glav-nih ciljeva ameri~kog vojno-poli-ti~kog djelovanja koji je postavilaClintonova administracija. Uo-stalom, predsjednik Clintonobrazlo`io je ovaj napad namje-rom da se spase ljudski `ivoti, da
se sprije~i humanitarna katastro-fa, a sve su to principi koji sesada stavljaju iznad suverenostidr`ave. To je apsolutno nova si-tuacija koje sasvim sigurno nema
u knjigama me|unarodnog pravai zbog toga ka`em da }e se ovaakcija vjerojatno uzimati kao po-~etak novog doba u razvoju me-|unarodnih odnosa. U ovom tre-nutku ve}ina zemalja, na ~elu saSjedinjenim Ameri~kim Dr`ava-ma, koje predvode novi svjetskiporedak, ocijenila je da prijeti ve-lika humanitarna katastrofa, dase provodi etni~ko ~i{}enje i ge-nocid i poduzela je akciju.
� Petkovi}: U celokupnomrazvoju me|unarodne zajedniceuspostavljanje sistema kolektivnebezbednosti predstavlja jedno odnajve}ih demokratskih i civiliza-cijskih dostignu}a. Naravno, ~o-ve~anstvo ima iskustva sa situaci-jom kada nije postojao sistem ko-lektivne bezbednosti, pa bismomogli pretpostaviti da se na pra-gu dvadeset prvog veka mo`emoponovo suo~iti sa takvom situaci-jom u me|unarodnim odnosimau kojoj }e dominirati subregio-nalne, regionalne i globalne kaba-dahije, koriste}i pravo ja~eg.Ta~no je da danas imamo pore-dak u kome dominiraju Sjedinje-ne Ameri~ke Dr`ave koje arbitri-raju u svim svetskim poslovima.Ako su u pitanju etni~ka pravaAlbanaca, onda je potpuno legiti-mno da me|unarodna zajednicabude zainteresovana za to pita-nje.
Ali, ako se pribegne upotrebisile, ako tu silu upotrebljava voj-no-politi~ki organizam, nastao utoku Hladnog rata, koji okupljadevetnaest najmo}nijih zemaljasveta, i ako se ta sila primeni pro-tiv jedne male balkanske i evrop-ske zemlje, kao {to je Jugoslavija,onda se postavlja pitanje � za{tose to ~ini? Ako je re~ o kr{enjuljudskih prava, ako je re~ o kr{e-nju prava pripadnika nacionalnihmanjina, ako je re~ o talasu izbe-glica, postavlja se pitanje da li seto mo`e re{iti bombama i krsta-re}im raketama i da li se za ukla-
njanje jednog, uslovno re~eno,manjeg zla treba, mo`e upotrebi-ti ve}e zlo. [tite}i jedne ne trebada ubijamo druge, a to, ~ini mise, proisti~e iz strategije koju
sprovode nosioci napada na Ju-goslaviju.
Veliki stru~njaci NATO-a� Vukadinovi}: Ja bih poku-
{ao analizirati zbog ~ega se sve todoga|a. Prije svega, tu je u veli-koj mjeri prisutna `elja da se ko-na~no kazni re`im Milo{evi}a skojim je Zapad imao vrlo lo{ihiskustava. Milo{evi} nije odr`aoni jedno svoje obe}anje, nije po-{tivao ni jedan dokument na kojije stavio potpis. Nakon osam go-dina takvog pona{anja vjerojatnoje nastupio trenutak kada se osje-}a potreba za ka`njavanjem Milo-{evi}evog re`ima i njega osobno.Mislim da se u ovom trenutku`ele upotrijebiti sve snage da setaj re`im skr{i. Drugi razlog jetako|er vezan za Milo{evi}ev re-`im, a nedavno ga je spomenuoameri~ki potpredsjednik Gorekada je ukazao na ~injenicu da jeMilo{evi}ev re`im zadnji socijali-sti~ki re`im u Evropi, {to zna~ida ga {to prije treba eliminirati, asada se ukazala pogodna {ansa dase to u~ini. Tre}i razlog je {to seovom akcijom htjela uputiti sna`-na poruka Rusiji. Rusiji se `elipokazati koliko je slaba, koliko jeranjiva, koliko je nesposobna dadjeluje bilo kao suparnik, bilokao strate{ki partner Amerike. I~etvrti razlog je Clintonova ocje-na da jugoisto~na Evropa imasvoju vrijednost, da je to podru~-je koje se, istina, nalazi na rubuevropskog kontinenta, ali koje bimoglo biti popri{te eventualnogsukoba u koji bi ~ak mogle bitiuvu~ene i ~lanice NATO-a �Gr~ka i Turska. I {to je jo{ va`ni-je, podru~je Balkana povezujeZapadnu Evropu s Bliskim iSrednjim istokom, sa SrednjomAzijom, a djelomi~no i s Medite-ranom. Dakle, rije~ je o geostra-tegijskoj spojnici koja je vrlo zna-~ajna i zbog toga bi u tom dijelu
svijeta promjenom nekih re`imatrebalo uspostaviti neki red, ma-kar i silom oru`ja. A {anse za tepromjene su sazrele i zbog togaje te{ko zamisliti da bi NATOmogao odustati od svog krajnjegcilja.
� Petkovi}: Sve ~injenicekoje je izneo profesor Vukadino-vi} o motivima i upori{nim ta~-kama ameri~ke strategije su ta~nei potvr|uju da me|unarodnomzajednicom danas vladaju dvestvari � mo} i interesi. Prematome, sve ovo {to se radi nemaveze ni sa ljudskim pravima, ni sa
Albancima, ni sa Srbima, ve} sasilom i interesima jedine preosta-le supersile. Ja ovo govorim utrenutku kad je ovde u Beogradujo{ na snazi znak uzbune. Samnom je moj unuk koji ima svojaljudska prava, a, pre svega, pravona `ivot, ali ga u ovom ~asu mo`-da i nema. Tu sam i ja koji nisambio preterano zaljubljen u posto-je}i poredak u ovoj zemlji. Ako jejedan od ciljeva napada na Jugo-slaviju bio da se uni{ti sada{njiporedak i re`im, onda su se svi tiveliki stru~njaci koji rade u Belojku}i, u Pentagonu i u centruNATO-a u Bruxellesu stra{noprevarili u proceni i trebalo bi ihsve otpustiti, jer su ovi napadidoveli do neslu}enog i nevi|enogokupljanja ljudi oko postoje}egre`ima. Nije re~ samo o tome dasu sve opozicione politi~ke stran-ke jedinstvene u suprotstavljanjuNATO-u, ve} u tome u~estvuju iistaknuti profesori me|unarod-nog prava koji su bili vrlo ekspo-nirani na drugoj strani politi~kogspektra. Oni dele mi{ljenja o ko-jima sam ovde pone{to rekao.Svedoci smo novih fenomena inovog rasporeda snaga u svetu.^injenica je da klasi~ne vrednostikao {to su nacionalni suverenitet,teritorijalni integritet i sam si-stem kolektivne bezbednosti ne-maju vi{e onaj zna~aj koji su ima-le, ali � {ta umesto toga. Kada bime|unarodna zajednica na pragudvadeset prvog veka bila u stanjuda ponudi sistem koji bi bio navi{em nivou i koji bi jo{ vi{e ga-rantovao mir i ljudska prava, mibismo bili za njega. Ali, ako je-dan vojno-politi~ki savez, nastaou Hladnom ratu, poku{ava daostvaruje strate{ke interese jednezemlje ili grupe zemalja, koje suideolo{ki istomi{ljenici, napadomna jednu malu zemlju, navode}irazloge koji zaista ne mogu bitiopravdanje, onda smo suo~eni sa
mnogim neizvesnostima na pra-gu tre}eg milenijuma.
Milo{evi} je izabrandemokratski
� Vukadinovi}: I ja sam svo-jevremeno sjedio u podrumu uZagrebu kada su nas nadlijetaliavioni takozvane Jugoslavenskenarodne armije. Prema tome i jaimam neka iskustva i znam kakavje to osje}aj i potpuno dijelimosje}anja kolege Petkovi}a. Me-|utim, ako je rije~ o uzrocima,onda mislim da je re`im Slobo-dana Milo{evi}a dao itekakomnogo povoda za sada{nju inter-venciju. Po~ev{i od Slovenije,preko Hrvatske, Bosne i Herce-govine do ovoga {to se sada doga-|a na Kosovu, dao je sasvim do-voljno povoda da bude optu`enza etni~ko ~i{}enje, pa vjerojatnoi za genocidnu politiku. Dao je,dakle, sasvim dovoljno povodatoj mo}noj organizaciji da jednogtrenutka ka`e: sada je dosta, tre-ba to zaustaviti, a usput idemorje{avati i neke druge na{e intere-se koje imamo na ovim prostori-ma. To je {to se ti~e razloga zaovu intervenciju. A {to se ti~e ho-mogenizacije, i mi u Hrvatskoj,dok smo za vrijeme zra~nih uz-buna sjedili u podrumima, imalismo samo jednog jedinog nepri-jatelja i svi smo bili jedinstveni,svi smo bili povezani i nije bilobitno tko se nalazi na vlasti, a tkoje u oporbi. Isto takvo raspolo`e-nje danas postoji i u Srbiji, odno-sno Jugoslaviji, i stratezi ili, akoho}ete, psiholozi NATO-ve poli-tike vjerojatno o tome nisu vodiliprevi{e ra~una.
Me|utim, postavlja se pitanjena koji drugi na~in rije{iti tajproblem, kako eliminirati tuglavnu opasnost, kako eliminiratitu, da tako ka`emo, elementarnunepogodu u obliku re`ima Slobo-dana Milo{evi}a, koja ve} godina-ma visi nad prostorima biv{e Ju-goslavije. Poku{avalo se s razli~i-tim opozicijama i u samoj Srbiji iu Republici Srpskoj i u CrnojGori, bilo je govora o djelovanjuonog slavnog trokuta Crna Gora-Republika Srpska-opozicija u Be-ogradu pa se ni to nije ostvarilo.Pokazalo se da ne postoje unutar-nje snage koje bi mogle dovestido demokratizacije i do promje-na, pa da Srbija na me|unarod-nom planu postupa druk~ije.Onog trenutka kada je usijanjena Kosovu doseglo vrhunac ikada je u Rambouilletu demon-strirana gruba i nabusita sila u`elji da se ne potpi{e dokument,da se odustane od kompromisa,da se odustane od sporazumije-vanja, do{ao je trenutak da seka`e � to je prevr{ilo svaku mje-ru, mi smo spremni, na{e snagesu u Makedoniji, krenimo sazra~nim napadima, skr{imo tajotpor, otvorimo put za dolazakkopnenih snaga i za nametanjerje{enja po modelu NATO-a. Ukojoj je mjeri to dobro, da li je toneko rje{enje koje mo`e donijetisre}u i mir i koje mo`e voditi de-mokratizaciji, nisam previ{e sigu-ran. Me|utim, to je, bojim se,bilo jedino {to je ovog trenutkame|unarodna zajednica moglau~initi. Naprosto ne vidim nekedruge mogu}nosti, jer, ako ovajre`im ne bude skr{en silom izva-na, nema drugih mogu}nosti daga se uni{ti. A, ako se to ne dogo-di, onda, ~ini mi se, nema sre}eni za Srbiju ni za ~itav ovaj na{prostor u jugoisto~noj Evropi.
� Petkovi}: Hteo bih samoda ka`em � ne kao pristalica Mi-lo{evi}evog re`ima � da sada{njire`im nije uspostavljen putem
Govore: Ranko Petkovi} i Radovan Vukadinovi}
Regionalne i globalnekabadahije
Radovan Vukadinovi}:Milo{evi} sada pla}a
ra~un zbogpona{anja koje
mnogo du`e traje
zarez I/5, 16. travnja 1���. 11
dr`avnog udara ili nekim drugimna~inom. On je nekoliko putabio testiran na demokratskim,parlamentarnim izborima. Poredtoga, velike stranke, koje su rani-je bile opozicione, nalaze se uVladi. Prema tome, ako NATOpo svaku cenu ho}e da uni{ti Mi-lo{evi}a, to zna~i da uni{tava ione koji su davali svoj glas zaMilo{evi}a, a to zna~i, u ogro-mnoj ve}ini, i sam taj srpski na-rod, jer on stoji iza tih parlamen-tarnih stranaka. Ja ne vidim da jedemokratsko pravilo da se na iz-bore mo`e uticati bombama i datreba ka`njavati ~itav narod zato{to ima takav poredak. Prematome, ovde se `eli dirigovati vo-ljom i mi{ljenjem javnog mnenjai uticati na parlamentarne izbo-re. Zna~i, vre|a se su{tina demo-kratije i pribegava se ne~em {toje u dosada{njoj istoriji bilo ap-solutno nedodirljivo. Niko nijeizjedna~avao nema~ki narod sHitlerom, iako je taj narod iza-brao Hitlera i sledio ga do kraja.Sada imamo situaciju da je sastanovi{ta me|unarodnog prava
izvr{enakt agresi-je, a {to seti~e mo-ralnih as-pekata tog
akta, imamo ~injenicu da devet-naest zemalja, ~lanica NATO-a,koji se spremao za istorijski kr-sta{ki obra~un sa isto~nim blo-kom i komunizmom, sada ratujes Milo{evi}em i to na neki na~inbudi reminiscencije o Davidu iGolijatu.
Za{to odmah bombe� Vukadinovi}: Pitanje ljud-
skih prava ve} nekoliko godinanalazi se u sredi{tu djelovanjaClintonove administracije. Otome se mnogo govori, ameri~kavanjska politika trudila se da {titiljudska prava u Haitiju, u Soma-liji, u Bosni i Hercegovini, a sadaih {titi na Kosovu. Do{lo je vrije-me kada su ljudska prava postalane{to zbog ~ega se mo`e povestiakcija, dakle, ljudska prava moguse uzeti kao povod za akciju onogtrenutka kada se poka`e da nemamogu}nosti da se ta prava rije{ena drugi na~in. Za{tita ljudskihprava zahtijevat }e da se i struk-tura me|unarodne zajednice, na~elu s Ujedinjenim narodima,postavi na druga~iji na~in kakobi u budu}nosti Ujedinjeni naro-di i neke druge organizacije bilisposobni da se i institucionalno
bave pitanjem ljudskih prava, daih {tite i da preventivno djelujukako bi se sprije~ilo ono najgore� ratne situacije, bombardiranjai sve ovo {to se danas doga|a.Me|utim, bojim se da je to zasada samo `elja koja je prili~nodaleko od ostvarenja i da }emovi{e imati posla s djelovanjem ra-zvijene me|unarodne zajedniceili, ako ho}ete, novog svjetskogporetka koji kre}e samostalnoonog trenutka kada odlu~i datreba krenuti i kada procijeni dasu ljudska prava u odre|enimsredinama stvarno ugro`ena.Mene sada zanima sljede}e, a vo-lio bih kada bi mi kolega Petko-vi} odgovorio na to pitanje. Bu-du}i da srpska delegacija nijehtjela prihvatiti dokument izRambouilleta, da li je, osim sile,postojala neka druga mogu}nostda se nametne to rje{enje? Da lije postojao neki drugi put u tre-nutku kada je srpska strana svo-jom tvrdoglavom politikom ne-prihva}anja kompromisa zatvori-la sve putove za postizanje rje{e-nja?
� Petkovi}: Mi koji pratimome|unarodne odnose znamo dase tako slo`ena pitanja kao {to jeproblem Kosova ne mogu re{a-vati preko kolena. I na Bliskomistoku imali smo mirovne ugovo-re i mnogo kr{enja tih ugovora.Ta pitanja se tamo decenijamaraspravljaju, ali tamo su u igriakteri o kojima oni koji arbitrira-ju u me|unarodnim odnosimamoraju da vode ra~una. U slu~a-ju Kosova poku{alo se da se je-dan vrlo te`ak etni~ki spor izme-|u albanske i srpske zajednicere{i jednom shuttle diplomatijomkoja je trajala nekoliko nedelja ilimeseci i onda je u Rambouilletui Parizu od obe strane tra`eno dastave potpis na dokument koji jeu stvari pripremio ameri~ki am-basador Hill. Razume se da uigri nisu bila samo etni~ka i ljud-ska prava, nego i odre|ene poli-ti~ke manipulacije. Moglo se ra-~unati s tim da }e Albanci, kojiznaju da putem mirovnih prego-vora ne mogu da ostvare svojkrajnji cilj, a to je nezavisno Ko-sovo, nastojati da se odr`avatemperatura napetosti na Koso-vu ne bi li do{le trupe NATO-a.Isto tako, vrlo dobro se znalo da}e Beograd pru`ati otpor kon-ceptu da Kosovo bude dr`ava udr`avi. I, razume se, rezultat sve-ga toga bio je neuspeh. Postavljase pitanje � da li zbog jednog ilidva neuspeha treba odmah baca-ti bombe po ljudima koji nisu
bili ni u Rambouilletu niti `ivena Kosovu niti su na bilo koji na-~in krivi za tamo{nju situaciju.
� Vukadinovi}: Nije rije~samo o trenuta~nom neuspjehu,mislim da Milo{evi} sada pla}ara~un zbog pona{anja koje mno-go du`e traje. Kr{enje elemen-tarnih ljudskih prava Albanacana Kosovu po~elo je 1989. godi-ne i traje sve do danas, dakle de-set godina. Jo{ 1991. godine ad-ministracija tada{njeg ameri~kogpredsjednika Georgea Bushaupozorila je Milo{evi}a da ni{tane poduzima protiv Albanaca naKosovu i da bi u tom slu~ajuAmerika mogla intervenirati. Toje bilo sasvim jasno i ozbiljnoupozorenje. Od tog upozorenjapro{lo je osam godina, to je pri-li~no dug period i re`im u Beo-gradu morao je biti svjestan da}e Kosovo kad-tad do}i na red.Apsolutno je bila pogre{na pro-cena Milo{evi}evog re`ima da jeKosovo isklju~ivo u srpskoj nad-le`nosti, da on mo`e tamo raditi{to god ho}e i da nitko ne}e po-vesti ra~una o tome. Onog tre-
nutka kad se stabilizirala situaci-ja u Bosni i Hercegovini, kada jeme|unarodna zajednica uzelaBosnu i Hercegovinu pod svoje,postavilo se i pitanje kr{enjaljudskih prava na Kosovu. Izdana u dan sve vi{e je raslo inte-resiranje za ono {to se tamo do-ga|a, i to nas je dovelo do Ram-bouilleta i do svega ovoga {to sedanas doga|a. Naravno, o~ito jeda srpski ili jugoslavenski gra|a-ni nisu krivi za pona{anje Milo-{evi}evog re`ima, da nisu bili uRambouilletu, da nisu ni{ta pot-pisali. Me|utim, narodi dijelesudbinu svojih dr`ava i svojih li-dera, uvijek je to tako bilo. Ovogtrenutka zbog Milo{evi}a pla}ajuSrbija i Jugoslavija. O~ito je dame|unarodna zajednica ne misliodstupiti. U igri su preveliki ulo-zi i nemogu}e je da NATO odu-stane ili da ide na neko polovi~norje{enje. U pitanju je kredibilitetorganizacije koja mora pokazatida je sposobna razrije{iti ovu si-tuaciju i zato }e i}i do kraja. [to}e to zna~iti, te{ko je re}i. Da lisamo pad Milo{evi}evog re`imaili izdvajanje Kosova iz Srbije iprekrajanje granica? [to }e tozna~iti za cijelu regiju? Na ta pi-tanja te{ko je sada dati odgovor.Me|utim, jedno je jasno. Sukobje u{ao u fazu u kojoj nema kom-promisnih rje{enja. Mislim da }ese i}i na postizanje ~vrstih i traj-nih rje{enja. Z
PravniparadoksiintervencijeDanas su humanitarni razlozikao nosivi sastojak me|una-rodnog poretka dovoljanrazlog za rat
Ivan Padjen
Upitana tijekom svoje prvoaprilske konferencije za tisak otom kako }e reagirati na inicijativu iz Beograda da, zbogbombardiranja Jugoslavije od strane NATO snaga, za rat-
ne zlo~ine optu`i Clintona, Solanu i Clarka, Mme. Arbour, tu`i-teljica Ha{kog suda za ratne zlo~ine na teritoriju nekadanje Jugo-slavije, odgovorila je, valjda natje~u}i se za {alu dana, da nemaniti indicija takvih zlo~ina � kao da se radi o nedoku~ivom ~inje-ni~nom, a ne tri~avom pravnom pitanju, naime, o tom da upotre-bu sile u me|unarodnim odnosima, osim kad se radi o samoobra-ni, mogu odobriti samo UN, a da NATO odobrenje UN-a za sa-da{nju intervenciju u Jugoslaviji nije dobio. [tovi{e, NATO sene mo`e lako ispri~ati pozivom na ~injenicu da Vije}e sigurnostiUN-a nije u stanju, zbog veta Rusije i Kine, dati takvo odobrenje.Jer, upravo na inicijativu SAD-a Op}a skup{tina UN-a donijelaje jo{ 1950. rezoluciju Uniting for Peace, po kojoj, ako Vije}e sigur-nosti zaka`e zbog veta velikih sila u otpravljanju svoje nadle`nostiza o~uvanje me|unarodnog mira i sigurnosti, sama Op}a skup{ti-na UN-a mo`e preporu~iti upotrebu sile u me|unarodnim odno-sima. Ako itko, o tom bi trebala voditi ra~una upravo Mme Arbo-ur, kao du`nosnik Suda koji je utemeljilo Vije}e sigurnosti.
Pitanje upu}eno Mme Arbour samo je jedan od brojnih prav-nih prigovora sada{njoj NATO-voj intervenciji u Jugoslaviji, kojinalaze da su humanitarni razlozi samo izlika intervencije te da in-tervencija naru{ava ne samo na~ela me|unarodnog prava nego isame temelje svjetskog poretka stvorenog nakon Drugoga svjet-skog rata, jer mo`e eskalirati (kako na to upu}uje isplovljavanjeruskih izvi|a~kih brodova u pravcu Jadrana), a ako i ne eskalirastvara opasan presedan. Iako su te kritike dobrim dijelom oprav-dane, valja tako|er uo~iti da gotovo svaka od njih barem dijelomprevi|a neke danosti dana{nje me|unarodne politike.
S jedne strane, previ|a se da je Amerikancima, za razliku odEuropljana, posve primjereno da se u vanjskoj politici vode mo-ralnim obzirima. Istodobno, previ|a se da, iako je Angloameri-kancima najvi{a politi~ka vrijednost poredak, kao rezultanta mirai sigurnosti, a Europljanima pravednost, koja ih je stolje}ima na-vodila na bella justa, danas Angloamerikancima poredak uklju~ujevladavinu prava, napose ~ovjekova prava koja su nu`na za jedna-kost pred zakonom (na `ivot i imanje te slobodu izra`avanja i po-slovanja), pa su stoga danas humanitarni razlozi kao nosivi sasto-jak me|unarodnog poretka posve dovoljan razlog za rat (od tuda iparadoks da NATO s Jugoslavijom ratuje zato da onemogu}i srp-sko etni~ko ~i{}enje Albanaca, a da gotovo ni{ta ne ~ini da bi gasprije~io).
S druge, previ|a se da kr{enje Povelje UN-a sada{njom inter-vencijom nije ni{ta novo. Za Hladnog rata, od 1948. do 1990. sva-ka je velika sila silom i protiv Povelje UN-a dr`ala zemlje svogbloka u svom poretku (retorika kojom je SSSR opravdavao svojuintervenciju u ^SSR 1968. samo je varijacija na retoriku kojomsu SAD opravdavale svoje intervencije u Gvatemali 1955, Kubi1962. i Dominikanskoj Republici 1965). Odobrenje Zaljevskograta 1991. od strane UN-a doimalo se, dodu{e, kao po~etak oli-garhije velikih sila u skladu s Poveljom UN-a, no taj po~etak, o~i-to, nije nastavljen. Novinarka Le Mondea utvrdila je 4. travnja o. g.na CNN-u da su SAD samo u posljednjih osam mjeseci ~etiriputa upotrijebile silu u me|unarodnim odnosima bez odobrenjaUN.
Kad se previde isprave, mogu}e je naslutiti i to {to se krije izaparadoksa moralno opravdane, a pravno neopravdane NATO-veintervencije u Jugoslaviji, koja vrije|a elementarne eti~ke istineda je pravo pravom po tome {to uklju~uje minimum morala te danitko ne mo`e moralno djelovati u impersonalnim odnosima a daozbiljno ne vodi ra~una o pravu. Rje{enje je toga kao i drugihprakti~kih paradoksa, u promjeni postoje}eg poretka, koja jeupravo u tijeku. Podrobnije re~eno, intervencija NATO-a u Ju-goslaviji, ako izbjegne da se pretvori u novi Vijetnamski rat, mo-gla bi uspjeti u jednom od svojih do sada malo isticanih ciljeva,koji nakon dva tjedna bombardiranja postaje izglednijim, a to jepotpun slom Milo{evi}eva re`ima; a ako u tom uspije, zaokru`it}e novi regionalan poredak, od Pacifika preko Atlantika do rubaRusije, u ~ijem }e sredi{tu neprikosnoveno biti SAD i NATO, aUN }e ostati kao drugorazredna organizacija za drugorazrednezemlje izvan pro{irenoga zapadnog svijeta.
To su mo`da najbolje naslutile latinoameri~ke dr`ave, koje suzajedno prosvjedovale protiv NATO-ve intervencije u Jugoslavi-ji, s o~itim razumijevanjem toga {to mogu o~ekivati od SAD-a ubudu}nosti, ako SAD sada u ruskoj interesnoj sferi prave red kojisu se ranije usudile raditi samo u Latinskoj Americi kao dijelusvoje hemisfere. To, na ponovnu nesre}u Hrvatske, jo{ nitko unjoj pravo ne razumije. Osim, dakako, u vladaju}oj stranci, gdjese `ivi od toga da se glumljenjem predzi|a Zapada izigrava povi-jest, jer ra~un za to ionako kreditiraju SAD, a pla}aju hrvatski po-rezni i vojni obveznici. Z
Ranko Petkovi}:Ja ne vidim da jedemokratskopravilo da se naizbore mo`euticati bombama
Progon Albanaca iz Pri{tine, 31. o`ujka 1999.
12 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Prate}i na{u politi~ku scenuiz daljine, iz okru`enjagdje vlada ravnopravnost
politike i medija, ne jednom smoznali re}i za biv{i komunisti~kire`im da su mu novinari kud ikamo pametniji od politi~ara.^ini se da stanje u Hrvatskoj nidanas nje bitno druk~ije. Uspore-dimo samo vanjskopoliti~ke iliekonomske analize pojedinih no-vinskih pera i izlaganja politi~arao istim pitanjima. Koliko poni`a-vaju}e jednostavnosti, demagogi-je i o~iglednog neznanja u istupi-ma beskrajno samouvjerenihpredstavnika vlasti. Kad ih slu{a,~ovjek se pita, ~itaju li oni uop}enovine ili pak javnost smatrajutoliko neva`nom da se ne trudeni na malo ve}i intelektualni na-por. Kakav im je jezik, to najboljeogledalo duha?!
^udno je zato za{to ni najboljinovinari nisu svjesniji svoje barintelektualne nadmo}i i za{to setoj plimi politi~kog primitivizmane odupiru s vi{e odlu~nosti. UHrvatskoj sada za to postoje bo-lje mogu}nosti nego u doba agre-sivnijeg jednoumlja. Izvanrednaprilika da se javnosti doka`e koli-ko nam je politika jadna, spora ineinventivna � propu{ta seupravo ovih dana.
Pod komunizmom, kad je no-vinarske i svake druge slobodebilo manje, znalo se dogoditi,osobito u razdobljima svjetskihkriza, npr. oko Kube ili kod oku-pacije ^e{ke i Slova~ke, da su seu svijetu pro~uli komentatori i iz-vjestitelji upravo s ovih podru~ja.Citirale su ih svjetske novine i te-levizije jer su znali iskoristiti po-lo`aj Jugoslavije ili pak vje{todo}i do jedinstvenih izvora. A
tko se danas poziva na ijednoghrvatskog novinara u ratu na na-{em pragu? Mi se sami pozivamoprvenstveno na strane izvje{taje.
Propustili smo iskoristiti svena{e komparativne prednosti:iskustvo iz nedavne pro{losti,znanje o Srbima i Srbiji, jezik,srpske medije, mogu}e veze s Al-bancima na Kosovu i Albancimau Hrvatskoj i inozemstvu. Ako jeglupa vlast dosada onemogu-}avala prodajubeogradskogtiska, za{to nezaobi}i tu bari-jeru Interne-tom, po{tomili faksovima?U tom slu~aju,kakvu bi imaliriznicu infor-macija i slikustanja duhovau Srbiji, a dane govorimo oblagu kojenude emisijena srpskoj tele-viziji.
To nije na{rat?!
Zamislimosi ovakav sce-narij: Povodom rata u Srbiji i naKosovu, hrvatski novinari uklju-~uju se u me|unarodne informa-cijske snage. Novaca za ne jed-nog ve} deset potrebnih dopisni-ka iz Srbije, Crne Gore i Make-donije nema. Kosovo je i previ{eopasno. No, postoje ipak stareveze u profesiji. Na temelju vije-sti primljenih podzemnim kanali-ma i svega {to pru`a srpsko no-
vinstvo i televizija dolazi se dorezultata koji mogu biti bolji odstrane produkcije. Strani su novi-nari zbog mnogo razloga u nepo-voljnijem polo`aju.
Proboj zapo~inje preko Inter-neta i doma}ih slobodnih novinai tjednika, kad je ve} televizijabeznadna, a ni Hina nije ni{tabolja. To bi ina~e bili putovi donajbr`eg u~inka. Dobri }e se ra-
dovi, prije ili kasnije, ipak probi-ti. Ne treba se bojati ni lo{eg gla-sa koji trenutno imaju hrvatskimediji. Treba pokazati da je jed-no ograni~ena stranka na vlasti, asasvim su ne{to drugo slobodninovinari. Zapreke nema ni ako seopravdano koriste usporedbe sasrpskim metodama i zlo~inima uHrvatskoj. Kako mo`e slovensko»Delo« s vi{e srca od nas podsje-
}ati svijet na ono {to se dogodilou Vukovaru? Kako se moglo do-goditi da neprimjetno pro|e »Ve-~ernjakov« komentar s tezom »tonije na{ rat«?
Doga|a se ~udo i nastaje preo-kret. Novinari se osloba|aju.Prestaju biti taoci furtima{ke lo-gike i sebi~nosti vlasti. Oni poje-dina~no ulaze u borbu za svojugled, a time istodobno i za izgu-
bljen dobar glasHrvatske. U tojborbi uspjeh }ebiti br`i i ve}iako izvje{taji oSrbiji i Kosovubudu nepristra-ni, s osje}ajemza stradanja svihljudi, bez obziragdje i tko bili.Jedna hrvatskaprofesija odjed-nom pokazuje idokazuje da zai-sta pripadamozapadnoj civili-zaciji. I to nebilo koja profe-sija. Politi~aridanas jesu, sutranisu, ali novina-ri ostaju. Oni }ei nakon propalihpoliti~ara djelo-
vati na stvaranje javnog mi{lje-nja.
Nakon takvog prepoznavanja ipriznanja ne}e ni kastrirana tele-vizija i Hina biti u stanju pre{u-tjeti radove doma}ih autora kojisu dobili publicitet u stranim sre-dinama. Tako se zatvara krug i sdodanim autoritetom udara namalogra|an{tinu i ksenofobiju uvlastitoj zemlji, na onu na{u za~a-
hurenost, koja se ogla{ava stra-hom: »Imamo previ{e vijesti oKosovu«.
Kosovo je i na{a katastrofa
Lanac reakcija se produ`uje.Suprotno pri`eljkivanju vlasti daHrvati do`ive Kosovo kao kata-strofu u Ruandi ili Indoneziji,oni odjednom otvaraju srce zasusjede Albance. Caritas iz [ibe-nika vi{e nije jedini. Skuplja sepomo}, primaju izbjeglice. Posta-je jasno za{to je i 1991. trebalotako dugo vapiti za pomo}.
Pod pritiskom javnog mi{lje-nja mora popustiti i usukanavlast. Politi~ari postaju sve nesi-gurniji. Za njih nastaje nova situ-acija u kojoj se ne snalaze. Rat uJugoslaviji poku{avaju naknadnoiskoristiti za opravdanje svojihneuspjeha u privredi. Izvanrednusituaciju na Balkanu sitnokalu-|erski iskori{tavaju da dobijuoprost za koji od svojih smrtnihgrijeha. Nadigrani su i izigrani.
Me|unarodnoj javnosti nepromi~e ~injenica da Hrvatska stolikim vlastitim izbjeglicama idrugim problemima pokazuje,makar i simboli~ki, da je spre-mna s drugima podijeliti dio te-reta. Postajemo sli~ni drugim za-padnim zemljama. Nevjerojatno.Pa to je upravo jedan od ispita zaulaz u zajednice o kojima se toli-ko govori. A sve je po~elo takobezazleno. Pisanjem o ratu zakoje smo ba{ mi najpozvaniji. I,naravno, dokazuju}i jo{ jednomda od politi~ara nije te{ko biti pa-metniji.
Je li, zaista, takav scenarij da-leko od stvarnosti? Z
Politi~ko pam}enje
IzgubljenaprilikahrvatskognovinarstvaPropustili smo iskoristiti svena{e prednosti: iskustvopro{losti, znanje o Srbiji, vezes Albancima
Jak{a Ku{an
Mnogi su vjerovali da se Za-pad ne}e okomiti na Srbiju ida }e pomno gra|ena pre-
dod`ba o Srbima kao ponosnim, amiroljubivim ratnicima, koji su `r-tve povijesti i koji su tobo`e poma-gali Zapadu u suzbijanju german-ske ekspanzije, fa{izma pa ~ak i sta-ljinizma, prevagnuti nad nasiljemkoje su Srbi obilno i otvoreno pro-vodili nad nesrpskim pu~anstvomposljednjih deset godina. Smatralose da }e se Beograd za novovjekov-ne zlo~ine svojih regularnih i nere-gularnih snaga nasilja iskupiti pre-dratnim slu`enjem interesima En-tante cordiale i prisvojenim osigura-njem stabilnosti na Balkanu za vla-davine Josipa Broza u Beogradu.Beograd je prvih godina nakonpada Berlinskog zida slovio kao za-govornik kontinuiteta, dok su osta-le republi~ke metropole u Jugosla-viji smatrane ru{iteljicama stabil-nosti.
Slu`beni je Zagreb pomagaoodr`anje la`ne predod`be o Srbiji iometao izbijanje prave predod`beo beogradskoj politici i geopolitici ito neuspjelim upu{tanjem u podje-lu Bosne, zametanjem rata protivBo{njaka, relativizacijom krivnjeBeograda, prihva}anjem �humanogpreseljenja� i pomaganjem etni~kog~i{}enja Hrvata u Bosni, `urbom unormalizaciju odnosa s Beogradomi Banjom Lukom te upornim uspo-ravanjem provedbe Daytonskogsporazuma. Zagreb se bio ~ak ipretplatio na geopoliti~ku doktrinuo �sukobu civilizacija� na Balkanu,prenose}i odgovornost za trajnupoliti~ku i sigurnosnu nesre|enostna Balkanu na nevidljive civiliza-cijske �silnice�, kao da se postoje}erazlike u sustavima ljudskih vrijed-nosti ne usmjeruju u sukobe pu-tem politi~kih doktrina, gospodar-skih mjera i vojnih akcija potpunoodre|enih politi~kih subjekata.
Sili po prstimaSada i Pantov~ak i Zrinjevac
moraju priznati da je Beograd bio ijest jedini ~imbenik nestabilnosti,nositelj nasilja i zastra{ivanja teuzro~nik sada{njih ratova na Bal-kanu. Srpski zlo~ini i genocid uKosovu te demografsko opusto{e-nje Kosova samosu ne`eljeni kraj ulancu ratnih obra-~una s narodimanekada{nje dr`avekoji nisu pristalida se � u vrijemeru{enja komuniz-ma te rasapaIsto~nog bloka iSovjetskog Saveza� cijela Jugosla-vija pretvori u Sr-biju. ^udovi{naideja pretvaranjasuvremene Jugo-slavije u srednjo-vjekovnu Srbijunije mogla do}i niod pravoslavlja niod islama ni odkatoli~anstva niod protestantizma, nego isklju~ivood srpstva i od Srba, koji su svojudobrobit vidjeli u vlastitoj hegemo-niji nad svim susjednim narodima,a ne u su`ivotu te u politi~kom igospodarskom prometu s njima.Neuspio srpski obra~un sa susjed-nim narodima priskrbio je Srbijineprijateljsko okru`enje kakvonema ni jedna zemlja na svijetu teotkrio Srbiju kao politi~ki singula-ritet i jedini ~imbenik nestabilnostiu Europi.
Hegemonija nad susjednim na-rodima naoko se i samo privreme-no mo`e prikazati kao ~imbenikstabilnosti i to samo uz potporuvanjskih sila, koje takvu hegemoni-ju podupiru upravo kao ~imbeniknestabilnosti koji im omogu}ujeuplitanje u tu|e politi~ke, gospo-darske i sigurnosne poslove. Jedinoje Josip Broz mogao Jugoslavijom
odr`avati stabilnost, koja je skupa sJugoslavijom trajala koliko i Brozo-va vlast. Osim dominacijom, sta-bilnost se mo`e posti}i ravnote`omili dobrovoljnom integracijom. Uzstvaranje i {irenje NAFTE u Ame-rici, EU i CEFTE u Europi teASEANA u Aziji, te{ko je zamisli-ti stabilnost na Balkanu bez inte-
gracije, koja bi postupno zamijenilaravnote`u koju treba ~im prije us-postaviti. Me|utim, ravnote`a naBalkanu ne mo`e se uspostaviti uzpostojanje goleme srpske vojne silei spremnosti srpskog politi~kogvodstva da rabi tu silu. Jedna su-vi{na uporaba sile sada ko{ta Beo-grad gubitka te sile.
Prema protektoratuZapad je nastojao politi~ki rije-
{iti kosovsko pitanje. Prijedlog izRambouilleta bio je ne samo naj-bolje, nego i dobro rje{enje. On biAlbancima bio vratio autonomiju,a ne bi pove}ao nestabilnost po-dru~ja. Na`alost, Beograd je umje-sto politi~kog, odabrao vojno rje{e-nje. Time je uporaba snaga Atlant-skog saveza postala nu`nom. Svr-hom joj je bilo sprije~iti genocid ihumanitarnu katastrofu, ali i osla-
biti srpsku vojnu silu koja je bila utrajnoj uporabi od 1990. godinekoja i sada destabilizira cijelo po-dru~ja i koja bi u budu}nosti mo-gla postati instrumentom nekognovog Istoka u zale|u Partnerstvaza mir. Za{to bi cijela Europa stre-pila od srpske sile i od pripravnostisrpskog vodstva da rabi tu silu?
Jedni strepe {to bimogli biti pokore-ni ili prognani, adrugi {to bi moglibiti upleteni u rat.Zapad je s vi{eopravdanja tu silumogao degradiratikada je ona osimgenocida i huma-nitarne katastrofeuzrokovala i agre-siju na druge dr-`ave. Danas nislu`benoj Moskvine odgovara daBeograd bude~imbenikomsmutnje u njezinuodnosu sa Zapa-dom. Agresivna
Srbija jedini je mogu}i razlog ru-skog sukobljavanja sa Zapadom uEuropi.
Sada{njim operacijama sra~una-tim na slabljenje srbijanske vojnesile prethodila je ozbiljna politi~kapriprava. Nemiri i promjene u Al-baniji omogu}ili su izravnu prisut-nost zapadnih snaga u toj zemlji.Izvr{ena je smjena vlasti u CrnojGori. Krotki Rugovini Kosovariiznenada su zapo~eli borbu za oslo-bo|enje Kosova. U Makedoniji jeuspostavljena nova vlast, koja jepriznavanjem Tajvana uzrokovalapovla~enje snaga UN-a iz Makedo-nije, poslije ~ega su u Makedonijiostale samo snage NATO-a.
Zapad je uporabom snagaAtlantskog saveza pregazio politi~-ki Rubikon te smatra da je Beogradsada{njom deportacijom milijunasvojih gra|ana i razaranjem dijela
svoje zemlje izgubio pravo na Ko-sovo. Odlu~nost Zapada da slomisrpsku silu vodi uspostavi protek-torata u Kosovu. Jam~enje crno-gorske �neutralnosti� vodi premaosamostaljenju Crne Gore. Pitanjepolo`aja Vojvodine ve} je otvore-no. Bez obzira ho}e li Srbija ostatisama ili }e biti uklju~ena u nekupravu federaciju ili konfederaciju,o~ekuje se da njezina vojska budesamo na njezinu podru~ju i da nje-zini generali zapovijedaju samo uSrbiji.
Uloga Hrvatske
Uni{tenje srpske vojne sile Eu-ropu }e u~initi sigurnijom. Svijet,me|utim, osim na sigurnosti po~i-va i na politici, gospodarstvu i su-stavu ljudskih vrijednosti. Udarsnaga NATO-a na Srbiju produ`it}e razdoblje neizvjesnosti, ali dr`a-ve i narode u podru~ju ipak ~ekazada}a normalizacije `ivota, koja }ebiti i duga i mukotrpna, posebnozbog toga {to su Srbi ljuto ranjeni.Do normalizacije odnosa na Balka-nu ne mo`e pa zato i ne smije do}iprije slamanja srpske vojne sile iubijanja volje srpskog vodstva daikada vi{e uporabi silu.
Hrvatska mora aktivno pomo}inapor Zapada da se jugoisto~naEuropa gospodarski o`ivi i da seEuropa u~ini sigurnijom. Hrvat-skoj valja prvo pomo}i Zapadu dase brzo rije{i pitanje Bosne. Hrvat-ska, osim toga, mora predvoditi de-mokratizaciju i postupak uspostavepovjerenja u cijelom podru~ju, bezkojeg se ni u Hrvatskoj ne mogunormalizirati gospodarstvo i `ivot.Hrvatska ne mo`e opstati ako u za-stoju ostane jo{ deset godina. Hr-vatska i obli`nje zemlje trebajusame prona}i na~in me|usobne su-radnje, kako ih ne bi zasko~ile tu|enedomi{ljene inicijative, a izravnopovezivanje svake zemlje s �Euro-pom� bez suradnje s obli`njim ze-mljama politi~ki je neostvarljivo igospodarski besmisleno. Z
Malo politike
Posljednjibalkanskirat?Zapad je uporabom snagaAtlantskog saveza pregaziopoliti~ki Rubikon
Zdravko Mr{i}
Kako su se srbijanski fil-movi bavili Kosovom i»albanskim pitanjem«
Nenad Polimac
Uprosincu 1990. apel koji jeuputio Isa Qosja, direktorproizvodnje Kosova filma iz
Pri{tine, ostao je bez odjeka: film-skom poduze}u koje je postojalove} vi{e od dva desetlje}a prijetiloje ukidanje, jer ga je 26. studenogaiste godine, tri dana prije Dana re-publike, skup{tina Srbije stavilapod prinudnu upravu, istodobnokad i 134 druge organizacije s Ko-sova. Kao glavni krivac nepodob-nosti tog poduze}a navedena jekontroverzna drama ^uvari magle(Rojet e mjegulles), u re`iji samog di-rektora proizvodnje, na koju se odtrenutka njezine premijere (pulskifestival 1988. godine) u samo dvamjeseca u srpskim medijima sru~i-lo ~ak 260 `estokih napada. Pro-blem nije zapravo bio samo u fil-mu koji se drznuo (istina, vrlo sim-boli~no i zaku~asto) baviti patnja-ma albanskih intelektualaca koje je{ikanirala policija u razdoblju stra-hovlade Aleksandra Rankovi}a, ko-liko u nezahvalnoj situaciji u kojojse na{lo to pri{tinsko poduze}e:ono je sedamdesetih i osamdesetihnekako pre`ivljavalo bave}i se uvo-zom i distribucijom stranih filmo-va, no kako je prijelazom na pro-centualni na~in rada s velikimameri~kim kompanijama � od je-seni 1989. godine � taj posao cen-traliziran izme|u ~etiri-pet najja~ihzagreba~kih i beogradskih distribu-tera i prikaziva~a, Kosova film jejo{ mogla djelovati samo kao pro-ducent doma}eg filma, oslanjaju}ise na financijsku pomo} fondovaza kulturu. I tu se, me|utim, mno-go toga promijenilo. Ukidanjemautonomije za Kosovo i Vojvodi-nu, 1989. godine, ti su se fondovipreselili u Beograd, pa je i potrebaza filmskom produkcijom na al-banskom jeziku prestala postojati.
Uko~eni filmski rukopisSude}i po odjeku koji su dotad
ostvarili, filmovi na albanskom uz-manjkali su tek malobrojnima. Ot-kako je 1979. prvi put proizveo dva�~istokrvna� filma na albanskom �Vjetar i hrast (Era dhe lisi) BesimaSahatciua i Kad prolje}e kasni (Kurpranvera vonohet) Ekrema Kryaziua� Kosova film se uglavnomusmjerio na socijalne i ratne drameuko~enog filmskog rukopisa, koje~ak i me|u Albancima na Kosovunisu imale osobita uspjeha. Do1988. proizvedeno je jo{ sedam fil-mova (uklju~uju}i i spomenute ^u-vare magle), koje su rijetko slali i name|unarodne festivale, tako danije bilo ni me|unarodne potvrdete nacionalne produkcije, koja po-nekad ne izostane ni skromnijimfilmskim sredi{tima.
Dok se Kosova film trudio bitidijelom jugoslavenske kinemato-grafije, njegovi su filmovi bili znat-no prisutniji u kinima. Sudjelovaoje u eksploatacijskim projektimakoji nisu imali nikakve veze s ko-sovskim podnebljem, ali su anga`i-rali glumce albanskog podrijetla (-Prva ljubav Zorana ^ali}a odigra-vala se na Makarskoj rivijeri, aglavnu ulogu igrao je jo{ mladi Fa-ruk Begolli; Moja luda glava Vuka
Vu~a bila je pak doma}a ina~icapolicijskog akcijskog filma, s Ba-tom @ivojinovi}em i Abdurrahma-nom Shalom), podupirao crnogor-ske ratne drame i spektakle Zdrav-
ka Velimirovi}a (Lelejska gora, Vrho-vi Zelengore), ratne burleske Pre-draga Golubovi}a Bomba{i, Crveniudar � potonji se ~ak i odigravao uTrep~i, a uz tamo{nje glumceShallu i Begollija igrali su i @ivoji-novi}, Boris Dvornik, Bert Sotlar iOlivera Katarina), me|utim, najvi-{e je poena postigao filmovima Vuks Prokletija (Uka i bjeshkave te nemu-na) i Kako umrijeti (Si te vdiset), obau re`iji srpskog filma{a MiomiraMikija Stamenkovi}a i oba nagra-|ena na pulskim festivalima (prvije 1968. osigurao nagradu za najbo-lju ulogu Ljubi Tadi}u, a drugi je1972. nagra|en Velikom bron~a-nom arenom za tre}u po redu naj-bolju produkciju).
I Vuk s Prokletija i Kako umrijetiimali su za glavne protagoniste Al-bance, radnja se odigravala na Ko-sovu, a dok je jo{ Vuk imao mje{o-vitu gluma~ku ekipu (uz Shallu,Begollija i Melita Ajehija igrali suTadi}, Vesna Krajina, Branko Ple-{a i Darko Damevski), u potonjemsu nastupali samo albanski glumci(i dvije srpske glumice � MiraStupica i Jelena Lakovi}), pa je ~aknapravljen i dvojezi~ni soundtrack� jedan za albansko stanovni{tvona Kosovu, a drugi za ostatak Ju-goslavije. Nimalo slu~ajno, Kakoumrijeti je snimljen u razdoblju ukojem je Kosovu osiguran znatnove}i stupanj autonomije.
Tematski, Stamenkovi}evi fil-movi nisu davali povoda nikakvimdvojbama o tome {to se na Kosovuodigravalo za Drugog svjetskograta: u Vuku s Prokletija naslovni jejunak stameni patrijarh, predan ju-goslavenskoj ideji, koji je ve} izgu-bio dvojicu sinova, a uskoro }e itre}ega jer se taj dao zavesti od ta-lijanskog okupatora i mjesnih ire-dentista, koji zagovaraju veliku Al-baniju. U filmu Kako umrijeti pro-tagonisti su dvojica pripadnika par-tizanskih snaga, koji se bore protiv�stranog neprijatelja i doma}ih kvi-slinga�.
Policija protiv iredenteIako je solidno etablirao reda-
teljsku karijeru s dva �kosovska� fil-ma, Stamenkovi} je kasnije po`elioraznolikiji tematski repertoar, pa jeradio isklju~ivo za beogradske pro-
ducente, kako ratne dra-me, tako i urbane trile-re. Albanskom se pro-blemu vratio jo{ samojednom, u filmu Opasnitrag iz 1984, nastalim ukoprodukciji sa {est ju-goslavenskih filmskihku}a, me|u kojima nijebilo Kosova filma. Po-sve razumljivo, jer se taj{pijunski triler bavio{vercom oru`ja na Kosovo, koje jealbanskim iredentistima trebalo
poslu`iti za op}i ustanakprotiv jugoslavenskih vlasti1980. godine. Po pri~i fil-ma, �iskusni� republi~ki ipokrajinski inspektoriuspjeli su pokidati lanac irazotkriti mre`u koju je po-vezivao albanski student uinozemstvu (igrao ga jefrancuski glumac AlainNouri). Kako su nakontoga, unato~ efikasnoj poli-cijskoj intervenciji, ipak iz-bile demonstracije na Ko-sovu 1981. godine, film nijeobja{njavao.
Stamenkovi}ev prvifilm Vuk s Prokletija doimaose najmanje ideologizirano,jer su ga njegovi scenaristi� glumac Shala i MurtezaPeza (suradnik im je biomakedonski pisac Kole ^a-
{ule) � koncipirali kao obiteljskudramu, u kojoj bi politi~ki pred-znaci u jednoj drugoj situaciji mo`-da mogli biti i potpuno suprotni.Uzgred, predlo`ak za Kako umrijetinapisao je Stamenkovi} sa crnogor-skim knji`evnikom Branimirom[}epanovi}em, a Opasni trag je raddirektora Centar filma Du{anaPerkovi}a.
Jo{ vi{e uspjeha od Stamenkovi-}a sa svojim filmovima o Kosovuimao je jedan drugi srpski redatelj� @ivorad @ika Mitrovi}, najso-lidniji zanatlija u `anru akcijskogfilma u biv{oj Jugoslaviji. Ve} senjegov prvijenac, E{alon doktora M.iz 1955. godine, odigravao u gudu-rama pokraj Pe}i, a glavni su munegativci bili balisti koji poku{ava-ju sprije~iti po`rtvovnog partizan-skog lije~nika (Marijan Lovri}) dadopremi e{alon ranjenika u sigur-nost. Iz tog se filma razgovjetno ra-zumjelo za{to Mitrovi}a zanimaKosovo � zato {to su mu lokacijeekspresivne, a Albanci izgledajuiznimno `ivopisno. Za njega je Ko-sovo u ratnim i poratnim godina-ma bilo fascinantan prostor na ko-jem su se mogle odigravati pri~evrlo sli~ne onima iz hollywoodskihvesterna ili filmova koji se baveameri~kim gra|anskim ratom.
Kapetan Le{i kao vesternKako bi to zapravo trebalo
izgledati, odli~no je demonstriraou svom najve}em hitu, filmu Kape-tan Le{i iz 1960, koji je u potpuno-sti preuzeo strukturu vesterna.Glavni junak je Ramiz Le{i (Alek-
sandar Gavri}), oficirKNOJ-a, koji potkrajDrugog svjetskog ratasudjeluje u akciji likvi-diranja balista. Da svene bude prejednostav-no, me|u balistima je injegov brat Ahmet(Rajner Penkert), zave-deni mladi}, koji postu-pno shva}a da se zapleou lo{e dru{tvo, ali ne
zna kako bi se iz njega izvukao.Kao i u vesternima, Le{i ima stari-jeg prijatelja [oka (Petre Prli~ko),koji svojim pu~kim vicevima uve-seljava publiku, a ne izostaju nidvije ljepotice � jedna ~edna, pla-vokosa lije~nica Vida (Marija Toci-noski), a druga poro~na, tamnoko-sa pjeva~ica Lola (Selma Karlo-vac), koje se otimaju za glavnog ju-naka.
Budu}i da u filmu � osim ne-koliko epizoda � gotovo i nije biloalbanskih glumaca, Mitrovi} seo~ito dr`ao hollywoodskog dram-skog principa da {iroku publiku za-nima samo atraktivni filmski prividkoji je u sebi logi~na, zatvorenacjelina i ne pola`e stvarnosti nika-kve ra~une. Kapetan Le{i je otku-pljen za gotovo sve svjetske kino-mre`e, a u nekima je ~ak bio i izu-zetno gledan. Stoga ne ~udi da jedvije godine kasnije Mitrovi} sni-mio nastavak pod naslovom Obra-
~un , kojem jemanjkala dramskapreglednost origi-nala, ali uspjeh udoma}im kinimanije bio ni{ta ma-nji: u ovom filmuLe{i opet ima po-sla s balistima, alimu je glavni pro-tivnik razvla{teniveleposjednik tur-skog podrijetlaHasan-beg (napo-kon je Mitrovi}
anga`irao jednog glumca Albanca� Abdurrahmana Shalu) s kojimse bori za naklonost lijepe AlbankeAzire (Jelena Jovanovi} � @igon).
Mitrovi} je snimio jo{ samo je-dan film o Kosovu, Brat doktoraHomera, s Batom @ivojinovi}em,Vojom Miri}em i Ljubom Tadi-}em, koji se odigrava po zavr{etkurata i `anrovski je znatno prije tri-ler-drama negoli akcijski film, notaj je u kinima imao skromanodjek.
Karakteristi~an je podatak da suosamdesetih godina Albanci kao li-kovi, otkako je Kosova film po~eoproducirati filmove na svom mate-rinjem jeziku, gotovo u potpunostii{~ezli iz srpskih filmova. U filmukatastrofe Variola Vera GoranaMarkovi}a iz 1982. osoba koja do-nese zarazu velikih boginja u Beo-grad je Albanac (bolest je pokupioza hodo{a{}a u Meki), a sve do1988. jedino ih se spominje u ve}opisanom filmu Opasan trag.
Godina 1988. za likove Albana-ca u srpskoj kinematografiji izuzet-
no je va`na, jer su ~ak dva filmaproblematizirala �kosovski pro-blem�. Jedan se od njih � Ku}a po-red pruge @arka Dragojevi}a �uop}e ne odigrava na Kosovu,nego u srpskoj provinciji, kamo sedoselila srpska obitelj s Kosova, nemogav{i vi{e izdr`ati pritisak i po-ni`enja (pa ~ak i jedno silovanje)tamo{njih Albanaca. Film je prili~-no mu~na niskobud`etna drama ukojoj se glavni junaci isprva ne `elesuo~iti s onime {to su pro`ivjeli, nonaposljetku to ipak moraju u~initi.Zavr{nicu ~ini ironi~ni dramskikontrapunkt: dok je u obitelji situ-acija nikad gora, s televizora dopireprijenos nogometne utakmice ukojoj upravo pobje|uje jugoslaven-ska reprezentacija. Svi srpski re-cenzenti koje su te godine razbje-snili ^uvari magle odu{evila je Ku}apokraj pruge i jetko su zamjeralipulskom `iriju koji je Zlatnu arenudodijelio filmu Krste Papi}a @ivotsa stricem.
Nezadovoljstvo Karanovi}emZa razliku od Ku}e pokraj pruge,
film Sr|ana Karanovi}a Za sada bezdobrog naslova poku{ao je postavitikosovski problem bez pamfletskog`ara, inspirirav{i se novinskom vi-jesti o Srbinu koji se zaljubio u Al-banku, ali su ga njezini ro|aci ka-strirali, ne `ele}i dopustiti mje{ovi-tu vezu. Tu je zgodu Karanovi}predstavio kao dokumentarni ma-terijal, koji upravo montira u filmbeogradski filmski redatelj (MetoJovanovski), pa filmsku cjelinu za-pravo ~ini neprestano skakanje izpseudodokumentarnog u igranidio, ~ije su okosnice dvije ljubavnepri~e: jedna je spontana (ona iz do-kumentarnog materijala), a drugaoptere}ena modernim frustracija-ma (ona redatelja i njegove djevoj-ke � Mire Furlan). Film je poku-{ao dati kompleksniju dimenzijukosovskom problemu, ali je ras-
cjepkanost napokonugnjavila i dobronamjer-ne, te razbjesnila pokloni-ke Ku}e pokraj pruge, kojisu Karanovi}u predbaci-vali liberalno intelektuali-ziranje u temi koja zahti-jeva �izravni anga`man�.
Od ukidanja Kosovafilma, Albanci su se jo{samo jednom pojavili naekranu u novoj Jugoslavijii to u ljubavnom trileruStr{ljen Gor~ina Stojano-vi}a, snimljenom pro{legodine, po scenariju Zo-rana Popovi}a i Sr|anaKoljevi}a. Usprkos tome{to je glavni protagonistalbanski pla}eni ubojica(igra ga nova srpska glu-ma~ka zvijezda SergejTrifunovi}), film nije jed-nodimenzionalan i njego-
va su tema tragi~ne sudbine onihkoje mu~i nepomirljivi sukob Srbai Albanaca. Glavni se junak, naime,zaljubi, u beogradsku {kolarku(Mirjana Jokovi}), kojoj se predsta-vi kao Talijan, pa njih dvoje nepre-stano razgovaraju engleski, sve dokona ne otkrije da je on Albanac i daodli~no govori srpski, ali ga neupotrebljava jer taj jezik mrzi. Uodnosu na prija{nje srpske filmoveo Albancima kao {to su Stamenko-vi}evi i Mitrovi}evi, i unato~ tome{to ne izbjegava kli{eje o Albanci-ma kao {vercerima droge i oru`ja(film je ipak prvenstveno namije-njen srpskom tr`i{tu), Str{ljen je in-trigantno ostvarenje, jer ga je reali-zirala mla|a, moderna generacijabeogradskih filma{a koja nastojiostati postrani srpske nacionalneeuforije kad je u pitanju kosovskiproblem. Nevolja je jedino u tome{to su ga dana{nja povijesna zbiva-nja ve} pregazila: nakon najnovijegetni~kog ~i{}enja na Kosovu i Str-{ljen se doima kao neiskren proi-zvod. Z
Kapetan Le{iprotiv balista
zarez I/5, 16. travnja 1���. 13
Obra~un, Aleksandar Gavri} i JelenaJovanovi}-@igon
Vuk sa Prokletija, na prvom konju Ljuba Tadi}
14 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Pam}enje odgovornih za Bal-kan, kao i onih s Balkanavrlo je kratko. Ameri~ki i
NATO avioni igraju se rata istre-saju}i bombe po Jugoslaviji, a dacjelokupna strategija nije izvedenado kraja. Kao prvo: akcija koju pro-vodi NATO kasni barem jo{ odvremena Vukovara, Zadra, Du-brovnika, [ibenika, da se ne spo-minje neko tamo Ravno, Sarajevo,Srebrenica. I nije sve to trajalo ne-koliko sekundi, ve} nekoliko krva-vih godina. Tih nekoliko godina zaKosovo traje jo{ od 1912. godine iNATO se ba{ sad sjetio spa{avatiAlbance. Na`alost, oni ih ne spa{a-vaju ni danas kao ni ranije, ve} suse njima poslu`ili kao katalizato-rom da bi se formirala isto~na gra-nica Novog svjetskog poretka,koja, nota bene, Hrvatskoj odgovaratoliko kao da ju je sama postavljala.Neka sad drugi malo budu predzi-|a. Granica koja ide na sjeveru odEstonije, Latvije i Litve, prekoPoljske, Slova~ke, Ma|arske, Voj-vodine, Srbije i Makedonije doGr~ke na jugu � jest ono {to sadaNATO brani, Srbija je jedina ze-mlja koja iska~e iz te linije a isto-vremeno je autisti~ki okrenutamajci Rusiji koja je se odrekla jersu i njoj samoj presu{ili skoro sviizvori prihoda. Srbija je okrenutaisklju~ivo pro{losti jer milijunskomstanovni{tvu nema {to ponuditiosim mitova iz pro{losti. Nije tosamo srpski specijalitet. Takav serepromaterijal tro{i i u ne{to za-padnijem susjedstvu.
NATO, provode}i svoje stra-te{ke ciljeve, poku{ava usput tak-ti~ki za{tititi albansko stanovni{tvona Kosovu, ali to radi zihera{ki ilikako se to vijetnamskim `argonomu Hrvatskoj govorilo 1991. godine:s jednom rukom na mudima. A ratse tako nikako ne mo`e dobiti.Samo zrakoplov-stvom i mornari-com rat se nikada inigdje nije dobio.Tek kad u igru u|ui kopnene snage,tek se onda mo`eosigurati kona~napobjeda ma kolikoona `ivota ko{tala,o ~emu }e svakupojedinu zapadnuucviljenu majkubiti vrlo te{ko uvje-riti. Jer prosje~niAmerikanac nakarti jedva mo`eprona}i Europu, ada se o Jugoslavijiili ne dao bog Ko-sovu, niti ne govo-ri.
No morat }e do}i kopnene sna-ge, jer drugog rje{enja nema. Uko-liko bi sada Amerikanci i NATOodustali i pokupili svoje krpice, biobi to trenutni kraj NATO-a i defi-nitivni kraj ^etvrtoga rimskog car-stva, {to si Amerikanci ne mogudopustiti koliko god ameri~kih voj-nika ostalo zauvijek u Jugoslaviji.Kome bi i Ameri nakon povla~enjabili vjerodostojni? To su shvatili isami, a to polako, ali sigurno po~i-
nje ulaziti u glavu i Slobodanu Mi-lo{evi}u i njegovim pre{utnim sa-veznicima, tako da }e se budu}ipotezi prema Bosni odmjeravatiupravo kroz tu prizmu. Kona~norazrje{enje balkanske ba~ve barutasastoji se iz dviju faza:
1. Priznavanje rezultata Badinte-rove komisije koja je nedvosmislenoprihvatila i objavila kako se moguodvojiti svi konstitutivni elementiFederacije. Konstitutivni elementiFederacije po Ustavu iz sedamde-set i ~etvrte bile su i pokrajine. Tozna~i da se Jugoslavija mora raspa-sti do kraja i to na Republiku Srbi-ju, Republiku Crnu Goru, Repu-bliku Kosovo i Republiku Vojvodi-nu. Protektorat je neizbje`an pr-
venstveno za Republiku Srbiju.Raspadom Jugoslavije i otcjeplje-njem Kosova me|unarodna zajed-nica imat }e manje problema s po-vratkom Albanaca na Kosovo.
Promatraju}i stati~no, u Jugo-slaviji nema nikakve politi~ke alter-native, ali gledaju}i dinami~ki u
vremenu, a kompari-raju}i to sa situaci-jom s Njema~kom1945. i dalje, mo`e-mo se uvjeriti kako inajzadrtije ispranimozgovi uslijed de-nacifikacije mogukrenuti k razvitku de-mokracije. Srbiji jepotrebno najmanjedesetogodi{nji pro-tektorat s mogu}no-{}u produ`enja dokproces prilago|ava-nja dvadeset prvomstolje}u ne poka`e re-zultate.
2. Bosna i Herce-govina mora se ustro-jiti tako da unutar njenema nikakvih enti-
teta koji su se teritorijalno odredilii to kao posljedica etni~kog ~i{}e-nja. Preduvjet da bi se to moglonapraviti je utuvljivanje u glave daje na kraju dvadesetog stolje}a na-cionalno pitanje uglavnom kultu-rolo{ko, a ne teritorijalno pitanje.Po~etak revizije Daytona predstav-lja uostalom i distrikt Br~ko podupravom BiH. Stati na tome nijedovoljno. Ukoliko se `eli da BiHpre`ivi, teritorijalni entiteti unutar
BiH moraju postati stvar mra~nepro{losti.
Pri tome moraju biti po{tivaniovi principi:� Teritorijalnu cjelovitost i ne-
promjenjivost granica, nakonme|unarodne arbitra`e svihspornih grani~nih pitanja dr`a-va nastalih na podru~ju SFR Ju-goslavije, trebala bi garantiratiEuropska unija i SAD.
� Sve dr`ave moraju se konstitui-rati kao gra|anske, a ne nacio-nalne.
� Privatno vlasni{tvo mora bitineupitno.
� Me|unarodna zajednica morasvima jam~iti po{tivanje ljud-skih, gra|anskih i politi~kihprava.
� Moraju biti postavljeni ~vrstiuvjeti i rokovi za priklju~ivanjesvake pojedine dr`ava EU iNATO-u.Ukoliko se ovakvi ili sli~ni uvje-
ti ne pobroje i ne ispune, SAD iNATO prokockali su priliku jed-nom zauvijek demontirati balkan-sku ba~vu baruta koja svoje `rtvepronalazi jo{ od ~etrnaestog stolje-}a. A kako se danas mali dio sta-novni{tva zala`e za dvadeset prvoumjesto za ~etrnaesto stolje}e tre-ba im pomo}i. Upravo je sada tre-nutak za konkretnu pomo}. Time}e dana{nja djeca i njihova djecajednog dana mo}i `ivjeti kao inte-gralni dio Europe, a ne kao retardi-rano dijete koje svi poku{avaju sa-kriti ispod stola, dok voda ne do|edo grla. Z
Kratko i jasno
^ekaju}ikopnenesnageProtektorat DA, ali ne samoza Kosovo
Pavle Kalini}
Savezni~ki zrakoplovi pogodili su u Sr-biji i jedno osjetljivo povijsno prija-teljstvo za koje su Srbi vjerovali da je
otporno na svaki vanjski izazov, ili da je vje~-no i neuni{tivo. Svrstavanje Francuske nastranu »nacisti~kih agresora« za srpsku du{u,optere}enu debelim naslagama mita, palo jete`e od samoga bombardiranja, i dobilo go-tovo brutovsko zna~enje izdaje: »Zar i oni,na{a bra}a po oru`ju?« Ne na|e li se do krajaNATO-ovih napada i sam na meti, glasovitispomenik s Avale i njegov sve~arski natpissolunskim potomcima � »Volite Francuskuonoliko koliko je ona vas voljela« � postat}e, svejedno, »cadique« (pre`ivjeo). jer, Fran-cuzi su, prvi put u ovome stolje}u ratova iprvi put uop}e, okrenuli oru`je prema Srbi-ji, {to je za srpska osjetila neobja{njivi zao-kret; toliko su se u Beogradu zanosili ~vrsti-nom srpsko-francuskoga prijateljstva da nisubili u stanju de{ifrirati brojne znakove koji-ma je Jacques Chirac opominjao srbijanskovodstvo.
Iako bi kao golist mogao biti osjetljiviji napitanja Povijesti ili Nacije od socijaliste Mit-terranda, sada{nji je francuski predsjednikod po~etka svog mandata jasno isticao dapripada galaksiji ljudskih prava i da njihovoga`enje smatra granicom civilizacije i bar-barstva. Za njega su prava ~ovjeka isto {to ismisao dr`ave i raison d�être (dobre) politi-ke. Re`im koji ih kr{i je barbarski: njihovokr{enje nije, i ne mo`e biti, unutra{nja stvar(ni jedne) dr`ave; zato se mogao uklju~iti usavezni~ku akciju protiv Srbije. Za Mitter-randa je nepisani savez sa Srbijom bio ne{tostvarno, gotovo obvezuju}e; kao glas Povije-sti.
Mitterrandova dvostruka prevaraVanjsku politiku u Francuskoj najve}im
dijelom odre|uje sam {ef dr`ave. Ustav PeteRepublike je jasan � to je njegova »rezervi-rana domena«; zbog toga je i bilo mogu}e dadva predsjednika u »srpskom pitanju« vodedvije razli~ite politike. Nekoliko svjedokapripisuje Françoisu Mitterrandu izjavu kojagovori sama za sebe: »Dok sam ja predsjed-nik Francuska ne}e ratovati protiv Srba!«Njegov ministar Bernard Kouchner zabilje-`io ju je u zrakoplovu dok su uo~i Vidovda-na 1992. letjeli iz Lisabona za Sarajevo, naputovanju koje je, mo`da, spasilo (bosanske)Srbe od zapadne vojne akcije, i okrenulo ti-jek rata i mira u BiH. Tko zna kako bi se ra-zvijala kriza sa Sarajevom i oko Sarajeva daMitterrand nije tim trikom donio Aliji Izet-begovi}u »zra~ni most« kojim je u opsjednu-ti grad mogla stizati humanitarna pomo}!
Bila je to dvostruka prevara � doma}egvodstva, jer je stvorio opti~ku varku o deblo-kiranju Sarajeva, i europskih saveznika, jerje izigrao koncensus sa »summita« u Lisabo-nu o razbijanju srpskog obru~a oko Sarajeva,i to »svim sredstvima«.
Obilnu Mitterrandovu pomo} Srbi suu`ivali od samoga po~etka raspadanja biv{ejugoslavenske federacije. Tko je u europskojobitelji najvi{e ko~io priznavanje Hrvatske?Tko je zastupao doktrinu o »administrativ-nim granicama« me|u biv{im jugoslaven-skim republikama? Tko je tra`io da se naj-prije rije{e prava manjina, a tek potom stavina red samoodre|enje ve}ine (umjesto da serje{avaju istodobno i u paru)? [to je sve biv-{eg francuskog predsjednika svrstavalo toli-ko uz srpsku stranu? Sam je otkrio neke sen-timentalno-psiholo{ke razloge obojenim izja-
vama tipa da su Srbi (Francuzima) »bra}a pooru`ju«, da su s njima bili na istoj (pobjed-ni~koj) strani u oba svjetska rata, za razlikuod Hrvata koji su bili »saveznici nacista«!Nije, vjerojatno bilo slu~ajno {to je takve(dis)kvalifikacije davao »Frankfurter Alge-meine Zeitungu«: François Mitterrand jevje~no sumnji~io i Njema~ku i Hrvatsku davra}aju Europu na stanje prije Prvog svjet-skog rata. Poslije pada Berlinskog zida, kodnjega se mogao zapaziti pani~ni strah od»Velike Njema~ke«; Povijest mu je bila po-bjegla ispod kontrole. Nakon uzaludnih po-ku{aja da uspori ili odgodi (kad ve} nije mo-gao sprije~iti) ujedinjenje dviju njema~kihdr`ava, s Margaret Thatcher je � kako u»Verbatimu« skribomanski tvrdi njegov sa-vjetnik Jacques Attali � razmatrao mogu}-nost francusko-britanske koalicije protiv no-vostvorene njema~ke mo}i! Povijest je za
njega bila izvori{te i nade i straha, ovisno okojem se poglavlju (tj. Velikom ratu) radilo,koliko je ono bilo povoljno za Francusku.Prema Hrvatima je Mitterrand osje}ao � ipokazivao � stanovitu odbojnost, ne samozato {to je na njih svaljivao krivnju za razbi-janje jugoslavenske dr`ave. Korijeni su, posvemu sude}i, dublji i dalji: knji`evnicaMarguerite Duras otkriva posmrtno ono {toje za `ivota govorila samo rijetkim prijatelji-ma � da su njenog mu`a u logoru Dachauposebno mu~ili Hrvati (ne{to sli~no u knjizi»Pisati ili `ivjeti« kazuje i Jorge Semprun); ida je Mitterrand, izvla~e}i ga iz Dachaua nakraju rata, pod dojmom logorskih otkri}a, isam u to povjerovao, i pripisao Hrvatima tajte{ki isto~ni grijeh. Ako je to samo legendadobro slu`i za ilustraciju antihrvatskog stavabiv{eg francuskog predsjednika.
Ukratko, François Mitterrand je, {to izsentimentalnih, {to iz politi~kih razloga, vje-rovao u to da dr`ave trebaju slijediti tragovepovijesti i dr`ati se zapisnih povijesnih ko-dova: Francuska uz Srbiju, kad je ve} Nje-ma~ka uz Hrvatsku! Sam je to, kao politi~ari dr`avnik obilato ~inio, ne bi li sprije~ioNjema~ku da se preko Hrvatske nametne naJugoistoku Europe, a preko Jadrana u|e uSredozemlje.
Chirac � na barbarstvo odgovoriti silomFrançois Mitterand je u stanovitoj mjeri
bio zarobljenikom Povijesti.Za razliku od takvog Mitterrandovog hi-
storicizma, iza kojega kao i obi~no, stoji pre-tencioznost u namjeri, i povr{nost u analizi,Jacques Chirac se pokazuje moderni politi-~ar koji polazi od toga da je Povijest u~inilasvoje i da on treba ~initi svoje: nasuprot Ve-
likog ideologa, koji je slijedio ideje Povijesti,stoji jedan razumni pragmatik, okrenut pro{-losti samo toliko da zna odakle dolazi, a po-sve usmjeren budu}nosti, da zna {to mu jepoduzimati. Kao golist, mogao bi imati do-sta ra~una sa Sjedinjenim Dr`avama, ali ihne sravnjuje u krizi u kojoj su se na ku{njina{le vrijednosti zapadne civilizacije (demo-kracija i sloboda, ljudska i manjinska prava);kao izdanak jakobinske tradicije, i Chirac jemogao stati iza prava (Milo{evi}eve) dr`aveda sama ordinira u svome dvori{tu. Ali, izakakve bi to dr`ave stala Francuska? Zarmo`e podr`avati barbarstvo i diktaturu?kako }e takvoj dr`avi priznati puni suvereni-tet, kad je suverenitet vezan uz demokracijui demokratsko funkcioniranje vlasti, i kad sei razvijene demokratske zemlje odri~u dijelasuvereniteta, da bi ujedinjene bile ja~e iprosperitetnije. Budu}nost ih ujedinjuje;pro{lost mo`e samo razdvajati.
Generaciju Chirac � za razliku od Mit-terrandove generacije � ne optere}uju ratnetraume i ne obvezuju povijesna savezni{tva.Utoliko je u sada{njem srbijanskom re`imufrancusko vodstvo moglo prepoznati protiv-nika s kojim treba postupati druk~ije nego{to je postupao sentimentalni François Mit-terrand, i na barbarstvo odgovoriti � silom.Stoga se pod ru{evinama u Srbiji na{ao i mito nerazru{ivom prijateljstvu »bra}e po oru`-ju«, ali kao dokaz da Povijest nije vi{e ono{to je bila, da je solunska epopeja iscrpilasvoje snage, da ni posljednji veliki rat nijezabetonirao odnose me|u narodima i dr`a-vama. Uostalom, ve}ina Francuza � i to jo{vi{e poga|a osjetljivu zonu Srba � stoji izaJacquesa Chiraca, ~ak dvije tre}ine odobrava{to je poslao zrakoplove u savezni~klu akciju,a vi{e od polovice }e ga podr`ati ako sutrapo{alje i kopnene snage. Milo{evi}evu politi-ku mogu danas otvoreno podr`ati samo gru-pacije (ili frakcije) s kranje ljevice, zbog ideo-lo{kog otpora Sjedinjenim Dr`avama, i kraj-nja desnica, zato {to je privla~i starinski vonjnjegova nacionalizma. Ostali se, i na ljevici ina desnici, uglavnom ne optere}uju kopa-njem po naftalinu: za njih je povijest � pa iu odnosima sa Srbijom � dobra u~iteljica`ivota, sve dok se ne siluje za dana{nje po-trebe; tada postaje mu~iteljicom `ivota, kao{to svjedo~i dim nad Beogradom i magla uSrbiji.
Ukopani u mitove, ne samo kad su posri-jedi odnosi s Francuskom, Srbi pokazuju dane znaju zavr{iti povijest. Zato im se povi-jest toliko vra}a, i to kao tragedija, ne samokao farsa. Z
Zavi~ajni klub
(M)u~iteljicaivota
Svrstavanje Francuske na stranu »nacisti~kihagresora« za srpsku du{u palo je te`e od sa-mog bombardiranja
Mirko Gali}
zarez I/5, 16. travnja 1���. 15
U SRJ prakti~ki nema~ovjeka koji bi rekaojednostavnu i gorkuistinu: Ljudi, ovo smozaslu`ili
Jurica Pavi~i}
Ono {to su mnogi ili svi u Hrvat-skoj pri`eljkivali ili otvorenotra`ili punih deset godina
ostvaruje se. Slobodanu Milo{evi}u, ~o-vjeku koji je u dvanaestogodi{njoj vlasto-dr`a~koj karijeri napao tri susjedne ze-mlje, trajno pokorio tri jugoslavenske fe-deralne ~estice i izvr{io tri etni~ka ~i{}e-nja napokon je isporu~en ra~un. I njemui gra|anstvu koje ga je pet puta za re-dom biralo bilo na jednopartijskim ili vi-{estrana~kim izborima. Srbiju i CrnuGoru ve} dva i pol tjedna zasipaju bombei rakete srednjeg i kratkogdometa uni{tavaju}i mosto-ve, tvornice, administrativnezgrade i skladi{ta. Jugosla-venska vojna mo} se topi, azajedno s njom nestaju imaterijalne ste~evine pede-setogodi{njeg komunizma,zapravo jedino dobro {to jekomunizam uop}e ostavio:ceste, mostovi, zra~ne luke,radna mjesta. Jugoslavenijama~no jo{ i nisu svjesni te`ine kaznekoja }e ih, kad se sve skupa zavr{i, mate-rijalno ostaviti u 1946. I to vrlo vjerojat-no bez Kosova. I, na posljetku, kao vrhu-nac i najstra{niji aspekt kazne, ostaviti~vrsto u zagrljaju Milo{evi}a oko kojeg suse ponovno homogenizirali.
Prema pri`eljkivanom, makar i za-ka{njelom, finalu jugoslavenske krize Hr-vatska se ne odnosi jednodu{no.
Hrvatska je diplomacija umjereno isuzdr`ano zadovoljna. Ne zato {to se do-ga|a pravda. Pravda je odavno izi{la izrje~nika hrvatske politike koja je me|urijetkima ustrajno ponavljala kako je Ko-sovo unutra{nja stvar SRJ, koja je zlura-do zaustavljala po{iljke oru`ja za OVK inije se trudila separatno popravljati od-nose sa Crnom Gorom.
Hrvatska je diplomacija zadovoljnajer Hrvatska najednom Americi treba, ato zna~i da je bez svoje zasluge Hrvatskadobila priliku da ubrza pristup zapadnimintegracijama, da dobije oru`anu i finan-cijsku pomo} i za{titu. HDZ je u prilici dase do izbora pohvali bar kojim vanjsko-politi~kim zgoditkom, pa makar i nacentar{ut Slobodana i Vuka. Osim toga,HDZ je u prilici da za gospodarske nevo-lje okrivi objektivne faktore, s obziromda }e rat uni{titi ionako slabe izglede tu-rizma i brodogradnje da pre`ive ovu go-dinu.
Pravi frajerAkciji NATO-a u Hrvatskoj se protive
samo krajnja ljevica i desnica. Ljevicazna~i [uvar, ~ija je stranka ve} napalaAmerikance rje~nikom kakav je Tito obi~-no koristio kad su u pitanju bili CrveniKmeri, Palestinci ili napredni tre}esvjet-ski pokreti. Desnica zna~i Maja Freun-dlich koja je odmah odbrusila Zapadukomentarom {to se svodi na trivijalanzaklju~ak »kad nisu onda (1991) ne mo-raju ni sad«. Zna Maja kako kuca politi~-ki puls: Milo{evi} odavno vi{e nije nepri-jatelj, nego ro|ak u nevolji, a Veliki Soto-na nije Istok, nego Zapad s kojim smo sejo{ ju~er kanili tu}i u Martin Brodu.
Pretjerivanje? I ne ba{. Jer, jedini hr-vatski politi~ar koji ba{ ni~im, ni jednomgestom, rije~ju ili nekontroliranim osmi-jehom nije pokazao da mu je drago {toSlobi sti`e naplata jest Franjo Tu|man.Jer, SAD i Zapad ve} su odavno glavni ne-prijatelj i prijetnja Tu|manovoj autisti~-noj, nacionalisti~koj i samodopadnoj mo-narhiji � neprijatelj koji bi proluftaosobu, a to je najgore {to se u Hrvatskojsmije pomisliti. Tu|man je, to je nakondeset godina o~igledno, uvijek bio fasci-
niran Milo{evi}em kao pravim frajerom,ba{ onako kako je razredni {treber obi~-no fasciniran mangupima koji markiraju.Ta fascinacija dovela je Tu|mana do togada se sa Slobom (neukusno) intenzivnodru`io i (jo{ neukusnije) imitirao ga. Sadkad je Slobi ravnatelj napokon odrapioisklju~enje, Tu|man je biv{em razrednomsumangupu jo{ toliko lojalan da {uti.
Ako je paleta reakcija na Kosovo uHrvatskoj politici raznorodna i motiva-cijski zanimljiva, reakcija tihe ve}ine jed-nodu{na je, razumljiva i jasna: neka im.Cigani lete u nebo, primijetio je ne ba{ukusno netko u jednoj splitskoj pivnici.Ta re~enica sintetizira osje}aje ve}ine Hr-vata da nakon svega, nakon mitinga isti-ne, tenkovskih kolona, Ov~are, zra~nihnapada, opsade Sarajeva i logorskih silo-vanja ne bi bilo pravedno da malo i onine osjete. Makar samo malo: da odu dva-tri puta u podrum, da pometu koji put
krhotine stakla pod prozo-rom i da pro~u~e koje posli-jepodne s tranzistorom nauhu. Neka to ne bude krva-va, prava naplata: ali nekanakon svega bude baremmala, ritualna i psiholo{ka.
Poslijeratne se godineskupljaju, ~ovjeku je datblagoslov zaborava i svismo pomalo prestali bitizluradi prema Srbima. Hr-
vatska javnost zacijelo ni ne bi napadeNATO-a toliko pozdravljala da je nije izi-ritirala nova i nikad ja~a homogenizacijau Srbiji. Jer, u SRJ prakti~ki nema ~ovje-ka koji bi rekao jednostavnu i gorku isti-nu: Ljudi, ovo smo zaslu`ili.
Ni{ta novo, moglo bi se re}i. Osimnekoliko stotina prista{a Beogradskogkruga i intelektualaca koji su bili medij-ski prisutniji u Hrvatskoj nego u SRJ, nit-ko u srbijanskoj javnosti nije previ{e ro-goborio kad su napadane Hrvatska i BiH,~i{}eni gradovi i regije. Dodu{e, svih jetih godina postojala unutra{nja opozici-ja. Postojala je crvena nit od martovskihdemonstracija i 1991. pa do studentskihnemira 1996. No, ta je opozicijska ener-gija bila upadljivo sti{ana kad su u pita-nju bili vanjskopoliti~ki poduhvati Slobi-nog re`ima. A kad je u pitanju bilo Koso-vo, ona nije bila sti{ana. Ona nije posto-jala, o ~emu svjedo~i i Vukova nova pozi-cija re`imskog glasnogovornika.
Zakazali suKad je 1996. Beograd bio u stanju
poluustanka, kad su studenti sa zvi`dalj-kama ratovali protiv MUP-a Srbije, avojska bila pred izlaskom na trgove,mnogi su u Hrvatskoj bili skloni kazatikako Beogra|ani demonstriraju »teksad«, a nisu demonstrirali 1991. »De-monstriraju«, govorilo se, »jer je Sloboizgubio rat.«
Taj argument nije bio pravedan. Jer,studentska populacija koja je 1996. ku-ljala Beogradom 1991. bila je u ranoj ti-nejd`erskoj dobi i nije snosila politi~kuodgovornost. Ona je tek trebala do~ekatisvoju priliku da poka`e politi~ki moral iintegritet. Sada ju je do~ekala.
I zakazala. Generacije od �77. nada-lje, dakle one koje su stekle pravo glasanakon srpskog ratnog poraza, do`ivjelesu u trenutnim zbivanjima pravi politi~kifijasko. Od njih se o~ekivalo da prekozuba prebace to gorko, ali nu`no, Ovosmo zaslu`ili. Umjesto toga, one se gu-`vaju na podnevnim rock koncertima,slu{aju Cuki}a i Bajagu i lijepe na kape iovratnike zna~kice target ba{ kao da jeAmerikancima eto tako, iz ~ista i malici-oznog mira, palo napamet da ih bombar-diraju ni krive ni du`ne.
Taj }e lakomisleni obrambeni in-stinkt skupo platiti. Platit }e ga desetlje-}ima `ivota u izolaciji, u zemlji bez mo-stova i industrijskih radnih mjesta, ali sMilo{evi}em koji }e iz svega izi}i nikadja~i. Jer njemu, kao svakom tiraninu,ugroza i izolacija pa{u.
A {to im mo`emo. Mo`emo im samore}i onu frazu iz blesave ameri~ke TVemisije: jer ste vi to tra`ili. Z
Centar{ut iz SrbijeCijela ova pri~a o pokretanju nestrana~ke,civilne politike nije neka {ifra za smjenuHDZ-a, nego pledoaje za puniju i kvalitet-niju politi~ku participaciju gra|ana, dabiraju informirano, otvorenih o~iju � pakoga odaberu
Sr|an Dvornik
Devet godina od prvih slobodnih izbora, prvi se putpromjena osje}a u zraku. Opozicijske stranke, kojesu za prethodnih izbora za Zastupni~ki dom mo-
rale trpjeti kritike da se ni ne trude da osvoje vlast, sadagovore o svojoj odgovornosti za upravljanje zemljom; uistra`ivanjima javnog mnijenja � ma koliko povr{na bilaneka od njih � nije ostalo vi{e ni{ta od one neosporneprednosti HDZ-a; o~ekuje se i da kroz vi{e ili manje zgu-snut privredni slom do|u na naplatu ra~uni za sve mal-verzacije i kra|e, uz neizbje`nu diskreditaciju i izborniporaz sada{nje vlasti... Bio to wishful thinking ili utemelje-no predvi|anje, o~ekivana promjena mo`e se mjeriti sonom koja je 1990. donijela strana~ki pluralizam i izbore.
Nedemokratski izboriSuprotno mogu}em prvom dojmu, to nije razlog za
optimizam. Pogledamo li gdje smo bili prije, a gdje posli-je prethodne velike promjene, ustanovit }emo da smotada imali ideologizirano {kolstvo, a i danas je tako; dr`a-va je imala kontrolu nad privredom, a ima je i danas; bilismo svjedoci desetlje}a ekonomskog nazadovanja, kao {tosmo i danas; neovisno pravosu|e bilo je tek `elja, kao idanas; nacionalna televizija, radio i najve}e novine bile supod kontrolom vladaju}e stranke, kao i danas... Toliko setoga mijenjalo, a tako malo promijenilo. Ono {to je mo}vladaju}e stranke izgubila strana~kim pluralizmom, na-dokna|eno je blokiranjem politi~kog pluralizma naciona-lizmom i psihologijskim efektima rata; zakonska slobodajavne rije~i relativizirana je monopolom u distribucijimedija i sudbenom za{titom vlastodr`aca; sloboda podu-zetni{tva srezana je autoritarnom preraspodjelom dru{-tvenog vlasni{tva... O~ekivana promjena mogla bi, dakle,biti samo Jovo nanovo. Stranka koja je imala gotovo neo-grani~enu mo} istro{ila je svoje mogu}nosti vladanja;promjena nadolazi poput elementarne nepogode, a nezato {to su bira~i stekli bolju mogu}nost izbora i {to bi imbila ponu|ena neka nova, privla~nija opcija. Kao da se,dodu{e ~etiri-pet puta br`e no {to je proricao, ostvarujevic iz vremena prvih izbora da }e se sljede}i slobodni iz-bori odr`ati za 45 godina, a organizirat }e ih HDZ �Stranka demokratskih promjena.
No, i la`na promjena pou~no je iskustvo. Uspostavlja-nje navodno demokratske vlasti sve ovo vrijeme vu~e jed-nu ugra|enu gre{ku. Ve} od prvih pluralisti~kih izboraponavlja se dijagnoza da su dosada{nji izbori, dodu{e, bilislobodni (uz rezervu da se na svima osim prvih mogloprili~no varati), ali ne i fer (moralisti~ka oznaka po{tenisamo je krivi prijevod). Izbori nisu bili demokratski na-prosto zato {to nisu provo|eni u okru`enju institucijanu`nih za demokraciju � u najmanju ruku medija i sud-stva neovisnih o vladaju}oj garnituri. Prve slobodne izbo-re nije izborio neki demokratski pokret odozdo, koji biujedno izborio i takve institucije, nego su nam pali u krilokao poklon vlasti koja je shvatila da joj je bolje maknutise na miran na~in. A novoj se vlasti vi{e nije `urilo da natome i{ta bitno mijenja. Nacionalna Radiotelevizija otvo-reno se tretira kao ~etvrti organ vlasti, a ne, ne daj bo`e,kao sredstvo informiranja javnosti. A da ne govorimo otome da je uo~i izbora 1997. godine uklonjen predsjednikVrhovnog suda doslovce pod ridikuloznom optu`bom dase kre}e u lo{em dru{tvu.
Gra|anska kampanjaSve u svemu, ako se ovaj put ima zbiti stvarna pro-
mjena, razliku mo`e donijeti samo pojava demokratskoggibanja koje smo pred deset godina prespavali � bu|e-nja gra|anskog interesa za institucije koje jam~e demo-kratsku kontrolu vlasti. Ono {to se u me|uvremenu mo-glo nau~iti, i po ~emu ipak imamo prednost u odnosu na1990, jest da lopovi, razbojnici i ubojice na vlasti mogubiti i na{i, a ne uvijek neki vanjski gospodari; dakle, da sesloboda gra|ana ne zadobiva slobodom dr`ave i da se ko-na~no vi{e ne radi o promjeni dominantne nacionalnostigospodara, nego o tome da se gospodovanje zamijeni li-beralnom demokracijom. Takvu promjenu ne mo`e seo~ekivati od stranaka. One mogu bolje ili lo{ije izrazitihtijenja pu~anstva, ali sve dok je pu~anstvo bezobli~namasa pripadnika nacionalne zajednice ni njih ni{ta ne silida se doista programski profiliraju. Demokratsko gibanjemo`e se pokrenuti samo iz civilnog dru{tva, samo tako dase sami gra|ani po~nu aktivno mije{ati u stvari od javnogzna~aja.
Odatle, uostalom, i toliki interes za ono {to se {estmjeseci, do pro{logodi{njih rujanskih izbora, doga|alo uSlova~koj. Uza svu djelotvornost taktike opozicijske koa-licije, tijesan rezultat ukazuje na to da je za ishod bilapresudna gra|anska kampanja � mobilizacija bira~a kojusu ostvarila nestrana~ka udru`enja gra|ana. Ipak, fascina-
cija tim primjerom donosi vi{e {tete nego koristi. Ostavi-mo li po strani to {to ona stvara dojam obvezuju}eg mo-dela, koji mo`e samo odmagati spontanoj, autonomnojsamoorganizaciji, kao i to da neke zna~ajne razlike (npr.postojanje privatne televizije s nacionalnim doma{ajem)onemogu}uju bilo kakvo preno{enje modela, na krivi putponajvi{e zavodi ako se previdi da je slova~ka gra|anskakampanja uspjela cijeli poduhvat svesti na jedan poziv:glasujem � dakle jesam. U stjecaju mnogih tamo{njih okol-nosti, cijela ta civilna politi~ka mobilizacija dala se sa`etiu mobilizaciju bira~a da glasuju i kontroliraju igru takoda bude bude fer.
Odsutnost alternativeU Hrvatskoj o~igledno stvari nisu tako jednostavne.
Put do politi~ke promjene ne vodi naprosto kroz potica-nje ve}eg odaziva bira~a: i politologijske analize (@arkoPuhovski) i empirijski nalazi (agencija Puls) pokazuju dadobar dio apstinenata danas odustaje od glasovanja zato{to vi{e nije siguran u HDZ, a ne zato {to mu jo{ samomalo nedostaje da svoj glas dade nekoj alternativi. Uosta-lom, ako se i promijeni garnitura na vlasti, tko ka`e da todovodi do politi~ke promjene � do promjene politike?Ve} sada dana{nji opozicijski prvaci, vide}i sebe u novimulogama, tvrde kako su ovo, kona~no, prvi izbori na koji-ma se ne}e glasovati protiv (Ante Vuji} na nedavnomokruglom stolu koji je organizirao CERANEO). Uatmosferi u kojoj je izvjesna jedino diskreditacija HDZ-a,dok opozicija nije kadra iza}i ni sa ~ime osim op}ih mje-sta (pa tako ispada da se je oko nedavnih Budi{inih pet-naest to~aka zajedni~ke platforme toliko lako slo`iti daone ne predstavljaju nikakav zajedni~ki program), a ispi-tanici u anketama vape za jedinstvenim nastupom protivHDZ-a � ovo samozadovoljstvo opozicije zna~i da onave} sada smatra da je podr{ku bira~a zaslu`ila samimtime {to je protiv HDZ-a. To sigurno ne obe}aje ve}uosjetljivost za probleme gra|ana i odgovornost za njihovorje{avanje. Ma koliko se ~inilo da je kraj dominacijeHDZ-a neki napredak, odsutnost alternative najavljujenova razo~aranja.
^emu pozivati ljude da glasaju ako ne znamo da li }eimati {to birati? Da bi mogli o~ekivati ne{to novo, gra|anibi ve} sada � unaprijed � morali staviti strankama naznanje da }e birati izbirljivo, tj. da }e se � mo`da stvarnoprvi put � opredjeljivati dr`e}i na umu ono {to ih u `ivo-tu mu~i ili {to im treba. Ukratko, cijela ova pri~a o pokre-tanju nestrana~ke, civilne politike nije neka {ifra za smje-nu HDZ-a, nego pledoaje za puniju i kvalitetniju politi~-ku participaciju gra|ana, da biraju informirano, otvoreniho~iju � pa koga odaberu. Tek to bi dalo vrijednost i po-stotku odaziva glasa~a kao kvantitativnoj mjeri politi~keparticipacije; po tome bi, recimo, 75-80% odaziva bilovrednije od ~uvenih primjera 98, 99, 100%, pa i vi{e!...
Realnost pogor{anjaKvaka 22 je, dakako, tu: kad bi za aktivnu participaci-
ju bilo dovoljno samo ovako (tko zna koji put u novijojpovijesti) opisati njenu va`nost, doista bi jedino pitanjebilo � zar su svi dosad ~ekali da im netko otkrije tu to-plu vodu? Onom golemom dijelu populacije koji se narubu o~aja bori za opstanak jer ne prima pla}u, jer primapenziju, jer je izgubio posao ili ne zna da li }e ga ikadadobiti, igranje uloge aktivna gra|anina zadnja je rupa nasvirali. Jedina promjena koja mu se ~ini realna jest pro-mjena na gore, sve {to su mu dosad obe}ali ispalo je la`, izato se ~ak i boji svakog politi~kog talasanja. Ni oni kojijo{ imaju volje pratiti unutra{njopoliti~ke vijesti nisumnogo bolje pripremljeni za aktivno sudjelovanje. Tzv.javnost, tj. publika prevladavaju}ih medija, svjedo~i ve}desetu godinu o jednoj ideologizaciji u kojoj velike temedr`ave, vlasti i politike ne prebivaju u istoj sferi kao vije-sti o korupciji, siroma{enju, etno-terorizmu, ideologizaci-ji, u kojoj se i prete`an dio politi~kih prepucavanja vodiizme|u strana~kih lidera, iznad glava gra|ana, o parla-mentarizmu i prezidencijalizmu i inim onostranim pita-njima. U takvoj javnosti nije se moglo iskusiti da inicijati-va odozdo utje~e na politiku.
Neki gra|ani ipak se ve} danas, i ne od ju~er, bave pro-blemima koji nisu samo stvar njihovih privatnih interesa.Neka udru`enja ili nevladine organizacije, uostalom, ve}godinama, umjesto politi~kih stranaka, nastoje na javnidnevni red staviti teme poput nasilja nad `enama, trova-nja prirode, puze}eg etni~kog ~i{}enja, ugro`avanja pravana `ivot i mnogih drugih. Upravo uo~i izbornog suo~ava-nja stranaka, te organizacije imaju pravo zahtijevati odsvih pa`nje vrijednih stranaka da prestanu zaobilaziti teteme. Ma koliko politika bila odiozna mnogim gra|an-skim udru`enjima, za njihovo poslanje i ciljeve naj~e{}enije svejedno kakvi }e biti zakoni ili vladine mjere. Uspi-ju li prisiliti stranke da ih ~uju, da se jasno postave spramproblemâ, one ne samo da ne}e potpasti pod manipulaci-je strana~ke politike, nego }e dokinuti i monopol stranakanad javnom debatom. To je pak svojevrstan trenutak isti-ne i za same nevladine organizacije, pogotovo one koje suod nevolje apoliti~nosti napravile vrlinu: koliko su odgo-vorne spram vlastitih ciljeva kao ne~ega za dobro (u`eg ili{ireg) dru{tva, a ne samo za njihov osobni probitak, te {tosu kadre u~initi da i vlastima nametnu odgovornost zanjih? Z
Rupa na demokratskoj svirali
16 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Knji`nice imaju sve manjenovih knjiga, a sve vi{estarih. Dok se za atraktiv-ne naslove ~eka i godinudana, dr`ava za knji`niceotkupljuje od nakladnikasme}e
Davorka Vukov-Coli}
Na posudbu bestselera Mi-chaela Wiewegha Odgojdjevojaka u ^e{koj u Grad-
skoj knji`nici grada Zagreba,gospo|a Anka Kati}-Crnkovi}~ekala je punih godinu dana. Ni-{ta ~udno, rekli bi ~lanovi zagre-ba~kih biblioteka, naviknuti naduge predbilje`be i strpljivo ~e-kanje na svaki zanimljiviji novoi-za{li naslov, da gospo|a Kati}-Crnkovi} nije ravnateljica Knji`-nica grada Zagreba! Dakako, rav-nateljica je mogla iskoristiti slu`-beni polo`aj i do jedinog primjer-ka knjige do}i preko reda, no ra-dije je solidarno podijelila sudbi-nu prosje~nog korisnika biblio-te~nih usluga.
� Situacija s knji`nim fon-dom posljednjih je godina zabri-njavaju}a, ali od 1998. postajedramati~na � komentira ravna-teljica pusto{ na policama narod-nih knji`nica metropole u kojimaje na razli~itim, uglavnom ravna-teljskim poslovima, provela tri-deset pet godina.
� Zagreb je oduvijek bio uznatno boljoj situaciji od drugihgradova � ka`e � jer je gradskoPoglavarstvo imalo puno vi{e ra-zumijevanja za knjigu nego udrugim sredinama i uvijek se na-bavljalo sve novo {to je izlazilo.
Ali tako je bilo nekada. Pro{legodine nabavljeno je samo 61.413novih svezaka za 47 tzv. stacio-narnih jedinica i 76 stajali{ta Bi-bliobusa Knji`nica grada Zagre-ba (KGZ), {to je tek jedna tre}i-na propisanog standarda za na-rodne knji`nice u Republici Hr-vatskoj i gotovo trostruko manjeod broja svezaka otkupljenih de-set godina ranije. Prema standar-dima za Republiku Hrvatsku, na-ime, godi{nja nabava novih knji-ga morala bi biti najmanje 200svezaka na 1.000 stanovnika, od-nosno 155.565 primjeraka, {to suknji`nice 1988. godine i postizale(150.849), ali uz 300.000 manjegra|ana za koliko je u me|uvre-menu narastao Zagreb. U razdo-
blju od 1988. godine samo su rat-na 1993. i 1994. bile lo{ije, {tozna~i da grad ne izvr{ava osnov-ne obveze prema ustanovama i
gra|anima, koji za to izdvajaju 18posto prireza.
U protekloj 1998. godini na-rodne su knji`nice otpisale42.019 svezaka, {to je 2,4 postoukupnog fonda, iako propisi za-htijevaju najmanje 3 posto otpisa.Manje od propisanoga otpisuje seve} dulje vrijeme, jer bi ina~e po-lice ostale prazne, pa se zadr`ava-ju i primjerci koje je davno treba-lo eliminirati. Primjerice, u[vedskoj se knjiga otpisuje nakondeset posudbi.
[kegro i njegoviSvota koju grad dodjeljuje za
obnovu knji`nog fonda ne mije-nja se nekoliko posljednjih godi-na, vrte}i se oko iste crkavice odpet milijuna kuna (4.718.000kuna u 1998. godini). Para nema,re}i }e odgovorni. Mo`da, ali bilobi zanimljivo � s obzirom da jerije~ o raspodjeli novca poreznihobveznika, pa i svi podaci morajubiti javni � vidjeti ugovore i {tose sve financira od javnih potrebau kulturi.
Svota se nije povisila ni pro{legodine, iako je knjiga poskupjelazbog PDV-a, i unato~ obe}anji-ma ministra financija da }e nasvaku kunu ubranu PDV-om odknjige knjizi vratiti barem dvo-struko vi{e putem razli~itih vrstaotkupa. Poput drugih [kegrinihobe}anja i ovo je zavr{ilo kata-strofom: zbog poskupljenja knji-ge uvo|enjem poreza na dodanuvrijednost 1998. za gradske jeknji`nice kupljeno trideset postomanje naslova, a tako }e biti iove, ako ne i gore! Sve u svemu,Borislav [kegro i njegovi uspje{-no se iz dana u dan dokazuju kaogrobari knjige u Hrvata. Tko sejo{ sje}a [kegrina slatkorje~ivaobe}anja uo~i uvo|enja PDV-a ootvaranju 300 novih knji`nica di-ljem Lijepe Na{e? Dodu{e, od1988. povr{ina bibliote~nog pro-stora u Zagrebu pove}ala se za
vi{e od 5.000 ~etvornih metara,ali rije~ je o prostorima koje jeGradski ured za kulturu kupio iosigurao prije tog vremena, a po-sljednjeg desetlje}a samo ga jeure|ivao.
U me|uvremenu se ~lanstvonarodnih knji`nica posljednjihdesetak godina udvostru~ilo, po-visiv{i se od 150.000 na 328.000aktivnih korisnika biblioteka, {to
je vi{e od 30 posto stanovni{tvaili dvostruko vi{e od europskogprosjeka koji ka`e da su u europ-skim metropolama 15 posto gra-|ana ~lanovi gradskih knji`nica.No taj je postotak u nas prije do-kaz da Zagrep~ani knjige sve ma-nje kupuju, a sve vi{e posu|uju,nego da je 300.000 novoprido{lihgra|ana donijelo nove navike ~i-tanja. Uz to, brojka aktivnih kori-snika ipak je manja (nekih200.000), jer su dobar dio njih~lanovi nekoliko knji`nica, budu-}i da ih izborom ne mo`e zado-voljiti samo jedna. Budu}i da se60 posto ~lanstva odnosi na u~e-nike i studente, tek 40 posto ot-pada na odrasle, dobrim dijelomumirovljenike.
Umjesto deset svezaka jednogbeletristi~kog naslova, koliko senekada nabavljalo za mati~nuGradsku knji`nicu, sada se na-bavlja najvi{e pet komada, a neri-jetko samo jedan primjerak, kaou slu~aju ~e{kog bestselera, pa jepri~a o maratonskom ~ekanju naOdgoj djevojaka u ^e{koj tek ilu-strativan dokaz onoga na {to jepovjerenstvo za ~asopise i biblio-te~nu djelatnost Gradskog uredaza kulturu grada Zagreba (~lano-vi su Viktor @mega~, Bo`idarPetra~, Borben Vladovi}, Stipe^ui}, Dra`en Katunari}) jo{pro{loga studenog upozorilopredsjednika Gradske skup{tineZlatka Canjugu i gradona~elnicuMarinu Matulovi}-Dropuli}.
Nedosti`an minimumMolimo da predmet najozbiljnije
razmotrite jer je rije~ o kulturnimstandardima koje treba o~uvati zabudu}nost, upozorilo je povjeren-stvo Canjugu i Dropuli}ku, pro-cjenjuju}i da za popunu fondovanarodnih knji`nica u godini1999. treba osigurati barem17.550.000 kuna (u obzir su uzelii 10 posto svezaka godi{nje {to senabavljaju otkupom Gradskogureda i Ministarstva kulture)kako bi se prinovom od 135.000novih svezaka osigurao minimal-ni hrvatski standard.
Naravno, dogodilo se nije ni-{ta, osim {to je u me|uvremenu~lan povjerenstva Viktor @mega~dao ostavku na ~lanstvo, navodnoiz zdravstvenih razloga, a na nje-govo je mjesto do{ao Ante Sta-ma}.
I u Knji`nicama grada Zagre-ba do{li su do sli~ne procjene po-trebne svote, ka`e ravnateljicaAnka Kati}-Crnkovi}, te su tra`i-li od grada 17 milijuna kuna.Kako Ministarstvo kulture nasvaku kunu koju lokalna samou-prava ulo`i u kulturu daje jo{jednu kunu (svugdje osim za Za-greb), od Ministarstva je ovaj
puta zatra`ena iznimka, ne bi lise kona~no dostigao propisaniminimum. Bile su to, dakako, op-timalne `elje za koje je malo tkovjerovao da }e u potpunosti bitiusli{ane. No nitko nije povjero-vao ni svoti od dodijeljenih5.600.000 kuna za 1999. godinu(manje nego 1995. i 1996. godine,kada je knjiga bila jeftinija) s ko-jom ne znaju {to bi prije zapo~eli.
Stimuliranje i simuliranjeNajozbiljniji problemi u
Knji`nicama grada Zagreba,obja{njava ravnateljica Kati}-Crnkovi}, zapo~eli su pro{le jese-ni golemim ka{njenjem ~etvrtogobroka odobrenih godi{njih sred-stava, zbog ~ega od rujna do ve-lja~e nisu mogli nabaviti niti je-dan novi naslov. Ne samo da utom razdoblju za korisnike na-rodnih knji`nica hrvatsko izda-va{tvo zapravo ne postoji, negose zbog domino efekta ka{njenjenastavlja. Zbog nedostatka sred-stava, nabava je i 1997. godineprestajala u studenom, te su seprvim novcem sljede}e godinepla}ali ra~uni s kraja prethodnegodine. Proces se ubrzava, pa jeove godine ve} prije kraja o`ujkapotro{ena polovica sredstava zacijelu godinu, {to zna~i da }e na-bava u 1999. prestati jo{ ranijenego 1998. godine.
Osim toga, sve se ozbiljnijimproblemom ponovno pokazujesporni otkup tzv. dru{tveno vri-jedne knjige. Osim odobrenihgodi{njih sredstava za obnavlja-nje fonda, naime, Gradski uredza kulturu, kao i Ministarstvokulture � obrazla`u}i da je rije~o dru{tveno vrijednoj knjizi �izravno otkupljuju odre|eni brojizdanja od izdava~kih ku}a, {to jena~in stimuliranja nakladni~ke
djelatnosti. Na taj na~in na policenarodnih biblioteka stizalo je de-setak posto, nekada i vi{e, izuzet-no vrijednih izdanja od nacional-nog zna~aja, onih koja knji`nicepo svojoj logici mo`da i ne bi na-bavile, jer se rje|e posu|uju, alisu neizostavni dio nacionalnekulture.
Izravnim otkupom preko Mi-nistarstva kulture knji`nice su dosada bile uglavnom zadovoljne,ali s Gradskim uredom za kultu-ru {epa ve} nekoliko godina. Biloje razdoblja kada su na taj na~inkupljeni naslovi doista zadovolja-vali kriterij vrijedne knjige, nosredinom devedesetih po~elo seotkupljivati sva{ta.
� Otkupom se provodila svo-jevrsna socijalna politika � veliravnateljica Knji`nica grada Za-greba. � Netko izda knjigu i nemo`e je prodati, pa je otkupiGradski ured za kulturu da bi au-
tor imao od ~ega `ivjeti! Sve seto mo`e, ali ne mo`e i}i na ra~ungra|ana hrvatske metropole,knji`nica i poreznih obveznika.
Zakon o financiranju javnihpotreba u kulturi decidirano ka`eda su Sabor i tijela lokalne upra-ve i samouprave du`na donijetikriterije za sve kulturne djelatno-sti putem kojih se financiraju jav-ne potrebe, a budu}i da njihnema, otvara se polje � {to bi re-kao Rahbari � tr`nice, pristra-nosti i improvizacije.
Otkup sme}aNakon nekoliko razgovora s
pro~elnikom za kulturu Mlade-nom ^uturom i pisma kolegija zanabavu knjiga KGZ-a u kojemKnji`nice tra`e da se otkup upotpunosti prepusti biblioteka-ma, pro~elnik je na to pristao, noubrzo se � prema ocjeni ravna-teljice � dogodilo ne{to nepri-hvatljivo:
� Svaki ~as dobivala sam za-govor za kupnju neke knjige kojukolegij za nabavu nije prihva}ao.Kada nismo dopustili da namdiktiraju izbor, od ove je godineopet odlu~eno da Gradski uredsam izravno otkupljuje 10 postosvezaka. Na taj su na~in navodnokupljene neke knjige koje mi ni-kada ne bismo izabrali. Ka`emnavodno, jer mnoge od njih ni-smo ni vidjeli, budu}i da nikadanisu do{le do nas, jer su slu`beni-ci u Uredu rekli da nam ne `eleslati sme}e. O kupljenim naslovi-ma stoga doista ne mo`emo datisvoj sud, jer do njih nismo moglido}i, iako smo u nekoliko navratatra`ili da nam ih po{alju.
U izboru Gradskog ureda zakulturu vrijedna izdanja od naci-onalnog zna~aja su Ogledi i poglediMaje Freundlich, Politika nijeuvijek... Mile Balena, RaspetogaJudu Zlatka Canjuge, Riznicu hr-vatske povijesti An|elka Mijatovi-}a (savjetnik predsjednika), Pozi-cije i (o)pozicije Dubravka Jel~i}a,Slobodna Hrvatska � moj san Vje-koslava Lasi}a... [tovi{e, na popi-su sponzora koji su omogu}iliizlazak knjige patera Lasi}a, au-tor se zahvaljuje i Gradskom ure-du za kulturu grada Zagreba, paje Ured tako u dva navrata pot-pomogao apostolu raseljene Hr-vatske.
Slap koji je prelio ~a{uU dva navrata otkupljeno je
vi{e od 500 primjeraka knjigeMaje Freundlich, gotovo ~itavatira`a, a i Zlatku Canjugi, iakonije socijalni slu~aj, dobro }e do}isvaka kuna, ako je istina ono {topi{e tjednik Globus o kupnji stanavrijednog vi{e od 800.000 DEM.
Pro~e{lja li se popis otkuplje-nih knjiga, ne treba dugo da za-klju~ite kako je dobrim dijelomrije~ o naslovima iza kojih se kri-je politi~ka promid`ba, pa me|unjima ne}ete na}i Be~ku modernuViktora @mega~a, Sabrane pjesmeSlavka Mihali}a ili mo`da Studialiterarum Radoslava Kati~i}a. Nozato }ete na}i Raskri`je IvanaKordi}a ili Povijesnu ~itanku za 4.razred osnovne {kole Dinka ^u-ture (brat predstojnika Gradskogureda). ^esto su zastupljene knji-ge izdava~ke ku}e K. Kre{imir.Me|u knjigama od nacionalnogzna~aja za hrvatsku kulturu Uredsvojim izborom potvr|uje i bro-{urice Postanite samopouzdani, Te-stirajte svoju inteligenciju, Vje`bajtesvoju koncentraciju i Provjeritepam}enje, sve u izdanju NakladeSlap.
Slu`benici Ureda ovih danavje`baju koncentraciju navodnopakiraju}i dio naru~enih knjiga i
Knji nice grada Zagreba
Mi{evi u koricama
U izboru Gradskog uredaza kulturu vrijedna izda-
nja od nacionalnogzna~aja su Ogledi i pogle-
di Maje Freundlich,Politika nije uvijek... MileBalena, Raspetoga JuduZlatka Canjuge, Riznicu
hrvatske povijesti An|el-ka Mijatovi}a (savjetnikpredsjednika), Pozicije i(o)pozicije Dubravka Jel-~i}a, Slobodna Hrvatska� moj san Vjekoslava
Lasi}a...
Dru{tvo hrvatskih knji evnikaTrg bana Josipa Jela~i}a 7/I.
Natje~aj za nagradu »Tin Ujevi}«Nagrada »Tin Ujevi}« dodjeljuje se za knjigu pjesama i sastoji seod plakete »Tin Ujevi}« rad akademskog kipara Krune Bo{njaka,
diplome i nov~anog iznosa.Nakladnici i pojedinci mogu sudjelovati u natje~aju knjigama koje
su objavljene u vremenu od svibnja 1998. do svibnja 1999.Tri primjerka knjige za nagradu valja poslati
do 1. svibnja 1999. na adresu:Dru{tvo hrvatskih knji`evnika,
Zagreb, Trg bana Jela~i}a 7/I � za nagradu »Tin Ujevi}«.Upravni odbor
Dru{tva hrvatskih knji`evnika
zarez I/5, 16. travnja 1���. 17
{alju ih natrag izdava~ima, jer zanjihov otkup nedostaje novca.Tra`e ~ak od knji`nica da im vra-te odaslane primjerke! Sre}om,narodne knji`nice kompjutorizi-rane su davne 1991. godine (odtada do danas su za obnovu ra~u-nalne mre`e za sve lokacije dobile250.000 kuna), zbog ~ega upis iobrada idu sporo, te }e mo}i vra-titi dobar dio neobra|enih knjiga.
Fanovi celofanaOd svih zagreba~kih knji`nica
samo {est ima kompjutoriziranuposudbu, na starim ra~unalima.Za kompjutoriziranu nabavu iobradu knji`nog fonda nedostajebarem 20 ra~unala, koje je Gradobe}ao jo{ izborne 1995. godineprilikom preseljenja Gradskeknji`nice u Star~evi}ev dom, alimati~na slu`ba i danas {alje svepodatke ispisane rukom kao prijepola stolje}a. Ni sama zgrada jo{nije dovr{ena, na nekim mjesti-
ma sa zidova otpada `buka, pro-stor nije adekvatno opremljen.Uostalom, pala~a Ante Star~evi-}a, kao stambena zgrada, ionakonije rje{enje za Gradsku knji`ni-cu, »zbog ~ega smo prisiljeni naniz improvizacija«, ka`e ravnate-ljica, podsje}aju}i da 2600 kva-dratnih metara iznosi deset postominimalnog standarda za jednugradsku knji`nicu. No, grad jeinzistirao na otvaranju, kao {to sesvojedobno i NSK otvorila nahoruk.
I tako, u poplavi egzistencijal-nih nevolja, kada nezaposlenostraste, zaposleni mjesecima neprimaju pla}e, a `eludac zavija,ovi problemi na kraju milenijamo`da i nisu kraj svijeta. Noostaje gorka spoznaja, kako svoje-dobno re~e direktor izdava~keku}e Znanje Branko Jazbec, da se»nikada do sada u novijoj hrvat-skoj povijesti nije dogodilo da seu vrhu vlasti igrom slu~aja na{lo
toliko ljudi kojima knjiga nijestrana, od Pavleti}a, Aralice, Je-la~i}a-Bu`imskog, Hitreca, Bi{-kupi}a, pa i samog predsjednika,a da knjiga nije bila tako ugro`e-na vrsta«.
Sude}i po tome koliko seknji`nice u metropoli snabdijeva-ju novim naslovima (kako li jetek u ostatku Hrvatske!) i {to sesmatra izuzetno vrijednom knji-gom, Zagrep~ani }e odskoramo}i tek buljiti u novopodignutispomenik ocu hrvatske knji`ev-nosti Marku Maruli}u ispred ne-kada{njeg NSK-a, ali u knji`ni-cama ne}e mo}i posuditi knjigu snjegovim djelima, jo{ manje pra-titi recentne beletristi~ke naslo-ve. U slu`benoj kulturi kojoj jestalo samo do celofana, novac }eprije oti}i na betonske bazene saspomeni~kim gomoljima negoli usuvremeni nastavak onoga {to jeMaruli} zapo~eo prije pola mile-nija. Z
Gospo|a Jelka Rul ve}dugo je `eljela nekomeispri~ati kako je to susta{ama izgledalo uVukovaru
Igor Lasi}»Moje vrijeme je blizu, ali ne `e-lim pod zemlju dok sve ovo neispripovedam. Najvi{e mi smeta{to se danas puno pri~a o Paveli-}u i usta{ama, da nisu ubijali lju-de kako su stigli, da to nije biladr`ava zlo~inaca. I da je to biosan hrvatskoga naroda, prvi putu povijesti... Fala im lepa na ta-kvoj dr`avi i takvome snu. Bilasam tamo, vidjela sam te ljudekaj su ih ubijali. Svakaj sam japreko glave preturila, ima i da-nas svakakvih svinjarija, ali en-dehazija je bila ne{to najgore, tose ne da zamisliti.«
Gospo|a Jelka Rul ve} dugoje `eljela nekome ispri~ati kakoje to s usta{ama izgledalo u Vu-kovaru, gdje je od 1940. do 1942.godine radila na Op}inskomsudu kao gruntovni~arska pri-pravnica i gdje je potom polo`ilaispit za gruntovni~ara. Preko togsuda, i zatvora koji se uza nj na-lazi, prevedeno je kroz nekolikotjedana ljeta �42. nekoliko stotinacivila iz grada i okolice, ali i izdaljih mjesta. Ispitani su i popi-sani, oplja~kani i odvezeni uobli`nju {umu Dudik, odakle senisu vratili. Kao slu`benik suda,gospo|a Rul bila je sa svojim ko-legama obavezna popisivati zato-~enike. U to vrijeme, naime,drugi se posao od njih i nije tra-`io.
Zlo~in je zlo~inRazgovarali smo u njezinu
stanu u starom dijelu Novog Za-greba, tamo gdje su urbanisti iz-me|u seoskih ku}ica prije tride-setak godina ugurali nekolikomodernih betonskih stambenihzdanja i gdje su prije svega neko-liko godina ulice dobile nova ivrlo neobi~na imena, ~ak i za ov-
da{nje prilike. Ulica [enoineBranke, primjerice, i UlicaPere Kvr`ice, ili njegove dru`-be, svejedno. Gospo|a Rul sne-biva se ponajprije zbog imena
koja su u istome naselju zbrisa-na, kao {to je ono sestara Heilig-stein, djevojaka koje su usta{epogubile u \or|i}evoj. Jedna odnjih, Blanka Heiligstein, bila je{kolska kolegica Jelke Rul izPrve zagreba~ke realne gimnazi-je.
»Ona je jedna od onih zbogkojih danas ne mogu {utjeti, abilo ih je jo{, mojih prijateljica ikolegica, sestre Bakovi} i RajnaKravar, i druge. Nama su se pu-tevi poslije gimnazije razi{li, a janisam bila aktivna ljevi~arka kaoone. Ne bih imala potrebu javnopri~ati da danas puno na{ih poli-ti~ara ne la`e o tom vremenu. O{umi Dudik nitko nikad nije re-kao ni slova. Sad su se strahote uVukovaru ponovile, sad se iska-paju jame na Ov~ari, ali zlo~in jezlo~in. Svaki put mi se kosa naglavi digne kad na TV-u dajusnimku onih ~etnika koji pjevajukako }e klati Hrvate. Pitala bihna{e politi~are zakaj braniteljimanisu pomogli u Vukovaru, a mo-gli su prije nego je pao, zbog ka-kve ra~unice? No, meni se kosadigne i kad se sjetim kaj su usta-{e u Vukovaru radile za NDH.Kod nas se jame otvaraju kakokojoj politici pa{e, a politi~arimase jame uvijek jedna od druge ra-zlikuju.«
»Do{la sam na stan kod jednegospo|e folksdoj~erice na [a-pudlu, odmah kod bolnice isuda. Jednu no} u prolje}e �41.probudili su me glasovi s ulice,bila sam sama u ku}i, kolona lju-di prolazila je kroz naselje. Do-bro se sje}am kako su plakali i je-cali, mladi i stari, nekam su ihusta{e pelali kroz mrak. Sutrasam ~ula da su to bili seljaci izBobote kod Vukovara, Srbi. Neznam jesu li i oni odvedeni uDudik, ali vi{e nitko poslije nijeznao {to im se dogodilo.«
Zima koja je uslijedila bila jestra{na, prisje}a se gospo|a JelkaRul. Nije bilo hrane, nije biloogrjeva. To je bila i ekonomskijadna dr`ava, govori nam gospo-|a Rul, no pravu je jezu osjetila
zapravo tek u ljeto 1942. godine,kada je u Vukovar pristiglo ne-koliko autobusa s usta{ama kojeje predvodio Eugen Dido Kva-ternik. Smjestili su se u prize-mlju zgrade suda, a slu`benikesu potjerali na kat. Posao popisi-vanja zemlji{nih parcela gospo|aJelka Rul na neko je vrijeme za-mijenila popisivanjem ljudi koji}e pod tu istu zemlju biti skupnozakopani. Usta{e su otpo~ele sracijom na {irem podru~ju gra-da, a uznici su dovo|eni i izdale-ka. Sljede}ih tjedana, vukovarskisud slu`io je kao posljednja sta-nica stotinama osu|enih na smrt.
Brzo su ~istili»Ma nije tu bilo nikakvog su-
|enja, no usta{e su streljanjauredno evidentirali. Na kraju suna streljanju morali biti jedansudac i daktilografkinja, i to jebilo sve. Na{ glavni sudac JosipSep~i} izbjegavao je takvu du`-nost, ali zato se jedna daktilo-grafkinja svaki put dobrovoljnojavljala. Mi smo za svakog zatvo-renika, nas sedam-osam slu`be-nika, ispunjavali formular sosobnim podacima. Nije se mo-glo odbiti ih, bilo nas je strah nji-
hove sile. Gledala sam u pod doksam nesretne ljude pitala zaosobne podatke, nisam ih moglagledati u o~i. Bilo ih je svaka-kvih, najvi{e mladih, Srba i Hr-vata, valjda i @idova. Kaj, za{toHrvata? Pa, vodili su sve kaj suim smetali, to su oni znali... Gle-dala sam jedanput s kata kako ihtjeraju van iz zatvora, trpaju ih ukamione, mu{ki su bili samo uga}ama, neki su plakali. Znali sukam� ih pelaju, ve} su bili ~uli zaDudik. Nikad nisam bila nekivjernik, nisam bila jako pobo`na,ali tada sam dozivala Boga, zabo-ravila sam bila ve} kaj su mir iutjeha.«
»Gledala sam u pod, dok suljudi odgovarali na moja pitanja,dok mi nije do{la lijepa curicaVera Zlamalik. Vidjela sam da jeta curica u suknji sljede}a naredu, mogla je biti tek gimnazi-jalka. Pitala sam je za �osobne
znake�, imali smo tu rubriku ugeneralijama. Ona je zadigla ki-klju i pokazala mi jedan made`,tak� malo ve}i, gore na bedri.Onda sam podigla glavu i pogle-dala je u o~i. Sutra sam vidjelanjezino ime na novome popisuza streljanje, koji su svaki danpribijali na stablo ispred Suda.Mislim da je s jo{ nekima biladovedena ~ak iz Slavonskog Bro-da. Lijepa Vera Zlamalik, nikadjoj ne}u zaboravit ime.«
Vukovarska stanodavka JelkeRul drugu je sobu tada iznajmiladvojici usta{kih konfidenata. Je-dan od njih prezivao se Popovi},a nekoliko godina kasnije, po do-lasku partizana u Zagreb, srest}e ga u Donjem gradu � usta{a}e je samo pogledati i produ`itidalje. Gospo|a Rul ~ula ih jetada, u stanu folksdoj~erice sa[apudla, kako razgovaraju o ~i-{}enju Vukovara i okolnih sela.Pla{ila se usta{a, kako }e namre}i, kak samog vraga. Jedan sta-riji slu`benik na sudu opomenuoju je bio da ih se pripazi, jer jepred rat bila »lijeva« i jer je»puno pri~ala«. Glavni vukovar-ski gruntovni~ar Vinko @igri}za{titio ju je, a bio je istinski po-bo`an ~ovjek, prisje}a se JelkaRul, te{ko je sve to podnio. »Nijeovo s mojim ljevi~arstvom bilone{to posebnoga, iznenadila samse kako je to do{lo do tih usta{a.Ali, nisu dugo ostali, brzo su ~i-stili«, kazuje gospo|a Rul.
»[efica tzv. @enske usta{keloze Irena Javor vrbovala nas jeza svoju udrugu. Morale smopjevati onu �Pu{ka puca, a topri~e, barut miri{e�, mi cure, s de-snicom dignutom na fa{isti~kipozdrav. Sre}om, morale su seubrzo vratiti u Zagreb, odr`alesu nam predavanje, pa su ih po-vukli iz Vukovara. Nismo se mo-rale upisati. I sama sam moralauskoro natrag u Zagreb. Otac mise razbolio ujesen 1942. godine, ipreuzela sam gruntovnicu zamjesto Sveti Ivan Zelina, priOkru`nom sudu na Zrinjevcu.Sve dok me nisu pozvali u poli-ciju u \or|i}evoj. Jedan mojbrati} po ma}ehi, zvao se Mla-den Markovi}, on mi je to name-stil�. Nismo bili ba{ u najboljimodnosima, poslije je nestao neg-dje oko Bleiburga. Ja znam da sutamo stradavali nevini, negdje naKri`nom putu ubijen je i mu`moje tetke, domobran koji niko-me nikaj nije zgre{il�, ali stradaloje i puno krivaca. Danas se spo-minje samo stradanje nevinih, aovaj je moj brati}-usta{a sigurnonosil� puno putra na glavi. Sad}u vam ispripovedat o njemu.«
»Prodala sam bila jedne salon-ke za osam tisu}a kuna, falilo mije novca, a onda su me u \or|i-}evoj optu`ili da to skupljam zacrvenu pomo}, partizanima. Za-tvorili su i mog brata i njegovaprijatelja, prebijali su ih tamo utoj rupi. Jednom je po mene do-{ao taj moj brati} i odveo me ujednu prostoriju. Tamo mi je po-kazao jednoga izmrcvarenog ~o-vjeka, koji je visio na {tapu izme-|u dvije stolice, obje{en za ruke inoge. �Vidi{, imamo mi metodeda svakoga natjeramo da prizna�,rekao mi je. Sre}a je bila, jer nisuimali ba{ nikakav dokaz za tuglupost. Pustili su nas ipak zaosam dana. Ne treba mi nitkodanas pri~ati kakvi su bili usta{e.Jedina mi je satisfakcija bila {tosam kao slu`benica Suda prisu-stvovala konfiskaciji i popisu uPaveli}evoj ku}i, �45. u Podsuse-du. Sje}am se, ostavili su jakodobar i skupi namje{taj.«
Usta{ke metode
Poslije rata gospo|a Jelka Rulu{la je u Komunisti~ku partiju,ali je 1952. godine prestala pla}a-ti ~lanarinu, upravo nakon {to suje u Sindikatu radnika pravosu|azatra`ili da se potpi{e protiv He-branga i @ujovi}a. Nije znala ni-{ta o njima, nije ni mogla potpi-sati. Neko vrijeme na vrata nje-zina stana dolazio je partijskislu`benik da je nagovori na po-vratak, ali izvla~ila se i nije sevi{e vratila. »Ne mo`e mi niTu|man re}i da je oti{ao prijemene. Poku{avali su me vrbovatii za udba{kog dou{nika, dok samradila u pravosu|u, i ve} su midali konspirativno ime Dunja.Htjeli su da im sva{ta napi{em osucu @ili}u, a ja sam onda napi-sala sve dobro. I tako je zavr{ilakarijera udba{ice Dunje.«
»Posebno me na ovu pri~uisprovociralo odustajanje dr`av-nog odvjetni{tva od su|enja Es-peranzi [aki}. Nitko me nemo`e uvjeriti da ona nije kriva,kada se zna da je nosila tu uni-formu i da je bila tamo... A ka-moli da je svetica, da je nekomekruha dala, kako sad neki pri~a-ju. Imaju onda pravo \api} iGabelica � a maknuli su onuPaveli}evu sliku � kad predvi-|aju da }e joj i mu` Dinko bitipu{ten. Tko bi se njega spome-nul� nakon toliko godina, svjedo-ci su poumirali, `ivi se pla{e.Kak� i ne bi... Za ve}inu mo`e-bitnih svjedoka ionako se sam[aki} odavno pobrinuo.« Z
Svaka politika izasebe ostavlja jame
Sad su se strahoteu Vukovaruponovile, sad seiskapaju jame naOv~ari, ali zlo~inje zlo~in
Stanje knji`nog fonda narodnih knji`nica Grada Zagrebaod 1988. do 1998. godineGodina Nabava knjiga Otpis knjiga Stanje knji`nog fonda
Napomena: Iz tablice se vidi da je opseg novonabavljenih svezakau 1997, odnosno 1998. godini drasti~no smanjen u odnosu na 1988.godinu. Tomu je naro~ito pridonijela mala nabava tijekom rata,naro~ito 1993, kada je nabavljena tek ~etvrtina knjiga u odnosu na1988. godinu, te pove}ani otpis 1993. i 1994. godine (knjige na }iri-lici, marksisti~ka i ostala literatura iz biv{eg sustava), koji je biove}i od nabave novih svezaka.
Dejan Kr{i}, Arkzin
Svaka dr`ava, svako dru{-tvo, ima dizajn kakav za-slu`uje, pa bi najkra}i opis
ovogodi{njeg ZGRAF-a bio Tu-tle, Kutle i Mutle hrvatskoga dizaj-na. Po~elo je s organizacijskimproblemima, pronevjerom i bor-bom za mo}, nastavilo se auto-promocijom, nepotizmom i pri-matom obiteljskih veza nadprofe-sionalnim kriterijima. I nakonsvega, svi se pona{aju kao da seni{ta nije dogodilo, kao da je sveu redu! Izlo`ba je ve} tradicio-nalno smje{tena u neprimjerenprostor Umjetni~kog paviljona,postav je katastrofalan, ali samZGRAF pokazuje da na hrvat-skoj dizajn sceni ima toliko pro-blema da bi sad neko detaljnijebavljenje postavom bilo potpunobesmisleno. Uostalom, pogledaj-te ovu tiskovinu koju dr`ite uruci! Mo`ete li re}i da je dizajni-rana? Mo`ete li re}i da je dobrooblikovana? A {to je najgore, nijerije~ o najtragi~nijem primjeru!A na ZGRAF-u, u konkurencijivizualno ambicioznijih magazinakao {to su Frakcija, Godine nove,Arkzin i Bastard, `iri isti~e dalekoskromniji rad ~asopisa @enskihstudija Tre}a prvenstveno zbogobiteljskog zale|a autorice IveBabaje �nota bene, isti rad nijeu{ao u selekciju izlo`be hrvat-skog dizajna u organizacijiHDD-a�.
Studentske stilske vje`beNa ovogodi{njem ZGRAF-u,
nekad uglednoj me|unarodnojizlo`bi, o~ita je odsutnost bilo ka-kve, a ponajmanje jasne koncep-cije, ideje {to se tom izlo`bom `e-ljelo posti}i, te, {to je najgore, ne-dostatak ambicije da komuniciras relevantnom svjetskom scenomdizajna, misle}i da je za me|una-rodnu izlo`bu dovoljno da rado-ve po{alju i neki stranci, i da jesvjetski napla}ivati kataloge auto-rima. No, dok jo{ u katalozimaZGRAF-ova s po~etka desetlje}amo`emo prona}i relevantna ime-na svjetskih dizajnera, ovo je jed-na provincijska izlo`ba na kojuautori {alju radove isklju~ivo dabi imali jo{ jednu izlo`bu na po-pisu u svojoj biografiji. Uosta-lom, Mr. Keedy kao da je opisi-vao lokalnu situaciju kad je usvom prilogu knjizi The educationof a graphic designer �uredio Ste-ven Heller, Allworth Press, NY
1998� napisao: »Dakle, `elite bitiuspje{an grafi~ki dizajner, s veli-kim klijentima i mno{tvom na-grada za dizajn? Za{to gubiti vri-jeme i novac na vlastito usavr{a-vanje kad lako mo`ete ste}i ugledu~estvuju}i na strukovnim sku-povima i izlo`bama? Novac kojibi spiskali na vlastito {kolovanjepotro{ite na ne{to korisno, kao{to su ured, kotizacije i kompju-tori. I zatim zaposlite nekolikomladih {kolovanih dizajnera vje-{tih u upotrebi najnovije tehnolo-gije i upu}enih u najnovije stilo-ve. Mladi dizajneri ne ko{tajupuno jer se tek probijaju i poku-{avaju skrpati novac za novikompjutor. A kad zatra`e povi{i-cu, lako ih mo`ete otpustiti jerima dovoljno zainteresiranih. Nakoncu konca, vi njima ~initeuslugu pru`aju}i im priliku da seoku{aju u �pravom� poslu.«
Mo`da `iri ZGRAF-a misli daisti~u}i studentske stilske vje`be
� radove nastale u laboratorij-skim uvjetima, koje sa stvarnimtr`i{tem ve`e samo naziv poputEurokaza ili Ruskog mesa � podi`enivo svijesti o oblikovanju, ali ustvari samo zatvara o~i za stvarnedosege i realne probleme dizajnau Hrvatskoj. A ti su brojni.
Dizajn je sadr`ajNajva`niji je nedostatak osvi-
je{tenih naru~itelja � onih kojidizajneru ne}e do}i sa zahtjevomda mu napravi dobar dizajn, ali dabude u plavoj boji, s vakim slovi-ma i da ima sliku koju je ba{ dobronapravio jedan tu moj mali... Onikoji misle da su takve narud`bespecijalitet nekih primitivnih no-vih poduzetnika u lo{im odijeli-ma, s obje{enim trbusima i ra-skop~anim ko{uljama, trebali bipoku{ati sura|ivati s na{im kul-turnjacima � od kazali{ta i filmado izdava{tva. Uostalom, vi{e odArkzinova radikalna sadr`aja,
18 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Should we askSteven Heller?Radikalan sadr`aj mora imati iradikalan vizualni izraz
ZGRAF 8: me|unarodnaizlo`ba grafi~kog dizajna ivizualnih komunikacija je
najzna~ajnija dizajnerska manife-stacija u Hrvatskoj i jedna odnajve}ih u svijetu. 218 autora iz34 zemlje predstavlja dosad naj-ve}i broj izlaga~a, pa se u mediji-ma izvodi zaklju~ak o najuspje{-nijem ZGRAF-u do sada. Kaonajve}a strukovna udruga za di-zajn u Hrvatskoj du`ni smo me-dijskoj i drugoj javnosti prezenti-rati pravu sliku o ZGRAF-u 8.
ZGRAF 8 je organiziran odstrane ULUPUH-a bez ikakvedirektne suradnje s Hrvatskimdizajnerskim dru{tvom, iako jena{a `elja bila da budemo baremsuorganizatori ove velike pri-redbe.
ZGRAF 8 je trebao biti odr-`an 1998. godine, ali se njegovnominalni organizator nije za topobrinuo, a na na{e upozorenjejavnim pismom poslanim na vi{ezna~ajnih adresa (Ministarstvokulture, Ured Predsjednika Re-publike...) dobivali smo odgovorda }e ZGRAF biti odr`an na vri-jeme.
Kod ministra kulture gospo-dina Bi{kupi}a smo inzistirali na
pravovremenoj dodjeli sredstavai suorganizaciji u projektuZGRAF 8.
ZGRAF je izgubio redovititermin trienala i preselio se u1999. godinu sa sredstvima kojamu je Ministarstvo kulture i Po-glavarstvo grada Zagreba dodje-lilo, a do zajedni~kog projektanije do{lo.
Znaju}i za mnoge nedostatkeu stru~nom i organizacijskompogledu ZGRAF-a 8 nudili smosvoju pomo} i kod toga bili odbi-jeni.
@eljeli smo za{tititi ZGRAF inismo {irili lo{e informacije oZGRAF-u dok se on ne otvori idok ga se ne mo`e potpuno sa-gledati.
Po na{oj ocjeni nedostaciZGRAF-a 8 su sljede}i: � Re-kordan broj autora i zemalja nijeorganizatorova profesionalna za-sluga, ve} rad selekcijske komisi-je koja je na izlo`bu propustilani`u razinu radova. To se poseb-no odnosi na radove iz Hrvatskejer je njih vi{e od jedne tre}ine(76 autora) dok, na primjer, Ni-zozemska, jedna od najrazvijeni-jih zemalja u grafi~kom dizajnu,
nema ni jednog autora, a VelikaBritanija samo jednog.
� Izlo`ba je neprimjerenopostavljena u najreprezentativni-jem i najve}em izlo`benom pro-storu u Hrvatskoj (Umjetni~kipaviljon). U posu|enoj izlo`be-noj konstrukciji sa Zagreba~kogvelesajma nalaze se pobacanimanji predmeti dok su veliki pla-kati zabijeni ~avlima svakih de-set centimetara, te su po zavr{et-ku izlo`be sasvim neupotrebljivi.
Posebno zanimljiv primjerpredstavlja plakat poljskog auto-ra Tadeusza Piechure (posve}enMaljevi~u) koji se sastoji od dvadijela predvi|ena da stoje jedannad drugim, ali ih je postavlja~pribio ~avlima (postav ZGRAF--a 8 potpisuje Bratelj Tadej)
� Katalog izlo`be je uobi~a-jenog formata, ali vrlo tanak nasjajnom i dosta transparentnompapiru tako da se radovi videobostrano. Zato su reklame ti-skane na jednoj (desnoj) stranicidok je druga prazna.
Kvaliteta reprodukcija je ne-dopustivo lo{a. Gre{ke u potpisi-ma su brojne, a ~ak trideset auto-ra je ostalo bez reprodukcije, onisu stavljeni pod naslov »bez dija-pozitiva«.
Zanimljivo je da katalognema predgovora niti stru~nihtekstova, osim biografija ~lanovastru~nog `irija, a da se pogovorod ~etiri re~enice (kojeg potpisu-je direktorica ZGRAF-a) kao iimpressum, nalazi skriven nakraju kataloga.
Na po~etku kataloga nalazi sepregled imena ~lanova po~asnogodbora u kojem su dva ministra,gradona~elnica, predsjednikskup{tine grada i tako dalje svevisoki du`nosnici ~udno pomije-{ani s dizajnerima starije genera-cije (Pal, Picelj, Arsovski, Bu-~an), kao pokri}e za cijeli pro-jekt, iako ti ne znaju za svojuulogu u navedenom tijelu. Orga-nizacijski odbor ~ini {arolika ska-la zvanih i nezvanih me|u koji-ma opet dolaze oni iz politi~kogai dru{tvenog `ivota pomije{anisa studentima pa i amaterima.
� Provedbeni odbor ima {est~lanova, ali glavne osobe su di-rektorica ZGRAF-a Sanja Roccoi njezin suprug Tadej Bratelj kaonosioci i realizatori projekta.Nagrade na ZGRAF-u dodjelju-je me|unarodni `iri i zbog togase u njihov sud ba{ ne mo`esumnjati. Zanimljivo je da seneke nagrade/po~asne nagradeponavljaju sa ZGRAF-a 7 (Ka-zumasa Nagai i Sanja Rocco iTadej Bratelj nagra|eni su za sa-svim iste teme i vrlo male razlikeu obradi). Naravno, to je pro-pust organizatora. Zanimljivo jeda nagra|eni na ZGRAF-u 7 neizla`u na ZGRAF-u 8: Franko-vi}-Kirini} (Velika nagrada),Maja Frani} (ZGRAF Welco-me), Darko Fritz (nagradaAICA).
� Na kraju, ZGRAF 8 jeme|unarodna izlo`ba grafi~kogadizajna i vizualnih komunikacijas najvi{e hrvatskih autora, pa
ipak me|u izlo`enim radovimanema niti jednog primjera hrvat-skoga vizualnog identiteta. Zna-mo da je on u Hrvatskoj u inte-zivnom kori{tenju, i da su nekiautori slali upravo takve radoveali ih komisija nije pustila naizlo`bu i u katalog. Tako izlo`bane potvr|uje mjesto odr`avanja.To je velika {teta za hrvatskupromid`bu i hrvatsku me|una-rodnu prepoznatljivost i njen vi-zualni identitet.
Ovako organiziran ZGRAFvi{e nije me|unarodni trienalegrafi~kog dizajna i vizualnih ko-munikacija. Zapravo se ~ini kaoda se radi o privatnom projektudirektorice Sanje Rocco koji sepod nazivom ULUPUH-a kaoorganizatora plasira u javnost.Za kraj moramo re}i da je Hr-vatsko dru{tvo dizajnera krovnaudruga hrvatskih dizajnera (gra-fi~kih i industrijskih) dok ULU-PUH ima samo jednu sekciju ta-kvog naziva.
Zato }e Hrvatsko dru{tvo di-zajnera u~initi sve da ZGRAF 9bude organiziran na svjetskomnivou i da ga vode dizajneri iprofesionalci koji imaju potvr|e-ne me|unarodne reference ugrafi~kom dizajnu i vizualnimkomunikacijama, vode}i ra~unao prostoru i vremenu izlo`be, aona bi trebala biti 2001. godine.
Upravni odbor HDD-aMladen Ore{i}
predsjednik
Otvoreno pismo Hrvatskogdru{tva dizajnera u povoduZGRAF-a 8
Lex Drewinski (Njema~ka): Nostalgija
zarez I/5, 16. travnja 1���. 19
stalno negodovanje lokalnihintelektualaca izazivao je nje-gov svjesno radikalni dizajn� ona ne~itljivost koja mu jena internacionalnom nivou� od Skoplja i Beograda,preko Be~a i Stockholma doLondona i New Yorka �omogu}ila da bude prepo-znat kao specifi~an izraz jed-noga globalnog jezika. I {toje najgore, svi ti kriti~ari �a sjetimo se da oni ipak pri-padaju onom dijelu pismeni-jih i kulturnijih stanovnikaove male dr`ave � upornosu se pona{ali kao da je rije~o nekoj slu~ajnoj gre{ci, ne-koj na{oj neosvije{tenojmanjkavosti, a ne bitnoj,svjesnoj i strate{koj odlucida radikalan sadr`aj moraimati i radikalan vizualniizraz! Da te`nja dru{tvenojpromjeni po~inje ve} pro-mjenom na~ina ~itanja. Svi-je{}u da ~itljivost nije nekiprirodni, ve} duboko ideolo{-ki koncept.
I tu dolazimo do drugogproblema lokalnoga dizajna,a to je svo|enje dizajna na li-jepo oblikovanje, na estetiku, tj.odsutnost prave komunika-cije, interpretacije, vizual-nim jezikom izra`enog uspo-stavljanja odnosa dizajnera isadr`aja. Ukratko, zaboravdru{tvenih implikacija, ideo-lo{ke uloge dizajna. No, di-zajn nije puka forma, nekidruga~iji � ljep{i � tetra-pak za isti sadr`aj, on samjest sadr`aj. Problem koji sena to ve`e jest odsustvo kri-ti~ke recepcije i zaborav teo-rije. O dizajnu se pi{e povre-meno i povr{no. Nemamooriginalnih knjiga, nemamorelevantnih autorskih mono-grafija veli~ina poput MilanaVulpea i Mihajla Arsovskog,nema prijevoda, nemamo ni~asopis koji se bavi vizual-nim komunikacijama. Aizlo`be ostaju bez relevantnerecepcije � poput pro{logo-di{nje izlo`be jednog od naj-va`nijih autora srednje ge-neracije, @eljka Serdarevi}akoji uglavnom radi u ma-riborskom egzilu � ili suovakve, kao ovogodi{njiZGRAF!
Servilnost servisaI upravo takva situacija
mnogima odgovara. Jedino
u takvoj situaciji oni mogujo{ izigravati relevantne au-tore i kriti~are. Jedino se utakvoj apsolutnoj pusto{i re-levantnim i uglednim auto-rima mogu smatrati oni koji� poput Nenada Dogana� bez stida i srama svojakreativna rje{enja direktnoskeniraju iz godi{njih pre-gleda svjetskog dizajna. Jedi-no u takvim uvjetima drugi� poput Borislava Ljubi~i-}a � mogu bez kompleksaisto rje{enje uvaljivati zadvije potpuno razli~ite na-mjene. Da bi se situacijapromijenila potrebno jesamo malo � a to je na{ vla-stiti anga`man, odlu~nost dasituaciju promijenimo.Usmr|ene veli~ine moramoprestati tretirati kao autori-tete jer se svojim radom kaoautoriteti nisu niti usposta-vili.
Ako nema kriti~ara koji odizajnu pi{u, i ako akadem-ski teoreti~ari/povjesni~ariumjetnosti ne pi{u ni{ta, a osuvremenoj sceni ionako ni-{ta ni ne znaju, onda mi, di-zajneri sami moramo pisati.Nije dovoljno uz kavicu tra-~ati kolege, treba to i napisa-ti i objaviti, pa i po cijenu dase netko uvrijedi. Tako|er,treba prevoditi, organiziratipredavanja i izlo`be, dovestiDavida Carsona, Brodyja,Poynora, Stevena Hellera...Ne smijemo vi{e povla|ivatinaru~iteljima a pred o~imatrebamo stalno imati slikuda nismo odgovorni samonaru~itelju zato {to daje no-vac, nego prema dru{tvu ucjelini. Dizajn jest neka vrstservisa, ali nikako ne smijebiti servilan.
Jedan modernisti~ki ideo-logem glasi da je dizajn rje-{avanje problema. Ali to nijeni{ta vi{e od modernisti~kogideologema. Dizajn nikadnije rije{io neki problem. Aliako samo uka`e na njega,ako pravilno postavi pitanje,dizajner je puno u~inio.Zato se u Hrvatskoj dizajne-ri ne trebaju bojati da }ebrzo ostati bez posla. Z
Temu priredila:Sabina Sabolovi}
Sanja Rocco, direktorica ZGRAF-a
ZGRAF je ipakodr`an
Ovogodi{nji ZGRAF izazvao je mnogo polemika. Kakoste vi kao direktorica zadovoljni ovogodi{njom manifesta-cijom?
� Najte`e je meni procijeniti kvalitetu, vi{e bih voljela da drugi govore onjoj. Pogotovo kada bi govorile i nepristrane osobe. Zato }u se zadr`ati na ~inje-nicama kojima raspola`em. Od ZGRAF-a 7 dr`imo se me|unarodnih kriterijakoje raspisuje me|unarodno udru`enje ICOGRADA. Tako se selektivna komisijamora sastojati od barem pet osoba, ~etiri osobe mogu biti iz zemlje doma}ina, ajedna mora biti iz inozemstva. [to se ti~e me|unarodnog ocjenjiva~kog suda,ponovno se tra`i barem pet osoba, a u njoj mo`e samo jedan ~lan biti iz zemljedoma}ina. Tra`i se da budu pokrivene razli~ite regije. Isto tako, dr`imo se prin-cipa da u `iriju uvijek bude ve}ina dizajnera. Zemlje smo pozivali po prija{njemadresaru koji smo pro{irili adresarom iz kataloga bijenala u Brnu, iz katalogafinske izlo`be dizajna a, naravno, {aljemo prijavnice za ZGRAF i u sva udru`enjakoja su ~lanovi ICOGRADA-e. Imali smo i suradnike po drugim zemljama od ko-jih smo tra`ili da pozovu svoje kolege i tamo{nje kvalitetne autore. Jedan odprigovora je da nema dovoljno velikih imena. Mislim da je, na`alost, na{a jav-nost op}enito slabo informirana o velikim dizajnerskim imenima. Naravno dapostoje imena koja svi znamo, ali ve}ina njih vrlo se te{ko odaziva na ovakvenatje~aje, ve} su zamoreni time. Ne treba zaboraviti da je ipak jedno veliko ime,Shigeo Fukuda, ne samo poslao radove nego i bio ovdje kao ~lan `irija i odr`aofantasti~no predavanje. Drugo veliko ime, Alf Fletcher, poslao je svoje plakateza izlo`bu koja je pratila ZGRAF. I dobitnik Grand prixa va`no je ime svjetskogdizajna. Ne mislim se opravdavati ali brojke govore za sebe, a ~injenica je i dasu prija{nji ZGRAF-ovi imali samo nekoliko zemalja. Slobodna sam re}i, ne tvr-de}i da je to negativno, da se iz stranih zemalja radove dobivalo uglavnom po-znanstvima. Mislim da je demokratskije pozvati ljude i tako dati svima prilikuda sudjeluju. Imamo i kvantitativni pomak, ovaj put sudjeluju trideset ~etiri ze-mlje. Imamo nekoliko predstavnika iz SAD-a, no zakazala je Nizozemska, ali tosu stvari koje ne mo`ete predvidjeti.
Dru{tvo dizajnera Hrvatske uputilo je i javnosti i orga-nizatorima ZGRAF-a otvoreno pismo. Kako komentiratenjihovu kritiku?
� Najradije ga ne bih komentirala iz jednostavnog razloga jer ga ja osob-no vidim kao kritiku samo nekoliko ~lanova. To sam pismo prvi put vidjela nasastanku organizacijskog odbora ZGRAF-a na koji su bili pozvani i ~lanovi HDD-a koji su u njemu sudjelovali. Predao mi ga je predsjednik HDD-a Mladen Ore-{i}. Na dnevni red tog sastanka stavila sam kao drugu to~ku suradnju HDD-a iULUPUH-a, osniva~a ZGRAF-a. Stalno se `eli nametnuti pri~a da ULUPUH ne `elisura|ivati, a ja sam pri drugoj to~ki ponovno poku{ala objasniti taj problem.Radi se o tome da se u{lo u konflikt jo{ 1993. godine kada je HDD nekako nepri-mjetno htio posvojiti ZGRAF. Tada je ULUPUH na inicijativu svoje sekcije za gra-fi~ki dizajn za{titio znak i ime manifestacije, {to mislim da je normalna stvarako si osniva~ i ako si napravio {est ZGRAF-ova do sada. Nesporazumi traju odonda i nikako da se uspostave normalni odnosi. Osobno mislim da je klju~naosoba oko koje se sukobi doga|aju Borislav Ljubi~i}. Ja sam pozvala na taj sa-stanak i njega iako nije ~lan organizacijskog odbora jer sam smatrala da }e bitizainteresiran. S na{e strane je pokazana inicijativa da se po~ne nakon ovogZGRAF-a razgovarati o suradnji. Mislim da bi ljudi trebali procijeniti situaciju iako su ve} na ku}nu adresu dobili poziv za suradnju, do}i s takvim stavom.Gospodinu Ore{i}u ~ak je bilo jako neugodno, to se vidjelo na njemu i taj mi je� ja ga zovem pamflet � donio na stol ogra|uju}i se. Nisam ga ni stiglapro~itati prije sastanka, ali sam ve} po prvim re~enicama vidjela o kakvu setonu radi. Kritika, svi znamo, mo`e biti dobronamjerna i zlonamjerna. Propustaima, a svatko tko je imalo pratio situaciju oko ULUPUH-a mo`e shvatiti njihovuzrok. Me|utim ton kojim je iskritizirana izlo`ba koja je ipak odr`ana i okupilavelik broj autora bio je neprihvatljiv. Pitala sam da li je to slu`beni stav HDD-ai zatra`ila da, ukoliko je, bude svima prezentiran. Osim toga, pitala sam tko su~lanovi tog odbora i koliko ih ima. Na to mi je gospodin Ljubi~i} odgovorio:»Ima ih dovoljno«. Mislim da to uop}e nije korektan ogovor. Naravno da je na-kon toga sastanak krenuo u drugom tonu i zavr{io neprijateljski. Nakon toga jeipak ostalo u zraku da je to interni dokument koji ne}e i}i u javnost. Me|utim,ubrzo smo ~uli na radiju gospodina Ljubi~i}a kako ~ita taj isti tekst. Razmi{ljalismo da li da reagiramo, ali su nas ve} nakon dva dana po~eli zvati novinari kojisu svi dobili taj tekst. Gospodin Ore{i} isto je bio zate~en. Osobno me nazvao irekao da to nije bila odluka HDD-a ve} gospodina Ljubi~i}a. Rekla sam mu dase od toga treba sam ograditi u javnosti. O~ito je, me|utim, da do toga nijedo{lo.
HDD je 7. travnja otvorio svoju godi{nju izlo`bu. Bisteli je `eljeli komentirati?
� Ne bih `eljela u}i u zamku da kritiziram ovu izlo`bu. Mislim da je njenoorganiziranje apsolutno potrebno ovoj sredini i na{im grafi~kim i, pogotovo,produkt dizajnerima. Jedino na {to se mogu osvrnuti vrlo su nedefinirane pro-pozicije poziva na izlo`bu. Zbog toga ve}ina mojih kolega, pa i moj studio, ni-smo poslali radove. Jer ne mo`ete napisati da `irira organizacijski odbor, a dane napi{ete tko su njegovi ~lanovi. Mnoge se okolnosti nisu znale do pred kraj ito mi se nije svi|alo na toj izlo`bi. Ina~e ne bih `eljela ulaziti u daljnje komen-tare, no ponavljam da mislim da je sama zamisao vrlo dobra.
Mislite li nakon svih ovih problema u komunikacijikako postoji mogu}nost da na sljede}em ZGRAF-u napo-kon do|e do suradnje stru~njaka?
� Tome se iskreno nadam. Ja nisam nikad dozvoljavala da se u moj odnosprema poslu mije{a privatno. Tako sam gospodina Ljubi~i}a pozivala na svena{e manifestacije, njegove plakate sam na zamolbu predsjednika ICOGRAD-anosila u Barcelonu i uvijek sam poku{avala biti korektna. Zato se nadam da }estvari ubudu}e izgledati druga~ije, iako stojim pri stavu da smo mi u datimokonostima profesionalno obavili ovaj posao i da je sve bilo regularno. Neki re-zultati sigurno bi bili bolji da nas u zadnja dva mjeseca nije mu~ilo toliko pro-blema.
Boris Ljubi~i}, ~lan selekcijske komisije izlo`beHDD-a 01
Slika hrvatskogdizajnaI
zlo`ba koju je pripremilo Hrvatsko dru{tvo dizajnera nosi znakovit na-slov 01, i povr{no re~eno, to je jednostavno na{a prva izlo`ba. Me|u-tim, ona nije prva samo zato {to dru{tvo do sada nije organiziralo
svoju izlo`bu. Naslov 01 nosi i zato {to je ova ekipa sada prvi put odlu~ila dakrene i mislim da je ovo {to smo priredili vrlo hrabro za na{u sredinu. To je se-lekcija ra|ena me|u kolegama, komisija se sastojala od dizajnera, a same }enagrade i nastati tako da sami dizajneri, svi koji su sudjelovali na izlo`bi, odlu-~e koji su im radovi najbolji... Na plakatu sam namjerno naveo sve dizajnere, odA do @ (prvi je Arsovski, a zadnji @ini}) jer je ovo odre|eni po~etak. Zapravo, mipoku{avamo stvoriti i sliku hrvatskoga dizajna koja sada, naravno, ne postoji.Nema je iz mnogih razloga koje mo`da sada i ne treba spominjati, ali }u navestidva: jedan je {to novi dizajneri tek stasaju, a drugi {to se i mi kao sredina tekstvaramo. Ho}emo li za neko vrijeme do}i do nekog koda, kao npr. finski dizajnkoji ima svoju prepoznatljivost isto kao i danski, iako su obje zemlje sjevernja~-ke i bave se manje vi{e istim problemima namje{taja, ku}anstva, staklom i sl.Pitanje je ho}emo li i mi to uspjeti, ali }emo svakako nastojati. Unutar selekcijenismo uzeli radove koji samo imitiraju svijet, a nemaju ili imaju slabiji odnosprema prostoru u kojem su nastali, ~ak iako su imali kvalitetu. Tu smo bili malopristrani, mimo profesionalnoga i hladnog pogleda na rad...
Mladen Ore{i}, predsjednik Hrvatskogdru{tva dizajnera
Podizanje statusastruke
Kako se Hrvatsko dru{tvo dizajnera odlu~ilo napravitisvoju prvu izlo`bu?
� Dru{tvo je staro petnaest godina i ima oko sto pedeset ~lanova. To suuglavnom mladi ljudi, bar polovica su tek zavr{eni dizajneri s na{eg studija.Struka u kojoj svi oni moraju osigurati egzistenciju ima lo{ status. Jedan od za-dataka HDD-a je podizanje tog statusa, a da bi se to napravilo potrebno je nje-no promicanje u javnosti i u kulturi. Izlo`ba, izdavanje godi{njaka i dodjeljiva-nje nagrada dio su tog programa za koji smo smatrali kako }e biti dovoljnoatraktivan i dovoljno ilustrativan da poka`e {to je dizajn i da ga izdvoji iz gra-ni~nih podru~ja primijenjene umjetnosti. Godi{njakom smo `eljeli dobiti i doku-ment koji }e pratiti ukupnu povijest na{e struke, {to do sada nije postojalo. To}e biti idealna prilika, bez ikakvih ambicija da bude posebno trendovska ili pre-tenciozna, za dokumentiranje produkcije i svih vrijednih zbivanja u struci pret-hodnog razdoblja.
U selekciji za izlo`bu bili su dizajneri koji i izla`u naizlo`bi. Kako su mogli sami sjediti u selektivnoj komisijipred kojom su bili i njihovi radovi?
� Taj smo problem jednostavno rije{ili time {to smo zamolili ljude da iza-|u van dok se glasuje o njihovu radu. Morali smo to napraviti jer izdvojiti teljude i ne uvrstiti ih u takvu dokumentarnu izlo`bu i godi{njak bila bi velika{teta. Dati nekom drugom da radi selekciju, tko nije iz struke, opet nije dolazilou obzir jer je kona~no struka sebi dala za pravo da ne{to vrednuje.
Ovo je u vrlo kratkom razdoblju druga izlo`ba koja sebavi dizajnom. Koliko je povezana s nezadovoljstvom kojeje HDD izrazio u povodu netom zatvorenog ZGRAF-a 8?
� Ona uop}e nije povezana s tim, ve} proizlazi iz programa koje je donioupravni odbor HDD-a kada je prije dvije godine dobio mandat. Organizacija jepodugo trajala zbog toga {to HDD nije u zavidnom polo`aju: prvenstveno zbogfinancija, a nema ni prostor, tajnicu i ~itav hladni pogon. Morali smo to prvo ri-je{iti da uop}e smognemo snage i volje da u ne{to krenemo. To je potrajalo dvijegodine. Slu~ajno se sve vremenski poklopilo sa ZGRAF-om. Izlo`ba nema nika-kve `elje da mu konkurira ni parira na bilo koji na~in. ZGRAF je me|unarodnaizlo`ba s ve}im ambicijama i mnogo ve}om tradicijom.
Ipak je do{lo do incidenta zbog pisma kritike koje jeHDD uputio javnosti u povodu ovogodi{njeg ZGRAF-a. Nai-me, va{i kolege Stipe Br~i}, Nenad Dogan i Davor Tomi~i},smatraju}i ga uvredljivim, istupili su i s godi{nje izlo`beHDD-a.
� Na`alost. Mislim da }e i njima biti `ao kada pro|e ova euforija. NaimeHDD je prema ZGRAF-u imalo vrlo jasne dobronamjerne stavove, jo{ kada se tekgovorilo o po~etku organizacije. Nudili smo im svoju suradnju na koju nikadanismo dobivali odgovore osim onih tipa: »Sve je u redu, ne brinite«. Sada, kadaje ZGRAF kona~no napravljen, nakon dugog vremena {utnje zaklju~ili smo dakao struka imamo du`nost re}i {to mislimo o tome. Jasno je da postoje razli~itami{ljenja, jasno je i da je bilo te{ko napraviti ZGRAF. Me|utim, to da ZGRAF nijeove godine ono {to bi trebao biti ni u kvaliteti ni u va`nosti ne{to je {to je nama`ao i na {to smo reagirali kriti~kim stavom. S ~injenicama koje se mogu argu-mentirati. Istu kriti~nost o~ekujemo i u ovome {to smo sami napravili. I to kon-struktivnu kritiku koja }e i}i prema tome da se ova na{a manifestacija, za kojumislimo da sigurno ima svrhu, uzdigne na nivo kontinuiranog godi{njeg pred-stavljanja onog {to je vrijedno u struci i {to nam u dru{tvu treba. Nakon izda-vanja godi{njaka s uvr{tenim nagra|enim radovima, organizirat }emo i za ra-spravu otvoreni kvadratni stol, kako ga volimo zvati, jer nam je sve pomalokockasto. Tu }emo pozvati medije, institucije i sve zainteresirane, sa `eljom dase ova manifestacija ustabili na za struku najbolji na~in. Z
Amnezija koju prepozna-jem posebno kodbosanskih muslimananakon Drugog svjetskograta � bio je to zaborav`rtve. Oni svoje velike`rtve, kao {to su primjeri-ce one na Drini, nikad inigdje nisu spominjali,nisu gradili spomenike,nije se o njima govorilo
Grozdana Cvitan
Utrenutku dok smo samipro`ivljavali stradanja itraume rata nije bilo vre-
mena pitati se o tome {to nas~eka i kako se s time susresti. Da-nas svi znamo mnogo vi{e � narazli~itim podru~jima. DoktorDragan Paveli} i sam je pro{aotraumu napu{tanja vlastita doma,a danas uz stalni rad u zatvorskojbolnici djeluje i u Me|unarod-nom centru za lije~enje `rtavamu~enja IRCT-RCT Zagreb.Centrala organizacije djeluje uKopenhagenu (IRCT), a u svije-tu organizira, nadzire i sura|uje spreko pedeset centara. Hrvatskicentar pojavio se u ratu i nekovrijeme bio je samo pododjel Ko-penhagena, a sad se osamostalio(RCT) i financira ga Europskazajednica. U Centru su objavlje-ne i tri knjige o stradanju u ratu(koje se citiraju u svijetu), a kojesu djelo uglavnom hrvatskih au-tora.
Izme|u razgovora vo|enih onovom rukopisu Paveli}evih pro-za, po~inje te}i ogromna izbje-gli~ka rijeka s Kosova i ona je po-vod ovog razgovora o tome {to sulije~nici du{a nau~ili u desetlje}uza nama i {to }e tek morati re}i oonima koji pristi`u sa svojim ne-voljama. Ovo nije razgovor po-stotaka i brojeva jer niti ih doktorPaveli} pamti i voli niti oni mogudo kraja posvjedo~iti predmetrazgovora. Zato razgovaramo o
putu prepoznavanja i prihva}anjatraume kao stanja iz kojeg trebaizi}i lije~enjem.
Pitam doktora Paveli}a kad se po-~eo baviti `rtvama rata i je li osjetioosobnu traumu?
� Pa ni{ta ne osje}a{! To jeposebna pri~a. To je anestezija.Ta je rana podmukla. A kada sejavi bol i `alovanje � to je polaputa do izlje~enja. Zato i radimo,a na`alost i radit }emo jer rat idalje traje, s ljudima kojima jete{ko odrediti bolno mjesto i za-po~eti tugovanje.
Kako zapo~inju takva lije~enja ikako se ljudi prijavljuju sa svojimtraumama?
� To je dug i bolan proces.Najrje|i su oni koji zakucaju navrata Centra i ka`u: Boli me! Ili:Htio bih podijeliti s vama svojproblem! Oni to ni ne znaju. Jerdu{evna je bol vrlo podmukla ipo tome se razlikuje od organskihbolesti. Prije rata smo tra`ili dabolesnik do|e k nama, smatraju}ida je to pravi kandidat za psiho-terapiju, za lije~enje, sad smomorali napustiti i krenuti u su-sret njima. A njih je bilo posvu-da: u kampovima, logorima, u su-sjedstvu, na ulici, svugdje...
Kako prepoznati ~ovjeka s trau-mom?
� Mo`da ba{ u ~injenici danemaju nijedan od pozitivnihsimptoma koje laici o~ekuju kodtraumatizirane osobe. To su naj-~e{}e mirni ljudi koji ne znajure}i jao! I treba ih nau~iti da toka`u. Oni imaju neke problemekao {to su nesanice i sli~no, ali suprema van nezamjetljivi. U sva-kome lije~enju treba postati paci-jent. A pitanje je ho}e li taj tre-nutak ikada do}i. Kad do|e, ondaje to napredak.
Mu~enje traje i poslije mu~enjaTko je sve danas bolestan u Hr-
vatskoj? Mo`e li narod biti bolestan?Tko sve ima traumu rata?
� Te{ko je na to odgovoriti.Re}i za nekoga da je bolestanmo`e se tuma~iti na vi{e na~ina.Zbog konotacija koje i pitanje iodgovori nose takvi se iskaziizbjegavaju. Na isti na~in izbje-gavamo i rije~ pacijent, bolesnik isli~no. Radije govorimo o trau-
matiziranim ili ozlije|enim oso-bama.
A kao narod smo traumatizi-rani u velikom dijelu. Kako ni-sam rob brojeva ne znam kolikije to broj, ali to nerobovanje bro-jevima mo`e biti prednost uradu.
Kako prepoznati du{evnu ozljedu,kako pomo}i? Je li to mogu}e?
� To je zadatak za pokolje-nja. Najbolji su `idovski primje-ri. Neki ka`u da se holokaustprevi{e spominje, a ja mislim da
su u pravu oni kojimisle da se prema-lo spominje. Jertrauma se prenositransgeneracijski.Naravno ne genet-ski, nego emocio-nalno. ^esto je tonesvjesno preno{e-nje, ali i svjesno.Svjesno kroz obi-~aje, spomenike idruga namjernasje}anja, ali ononesvjesno je u pra-vilu najva`nije.Poznati su slu~aje-vi Bruna Betlehei-ma i Prima Levijakoji su se ubili tri-deset godina posli-je holokausta. Onisu ubijeni. Bili suu logorima. Mu~e-nje traje i poslijemu~enja. Neka
baka koja je pro{la pogrom u Ga-liciji mo`e prenijeti traumu, ~ak ibez pri~anja o njoj. Postoje dis-kretni odnosi i do`ivljaji svijetakoji ostavljaju trag na generacija-ma. I kao {to je danas te{ko re}ikoliko dugo se trauma prenosi,te{ko je re}i koliko dugo traje li-je~enje.
Primjerice, kod nas se pona{a-ju kao da sve znaju o PTSD-uposttraumatskom stresu. ^injeni-ca je da se on mo`e pojaviti i de-set godina poslije traume. Ili semo`e dobiti neka psihosomatskabolest poslije vi{e godina. Sve za-visi od veli~ine traume i njezinazna~enja za osobu koja ju je do`i-vjela. Jer svatko razli~ito reagira.
Ina~e, iako je PTSD naj~e{}aposlijeratna bolest, javljaju se bo-lesti koje bi se u ~ovjekovoj bio-grafiji javile i da nije bilo trau-me... Dakle, mnogo toga se mije-{a i zavisi od slu~aja do slu~aja.Me|utim, mi lije~nici koji smoorijentirani analiti~ki pred sobomimamo ~ovjeka, a ne dijagnozu.
U po~etku se na ovim prostorimapoku{alo sugerirati, posebice kad su upitanju branitelji, kako ljudi kojibrane domovinu ne mogu oboljeti odonog {to psihijatrija poznaje kao vi-jetnamski sindrom. Kasnije se o tomeprestalo govoriti. [to je danas mogu}ere}i?
� Va`no je u kojoj je ulozinetko u ratu. Obrana domovinedaje posebnu snagu. To je anti~-ka, mitska stvar, ali to ne zna~i dasmo manje vulnerabilni. Ahil jeimao ogromnu snagu da je moga-o pobijediti, ali istovremeno jebio i jako osjetljiv. Na{i su borcibili i hrabriji i ja~i nego sam to onjima mislio prije rata i mi ima-mo prave junake. Ali i njihovedu{e su ljudske, osjetljive. Svi serodimo sa svojom slabom petom.
U Centru za lije~enje `rtava mu-~enja obra}ate se onima kod kojih se»kao posljedica javlja niz psiholo{kihsmetnji, koje predstavljaju normalnureakciju na nenormalno iskustvo«.[to to sve zna~i?
� Ratna trauma je postojala iprije. Vrlo kvalitetna istra`ivanjapotje~u iz Prvog svjetskog rata.Osobno i danas rabim Freudovu
definiciju traume koja ka`e da jetrauma stanje bespomo}nosti i pa-sivnosti. Kad se ~ovjek na|e utom stanju postane te{ko i neiz-dr`ivo, a svaki se ~ovjek mo`eslomiti (mlad, jak, zdrav i takodalje). Ovdje nitko nije bio nipripremljen ni treniran za isku-stva i intenzitete trauma koje suuslijedile.
Zna~i li svaki rat novo iskustvoili je sve ve} poznato?
� Va`no je ne{to {to bih na-zvao gubitkom pam}enja. To jesituacija kad grupa (jednako kao ipojedinac) zaboravlja bol. Toima svoje dobre i lo{e strane. Do-bra strana je u tome {to se na tajna~in zaboravljanja boli {tite tije-lo i du{a, a lo{a strana je {to iztog zaborava, poslije jedne ili ne-koliko generacija, nastaje nespre-mnost kad zatreba. Zato ljudikoji su bili izlo`eni holokaustunjeguju svoju traumu. I to imadobre i lo{e strane. Oni njegujusvoju `rtvu i tu je vrlo va`no pi-tanje mjere, jer ima svoju cijenu.S druge strane je amnezija kojuprepoznajem posebno kod bosan-skih muslimana nakon Drugogsvjetskog rata � bio je to zabo-rav `rtve. Oni svoje velike `rtve,kao {to su primjerice one na Dri-ni, nikad nigdje nisu spominjali,nisu gradili spomenike, nije se onjima govorilo.
Pokop kao terapijaZa{to?� To je veliko pitanje. Danas
mo`emo naga|ati. Bilo bi lijepoto pitanje podijeliti s njima. Tose nekad mo`e u~initi dobro, kaomudro, kao za{tita pokoljenja odtraume, ali istovremeno pogodu-je nespremnosti.
Je li onda slu~ajno da i Albancikoji sada stradaju dijele s tim naro-dom u velikoj ve}ini svoju vjeru? Ikad }e po~eti njihove traumatske po-sljedice?
� Rije~ je, naravno, o blisko-sti. Zbog svog suosje}anja, kojese u mojoj osobnoj biografiji pro-dubilo, bolje prepoznajem te ele-mente. A kad }e po~eti reakcijena traume koje upravo prolazete{ko je re}i, jer svatko reagiradruk~ije. Najva`nije je omogu}itiljudima da izraze svoju bol. UCentru sad radim s novom gru-pom. Rije~ je o nekim ljudima izbosanskog sela Kozarca, iz kojegje bila i prva grupa s kojom samradio. Ti ljudi imaju isto isku-stvo, ali s njima nitko nije radioovih sedam godina i oni su danasdva razli~ita svijeta. Zato je va`-no biti dostupan ljudima, s njimabiti i raditi.
Koliko se Hrvati javljaju u takveCentre?
� Manje od drugih. Sa staja-li{ta lije~enja traume oni su bili ulo{ijoj poziciji od drugih. Poseb-no bosanski Hrvati. Jer dolaze}iu Hrvatsku, k rodbini, prijatelji-ma, snalaze}i se i osje}aju}ime|u svojima oni su zapustilitraumu. Oni koji su se osje}alistrano bili su bespomo}niji i tra-`ili su oslonac, to jest na{u po-mo}. I zato ih je bilo vi{e. Ali mise ~ini i da su lak{e prihva}alina{u pomo}, lak{e su se okupljali.
Koji su rezultati lije~enja? Kakoizgleda ~ovjek kome ste pomogli, akoji i dalje u materijalnom smislunema ni{ta?
� On se bolje nosi sa svakod-nevnim problemima.
Je li to povratak nade, vjere u `i-vot?
� Va`no je da ljudi kojima sedogodila trauma prihvate novi `i-vot. Oni trebaju dobro i kvalitet-no odbolovati svoj dotada{nji `i-vot, svoje `rtve i vratiti se radu.
U tome veliku ulogu imaju obi-~aji. Zato je, na primjer, potreb-no prona}i `rtve rata i pokopatiih. Bez toga nema oporavka. Tonije robovanje ritualu, nego psi-holo{ka potreba. Oni koji su osta-li `ivi moraju se rastati s izgublje-nim. Na poznat i uobi~ajen na-~in. Osposobiti osobu za proces`alovanja fundamentalno je pita-nje u rehabilitaciji. To onda zna-~i kvalitetno tugovanje i vra}anje`ivotnih snaga. Poslije toga ljudisu spremni za djelovanje, povra-tak ili rad, za prepoznavanje i vo-ljenje drugih osoba. Voljeti i ra-diti � to su funkcije zdravlja.Ako se ne potaknu, procesi `rtveostaju u svom svijetu, svijetu fan-toma, svijetu bez separacije iopro{taja. A takav `ivot onemo-gu}ava funkcioniranje i mo`e po-trajati cijeli `ivot. Postoje i spon-tana izlje~enja, ali na njih se nijemogu}e osloniti.
To je dio mogu}ih rje{enja. [to jesa `rtvama i traumama koje nije mo-gu}e rije{iti na taj na~in?
� Treba raditi na odnosu `r-tve i mu~itelja. [to mu~itelj zna~iu `ivotu `rtve nakon pre`ivljava-nja? [to }e sa `rtvom biti u dalj-njem `ivotu? Treba izbje}i situa-ciju u kojoj ona mo`e postati mu-~itelj. Ona mo`e postati humani-tarni radnik, lije~nik ili ne{to sli~-no, ali i transgeneracijski preno-sitelj. Imati kvalitetno sje}anje,spojiti rije~i s osje}ajnim dijelomtraume najte`i je, ali jedini put ulije~enju. Ponekad su potrebnimjeseci da ljudi progovore. Dru-gi pak imaju previ{e rije~i, ali ihne prate emocije.
Kako konkretno vidite val kosov-skog stradanja Albanaca i {to sada~initi?
� Sve se ponavlja i modelstradanja je isti. Ljudska bol jeista: sveprisutna i prepoznatljivai ako te nove `rtve imaju ikakvuprednost to je da mi imamo isku-stvo i spremniji smo ponudilisvoju pomo} tamo gdje je potreb-no.
Kako lije~iti sebe?� I to smo u~ili. Tome smo
u~ili na{e `rtve u~e}i ih susretu smu~iteljem. Uop}e, modificiralismo predratne s ratnim tehnika-ma. Posebno kroz ulogu terapeu-ta, koji je prestao biti sasvim neu-tralna osoba. Terapeut vi{e ne~uva anonimnost. Rije~ je o isku-stvu iz ^ilea gdje bez povjerenjanije bilo mogu}e pristupiti `rtva-ma nasilja.
Kako kao psihijatar gledate na ci-jeli narod koji danas pristaje uz vo|ui zaboravlja na ratove koje su poveli,ne vidi egzodus koji se doga|a i nesmatra se odgovornim?
� Danas postoje planetarnekomunikacije i nitko ne mo`ena}i opravdanje za neinformira-nost. Me|utim, {to je ve}a ugro-`enost, snaga vo|e postaje ve}a.Osoba vo|e govori o mno{tvukoje ga slijedi. Tamo gdje se ljudiprogla{avaju isusolikima i bogo-noscima, spu{taju nebo na ze-mlju i `ive na mitovima stanje jezabrinjavaju}e. Mitovi su mo}niu svakom narodu i svakoj grupi ioni ih okupljaju, ali nesre}a jekada prelaze u patologiju. I narodima svoju odgovornost. Lije~it }ese i mijenjati oni koji to buduhtjeli.
[to je va`no re}i na kraju?� Kao i u terapiji: va`no je
stati, zaustaviti razgovor i re}i:vidjet }emo se! Odre|uju}i novovrijeme sastanka. Novi termin jejako va`an u terapiji. Jer on dajeperspektivu. A perspektiva vre-mena, koja je jako poreme}enakod `rtve, ~esto je zna~ajnija odcijele terapije toga dana. Z
Govori: dr. Dragan Paveli}
Jeste li spremniizraziti svoju bol?
Dragan Paveli} ro|en je prije 53 go-dine u Sarajevu gdje je otac Karlodo{ao iz Zagreba kao profesor sla-
vistike najprije u Visoko, a zatim u Sarajevo(Bilo je to 1936. i njegove su sestre plakale.Bilo je to kao da ide u Kongo. A on se zalju-bio u mamu i Bosnu i postao ve}i Bosanacod nje.)
Studij medicine Dragan Paveli} zavr{ioje u Sarajevu, a specijalizaciju iz psihijatrijeu Zagrebu gdje je magistrirao i doktorirao.(Veliki sam zaljubljenik u svoj zanat. U na-{em zanatu {to si stariji � sve si bolji!) Dokraja kolovoza 1992. godine bio je psihijataru Sarajevu. Grad napu{ta s grupom sarajev-skih @idova � iskustvo koje u njegovu `i-votu zauzima posebno mjesto. Iako je usvom prognani~kom putu stigao do @eneve,vratio se u Zagreb, u kojem sada `ivi s obi-telji. Zaposlen na psihijatrijskom odjelu za-tvorske bolnice (Rekli su: Tu ti dajemo kruh.Ja sam se zahvalio i ostao.).
Djela: Psihodinamski pristup neurot-skom karakteru, Sarajevo 1982; Ugro`enatrudno}a, Sarajevo, 1990; Bosanski ljetopis1992-1993; Zagreb, 1994; Izme|u prije i po-slije, Zagreb, 1998.
Za ovu knjigu vrijediGoetheova napome-na da se knjige kojetreba ~itati dijele nadobre i zna~ajne �Reichova knjiga nijedobra, ali je zna~ajna
@arko Puhovski
Ideja da prevedemknjigu slijedila je izprotuslovlja u koje-
mu sam se bio na{ao vi-djev{i u neposrednomeiskustvu njema~ke studente�68, i hrvatske studente �71.(koji su bili ponosni na to{to su sami sebe nazivalipripadnicima masovnogapokreta). Kako sam bio naonoj drugoj strani koja ni-kako nije bila masovna,nego irelevantna � i tada idanas � ~inilo mi se datreba malo pogledati o~emu se radi, a Reich se jepokazao dobrim teorijskimpovodom. Istovremeno je uBeogradu Savez studenataJugoslavije bio pokrenuoediciju koja se zvala Ideje.Glavni urednik bio je Mi-lutin Stanisavac, koji je da-nas urednik u beogradskojProsveti, a u uredni{tvu subili: iz Makedonije VasilTupurkovski, danas ista-knuti makedonski politi~ar;iz Slovenije Dimitrij Ru-pel, istaknuti slovenski am-basador; iz Beograda je ~e-sto sura|ivao jedan mladifilozof Mladen Schwartz(koji je imenom i likom sli-~io jednom dana{njem hr-vatskom politi~aru); iz Sa-rajeva je bio Zdravko Gre-bo; iz Zagreba sam bio ja.U~inilo nam se da bi bilozgodno na}i knjigu koja }ebiti dobra i zanimljiva, te}e se rasprodati kako bismodobili novce za daljnji rad.I to nam je uspjelo: Masov-na psihologija fa{izma imalaje tri izdanja u roku od dvi-je godine, ukupno 9000 pri-mjeraka.
Povijest nevoljaNo, bilo je pote{ko}a u
izdavanju, jer smo, tra`e}itko je pisao o Reichu, usta-novili da je o njemu dotada u Jugoslaviji pisaosamo Ko~a Popovi}. Htjelismo kao predgovor objavitinjegov tekst iz 1934. godi-ne. No 1972. godine do{loje do obra~una s takozva-nim »liberalima« u Beogra-du koji su kao svojeg za{tit-nika imali Ko~u Popovi}a,pa je to bilo politi~ki neo-dr`ivo za ediciju Savezastudenata. Na brzinu smouzeli jedan tekst Makaveje-va � koji je tada radio filmMisterij organizma � koji jetrebao biti predgovor. U
me|uvremenu je ispalo daje Makavejev rekao ne{toru`no o Stanetu Dolancu,pa je i to izba~eno iz tiska. Ionda je, na koncu, kaopredgovor uzet jedan mojtekst koji je bio godinudana ranije objavljen uosje~koj Reviji. Tako jeknjiga iza{la.
U Beogradu je bilashva}ena kao »Reichova ge-nijalnost koja se i danas do-kazuje u obra~unu s hrvat-skim nacionalizmom«. UZagrebu je bila shva}ena,naravno, kao »izdaja hrvat-skoga nacionalnog bi}a«, ilikako se to ve} zove. Ali lju-di su je kupovali, prije sve-ga zato {to se je bilo pro~u-lo da to ima nekakve vezesa seksualnom revolucijom.Reich je, tako, dobio duple-ricu u tada novom ~asopisuStart koji je proglasio Rei-cha svojim teorijskim za-{titnikom. Iza teorijskogza{titnika su dolazile, na-ravno, obna`ene dame zakoje se tada jo{ uvijek sma-tralo da trebaju neku vrst»svjetonazorskog pokri}a«.Dakle, radilo se je o ~ita-vom nizu nesporazuma i utom pogledu je sada{nje hr-vatsko izdanje (a i onda{njeje ve} bilo hrvatsko; ovo jeisti onaj prijevod koji jeobjavljen 1972. godine uBeogradu, i mogu se, na`a-lost mo`da, smatrati jed-nim od prete~a novohrvat-skoga jezika u tom pogledu� kao jedan od prevodite-lja, uz Nade`du ^a~inovi~� jer su dana{nji lektoriimali razmjerno malo inter-vencija da bi taj prijevodprilagodili sada{njem hr-vatskome standardu) samonaslijedilo ~itav niz nespo-razuma vezanih uz Reicha.Komedija zabuna u povoduReicha time nije bila goto-va, jer je jedanaest godinanakon prvoga izdanja knji-ge (krajem 1983. godine)jedan tada razmjerno mladibeogradski filozof koji sezvao, i jo{ uvijek se zove,Zoran \in|i} (samo vi{enije niti mlad, niti filozof)napisao veoma neprijatantekst u kojem je napao pri-re|iva~a (to jest mene) za»komunisti~ko manipulira-nje Reichom protiv slobo-darskog duha srpskog naro-da«. S obrazlo`enjem da jeprevedena verzija iz 1932, ane popravljena verzija izpedesetih godina u kojoj je� kako sam i tada, i ovogaputa napisao u predgovoru� Reich svoju izvornu o{-tricu uperenu na Hitlerabio okrenuo prema Stalji-nu. Meni se je, i onda i da-nas, ~inilo da to ne bi biodobar potez zato {to, pomojem sudu, Staljinov re-`im nije po~ivao na onom
tipu masovnosti koji je ka-rakteristi~an za Hitlera.Nacionalsocijalizam je biou punom smislu rije~i tota-litarni poredak, dok je Sta-ljinov re`im bio mnogo pri-je vrst diktature autoritar-noga tipa s partijskim po-
sredovanjem. Jednostavno,razlika je ona koju je geni-jalno formulirala pred ~etr-deset godina HannahArendt: dok se u diktaturiljudi boje diktatora, u tota-litarnom poretku oni � {toje mnogo gore � ljubevo|u. I to je, da se sadavratimo na Reicha, ne{to{to bi se kod njega pojavilokao pitanje biologijskeosnove opstanka. Kada sebojite, mobilizirate obram-bene mehanizme. Kad seljubite, oni su vam prepre-ka.
(Ne)suvisle i (ne)va`neknjige
Reichova knjiga je, ina-~e, jedna od onih knjiga zakoje vrijedi napomena �koju je jo{ davno formuli-rao Goethe u razgovoru sAckermannom � da seknjige koje treba ~itati dije-le na dvije vrste: one kojesu dobre i one koje su zna-~ajne. Rijetko se to podu-dara. Reichova knjiga nijedobra, ali je zna~ajna. Da-pa~e, u mnogo ~emu je pri-mitivna, prosta knjiga; jed-nostavna, gruba knjiga ukojoj on, naprosto, sjeki-rom lupa po pojmovima.To je, zapravo, pro{ireniletak, kako je to sâm Reichkasnije rekao. Ali u njojima ~itav niz ingenioznih
zapa`anja, ali i glupih, do-gmatskih frazetina u koje jeReich tada vjerovao.
Reich je, ina~e, ~ovjekkoji je vjerojatno ili gotovosigurno poludio, barem za-dnjih petnaestak godinasvojega `ivota. U tom se jerazdoblju `ivota bio baviotzv. »orgonskom« energi-jom. Imao je ideju da seprilikom seksualnog ~inaosloba|aju specifi~ne ener-getske korpuskule, koje jezvao orgonima, smatrao jeda mogu lije~iti rak, itd.Naravno da su ga puritan-ski Amerikanci osudilizbog reme}enja javnogamorala, i Reich je umro utrenutku kada je bio su|en,osu|ivan i proganjan. Na-pisao je ~itav niz raznih ne-suvislih, i nekoliko veomasuvislih knjiga, pri ~emusu, po mojem sudu, uglav-nom nesuvisle va`ne, a su-visle neva`ne. Ipak, dogo-dilo se da njega danas vi{enigdje nema. Autori kao{to su Fromm i Marcusekoji su, djelomice, paraziti-rali na njemu, smatrali suda je dovoljno da ga u svo-jim glavnim socijalno-psi-hologijskim knjigama spo-menu u po jednoj fusnoti.Ali to je ~ovjek koji je obja-vio knjigu kao reakciju naHitlerov dolazak na vlast(tiskanu u Kopenhagenu,dakle ve} u emigraciji) ma-nje od 110 dana po dolaskuHitlera na vlast.
Masa kao postmoderni fe-nomen
Me|utim, ono zbog ~egase knjiga ~ini va`nom zanekoga tko se nije posebicebavio psihologijom, nije to-liko pitanje psihologijemase ili masovne psihologi-je, koliko mase kao pojave.Utoliko sam bio malo zate-~en vidjev{i da je naslovove tribine Masovna psiholo-gija ju~er i danas, kao da su-tra to vi{e, eto, ne}e bitiproblem. To je, dakako,nekriti~ki optimizam, alineka bude organizatoru.Ako mo`da masovna psiho-logija i ne}e biti problemsutra{njice, masa }e to sva-kako biti. Sa stajali{ta mo-ralne i politi~ke filozofijemasa je bitno postmodernifenomen. Ne u smislu em-fati~kih, rasplinutih teorijakoje se tako zovu, nego usmislu ne~ega {to kronolo-gijski dolazi nakon moder-ne i remeti njezine temelj-ne moralne i politi~ke pret-postavke.
Politi~ka moderna se,pojednostavljeno, svodi naono {to zovemo liberalnomdemokracijom. Intervencija
zarez I/5, 16. travnja 1���. 21
Doga|anje mase
Okvir za masu
Po~etkom ove godine objav-ljen je hrvatski prijevodknjige Wilhelma Reicha
Masovna psihologija fa{izma uizdanju Naklade Jesenski i Turk iHrvatskog sociolo{kog dru{tva, a 25.o`ujka 1999. godine u Novinarskomdomu u Zagrebu odr`ana je, tim po-vodom, tribina pod naslovom O ma-sovnoj psihologiji ju~er i danas, uorganizaciji Hrvatske udruge zadru{tvene i humanisti~ke znanosti.Pored @arka Puhovskog, autorapredgovora i uz Nade`du ^a~inovi~prevoditelja knjige, na tribini su su-djelovali Ivan [iber i Gvozden Flego.Voditelj tribine bio je Ivan Padjen.
Kao {to se moglo ~uti na tribiniinformacija je � i to upravo tiska-na, novinska � (bila) jedno odva`nih sredstava omasovljenja. Jerkoliko god informira, svaka infor-macija istovremeno i manipulira,koliko god nudila sliku ona nudi iokvir koji nikada nije neutralan. Iupravo je taj okvir mnogo va`niji odonog {to se u njemu nudi � okvirshematizira, stereotipizira, omasov-ljuje. Na`alost nije mogu} ekran bezokvira, ali je mogu} pluralitet razli-~itih ekrana i razli~itih okvira. Je lito mno{tvo »ekrana« u kojima `ivi-mo dovoljan razlog za optimizam ilije pak razlog za jo{ ve}i pesimizam,ostaje otvoreno pitanje. Zarez donosiizlaganja trojice sudionika na tribinite dijelove rasprave. Nadamo se,ipak, da je ovaj okvir za razmi{lja-nje o masi dovoljno uo~ljiv, ali i do-voljno propusan da bi pored njega~itatelji sami na{li odgovore naotvorena pitanja.
O K V I RO K V I R Z AZ A M A S UM A S U
nastavak na sljede}oj stranici +
Wilhelm Reich
masovnosti u liberalnu de-mokraciju sastoji se u tomuda ukida narod, ili bolje re-~eno puk, kao demos. Nadjelu je, dakle, veoma ele-gantna situacija u kojoj sevlast formalno predaje na-rodu ili puku koji ne posto-ji, predaje se vlast prazno-me mjestu politi~kog auto-riteta. Po liberalno-demo-kratskoj tradiciji narod ilipuk bi imao biti zajedni-com razumnih osoba (cito-yena ili dr`avljana) koje suu stanju mimo svojih osob-nih pretpostavki, uklju~u-ju}i i egzistencijske, suvislomisliti o zajedni-ci. Masa koja sepojavljuje nakonmoderne nastajeu situaciji u kojojse amalgamirajuindividue. Sâmamasa postaje in-dividuom, kojase, naizgled, vi{ene mo`e dalje di-jeliti.
Terornormalnosti
Motivi su ra-zli~iti, ali sa staja-li{ta politi~ke teo-rije oni su, mo`daprvi put jasnoformulirani �kao da autor ve}naslu}uje na{evrijeme � kodTocquevilla ujednom poglavlju o Demo-kraciji u Americi gdje ka`edoslovce ovako: »Kako seizdvajanja iz okoline bojevi{e od zablude, oni se pri-dru`uju gomili premda nemisle kao ona«. Kod masese, naime, radi o mo`danajopasnijem konceptu su-vremene socijalne znanosti,a pogotovo medicine � onormalnosti. Ljudi pristajuna {to{ta da ne bi bili razu-mljeni kao osobe izdvoje-noga pona{anja, da ne biostali izolirani. Uvijek meiznova doslovce prepla{i to{to u ud`benicima psiholo-gije i psihijatrije nalazitere~enicu koja ka`e: normal-nost nije ni{ta drugo negostatisti~ka ~injenica pona-{anja ve}ine, jedan po defi-niciji dakle amoralni, neka-tegorijalni, prazni konceptkoji odlu~uje o ljudskim `i-votima. Taj u`asni strah dase ne bude nenormalan, dase ne str{i, te`nja za inte-gracijom umjesto izolaci-jom, jest ono {to u racional-nome smislu navodi ljudena masovno pona{anje.Zato }e oni sutra � a mase}e nedvojbeno biti i sutra� jednako tako masovnozastupati stavove suprot-stavljene dana{njima. Ju~ersu tvrdili da su usta{e, da-nas su za SDP. To je tippona{anja koji funkcionirapo istome obrascu koji jesamo formalno, a nikad sa-dr`ajno odre|en.
Je`evi i ljudiSchopenhauer je na jed-
nome mjestu rekao da lju-di, na`alost, ne mogu funk-cionirati kao je`evi � a bio
je poznati neljubitelj ljudi.Je`evi se skupe kada im jehladno, ali ih bodlje prije~eda do|u odve} blizu jednidrugima. Ljudi na`alostnemaju bodlji, i malo sespljo{te kada se skupe, de-formiraju se pod pritiskom,u doslovnome smislu rije~i.Taj odnos koji je posljedica~itavog niza psihologijski, idruk~ije obja{njivih straho-va i rana, mo`e imati raznekaraktere uklju~uju}i indi-vidualno i kolektivno narci-sti~ki. Mo`da to najboljepokazuje vic iz jednogadavnog ameri~kog filma ukojemu malo dijete koje seje izgubilo u zabavnomeparku, dolazi do prvog po-licajca i ka`e: »Molim vas,jeste li vidjeli jednu bakubez mene?«. Taj tip per-cepcije � ne samo da ja nemogu bez drugih, nego nidrugi ne mogu bez mene� jest ono {to je argumen-tacija kojom ljudi pristajuna masovno pona{anje, nesamo na nogometnoj uta-kmici.
Potpuno je, naravno,izvitoperena ona slika kojasmatra da je masovno po-na{anje ne{to {to ~ine BadBlue Boys-i, a ne ono {to~ini Canjuga. Obrnuto je,barem jednim dijelom, jerje Canjuga u biti masovna,to~nije medijski umasovlje-na, pojava. U tome pogledumasovnost postoji i na Filo-zofskom fakultetu (prete`-
no me|u nastavnicima, zasada), ni{ta manje negome|u Bad Blue Boys-ima,mada nastavnici uglavnomnemaju hrabrosti razbijatistolice. Prinuda na konfor-mnost ukida, naime, samsubjekt i dovodi do toga damodel demokracije u koje-mu po pretpostavci imavladati narod ili puk ostajebez vladara. Netko moravladati u ime naroda ilipuka, jer on kao zajednicaracionalnih bi}a, dr`avlja-na, nije mogu}. Konceptkarizmati~nosti, koji je ma-lo~as spomenut, ve} jeodavno i za postmodernumjerodavno preveden kaotelegeni~nost.
Demokracija u masovnomdru{tvu
Ovakva sustavna reduk-cija dovodi na svjetlo dananemogu}nost demokracijeu masovnome dru{tvu.
Imamo sre}u ili nesre}u(ne vjerujem da je to bilanakana organizatora) da seova tribina odr`ava to~nona sedamdesetu godi{njicuvelikog datuma iz povijestimasovnosti. Na dana{njidan, 25. o`ujka 1929. godi-ne, Mussolini je u velikomegovoru u Firenzi rekao: do-bili smo 90% glasova na iz-borima. Odonda nadalje suse vladari po~eli utrkivatitko }e dobiti preko 90% �zadnji rekord koji ja znambio je 99,98%, a dobio ga jeEnver Hoxha u listopadu1976. godine. Istovremeno
na{ odgovor je iracionalan.Iako nemamo dokaza, zna-mo da tu ne{to nije u redu,da 90% podr{ke bilo komuili ~emu nije korektan re-zultat. Ono {to nije u redujest da, zapravo, nema vi{eve}ine i manjine bez kojihnema ni liberalne demokra-cije. U masi nema ve}ine imanjine jer }e manjina biti,doslovce, prega`ena �stampedo je na~in rje{avanjaunutra{njih protuslovlja umasi. Politi~ki se `ivot ra-spli}e u jednozna~nosti. Bi-tan je problem suvremenihpoliti~kih sustava u tomu{to demokracija ne mo`efunkcionirati u masovnimuvjetima.
Drugi tip problema kojise pojavljuje s masom jestmoralno-filozofijski, eti~ki.Masa je situacija u kojoj seukida odgovornost. Odno-sno, Freudovim formulaci-jama, ukida se distinkcija
ega i super-ega.Svi smo jedno,nitko nije od-govoran, a,ipak, djeluje-mo. To nijeona ne-odgo-vornost djelo-vanja, koju kodnas zastupajune sasvim ne-va`ni ~imbeni-ci. Tko ne vje-ruje, neka po-gleda pred go-dinu dana pre-vedenu suvre-menu ameri~-ku, katoli~kuenciklopediju ukojoj nema ter-mina odgovor-nost, ali postojisintagma odgo-vorno roditelj-stvo. Kad na|e-te odgovorno ro-diteljstvo, pi{e:»vidi kontracep-cija«. Taj tip»odgovornosti«mogu} je, kakobi Reich rekao,iz »impoten-tnog koncep-ta«, ali masadaje, nasuprottomu, osje}ajpotentnosti,djelotvornostibez odgovor-
nosti. Masa nas sve, zapra-vo, ~ini osobama s imunite-tom. ^ak i sad kad imajukamere kao na Dinamo-Gra|anski-Croatia stadio-
nu, opet ne mogu zapravoposti}i ni zakonsku, a ka-moli neku drugu vrstu od-govornosti.
Budu}nost masovnepsihologije
U tom pogledu je pro-blem, koji se odista jasnopokazuje, prihva}anje ma-sovnoga funkcioniranja kaoneupitnoga. Iz toga su stvo-reni uvjeti za nekakvo kva-zi-antropologijsko, kvazi-medicinsko, kvazi-pedago-gijsko, kvazi-biologijskofunkcioniranje, kao da su~itave nacije jedno bi}e.Nacija je idealni objekt zamasu zato {to nije formalnoodre|ena. Dr`ava ima gra-nice ili ustav, dru{tvo imasvoje interese i zasade, anacija je ne{to {to nitko nemo`e precizno odrediti.Zato je masovna egzisten-cija nacije suvremeni pro-blem. Zato }ete i ju~er i da-nas ~uti, od Clintona doprodava~ica s placa, stajali-{ta tipa: »bilo je vrijeme daSrbija dobije ono {to je za-slu`ila«; »oni su to radili1991, pa su sa zaka{nje-njem dobili kaznu sada,1999.« Kao da je Srbijaneko bi}e koje je grije{ilo� a da je srbijanska ili ju-goslavenska dr`ava u naj-manju ruku grije{ila uop}enije sporno � koje }emosad malo ja~e istu}i po pr-stima da ga nau~imo pame-ti, kao da se tu ne radi omilijunima individualnihegzistencija. Kao da je, na-dalje, dr`ave, nacije, zajed-nice mogu}e tretirati kaoentitete koji su izvorni mo-ralno-politi~ki subjekti, ilise, pak, zajednice sastoje odistovrsnih, omasovljenihkvazi-individua kod kojihje svejedno koju od nerazli-kovanih pojedina~nih egzi-stencija dosi`e kazna. Tajje fantazam jednoga bi}a(ili bitne jedinstvenostibi}a pripadnih omasovlje-noj naciji) odista dalekose`-no prihva}en u politi~kimanalizama, no ma kolikopojedinci bili omasovljeni ipritom neodgovorni, suo-~eni s kaznom, boli i gubit-kom vra}aju se u individu-alnost, pa je ~itav smisaokolektivnoga ka`njavanjanaprosto moralno proma-{en � oni koji to zastupajubrkaju moralnu filozofiju idnevnu (me|unarodnu)politiku.
Zato sve ovo o ~emu jerije~ ostaje, po mojemsudu, okrenutim ba{ premasutra i dovodi u sumnjusmislenost temeljnih mo-dernih kako filozofijsko-po-liti~kih tako i moralno-filo-zofijskih kategorija. ^inimi se da ~ak i ovako naivanpristup kakav je Reichovima potencijal koji }e bitisastavnim dijelom diskusijejo{ u godinama i desetlje}i-ma pred nama. Z
22 zarez I/5, 16. travnja 1���.
+ nastavak s prethodne stranice
Prinuda nakonformnostukida, naime,sam subjektMasa je situacijau kojoj se ukidaodgovornost
Sa stajali{tamoralne ipoliti~kefilozofije masaje bitnopostmodernifenomen
O K V I RO K V I R Z AZ A M A S UM A S U
600. godina Kosovske bitke, Gazimestan, 1989.
zarez I/5, 16. travnja 1���. 23
Iz konteksta preina-~ene psihoanalizeReich postavlja pita-nje koji to psihi~kiproces navodi ljudeda djeluju protiv vla-stitih interesa
Gvozden Flego
Ovu Reichovu studijusmatram uvelike pri-godnom: ona je prva
studija o psihi~koj genezi io psihi~kim temeljima na-cizma, no autor je pi{e naizrazito marksisti~ko-akti-visti~ki na~in, rabe}i pojed-nostavljene pa i vulgarnenazore o klasnoj borbi, di-jalekti~kom materijalizmu,ideologiji. Kakvu teorijskusvrhu mo`e danas ispunjatita prigodna knjiga?
Ovo Reichovo djelosmatram i danas inspirativ-nim u barem dva podru~ja:u retematiziranju masovnepsihologije kao i u podru~-ju Reichovih inovacijaunutar psihoanalize, smnogim i dalekose`nimposljedicama.
MasaMasovna psihologija je,
ukratko, zbirni naziv zaspecifi~ne psihi~ke odnoseu grupi. Tako npr. Le Boni McDougal gomilu ili gru-pu smatraju privremenomljudskom tvorevinom u ko-joj pojedinci gube svoje in-dividualne karakteristike ipostaju smanjeno ura~un-ljivi. Za ilustraciju masedanas mo`e poslu`iti stra-stveno pona{anje nogomet-nih navija~a: u svakodnev-nom `ivotu discipliniranigra|ani, zahva}eni masov-nim raspolo`enjem, posta-ju dijelom »razularene ru-lje« koja, na stadionu iliizvan njega, na razli~ite na-~ine »remeti javni red imir«. Gotovo nikome odnjih ne pada ni na kraj pa-meti da takve radnje obav-lja pojedina~no.
Sigmund Freud redefi-nira grupu u masu (usp.»Masovna psihologija i ana-liza Ja«, u: Budu}nost jedneiluzije).
(1) Masa nije privreme-na tvorevina ve} paradi-gmatski konglomerat viso-kih civilizacija: crkva i voj-ska su organizacije koje parexcellence po~ivaju na ma-sovnoj psihologiji, a nalazese u (gotovo) svakoj visokojkulturi.
(2) Vo|a (Führer) jemobilizator i tvorac masete uvelike jamac njezine
ispravne usmjerenosti. Sobzirom na libidinoznuvezu i zaljubljenost sljed-benika u vo|u, vo|a posta-je uzor s kojim se sljedbe-nici psihi~ki poistovje}uju.
(3) Stoga masovnopsi-hologijski konglomerat nepo~iva na prosudbama, da-kle racionalnim odlukama,ve} na afektivnoj mobiliza-ciji. Kao svaka druga zalju-bljenost tako i ova favorizi-ra afektivne, a inhibira ra-cionalne procese.
Preina~ena psihoanalizaOd gotovo po~etka svog
djelovanja asistent Reichnastoji �ispraviti� profesora
Freuda, no radikalizira-njem dobivene inovacijeuvelike prelaze okvire samepsihoanalize.
Reich se ponajprije pro-tivi Freudovom nagon-skom dualizmu, tvrde}i dasu »nagoni smrti« u biti de-generirana i nezadovoljenaseksualnost.
Reich se protivi i »mo-nosimptomskoj analizi« jerje otkrio da psihi~ki sim-ptom djeluje na cijeli orga-nizam, i psihi~ki kao i so-matski, tako {to »oklopljujekarakter«, a to zahtijevacjelovitu terapiju, analizu
karaktera ({to Reich razra-|uje u Analizi karaktera).
I kona~no, Reich redefi-nira frojdovski »utjecajokoline« na psihi~ki `ivot
pojedinca kao utjecaj dru{-tva. Tu misao nalazimo innuce ve} u posljednjem po-glavlju Funkcije orgazma(mislim na prvo izdanje teknjige, objavljene u Be~u1927. g.). Iz te teze slijedebarem dvije konzekvencije.Prvo, da dubinska psiholo-gija, otkrivaju}i potisnuto iono ne vi{e svjesno, u bitibarata dru{tvenim sadr`aji-ma. I drugo, da su psihi~ketegobe ljudi ponajvi{euzrokovane dru{tvenimprocesima te da su antago-nisti~ki (Reich naj~e{}eka`e klasni) odnosi psihi~kipatogeni.
Iz konteksta tako prei-na~ene psihoanalize Reichmo`e postaviti pitanje otome kako je fa{izam posta-o mogu} te koji to psihi~kiprocesi navode ljude dadjeluju protiv vlastitih in-teresa. Za{to npr. gladni nekradu? za{to se ugnjetenine bune?
Reich ukazuje na psihi~-ke procese kojim ih dru{-tvo prilago|uje svojim po-trebama tako da ljudi ni ne
opa`aju da su gladni, odno-sno ugnjeteni.
Kolektivni narcisizamBrojni Reichovi primje-
ri nacisti~kih postupakapokazuju kako rigidni sek-sualni moral i s njime po-vezano seksualno suzdr`a-vanje rezultiraju sugestibil-no{}u, odnosno podlo`no-{}u vo|i. Na taj na~in pod-lo`nim sljedbenicima vo|aobjavljuje opasnost odunutra{njeg neprijatelja iinducira mr`nju premanjemu kao i potrebu da gase ukloni radi vlastite si-gurnosti. Kako je neprija-telj prvenstveno pripadnikdruge rase, proces elimina-cije odvija se u ime pobu-|enog osje}aja rasne ~isto}e,temeljem kojeg pripadnicidrugih rasa postaju stranciu do ju~er vlastitoj dr`avi,a na{i doju~era{nji drugo-rasni susjedi � na{i nepri-jatelji. Istim postupkomFührer pobu|uje osje}aj su-periornosti svoje rase naddrugima i tako proizvodikolektivni narcisizam: Nije-mac je nat~ovjek i time pri-
rodno (biologijski, daklenu`no) gospodar drugih.
Bez obzira {to svaki nar-cis potrebuje okolinu damu se divi, svaki je kolek-tivni narcisizam elementar-no isklju~iv. On postaje po-guban kada ga se zlorabikao osnovu neke politike,bez obzira na to da li je ra-sni, nacionalni ili vjerski: sjedne strane on tvori apri-ornu i neizbrisivu nejedna-kost, a s druge homogenosti jednost: jedna � njema~-ka � du{a treba da prebivau milijunima tijela.
Taj se cilj, prema Rei-chovim opisima, posti`emoralnim susprezanjemseksualnog zadovoljavanja,ali i monumentalnom li-kovnom samoprezentaci-jom re`ima. Monumental-na likovnost istovremenoponi`ava i zastra{uje usa-mljenog pojedinca, ali ga isokoli i uzdi`e kao ~lanagermanske rase, a naro~itokao ~lana nacionalsocijali-sti~ke partije. Inducira-njem arhajskih strasti pre-ma krvi i tlu kao odredba-
ma rase, odnosno gubljenjeindividualnosti u masi ne-posredna su postignu}amasovne psihologije.
Masa je i u Reichovojobradi zadr`ala neke froj-dovske karakteristike: vo|ai njegova ideologija postajujoj izvorom, a afektivnamobilizacija na~in okuplja-nja i odr`anja na okupu.
No psihodinami~ki gle-dano, obnovljeno arhai~nokao duboka psihi~ka regre-sija ne mo`e biti stalno, da-kle dugotrajno; karizmavo|e je potro{iva jednakokao i njome generiranaafektivna mobilizacija teeliminacija spoznaje i rasu-|ivanja; i kona~no, masov-nopsihologijska monolit-nost, odnosno re-etabliranatradicionalna zajednica upluralisti~kom industrijali-ziranom dru{tvu i me|uindividualiziranim pojedin-cima ne mo`e opstati jedi-no na psihi~koj mobilizacijistanovni{tva pa re`im �da bi ih odr`ao � morapribje}i nasilju.
Stoga je masovna psiho-logija fa{izma, ma kolikopovremeno i privremenobila uspje{nom, politi~kautvara.
Ona se odigrava u vrije-me raspada tradicionalnezajednice, odnosno primatadru{tva i udru`ivanja, o~emu nedvojbeno svjedo~edjela Tönniesa, Maxa We-bera, Plessnera.
Decentriranost dru{tvaTek {to je povijesno us-
postavljena, i nacionalnadr`ava po~ela se raspadatina svoje dijelove pa je mo-gu}e pokazati da posve ~i-sta dr`ava-nacija nikadanije ni postojala.
U modernim dr`avamase pokazuje da se i »narod«rasto~io na politi~ke parti-je, socijalne slojeve, intere-sne grupacije.
Sve su dru{tvene silnicena taj na~in umno`ene i re-lativirane � u oba smislate rije~i: one bivaju me|u-sobno ovisne, a time i ne-apsolutne.
Dru{tveni i politi~ki `i-vot postao je nepovratnodecentriran, odnosno mul-ticentriran. Masovna je psi-hilogija anakronizam kojipo~iva na uvjerenju da sepluralnost mo`e ukinuti, ajedinstvo nametnuti; da jeteror na~in na koji se ljudimogu dr`ati na okupu i bitinatjerani da funkcioniraju;da su me|uljudski odnosimogu}i u uvjetima straha,a politika u uvjetima tero-ra; da teror mo`e nadomje-stiti politiku.
Uz ova implicirana upo-zorenja i sam Reich ukazu-je na katastrofalne posljedi-ce masovne psihologije zaljudsku supstanciju: neu-rotski strah postaje neizbri-sivo pa i neprevladivo ljud-sko iskustvo. Z
Induciranjemr`nje
Reichovu knjigusmatrami danasinspirativnom
O K V I RO K V I R Z AZ A M A S UM A S U
Neuse slowenische Kunst: Dan mladosti, 1986.
� Ivan Padjen: Teza kolege Flege je,manje-vi{e, bila ova: masovna psiholo-gija se sastoji u apelu na arhai~no uljudskoj svijesti i s racionalizacijomdru{tva mogu}nost apela na to arhai~-no se smanjuje i mo`e se odr`avatisamo terorom. Teza kolege Puhov-skog imala je akcent na ne~em dru-gom: da je masovno dru{tvo ne{topostmoderno. Postavlja se pitanje ko-liko zajednice treba za postojanje dr-`ave i u ~emu ta zajednica mo`e bitiutemeljena? Kakve to veze ima s pro-blemom masovnog dru{tva? Drugo,koja je uloga medija? Tre}e, koja jefunkcija religije, posebno u svjetlu ~i-njenice � o kojoj govori ~lanak fran-cuskog histori~ara Charota nedavnopreveden iz L�histoire na III. programuHrvatskoga radija � porasta funda-mentalizma u svijetu.
� @arko Puhovski: Pridjev arhajskokoji rabi Gvozden, treba razumjeti ustriktno psihoanaliti~kome kontekstu.To nije kronologijski pristup. Jedno-stavno re~eno, pitanje je, po mojemusudu, sljede}e: je li masovnost pitanjezajednice ili dru{tva. I odgovor je zamene jednozna~an: to je pitanje dru{-tva (s kojim i zajednica naravno imaposla). Ono, prije svega, proizlazi izmasovne egzistencije.
(Post)moderna uloga masovnostiPred nekih petnaestak godina bio je
i na na{oj televiziji emitiran zgodanruski film o ~ovjeku koji se napio i oti-{ao u krivi avion, pa umjesto u Mo-skvu do{ao u Lenjingrad i onda na ae-rodromu dao adresu taksistu koji ga jedoveo u ku}u jednaku onoj kakvu imau Moskvi. Ista adresa, isti broj, isti kat,njegov klju~ otvara vrata, tamo na|ejednu djevojku i pri~a po~inje. Ono{to je realan problem � jer se djevoj-ke ne nalaze svaki ~as tek tako � jestda golem broj ljudi prebiva pod priti-skom identi~nih okvira egzistencije,koji je (na dugi rok) mnogo efikasniji imnogo djelotvorniji od hitlerovsko-goebbelsovskih i sli~nih promid`benihmasovnih repeticija. Kada se na|e usli~noj situaciji, velik broj ljudi reagirasli~no ili identi~no. Toga nije bilo dokse nije pojavio Fordov model T, doksvi nisu gledali iste gluposti na TV-u,dok svi nisu imali isti pritisak mode,dok svi nisu radili po zapovijedi auto-riteta koji ne mora biti striktno politi~-ki. Mnogo puta upotrebljavan u po-sljednjih trideset godina jest primjer smini-suknjom. Da je netko prije 1965.godine naredio `enama da dignu su-knju 15 centimetara iznad koljena,proglasili bi ga seksualnim manija-kom. Ali, ako je to moda, onda su seodjednom, po nekom difuznom tipuautoriteta, milijuni suknji digli iznadkoljena. Dakle, ljudi `ive s pritiscima,ne samo politi~kim, nego pod ~itavimnizom pritisaka razli~itih identifikacij-skih modela.
To se, po mojem sudu, doga|aupravo u situaciji nakon zavr{etka mo-derne. To vi{e nije stanje u kojemu jemogu}e realno o~ekivati da se politi~kiprocesi u formalno demokratskimuvjetima odvijaju tako da dan prije iz-bora, kad je tzv. predizborna {utnja,ljudi sjede kod ku}e, razmi{ljaju zakoga }e se odlu~iti, jer su zapravo ve}odavno odlu~ili. I to uglavnom iracio-nalno! Po nekim afektivnim, i raznimdrugim iracionalnim modelima. To jeono {to se meni ~ini problemom kojije dopustivo adresirati kao »postmo-derna uloga masovnosti« u odnosu napoliti~ku odnosno moralnu filozofiju.
� Gvozden Flego: Meni se ~ini daspomenuta postmoderna uloga po~i-nje u moderni, jer upravo tu epohukarakterizira tzv. masovna proizvod-nja. Roba i posebno njezina cijena na-prosto izjedna~uju pojedince kao po-tencijalne kupce. No da bi masovnaproizvodnja imala svoj razlog, morapostojati masovna potro{nja. Stoga jeuz masovnu proizvodnju roba neraski-divo vezana masovna proizvodnja no-vih potreba. Tako nastala masovnostdruga~ije je prirode i druga~ijih uzro-ka od onih koje analizira Reich ali uobje je na djelu gubitak osobnih ka-rakteristika.
Informacija � medij masovizacijeOsim spomenutim banalno tr`i{-
nim ~injenicama mo`emo se poslu`itii Mumfordovim analizama Gutenber-gove galaksije. Poznato je da je Guten-bergova galaksija promijenila svijetutoliko {to je {irila pismenost i omo-gu}ila masovno obrazovanje. No Gu-tenbergovova galaksija uistinu nastupas po~etkom {tampanja novina. Mum-ford upozorava da velik broj ljudi ~itaiste novine i u njima nalazi ne samoiste informacije, ve} zapravo interpre-tacije odre|enih doga|aja, prikazanekao doga|aji sami. Tako masovni me-dij uvelike proizvode ljude jednakih(ili vrlo sli~nih) stavova, omasovljujuintelektualni i kulturni `ivot. Omasov-ljuju upravo u smislu da su ljudi po-stali ne receptori neke informacijskesupstancije koju bi prera|ivali vlasti-tim refleksijama, ve} su ono pro~itanou novinama po~eli shva}ati kao ~inje-ni~no. Elektronski su mediji neuspo-redivo sugestivniji od tiskanih. Neg-dje sam pro~itao rezultate analizaelektronske prezentacije Zaljevskogarata po~etkom 1991. godine. Analizaotkriva da je bombardiranja Iraka pra-tilo vi{e desetaka milijuna CNN-ovihgledatelja. Ti gledatelji, izvan SAD-a,ljudi su koji znaju engleski jezik, ima-ju vremena za televiziju i zasigurno suutjecajni u svojim sredinama. Prate}ispomenute emisije oni su dobivali nesamo obavijesti � {to je i na koji na-~in pogo|eno i sru{eno � nego sukroz reporterov komentar dobivali irazloge ili gotovo jednozna~nu legiti-maciju za{to se to zbivalo na upravotaj na~in. Tu je »informaciju« relativ-
no malen broj ljudi uzimao s rezer-vom, a najve}i je broj gledatelja onim{to je na televiziji vidio i ~uo barataokao ~injenicom. Na taj na~in elektron-ska informacija postala je medij kojinas je omasovio, od individua pretvo-rio u partikule, u ~estice onoga tijestakoje netko drugi mijesi na gotovo fou-caultovski na~in.
� @arko Puhovski: Masa je izvornozna~ila, kao {to svi znaju � tijesto.Tijesto je ne{to {to je u fizikalnomesmislu plasti~no. Ne mo`ete se protivtijesta boriti. Jer je mekano � upast}ete u tijesto. Protiv mase se ne mo`eboriti na masovan na~in. Izlaz je u sa-moraspadanju mase, a to zna~i da seljudi vra}aju natrag k sebi. U svaki-da{njem jeziku imamo uzre~icu »do}ik sebi«. O~ito da u suvremenim dru{-tvima, u uvjetima globalizacije, veomamali broj ljudi mo`e »do}i k sebi«. I tajmodel dola`enja k sebi mo`e se zbivatimilijun puta s jednom osobom. Nemo`e se zbiti s milijun osoba simulta-no. ^ini mi se da vi{e smisla ima nekavrst »gerilske borbe« s masovno{}u.To zna~i da se pojedini sektori dru{-tva odmasovljuju. Ne vidim na~ina dase to globalno rije{i, jer globalno biopet u tom kontekstu moralo biti ma-sovno.
Strah od slobodeIma li to veze s obrazovanjem? Po
mojemu sudu nema. To ima veze snekim, ponavljam, predracionalnimvezama. To ima veze s obiteljskim di-namikama, s tipovima socijalizacije, stipom rasprodaje autoriteta u dru{tvu.Na koncu, u na{oj zemlji se jo{ uvijek,iako sada rje|e, za funkcionara rabitermin »rukovodilac«; onaj koji mekao dijete vodi za ruku. I o~ito velikbroj ljudi ima potrebu za tim da ihnetko vodi za ruku. Tako dugo dokpostoji takav strah od samostalnosti islobode, ne vidim kako bi borba pro-tiv mase imala nekih trajnijih izgleda.
Sloboda je naj~e{}e interpretiranakao {ansa. I kad se ~ovjek na|e u {ansi(recimo, u paraleli s nogometom)onda se ~esto spetlja, jer {ansa zna~ida sve ovisi o tomu {to }e sada napra-viti. To zna~i da je, nasuprot onome{to sam bio govorio o moralno-filozo-fijskome aspektu masovnosti, odgo-vornost isklju~ivo na meni. Ne trebabiti tako strog tip filozofa kao Kant dabi se vidjelo kako postoji veza izme|uslobode i odgovornosti. U trenutkukada sam slobodan imam odgovornostkao odnos i spram svoje savjesti ispram drugih koje priznajem kao au-toritete i spram neposrednih u~inaka.Nije problem shvatiti da sam odgovo-ran za ne{to {to ~inim, osim kod mo-ralnih idiota. Problem je shvatiti dasam odgovoran za ne{to {to sam ~inio.Taj tip pritiska odgovornosti intimnoje povezan sa slobodom. Erich Frommje to sa`eo zgodnim naslovom Bijeg odslobode. Sloboda je ne{to {to me ostav-lja zbilja samim. Kad sam u masiugodno se osje}am jer sam jedan od, jersmo svi zajedno u nekoj zadanoj situa-ciji, jer imamo zajedni~ke frustracije,zajedni~ke stereotipije, identifikacijeitd. I stoga se, gotovo beskona~no, raz-mrvljuje moja odgovornost, te se osje-}am dobro, jer se od mene ni{ta poje-dina~no niti posebno ne o~ekuje. Toje jedna strana problema.
Socijalizam i kraveDruga strana je u tomu {to se um
prakti~ki realizira kao autoritet. Dakle,
ako se govori sa stajali{ta teorijskoguma, onda se ka`e »to je tako«. Postojidobar primjer za to, Staljinov govor uKazanu. Nakon {to je Trocki ve} bioistjeran iz Sovjetskog Saveza, u Parizuje napisao tekst u kojemu je glavnateza bila ova: kako ruski komunistimogu tvrditi da grade socijalizamkada u Rusiji djeca umiru od gladi, jernema mlijeka. Staljin u svojem govoruka`e otprilike: drugovi, na{ biv{i drugTrocki toliko je glup da je pobrkao so-cijalizam s kravom muzarom; pa sviznamo da je socijalizam ne{to mnogovi{e. Dakle, socijalizam ne odgovarana pitanja koliko automobila, kolikomlijeka, koliko kvadratnih metara sta-na... On je ne{to postavljeno »nad«, nameta razini u odnosu na politi~ko, pri-vredno, dru{tveno djelovanje (nije, da-kle prakti~ke, nego teorij-ske naravi) i time nema od-govornosti, ali je, kao um-stveni autoritetet, mjeroda-van za praksu.
^itava percepcija klasi~-ne, pa i moderne politike ukojoj � kao {to kolega Fle-go s pravom ka`e � ve}po~inje ono {to sam nazvaopostmodernim, jest u bitnoracionalisti~koj pretpostav-
ci da bih, kada bi mi se omogu}ilo daslobodno govorim, sve ljude pridobiona svoju stranu, samo kada bih dobro,jasno, precizno i istinito govorio, jersvi bi morali ~uti � i uva`iti � mojeargumente. Danas znamo da to napro-sto u realnosti nije istina. A ba{ natomu po~iva ono {to nazivamo plurali-sti~kom demokracijom.
� Ivan [iber: Ja imam druga~ijuasocijaciju. Kako bi se danas osje}aoGoebbels, a kakve bi analize vr{io Re-ich? Na prvi pogled, Goebbels bi seosje}ao kao riba u vodi jer bi raspola-gao televizijom, {to zna~i maksimal-nom mogu}no{}u djelovanja. Reich bido krajnjih konzekvencija doveo svojuanalizu prirode eksploatacije, proi-zvodnog odnosa, i svega onoga {to susvojevrsni aksiomi marksisti~kog po-gleda na dru{tvena kretanja.
Disperziranost maseS druge pak strane, ~ini mi se da
niti Goebbels ne bi mogao u ovomvremenu uspje{no funkcionirati, kao{to ni Reich ne bi mogao izvla~iti svo-je zaklju~ke. Goebbels ne bi mogaofunkcionirati zato {to u ovom vreme-nu pojedinci imaju informacijski izbor� ako vam se ne svi|aju tri programaHTV-a mo`ete, pored OTV-a, na sa-telitu gledati {to god `elite. Ovo jeipak vrijeme disperzirane mase. Doga-|aju se slu~ajevi klasi~nog oblika ma-sovnog pona{anja (protesti na Trgubana Jela~i}a, Stojedinica, protestiradnika, neredi na stadionima i sl.) ali
Strah iUlomci iz diskusije o masovno
24 zarez I/5, 16. travnja 1���.
O~ito velik broj ljudi imapotrebu za tim da ihnetko vodi za ruku @ivimo u vremenu dru{tva
poku{ava nametati maAli mogu}nost izbora za
dru{tvene oblik
ipak danas je dominantna disperziranamasa gdje je svatko kao pojedinacpodlo`an utjecaju tog nesretnog TV-ekrana. Ovo ipak nije vrijeme onih za-o{trenih dru{tvenih kriza koje su do-minirale u razdoblju nakon Prvogasvjetskog rata.
Isto tako, danas vi{e nije problemho}e li djevojka ili `ena imati suknjuiznad ili ispod koljena. Ovo je vrijemekada vi{e nema tako masovnog diktatamode. Drugim rije~ima, danas je mo-derno nositi ono {to pojedincu odgo-vara.
Prema tome, za razliku od jedne za-tvorene socijalne zajednice interperso-nalne kontrole, mi `ivimo u vremenudru{tva u kojem se kontrola poku{avanametati masovnim medijima. Aliotvaranje, pru`anje alternativa, mo-
gu}nost izbora zapravo de-masoviziraju dru{tveneoblike pona{anja.
Je li mogu}e pojavljiva-nje novog führera u Nje-ma~koj? Ja sam ipak, naneki na~in optimist. Povi-jest je pokazala ograni~e-nost svih velikih ideja. Izadnja povijesna utopijakrahirala je prije jednogdesetlje}a. Pokazalo se da
Njema~ka i Japan privredom mnogolak{e ostvaruju svoje »imperijalisti~ke«ciljeve, nego tenkovima. Pokazalo seda funkcioniranje svijeta doslovce po-staje globalno. Mo`emo li se boritiprotiv manipulacija psihologijommase? Citirat }u staru, pomalo ve}otrcanu izreku Ralpha Dahrendorfa:za promjenu politi~kog sustava po-trebno je {est mjeseci; za promjenuekonomskog sustava {est godina; za iz-gradnju civilnog dru{tva � {ezdesetgodina. [to je tih {ezdeset godina kodDahrendorfa? To je Mojsijevih, biblij-skih ~etrdeset godina. Drugim rije~i-ma, u obe}anu zemlju mo`e do}i samoonaj tko nije ro|en kao rob. Za izgrad-nju i realizaciju civilnoga dru{tva tre-ba do}i nova generacija, neoptere}enapro{lo{}u.
� Ivan Padjen: Prije {est godina biosam na Simpoziju Strah i politika u Mi-mari, na kojem su sudionici dana{njetribine bili u istom sastavu, uz engle-skog politologa i socijalnog psihologaJohna Keana. Zanima me jesu li autoriod te tribine do danas promijenili svo-je shva}anje problemskog sklopa o ko-jem je danas bila rije~? Je li se ne{tomoglo nau~iti o masovnoj psihologijiiz hrvatske situacije u posljednjih {estgodina?
� Ivan [iber: Ja sam, ~ini mi se,prvi na ovim prostorima istra`ivao fe-nomen konformizma jo{ sedamdesetihgodina, zatim sam napravio kriti~kiprikaz istra`ivanja fenomena autori-tarnosti, a koncem osamdesetih obja-
vio sam kriti~ki prikaz istra`ivanja upodru~ju me|unacionalnih odnosa. Usvim tim tekstovima, na hipotetskojrazini, izveo sam jedinstven zaklju~ak:pod nekim drugim dru{tvenim pret-postavkama, prije svega situacijomkrize, 15% populacije na ovim prosto-rima, koji u sebi nosi negativan i is-klju~iv naboj prema drugima, bit }enositelji masovnog nacionalnog pokre-ta, zato {to u kriznim situacijama ma-sovni pokreti poprimaju ili oblik soci-jalnog ili oblik nacionalnog, a da je naovim prostorima mnogo razloga zapretpostavku da }e poprimiti oblikme|unacionalnih konfrontacija.
Referiraju}i 1989. godine u Slove-niji o svojim istra`ivanjima autoritar-nosti citirao sam N. Stanforda (jednogod autora poznate knjige Autoritarnali~nost) koji je napisao sljede}e: »1933.godine, mjesec dana nakon dolaskaHitlera na vlast, Horkheimer i surad-nici pobjegli su u inozemstvo. Naime,istra`uju}i politi~ke i socijalne stavoveNijemaca ustanovili su da se iza povr-{inske razine socijalnih stavova krijudublje strukture li~nosti koje }e dove-sti do toga da }e u slu~aju Hitlerovadolaska na vlast Nijemci nekriti~kiprihvatiti njegov autoritet«. Nakonmojeg izlaganja digao se slovenski psi-holog Vid Pe~jak i upitao: »Oprosti,zna~i li to da moramo spremati kofe-re?«
Zbivanja na ovim prostorima po-tvrdila su neke osnovne koncepte teproblematike anticipirane prije raspa-da biv{e Jugoslavije o kojoj smo govo-rili i 1993. godine a o kojoj govorimo idanas.
Shizoanaliza� Gvozden Flego: Na skupu Strah i
politika govorili smo o tome kako suljudsko djelovanje i/ili politi~ka djelat-nost mogu}i u okvirima straha i neiz-vjesnosti. ^ini mi se da kod nas krivu-lja neizvjesnosti i straha pada, ali neovisno o neposrednim ratnim opasno-stima, nego u vezi s pojavama koje sumo`da najbolje obradili svojevrsnisljedbenici Reicha, koautori GillesDeleuze i Félix Guattari. U Anti-Edi-pu oni su razvili koncepciju shizoana-lize.
Prema njihovim razmi{ljanjima ipaternalizam, kao sinonim za autorita-rizam, uzrokuje shizoidnu situaciju. Unjoj se individue cijepaju jer su rastr-gane izme|u paternalisti~kog govora ozbilji i neposrednog iskustva zbilje.Takva rastrganost ne rezultira samoo-svje{}ivanjem niti ne pobu|uje ljudena djelovanje jer se rastrgana bi}a uta-paju u neizvjesnost, koju prati intenzi-van osje}aj li{enosti budu}nosti.
Ako sloboda po~inje tamo gdje pre-staje nu`nost, valja imati na umu danu`nosti, u osnovi, mogu biti dvojake.Mogu biti objektivne ili vanjske, nai-me one koje nastaju izvan ~ovjeka. Alimogu biti i unutra{nje, subjektivne.Strahovi su, bilo realni bilo neurotski(koji se javljaju redovito kada je ~ovjeku panici, izme|u ostalog i u panici odbezizglednosti i bez budu}nosti), takvida velik dio (neurotski) ustra{enih nijeu stanju odlu~ivati o sebi. Oni pak sintenzivnim osje}ajem bez budu}no-sti, bilo da je rije~ o dru{tveno proi-zvo|enoj shizoidnosti ili pak o gotovoobjektivnoj bezizlaznosti, zapadaju ustanje apatije. Strahovi i apatija stanjasu unutra{nje nu`nosti, koje bismomogli nazvati i stanjem masovne re-gresije ili pak masovne psihologije. Utom smislu, ~ini mi se, postoji priklju-~ak na razmi{ljanja otpo~eta 1993. go-
dine. Na`alost su pretpostavke �premda u nekim aspektima intenzivni-je, a u drugima druga~ije � za takvurefleksiju i dalje na djelu.
� @arko Puhovski: U vrijeme kad setaj skup odr`avao brojni su vode}i za-greba~ki psihijatri davali intervjue ukojima su tvrdili da kod nas nije mo-gu}e da se razvije PTSD (ili »vijet-namski« sindrom), jer se na{i momcine bore u Vijetnamu, nego za svojedomove, za svoja »ognji{ta«. To je jo{uvijek bilo ono vrijeme u kojem je, ko-liko god bilo straha (da uzmem naslovrazgovora kao kontekst razgovora sa-moga), nada bila nevjerojatno velika.Danas ima mnogo manje i straha inade. Ljudi su postali racionalniji uoba smisla. Tada je jo{ vladao izvorni,moglo bi se re}i, monolitni stav u ko-jemu, leksi~ki govore}i, pridjevi igrajubitnu ulogu u odnosu na imenice. Bilaje bitna hrvatska televizija ili hrvatskabanka... i ~inilo se kao da pridjev jam~ikvalitetu (o hrvatskoj kulturi � da ine govorimo).
Predracionalnost identitetaParadoks u obratu koji se danas do-
ga|a � gdje ima manje nade i manjestraha � jest da su se tradicionalnevrijednosti stubokom promijenile, aidentitet nije naru{en. Dakle, identi-tet, samorazumijevanju nasuprot, nijepo~ivao na vrijednostima. Sjetite se le-gendarnih Krle`inih formulacija otomu kako se s jedne strane nalaze hr-vatska uljudba i prva hrvatska {tedio-nica, a s druge strane srpska artiljerija.Danas je jasno da je hrvatsko topni{-tvo ja~e od srpske artiljerije, ali i da susrpski romanopisci ili filma{i u osnovizna~ajniji od hrvatskih � o hrvatskimbankama bolje je i ne govoriti. Stvarse preokrenula, a opet je identitetostao nedirnut. Jer on je, kako bi rekaoReich, usidren u nesvjesnome, pred-moralnom, predracionalnom.
Zavr{no poglavlje Reichove knjige,koje se meni ~ini najva`nijim, dovodido teze da je najgore {to se ~ovjekumo`e dogoditi to da bude apoliti~an.A koji je ~ovjek nepoliti~an? Onaj kojije apsorbiran svojim vlastitim seksual-nim konfliktima. Dakle, opet se kori-jen problema vidi na predracionalnojrazini. Onaj tko je u tom, isklju~ivosvojem problemu, ili u tom »filmu«kako sad ka`u mla|e generacije, nemo`e se baviti zajednicom.
Razum i osje}ajiVe} nas i neurofiziologijska osnova
inteligencije navodi na to da se kaoklju~no ne postavlja pitanje na{ega mi-saonog kapaciteta, nego motivacije. Amotivacija nije ne{to racionalno. Moti-vacija mo`e biti zako~ena, mo`e bitina neki na~in izvitoperena, mo`e bitiposredovana preko objekta, itd. I zatoje, po mojem sudu � bez obzira nasve prigovore i Freudu i Reichu i osta-lima � psihoanaliza relevantna za ra{-~lambu dru{tvenih, politi~kih, moral-
nih djelovanja i njihovih vrednovanja.Jer je, pored svega ostaloga, pokazalada je ta � rekao bi poslije Lacan �histeri~na fiks-ideja racionalnosti ne-{to {to naprosto ne mo`e biti odr`ivo.Dakle, da ne mo`emo o ljudima i s lju-dima opravdano razgovarati pod pret-postavkom racionalnosti kao neupitnekomunikacijske ili neke druge osnove.To je ono {to danas znamo.
Prije pet-{est godina bio sam u spo-menutome razgovoru upozoravao nato kako se reagira na nacionalisti~kiautoritet, da se, naime, ne mo`e racio-nalnim argumentom osporavati re`imutemeljen u osje}aju. Jer protiv osje}a-ja argumenti ne pale. Mo`da pali, datako jednostavno ka`em, zafrkancija.Jedini lijek protiv autoriteta je sprd-nja. Umberto Eco je to zgodno poka-zao pri~om o smijehu (smijeh i grijehsu bili direktno povezani ba{ u njego-voj interpretaciji Aristotela). Smijeh� ako ni{ta drugo � uvijek relativirasvoj objekt. Nitko ne mo`e biti neu-pitni autoritet kada mu se smijemo.^im mu se smijemo, smijemo mu sekao i drugim objektima.
Ako se iracionalnome pristupa raci-onalno, nakana � ma koja bila �nu`no propada, jer je izgubljen kon-tekst razumijevanja i interpretacije, pai smjeranja za ispravno djelovanje.Ako se, recimo polazi od toga da jeMilo{evi} bitno politi~ki utemeljen uizbornim rezultatima te se narodu ilipuku Srbije `eli re}i: pa zar ne vidite{to se radi u va{e ime, do|ite k sebi,izbrojite do tri i recite je li dopustivoto {to se radi, primjerice, u okolini Sr-bice na Kosovu, do`ivjet }e se neu-spjeh. Jednako kao i kada se danas kodnas poku{ava re}i: nije u redu to {to seradilo u Pakra~koj poljani pred osamgodina. To je na~elno tip moralnog,racionalnog diskursa, koji se u zbiljinaprosto � kao da je gumen � odbijaod emocionalno utemeljene identifika-cijske sheme.
� Gvozden Flego: Postoje razli~iterazine racionalnosti pa dakle i razineargumenata kojima operiraju. U tomevidim jedan od razloga za{to optimi-sti~ki poiman konsenzus na razini po-liti~koga dijaloga nije mogu} onakokako je projiciran u razli~itim prosvje-titeljsko-progresisti~kim teorijama ko-munikacija i sporazumijevanja. I psi-hoanaliti~ko i psihijatrijsko iskustvokao uostalom i hjumovska intervencija(o tome kako je ~ovjek eminentno bi}estrasti) ukazuju da ~ovjek nikako nijesamo racionalno bi}e. Moment moti-vacije ~ini mi se va`nim jer u brojnimsituacijama na~in psihi~kog funkcioni-ranja naprosto nije pravocrtno racio-nalan u nekom calculskom smislu, ve}sadr`i mnogo emotivnih ili neracio-nalnih, pokatkad i iracionalnih mome-nata. Racionalna i afektivna kompo-nenta po~esto su neraskidivo ispreple-tene. Z
zarez I/5, 16. travnja 1���. 25
i nadaovnoj psihologiji ju~er i danas
Jedini lijek protivautoriteta jesprdnja
{tva u kojem se kontrola masovnim medijima.a zapravo demasovizirablike pona{anja
26 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Reichova knjigagovori o neracional-nosti mase u situacijikrize kada gola argu-mentacija prestajefunkcionirati
Ivan [iber
Rasprava o masovnojpsihologiji fa{izmatema je koja izaziva
odre|enu napetost, o njoj jeprili~no te{ko potpuno hlad-nokrvno govoriti. Isto tako,pitanje je treba li govoriti oknjizi i autoru ili treba govo-riti povodom knjige i autora.I naziv tribine na neki na~ingovori o tome da postoji mo-gu}nost odre|enih asocijaci-ja, aktualiziranja nekih idejakoje su napisane povodompovijesnog zbivanja prije{ezdeset i pet, {est godina.
Knjigu sam prvi put pro-~itao prije dvadeset pet godi-na. Bila je to ~itka knjigakoja u meni i nije izazvalaneku naro~itu znati`elju.Nakon dvadeset pet godinauhvatio sam sebe u ne~em{to mi se doga|alo ve} vi{eputa tijekom `ivota. Kada senakon dugog vremenskograzdoblja ponovno suo~ite snekom knjigom, do`ivljavateje na potpuno razli~it na~in.Prva bi asocijacija, naravno,mogla biti da je do`ivljaj teknjige razli~it jednostavnozato {to sukladno i naslovu`ivimo u situaciji koja bieventualno mogla podsjetitina neke o{troumne uvideWilhelma Reicha. Me|utim,ima jo{ ne{to � promijeniosam se i ja. Ne samo da jedo`ivljavam kroz drugustrukturu vlastita znanja (jersam se u me|uvremenu pro-mijenio, pone{to i pro~itao,pone{to iskusio), ve} su sepromijenili i mnogi pristupi,obja{njenja, terminologija.
Politi~ki aktivitetteorije
U svakom slu~aju, ono na{to bih htio skrenuti va{upozornost kao, iskreno se na-dam, budu}im ~itateljimatoga djela, jest da se radi oknjizi koja je, po svemu su-de}i, nastala doslovce u jed-nom dahu, u trenutku mak-simalnog emocionalnoguklju~enja Wilhelma Reichau povijesnu zbilju koju jeosjetio na vlastitoj ko`i. Zaovu je knjigu karakteristi~no(to je barem moj do`ivljaj)nevjerojatno jedinstvo teorij-skog mi{ljenja, politi~kogstava i politi~kog aktiviteta.Kada malo bolje promislim,jedini autor kod kojeg samtako ne{to zapazio bio je Le-njin. Me|utim, Lenjina smoipak svi prije do`ivljavali kaopoliti~kog aktivista i ideolo-ga, a ne toliko kao znanstve-nika. Wilhelma Reicha do-
`ivljavamo kao znanstveni-ka, ali njegova politi~ka ide-ja, njegov politi~ki aktivitetdoslovce je prisutan u svakojre~enici. Zbog toga, a vjero-jatno i zbog vremena � kojekod odgovornog ~ovjeka ({toWilhelm Reich jest) nije tr-pjelo politi~ki oportunizam,konformizam i nekriti~kuprilagodbu � druga~ije senije ni moglo. Wilhelm Re-ich je ~ovjek koji bez ostatka,beskompromisno u svakojtezi, pristupa analizi njema~-kog dru{tva toga vremena.U svemu tome on je, kao isvatko tko tako pristupa, jed-nostran. U nekim stvarimaon je i isklju~iv. Interesantnoje da je rad Wilhelma Reichau literaturi politi~ke psiholo-gije, koju ja koliko-tolikokontroliram, potpuno zane-maren. On se tu i tamo nala-zi kao usputna zabilje{ka o~ovjeku koji je prethodio re-cimo konceptu autoritarneli~nosti. Nisam primijetio dasu neke druge njegove idejeposebno analizirane.
Znanost zabranjena de-kretom
Sljede}a karakteristikanjegove knjige jest nagla{a-vanje problematike psiholo-gije op}enito, a prije svegapsihologije mase, {to je u ta-da{njoj � a usu|ujem sere}i i budu}oj � psihologijiop}enito, a pogotovo socijal-noj psihologiji (prije svega umarksisti~kim pristupima)bilo potpuno zanemareno.^esto se nagla{avalo da jeupravo psihologija Ahilovapeta marksizma. Socijalnapsihologija je jedina, kolikoje meni poznato, znanstvenadisciplina koja je dekretomzabranjena odlukom Politbi-roa CK SKPb uo~i Drugogasvjetskoga rata kao bur`oa-ska znanost ~ije spoznajeslu`e manipulaciji radni~-kom klasom. Za razliku odtog stava Reich je upravoskrenuo pozornost na ne{todrugo: da je problem, i toupravo komunisti~kog po-kreta, {to se previ{e uzdaje u
automatizam materijalnihsnaga, osnovne paradigmevulgarne jednostrane mar-ksisti~ke misli, a da potpunozanemaruje psihologiju, ne-svjesno, vrijednosni sustavkoji je duboko internaliziran
u ljudima neko-ga vremena, kojije � mi bismodanas rekli �svojevrsna blo-kiraju}a, limiti-raju}a snagaodre|enimdru{tvenim pro-mjenama. Reichukazuje da jeupravo fa{isti~kipokret Njema~-ke otkrio taj fe-nomen, i da jeto ne{to {to bikomunisti~kipokret moraou~iti od fa{ista� posvetiti pa-`nju psihologijimase.
Psihoanaliza i marksizamJo{ jedna teza koja se pro-
vla~i kroz cjelinu Reichoveknjige i njegove analize jestpoku{aj nala`enja interakcijepsihoanaliti~ke i marksisti~-ke teorije, u kojoj je opet Re-ich izrazito jednostran, krut,tako da njegova temeljna pa-radigma (koja se mo`e veo-ma lako prepoznati konkret-no, recimo, na ~etrdeset pe-toj stranici) izgleda otprilikeovako: kapitalizam (odnosnoprivatno vlasni{tvo) dovodido nu`nosti patrijarhata (od-nosno patrijarhalnog morala,odnosno monogamnog bra-ka), {to dovodi do seksualnepotisnutosti; to kod ljudi do-vodi do borbe protiv vlastiteseksualnosti i do nu`nosti data unutarnja frustracija nala-zi svoju kompenzaciju uiskazivanju prema van, naj-~e{}e u agresivnim oblicimapona{anja. Tu se, naravno,uvodi autoritet oca, uvode seone kategorije koje nagla{avai Fromm, koje kasnije ekspli-cira frankfurtska {kola, akoje su dovele do koncepcijeautoritarne strukture li~no-sti, do ~uvenog kapitalnogdjela Authoritarian Persona-lity. Tako|er je interesantnoda je Reich u svojim analiza-ma ukazao i na neke aspekteporodice koje, nakon pedese-
tak godina, neki autori uzi-maju kao temelj za tzv. an-tropolo{ko-kulturni pristupfenomenu autoritarnosti igovore upravo o tome kakopojedini tipovi odnosa u po-rodici � a ti odnosi su prijesvega odnos prema ocu i od-nos prema nasljedstvu �definiraju ~etiri klju~na mo-dela koji su temelj odre|enihdominantnih politi~kih ori-jentacija. U svakom slu~aju,jedan model koji je karakte-risti~an za srednju Europu,u koju i Hrvatska `eli da u|e� i gdje, usput re~eno, tiautori osamdesetih godinaHrvatsku i stavljaju, za razli-ku od Srbije koju stavljaju ujedan drugi model � jestmodel u kojem upravo auto-ritarna struktura li~nosti do-lazi do izra`aja. To su oneanalize koje poku{avaju na}iodgovor na pitanje o tomezbog ~ega niste imali antise-mitizma u fa{isti~kim pored-cima u Latinskoj Americi,Italiji i drugdje.
Asocijacije na suvreme-nost
U Reichovoj knjizi dolazido izra`aja � ne jednozna~-no izre~eno nego vi{e impli-cite � neracionalnost mase,neracionalnost ljudi obuhva-}enih jednom velikom ide-jom (koliko god ona bila de-struktivna), socijalnim po-kretom u situaciji krize kadagola argumentacija prestajefunkcionirati. Kada sam nai-{ao na to mjesto, moje prveasocijacije bile su � da ipakuvedemo i neku asocijacijuna suvremenost � otprilikeovakve: imate Hitlera i Go-ebbelsa onakve kakvi jesu(poznate scene iz dokumen-tarnih filmova) koji potpunouspaljeni govore o nad~ovje-ku, arijevcu, visokom, sna`-nom, plavom, lijepom mu{-karcu. Masa je zaslijepljena,ona ne vidi kontradikciju iz-me|u, objektivno re~eno �mada nikada nisam bio zain-teresiran za mu{ku ljepotu� karikature mu{ke ljepoteHitlera i Goebbelsa, i onogarijevskog plavog mladi}aovjekovje~enog na plakati-ma, u filmovima i statuama.Kada mi se nadala ta asocija-cija, sljede}a asocijacija bilaje: a {to se de{ava ovdje?Na{ po{tovani predsjednikgovori o oficirskoj djeci, dje-ci iz mje{ovitih brakova initko od dragih Hrvatica iHrvata ne reagira na ~injeni-cu da se radi o ~ovjeku kojije bio oficir, ~ija su djeca ofi-cirska djeca, ~iji su unucidjeca iz mje{ovita braka.Drugim rije~ima, vo|a ilionaj koji dolazi na ~elo mase,pripadnik pokreta, pripadnikzajednice samim tim je izu-zet od takvog oblika kriti~-kog preispitivanja. Nemoj-mo biti grubi samo premana{em predsjedniku, uzmi-mo recimo neke ljude izSDP-a koji danas govorekako je to stranka u kojojvi{e nema bolj{evika, u kojojvi{e nema komunjara, kakosu to novi ljudi koji nikadanisu bili u stranci, i to mrtvohladni govore ljudi koji su
~itav svoj radni vijek provelikao profesionalni funkciona-ri te odiozne strana~kestrukture. @elim naglasitikako je Reich s puno uvidaupravo u psihologiju mase, utu zaslijepljenost i nekriti~-nost, ukazao na jedan od ele-menata o kojima svatko tkose bavi odre|enim politi~-kim radom, koji `eli omaso-viti svoj politi~ki pokret,mora voditi ra~una.
Nadalje, interesantni sunjegovi uvidi � opet na lini-ji te zaslijepljenosti � odvjema razli~itim sferamapoliti~kog reagiranja, gdje jeopet bilo neposrednih asoci-jacija na Hrvatsku danas.Uzmimo, recimo, pokretanjeproblematike poba~aja. Svaistra`ivanja pokazuju da 70-80 % hrvatske javnosti zago-vara pro choice soluciju. Aopet svi na neki na~in polazi-mo sa stajali{ta da }e onajtko se bude zalagao za zabra-nu poba~aja izgubiti izbore.Reich je upravo na primjerunacisti~ke partije pokazaokako to nije to~no, i kako suupravo njema~ke `ene bileizrazito za slobodu izbora, uono isto vrijeme kada se go-vorilo o tome kako Njema~-koj trebaju njema~ke majkekoje }e ra|ati drage Nijem-ce, koji }e osigurati njema~-ku supremaciju.
»Opijum«, ideja i pokret
I napokon, interesantanje, pogotovo iz dana{njegiskustva ove na{e suvremeneHrvatske, njegov obra~un sreligijom. Tu nema nika-kvog koketiranja, ve} isklju-~ivo borbeni ateisti~ki stav.Religija je doslovce u njego-voj interpretaciji opijum zanarod {to vr{i cementiranjepatrijarhalne moralnosti kojaje pretpostavka odr`anja gra-|anskog, kapitalisti~kogdru{tva, dru{tva privatnogvlasni{tva. Sve u svemu,knjiga Wilhelma Reicha Ma-sovna psihologija fa{izma nesamo da nam daje uvid uzbivanja jednoga vremena,nego nam daje uvid i u na~inrazmi{ljanja jednoga vreme-na, u predanost ljudi jednojideji i jednom pokretu. Za-vr{it }u s tim da su prve `r-tve ~istki provedenih u naci-sti~koj Njema~koj, nakondolaska Hitlera na vlast, biliupravo sljedbenici ideje Wil-helma Reicha, i to prije sve-ga u podru~ju pedagogije.Mo`da nije poznato da sumnogi od njih, preko Austri-je, za vrijeme Drugoga svjet-skog rata na{li svoje uto~i{teu Zagrebu. Dopustite mi imalo osobnog iskustva: od1941. do 1944. godine svedotle dok Ana Maria Wolf,Njemica, protestantkinja,sljedbenica ideje WilhelmaReicha nije odvedena napredstavu Male Floramy u Ja-senovac, ja sam bio njezin{ti}enik. Z
Uvidi izaslijepljenosti
Wilhelm Reichbeskompro-misno u svakojtezi, pristupaanalizinjema~kogdru{tva togavremena. Usvemu tome onje, kao i svatkotko takopristupa,jednostran
O K V I RO K V I R Z AZ A M A S UM A S U
Zami{ljaji i predstavljanja pro-stornih intervencija naMaruli}evu trgu prenose se, me-|utim, tek rije~ima iflomasterom
Fedor Kritovac
Doga|aji i rasprave o rekonstrukcija-ma gradskog sredi{ta imaju svojemijene, uspone i padove. Rekon-
strukcije zagreba~ke zelene potkove, Maruli-}eva trga posebno, mogu se, kao i ina~e,staviti izme|u zareza.
Efemerno i trivijalnoNa Trgu kralja Tomislava osvanuli su,
kao i pro{le godine, prigodni kiosci. Iza ti-piziranih tr`ni~kih pultova, koji va{arskiuokviruju tipi~nu panoramsku vizuru Za-greba, priru~no je skladi{te i odlagali{te, apovremeno se prikradaju i automobili.Parkiranje je stalno i na drugim, za to ne-predvi|enim, mjestima isto~nog, ju`nog izapadnog dijela zelene potkove. Prigodomotvaranja izlo`be Hrvatski salon 1898-1998.u Umjetni~kom paviljonu, kota~i su zaora-li duboke brazde u omek{alo tlo pred ula-znim stubama. Ionako tu ima dosta mjestaza manevriranje, osobito otkako su otpilje-na parkovna stabla.
Na ovogodi{nju promociju novog ~aso-pisa za arhitekturu i urbanizam ORIS u ka-vani i restoranu Lenuci, neki nisu mogli ot-mjeno sti}i i oti}i, a da se vozilom nisusmjetili nedaleko � preko puta Lenucija,ispod zrinjeva~kih platana. Dispozicija ga-ra`e ve} je niz godina zapravo osnovna na-
mjena isto~nog dijela Ma`urani}eva trga.Na Maruli}evu trgu oko Hrvatskog dr`av-nog arhiva odavno se, prije gradili{nih ba-gera i kamiona, rovalo u tra`enju parkin-ga. Egzibicije, poput one kod HNK kad jeobjesni voza~ izvodio piruete po cvjetnja-ku i travnjaku, ipak su iznimka. Oko cvjet-ne rondele na nedalekom Rooseveltovutrgu dnevna je i ve~ernja standardna scenaskateboard poligona.
Mobilne zgode po zlosretnoj zelenoj pot-kovi kulturolo{ki su i urbanolo{ki paradi-gmati~ne. No, promatrane kao rubne, be-zna~ajne i otrcane jedva da jo{ mogu do-prijeti do gradskih rubrika i zaslu`iti ru-tinsku zabilje`bu komunalnog redara.Djeca na igrali{tima (uz bok zgradeHAZU, iza Kola), ili penzioneri presitansu, izgleda, urbani detalj, pa se na parkov-nom obzorju, prema slici i prilici, ukazujutek dame s pudlicama ili opu{tena mlade`na stubama uokrug spomenika Maruli}u.Ni svi spomenici po sredi{tu i parkovimanisu pod budnim okom: »manequin pisse«ili ti »Pi{ko« pojavio se nakon izbivanja na
svom starom mjestu na Sva~i}evu trgu,gotovo kao travanjska {ala.
Indiferentnost i ignorancija sada{njostiili prezauzetost povije{}u i budu}no{}u
zaklanjaju uvid u svakodnevicu. Zbilja sedobro ne vidi, niti je osobito zanimljiva.Ni iz fascikla, ni iz fokusiranih i fiksiranihperspektiva koje odre|uju pravce i okvirestrukovnih stajali{ta, upozorenja, rasprava,sva|a i polemika.
Otkako je glavna, ali ne i jedina, temavrednovanja preure|ivanja zagreba~kogsredi{ta postava spomenika Marku Maru-li}u i povreda parkovno-povijesne za{ti}e-nosti njegova trga i cijele zelene potkove,nad svekolikom raznoliko{}u ovog prosto-ra prevladava sku~eni tlocrtni zor uz ne-pomi~no o~i{te sredi{nje perspektive.Zgrada Hrvatskog dr`avnog arhiva i dvijefakultetske zgrade reducirane su tako naizlo`ak (maketu i fasade) u vitrini. O trgu itrgovima zbori se prema konvencijama isterotipima, kao na natje~ajnim sudovima,akademskim debatama, ekspertizama i is-pitima ili kao o aktima pisarnice ili pismo-hrane. Priznate ocjene i vrijednosti izve-denih gra|evina i ambijenta te slu`beni~kiparagrafi kao da dopu{taju uzmicanje odslo`enosti urbanog uvida. U takvim mjeri-lima sve osim izdvojenog predmeta postajejo{ vi{e marginalno, efemerno, trivijalno.
Pogledi sa straneNa zgradu, op}enito, ne samo de se
gleda, ve} se gleda i iz nje. U vrijeme kadsu se gradile javne zgrade na Maruli}evutrgu, bilo je normalno da boravi{ne pro-storije imaju i podrumske prozore. Izzgrade Arhiva ne kro~i se u razini razize-mlja, prizor se upija postupno. Na trgu,me|utim, nema mnogo balkona i lo|a. Zastambene zgrade, u pravilu bez prizemnih
lokala, pogotovo na morfolo{ki siroma{ni-joj zapadnoj strani, nije se ra~unalo s u`i-vanjem u blagotvornom zelenilu zapadnogperivoja. Zelenilo kao vrijednost stambeneparcele, inkorporirane u cjelinu trga, pri-hva}a se tek parcelacijom i izgradnjomisto~ne strane Ma`urani}eva trga.
Nije li, u vrijeme kad se ti trgovi zami-{ljaju i nazivlju zapadnim perivojem, takavnaziv prvenstveno planerska anticipacija,gotovo metafora, a ne cjelovita konceptu-alno-regulatorna osnovica? Tik do zapad-nog perivoja na Osnovi Milana Lenucija iz1906. ozna~en je Gradski majur, a dana{-nja je Vodnikova tada jo{ Poljski put. Polj-ski put imao je po svojoj naravi svojevrsnikontinuitet. Pje{a~ka kratica koja le`ernovijuga sjeverozapadno prema ulazu Arhivasvjedo~i o negda u`urbanom i gustomhodu prema Sveu~ili{noj knji`nici. Tajput (kako li ga nazvati nego poljskim?), ni-kada nije planerski i komunalno priznat.Pravokutno rje{enje bilo koje varijante po-stave Maruli}eva spomenika previdjet }e izatrti ovaj povijesni trag.
O perivojnom se zelenilu na Maruli}e-vu trgu pri~a neodre|eno i op}enito kao ozelenom parteru, travnjaku, tratini, cvjet-njaku, parkovnoj zelenoj povr{ini, pa i le-dini. Hortikulturnih, odnosno vrtno pej-sa`nih rje{enja bilo je, kako svjedo~e i sta-re fotografije i razglednice, svakojakih. Onjima jo{ nije bilo ni spomena. Pro|e li sekroz fasade, obi|e interijere i pogleda uunutra{njost svih javnih zgrada na trgu,na}i }e se sumorna unutra{nja dvori{ta.Ima li tu stabla � samoniklo je. Za lipu,javor, kesten ili berlinsku topolu ionako nebi bilo mjesta. Tema zelenog pacia u javnimgra|evinama osna`it }e arhitektonski i ur-banisti~ki tek pedesetih godina. U vrijemerje{enja, razgovora i odluka o izvedbamadonjogradskih perivoja, krajem pro{log ina po~etku ovog stolje}a, jo{ se ne primje-}uju poticaji knjige Camilla Sittea Der Sta-edtebau nach seinen kuenstlerischen Grundsaet-zen (1889). Sittea su zanimali i, dana{njimrje~nikom re~eno, ekolo{ki aspekti zelenilate je razlikovao »sanitarno« i »dekorativno«zelenilo, polemiziraju}i o ure|enju grado-va alejama i parkovima.
Ako se zelena potkova promatra kao pro-`etost prostorno-gradbenog osmi{ljenimzelenilom, njezino }e razumijevanje obu-hvatiti i dvori{ta, i vrtove obli`njih bloko-va, penja~ice po fasadama, ukrasno zeleni-lo na prozorima. I atrij, na primjer, u zgra-di Muzeja za umjetnost i obrt (odnosnozgradi Obrtne {kole), makar proturje~i au-tenti~nosti, bio bi element urbanog zeleni-la sredi{ta Zagreba.
Percepcija i prezentacijaZeleni val otplavio je zelenu potkovu. Au-
tomobilski protok odredio je zna~ajke per-cepcije. Kad su prije dvije godine na sje-vernoj strani Maruli}eva trga, uz rub ce-ste, u drvoredu, nesimetri~no postavljena~etiri city light reklamna elementa, oni supromijenili dimenzije percipiranja i ambi-jentalnog do`ivljaja.
Superrealisti~ne kompjutorske 3-D ianimacijske simulacije prostornih rje{enjai objekata vi{e nisu senzacija. Zami{ljaji i
predstavljanja prostornih intervencija naMaruli}evu trgu prenose se, me|utim, tekrije~ima i flomasterom. Kompjutorske si-mulacije nisu zatrebale ni za promociju ujavnosti. Umjesto atraktivne prezentacijebudu}e realizacije nabijena je neuglednagradili{na plo~a s nejasnim informacijama.Gradili{te, bilo kako da }e gradnja zavr{i-ti, doista je ispod razine.
Dok se gradila, novu se zgradu NSKdobro predstavilo. To je bio primjer pri-stojnog opho|enja i prema objektu i pre-ma javnosti. U prezentaciji budu}ih zda-nja ne mo`e se mnogo o~ekivati o njihovukontekstu. Uz novu NSK, koja se vi{eputa spominje ba{ kao »pravo« mjesto zasmje{taj natje~ajem izabranog spomenikaMaruli}u, izbjeglo se naslutiti vi{eslojnuprazninu koja je okru`uje. Pridru`ivanjespomenika okru`ju zgrade NSK hvata seistih koordinata simboli~ke simplifikacijekao i smje{tanje spomenika na prostor skojim ga povezuje samo ime.
Smje{tanje spomenika obi~no je pro-turje~no. S jedne strane ~in postave uzimase kona~nim, pogotovo ako tehnologija i
cijena tome daju svoju te`inu, a s drugesmje{tanje se iscrpljuje ve} u proceduriodluke i sve~anog ~ina otkrivanja. Za sve-~anost ~ina nije presudan fizi~ki prostorpostave i kasniji tijek vremena. Stari ku}nibrojevi i natpisi (osim glavnih) mogu ~ak iostati, a briga za ure|ivanje prostora ne}eovisiti o zna~aju naziva.
Jednokratne i privremene postave,osim ako nisu promovirane kao originalneinstalacije, makar bile inovativno i urbanozanimljive � kao {to je bila »gradnja pira-mide« od ambala`nih kutija za pivo natrgu Francuske Republike u o`ujku 1999.� »struku« mnogo ne zanimaju. Interven-cije Edite Schubert na Cvjetnom trgu iSlavena Tolja u Pro{irenim medijima sdruge su pak strane shva}anja i do`ivljava-nja prostora od konvencionalnih obuzeto-sti prostorima grada.
Zaka{njela javnostPregledni su ve} glavni naglasci raspra-
ve: sudionici (natjecatelji, nagra|eni, suci,upravna tijela, kriti~ari, udruge, mediji,gra|ani itd.), aspekti, stajali{ta, argumenti,prijedlozi, postupci, autoriteti, disciplinar-na i univerzalna kompetencija struke,kom-petencija unutar struke i struka, homoge-nost struke, vrednovanje skulpturalnog iarhitektonskog rje{enja i izvedbe, ovlasti imjerodavnosti, legalnosti i legitimnostiodluka i postupaka. Reakciji stru~ne jav-nosti predbacivalo se da je zaka{njela. Ne-to~ne su tvrdnje razotkrivene. S argumen-tima je te`e, budu}i se oni naslanjaju nauvjerenja, mo} i vlast. Javnost je, me|u-tim, ostavljena po strani. Stanari Maruli-}eva trga i drugi gra|ani mogli su usputne{to ukratko izjaviti za televiziju, radio ilinovine. Tko je htio, eto, mogao je pogle-dati izlo`bu natje~ajnih radova. Zar izlo`-ba o natje~ajnim radovima zamjenjuje jav-ne uvide i rasprave o prostornim planovi-ma i prostornim intervencijama? Formal-ni i neformalni uvidi te rasprave o pro-stornim zbivanjima u gradu prilike su zarazgovor i suradnju u svim uzornim sredi-nama.
Urbana drama Donjeg grada, knjiga staradeset godina (me|u njezinim autorima sui uva`ene osobe koje su intrinzi~no i podu`nosti stalno ili povremeno zaokupljenegradom Zagrebom: Slavko Daki} i IvanRogi}), bavila se »urbanolo{kom identifi-kacijom Donjeg grada«, planom i osnov-nim zna~enjskim odrednicama grada, patako i donjogradskim trgovima slijedomankete sprovedene me|u gra|anima. Za-nimljivo bi bilo danas saznati ne{to sli~no,pogotovo usporedivo. A uz ideju gara`ira-nja dijela zelene potkove bilo bi poticajno ra-zumjeti Rogi}evu hipotezu o »tercijarnojidentifikaciji sredi{ta« iz njegove knjigeTko je Zagreb (1997).
Nekoliko subotnjih prijepodnevnih su-sreta i ophodnji na spornom dijelu Maru-li}eva trga, {to ih je pripremio i sazvao»dobri duh Marka Maruli}a«, duhovito ividovito nadilazi izazove, napetosti, stupi-ce i prijepore ograni~enog prostora du-hovnog i fizi~kog kretanja. Da je dosada{-nji Maruli}ev trg s pogledom na zgraduArhiva iz smjera spomenika ve} uvr{ten uiskoristivu memoriju grada svjedo~i i na-slovnica Programa priredaba za travanj:prvom su planu rascvjetale ru`e. Z
Zelenilo za javnost
zarez I/5, 16. travnja 1���. 27
Zeleni val otplavio je zelenu potkovu.Automobilski protok odredio je zna~ajke percepcije
Zar izlo`ba o natje~ajnim radovima zamjenjuje javneuvide i rasprave o prostornim planovima i prostornim
intervencijama?
Fedo
r Kr
itova
c
28 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Izlo`ba mora biti urbani~in. Ona treba biti prostorkroz koji se u|e u nekodrugo vrijeme, drugukulturu. Toga kod nasnedostaje
Branka Stipan~i}
UModernoj galeriji u Lju-bljani do sredine o`ujkabila je otvorena izlo`ba
slovenske avangarde TANK!.Izlo`ba je privukla me|unarodnupubliku, a tome je svakako prido-nio njezin izuzetno osmi{ljen iatraktivan postav koji potpisujeNovi kolektivizam. ^lanovi su No-vog kolektivizma (NK) DejanKnez (1961), Miran Mohar(1958), Darko Pokorn (1957) iRoman Uranjek (1961). Novi ko-lektivizam osnovan je 1983. godi-ne u Ljubljani, a grupa je dio {ireorganizacije Neue slowenischeKunst (NSK) i bavi se grafi~kimoblikovanjem. Razgovor s Mira-nom Moharom, Romanom Ura-njekom i Darkom Pokornomosim u TANK-u! pro{iren je natemu dizajna i drugih izlo`bi kojeje Novi kolektivizam posljednjihgodina postavio, a o ~emu semo`e vi{e saznati iz knjige Obli-kovanje: Novi kolektivizam koja jeupravo iza{la u izdanju ljubljan-ske Zalo`be NSK � Info centar, tena izlo`bi NK 99 otvorenoj 19.o`ujka u ljubljanskoj Modernojgaleriji.
Na izlo`bi TANK! predstavljenasu razli~ita podru~ja umjetnosti: odvizualnih umjetnosti do teatra, mu-zike, fotografije, literature iarhitekture. S druge strane, malo jeoriginalnih djela ostalo iz razdobljaslovenske avangarde dvadesetih godi-na. Kako ste rje{avali taj problem?
� Mohar: Kada smo dobilimaterijal, vidjeli smo da ga jevrlo malo. Radovi iz vremenaavangarde, koji su kao i drugdjebili mitizirani, bili su na malimpapirima... bile su to ideje, skiceza projekte... ^inilo nam se va`-nim da prika`emo kontekst u ko-jem se ta povijesna avangardazbivala, kako su na nju reagirali,kakav je imala odjek. Zbog togasmo se odlu~ili da artefakte avan-garde uklju~imo u, rekao bih, ~a-sopis u prostoru koji je izlo`enimradovima dao vremenski kon-tekst. Uzeli smo tekstove iz onogvremena: manifeste, tekstove kojisu napadali avangardu ili nekedruge reakcije i izlo`ili ih. Radilose o problemu postavljanja povi-jesne izlo`be. Nama su se otvara-la pitanja: kako prevladati aka-demsku razinu suhoga komenta-ra u kojem su stvari poredane uvremenskom nizu? Kako gledate-lja uvu}i u doga|aje tog doba dabi mogao iz te perspektive shvati-ti vrijednost rada?
� Uranjek: Budu}i da znamoda tekst izlo`en na zidu predstav-lja gustu mre`u znakova i da sete{ko ~ita, mi smo ispod nekih re-~enica stavili `utu boju. Na tajsmo na~in olak{ali njegovu per-cepciju, {to i kako brzo pro~itati.S obzirom da za izlo`bu nismomogli dobiti na posudbu djela izBeograda, da je bilo vrlo malo
originala, a i one koje smo dobilimalih su dimenzija � kako ka`emoj prijatelj Miran: Sva avangar-da stane na metar i pol � to je bio
na~in da radove koji nedostajuuve}amo, kao u novinama.Umjetnici su se tada izra`avalikroz medije, a ne samo kroz arte-fakte i zbog toga mo`emo o avan-gardi vi{e saznati nego gledaju}isamo originale. Umjetnici su bilibez novaca, radili su male stvari,kola`e...
Mnogi tekstovi reproducirani suiz ~asopisa dvadesetih godina, kao {tosu: Svetokret, Zenit, Sturm, Tri-je labodje, Rde~i pilot, Novioder... a bilo je tekstova koji su na-padali ili afirmativno pisali oavangardi. Tako|er ima tekstova sa-mih avangardista u kojima su jednidruge napadali.
� Uranjek: ^esto je tako u `i-votu. Evo, jedan primjer: ured-ni{tvo Rde~eg pilota ispri~ava se~itateljima jer objavljuje pjesnikakoji se zove Schwiters. Oni znajuda on nije ba{ ne{to, ali, jer je da-daist, uvrstili su ga u ~asopis.Vidi se ta nesigurnost, iako jeSchwiters iz dana{nje perspekti-ve jedan od najve}ih umjetnikatoga smjera.
� Mohar: Najvi{e je tekstovakoji su negativni ili se rugaju,ima i nekoliko tekstova kojeumjetnici pi{u jedni o drugima,koji su pozitivni, ali i onih u koji-ma se kritiziraju. Tom izlo`bomsmo pokazali da napadi na avan-gardu nisu dolazili samo od poli-ti~ke desnice nego i od liberalnestrane. To je interesantno, isto jekao i sada.
� Uranjek: Avgust ^ernigojje Sre~ka Kosovela na njegovugrobu nazivao svojim neprijate-ljem. To je `ivost jednog vreme-na. Sve ostalo je mit. Mi smohtjeli u}i u doba kada se to doga-|alo.
Tapete na ziduIzlo`ba po~inje kronologijom do-
ga|anja povijesne avangarde uSloveniji, pa Novomestnim prolje-}em, dio se odnosi na slikarstvo,kazali{ni dizajn, arhitekturu, foto-grafiju, filmovi se prikazuju uKinu, ~asopisi se ~itaju u ^itaonici,a muzika slu{a u Slu{aonici... Kakoste zamislili cijelu tu konstrukciju?
� Mohar: Izlo`ba je nastajalau suradnji s kustosima Bredom
Ilich Klan~nik i Igorom Zabe-lom. Nije tu bilo klasi~ne podjelekao kad kustosi naprave izbormaterijala, a mi zatim postavimoizlo`bu. Radili smo kao tim. Kro-nolo{ku liniju i liniju sklopovanapravili su kustosi. Mi smopredlo`ili da izlo`ba bude inte-raktivna. Zbog toga smo napravi-li ^itaonicu, Slu{aonicu, Kino.
Kako je tekao proces samog radana izlo`bi?
� Pokorn: Sastajali smo se skustosima, razgovarali o izlo`bi imaterijalu. Iznijeli smo na{u ide-ju kako bi postavili izlo`bu i pre-ma njoj se materijal po~eo priku-pljati i slagati. To je bio dugiproces u kojem se ve} vidjelokako }e izlo`ba izgledati, a dola-zilo se stalno do novih ideja o po-stavi izlo`be.
� Uranjek: Mislim da je kva-liteta Novog kolektivizma ba{ utome {to nitko ne vjeruje u ideal-nu viziju svoje percepcije, negouvijek nadopunjavamo jedandrugoga. U jednom momentu tose pro{iri i na suradnike.
� Mohar: Kada postavljamoizlo`be, ne mislimo da moramonapraviti svoje instalacije. Namaje va`na informativna logika, iakoupotrebljavamo svoj jezik i meto-dologiju u prikazivanju povijesti.
Kako ste tehni~ki rije{ili projekci-ju novinskih tekstova na tapete?
� Pokorn: To je digitalni ti-sak. Sve treba programirati kom-pjutorski, unaprijed je trebaloznati kakve }e biti veli~ine slike,kakva slova, me|usobni odnosi...Radi se kao {to se radi katalog,samo {to se sve to uve}a i ispi{elaserskim printerom u boji na ta-petni papir {irine 120 cm. Zatimse to lijepi na zid kao tapete po-
~etkom stolje}a. Pri tom je pro-blem u tome {to se izlo`ba nemo`e seliti.
Mo`e se printati jo{ jedanput...� Uranjek: To se naravno
mo`e.� Pokorn: Radili smo korek-
ture kao {to se radi u novinama.Dobili smo ispise stranica i u njihukomponirali originale.
� Mohar: Kada smo ve} ima-li tapete, zalijepili smo ih na zid iu tekst postavili jedan originalnirad. Kada je to vidio kustos izlo`-be, Igor Zabel rekao je kako je todobro isprintano. Mi smo rekliIgoru da je to originalna slika,samo {to nema okvir. Bilo bi dobroda joj se stavi okvir, rekao je Zabel,ina~e }e izgledati kao reprodukcija.
A novinske ~lanke ste skenirali...� Uranjek: Da, imali smo
ideju da tipografijom poka`emovrijeme. To je dalo karakterizlo`bi.
Tipografija tih avangardnih ~aso-pisa Tanka, Zenita, Sturma...poznata je. Koliko se razlikuje od ti-pografije dnevnih novina izdvadesetih godina?
� Mohar: Mi smo uzimalitekstove iz svih novina. Kada suto bili tekstovi kritika, tada je ti-pografija bila obi~na, kada su bilitekstovi i manifesti u avangardi-sti~kim ~asopisima, tada su bilipa`ljivije dizajnirani. Nekolikoputa kada su se u biv{oj Jugosla-viji prire|ivale izlo`be avangardedizajnirali su se katalozi u duhuavangarde. Zna~i, katalozi u koji-ma se koristila tipografija nalikkonstruktivisti~koj ili supremati-sti~koj. Nama to nije bilo intere-santno. Mi smo tipografiju togadoba shvatili i koristili za izlo`bukao dokument i radili smo ~asopiskao da iz povijesti ponovno sa-stavljamo jednu sliku. Taj ~asopisimao je realnu i simboli~ku funk-ciju. Sastavljali smo sliku novinai u nju smo uklju~ivali ono {to jebilo iz Sturma, Zenita, Rde~eg pilo-ta i ostalih ~asopisa onakvo kakvoje bilo onda. Ni{ta nismo mije-njali.
� Uranjek: Recimo, jedna na-slovna stranica revije TANK! jeu formatu A4, mala, ali fascinan-tne dizajnerske kvalitete. Kad seuve}a i kada se vidi na zidu,shva}a se njezina kvaliteta, odnosslova, boja, njezina likovnost.Umjetnici toga doba izra`avali suse putem revija. To je umjetni~kirad potpuno ravnopravan dru-gim radovima.
@uti tisakNadnaslovi koji se nalaze u vijen-
cu izlo`bene dvorane uzeti su iztekstova kojima je ^ernigoj opremiosvoju izlo`bu 1924. godine i pravosu otkri}e. Ti su zapisi prona|eni uostav{tini fotografa Frana Vesela zavrijeme pripremanja njegove izlo`be.On je bilje`io postave pojedinih slo-venskih izlo`bi. Na koji na~in ste vito iskoristili, {to ste od toga izabrali?
� Mohar: Izabrali smo onekoji su nam se ~inili najboljima.Slogani su dobri kada odgovarajuvremenu. Mi smo izdvojili nekekao: Slika je danas smije{na, jer seto nekako podudara s na{im vre-menom. Na ve}ini izlo`aba su-vremene umjetnosti slika je smi-je{na, slike nema. Zatim, tu subili slogani: Slika neka visi u pala~i� umjetnik neka bude gladan. Bilonam je va`no slogane ra{iriti pogaleriji, i na autobusu TANK,koji kao propagandni objekt ispi-san ^ernigojevim sloganima pre-vozi putnike za cijelo vrijeme tra-janja izlo`be. Drugo je kada seslogani ispi{u na papiru, a drugokada se postave u prostor.
Kako ste zamislili katalog?
� Uranjek: [to se ti~e katalo-ga, bili smo uvjereni da kada biga danas radili onda{nji avangar-disti, oni ne bi izabrali akadem-sku formu knjige s tvrdim korica-ma, nego ne{to nalik na `uti ti-sak. Katalog je napravljen u tomduhu sa sloganima, sa `eljom zaefektom, za {okiranjem malogra-|anske publike. Koncipiran jekao sedam brojeva novina koje sena kraju uvezuju kao godi{te. Za-mi{ljen je kao posebna cjelinakoja ne obuhva}a samo dobaizlo`be, zna~i dvadesete i tridese-te godine ovog stolje}a, ne samopovijesnu avangardu, ve} i GrupuOHO i retroavangardu. Mi smopo{li od ideje da je sva umjetnostumjetnost interpretacije. Svaumjetnost o kojoj mi danas govo-rimo je interpretacija jednogpro{log doba. Zbog toga je napo~etku svakog broja tekst jed-nog kustosa, njegova interpreta-cija {to je to avangarda. Po{tivalismo kako na{e doba interpretiraavangardu.
� Mohar: Za svaki pojedinisklop napravljen je pojedini broj:za arhitekturu, za fotografiju, no-vome{ko prolje}e, za retroavangar-du... Urednici kataloga su IgorZabel i Breda Ilich Klan~nik, ami smo neke ideje predlagali idodavali detalje koji bi mogli bitiinteresantni i koji su vi{e odgova-rali duhu novina. O pojedinimtemama pisali su stru~njaci.
� Uranjek: Budu}i da smona{u ideju za katalog temeljili naideji `utog tiska, za svakog smoumjetnika dali izraditi njegov ho-roskop. Tu su i rebusi i anagramikakvih ima u novinama, zatimMarinettijevi kulinarski recepti,potom se pi{e o filmovima, kao{to se danas u novinama pi{e oKasandri.
� Mohar: Radi se o filmovi-ma koji su napravljeni posljed-njih godina u Sloveniji, a imali suvezu s avangardom, zna~i ne fil-movi iz vremena avangarde, ve}filmovi kao Splav Meduze i sli~no.Rije~ je o tri, ~etiri filma koji sena izlo`bi pokazuju u Kinu. Unovinama su oni najavljeni u ru-brici: danas u kinu. Tu su i karika-ture u kojima su junaci protago-nisti povijesne avangarde kojesmo naru~ili od poznatog sloven-skog karikaturista pod pseudoni-mom TBC.
� Uranjek: U novinama sujo{ i izreke uzete iz razli~itihizvora, kao ona ^ernigojeva poBabi~evu pri~anju: Tko ne razu-mije konstruktivizam, taj je degene-riran i sifiliti~an sve}enik ili, tako-|er ^ernigojevu: Nema umjetnosti,ili, primjerice: Napredak mehanikezna~i podjelu vlasni{tva. Na tajsmo na~in `eljeli dobiti karakternovina.
Vi ste dizajnirali sve, od izlo`be,pozivnice, kataloga do autobusa?
� Uranjek: Mi smo odlu~iliistaknuti jednog umjetnika u po-jedinoj situaciji. Ove je godinestota godi{njica ro|enja Avgusta^ernigoja i mi smo ~itav gornjivijenac izlo`bene dvorane ispisalisloganima s njegove izlo`be. Ta-ko|er smo gradski autobus opre-mili samo njegovim radovima.Ruska je avangarda na vlakovimaispisivala parole. Umjetnost jetada napustila {tafelajnu sliku iu{la u ambijentalno iskustvo mo-dernog ~ovjeka. Uzeli smo zato^ernigojeve radove, jer je to uduhu i njegova rada.
Kako ste se odlu~ili za mortadeluna pozivnici?
� Uranjek: Na pozivnici jeSre~ko Kosovel. Uzeli smo nje-govu pjesmu Ja sam crvena raketa istavili je na fotografiju mortade-le, jer svaki ~ovjek u `ivotu `eli
Govore: Novi kolektivisti (Dejan Knez, Miran Mohar,Darko Pokorn, Roman Uranjek)
Raketom na mortadelu
Novi kolektivizam: Dejan Knez, Miran Mohar, Darko Pokorn, Roman Uranjek
imati drugi identitet. U ovomprimjeru mortadela `eli biti ra-keta.
� Mohar: S druge strane,mortadela je tipi~no primorskojelo, a Kosovel je bio iz toga pro-stora. Tako|er, blasfemi~no jestaviti poeziju na mortadelu, a toje bilo u duhu njegova doba.Mortadela je bila ne{to najbanal-nije {to smo mogli izabrati.
U~itelj SpielbergKako se vi, kao Novi kolektivi-
zam, vidite u odnosu na avangardu?� Uranjek: Povijesna avan-
garda za nas je herojsko dobaumjetnosti. Za mene je umjetnostzanimljiva ako je druga~ija. Pri-mjerice, na koncu dvadesetog sto-lje}a umjetnost se temelji na su-bjektivizmu, a na{a je umjetnostdruga~ija, jer se temelji na kolek-tivizmu. To su bili po~eci koje vi-dim u avangardnim tokovimaEurope toga doba, u Bauhausu...pa mi je to bilo apsolutno intere-santno.
Kada ste po~eli postavljati izlo-`be?
� Uranjek: Godine 1980.osnovana je grupa Leibach, 1983.kazali{na grupa Scipion Nasice, li-kovna grupa IRWIN i Novi kolek-tivizam. Kako smo svi prijatelji iintenzivno smo razgovarali o sa-moj umjetnosti, iste godine smose dogovorili da stvorimo grupukoja bi bila krovna grupa za sve.To je bila Neue slowenische Kunst.
Prvu izlo`bu postavili smo uLipici na Krasu. Bio je to stalnipostav kolekcije Avgusta ^erni-goja 1988. Me|utim, sve je to ve}bilo prisutno i ranije unutar gru-pe IRWIN. Kada smo postavljaliizlo`be IRWIN-a, mi smo radilipojedina~ne slike, ali kako smo nazidu od slika uvijek pravili kom-poziciju, govorili smo da je cijelizid jedna slika. Ve} smo tada raz-mi{ljali o cjelini, o izlo`bi kao ojednoj slici.
� Mohar: Za{to NK mo`e ra-diti tako kompleksne izlo`be po-vezuju}i razli~ite medije? Upravozbog toga {to se iskustvo ~lanovaprote`e od muzike Leibacha, likov-nosti IRWIN-a do kazali{ta. Mizajedno znamo vi{e nego svakisam i mo`emo sintetizirati na{eznanje.
Poslije postave u Muzeju ^erni-goj radili ste na Modernu galeriju uLjubljani izlo`be Slovena~ke Ate-ne, Maksim Sedej, Lojze Dolinar,Body and the East, ali ste isto takoradili i za druge muzeje primjerice zaMestni muzej Potres u Ljubljani,za Celjski muzej, u suradnji sa @elj-kom Kipkeom, Gra|anstvo uprovinciji...
� Mohar: Radili smo tako|eri za NSK postave kao {to su: NSKdr`ava Berlin i NSK dr`ava Saraje-vo. To nisu bili postavi izlo`aba,ve} {iri projekti.
Koja je bila koncepcija postavaizlo`be Lojze Dolinara?
� Uranjek: Spielberg! Naj-zna~ajnijim kod Spielberga ~inimi se to {to je on shvatio da segledatelj tijekom vremena nau~iogledati i vi{e nije potrebno jednuakciju prikazivati pola sata, ve} seto mo`e re}i kra}e u pet, desetminuta. Otprilike je to koncepcijaizlo`be: nije potreban klasi~ni po-stav gdje }e gledatelj hodati odkipa do kipa, ve} }e jednim po-gledom sagledati cijelinu. A istotako, htjeli smo naglasiti materijalskulptura tako {to smo sve zidoveobojili u tamnosivu boju, a djelaosvijetlili.
� Mohar: Dolinar je radiojavnu plastiku: reljefe i spomeni-ke, a to je te{ko bilo prikazati naizlo`bi. Kada se to sve prikazuje
fotografijama, to ba{ nije intere-santno. Mi smo zbog toga odlu~i-li skulpture na izlo`bi postavitikao na Forumu Romanumu, a nazid projicirati film koji pokazujenjegova djela u eksterijeru. Kadagledalac stoji u galeriji, u prvomplanu vidi skulpture, a u perspek-tivi skulpture koje su postavljenevani. Na taj smo na~in eksterijeruklju~ili u interijer. Film smosnimali slu`e}i se kranom, snima-ju}i skulpture jednostavno s vi{estrana. Prethodno smo napisaliknjigu snimanja, na{li re`isera ionda smo montirali. U ovoj izlo`-bi prisutna je ista logika: bitiunutra, sli~no kao na izlo`bi Po-
tres u Ljubljani. Gledatelj se nalazina trgu sa skulpturama i kroz njihvidi druge skulpture, ali i pokretneskulpture tj. ljude koji se kre}u poizlo`bi.
Meni se ~inilo da je koncepcija fil-ma takva da se skulpturama `eljeladati monumentalnost...
� Mohar: To~no. Dolinarovrad je poznat, jer je mnogo njego-vih radova u Muzeju, ali u ovompostavu ljudi su ga mogli vidjetina nov na~in.
Izlo`ba Potres u Ljubljani rea-lizirana je dijaprojekcijama...
� Uranjek: Kada smo s kusto-sima Mestnog muzeja Ljubljanazapo~eli razgovore o izlo`bi natemu potresa i kada smo vidjelimaterijal koji bi trebao biti izlo-`en, a to su bili mali predmeti, fo-tografije koje su pokazivale {to setada desilo, kakva su bila o{te}e-nja, {to se tada nosilo..., znali smoda te male stvari treba uve}ati dabi se osjetila prisutnost toga ma-terijala. Odlu~ili smo sve to po-mo}u medija uve}ati i prenijetina zid. Mislili smo da je dosadnohodati od jednog do drugog pred-meta, stoga smo diktirali pogledtako {to su se sve vrijeme izmje-njivali prizori iz dvadeset ~etiridijaprojektora koji su bili fiksira-ni na stub u sredini dvorane i po-vezani kompjutorom. To se dobamoglo do`ivjeti vrlo brzo posred-stvom projekcija razli~itih stvari isituacija iz onog doba, a ne samoiz feti{ predmeta koji se gledaju uoriginalu.
King Kong i jaje� Mohar: Postaviti izlo`bu
potresa, ve} je samo po sebi para-doks. Kako prikazati potres kojitraje dvije minute? A njega za-pravo nema, potres je samo rela-cija izme|u stvari. [to prikazati?Jedini znak potresa bila su deblakojima su ku}e bile poduprte. ^i-nilo nam se da potres nije materi-jalan i da ga ne mo`emo predsta-viti materijalnim sredstvima.Dramaturgijom projekcije, muzi-kom, zvu~nim efektima smo si-mulirali potres. Zapravo smo izizlo`be napravili dvadesetminut-nu predstavu koja se ponavljala.
� Uranjek: U povodu teizlo`be napravili smo jedan dobroprodavani artikl. Potres se zbiooko Uskrsa pa smo zato napravilimultipl s tvrdo kuhanim jajetomna kojem je bio {tambilj Potres uLjubljani � King Kong. Za leitmo-tiv izlo`be uzeli smo King Kongakao prirodnu silu. Jaje smo zapa-kirali u kutiju sa suhom travom.Bio je to jedan od najprodavani-jih artikala, tako da su ga moralinekoliko puta ponoviti.
� Mohar: Ako bi se reklo dase izlo`ba TANK! radila kao ~aso-pis, ova se radila kao film. Zapra-vo, bila je to predstava s natpisi-ma, slikama, muzikom... Kada bi
Tako se, na primjer, rad Aleksan-dra Ili~a sastoji od dvije dijapro-jekcije na kojima je dokumentira-na {etnja troje umjetnika priro-dom. Postavili smo projekciju sobiju strana vrata u namjeri daistaknemo unutra{nju logikurada. Gledatelj prolazi, {eta se iz-me|u projiciranih slajdova.
� Mohar: Kako prikazati bodyart, ne{to {to je bilo `ivo, a sad jena fotografijama i na videu? Toje problem koji se bolje ili goremo`e rije{iti, ali ostaje. Osimtoga, tu je pitanje da li uklju~itifeti{e toga doba? Neki umjetniciiz performancea naprave djela.Trebalo je {to vi{e o`ivjeti todoba, ali ne tako da damo svojuinterpretaciju tu|eg rada. Bila jeto izlo`ba pri kojoj smo mi naj-manje intervenirali svojim jezi-kom.
� Uranjek: A kao izlo`ba bilaje to jedna od najzna~ajnijih kojesmo radili. Prva izlo`ba u kojojIstok govori o Istoku. Zbog togasmo htjeli da predstavljanje budeskromno, da okviri i ostalo neulaze u holivudsku percepciju,nego u dokumentacijsku, logi~nuprezentaciju.
Uza svaku izlo`bu mi napravi-mo neki artefakt, a uz ovu izlo`bunapravili smo tzv. {mir`ajfu. To jekutija s pastom koju upotreblja-vaju u automehani~arskim radio-nicama. Naziv je izlo`be Body andthe East, a ideja za objekt dolaziod toga da se poslije performan-cea umjetnik sasvim sigurno tre-ba oprati. Drugo, budu}i da seradilo o isto~noj Europi, konzer-va se referirala na zid. Na omot-nici smo se koristili logotipomEuropske zajednice u kojem smo`ute zvjezdice zamijenili crveni-ma. Na{a intervencija bila jeupravo u ovom artefaktu, a ne naizlo`bi.
Dobar diskoSve izlo`be na kojima ste radili
bile su uvijek jako opremljene. Bio jeto totalni dizajn...
� Mohar: To je zbog toga jermi u NSK o svakom doga|ajuuvijek razmi{ljamo kao o cjelini. Ikada radimo svoje izlo`be razmi-{ljamo o svemu, uklju~uju}i kata-log, na{u prisutnost na izlo`bi,kontekst prostora u koji dolazi-mo... Isto tako tretiramo i drugeizlo`be. Va`no je sve, od pozivni-
ce do autobusa. Izlo`ba mora bitiurbani ~in. Ona treba biti prostorkroz koji se u|e u neko drugo vri-jeme, drugu kulturu. Toga kodnas nedostaje. Mo`da se akademi-ci pla{e da }e takvim postavlja-njem izlo`aba izgubiti razinu. Za-pravo bi je dobili.
� Uranjek: Izlo`ba treba ko-municirati s tinejd`erima... Vje-rujem da je jedna od najzna~ajni-jih knjiga ba{ Manje od nule, u ko-joj je, shva}aju}i da se tinejd`erna jednu temu ne koncentriravi{e od tri minute, pisac cijeli ro-man napisao po{tuju}i to. Na{ese odluke temelje uvijek na tomeda komuniciramo sa svim genera-cijama, a ne da tap{emo po rame-nu stare akademike.
� Mohar: Kada su u~enici po-sjetili izlo`bu Potres, jedan je na-pisao: Dobar disko, do}i }emo jo{...Razmi{ljao sam, va`no je uspo-staviti kontakt s povijesti, a ka-kvog smisla ima gomilanje poda-taka? Prikazali smo oko dvije ti-su}e slajdova. Na izlo`bi se mo-glo ostati sat, pola sata... moglo sei}i po sekcijama, vidjeti {to sehtjelo, kao i u `ivotu.
Vi upravo pripremate publikacijuo dizajnu koji ste radili posljednjihpetnaestak godina...
� Mohar: To je knjiga koja,pod naslovom Dizajn: Novi kolek-tivizam, izlazi u vrijeme na{eizlo`be u Modernoj galeriji. Izda-va~ je Zalo`ba NSK, Info Centar.Knjiga ide po `anrovima: plakati,informacijski objekti, knjige i ka-talozi, animacije, dizajn za Neueslowenische Kunst i NSK dr`avu.
� Uranjek: Budu}i da knjiguradimo sami, nismo se dr`ali dik-tata kronologije, nego unutra{njelogike kako je mi vidimo. Zbogtoga knjiga po~inje plakatom zaDan mladosti. Mi smo tada raz-mi{ljali o ideolo{kom u umjetno-sti. Razmi{ljali smo, citirat }u Le-ibacha da se: umjetnost i totalitari-zam ne isklju~uju. Za nas je to biloneobi~no va`na akcija. Danas,kada poslije pada Berlinskog zidanema vi{e podjele na Istok i Za-pad, komunizam i kapitalizam,idemo na svoju vlastitu NSK dr`a-vu, eksport vlastite ideologije.
� Mohar: Ve}i dio na{eg radavezan je uz NSK: za Leibach, zaIRWIN... i tu su poglavlja o gru-pama. Tekstove knjizi uglavnomsu pisali autori koji nisu stru~nja-ci za dizajn, tekstovi su kontekstradu. Tu su tekstovi Marine Gr-`ini}, Ede ^ufera, Liljane Ste-pan~i}, Jurija Liedermana... jedi-no je tekst Stane Bernika tekst te-oreti~ara dizajna. Mi smo tako|ernapisali kratke komentare ispododre|enih projekata za koje smo
smatrali da je va`no znati kon-tekst u kojem su nastali, za{tosmo ih napravili � kada se to nemo`e pro~itati iz same slike.Izlo`ba se zove NK 99 i otvara seu Modernoj galeriji 19. o`ujkaove godine. Dobro nam do{li uLjubljanu. Z
gledatelj u{ao u salu, uklju~io bise senzor i predstava bi po~ela.
Na plakatu smo imali KingKonga, arhetip sile koja se odjed-nom pojavi i ru{i sve ispred sebe.Nije dramati~no pokazivati sru-{enu ku}u, trebalo je to prevesti usimboli~ki jezik. Sliku King Kon-ga postavili smo na kombi i zvu~-nikom poru~ivali: Danas u dvade-set sati i trideset minuta potres u va-{em gradu. Mestni muzej bio jenositelj toga projekta, ali smozbog dijaprojekcija trebali visokiprostor, izlo`ba je bila postavlje-na u novoj sali Narodne galerije.Ona izgleda kao bijela kocka ibila je idealan prostor za realiza-ciju tog projekta.
Izlo`ba Body and the East bilaje velika me|unarodna izlo`ba koja jeobjedinjavala razli~iti materijal urasponu od trideset godina. Radove jete{ko pokazati s obzirom da se bodyart uglavnom predstavlja pomo}u do-
kumentacije, bilo fotografske, dija ilivideo. S kojim ste se problemima tususreli?
� Uranjek: Kao prvo, rad nepostoji, ve} samo dokumentacijao radu. Zbog toga smo izabralivi{e muzejsku formu prezentaci-je, a zatim smo izdvojili radovekoji se razlikuju u prezentaciji.
zarez I/5, 16. travnja 1���. 29
Postaviti izlo`bu potresa,ve} je samo po sebi paradoks.Kako prikazati potres kojitraje dvije minute?
Izlo`ba TANK, Povijesna avangarda u Sloveniji, Moderna galerija, Ljubljana, prosinac 1998-o`ujak 1999.
U povodu izlo`be TANK, autobus u Ljubljani
Mat
ija P
avlo
vec,
Lad
o M
leku
`
30 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Filmsko je boji{te spre-mno za gospodara tame,a prijestolje okru`eno le-gijama sljedbenika. Stogase video izdanje ovog so-tonisti~kog crnog filmapojavilo u pravi ~as
@ivorad Tomi}An|elovo srce (Angel Heart), SAD,1987, re`ija i scenarij: Alan Parker;glume: Mickey Rourke, Robert DeNiro, Lisa Bonet, Charlotte Ram-pling, distribucija: Niko video
Posljednja godina 20. stolje-}a i drugog tisu}lje}a u ki-nima bit }e obilje`ena jo{
jednim trendom: u holivudski sefilm vra}a sotona. ArnoldSchwarzenegger zvijezda je viso-kobud`etnog sotonskog futuri-sti~kog spektakla End of Days, ure`iji povremeno darovitog pro-fesionalca Petera Hyamsa; Spiel-bergov snimatelj, oskarovac Ja-nusz Kaminski debitirat }e za-htjevnim vra`jim hororom Izgu-bljene du{e, s Winonom Ryder uglavnoj ulozi, a veteran paklenihfantazija, Roman Polanski, vra}ase temi ezoteri~nom mra~nomfantazijom Deveti ulaz, s Johnn-yjem Deppom kao svojim alteregom. Devedesete su prepunekoketiranja sa zlim junacima, odDemmeovog Hannibala Lecterai njegovih holivudskih manija~-
kih potomaka do rasko{nih pre-radbi klasi~nih horora i dekaden-tnih i zabavnih tinejd`erskih»Vriskova«. Filmsko je boji{te
spremno za gospodara tame, aprijestolje okru`eno legijamasljedbenika.
Video izdanje dvanaest godi-na starog sotonisti~kog crnog fil-ma An|elovo srce redatelja AlanaParkera nije moglo biti boljetempirano, a ponovni susret sRobertom De Nirom (dotjeranidandy prodorna pogleda, s bra-dicom i konjskim repom, dugimza{iljenim noktima i otmjenim{tapom) u ulozi Ne~astivog � uljudskom obli~ju zvanog LouisCyphre, {to nesretni junak, de-tektiv Harry Angel, tek pred krajpri~e uspijeva de{ifrirati kaozlobnu preinaku imena vladarapakla, Lucifera � dobra je naja-va trenda koji }e zatamniti ekra-ne kina i uspostaviti ravnote`u strenutno premo}nim valom fan-tazijama o an|elima (»Michael«,»Grad an|ela«) i rajskim pustolo-vinama (»Ja }u budan sanjati«).
Mefisto i gospodin HydeGledaju}i ponovno An|elovo
srce palo mi je na pamet da se uizvori{tu svih najboljih crnih fil-mova kriju dvije klasi~ne arhe-
tipske pri~e: ona o Faustu i Mefi-stu i Stevensonova o doktoruJekyllu i gospodinu Hydeu.»Crni film« uvijek nam oslikava»crni« svijet � u pravilu urbani,»civilizirani« � te ima za junakeosobe koje prolaze ku{nje i u sebi(ili drugima) otkrivaju mra~nustranu ljudske du{e. Ku{nje vodejunaka do tragi~ne »prodajedu{e« (zbog fatalne `ene, novca,bilo kojeg oblika mo}i), a poslje-dica toga jest prihva}anje sebesamog kao novoro|enog zlikovcasposobnog da ~ini zlo � ma koli-ko se tome opirao i bio svjestannaravi svojih ~ina. U svojoj bitinevin, junak crnog filma nemo`e se oprijeti zlu jer je svijet ukojem `ivi � zao. Junak poku{a-va `ivjeti sam i ta je usamljenost~esto prava romanti~na aura kojaga ~ini privla~nim publici, nobez »za{tite« obitelji, posla, cr-kve, partije, bilo kojeg oblika iliinstitucije koja predstavlja civili-zacijski oblik zajedni{tva, on jeprivla~na `rtva »lovca na du{e«.
Parkerov Harry Angel, kojegglumi Mickey Rourke, gluma~kaikona otpadni{tva, samotni~keekscentri~nosti i nekomunikativ-nosti, arhetipski je junak crnogfilma. Privatni detektiv zapu{te-na izgleda, rezigniran, s lju{tu-rom iskustva civiliziranog margi-nalca koji je u `ivotu vidio sve inema iluzija ni o ~emu. Njegaunajmi Louis Cyphre � Lucifer� da prona|e stanovitog Johnn-yja Fontanea, nekad glasovitogpjeva~a, koji je netragom nestao.Slijedi ono {to o~ekujemo: Ange-lova istraga. On slijedi tragove inalazi razne osobe, a svaka odnjih na neobja{njiv na~in zavr{a-va krvavom smr}u. Frustrirantime te iznerviran {to se u svemije{a i policija koja ga nepresta-no prati i ispituje, Harry je do-
datno uznemiren nizom signalaraznih sekta, misti~nih obreda,nadnaravnih podudarnosti. Nesamo da ne uspijeva razrije{itienigmu, ve} ta enigma iz dana udan postaje sve ve}a i za~udnija.Ono {to ga dodatno frustrira jesttolerantni odnos poslodavca, Lo-uisa Cyphrea, prema njemu injegovim neuspjelim traganjima.^ini se da je Cyphre vrlo zado-voljan kako Harryjeva istragate~e, a ona ne samo da se nije od-makla od po~etka ve} se ~ini danema izgleda da se uspje{no za-vr{i.
Silazak u pakao
Kad Harry na kraju otkrijetajnu i rije{i slu~aj, shva}amo za-{to je njegov poslodavac bio za-dovoljan. Louis Cyphre, odno-sno, Lucifer, davno je sklopio»posao« s Johnnyjem: ponudiomu je uspjeh i slavu, a zauzvrattra`io njegovu du{u. Johnny je usotonisti~kom obredu ubioHarrya Angela i pojeo mu srce,te postao pjeva~ka zvijezda. Na-kon desetak godina slave JohnnyFontane gubi pam}enje te se po-javljuje kao Harry Angel i ne sje-}aju}i se tko je zapravo. Jo{ samotreba dovr{iti ugovoreni posao iova }e se faustovska pri~a zavr{i-ti. U tom trenutku po~inje film-ska pri~a. Cyphre unajmljuje»Harryja« da prona|e JohnnyjaFontanea, a Harry, nalaze}i svje-doke koji su Fontanea poznavali,ne znaju}i, ubija � poput gospo-dina Hydea � jednog po jed-nog, ~ime potvr|uje svoju sudbi-nu osu|enika na pakao. Posljed-nji zlo~in jest incest s vlastitomk}eri i njeno umorstvo. Cyphreje zadovoljan, Harry otkriva daje on sam Johnny Fontane, shva-}a tko je Cyphre i {to je davnou~inio, kao i da je vi{estruki ubo-
jica koji je tijekom istrage zaradi-o ovozemaljsku smrt na elektri~-noj stolici. Posljednje {to u filmuvidimo briljantna je slika silaskau pakao: Harry se beskona~nodugo spu{ta velikim teretnim lif-tom.
Parker nalazi fascinantne lo-kacije za svoje mra~ne pri~e, elio-tovske »objektivne korelative«subjektivnih stanja svojega ne-sretnoga crnofilmskog detektiva.Od ru{evnih predgra|a NewYorka sredinom pedesetih do de-kadentnog New Orleansa, »mel-ting pota« anglosaksonske, crna~-ke i francuske tradicije, odokru`ja s mje{avinom katoliciz-ma, protestantizma, vuduizma,bluesa i jazza, Parker stvara hije-rarhiju »postaja« junakova ne-svjesnog silaska u pakao i otkri}asvojih grijeha. Kao u svakompravom crnom filmu i u An|elo-vom srcu postoji fabulisti~ka stra-tegija zamki za junaka, narativnisklop nalik »prstu sudbine« koji,logi~no i neumitno, vodi junaka ipri~u mra~nom, pesimisti~komzavr{etku. Ve} na po~etku filmaHarry je osu|en, samo {to to nezna ni on ni gledatelj. Film }epokazati kako i za{to.
An|elovo srce okultisti~ki jecrni film koji istodobno najavlju-je trend mra~nih trilera devede-setih (Kad jaganjci utihnu, Sedam,Privedite osumnji~ene, itd.), kao io~ekivani trend sotonisti~kihfantazija s kraja desetlje}a. To jevrlo neobi~an film, istodobno ar-hetipski jednostavan u sa`imanjutema i motiva koji, prikriveni,opsjedaju `anr crnog filma odnjegova ro|enja, kao i dekaden-tno barokni u izvedbi i frustrira-ju}em izbjegavanju tipi~nih cr-nofilmskih situacija. Zahvalan jeza ponovno gledanje. Z
Ne~astivi u videoteci
U grotesknoj animiranojseriji Krava i Pile (Cowand Chicken) sestra dajemlijeko, brat kukuri~e nakrovu, a Tata i Mama ne-maju gornju polovicutijela
Nikica Gili}
Usvijetu animiranih filmovamo`e se prona}i velik brojneobi~nih obitelji, no ona
koju je za ameri~ku televizijustvorio David Feiss svakako spa-da me|u najpomaknutije. Rije~je o crtanoj seriji Cow and Chic-ken, o obitelji u kojoj slatka Kra-va (Cow) ima starijega brata �mrzovoljno Pile (Chicken). Nji-hovi histeri~ni roditelji Tata(Dad) i Mama (Mom) nemajugornju polovicu tijela, pa telefo-niraju, voze automobil i uprav-ljaju ku}anskim aparatima po-mo}u nogu. Me|u brojnom rod-binom ove vesele obitelji nalazese, primjerice, Pile Bez Kostiju(Boneless Chicken) i Krma~a(Sow), a kao da im `ivot nije do-voljno kompliciran, u stopu ihprati Crveni Tip (Red Guy),vrag glavom i bradom; veseo ibez hla~a, uvijek `eljan maltreti-ranja naslovnih junaka. Imenakojima se naziva taj crveni pod-lac redovito upu}uju na njegovugolemu stra`njicu i manjak odje-}e na njoj. Recimo u jednoj seepizodi taj blago simpati~ni soto-na zove C. D. High-knee � iz-govor tog imena (»si di hajni«)
mo`e se naime zapisati tako dadobijemo frazu »Vidi Guzu«, adruga su njegova imena Slac-ksoff (Svu~ene Hla~e), Jeans B.Gone (Odo{e Traperice) Lac-kpants (Bezhla~a), itd.
Razaranje konvencijaMnogi su se hrvatski konzu-
menti kablovske televizije prekoCartoon Networka uspjeli do~epa-ti te animirane poslastice, pa isve ve}i broj na{ih ~itatelja zna o~emu je rije~. No, za one premakojima televizijski posrednicinisu bili blagonakloni, te za onekoji ne znaju {to se zapravo krijena kanalu koji njihova djeca takouporno prate, mi }emo pojasnitiustroj toga ~udnog, ludog i be-skrajno duhovito smi{ljenog svi-jeta. Prije svega, Krava i Pile nijesamo obi~an animirani proizvod,nego i nastavak pri~e o idealnimtelevizijskim obiteljima, naj~e{}enastanjenim u toliko spominja-nim ameri~kim humoristi~kimserijama. U Hrvatskoj smo na ra-znim kanalima mogli pratiti iz-danke te paradigme kao {to je re-
cimo serija Family Ties (Obiteljskeveze) s Michaelom J. Foxom (nisimpati~ni Alf nije od nje dalekoodmakao), ali nam je i destrukci-ja kanona odavno postala bliska.
Igrana serija Bra~ne vode (Mar-ried with Children) svakako je lijepprimjer izrugivanja idealima idru{tvenome konformizmu(premda bi poneki lijevo orijenti-rani intelektualac mogao tomizrugivanju zamjeriti manjak so-cijalnog programa), a u svijetuanimacije sjajni su Simpsonovi(The Simpsons) plod iste poetike.[to se pak ti~e roditelja Krave iPileta, oni svoju djecu hrane is-klju~ivo nezdravom hranom �svinjske stra`njice omiljeno sujelo, svinjske se pahuljice jedu uzmlijeko, a za{e}erene hrenovkeposebna su poslastica. Osimtoga, kada se u ku}i pojavi novodijete (rije~ je o Crvenom Tipukoji se ulizuje Mami i Tati ne bili se sku}io) bri`ni }e roditeljiuskoro zaboraviti ~ak i kako imse prava djeca zovu, {to je zbiljaznakovito ako se prisjetimo da seKrava tako zove zato {to je krava,a Pile, dakako, zato {to ima perjei kljun te kukuri~e svako jutro nakrovu. Uostalom, kada se Crvenipojavi na vratima s nekom nebu-loznom idejom o gusarenju ilinova~enju djece, nude}i u zamje-nu za njih vojne izvi|a~ke kola~i-}e (military scout cookies), roditeljiodmah pristanu. Uostalom,Mama lijepo obja{njava: »AliTata voli vojne izvi|a~ke kola~i-}e!«.
Gledati Superkravu (ili ~emusve to)
No, od stra{nih izljeva rodi-teljske nebrige (ah, ta postmo-derna hladno}a!), va`nije je to
{to su Mama i Tata, ali i ostali li-kovi, prili~no poreme}enih op}ihzna~enjskih odrednica, pa jeTata tako »najbolji dio svoga dje-tinjstva proveo u `enskim zaho-dima«. U pomaknutom okru`ju,naime, Krava i Pile ne mogu te-`iti pretvorbi u ljude normalne usmislu na{e, izvantelevizijskenormalnosti jer su, ovakvi kakvijesu, normalni u svom svijetu.Poigravanje sa zbiljskim pop-kulturnim paradigmama, me|u-tim, u Feissovu je djelu vrloupadljivo � potro{a~ki mentali-tet, primjerice, vlada svim likovi-ma, a nje`na (zapravo nezgrapnai trapava) Krava krije sasvimdrugo lice ispod svog tepanja ipjevanja dje~jih pjesmica. Ona jeSuperkrava (Super Cow), junaki-nja koja leti i govori {panjolski teuvijek u pravom trenutku priska-~e u pomo} bratu kada ga Crvenizgrabi u svoje zle {ape. Me|uostalim fenomenima popularnekulture mo`emo spomenuti kakona{i junaci svakodnevno konzu-miraju televiziju, posje}uju ogro-mne trgova~ke centre te salon svideo igricama, koriste kreditnukarticu i tako dalje.
Pro~itav{i prethodni ulomaknetko bi se mogao zapitati afir-mira li Krava i Pile potro{a~kodru{tvo ili ga kritizira. Odgovorje jednostavan: ni jedno ni dru-go. Za taj groteskni animiraniproizvod jednostavno nije klju~-no odre|ivanje prema velikimdru{tvenim (pa i politi~kim) pita-njima. Nakon u`ivanja u svemu{to nam Cartoon Network pru`a,pri ~emu mislimo i na crti}e kao{to su Ja sam lasica (I Am Weasel),Dexterov laboratorij (Dexter�s Labo-ratory) i Dva glupa psa (Two Stu-pid Dogs), savr{eno je jasno za{to
lijevo orijentirani intelektualci~esto re`e na postmodernisti~keigre i igrarije, prili~no hladno-krvne prema sirotinji, obesprav-ljenima i ratnim stradalnicima narubu Zapada ili daleko od togaruba. Jednostavno je rije~ o proi-zvodu koji preko pojedina~nihljudskih iskustava posreduje do-`ivljaj ~udnog i, objektivno gle-dano, prili~no zastra{uju}eg svi-jeta. No, to je svijet dokolice, pu-sta zemlja u kojoj nakon suhe gr-mljavine tek oblaci ironije dono-se povremena bujanja umjetni~-kog zelenila (ne idu mi lo{e ofu-cane metafore), a sukobi poputbalkanskih ne{to su daleko i stra-no. U tom smislu je prili~no ja-sno da u Piletovu pubertetskomcinizmu te okrutnom odnosuprema sestrinim afektacijamamo`emo prepoznati portret pra-vog pubertetom zveknutog klin-ca, iskompleksiranog zbog fizi~kei simboli~ke kr`ljavosti, cini~nogzbog nepremostiva jaza izme|u`elja i krute stvarnosti. No, zavr-{imo ipak s iskupljuju}om mo}ihumora i ironije, valja napome-nuti kako ni provale ljubavi bratai sestre ne djeluju izvje{ta~eno.Krava ne}e odati roditeljima daje Pile skrivilo eksploziju u obli-`njoj nuklearnoj centrali, a on }eje spasiti od Kralja-i-Kraljice-Sira (Crvenog), koji je `eli isu{itistrojem za pravljenje mlijeka.Groteska, humor i apsurd glavnasu oru|a Davida Feissa, iskrenesu emocije (kao i u slu~aju Sim-psonovih) zna~enjski podtekst, afilm Krava i pile klasik je za dje-cu, njihovu stariju bra}u i sestrete sve ostale koji su se ikada sra-mili toga {to svako jutro kukuri-~u na krovu. Z
Ta divna stvorenja
zarez I/5, 16. travnja 1���. 31
Ovaj film, na`alost, samoizgleda kao komedija, a ono~ime je komedija opleme-njena zapravo osiroma{ujezna~enjske potencijale
Nikica Gili}Zalu|eni mlado`enja (In & Out), SAD,1998; re`ija: Frank Oz; glume: KevinKline, Joan Cusack, Tom Selleck, MattDamon, Debbie Reynolds; distributer:Kinematografi Osijek
Navodno je ova komedija pota-knuta dodjelom OscaraTomu Hanksu za ulogu ho-
moseksualca oboljela od side u fil-mu Philadelphia Jonathana Demmea.Me|u uobi~ajenim se predmetimaganute zahvale u tom slu~aju na{ao iglum~ev profesor homoseksualac,
koji je, eto, na{em Tomu pro{iriovidike i omogu}io mu bolje razumi-jevanje lika {to }e ga nakon dostagodina tako uspje{no odglumiti. In& Out � Zalu|eni mlado`enja po~i-nje ba{ s takvom situacijom: mladaheteroseksualna zvijezda (Damon)prima nagradu za glavnu ulogu ho-moseksualnoga vojnika (skoro samdopisao Ryana), te se zahvaljuje isvome srednjo{kolskom profesoru(Kline), posve}uju}i nagradu njemui drugim homoseksualcima.
Privid komedijeTemeljna je premisa vrlo dobra:
navodni je homoseksualac zaru~ente na pragu stupanja u brak, a ninjegovi prijatelji i roditelji ne razu-miju najbolje o ~emu se tu radi. Napapiru su vjerojatno vrlo zabavnoizgledale i uvodne {ale na ra~unHollywooda i pozla}enih kipi}a, kaoi cijela postavka o neobi~noj situaciji~ovjeka koji treba dokazati da je pra-vi mu{karac premda se bavi poezi-jom, nosi leptir-kravatu, uvijek jeuredan, vozi se naokolo na biciklu,jako gestikulira, voli Barbaru Strei-sand i Bette Midler te, {to je ~ini senajte`i grijeh, obo`ava plesati. Glu-ma~ka je mom~ad k tome prvora-zredna; Kevin Kline i Joan Cusack(nesu|ena zaru~nica) provjereni sukomi~ari kao i Matt Damon kojemusjajno le`e uloge u kakvima je znalabriljirati Marilyn Monroe (u ovomje filmu Damon ~ak i plavu{a). Tom
Selleck u ulozi novinara homosek-sualca pravo nam je otkri}e.
Navedene su pretpostavke zaovaj film prili~no dobre, a ne treba
zaboraviti da je Frank Oz autor fil-ma Prljavi pokvareni prevaranti, jed-ne od najboljih komedija posljed-njih desetlje}a. No, ovaj film jedno-stavno nije ni pribli`no dobro re`i-ran. Scene nalik farsi (televizijskiprijenos dodjele Oscara) izmjenjujuse sa situacijama koje moramo shva-titi realisti~no kako bismo se moglipoistovjetiti s junakovim neda}ama,a upravo je mehanizam poistovje}i-vanja klju~an za uspjeh ovoga djela.Osim toga, golemi problemi zamjet-ni su i u scenariju: Zalu|eni mlado`e-nja, na`alost, samo izgleda poputkomedije, a ono ~ime je komedijaoplemenjena zapravo osiroma{ujezna~enjske potencijale. Problem na-staje kada se potvrdi ono {to smonaslu}ivali � na{ junak nije uop}enevino optu`en, ve} je doista homo-seksualac koji se bojao to priznati isebi i okolini. Dodu{e, scena u kojoj
se on pomiri s vlastitim `eljama(preslu{avaju}i kasetu Istra`ite vla-stitu mu`evnost) jedna je od najboljihu filmu, no ono {to slijedi nakontoga jednostavno je neuvjerljivo teru{i dojmljivost cjeline.
Poziv na tolerancijuKada junakovi prijatelji, roditelji,
u~enici i susjedi, svi stanovnici ame-ri~ke provincije, nakon prvotnoga{oka bez pote{ko}a prihvate i homo-seksualizam kao jednakovrijedni stil`ivota, imamo se razloga zapitati jeli ameri~ka provincija zbilja postalatako liberalna ili se radi o eskapisti~-koj bajci u kojoj svi imaju pravo na`ivot, a puna{ne cure (Cusack) bezproblema zavedu seks-simbol Hol-lywooda, zamorenog odnosima sanoreksi~nim manekenkama. Na`a-lost, ni jedan ni drugi ponu|eni od-govor nisu ispravni: In & Out tek jejo{ jedan anga`irani filmi} u holi-vudskoj glavnoj struji, tek za nijansusuptilnija propaganda onih vrijed-nosti koje ameri~ka ljevica dr`i po-`eljnim i potrebitim. Koliko godsvaki poziv na toleranciju bio vrije-dan podr{ke, kriti~arova je du`nostkriknuti kada uo~i da se pod krin-kom otkva~ene nezavisnosti i osu-vremenjivanja romantizma poku{a-vaju provu}i ne{to sofisticiranijeGospe (~itaj: Bogorodice sa smislom zahumor). Idealizacija u Ozovu filmu,naime, djeluje pedago{ki, pa se sveono {to je u filmu duhovito koristikao retori~ko osna`enje poruke. Z
Poziv, a neprozivPrerano preminuli kriti~ar Dra`enMovre (1944-1997) miri populisti~kizahtjev filmske kritike s intimizmom ivlastitim elitisti~kim osnovama
Bruno Kragi}Dra`en Movre, Iz sedmog reda lijevo: filmske kritike(priredila Diana Nenadi}), Zagreb, Hrvatski radio,1999.
Filmska je kritika prili~no problemati~nastvar, premda na prvi pogled tako ne dje-luje. Osim {to dijeli sve problem~i}e koji-
ma se kritika kao `anr odlikuje, ona sadr`i i je-dan specifi~an recepcijski problem � vrlo neza-hvalnu publiku. Dok se, primjerice, knji`evnakritika poimlje kao prili~no elitisti~ka stvar fil-movi se jo{ uvijek dosta gledaju, pa filmska kri-tika mo`e ra~unati na {iroku ~itateljsku publikuspremnu u svakom trenutku na}i i najsitniju za-mjerku pro~itanom tekstu.
Uslijed takve situacije pozicija filmskog kriti-~ara nije pretjerano zavidna, a on sam mo`e kre-nuti razli~itim putovima. Mo`e zagovarati svo-jevrsni prosvjetiteljski pristup, poku{ati prevred-novati neposrednu povijest filma ili promicatinove teorije i pristupe (o ~emu kao mo`da glav-noj odrednici hrvatske filmske kritike nakonDrugog svjetskog rata vi{e govori Hrvoje Tur-kovi} u predgovoru ove knjige) pa danas, nakonautorske i `anrovske kritike, mo`emo tu i tamonai}i na one tekstove koji, u cjelini ili dijelom,zagovaraju pristup djelu u svjetlu postmoder-nog i postmodernisti~kog u suvremenom filmu.Filmski kriti~ar mo`e, a neki to i ~ine, tako|er,nastavljati ranije spomenute pristupe, na le`e-
ran na~in bez potrebeza podu~avanjem.Mo`e, naposljetku, kre-nuti i posebnim putem,koji su uo~ili pametnijiod mene, a koji, ~ini se,ima svojih predstavni-ka, svojevrsne financij-ske kritike � pisanja ofilmu sa stajali{ta njego-va tr`i{nog uspjeha iliprora~unsko-produkcij-skih uvjeta nastanka.Rijedak je slu~aj humanisti~ke kritike, onakvekakvu je pisao Dra`en Movre. Nakon {to pro~i-tate ovu knjigu u kojoj su sakupljene njegovekritike za dva razli~ita lista iz dvaju razli~itihrazdoblja (pisane za Glas Slavonije sredinom se-damdesetih i za Vijenac sredinom devedesetih)shvatite koliko je Turkovi} u pravu kad Movruu predgovoru naziva kriti~arom po pozivu, am-biciji i koncepciji, a ne po prozivu, odnosno pri-godi. Humanisti~ka potka Movrinih kritika ot-kriva se i u njihovu le`ernom i odmjerenom, go-tovo usputnom stilu (koji je kroz godine ostaoizvanredno konzistentan), i u njegovim prosud-bama zasnovanim na modernisti~koj vjeri u jed-nog filmskog autora (redatelja) i u umjetnost, alili{enim isklju~ivosti. Movre, stoga, nema kraj-nje negativnih kritika, tu su tek razne zamjerke iprimjedbe. On humanisti~ki miri populisti~kizahtjev filmske kritike s intimizmom i vlastitimelitisti~kim osnovama, djeluju}i kao moderniz-mu sklon klasi~ni humanist i moralist koji u fil-movima prvenstveno gleda prikaz ljudskih na-ravi i odnosa, pa na taj na~in naj~e{}e i pi{e opojedinom filmu. Ni{ta od ovog nisam izmislio;ve}inu mo`ete pro~itati u predgovoru u kojemje potpunije opisan Movreov kriti~arski stil isvjetonazor. Ja mogu tek zaklju~iti kako se tek-stovi u ovoj knjizi ~itaju lako i s u`itkom, nekiod njih predstavljaju same vrhunce `anra film-ske kritike u Hrvata, a ako ih pa`ljivo pro~itatemo`ete postati i bolji. Z
Zapis nediskrimi-niraNakon sedam godinaizla`enja ugledni Bulle-tin Hrvatskog filmskogsaveza promijenio jeruho i nazvao se Zapis
Igor Tomljanovi}Zapis, br. 25/1999, Hrvatski film-ski savez
Iako nije namijenjen {iro-kom ~itateljstvu, ve} uprvom redu tvrdokor-
nim filmskim amaterima, zaBulletin Hrvatskog filmskogsaveza ne mo`e se utvrditi daje neambiciozan. Nakon se-dam godina izla`enja, dvadesetpeti broj bio je prilika za bla`iestetski zahvat u dizajniranjunaslovnice (Igor Kuduz), ali ipromjenu imena. Izboromimena Zapis, uredni{tvo je, ~inise, `eljelo jasno poru~iti kakoim nije namjera diskriminiratibilo koji oblik filmskog ili vi-deozapisa, te `ele demonstrira-ti posvema{nju otvorenost pre-ma sve brojnijim filmskim i vi-deoformatima. Ba{ kao i Bulle-tin, Zapis je u prvom redu po-sve}en alternativnim podru~ji-ma filmskog stvarala{tva, ama-terskom, dje~jem, eksperimen-talnom filmu, ali ne zanemaru-je niti onaj slu`beni dio film-ske proizvodnje. Stav ~asopisagotovo programatski iznosiNikica Gili} u polemi~komtekstu Obuhva}a li kinematogra-fija neprofesijski film? reagiraju}itako na zanemarivanje ovog di-jela filmske produkcije u knjizi
Ive [krabala 101 godina filma uHrvatskoj. Iz Gili}eve pomirlji-ve poante u kojoj tvrdi kako[krabalo ipak nije pogrije{iosmje{taju}i neprofesijski filmna margine svoje knjige, mo`ese i{~itati izvjesna samozataj-nost jednako karakteristi~na zaamaterski film i za ~asopis po-sve}en njemu. Zapis u prvomredu `eli biti mjesto na kojemse izmjenjuju informacije, ide-je i razmi{ljanja o filmu, film-skoj i medijskoj kulturi, pazna~ajan dio ~asopisa zauzima-ju iscrpni izvje{taji s filmskihsmotri (Dani hrvatskog filma,Alpe Adria Cinema, BritishShort Film Festival, Kvarner-ska revija amaterskog filma),programi, pozivi i natje~aji ra-zli~itih filmskih revija i festiva-la, te predstavljanje novihfilmskih inicijativa, programaFilmskog kulturnog centra i[kole medijske kulture.
Tolerantnost i profesionalnost
U bloku posve}enom me-dijskoj kulturi i obrazovanjuzanimljiv je polemi~ki tekstKre{imira Miki}a Gasi televi-zor! o utjecaju televizije na naj-mla|e gledatelje, dok o istojtemi na primjeru filma nasta-log u ~akove~koj [koli animi-ranog filma pi{e i Mira Ker-mek-Sredanovi} u tekstu Plo{-nost virtualne zbilje i odgoj selek-tivnog gledatelja. Zanimljivo je iiskustvo Dijane Nenadi} kojaje na Odjelu za likovnu umjet-nost Umjetni~ke akademije uSplitu, studentima predstavilaprogram recentnog hrvatskogvideostvarala{tva i zabilje`ilareakcije na filmove studenata ikolega predava~a. Najambicio-zniji dio ~asopisa posve}en jepovijesti i teoriji medija, a ukonkurenciji svojevrsne reka-pitulacije hrvatskog eksperi-mentalnog filma Hrvoja Tur-kovi}a i Hommagea Francuskoj,
zemlji filma Wilfrieda Wiegan-da, osobno mi je najzanimljivi-ji tekst Od ezoterije Gorgone dodematerijalizacije Weekend Art ukojem Nada Bero{ vu~e zani-mljivu paralelu u umjetni~kompristupu izme|u glasovite gru-pe Gorgona i fotografsko-film-sko-performerske grupe XXXLkoju ~ine Aleksandar Ili}, Iva-na Keser i Tomislav Gotovac.Kontrapunkt teoretskom dijelu~ini blok nazvan Mali filmskirazgovori � portreti i sje}anja ukojem Du{ko Popovi} ispisujeneobavezan portret tvrdokor-nog filmskog amatera StjepanaVidakovi}a, a Zdravko Musta}u tekstu Najbolje godine na{eg `i-vota (Split, 1986-1990), nostal-gi~arski se prisje}aju}i zlatnihdana splitskog eksperimenta-lizma, na svoj osoben na~inpredstavlja njegove glavneprotagoniste. ^asopis zatvarapregled doga|aja u proteklomkvartalu i koristan godi{nji ka-lendar amaterskih filmskih re-vija. Tako pod uredni{tvomVjekoslava Majcena, uredni{-tvo Zapisa u grafi~ki atraktivni-jem omotu nastavlja dobru tra-diciju Bulletina koji je krasilatolerantnost prema najrazli~iti-jim stilovima i teoretskim pri-stupima, ali i visok stupanj pe-dantnosti i profesionalnosti. Z
La`na nezavisnost
32 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Utorak, 13. 4.KDVL (Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski)foyer VD (Velike dvorane)19.30Otvorenje izlo`be »Arnold Schönberg 1874-1951.«Pokrovitelji: Nuria Schönberg Nono i Lawrence A.SchönbergPromocija festivalskoga kataloga i CD-ova hrvat-skih skladatelja te CD-a »MBZ na kraju tisu}lje-}a«Prigodni koncert:Arnold Schönberg: Pierrot lunaireIzvodi: Ensemble 20. Jahrhundert, Be~
Petak, 16. 4.HNK19.30Sve~ano otvorenjeMilko Kelemen: »Dom Bernarde Albe«Béla Bartók: Dvorac Modrobradog, opera u jed-nom ~inuLibreto: Béla BalászDirigent: Sa{a Britvi}Redatelj: Petar SelemScenograf: Matko Treboti} Kostimografkinja: Ire-na Su{acOblikovatelj svjetla: Zoran Mihanovi}Asistentica redatelja: Jadranka KrajinaZborovo|a: Robert HomenSavjetnica za ma|arski jezik: Xènia DetoniOperni ansambl HNK ZagrebModrobradi � Neven Belamari}Judita � Marta LukinInspicijenti: J. Cesarec, D. Lozi}[apta~ice: R. Matej~i}, G. Niki}Korepetitori: N. Cossetto, S. Britvi}
Subota, 17. 4.Muzej suvremene umjetnosti12.00Otvorenje izlo`beMedia Scape 7Organizatori: Muzej suvremene umjetnosti Za-grebMedia in Motion BerlinKDVL/VD19.30Uralska filharmonijaSolisti: Arve Tellefsen, violinaAleksej Dorkin, flautaDirigent: Dmitri LissPetar Bergamo: Musica concertanteIgor Kuljeri}: Riki Levy � pet prizora iz baleta(praizvedba)Arne Nordheim: Koncert za violinu i orkestarGiya Kancheli: Abii ne viderem za flautu i komor-ni orkestarSofia Gubaidulina: Stimmen... verstummen...simfonija u dvanaest stavaka (1986)KDVL/foyer MD (Male dvorane)21.30Otvorenje izlo`be 20 godina MBZ-aKDVL/MD22.00Oliviero Lacagnina/Bruno de Franceschi: »...bru-sii...« kantate za glas i instrumente (praizvedba)I dio: Oliviero Lacagnina: »Nòstoi... epski ulom-ci« za glasove i glazbala, na pjesni~ka razmi{lja-nja Roberta StradiottaII dio: Bruno de Franceschi: »@amorenje jezika«za glasove i glazbala, na tekstoveGiancarla MaiorinaTacitevoci EnsembleCristiana Arcari, Enrico Fink, Elena Arcuri, AndreDe Luca (glasovi)Cecilia Bresciani, glasovirPaolino Dalla Porta, kontrabasMirio Cosottini, trubaMirko Guerrini, saksofoni i sviraleFrancesco Pinetti, udaraljkeLuca Casiraghi, udaraljkeDirigent: Bruno de Franceschi KDVL/MD23.30Festivalski solistiPierre Boulez: Sonatina za flautu i klavirDani Bo{njak, flautaDamir Greguri}, glasovirAndré Jolivet: AscèsesMilko Pravdi}, klarinet
KarlheinzStockhausen: AmourMilko Pravdi}, klarinetAnton Webern: Drei kleine Stücke für violoncellound KlavierNikola Ru`evi}, violon~eloDamir Greguri}, glasovirLuigi Nono: Hay que caminar Soñando za dvijeviolineLaura Vadjon, Mislav Pavlin � violine
Nedjelja, 18. 4.Bazilika Srca Isusova13.00Igor Le{nik, udaraljkeMario Penzar, orguljeAn|elko Klobu~ar: Koncert za orgulje i timpane(praizvedba)Mladen Tarbuk: Knjiga sa sedam pe~ata, za orgu-lje i udaraljke (praizvedba)Muzej Mimara17.00Trio OrlandoVladimir Krpan, glasovirTonko Nini}, violinaAndrej Petra~, violon~eloBoris Papandopulo: Tri stavka za OrlandoBerislav [ipu{: Gonars trioDmitrij [ostakovi~: TrioKDVL/foyer VD19.00Otvorenje izlo`be Poljski muzi~ki plakatKDVL/VD19.30Poljski komorni orkestarSolist: Claudio Bohórquez, violon~eloDirigent: Krzysztof PendereckiKrzysztof Penderecki: Sinfonietta za guda~eKoncert za violu i komorni orkestar (transkripci-ja za violon~elo)Milko Kelemen: Love SongDmitrij [ostakovi~: Komorna simfonija (tran-skripcija VIII. guda~kog kvarteta)KDVL/VD22.00Simfonijski puha~ki orkestar Hrvatske vojskeDirigent: Mladen TarbukJean Balissat: Le premier jourMichael Nyman: For John CageKarel Husa: Apotheosis on the EarthKDVL/MD23.30Silvio Foreti}: GLASnOsVIR (skladbe za glasovir)[est dvanaesttonskih komada (1955)Capriccio (1957. ili 1958)Varijacija br. 1 (1962/63) (iz izgubljenog ciklusaAleatori~ke varijacije)Kölner Konzert (Kelnski koncert) (1971), s vrpceSonate nostalgique (1974/75) za jednog pijanistana dva glasoviraInter-ludium (1971/72), s vrpce»...quasi un(a)...« (1979)Im Volkston (Poput narodne) (1997/99) (prai-zvedba)Sonatina difficile (1982/83) za glasovir i obligate(misle}i na Mozarta)Lullaby for myself (1983)Izvodi: autor
17.00Zagreba~ki kvartet saksofonaDragan SremecGoran Mer~epMatja` Dreven{ekSa{a Nestorovi}Sr|an Dedi}: Cantus fractalusOlja Jelaska: Maske (praizvedba)Peter [avli: The Road less traveledMichael Nyman: Songs for TonyKDVL/VD20.15Simfonijski orkestar HRTDirigent: Pascal RophéStanko Horvat: HymnusOlivier Messiaen: Les offrandes oubliéesRuben Radica: Bo`anski otvori srca tri koncer-tantna ronda za orkestar i obligatne instrumente(praizvedba)Igor Stravinski: AgonClaude Debussy: JeuxKDVL/MD22.00Massimiliano Damerini, glasovirKarol Szymanovski: Métopes, tri poeme op. 29Alban Berg: Sonata op. 1Niccolo Castiglioni: CangiantiMarco di Bari: Sei studi nuovoclassici sulla fisio-logia della percezioneKDVL/MD23.30Dubravko Detoni: MUSICA DETONIANA (prvaizvedba u Hrvatskoj)Folow meBanaliaEueueu... phoniphoniphoniaCrna glazbaAcezantez: Ivana Bili}, udaraljkeSanja Butorajac, glasovirFred Do{ek, glasovirIvana Gla`ar, glasovirBibor Kiraly, glasovirMarina Kostelac, glas i glumaTamara Ko{ak, glasovirSa{a Nestorovi}, puha~ka glazbala, sintetizatorIvan Pernicki, glasovirUmjetni~ko vodstvo: Dubravko Detoni
Utorak, 20. 4.HDS11.00SimpozijMultimedija i zvuk (Media Scape)Muzej Mimara17.00Zagreba~ki gitarski trioDarko PetrinjakIstván RömerGoran Liste{Sudjeluje: Igor Le{nik, udaraljkeAdalbert Markovi}: TriosonataSanja Drakuli}: High Spirits (praizvedba)Juan Francisco Sans: Nova et veteraMarko Ru`djak: Frottola za tri gitare i udaraljke(praizvedba)Chiel Meijering: Miss Garcia doesn�t Ring Anymo-reHGZ (Hrvatski glazbeni zavod)20.00New London Chamber ChoirDirigent: James WoodSolisti: Françoise Kubler, sopranEmmanuel Séjourné, vibrafonBranko Lazarin: Divici Mariji (praizvedba)Arvo Pärt: Seven Magnificat AntiphonsJonathan Harvey: Ashes Dance Back za zbor, sin-tetizator i `ivu elektronikuJames Wood: Séance, za solo sopran, MIDI vibra-fon, zbor i `ivu elektronikuHGZ22.00Zagreba~ki solistiNenad Fir{t: PoglediIvo Josipovi}: Samba da cameraArvo Pärt: FratresDavid Joseph: Studija za solo violinu, guda~e iudaraljke (praizvedba)
Goran Kon~ar, violinaGoran Bakra~, violinaAnte @ivkovi}, violaMartin Jordan, violon~eloWitold Lutoslawski: Guda~ki kvartet (1964)Stefan Stoll: Sortie 3 (praizvedba)Béla Bartók: VI. guda~ki kvartetHNK19.30Kre{imir [ipu{: Mlada `enalirska drama u jednom ~inu (praizvedba)Dirigent: Kre{imir [ipu{Redatelj: Dora Ru`djakScenograf: Ivo Knezovi}Kostimografkinja: Nata{a Mihalj~i{inAsistent dirigenta: Sa{a Britvi}Ansambl Opere HNK ZagrebVasilije Ordinov � Sotir SpasevskiIlja Murin � Marijan Juri{i}Katarina � Guri EggeJaroslav Ilji~ � Mladen Katani}Inspicijenti: J. Cesarec, D. Lozi}[apta~ice: R. Matej~i}, G. Niki}Koncertni majstor: G. Bala`, M. Ramu{}akZamjenice koncertnog majstora: E. Ernoi}, I. Ca-valliereKorepetitori: S. Britvi}, D. Petri}Zoran Jurani}: Govori mi o Augusti � opernafarsa u tri slike s epilogom (praizvedba)Libreto prema istoimenoj farsi Luka Paljetka sa-stavili Zoran Jurani} i Luko PaljetakDirigent: Zoran Jurani}Redatelj: Stephanie JamnickyScenograf: Aljo{a ParoKostimografkinja: Barbara BourekAsistentica dirigenta: Darjana Bla}eScenski pokret: Edvin Liveri}Oblikovanje svjetla: Miljenko BengezZborovo|a: Robert HomenOperni ansambl HNK ZagrebKralj � S. Komnenovi}-Mato{i}, M. Tr~ekHelinand � M. \uranTeobald � D. Hanzalek, I. Trubi}Cura � S. Ahmed, T. FelbingerGlas iz tame � D. Hilje, N. Marti}Inspicijenti: J. Cesarec, D. Lozi}[apta~ice: R. Matej~i}, G. Niki}Koncertni majstor: Vlatka PeljhanKorepetitori: D. Bla}e, @. Cari}DKG (Dramsko kazali{te Gavella)22.00Ensemble TrioLog München Peter Sheppard Ska-erved, violinaJan Philip Schulze, glasovirJörg Widmann, klarinetAlban Berg: Vier Stücke, op. 5 za klarinet i glaso-virJörg Widmann: Fleurs du mal glasovirska sonataprema BaudelaireuJosip Magdi}: OG 500 � kasacija za klarinet,violinu i glasovir op. 177 (praizvedba)Jörg Widmann: Tränen der Musen za violinu, kla-rinet i glasovirBéla Bartók: Kontrasti za violinu, klarinet i gla-sovirDKG23.30EthnophoniaRatko Vojtek, glasovir & Percussion SectionTon de Leeuw/Stanko Juzba{i}: Drie AfrikaanseEtudesHector Villa-Lobos: Dansa do Indio BrancoAntun Tomislav [aban: Una Caminata de Seis Mi-nutos y los Encuentros on the BeachMatej Me{trovi}: Dry RiverAlberto Ginastera: Tres danzas Argentinas
^etvrtak, 22. 4.Muzej Mimara17.00Zagreba~ki duo kontrabasistaMimi Marjanovi}-Gonski@or` Drau{nikSudjeluje: K&K Experimentalstudio, Be~(Gunda König, Dieter Kaufmann)Nata{a Sedmakov, plesa~icaDieter Kaufmann: Landscape with Figures(Landschaft mit Figuren) za recitatora, plesa~i-cu, dva kontrabasa i mgtf. vrpcu (praizvedba)Tag � Nacht � MorgenAntun Tomislav [aban: 7ième symphonie en La(Georges et Mimi) op. 397 za dva kontrabasa teminimalisti~ki redateljski zahvat (praizvedba)
Redatelj: Kre{imir Dolen~i}Takechi Yuka: Diacorps for 2 Contrabasses (prai-zvedba)HNK19.30Balet GulbenkianCartography of the common placesKoreografija, scenografija i kostimi: Rul HortaOriginalna glazba: Yens & YensKostimi: José António TenenteQueens/Black MilkKoreografija: Ohad NaharinGlazba: I. Queens of Golub� ulomciArvo Pärt: Fratres II. Blac MilkPaul Smadbeck: Étude br. 3 za marimbuKostimi: Rakefet LevyRasvjeta: BambiUntil.with/out.enoughKoreografija: Itzik GalillGlazba: Henryk GóreckiString Quartet No 2, op. 64, »Quasi una Fantasi-a« (1990/91)Kostimi: Natasja LansenRasvjeta: Benno VeenDKG22.00Ivo Malec: Tri poglavlja autobiografijeArtemisia, za magnetofonsku vrpcu (1991)Saturnalia, za kontrabas solo (1996) (praizved-ba)Solist: Pierre Hellouin, kontrabasAttacca, koncert za udaraljke i magnetofonskuvrpcu (1985/86)Solist: Jean Geoffroy, udaraljkeDirekcija zvuka: Ivo Malec
Petak, 23. 4.KDVL/VD19.00Zagreba~ka filharmonijaDirigent: Marko LetonjaOlivier Messiaen: Eclairs sur l�Au-DelàHNK19.30Balet Gulbenkian � reprizaKDVLfoyer21.00Miroslav Mileti}: Fantazija za violu i glasovir nateme B. BrittenaNatalija Anikejeva, violaDamir Greguri}, glasovirAldo Kezi}: »Ambos« za mezzosopran, ambos, vi-olinu, basklarinet, glasovirVlasta Ratkovi}, mezzosopranRatko Vojtek, ambos, basklarinetLaura Vadjon, violinaDamir Greguri}, glasovirKDVL/VD22.00Simfonijski orkestar i zbor Srednjonjema~kog ra-dija LeipzigSolisti: Fabian Menzel, oboaLivia Agh, sopranPetra Lang, altKurt Azesberger, tenorMatteo de Monti, basAxel Thielmann, recitator (bariton)Dirigent: Marcello ViottiZborovo|a: Howard ArmanWolfgang Fortner: Aulodie glazba za obou i orke-star Milko Kelemen: Salut au monde za ~etiri so-lista, recitatora, dva zbora i orkestarKDVL/MD23.30Louis Sclavis New QuartetLouis Sclavis, klarineti, sopran saksofonBruno Chevillon, kontrabasFrançois Merville, udaraljkeJean-Luc Capozzo, trubaL�affrontement des prétendantsLe bruit des secretsNachtRefletsDerniers regards
Graeme Jennings, violinaDov Scheindlin, violaRohan de Sarem, violon~eloLuciano Berio: GlosseMichael Jarrell: ZeitfragmenteMarko Ru`djak: Prije snijegaGyörgy Kurtág: Officium breveIannis Xenakis: TetrasHGZ22.00Mje{oviti zbor i udaraljka{ki ansambl Muzi~keakademije u ZagrebuVokalni solisti: Martina Zadro, Renata Pokupi},Neven Mrzle~ki, Berislav Pu{kari}Glasoviri: Katarina Krpan, Tomislav Fa~ini, Sa{aBritvi}, Damir Greguri}Dirigent: Vladimir Kranj~evi}Igor Stravinski: Svadba, ruski koreografski prizo-ri za sole, zbor, ~etiri glasovira i udaraljkeDKG23.30Mary Finsterer: »The Door in the Wall«, glasovir,video i audio projekcija*Stuart Campbell, glasovirDean Golja, vizualno oblikovanjeStuart Campbell: »Wasted Sentiment«*Stuart Campbell, glasovirG. A. P.Il gruppo delle azioni progressiveLuka Per{i}, sopran i alt saksofonJerko Valdevit, tenor saksofonDejan Potkonjak, kontrabasBorna [ercar, bubnjevi i udaraljkeNella casa di beduinoAlbert is back»B«Toranj 77@eljko Kova~evi}: »4 for 3«@eljko Kova~evi}, sopran saksofon, tenor sakso-fon, klarinetMate Mati{i}, akusti~na, bas i elektri~na gitaraAlan Bjelinski, glasovir, sintetizator i klavijatureBorna [ercar, udaraljke, bubnjevi i boce
Nedjelja, 25. 4.Bazilika Srca Isusovog13.00An|elko Klobu~ar, orguljeJean Langlais: Mort et resurrectionJean Guillou: Leonardo (IV-Saga)Sanda Majurec: Loop II (praizvedba)An|elko Klobu~ar: Rondo (praizvedba)HNK19.30Ma|arska dr`avna operaGyörgy Ligeti: Le grand macabre, opera u dva~ina ali u jednom dijeluLibreto: Michel Meschke i György Ligeti, po moti-vima kazali{noga djelaMichela de Ghelderode: La Ballade du Grand Ma-cabrePrijevod: Balázs KovalikDirigenti: Jonathan NottGergely VajdaRedatelj: Balázs KovalikScenograf: Péter HorgasKoreograf: Gábor HorváthKostimografica: Márta JánosúktiZborovo|a: Anikó KatonaDirigentica dje~jeg zbora: Gyöngyvér GupcsóGlazbena savjetnica: Adrienne CsengeryProdukcija Ma|arske dr`avne operePiet von Fass � Dénes GulyásGioconda � Mónika GonzálezGiocondo � Éva VárhelyiNekrotzar � János TóthMescalina � Annamária KovácsAstradamors � Péter FriedVenus � Veronika FeketeUdba{ica � Eszter Sára KöváriBijeli ministar � Antal PatakiCrni ministar � István AndrejcsikPrinc Go-Go � Péter MekisTri stra`ara � Géza Gábor, Máté Szécsi, FerencValterProducent: Budapesti Fesztiválközpont Knt (Bu-dimpe{tanski festivalski centar)Praizvedba: Budimpe{tanski jesenski festivalKazali{te Thália, 29. listopada 1998.
20. Muzi~ki biennale Zagreb16-25. travnja 1999.
CONTINENTALMEGASTOREvam predstavlja
Op}a mjesta priruciBranimira LazarinThe Best of John Coltrane, Universal MusicInternational LTD. 1999.
Za{to bi bila zanimljiva jo{ jedna unizu kompilacija velikog majstora?Osim ~injenice da je tek iza{la is-
pod ~eki}a, da nudi Coltranea u dva sve-ska, upadljiv je trud autora kompilacijePetea Gardinera da stvori ne{to druk~ijipogled na opus posljednjeg inovatora upovijesti jazza. Suponiraju}i Coltraneovubiografiju zakonu d`ezerskog miljea, au-tor kompilacije nudi svoju verziju slijedaColtraneove glazbene karijere: hard-bop i
free-jazz manje su va`ni od hinduisti~ke iafri~ke tradicije. Coltrane je u ovoj kom-pilaciji prije svega new spiritualist, a Lovesupreme, kojom zavr{ava kompilacija su-protstavljena je Blue trainu s po~etka. Na-ravno, svi poznatiji evergreeni uredno suposlagani. Reklo bi se: op}a mjesta kojavrijedi imati pri ruci.
Upravo je ovaj nosa~ zvuka s novimdjelom estonskog skladatelja ArvaPärta, koji }e biti izvo|en i na
predstoje}em Biennalu, u jednom od bro-jeva ~asopisa Gramophone bio izabran zarecording of month. Kao i ~esto do sada, iovom se djelu Pärt posvetio sakralnojglazbi, uzev{i ovaj put za polazi{te staro-slavenski tekst Kanon pokajanen, kanon po-kajanja, pripisan Sv. Andriji s Krete (6-7.st.), kojim se fragmentarno bavio i prije.Rade}i dvije godine na zborskom kajanjua cappella, koje prozlazi iz gr~ke pravo-slavne tradicije pjevanja kanona u zoru,poku{ao je, ka`e, na}i zvuk koji bi proi-zlazio iz na|enih rije~i i pratio melodijuinherentnu crkvenoslavenskom jeziku.Pritom je zaklju~io da odabir jezika ve}
odre|uje karakter djela koje }e na osnovinjega nastati, zbog ~ega Kanon smatrapotpuno druga~ijom skladbom od Litany,pisane za engleski tekst, iako je u objemakoristio iste skladateljske postupke. Kanonse sastoji od oda u kojima se izmjenjujumolitve i molbe za milost, kao {to se iz-mjenjuju i dijelovi zbora, visoki i niski,mu{ki i `enski, stvaraju}i mirnu ekspre-sivnost koja kulminira u posljednjem di-jelu molitvi nakon kanona. Z
zarez I/5, 16. travnja 1���. 33
Temeljna ideja bila je Eu-ropa i njena duhovnostna kraju stolje}a
Branimira Lazarin
Dvadeseti put u Zagrebunastupa Me|unarodni fe-stival suvremene glazbe.
Jubilarni 20. muzi~ki biennaleZagreb stigmatiziran je obave-zom obljetnice, jer je rije~ o po-sljednjem ovostoljetnom Festiva-lu suvremene glazbe, ~iji pandanne postoji drugdje u Europi.Osim »regularnog« programa, Bi-ennale }e ponuditi niz popratnihmanifestacija: od sve~arskihizlo`bi u spomen klasi~arima po-put Arnolda Schönberga do pro-jekta Media Scape 7 i simpozija ti-pi~nih za temu kraja stolje}a kao{to je Multimedija i zvuk.
O metodama selekcije, ulozi iulogama Biennala, skladateljimakoji }e biti prisutni i odsutni naFestivalu, govori programski di-rektor 20. muzi~kog biennala Za-greb, Berislav [ipu{.
Da li se Biennale kao festival su-vremene glazbe na kraju stolje}apriklanja ideji sinteze, ideji analizeili, naprosto, sajmu razli~itih glazbe-nih stilova i umjetni~kih koncepata?
� Vjerujem da se Biennale,stare}i, sve vi{e priklanjao ideji»festivala-sajma«, ve} i zbog ~i-njenice da se od po~etka do ovog
posljednjeg »izdanja« u stolje}upove}ao broj stilova i koncepcija.Mnoge su »glazbe« izborile svojemjesto na Festivalu zahvaljuju}i
ne~emu {to u vrijeme po~etaka,to jest avangarde, nije bilo zami-slivo, a to je zakon tr`i{ta. Preci-znije re~eno, ako govorimo o na-~elu selekcije u bijenalskom pro-gramu, danas vi{e nije presudnaskladateljska osobnost ili odre|e-ni stil, {to se nekada nametalo»znanstvenim« i pseudoznanstve-nim agitiranjima muzikologa.Danas je va`na, ako ne i presud-na, uloga publike, odnosno odjekjavnosti.
Trud svih razli~itih glazbenihstilova, pokreta i pseudopokretau 20. stolje}u, od nove jednostavno-sti preko minimalizma, neoroman-tizma, new agea, next agea do etno-pristupa i nove duhovnosti, danas
je proporcionalan naporu disko-grafskih ku}a, koncertnih direk-cija i opernih ku}a. S druge stra-ne, pune 74 godine u ovom sto-lje}u cini~no stoji Bergov Woz-zeck, zdrav i svje`, jo{ uvijekpredstavljaju}i vrhunski izazovsvakoj opernoj ku}i.
Ne vjerujem da je sinteza mo-gu}a, pa niti ovogodi{nji Bienna-le nije imao takvu namjeru. Idejaanalize je mnogo zanimljivija, amogu}nost za analizu na vi{e ra-zina dana je koncepcijom »sajma-festivala«. Ako se pak govori oautorima, bojim se da suvreme-nim skladateljima nedostaje arti-kulacija vlastite estetike, etike, pai poetike. To je tek dobar materi-jal za analizu, iako nisam siguranda }e se njime netko baviti.
Koja je bila temeljna tematska fe-stivalska odrednica?
� Temeljna ideja bila je Euro-pa i njena duhovnost na kraju stolje-}a. Osobno sam se zalagao zaprogram bez sudjelovanja sklada-telja s drugih kontinenata, i to nezbog ideje o »sukobu civilizacija«,nego zbog planova za sljede}i Bi-ennale koji bi »civilizacije« trebaospojiti na jednoj pozornici.
Autori ~ijim smo partituramanastojali potkrijepiti osnovnutemu jesu Olivier Messiaen, snjegovom prvom orkestralnomskladbom iz 1934. godine; IgorStravinski s Agonom i Svadbom;Bela Bartok s Dvorcem Modrobra-dog kojim po~inje Biennale iGyorgy Ligeti s operom Le grandmacabre kojom Festival zavr{ava.Tako|er, tu je Bergova Sonata zaklavir, kompozicija Glasnosvir Sil-vija Foreti}a, Hymnus StankaHorvata, Divici Mariji BrankaLazarina, Bo`anski otvori srca Ru-bena Radice te Pozdrav svijetuMilka Kelemena.
Mo`e li i na koji na~in festivalpoput Biennala reflektirati sliku istanje suvremene glazbe?
� Program ovog Biennala sa-stavljen je s namjerom da provo-cira da sami stvorite sliku svijetasuvremene glazbe. Su~eljene suskladbe dvadesetostoljetnih klasi-ka poput Berga ili Stravinskog saskladbama pisanim upravo zaovaj Festival. Me|utim, nisam si-guran da je osnovna zada}a Bien-nala refleksija cjelokupne glazbe-ne situacije 20. stolje}a. Va`nijeje prenijeti informaciju, glazbenu~injenicu toliko rijetko slu{anuna ovim prostorima. Pitanje jeuvijek provokativnije od odgovo-ra.
Koga biste od stranih gostiju Bi-ennala izdvojili kao posebnuatrakciju?
� Pozvali smo sve inozemneskladatelje ~ija se djela nalaze naprogramu Festivala. Koliko }e ihdo}i, te{ko je re}i. No, sigurno jeda }e nas posjetiti maestro Pen-derecki, koji }e nastupiti i kao di-rigent. Zna~ajno je i sudjelovanjeodli~noga norve{kog skladateljaArne Nordheima; zatim Johnata-na Harveya, skladatelja koji sevrlo brzo penje na ljestvici popu-larnih »suvremenih klasi~ara«.Arvo Part, Sofia Goubaidulina,Marco Di Bari, Michel Jarell �imena su skladatelja koje }ete, uznjihove partiture, eventualno vi-djeti u`ivo. Maestro Ligeti prili~-no je slabog zdravlja, pa je vrlovjerojatno da ne}e mo}i do}i.
Od mojih osobnih favorita, iz-dvajam Louisa Sclavisa, francu-skog jazz-skladatelja i virtuoza,Arditti Quartet, francuskog diri-genta Pascala Rophea, GulbenkianBalet, New London Chamber Choir,Ma|arsku dr`avnu operu, mladedirigente Dmitrija Lissa iz Rusijei Marka Letonju iz Slovenije.
Kako }e na Biennalu biti zastu-pljena suvremena hrvatska glazba?
� Hrvatska suvremena glaz-ba na ovom Biennalu posebna jepri~a. Oblikuju}i program tra`ilismo skladbe koje po na{em suduzaslu`uju da se opet poslu{aju, alii da postanu dio repertoara odre-|enih izvo|a~kih ansambala uHrvatskoj. Neke na{e skladateljezamolili smo da napi{u noveskladbe posebno za ovu priliku iposebno za neke izvo|a~e. Ka-`em »zamolili«, jer Biennale nepla}a skladatelju. Dakle, ne ho-norira se autorski rad, nego je Bi-ennalu, u kontekstu hrvatske kul-turne politike, nametnuta ulogakaritativne institucije. Hrvatskiskladatelj mo`e biti sretan i zado-voljan {to ima mogu}nost prai-zvedbe i raspisa notnog materija-la. Bijedna konstatacija s obziromna sve~arsku intonaciju ovog Fe-stivala, zar ne?
Dakle, jedan od najva`nijihrazloga velikom broju praizvedbidjela hrvatskih autora nemogu}-nost je prezentacije njihova radatijekom godine, odnosno u nor-malnoj koncertnoj sezoni. Sigur-na propast manifestacija poputDana hrvatske glazbe, Me|una-rodne glazbene tribine (nekadpopularna Opatijska tribina),samo }e pogor{ati prisutnu neza-interesiranost na{ih velikih glaz-beno-izvo|a~kih institucija pre-ma doma}im autorima. Biennalese na{ao na brisanom prostoru �mnogi }e re}i da takav Festivalnije mjesto nadoknade izgublje-nog prostora i vremena, s ~ime semogu slo`iti. No, ako hrvatskaglazba ima budu}nost, nekakvupro{lost, trebamo biti svjesni injezine sada{njosti. Biennale kaofestival suvremene glazbe dajepriliku da vidite i ~ujete takvu sa-da{njost. Z
Govori: Berislav [ipu{
Sami stvorite sliku
Tragiku pri~e pune dubo-kih zdenaca, utopljenihdjevica i jezovitih privi|e-nja, jo{ produbljuje,nesvjesno i nenamjerno,romanti~na glazba svo-jom slatkastom i pomaloapsurdnom notom
Zrinka Mati}Lucia di Lammermoor, Gaetano Do-nizetti, re`ija Kre{imir Dolen~i},splitski HNK, 8. travnja
U~etvrtak, 8. travnja premi-jerno je, nakon trinaest go-dina, u splitskom HNK-u
izvedena Lucia di Lammermoor,tragi~na opera u tri ~ina GaetanaDonizettija. Splitska je publikatako ove sezone imala priliku vi-djeti dvije premijere, obje sklada-telja predstavnika belkanisti~ke{kole (prva je bila Tur~in u Italiji,Bioacchina Rossinija). Lucia diLammermoor, ~iji je libreto napi-sao S. Cammarano prema pred-lo{ku W. Scotta, neobi~an je spojju`nja~kog belcanta i mra~ne{kotske legende. Pri~a o lamer-murskoj nevjesti uglazbljena jevi{e puta, ali je upravo Donizetti-jevo glazbeno vi|enje ostalo do
danas `ivjeti na opernim pozorni-cama. Snaga je ove opere u glaz-beno-dramatskoj izgra|enosti ka-raktera, osvjetljenju tajanstvenih,
slo`enih likova vo|enih mra~nimi neodoljivim strastima. Lirskimizra`ajem skladatelj je uspio na-glasiti upravo dimenziju legende,neuhvatljivosti i nestalno raspo-lo`enje koje oscilira izme|u rado-sti i boli, sre}e i o~aja. Tragikupri~e pune dubokih zdenaca, uto-pljenih djevica i jezovitih privi-|enja, jo{ produbljuje, nesvjesnoi nenamjerno, romanti~na glazbasvojom slatkastom i pomalo ap-surdnom notom. Izvan granicadopadljivog i konvencionalnog,gotovo do dekadencije dovedenakoloratura u sceni Luciinog ludi-la, koja opisuje uskome{ane osje-}aje sre}e i kajanja, bunila i pri-sebnosti, pokazuje koliko je boga-ta Donizettijeva invencija i kolikaje njegova umjetni~ka sloboda ihrabrost.
Ta izuzetna opera ve} stolje}ei pol predstavlja velik glazbeni iscenski umjetni~ki izazov. Ovouprili~enje Lucie okupilo je grupuumjetnika koja je na prihvatljiv, au trenucima vrlo uspio i zani-mljiv na~in ostvarila svoj umjet-ni~ki zadatak. Dio ekipe zadu`enza scensku i dramsku stranuizvedbe razmimoilazio se na`a-lost u ideji, i mada vo|en `eljomza originalno{}u, tek mu je u po-jedinim trenucima uspjelo ostva-
riti dojmljive i svje`e slike. Kosti-mi Ane Gecan Savi}, koji su zapredlo`ak imali originalne odjev-ne predmete s kraja sedamnae-stog stolje}a, futuristi~ki jedno-stavna scenografija Andreja Re-haka te stati~na i prili~no mono-tona re`ija Kre{imira Dolen~i}anisu odavali jedinstvenu cjelinu.Tek su u rijetkim prizorima dje-lovali osmi{ljeno, primjerice usceni Luciinog ludila, ~emu jepripomoglo i zanimljivo osvjet-ljenje Zorana Mihanovi}a, i usceni vjen~anja Lucie i lorda Ar-tura. Glazbeno ostvarenje bilo jena prihvatljivoj razini, mada senije osje}alo ono posebno uzbu-|enje i spektakl premijerne ve~e-ri. Dirigent Loris Voltolini sigur-no je ravnao izvedbom na kojojsu nastupili splitski solisti: tenorAnte Ivi} koji je izuzetno dobroodgovorio zahtjevnoj ulozi Ed-garda, Rato Kli{ki}, bariton, uulozi Enrica, bas Dinko Lupi kaoRaimondo, tenor Vinko Maroe-vi} kao Arturo, tenor Jure Miro-{evi} u ulozi Normanna, soprani-stica Snje`ana Kati} kao Alisa.Luciu di Lammermoor, nose}urolu cijele opere, u kojoj je sadr-`ana sva neodoljivost ove glazbe,otpjevala je talijanska sopranisti-ca Natalia Valli. Pjevaju}i u Spli-tu Luciu prvi put, nije se pokaza-la doraslom izuzetno zahtjevonojkoloraturnoj ulozi. Glazbu kojuje te{ko ispjevati od po~etka dokraja, a jo{ te`e i karakterno in-terpretirati, sopranistici Vallidjelomi~no je ipak uspjelo iznije-ti, tako da je predstava, koja u tojulozi najve}im dijelom ovisi i odpublike, dobro prihva}ena. Uizvedbi se istakao zbor HNK-a
Split, posebice mu{ki zbor u pr-vom i drugom ~inu, koji je sna`-nim i sigurnim tonom o`ivio ti-pi~ni talijanski operni duh. Orke-star je u tutti dijelovima zvu~aokompaktno i dora|eno, a u ko-mornim ne{to slabije.
Jedino mo`emo po`eljeti daidu}e predstave budu jo{ bolje iuspjelije, a splitskom kazali{tu dapoja~a opernu produkciju i po-novno vrati glamour i spektakl usvijet opere. Z
Okus glamoura
Opera Lucia di Lammermoor: Lucija-Natalia Valli
34 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Sla`em se da je protok in-formacija neophodan, ali{to kad su Engleska ili,ne{to manje, Amerika za-tvoreni sistemi ijednostavno te ne prima-ju unutra
Dubravko Jagati}
Malo glazbenika s prostorabiv{e Jugoslavije u`iva sta-tus Vlatka Stefanovskog
koji je zahvaljuju}i svom dugo-godi{njem radu s grupom Leb isol (i trinaest objavljenih albuma)te nizom vlastitih projekata (petalbuma), a prvenstveno vrhun-skim sviranjem gitare, jedan odnajtra`enijih i najcjenjenijih gita-rista ~ije se umije}e sviranja pro-~ulo gotovo svim kontinentima.Nastupa {irom svijeta, skladaglazbu za kazali{te i film, a pre-sti`ni svjetski magazini uspore-|uju ga s najslavnijim gitaristimana svijetu. Nedavno je ponovnodo{ao u sredi{te pa`nje hrvatskepublike i medija zbog anga`manana novom Gibonnijevu albumuJudi, Zviri i Be{timje, ali i zbog ne-davno objavljenog soundtracka zafilm Stoleta Popova Gipsy Magicte samostalnog albuma VlatkoStefanovski Trio objavljenom i uHrvatskoj zahvaljuju}i diskograf-skoj ku}i Dallas Records.
Kako se osje}a deklarirani kozmo-polit u ovoj ekspanziji primitivizmai nacionalizma posljednjih desetakgodina na prostoru biv{e Jugoslavije?
� Osje}am se veoma lo{e ijako stresno. Kao djeca i mladi}ibili smo naivni jer smo mislili daje historija zavr{ena i da vi{ene}e biti ratova, ali, na`alost,svjedoci smo velike tragedije.Kao da se ni{ta nije promijenilou ljudskom rodu. Ponavlja se je-dan te isti ciklus. Niti mogu ne-{to po~eti niti zavr{iti niti menetko pita za mi{ljenje ili savjet.Ja poku{avam kroz sve to vozitislalom, ali svejedno je to jakostresno. To na mene djelujestra{no. Svi smo u laganoj depre-siji. Ipak je to turbulentan Bal-kan. Tu smo se rodili i tko zna ukojoj je mjeri sva ta turbulencijaodredila na{ temperament i ka-rakter i potrebu za umjetno{}u ipotrebu za stvaranjem. Mo`da bipoludjeli kada ne bismo ni{tastvarali.
Va{a je suradnja s Gibonnijem nanjegovu posljednjem albumu Judi,Zviri i Be{timje ocijenjena izuzet-no pozitivno od strane hrvatskihglazbenih kriti~ara. Jeste li osobnozadovoljni ostvarenom suradnjom?
� Veoma sam zadovoljan.Jako sam puno toga odsvirao natom albumu � za svaku pjesmu~etiri gitare. @ao mi je {to nekesola`e nisu ni u{le, jer to ipaknije moj solo album ve} Gibon-niev, a to je pop-muzika. Pop-muzika koja je dosta ofarbanaonim mediteranskim melosom ipristupom. U`ivao sam raditi naalbumu, a Gibonni mi se dopaokao osoba.
On je pravi autor, skroman~ovjek koji ima {to re}i. Jako smolijepo radili i dobro sura|ivali, aod mene se tra`ilo samo da bu-
dem ono {to jesam. Nik{a Bra-to{, producent albuma, sjajno jeodradio svoj posao jer ima do-voljno znanja i talenta, a i jer je
gitarist i jako dobro razumije ukojoj mjeri mo`e izvu}i iz menesve {to je potrebno.
Nisam bezobrazanKoliko pratite zbivanja na hrvat-
skoj glazbenoj sceni?� U zadnje vrijeme dosta, jer
sam ~esto u Hrvatskoj. Nik{a mi~esto pri~a {to radi i uglavnomsam upoznat.
Mo`ete li izdvojiti svoje favorite?� Ne zato {to sam radio s
njim, ali mislim da je Gibonni tunegdje na vrhu, a da ne spomi-njem i Dragojevi}a koji svako to-liko dolazi u Skopje i puni dvora-ne bez obzira ima li novi albumili ne. Mislim da je produkcija uHrvatskoj na vrlo visokom ni-vou.
Biste li pristali na suradnju i snekim glazbenikom koji mo`da i nijenajbli`i va{em glazbenom izrazuukoliko ponudi dovoljno novaca?Naime, nedavno je u jednoj televizij-skoj emisiji na HTV-u Zoran Predinspomenuo da je htio sura|ivati svama, no niste se mogli sporazumjetioko honorara.
� Na to ne mogu napametodgovoriti. Moram znati o ~emuse radi. Gibonni mi je poslaosvoje prethodne albume i demo-materijale tako da sam to~noznao {to treba raditi. Nisam paos neba u taj projekt. Mi smo do-sta dugo i razgovarali i pregova-rali. Nije to tako jednostavno.Predina stvarno nisam tra`iopuno novaca. Simboli~an hono-rar, no vjerojatno producentinisu imali dovoljno novaca za ta-kvo ulaganje. Tu nema ljutnje.Stvar je dogovora. Nisam ja be-zobrazan.
Koliko je va`an novac u va{emumjetni~kom anga`manu?
� Zna{ u kom smislu imava`nu ulogu? Tehnologija idestra{nom brzinom naprijed i jamoram pedeset posto ili ~ak ivi{e onoga {to zaradim vratiti umuziku. Kupujem opremu zastudio, za gitare, investiram stal-no u ne{to. To je jedna igra bezkraja. Tu novac igra va`nu ulo-gu. Ja nisam kupio Porsche nitiku}e po svijetu. Poku{avam da`ivim normalno, a i kada ima{
obitelj novac igra veoma va`nuulogu jer `eli{ osigurati pristojan`ivot svojoj porodici.
Koliko vam je titula najboljeg gi-tarista na svijetu, kako su doma}inovinari prenijeli vijest iz stru~nogameri~kog magazina Guitar Pla-yer, donijela vi{e anga`mana i boljeprihode?
� Ma to je sve tako napuhanoda je mene ponekad sram. To su
{pekulacije. ^itatelji Guitar Pla-yera su me proglasili jednim odnajboljih gitarista. Dosta ~esto jatakve pri~e ne mogu kontrolirati.Niti sam ih proizveo niti ihmogu zaustaviti. Meni nije po-trebna la`na popularnost. Do-voljno sam znam koliko mogu. Jau Guitar Playeru ne mogu bitiprvi jer sam tek prije mjesecdana sredio distribuciju svojeprve ameri~ke plo~e zahvaljuju}itokijskoj etiketi AM Recordings.To je plo~a Kru{evo � gitaristi~kiakusti~ni duo sa Miroslavom Ta-di}em koji se prodaje po Americii moram priznati da smo dobiliizuzetno dobre kritike.
Jeste li kad bili u prilici oku{ati ses nekim od najboljih svjetskih gitari-sta?
� Ja sam svoje najve}e gitari-sti~ke gurue upoznao. Jedan odnjih je i Alan Hollsworth sa ko-jim sam postao dobar prijateljkao i sa Johnom McLaughlinom.Oni znaju tko sam i {to i kolikomogu. Trudim se da upoznam{to vi{e ljudi i od njih nau~im {tovi{e.
Koliko vam poma`e ili odma`esve ~e{}e spominjanje va{eg imena udru{tvu najboljih svjetskih gitarista?
� Nedavno sam bio u Gr~koji najavili su me kao najve}eg gi-tarista na Balkanu. To mi je go-dilo. Dok sam bio u Los Angele-su, pri{la mi je jedna djevojka ipitala jesam li ja Ry Cooder izRusije? I to mi je sjajno sjelo. Re-kao sam joj da nisam iz Rusije izahvalio joj {to me nazvala Coo-derom.
S obzirom na sve ~e{}i anga`manza film i kazali{te, te jednako tako idobivena priznanja, po kojim krite-rijima birate ponu|ene projekte?
� ^esto puta ne biram ja. ^e-sto puta te posao dovede u nekuspecifi~nu situaciju. U zadnjevrijeme stvarno dobivam punoponuda. Prvo poku{avam uskla-diti raspored da ne radim ~etiristvari istovremeno. Ne moguuvijek birati, no da mogu radiobih talijanske ili holivudske fil-move, ali oni imaju svoje autore.Nije to sve skupa tako jednostav-no.
Od nedavno sura|ujete i s austrij-skim umjetnikom Kurtom
Hofstetterom. O kakvoj vrsti surad-nje je rije~?
� To je jedan multimedijalniumjetnik iz Be~a. Radi ~estoneke instalacije i radi s jako punoduha. Uvijek uspije od svoje Vla-de izvu}i neke novce i realiziratisvoje projekte. Prvo je radio tele-fonski koncert. Spajao je ljude izbiv{e Jugoslavije. Otvorio je tele-fonske linije u Skopju, Sarajevu,
Beogradu, Puli,Ljubljani i mi smosvirali preko tele-fona i stvorili je-dan surrealisti~kisession koji je zvu-~ao vrlo ~udno.Naravno, sada sekoristi Internetomte je napravio jed-nu verziju surad-nje izme|u umjet-nika za Internet.
Koji vas ostali vi-dovi umjetnostinajvi{e privla~e i ko-liko ih pratite?
� Najvi{e filmzato {to probijatehnolo{ke stan-darde. Ja sam izkazali{ne obitelji inormalno je da vo-lim i kazali{te, alina`alost, u zadnjevrijeme i ne idemba{ previ{e u kaza-li{te, jer se bojim
da me malo toga mo`e isprovoci-rati. Volim i slikarstvo i multi-mediju.
Smatrate li se umjetnikom?� Na neki na~in da. Sma-
tram se. Ako pomislim na brdola`nih umjetnika koji sebe nazi-vaju umjetnicima onda mogu zasebe slobodno re}i da sam umjet-nik. Poku{avam kopati po sebi itra`iti ne{to, a ponekad to ne{to iuspijem iz sebe izvu}i van.Umjetnik je ~ovjek koji u sebetrpa razne informacije i utjecaje iu jednom ~asu izvu~e ne{to {to jeamalgam svih tih utjecaja.
Kakva je informiranost Makedo-naca o glazbenim zbivanjima uHrvatskoj?
� Dosta dobra. Puno se va-{eg dancea vrti. Ima puno privat-nih televizija pa stalno vrte hr-vatske bandove. Stalno netko svi-ra. Parni valjak redovno svira, ne-davno je bila Danijela koja jeiznimno dobro pro{la...
Publika kao parametarKakva je makedonska scena da-
nas?� Sada se doga|a pop-ek-
splozija po uzoru na Back StreetBoyse, Madonnu i sli~no, a ima iozbiljnih bandova koji svoje pro-jekte izvoze, poput grupe Anasta-sia.
Mo`e li se od diskografije `ivjeti uMakedoniji?
� Ako je u pitanju samo dis-kografija, a nema{ koncerte i sveostale popratne poslove, vrlo te{-ko. Ne mo`e{ o~ekivati da `ivi{samo od prodaje plo~a. To je pre-veliki luksuz. Makedonija je maladr`ava sa dva milijuna stanovnikai sa malo CD-playera i puno pira-ta. Veoma je te{ko sve to skupakontrolirati i organizirati.
Vjerujem da se sla`ete da glazbane poznaje nikakve granice. Misliteli da bi trebalo poraditi na {to boljemprotoku informacija na podru~juglazbe i umjetnosti op}enito, bez ob-zira na politi~ka zbivanja?
� Na`alost, `ivimo u svijetukoji nije prvi svijet. To je zapad.Ne znam jesmo li mi tre}i ili ~e-tvrti svijet. Sla`em se da trebaimati protok informacija, ali po-stoji ipak jedan kulturni imperi-
jalizam koji se doga|a. Oni kojisu bogati name}u ukus, estetiku,etiku... Mi moramo kupovati plo-~e od Madonne i Windowse 98.Po{to smo domi{ljati, mi smo iz-mislili pirate. Imamo piratskeprograme i slu{amo piratske plo-~e, jedemo piratsku hranu i pije-mo piratska pi}a. Sami sebeopravdavamo da smo siroma{ni inaravno da }emo koristiti vi{e pi-ratskih stvari. Sla`em se da jeprotok informacija neophodan,ali {to kad su Engleska ili, ne{tomanje, Amerika zatvoreni siste-mi i jednostavno te ne primajuunutra. Da im ja kao umjetnikrovarim po tr`i{tu, ne}e im uop-}e biti drago. Mora{ imati vrlojake veze i veliku energiju daprobije{ sve to.
Va{ samostalni album VlatkoStefanovski Trio do~ekan je kodhrvatskih kriti~ara s odre|enom za-dr{kom. Koliko vam je osobno va`nomi{ljenje glazbenih kriti~ara i sma-trate li da njihovo mi{ljenje utje~e naprodaju i popularnost?
� Meni je jako stalo do toga{to ljudi misle. Ne mislim ja dasam bog zna {to uradio, ali mi-slim da su moji fanovi godinamatra`ili upravo takvu gitaristi~kuplo~u na kojoj ima puno solo-gi-tare. Stalno sam `rtvovao ta svo-ja sola. Stalno sam ih skra}ivao,sti{avao u svim tim svojim pret-hodnim radovima i sada sam ri-je{io da dam odu{ka svom najgo-rem tj. najboljem impulsu svira-nja gitare i ovaj put sam to uradi-o. Bez razlike da li se nekomesvi|aju pjesme ili ne, meni su tostvari koje su spontano iza{le izmene i nemam {to razmi{ljati.Uvijek kada radim plo~u pamet ikalkulacija mi nisu prva stvar.Uvijek me vodi neka intuicija.Neki put pogodi{, a neki proma-{i{. Ne mogu ja to~no znati {toradim u svakom trenutku, a toodre|uje umjetnika. Ja opipavamu mraku. Kada bi to~no znao {toradim, radio bih u nekom biroupo to~no zadatim principima, aovo je ipak open space. U Makedo-niji nema kriti~ara. Ovdje znamda ih ima i ljudi prate tko {topi{e. Kritike se napi{u u novina-ma i sutra je ve} to yestarday�snews i to vi{e nije dana{nja kriti-ka, a plo~a ostaje. Onaj tko kupiplo~u ima je do kraja `ivota, akritike odu za toaletni papir.
Koliko je za va{ kreativan radzna~ajna reakcija publike na koncer-tima tj. njihovo prihva}anje va{eglazbe?
� To mi je najva`nije. Publi-ka mi je parametar trenutnog rej-tinga. Na mom posljednjem kon-certu u Zagrebu bila je totalnaeuforija. To mi je jako drago jernisam mogao vjerovati da se pu-blika kroz sve ovo vrijeme mo`etoliko di}i i biti toliko sretna.
Kakva je razlika izme|u va{e ov-da{nje publike koja poznaje va{dugogodi{nji rad te grupu Leb i soli inozemne publike koja dolazi slu{atii gledati nekog novog, vrhunskog gi-tarista?
� Ovi koji te znaju su vi{efriendly i vi{e su vru}i. Oni koji tene znaju gledaju te s distancom,ali kada do|u na{i su. Kada do|una koncert, ne bje`e. Vani me za-pravo vrlo dobro prihva}aju.Prvu polovicu koncerta gledajume i ~ude se, a u drugoj polovicise dobro zabavljaju.
Kakvi su va{i planovi za bu-du}nost?
� Samo koncerti, jer volimsvirati u`ivo, a puno sam vreme-na proveo u studiju rade}i punoraznih muzika i ve} mi je dovdeod studija. Moram i}i svirati vani to me najvi{e zabavlja. Z
Govori: Vlatko Stefanovski
Gledaju me i ~ude seImamo piratske
programe i slu{amopiratske plo~e,
jedemo piratsku hranu i pijemo
piratska pi}a
Igor
Nob
ilo
zarez I/5, 16. travnja 1���. 35
Pri~a o prijateljstvu Barbei Grotowskoga nudibudu}im kazali{nimbuntovnicima svojeideale i strategije
Lada ^ale FeldmanEugenio Barba: La terra di cenere ediamanti, Il mio apprendistato in Po-lonia � seguito da 26 Lettere diJerzy Grotowski a Eugenio Barba,(Zemlja pepela i dijamanata, Mojenaukovanje u Poljskoj, te 26 pisamaJerzya Grotowskog Eugeniu Barbi),Il Mulino, Bologna 1998.
Tu`ni povod, {to je ve} po-krenuo bujicu kolektivnogprisje}anja na nedavno pre-
minuloga poljskoga redatelja i teo-retika Jerzya Grotowskoga, nei-zbje`ni je okvir prikaza i knjigekoju predstavljam, premda je nje-zin naum daleko od komemorativ-noga ozra~ja u kojemu se sad htje-la-ne htjela ~ita. Naime, malo je(popularnih i stru~nih) poznavate-lja Grotowskijeva djela uistinusvjesno spleta sretnih slu~ajnosti ineustra{iva entuzijazma koji jeurodio divulgacijom njegova teatrai u~enja na Zapadu, s one strane@eljezne zavjese koja je Grotow-skijeve vizije � da ne bija{e mno-gih, me|u inima i Eugenia Barbe� mogla zauvijek zastrti `elje-znom okrutno{}u zaborava. »Povi-jest je uvijek u opasnosti da posta-ne pravocrtnom, {to zna~i suptilnola`nom, unato~ vjerodostojnosti ~i-njenica koje povezuje«, kazat }eBarba u predgovoru svoje knjige,koju pi{e u htijenju da nam predo-~i jedan od presudnih segmenatasvojevrsne »podzemne povijesti ka-zali{ta«, zovu}i je jo{ i svjedo~e-njem o jednoj »ljubavnoj pri-povi-jesti«.
Ne zanimaju ga, tvrdi, putanje»utjecaja« {to Grotowskijevo imeve`u uz ostale velike kazali{ne re-volucionare ovoga stolje}a, kao niuzro~nost ni smisao koji se njego-vu djelu mogu retroaktivno pri-pi-sati, nego upravo istodobna povije-sna jedinstvenost i iskorijenjenostjedne duhovne avanture, jednogaprimjera o tome kako se prkosi»neprijateljskim okolnostima, rav-nodu{nosti i samo}i«, kako se do-ska~e »nu`nosti da se izmisli ku}a� kazali{te � po svojoj mjeri«.Stoga pri~a o prijateljstvu Barbe iGrotowskoga ne raspore|uje povi-jesne »zasluge«, nego je prije nami-{ljena kao stroga i topla ponuda»strategija, na~ela i ideala« svim sa-da{njim i budu}im buntovnim na-ra{tajima bezimenih kazali{taraca,suo~enima s osje}ajem posvema{-nje neprikladnosti i »neprilago|e-nosti duhu vremena«.
Dva `ivotopisaA da se takvo stanje unutra{nje-
ga otpora mo`e prometnuti u uz-budljivu ljubavno-stvarala~kuavanturu, pokazuju i Barbin i Gro-towskijev `ivotopis. Prvi se polovi-com pedesetih sa siroma{noga tali-janskog juga otputio isprva u peri-onice su|a Danske i [vedske, pa urudnike ugljena Hamsunove Lapo-nije, pa u Norve{ku, a zatim, na-kon mnogih lutanja, u imaginiranuPoljsku vlastitih ljevi~arskih idealai Wajdinih dojmljivih kadrova, ponaslovu ~ijega filma (Pepeo i dija-manti) i naziva vlastitu pustolovi-nu. Stigav{i u Var{avu kako bi stu-dirao kazali{nu re`iju, upoznajevrevu (podzemnog) poljskog kul-
turnja~ko-intelektualnog `ivota ukoji se predano baca, ne znaju}ini jedne jedine poljske rije~i, gor-ljivo uvjeren u svoje promid`be-no poslanstvo, zahvaljuju}i koje-
mu }e se Svijet upoznati s neugasi-vom umjetni~kom vatrom {to tinjaiza ideolo{kih barijera, pod stegomtotalitarnog barbarstva. Drugi pakkre}e obrnutim smjerom, pa u osa-mi male provincijske pozorniceTeatra 13 Rzbdów u Opoleu poku-{ava stvoriti ~itav, kako }e se Barbaizraziti, »duhovni kontinent«.
Na povratku s jednoga od svo-jih `ednih obilazaka te fascinantnezemlje, koja je disala punim umjet-ni~kim oporbenja~kim plu}ima, ali~ija je birokratizirana svakodnevicanemilosrdno razarala sve zapad-nja~ke socijalisti~ke iluzije, Barbase, na nagovor Janke Katz, mlade`idovske kriti~arke i pjesnikinje,obreo i u Opoli. Niti mu se svidje-la ishitrena gluma i vizualna opo-rost Grotowskijeva »avangardnogteatra« � uprizorenog za svega ~e-trdesetak gledatelja i gotovouvredljivo nemarnog prema na~elunu`ne gledateljske »distance« �niti ~uda~ka osoba redatelja, kojanije, poput tolikih srda~nih, gosto-ljubivih i va`nih ljudi u Var{avi,`urno pohitala strancu u zagrljaj:obu~en u crno od glave do pete, stamnim nao~alama i pri najprigu-{enijoj rasvjeti, Grotowski »se doi-mao poput protestantskog pa-stora«.
Po zavr{etku prve godine studi-ja, 1961, Barbu je obuzela malo-du{nost svojstvena svim lijevimoptimistima su~eljenima s »opsce-nom karikaturom« real-socijalizma.Ipak ostaje u Poljskoj i jednogadana sasvim slu~ajno odlu~uje po-novno posjetiti Teatr 13 Rzbdów.Taj slu~aj, kojemu }e Barba pridatimisti~ne obrise, zauvijek je pove-zao dvojicu mladi}a opsjednutihvizionarskim nagnu}em i `eljomda se spoje naizgled suprotstavljenipoticaji � duhovni povratak nutri-ni i ekspanzivni, povanj{teni ethoskazali{ta. Protivno svojim planovi-ma, `eljan i vlastitih i teatarskihkorjenitih preobrazbi, Barba napu-{ta studij u Var{avi i od sije~nja1962. godine po~inje raditi kaoGrotowskijev asistent, upustiv{i seu proces slo`enog naukovanja, koji}e u sebi ujedinjavati i stjecanjespoznaja o traumati~noj poljskojpovijesti, i o klasi~nim poljskim ieuropskim dramskim tekstovima injihovim mogu}im suvremenimredateljskim revizijama, ali i rad nakreativnom procesu, na putovimaprispje}a do same sr`i kazali{nekomunikacije � »totalnog ~ina«kao iskaza spiritualne veze izme|uglumca i gledatelja, {to se premapoljskome parateatarskome teore-ti~aru imala ostvarivati preko arhe-
tipskih slika i uz pomo} posebnih»psihotehnika«. Barba demistifika-torski inzistira kako u tome labora-toriju � koji je poput minijatur-nog kazali{ta okupio sve {to mu jebilo potrebno: desetak glumaca,dramaturga Ludwiga Flaszena,scenografa Jirzya Gurawskoga (ka-snije, za Akropolis, i slavnoga JosefaSzájnu), tehni~are i garderobijerku
� nisu djelovale nikakve izuzetneosobnosti. Bili su to redom ljudikoji su samo vjerovali da je njihovauloga va`na: »Nisam ni najmanjebio svjestan da sudjelujem u kaza-li{noj revoluciji i da slijedim voj-skovo|u umjetni~ke epopeje. (...)Bija{e to pravo putovanje kroz pu-stinju.«
Proboj Dr FaustusaSlijede zajedni~ki odlasci na
Zapad, napose Grotowskijev odla-zak sa slu`benom delegacijom uKinu, te slu~ajni susreti i prijatelj-stva, koja }e poslije pomo}i tvorbiGrotowskijeva skorog me|unarod-nog ugleda, za koji se sam, li{enmogu}nosti samostalnih odlazakau inozemstvo, nije mogao boriti.Osim toga, povratak u Opole uvi-jek je zna~io povratak sivilu, tego-bama nestimulativnog provincij-skog okru`ja i discipliniranoj vje`-bi za neizvjestan ishod. Nakon po-kusa redaju se Barbini i Grotow-skijevi domjenci, ni`u se raspraveo kazali{tu, zami{ljaju projekti,o`ivljuju mitski likovi i nauci hin-duizma, uz koje su obojica sazrije-vali i kojima su svojim duhovnimdru`beni{tvom davali nova zna~e-nja. Kako je Teatru 13 Rzbdówstalno prijetilo ukinu}e, Barba }eiskoristiti svoju talijansku putovni-cu za u~estale misije na Zapadu,plasman tekstova i intervjua o tomkazali{nom laboratoriju u renomi-ranim europskim ~asopisima, svekako bi poljskim vlastima stvoriodojam Grotowskijeve slave i spri-je~io zatiranje njegove dragocjenepozornice. Tako }e, izme|u broj-nih ostalih, upoznati Renée Saurel,kriti~arku Sartreovih Les TempsModernes, Mirceu Eliadea, Fernan-da Arrabala, Rogera Cailloisa, Cla-udea Lévi Straussa, Jeana Jacquo-ta, Denisa Bableta, Mauricea Na-deaua i Gaëtana Picona te jednogod ponajzaslu`nijih za razumijeva-nje njegova poslanstva, RichardaSchechnera, a vijesti o poljskomeeksperimentu polako }e se {iriti, is-prva u SAD-u, pa u Italiji, ponajvi-{e u Francuskoj.
O X. kongresu ITI-a u Var{avi1963, Barbi uspijeva nagovoriti ne-kolicinu redateljskih i kriti~arskih»zvijezdi« da se neslu`beno otputeu kódö, gdje je Grotowskijeva tru-pa ishodila gostovanje svojega DrFaustusa. Bio je to presudni trenu-tak: predstava je svojom iznimno-{}u probila oklope institucionalneinercije i osigurala niz gostovanja.No uporan se rad, vje`be i novepredstave i dalje ni`u, usuprot ne-godovanju sumnji~avih financijera,
kojima je jasna politi~ka provoka-tivnost tema {to ih nudi repertoaropolskog kazali{ta, plediraju}i zapobunu i u najoskudnijim uvjeti-ma. Kada se, nakon jednog od svo-jih promid`benih putovanja, Barbahtio iz Norve{ke otputiti »ku}i«,uskrati{e mu vizu � za Poljsku jepostao persona non grata.
Putanje se tijesnih prijatelja turazdvajaju, da bi sepovremeno prepleleza Grotowskijevih go-stovanja i predavanjanovoosnovanoj Barbi-noj norve{koj kazali{-noj trupi Odin, koja sekasnije smjestila uHolstebro i ustoli~ilatradiciju redovitih ka-zali{nih seminara podvoditeljstvom ugled-nih kazali{nih stru~-njaka sa svih pa i naj-udaljenijih krajevasvijeta, {to }e kasnijeprerasti u Me|una-rodnu {kolu kazali{neantropologije. Kaopredava~ i voditelj ra-dionice, sje}a se Bar-ba, Grotowski je bioutjelovljenje samovo-lje i netolerancije, alis nevjerojatnim u~in-
cima � {to su rubila sa ~udimaprosvjetljenja � u neumornomradu s glumcima, koji nije pozna-vao ni vremenskih granica ni gra-nica {to ih name}e tjelesna energijai koncentracija. Uza svoje ~lanke istudije o gluma~koj »psihotehnici«,temeljene na Grotowskijevim na-putcima, Barba }e prvi na strano-me jeziku objaviti i njegovu knjiguK siroma{nom kazali{tu, odav{i i nataj na~in dug svojemu, svega trigodine starijemu, u~itelju, koji }eubrzo nakon svjetskoga uspjehasvoje predstave Apocalypsis cum fi-guris 1969, za koju se pripremaopune ~etiri godine, obznaniti daprekida s kazali{nim radom, prem-da }e nastaviti predavati.
[ifrirana korespondencijaFizi~ka udaljenost dvojice vizio-
narski nastrojenih srodnika, kojadakle nipo{to nije umanjivala lju-bav i bliskost koja ih je vezivala,urodila je, u va`nome i za njih in-tenzivnome razdoblju od srpnja1963. do kolovoza 1969, razmjernoredovitom korespondencijom, kojepolovica � jer Barbina su se pismaGrotowskome izgubila � zapremadrugi dio knjige. On je pod-naslov-ljen Dragi Kim, prema imenu Ki-plingovog junaka {to je Barbi bilododijeljeno (Grotowski se nazivaostarim Lamom). Kao svjedo~enja opojedinim fazama usporednih mi-jena u prijateljstvu, idejama, nao-brazbi i kreativno-teorijskim pro-jektima, ali i kobnim politi~kimuvjetima djelovanja jedne od intri-gantnijih kazali{nih osobnosti ovo-ga stolje}a, za koju se spremno tvr-dilo kako je kona~no ozbiljila na-misli Craiga, Artauda i Mejerholj-da, pridodav{i im pe~at samosvoj-ne parateatarske mistike, ta nje`na,duhovita i transkulturalnim asoci-jacijama opto~ena pisma pravi suprilog Barbinome poku{aju tvorbealternativne povijesti, u kojoj }eslagalica pam}enja ravnopravnoporedati autobiografsko i historio-grafsko, slu~aj i zakonitost, ideacij-ske anticipacije i njihove nevjero-jatne stvarnosne potvrde. Jo{ jednaposebnost, na koju Barba vi{ekrat-no upozorava: ne znaju}i nikada nitko ih prislu{kuje ni tko mo`daotvara njihova pisma, dvojica susugovornika i svoje razgovore isvoje dopisni{tvo svjesno protkalaaluzivnim jezikom, internom {i-from u kojoj su imena Gombro-wiczevih likova zamjenjivala ime-na stvarnih osoba, u kojoj su logi~-ne iskaze smjenjivali kalamburi iapsurdne izjave, neologizmi i lin-gvisti~ke deformacije, tvore}i ni-
kom shvatljiv, savezni~ki komuni-kacijski kod. Kako predo~iti taj-nost i osebujnost toga savezni{tva,jedinstvenu komplementarnostkoja je ujedinjavala introverta Gro-towskog i ekstroverta Barbu? Bar-bin je naum bio knjigom humani-zirati mit o poljskome redatelju, uzopasnost da stvori novi mit o nji-hovu prekretni~kom prijateljstvu.Uostalom, ka`e, »svaka rekon-strukcija pro{losti, o kojoj sje}anjane dijele oni koji tu rekonstrukciju~itaju, izla`e se opasnosti da budeneshvatljiva. Postoje iskustva kojase `ive jedino kroz na{a tijela, kojasu ukorijenjena u na{im osjetilima,jedinstvena u svojoj neopozivojmaterijalnosti vremena i prostora,okolnosti, anegdota«.
Uza sav napor, naime, da setekstom obnovi okus pojedina~nogtrenutka i niza emotivno prenapu-njenih koincidencija koje su profi-lirale klju~na obilje`ja tih dvijuzna~ajnih i svjesno transgresivnih`ivotno-profesionalnih staza, slut-nja da se pod njima krije »enigmat-ska poruka« transcendentalnogakaraktera pro`ima ~itavu knjigu, aponegdje se i eksplicitno iskazuje.Otuda dojam o mesijanskome na-mjesni{tvu koje je obojicu vodilo,otuda biblijske prispodobe s pu-stinjskim hodom do objave, otuda,na kraju krajeva, i naslov prve zbir-ke Barbinih napisa i intervjua sGrotowskim (Novi kazali{ni zavjet).Utoliko su obojica, s dana{njegadistanciranog i prema strastimatoga tipa prili~no cini~nog o~i{takralja milenija, prava (i prva, stva-rateljska!) djeca kulture {ezdesetihgodina, zatravljena isto~nja~kimreligijama i predstavlja~kim tehni-kama, djeca potrage za suglasjemizme|u samospoznaje i anga`ma-na, afirmacije autenti~noga jastva injegova istovremenog rastapanja umnogoglasju svijeta i povijesti.
Ipak, nakon {to ste se, mo`da,na~itali suvremenih kazali{noteo-rijskih i interpretativnih spretnihbarataljki kurentnim pojmovnim{upljinama, precizno pam}enje, {i-rina asocijacija, sr~anost, vjera iozarenost jednoga Barbe, jednakokao i sveobuhvatne pretenzije Gro-towskijeve misaone i izri~ajne lapi-darnosti, koja bi da sa`eto objedinisva mogu}a znanja u projektu po-svema{nje kazali{ne preobrazbe^ovjeka, mogli bi vam biti i me-lem za du{u. Meni su, svakako,bili, osobito zbog sretne prilike daprisustvujem sve~anoj promocijiknjige za nedavna Barbina jedno-mjese~nog boravka u Bologni (stu-deni 1998), gdje je ure{en titulompo~asnoga doktora, zauzvrat ponu-div{i, zajedno sa svojom trupomOdin i Dipartimento di musica e spet-tacolo Bolonjskoga sveu~ili{ta, nizseminara i predavanja, te jednupraizvedbu (Mythos). (U prostranojgeografiji Barbina pomnoga sje}a-nja na{la je, prigodom prva njego-va osobnoga javnog predavanja,svoje izuzetno pohvalno mjesto iFrakcija, ~asopis iz Hrvatske, »jed-ne od onih zemalja koje su namve} prestale biti zanimljivima«,kako je ironi~no i gorko dodao,upozoriv{i svoju sofisticiranu pu-bliku da su putovi kazali{no-teorij-skih ideja i energija mladih koji do-laze posve nepredvidljivi.) Doista,usuprot svim nu`nim poku{ajimada se naslje|e Grotowskoga, a iBarbe, analiti~ki rasklopi, opi{e,opovijesni, racionalizira i »pripito-mi«, i ja se mogu samo pridru`itionima koji mucavo »svjedo~e«kako vas susreti s tom vrstom (ka-zali{ne) mistike jednostavno �razgaljuju, jer samozvani prorocikoji je pronose njome ne nastojenametnuti sebe, nego probuditiDruge, i one ~iji su kreativni po-tencijali jo{ uspavani, i one koji su,podigav{i monumentum aere perenni-us, usnuli zauvijek, poput Grotow-skog. Z
Pisma iz podzemljaKazali{ni »totalni~in« iskaz je spiritualneveze izme|u glumca igledatelja
Ludwik Flaszen, Jerzy Gurawski i Jerzy Grotowski, prolje}e 1963.
36 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Realni dijalog izme|u ~o-vjeka i prirode ionakoizgleda izrazito nebajkovi-to: mi njoj tvornicu, onanama ozonsku rupu. Minjoj gnojivo plus sadnju,ona nama urod. Vrlo pra-gmati~no. Bli`e ra~unanjuno poeziji
Nata{a Govedi}Uz premijeru predstave Plavi zvuk uZKM-u te gostovanje francuskepredstave Gorko slatko u Gavelli
Prilikom susreta kazali{ta iekologije, more obi~no do-bije ulogu prelijepe »pla-
vu{e« ~ije je djevi~anstvo grubooskvrnuto odvratnim nasilni{-tvom Ljudske Civilizacije. Ima ibla`a verzija: morska se plavu{amirno prostirala od obale do oba-le, kadli nai|e »krdo« ljudskih `i-votinja, pregazi je i zagadi. U obaslu~aja, more je predstavljenokao `rtva, a zaplet kao tragedija.Cilj predstave: gledatelju stvoritiosje}aj kako je osobno kriv za le{prirodne ljepotice. S krivicommu se prikrpa i bespomo}nost,jer mitsko odre|enje ~ovjeka kao»Zemljanina s nagonom za zaga-|ivanje Zemlje« ne ostavlja ba{previ{e nade da bi homo sapiensikada mogao promijeniti svoj»kobno trova~ki« mentalitet. Lo-gi~no je, dakle, da ekolo{ke pred-stave naj~e{}e zavr{e najavomapokalipse; sve vi{e nalikuju}i cr-kvenim moralitetima mladoga
srednjovjekovlja: Ne zaga|uj, da sene bi i tebe zagadilo. Moram pri-znati da mi je mnogo dra`i pri-stup Jo{ka Maru{i}a u crtanomfilmu Riba. Ondje razlju}ene ribe
jednog lijepog dana u slast pojedu»vlastite« ribare. Maru{i}eva pri-roda nije pasivna i neispisanaplo~a niti su joj ljudi uspjeli nu`-no nametnuti svoju volju. Tektoliko da ne pomislimo kako smonjezini gospodari. Stav kako `ivi-mo u posve pripitomljenom, dokraja civiliziranom te industrijali-ziranom svijetu zapravo je tipi~-na zabluda jednostrano racional-nog devetnaestog stolje}a: ustvarnosti, NATO-ovi su avionideset dana ~ekali da nebo nad Sr-bijom poka`e znakove anticiklo-ne.
Plavi zvukLutkarski studio ZKM-a pod
vodstvom istaknute umjetniceKrune Tarle krenuo je od ideali-sti~ne pretpostavke o malenomotoku na kojem prvo `ivi tek slat-ki Ribar s prijateljem Galebom,ali onda u taj Raj nahrupi izgrad-
nja gostionica i teniskih terena,u~as uni{tiv{i oazu. Iz buke, bije-sa i sme}a urbanizacije prvo odeGaleb, a za njim i sam Ribar.Obojica, razdvojeno, u potrazi zanekim drugim nenastanjenimotokom. Pri~a je vi{e nego jedno-stavna. No, spa{ava li je njezinanamijenjenost mla|oj publici odprigovora koji bi se mogli ticati
eti~kog aspekta predstave? Naiv-no je, naime, vjerovati kako rje{e-nje ekolo{ke krize predstavlja po-vratak u stanje »prije pada« ilitraganje za stanjem »prije pada«.Edenski vrt je ostao davno, dav-no iza nas. Za{to lagati djeci onjegovoj dostupnosti ili ~ak po-`eljnosti? Zanimljivo je da sudjeca po zavr{etku predstavespontano pohrlila zagrliti te utje-{iti »Galeba« � nisu nasjela nasugestiju kako }e ptica »mo`da,ipak« prona}i neki novi nenasta-njeni oto~i}. Lik ~ovjeka-ribarauop}e ih nije zanimao. Nije ba{posve svejedno kako definiramo»prirodu« u predstavama za mla-de: mo`da je najmanje po`eljnoportretirati je kao izgubljeno bo-gatstvo. Pa nismo ga nikada niposjedovali, zar ne?
Ozbiljna vrlina predstave Pla-vi zvuk lutkarski je rad: more jepredstavljeno valovitom plavom
trakom od zgu`vana materijalakroz koju se pomaljaju figure li-kova predstave; poigravanje svje-tla i zvuka na njegovoj povr{inistvara {armantnu iluziju kretanjai podrhtavanja vode. Pohvalitinam je i dramatur{ke dosjetkeobja{njavanja etimologije pojedi-nih rije~i, primjerice imena pro-tagonista, asocijacijama vo}a ipovr}a; kao i razliku izme|uizvedbe lika galeba (glume ga bije-lo obojeni prsti izvo|a~ice) i lika~ovjeka (glumi ga sitna papirnatalutka). Stupanj vizualne estetiza-cije predstave po`eljno je visok,ali gluma~ka priu~enost (tvrdo}a,recitativnost, uko~enost) izvo|a-~a na`alost ne slijedi sliku.Ukratko: manje ljubavi prema te-atru, vi{e prakti~nog rada na gesti iglasu ne bi {kodilo ovoj skupinitalentiranih mladih ljudi.
Maslina je neobrana
Nakon korisnog gostovanjaslovenskog teatra, »DK Gavella«udomio je izrazito pretencioznu,koliko i nevje{to odigranu fran-cusku predstavu Gorko slatko Jea-na Michela Hernandeza. Opet jerije~ o maj~ici prirodi, divnommoru Mediterana, toj »toploj suziAtlantika« � kako veli programuz predstavu. Krasno, ali poku{ajtroje izvo|a~a da naizmjeni~nimgovorenjem francuskog, gr~kog,talijanskog, {panjolskog, arap-skog i hrvatskog jezika do~arajusvu raznolikost Sredozemlja za-vr{io je najbanalnijom recitaci-jom kaoti~nih isje~aka iz raznihjezika uz preludiranje na gitari ilutnji. Scenografija: nekolicinaamfora i }upova u prednjem pla-nu pozornice; kulisa nacrtanogmora koje se spaja s nebom ustra`njem planu pozornice.Nema znakova suvremenosti.Prvi dio predstave jo{ prolazi kaosimbolisti~ka poezija s nekolikodojmljivih misli, primjerice: more~uje{ i prije no {to ga ugleda{, kao {tomati, o~ekuju}i dijete, oslu{kuje nje-govo kretanje i prije no {to ga ugleda,
ili: more nikada nije bilo zastava, alioduvijek me ~inilo ponosnim, no diopredstave koji bi nam trebao do-~arati komediju dell�arte, ukusneplodove masline i pripremanjekus-kusa, pretvara `ivot medite-ranskih naroda u farsu lo{eizvedbe; ne i u namjeravanu »ve-selu komediju«. Najbjedniji supoku{aji plesanja flamenca �Marie-Laure Denoyel raspustikosu i zna~ajno podignutih rukute namr{tena ~ela skaku}e pozor-nicom, kao i poku{aji da se »neta-knuti otoci«, na kojima stanujejedino Opaticom (vjerojatno ka-tolkinjom), sa~uvaju od tobo`njihRatnika (sude}i po odje}i: arap-skog podrijetla). ^ini se da nena-stanjene otoke Sredozemlja u ka-zali{tu dodiruje ili bajka ili polu-mitsko vrijeme vjerskih ratova.Tekst Slatko gorko koji je za po-zornicu adaptirao Jean MichelHernandez nastao je kao kompi-lacija knji`evnih fragmenataosmorice autora (uklju~uju}i i hr-vatskog tekstopisca Slavena Mar-ka Perovi}a), pa nas ne treba ~u-diti njegova posvema{nja drama-tur{ka nemotiviranost. SalvadorPaterna, zadu`en da verbalnu di-jareju gluma~kog para Jeana Mi-chela Hernandeza i Marie-LaureDenoyel poprati sviranjem gita-re, pone{to pridonosi podno{lji-vosti predstave, ali nizanje ra-stavljenih akorda ba{ i nije ozna-ka vrhunskog gitaristi~kog umije-}a. Sve u svemu: puno historijskineutemeljenih predrasuda o Me-diteranu kao izvanvremenskommorskom svetili{tu i jo{ vi{eizvedbene neprofesionalnostigluma~kog trojca. Ono {to se »vi-jori, a nije zastava« u slu~aju ovepredstave bo�me nije »tkanina«namre{kanog mora � bit }e ra-dije da je rije~ o rasparanom je-dru neuspje{nog uplovljavanjafrancuske kazali{ne papazjanije(tur. ~orbasto jelo od mesa i po-vr}a; prenes. mje{avina svega isva~ega) u kontinentalnu hrvat-sku luku. Z
Vijori, a nije zastava
Moskovska Zlatna maskakao Marulovi dani
Jasen Boko
Festival Zlatna maska u Moskvi, nacio-nalna smotra ruskog teatra pokazalaje ne samo da i druge dr`ave imaju
svoje ina~ice Maruli}evih dana, nego da je nasmotri mogu}e vidjeti jo{ staromodnije iestetski zaostalije predstave. Takav zaklju~akmora se nametnuti nakon tjedna u Moskvi iosam odgledanih predstava, onoga {tougledni tamo{nji `iri dr`i kremom vlastitogakazali{ta, a {to se nekom s izvanruskim isku-stvom pokazuje kao scenski izraz pogubljenu vremenu, a sude}i po veli~ini mati~ne dr-`ave lako je mogu}e da su svi ti teatri odMoskve i Yakutska pa do Novosibirska iVladivostoka (i natrag, naravno) pogubljeni iu prostoru.
Toliko pomodnosti koja glumi moder-nost te{ko je na}i na bilo kom festivalu u svi-jetu, a apsolutni nedostatak onog permanen-tnog sudara scenske umjetnosti s vlastitomrealno{}u, s brutalnim ruskim okru`enjem ukojemu je za kazali{te sve manje novca, ~iniod Festivala provincijsku smotru {to je pakposljednja stvar koju bi kazali{ni ljubiteljo~ekivao u Rusiji. Podsje}am, rije~ je o ze-mlji ^ehova, Stanislavskog i Mejerholjda,ruske kazali{ne avangarde i Majakovskog,svega onog {to je kazali{te bitno pokretalonaprijed, u novo, a desetlje}ima su poglediZapada preko @eljezne zavjese tra`ili i nala-zili nove ruske kazali{ne lumene. Danas, akoje suditi po ovom reprezentativnom kazali{-nom festivalu, rusko je kazali{te svje`e i `i-
vahno koliko i ba}u{ka Lenjin u svom mau-zoleju.
A nije da se rusko kazali{te ne trudi bitimodernim.
A vrijedi podsjetiti kako je rije~ o zemljikoja profesionalnih teatara ima vi{e negoHrvatska glumaca i o Festivalu koji donosiizbor najboljega od ~ak 600 kazali{ta.
Nevjerojatno koliko je ruski teatar ovogatrenutka, deset godina nakon pada komuniz-ma, u brutalnoj stvarnosti tranzicije, neza{ti-}en nekada{njim Potemkinovim selima islu`benim panegiricima o uspjesima ruske
komunisti~ke scenske umjetnosti, udaljen odvlastite stvarnosti i zagrnut u nezanimljiviteatarski eskapizam, skriven kao pravi patu-ljak pod gljivu ~istog kazali{ta, ma {to to zna-~ilo.
Eto, taj Pinter sa svojim Ku}epaziteljem(The Caretaker) ima u petrogradskoj izvedbi iButusovoj re`iji u sebi ruske du{e koliko iBic Mac, a futurizam u Pobjedi nad suncem ure`iji Aleksandra Ponomareva ve} je {ezde-setih bio passe. I {to s tom nesretnom Ivonom,burgundskom kneginjom, ~iju re`iju potpisujeOleg Ribkin, jedan od onih redatelja ~iji senovi radovi o~ekuju s iznimnim zanima-njem, a koja je predstavljena kao hit Festiva-la? Tu je prije rije~ o futuristi~koj modnojreviji nego o kazali{noj ~injenici, kostimi su~ak nazvani objektima predstave i sva je sna-ga usredoto~ena u njima. Pritom nisu osob-tio zanimljivi niti Gargantua i Pantagruel u»senzacionalnoj« lutkarskoj obradi RomanaVindermana (pod naslovom Que Grand TuAs) te su tek nevje{ta adaptacija i pretencio-zni dramsko-lutkarski spektakl banalan zaodrasle, a vulgaran za djecu. Kralj Lear zapo-~inje zanimljivim etno-momentima egzoti~-ne Yakutije u dalekom Sibiru, ali ih vrlobrzo zaboravlja i poku{ava se baviti tragedi-jom koja ipak nadilazi redateljske mo}i.Unato~ tomu, od svega prikazanoga � osimzanimljivoga `ivota na ulici, ali on, na`alostnije dio kazali{nog festivala � Kralj Learspada u originalnije produkcije vi|ene uMoskvi.
Beckettov mra~ni pogled pomiren sa `i-votnom rado{}u?!
Na`alost zbog sve nagla{enijih religio-znih uvjerenja Anatolija Vasiljeva koji se uKorizmi odlu~io odre}i ni manje ni vi{enego vlastitih predstava, produkcija Pu{ki-nova Kamenog gosta u njegovoj re`iji igrana jesamo na po~etku Festivala pa ga nije bilomogu}e vidjeti, ali znalci ga spominju kaomo`da najbolju predstavu Rusije u pro{loj
godini. Novu produkciju drugog slavnog ru-skog redatelja Valerija Fokina uspio sam vi-djeti i brzo je zaboraviti. Tatjana Repina, ^e-hovljeva rana jedno~inka, rijetko izvo|ena,Fokinu je poslu`ila za kazali{no uprizorenjepravoslavne liturgije u kojoj nije ovladao nikazali{nim razlozima ni glumcima, pa se ve-liko i{~ekivanje pretvorilo u pedeset minutaza~injenih tamjanom, ali s nedovoljno kaza-li{nog do`ivljaja. Nije te{ko pogoditi da ovaprodukcija ne}e ponoviti uspjeh njegovepro{logodi{nje kazali{ne adaptacije KafkinaPreobra`aja koja je obi{la mnoge festivale ibila jedna od najzanimljivijih europskihpredstava.
Tako, ako ve} u tom bezli~nom moru tre-ba na}i ne{to sa stavom onda je to U o~ekiva-nju Godota Lensovet kazali{ta iz Petrograda ure`iji mladog Jurija Butusova, koja se, me|u-tim, prije istakla bljedilom ostalih, nego vla-stitom originalno{}u. Ovaj je Godot ipak us-pio na ~udan na~in objediniti Beckettovmra~ni pogled s nekom ~udnom `ivotnomrado{}u, izvu~enom izme|u redaka, a efek-tno scensko uprizorenje vrlo dinami~no i ~e-sto s puno {arma pomoglo je da predstavaipak uka`e na svoga redatelja kao ime kojetreba zapamtiti. ^ovjek zna re`irati, imamota s glumcem, pa }emo mu zbog Godotaoprostiti i nema{tovitog, a ranije spomenu-tog, Ku}epazitelja istoga teatra tako|er u nje-govoj re`iji.
U svakom slu~aju ruski teatar na krajustolje}a, ako prihvatimo da je Zlatna maskanjegov realan odraz, ne stoji dobro, pa~e nestoji nikako, le`i mrtav u jarku pokraj cestedodatno optere}en besparicom koja vlada umajci Rusiji pa se ona prema treatru sve ~e-{}e pona{a kao ma}eha. Mo`da jedina nadaza Ruse ostaje opet usporedba s Maruli}evimdanima. Na sre}u, uvijek ostaje utjeha da na-cionalni festivali ba{ kao i nacionalna kazali-{ta ne pru`aju realnu sliku jednog glumi{ta,ve} prije sli~e na njegov obdukcijski nalaz. Z
Smotra ruskoga glumi{taIzgubljenost u vremenu i prostoru
Prizor iz predstave Gorko slatko
A. P. ^ehov: Tatjana Rjepina
zarez I/5, 16. travnja 1���. 37
Umjetni~ko posezanje usvijet narkomana izlo`enoje dvjema opasnostima� naturalizmu i moraliz-mu
Borivoj Radakovi}
Umjetni~ko posezanje u svi-jet narkomana u samomeje startu izlo`eno dvjema
opasnostima � jedna je inheren-tno nametanje naturalizma koji jeuvijek podesan za opisivanje dna,a drugi je moralizatorska didak-ti~nost koja se referira premaizvanjskom pitanju gra|anskogmorala. Povijest knji`evnosti nijeimala odve} velik broj autora kojisu uspijevali izbje}i te dvije za-mke i istodobno ispisati djela vi-soke razine, ali dva velikanapredstavljaju klju~na mjestasvjetske ili barem zapadne knji-`evnosti i bez kli{ea zadiru u sr`narko-svijeta: William SewardBurroughs svojim romanomJunky i osobito Golim ru~kom izpedesetih i Irwine Welsh iz deve-desetih romanom Trainspotting (uprijevodu: Kljucanje) i zbirkamaproza Acid House i Ecstasy ispisalisu i opisali svijet droge i narko-manske ovisnosti izvan stereotipasocijalne patnje, moralnog rasapai kriminala. Dok Burroughs inte-lektualisti~ki kombinira vizure itipove jezika ulice, znanosti iznanstvene fantastike, IrwineWelsh bli`i je zemlji, bolje re~e-no asfaltu, i radnju svog Train-spottinga smje{ta na autenti~nuedinbur{ku ulicu. Geografsko-so-cio-politi~ke okolnosti devedese-tih godina planetarno su poljulja-le dugogodi{nju uobi~ajenu pro-dukciju i kanale protoka droge, anovi sintetici i njihova dostu-pnost, ~ak i mogu}nost izrade udoma}oj radinosti, doveli su dozastra{uju}eg omasovljenja nar-ko-konzumenata. [to se knji`ev-nosti ti~e, posve je stoga logi~noda se u devedesetim godinama,koje napokon kre}u putom BPM--a (Beyound Postmodernism) rodioniz knji`evnika koji izvan kabi-netskog intelektualiziranja poni-ru u autenti~ne svjetove hedoniz-ma i eskapisti~kih junaka. Trevor
Miller romanom Trip City kaodavna prethodnica iz 1989. i Ir-wine Welsh iz prve polovice de-vedesetih stekli su mno{tvo na-stavlja~a me|u kojima su u bri-
tanskoj suvremenoj knji`evnostinajistaknutiji Mark Waughn,Mike Benson, Nicholas Blincoe,Dean Cavanagh, pa glasoviti Do-uglas Rushkoff ili Jeff Noon,Chrissy Kayes i Jane Owen iliautori specifi~nih pseudonimakao {to su Two Fingers ili Q kojisvi gra|u za svoje romane i prozenalaze u supkulturama heroin-skih i sinteti~kih ovisnika. Svijetpopularne glazbe, pak, odavno,ako ne i neprekidno govori o dro-gi � bilo nazivima bandova (kaonekada{nji XTC, na primjer),bilo glasovitim i popularnimkompozicijama, kao {to je, da po-sve nasumce spomenem neke odnjih: Lennonov Cold Turkey, Si-ster Morphine Rolling Stonesa,Sweet Mama Fix {to ju je izvodioLarry Martin�s Factory ili pak Pri-mal Scream ~iji se jedan broj izvo-di u filmu Trainspotting...
Moram priznati da sam na za-greba~ku praizvedbu Trainspot-tinga, predstave {to ju je premaWelshovu romanu adaptirao Ha-rry Gibson, krenuo s malom pre-drasudom da autori upravo zbogpomanjkanja sli~nih djela na na-{em jeziku mo`da ne}e prona}ina~in da izbjegnu unaprijednezamke, da }e napraviti mra~nu imu~nu naturalisti~ku pri~u ili }e,pritije{njeni tobo`njim moralom{to ga u nas name}u samozvanidu{ebri`nici i osvjedo~eni krimi-nalci, odgojiteljski mahati pr-stom. Iskazujem te svoje unapri-jedne bojazni e da bih istaknuokoliko je vje{to redatelj Trainspot-tinga Ivan Leo Lemo izbjegao za-
mke i realizirao predstavu kojabez stereotipa naprosto govori osudbinama nekoliko likova � nitipi~nih ni netipi~nih � s dovolj-no snage i ma{tovitosti da na mo-mente prije|e u poeti~ne stiliza-cije i lirske sekvence.
Vratite mrakPri~a Trainspottinga doslovce
je rudimentarna � ovisnik Fran-ko (glumi ga Leon Lu~ev), kojitipi~no narkomanski sanja o ski-danju s droge � ve} od prvogsljede}eg ponedjeljka � `ivi sdjevojkom (Ecija Ojdani}) kojapredstavlja drugi svijet: ona jeoli~enje fanatikâ zdravlja koji neizlaze iz teretane i kljukaju se vi-taminima i zdravom hranom.Zdrava djevojka ipak, zbog ljuba-vi, napu{ta svoje `ivotne principei po~inje se drogirati, ali ubrzoumire zbog (vjerojatno) preko-mjerne doze. Osim te osnovnepri~e razvijaju se jo{ neke manjeizra`ene, ali efektne, kao {to jepri~a inteligentnog narki}a Sicka(Goran Malus) koji crta stripove isvjesno se drogira s namjerom dabude posve ravnodu{an te pri~aFrankove dilerice (Nina Violi})koja poku{ava `ivjeti gra|anskim inarkomanskim `ivotom. Po samupredstavu nedjelotvoran lik dje-vojke (Natalija \or|evi}), koja setobo`e skinula s droge i postnar-komansku fazu ispunjava terapi-jom na p~elarskoj farmi, sam posebi nosi cjelovito ispri~anu mo-nodramu, a lik maloljetnika(Tvrtko Juri}) koji smatra da je umladosti dobro pro}i sva{ta, zna-~i drogirati se, da bi se u zrelimgodinama `ivjelo normalno �djeluje kao izvrstan pobo~nik, aline vu~e naprijed.
Osim Frankove djevojke nitijedan lik ne do`ivljava transfor-maciju � kakvima ih kroz njiho-
ve monologe upoznamo u sa-mom po~etku, takvi ostaju dokraja, ali mora se ~estitati na ~i-njenici da su ti likovi izuzetnokonzistentno i kvalitetno izgra|e-ni i besprijekorno se odra`avajuu svakom prizoru. Predstavu ~ininiz monologa i svega nekoliko di-jaloga {to je mo`da dovoljno zaoslikavanje aktera, ali premalo zadramu.
Re`ijski su odli~ne izvedenemikro-sekvence koje pokazujuautenti~an svijet i stanje svijestijunaka. Kad se, na primjer, cijelodru{tvo u sick morning izle`ava nakau~u, Frankova djevojka otvaraprozor i sunce ulazi u sobu, adru{tvo poput zaslijepljenih {i{-mi{a pokriva o~i i tra`i da se vratimrak. Ili, kad usred plesa u ne-kom klubu glazba iz jakog ritmaprije|e u recitativ, plesa~i kao dagube oslonac i zahtijevaju od DJ-a da vrati ritam, a kad se to dogo-di, ples se nastavlja jo{ freneti~ni-je nego prije.
Na jezi~noj razini Trainspot-ting je dosta impresivan. Napo-kon uli~ni govor na pozornici nezvu~i kruto i neprimjereno, a jed-nako tako niti naturalisti~ki gru-bo � posrijedi je autenti~an jezikvelegrada koji, dakako, podrazu-mijeva i mije{anje idioma. Zbogtoga smatram da je Franov splitski
manje htio aludirati na misao onotornoj ~injenici da je Split pre-pun narkomana, ve} je izrekaone{to drugo: me|u narkomanimasu sve razlike neva`ne: kojim godidiomom ili jezikom govorili,sudbina im je u finalu uvijek ista� oni su profesijom, nacionalno-{}u, porijeklom � narkomani.Svi ostali likovi govore uobi~aje-nim, ne pretjerano slengiziranimzagreba~kim idiomom kojemsvaki od glumaca pridodaje vla-stiti tip, a Nina Violi} doistamajstorski alterira obi~an, privatnigovor i slu`benu varijantu � kadpoku{ava dobiti posao u frizer-
skom salonu, kao {to Natalija\or|evi} u visokom naponu odr-`ava svijest (i pokrete) zagreba~-ke {iparice � njezina prekidanjamisli nakon svakog veznika, pa-pagajsko ponavljanje nau~enihterapijskih lekcija i histeri~nausmjerenost na jedan jedini pro-blem i neuroti~an iskaz pri~ajunajtu`niju pri~u � skidanje, ilitilije~enje je nemogu}e.
Mladi starac
Svi se monolozi ba{ kako trebaodvijaju u stakatu, likovi kre}u uiskaze i prekidaju se, nesposobnisu da dovr{e misao, flash-backoviim vra}aju impulse u svijet i br-kaju im pojam o vremenu, obve-zama, namjerama... Svi glumcibez iznimke doista majstorskiiznose takve patologizirane, iski-dane iskaze, a na sve, kao u pra-voj komediji sjajnom uli~nomdikcijom izazivaju smijeh. Hu-mor je doista jedna od najve}ihkvaliteta zagreba~kog Trainspot-tinga.
Roman Trainspotting sasvimrealno ne ostavlja nadu svojimjunacima, a reklo bi se da je naj-stra{nija sudbina glavnog dilerapo imenu White Swan, odnosnoMother Superior, koji ostaje beznoge i prosja~i na ulici ne bi lismogao sredstva za stuff � tobo-`e domi{ljato predstavlja se kaoinvalid iz Falklandskog rata.Filmska, pak, ina~ica pokazujela`nu sliku o tome da skidanje sdroge mo`e biti lako i da je sansvakog narki}a da postane malo-gra|anin i time dokida davna{njumisao o narkomanima iz {ezdese-tih kao progresivnim destruktori-ma sistema. Zagreba~ka predsta-va Trainspotting zavr{ava opako:jedna je junakinja/narkomankaumrla »zato {to se nije znala dro-girati«, dok skupina ostalih isku-snih narkomana poja~ana jednompovratnicom na dop zavr{avapredstavu tako {to puna energijehedonisti~no ple{e na zvukovesinteti~ke glazbe.
Svjesni opasnosti svake pri~eo drogi i narkomaniji autoripredstave se u svome program-skom katalogu distanciraju odmogu}ih primisli o njihovim na-mjerama i navode da Trainspot-ting nije predstava o drogi niti imanamjeru afirmirati ili negirati samproblem. Vrlo ih dobro razumi-jem, pa umjesto zaklju~ka nudim»anegdotu«: lije~nik koji je pre-gledao mrtvo tijelo jednog narko-mana zaklju~io je da se radi omu{karcu koji je u trenutku smr-ti imao {ezdeset godina. Tajmu{karac bio je Charlie Parker.U trenutku smrti bio je star tri-deset ~etiri godine. Z
5. Leonard Cohen, Divni gubitnici, FeralTribune (122,00 kn, s popustom 100,00kn)
non fiction1. Boris De`ulovi}-Predrag Luci}: Antolo-
gija suvremene hrvatske gluposti, FeralTribune (122,00 kn, s popustom 100,00kn)
2. Ivan Supek: Mene tekel fares, NakladaMD � Nacional (97,60 kn, s popustom80,00 kn)
3. Rastko Mo~nik, Koliko fa{izma, Arkzin(79,30 kn)
4. Vesna Pusi}, Demokracije i diktature,Durieux (85,60 kn)
5. Marina Gr`ini}: U redu za virtualnikruh, Meandar (160,00 kn, s popustom136,00 kn)
Knji`ara Meandar osim na vlastita izdanja~itateljima Zareza omogu}uje popust 10-30% na knjige, umjetni~ke kataloge i ~aso-
pise hrvatskih i bosanskih nakladnika:BOSANSKA KNJIGA, DEMETRA,DURIEUX, DRU[TVO POVJESNI-^ARA UMJETNOSTI, FERAL TRI-BUNE, FIDAS, FILOLO[KO DRU[-TVO Filozofskog fakulteta Zagreb, GA-LERIJE GRADA Zagreba, HRVAT-SKA SVEU^ILI[NA NAKLADA, IRI-DA, IZDANJA ANTIBARBARUS, IZ-DAVA^KI CENTAR RIJEKA, KLO-VI]EVI DVORI, KONZOR, KRU-ZAK, LUNAPARK, MARJAN EX-PRESS, Me|unarodni centar ITI, MHDubrovnik, MH Osijek, MOZAIKKNJIGA, NAKLADA CID, NAKLA-DA MD, NAPRIJED, NOVA STVAR-NOST, POLITI^KA KULTURA,SARA 93, STARI GRAD, [KOLSKAKNJIGA, V. B. Z., ZAVOD ZA ZNA-NOST O KNJI@EVNOSTI Filozof-skog fakulteta u Zagrebu, ZID � Saraje-vo, ZNANJE
Prenosimo razgovor sTzvetanom Todorovim {toga je u povodu njegoveknjige Nesavr{eni vrt: hu-manisti~ka misao uFrancuskoj (Le jardin im-parfait: la penséehumaniste en France), uprosincu 1998. objavioMagazine littéraire
Yvan Leclerc
Knjiga Tzvetana Todorovaobjavljena ovih dana, Nesa-vr{eni vrt: humanisti~ka mi-
sao u Francuskoj (Le jardin imparfa-it: la pensée humaniste en France)predstavlja se kao dovr{etak seri-je radova o povijesti ideja zapo~e-te prije dvadesetak godina ~iji jedio i djelo Mi i drugi (1989), kao ieseji o Rousseauu i BenjaminuConstantu. Ta se pak skupinadjela upisuje u ciklus posve}enmoralnom i dru{tvenom `ivotu, aslijedi nakon prvog dijela koji sesastoji od dvanaestak knjiga kojesu obilje`ile podru~je knji`evne»poetike«, od tekstova ruskih for-malista koje je Todorov prevodioi predstavio 1966. (Teorija knji-`evnosti), preko sad ve} klasi~nogUvoda u fantasti~nu knji`evnost(1970). Napustiv{i analizu knji-`evnih oblika zbog istra`ivanja~ovjekova polo`aja u dru{tvu,Tzvetan Todorov je, me|utim,ostao vjeran nekim temeljnim na-~elima metode. Prepoznajemo gapo strogosti postupka, po jasno}iizraza kojim je sposoban u~initidostupnom slo`enu stvarnost, ada je ne osiroma{i, kao i po izu-zetnoj pa`nji koju pridaje tekstu isredi{njem pitanju jezika. Todvojako djelo, pro`eto objedinju-ju}im sna`nim crtama, poprimapuko zna~enje s autorovim koji jeegzilom i sam razdvojen u dvadijela: ro|en u Bugarskoj, Tzve-tan Todorov do{ao je u Francu-sku u dvadeset~etvrtoj godini `i-vota, po~etkom {ezdesetih godina(u isto vrijeme kad i druga Bu-garka, Julia Kristeva). Njegovesej o humanisti~koj misli, iako unjemu nema mjesta autobiograf-skoj ispovijedi, legitimnost nalaziu autorovu osobnom iskustvu.
Naslov va{e knjige posu|ujete odMontaignea: ljudski bi `ivot bio »ne-savr{en vrt«. Mi se, prije svega,nalazimo u isku{enju da `alimo nadsavr{enstvom vrta u Edenu ili nadracionalno{}u francuskog vrta, ali vipokazujete da ta dva tipa vrtova pri-jete da nas odvedu prema opasnimutopijama: teokraciji i scijentizmu.Humanisti~ka nas pozicija, dakle,osu|uje da volimo »nesavr{eno«?
� Te{ko}a je u humanisti~kojmisli, za onoga tko je `eli obu-hvatiti, u tome {to ona u svakomtrenutku sadr`i mnogostruke za-htjeve. Pojam »nesavr{enog« opi-
suje tu napetost. Slika vrta ujed-no ukazuje da mo`emo raditi natransformaciji ljudskog bi}a, kojenije potpuno odre|eno uvjetima
koji prethode, ida u isto vrijemesve nije mogu}e.Ne mo`emo i nesmijemo ciljati ksavr{enstvu jer sui uvjeti nesavr-{enstva dio samedefinicije ljud-skog, koja zna~isocijabilnost, po-trebu za drugima,pa onda i plurali-tet ljudi. Rousse-au je istu idejuizra`avao govore-}i o »krhkoj sre-}i«, jedino dostu-pnoj ljudskim bi-}ima. Dvostrukizahtjev na kojinaslov ukazuje,tra`iti usavr{ava-nje i odbijanje sa-vr{enstva u istovrijeme, dobrokarakterizira humanizam u svojojcijelosti. Humanizam se pokre}eu dimenziji onoga {to je Montes-quieu nazivao umjereno{}u, od-nosno artikulacijom dvaju neovi-snih na~ela, recipro~nom ograni-~eno{}u.
Cijena slobodeJedan je od posjetilaca tog »nesa-
vr{enog vrta«, koji zauzima sredi{njemjesto u va{oj knjizi, vrag. Va{a jeknjiga neka vrsta karta{ke igre svragom.
� Vrag je ovdje ne{to poputslike (ne vjerujem u doslovnogvraga niti u ~isto utjelovljenjezla), poput nekog tko stavlja u
isku{enje i otkriva. Zapad se ve}vi{e puta poigravao tom slikom:prvi put u Evan|elju, drugi put ulegendi o Faustu. Ta je ideja, da-kle, zamisao o paktu izme|u nas isila zla prema kojem bi nam vragudijelio neke olak{ice uz odre|e-nu naknadu zauzvrat. Dolazakmoderniteta, koji se najavljuje urenesansi i ispunjava u XVIII.stolje}u, predstavlja ~ovjekovootkri}e mogu}nosti da sudbinuuzme u svoje ruke, odbijaju}iideju da je sve ve} unaprijed datoprirodnom ili bo`anskom nared-
bom. Ali toj se osvije{tenosti pri-dru`uje prijetnja, odnosno to da isloboda ima svoju cijenu. Vragposredstvom raznih glasnogovor-
nika koji postoje kroz povijestmodernom ~ovjeku ka`e: cijenaslobode, koju toliko ljubite, jetrostruka. Morate se odre}i `ivo-ta u zajednici, bit }ete osu|eni nasamo}u; morate se odre}i Boga,dakle i svake zajedni~ke vrijedno-sti, svake transcendencije; i napo-kon, bit }ete dovedeni do toga dase odreknete i vlastitog identite-ta, snage koje kroz vas prolazetransformirat }e vas u igra~ke, upodsvjesne impulse, kulturnaodre|enja, ekonomske sile. Mojaje knjiga organizirana oko tog za-htjeva da se plati svoj dug. Nohumanisti~ka se pozicija sastoji uodgovoru da je ta cijena zaista vi-soka, ali da pla}anje nije obave-zno.
Humanisti ~ine obitelj po mislikoju suprotstavljate trima ostalima,konzervativcima, individualistima iscientistima, u kompleksnim konfigu-racijama napravljenim odudru`ivanja i sukoba, od zajedni~kihto~aka do razlika.
� To je zapravo namjera oveknjige � potvrditi postojanjemno{tva odgovora na vra`iji iza-zov. Odgovora koji su svi upisaniu modernitet, pa imaju i zajed-ni~ke crte, ali tako|er i specifi~nekarakteristike. Najjednostavnijislu~aj predstavlja obitelj konzer-vativaca, Bonald naprimjer, kojiglobalno osu|uju modernitet, alikoji su prisiljeni ostati u njego-vim okvirima (konzervativizamobvezuje). Tri su ostale obiteljime|usobno bliskije jer prihva}a-ju temeljnu ideju moderniteta(da ~ovjek uzme vlastitu sudbinuu svoje ruke), ali se razlikuju pozaklju~cima koje iz toga izvla~e.Ono {to humaniste razlikuje odindividualista jest uloga koju imadru{tvo. Humanistu zajedni~ki`ivot ~ini samu definiciju ~ovje-ka, dok se individualist ne brineza dru{tvo: on misli da pojedinacu sebi ima dovoljno podataka da
bi ispunio svoju sudbinu i dosti-gao svoju sre}u. U odnosu na sci-jentiste razlika je drugdje: onivjeruju da je integralno poznava-
nje ~ovjeka kao prirodnog i dru{-tvenog bi}a mogu}e, pa se pola-ze}i od toga mo`e po `elji mije-njati. Jer scijentizam uop}e nijejednostavna mogu}nost znanostiili spoznaje, on je ~injenica da sena toj spoznaji utemelji neki ~intransformacije postoje}eg u imevrijednosti za koje se pretendirada automatski proizlaze iz ~inje-nica. Prijete}i oblik scijentizmanalazimo u totalitarizmima kojisu `eljeli proizvesti novog ~ovje-ka, bolje prilago|enog `ivotu naZemlji od postoje}ih ljudi. Alipostoje i oblici scijentizma kojisu manje monstruozni, danassveprisutni, a koji se sastoje utome da ljudsko bi}e vide kaopot~injeno nekoj neumitnoj dru{-tvenoj, ekonomskoj ili biolo{kojuvjetovanosti. Humanisti se ra-zlikuju od scijentista prije svegaafirmacijom slobode, to jest ~o-vjekovom mogu}no{}u, kako jegovorio Rousseau, da pristane ilise odupire, dakle, da ne bude upotpunosti predvidiv. Oni se ta-ko|er razlikuju odbijanjem de-dukcije vrijednosti polaze}i odspoznaje. Sve su te obitelji pri-sutne u na{em modernitetu. Mojcilj, ipak, nije raspore|ivanje au-tora po ladicama, nego predlaga-nje konceptualnih instrumenataza analizu rasprave koja se nepre-stano nastavlja jo{ od renesanse,ili mo`da ~ak i ranije.
Ka`ete da su sve ove obitelji pri-sutne i vi{e od njihove genealogijezanima vas upravo njihovo sinkro-nijsko supostojanje. Ve} u uvoduka`ete da je va{ cilj »vi{e tipolo{kinego povijesni«. Kako ove ~etiri obi-telji misli mo`emo uklopiti u povijesthumanizma i, ukratko, u povijestuop}e? U va{oj knjizi, osim Francu-ske revolucije, ima vrlo malopovijesnih doga|aja.
� Svjestan sam onoga {to umojoj knjizi predstavlja neki hi-bridni `anr i izla`e se dvostrukoj
kritici: da ima previ{e povijesti ilida je uop}e nema. [to se ti~e po-vijesti u u`em smislu, rekao bihda je ona prije svega prisutna uanalizi tekstova. Poku{ao sam,pristupaju}i Montaigneu, Rous-seauu i Benjaminu Constantu(trima autorima na koje se naj~e-{}e vra}am), ~itati ih svakog usvom kontekstu. Poznavanje ono-ga {to se dogodilo u Montaigneo-vom `ivotu, u njegovo doba, uhorizontu o~ekivanja njegovih ~i-tatelja itd. jest, naime, neophod-no za uspostavljanje zna~enjanjegova teksta. Te`im identifici-rati namjeru samog teksta, a nenametati mu moj smisao na te-melju triju citata. Osim toga, po-vijesni smisao tih djela je specifi-~an. Montaigne se, na primjer, nebavi istim raspravama kao Rous-seau. Da zaklju~im, Rousseau ses jedne strane bori s konzervativ-cima (u njegovo vrijeme pari{kimbiskupom i slu`benom teologi-jom), a s druge strane s onimakoje zove materijalistima, filozo-fima, odnosno individualistima iscijentistima, ovisno o slu~aju.Ta dvostruka rasprava uop}e nijeona Montaigneova, koji se posu-|uju}i neke ideje od stoika bori sljudskim ponosom i inzistira nana{im ograni~enjima. Nasuprotkr{}anskoj teologiji, on ne tvrdida isto~ni grijeh ne postoji ili datreba te`iti nekoj univerzalnoj re-ligiji, kako }e to kasnije zastupatiRousseau, on se zadovoljava dastrogo razgrani~i podru~je prou-~avanja izvan religije, govore}i:bo`anski su poslovi temelj, ali jase njima ne bavim, mogu}e je ba-viti se ljudskim uz ~isto lai~ketermine. U svojoj knjizi tako|erpokazujem sukcesivne transfor-macije ideje autonomije. Na pri-mjer, prvi Constant primje}ujeda jedna od sastavnica samogduha moderniteta, to jest narod-nog suvereniteta, Rousseauoveop}e volje, sadr`i prijetnju kojunjegovi prethodnici nisu pozna-vali, dominaciju kolektivne voljenad pojedincem. Problematikasvakog autora, dakle, povijesno jesmje{tena.
Suvremeni prorociIpak, i ja moram priznati da
ne namjeravam pisati povijestkoja bi se sastojala od toga da bise od svakog teksta i{lo do njego-vih uzroka. Ja radije idem uobratnom smjeru. Poku{avaju}i{iriti smisao tekstova i shvatitinjihove implikacije, a to me do-vodi do pokazivanja aktualnostite misli jednostavnim jezikom,ako je mogu}e dostupnim svako-me. Povijest, odnosno poznava-nje pojedina~nih autora od kojihje svaki upisan u svoje doba iprostor, stavljena je na uslugutim raspravama, sinkronijskim ilipankronijskim, koje je transcen-diraju, koje se u svakom slu~ajupredstavljaju kao uvijek aktualne,iako su ve} odavno zapo~ete. Po-mislite, naprimjer, na toliko starupolemiku poput one svetog Au-gustina i Pelagija. Ti kr{}anskiteolozi mnogim aspektima una-prijed ukazuju na sukob scijenti-sta i humanista u XIX. stolje}u,u mjeri u kojoj se svaki puta radio procjeni dijela slobode u odno-su na fatalnost kojoj je ~ovjeksamo igra~ka. Istina je da se pri-roda fatalnosti u me|uvremenujako promijenila.
Vjerujete li, dakle, da va{ radostaje upisan u povijest ideja?
� Sve ovisi o slici koju si otome sami stvorimo. Ja napri-mjer jako cijenim jednu velikuknjigu o povijesti ideja, Vrijemeprorokâ Paula Bénichoua, koja se
Govori: Tzvetan Todorov
Ja, ti, oni:gramatikahumanizma
38 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Prijete}i oblik sci-jentizma nalazimou totalitarizmima
koji su `eljeliproizvesti novog
~ovjeka, bolje pri-lago|enog `ivotuna zemlji od po-
stoje}ih ljudi
Humanizam se nikad ne zadovoljava time da ka`e:dobro je ono {to je
u mnogim pitanjima podudara stemama mojih eseja. Glede ra-sprave o idejama koja se u Fran-cuskoj uspostavlja u prvoj polovi-ci XIX. stolje}a, odmah nakonRevolucije, Bénichou identificiraobitelji koje su vrlo bliske moji-ma: humaniste koji preuzimajuliberalne baklje, utopijske znan-stvenike oko Saint-Simona i Au-gustea Comtea, a zatim, naravno,i konzervativce, Bonalda, de Mai-strea i Chateaubrianda. Individu-alisti nisu previ{e prisutni u todoba, ali je Chateaubriand, na-primjer, ~esto njihov glasnogo-vornik i nije samo konzervativan.Osje}am se vrlo bliskim Béni-chouu, kako filozofskim uvjere-njima tako i predmetom zanima-nja, a ipak pi{em na druga~iji na-~in. Bénichou u potpunosti ostajeuz prvobitnu materiju, dopu{ta sirazvijanje rasprave samo nauvodnim i zaklju~nim stranica-ma. Po tom se pitanju moja prak-sa radije inspirira onom IsaiahjeBerlina, iako su moje interpreta-cije druga~ije od njegovih. Ali iBénichou i Berlin uspijevajuizbje}i dvostrukoj zamci: anakro-nizmu i zatvaranju u pro{lost. Jaih poku{avam opona{ati na svojna~in.
Suprotstavljate se nekim utjecaj-nim koncepcijama povijesti ~ovjeka.Vi, naprimjer, pi{ete: »Jedinka kaojedinstveno bi}e ni u kom slu~aju nijekasno ostvarenje povijesti« Ovdje ci-ljate, ne navode}i njegovo ime, naMichela Foucaulta koji je u Rije~i-ma i stvarima odredio datum~ovjekova ro|enja i smrti.
� Moja knjiga nije polemi~nodjelo, ali se u potpunosti suprot-stavlja antihumanisti~koj koncep-ciji koja je prevladavala u povije-sti misli u Francuskoj {ezdesetihi sedamdesetih godina. Me|utim,re~enica koju ste citirali ne govo-ri da humanizam postoji oduvi-jek, ona ka`e da jedinka postojioduvijek. Mislim da je to o~ito, ito nam pogotovo otkriva ljubav ismrt bliske osobe. Pogledajte Fa-youmove portrete na izlo`bi kojase trenutno odr`ava u Louvreu:iz II. su stolje}a, ali su to ipak ap-solutno jedinstveni pojedinci,bi}a koja smo mogli susresti ju-~er. Ili pomislite na Ilijadu: Hek-tor nije gra|anin Troje kojegamo`ete zamijeniti s nekim dru-gim nego jedinstveni predmetljubavi Andromahe ili njezinogsina Astijanaksa. Ali prije rene-sanse nema mjesta razgovoru ohumanizmu. U Antici mo`emona}i sastojke onoga {to }e kasnijepostati humanisti~ka doktrina,univerzalizma, primjerice, koji jestoi~ka tema: kod Cicerona nala-zimo ideju dru{tva ljudske vrstekoje se suprotstavlja uskoj prefe-renciji za svoje ~lanove nau{trbstranaca. Ljubav pojedinca tako-|er je konceptualizirana i me|u
anti~kim piscima: Aristotel, u Ni-komahovoj etici evocira izvanrednuljubav majke prema djeci. JedanPelagije na kraju IX. stolje}a po-tvr|uje da je pojedinac u potpu-nosti odgovoran za svoju sudbi-nu. Te ideje, dakle, postoje odvo-jeno ali samo }e njihova artikula-cija izroditi humanisti~ku doktri-nu i zbog toga se moramo smje-stiti u okvir modernosti gdje re-ferenca na ~ovjeka zamjenjujeonu koja se odnosi na Boga iliprirodu.
Ovdje evocirate pretke humanistâ.O njihovim potomcima, dana{njimhumanistima, malo govorite. Navo-dite imena Prima Levija, RomainaGaryja, Vasilija Grosmana. O~ekiva-li bismo i po~ast prema Sartreu.Njegovo je ime navedeno samo jedan-put, u prolazu: »Humanisti ne misle,poput Satrea, da je ~ovjek sam svojzakonodavac.« Ali i egzistencijali-zam tako|er vodi ra~una o»situaciji«, odnosno o onome {to vizovete granicama.
� Egzistencijalizam je humani-zam poziv je iz prosvjetiteljskognaslje|a, to je to~no. On prvi na-glasak stavlja na ljudsku slobodupotvr|uju}i da je ~ovjek za njusposoban. Ali Sartre pripada hu-manisti~koj tradiciji na podvojenina~in. Alain Renaut posvetio jeprije tri godine Sartreovoj mislijednu knjigu koja je dobro istra-`ila te podvojenosti: njegova mi-sao `eli kombinirati marksizam ihumanizam kako bi nadi{la anti-nomiju slobode i determinizma.Re~enica koju citiram je stvarnoSartreov izraz, no ~ovjek za hu-maniste nije sam svoj zakonoda-vac. On je li{en prirode, {to suSartre i De Beauvoir odbacivali.Sjetite se: »@ena se ne ra|a, `enase postaje«. Ja sam, zajedno s hu-manistima, uvjeren u suprotno:da se ra|amo kao mu{karci i`ene, predodre|eni socijabilnostii svijesti sebe samih ~ak prije no{to smo uvjetovani raznim vrsta-ma drugih faktora. ^ovjek uvijekmora odijeliti dato od `eljenog.To je prvi zahtjev humanizma,kojemu su egzistencijalisti imalivelikih pote{ko}a prilagoditi se.Postoje i drugi suvremeni huma-nisti. Tako|er sam spomenuoLevinasa, autora dragocjenograzmi{ljanja o razlici izme|u svi-jeta »ti« i »oni«, izme|u lica dru-goga i impersonalne pravde.
Ali moj cilj nije bio napisatipotpunu povijest humanisti~kemisli. Radije sam istra`ivao tre-nutak stvaranja doktrine. NakonBenjamina Constanta i Tocque-villea vi{e po mom mi{ljenjunema radikalnih promjena. Op-}enitije, moja knjiga ne pripadapovijesti filozofije, pi{em o povi-jesti misli, no misao je smje{tenapuno iznad filozofije, u knji`ev-nosti, znanosti, politici, etici, usamom `ivotu na kraju krajeva.
Upravo zbog toga me|u suvre-menim humanistima namjernospominjem ljude koji su bili an-ga`irani u povijesti, a ne samo upisanju knjiga. Prvi svojim sudje-lovanjem u ratu, drugi svojimiskustvom u koncentracijskim lo-gorima, tre}i (Grosman) jer je uisto vrijeme `rtva nacizma (nje-gova je majka ubijena u ukrajin-skim getoima) i komunizma. Oniutjelovljuju dana{nji humanizam,koji nikako ne proizlazi iz naivnevjere u ljudsku dobrotu, ve} na-protiv, polazi od uvjerenja da ne-ljudsko ~ini dio definicije ljud-skog.
Govore}i o Levinasu, govorili ste osvjetovima »ti« i »oni«. I vi sami odgramatike posu|ujete tri osobne za-mjenice kako biste fiksiralikarakteristike humanizma: autono-mija »ja«, finalnost »ti«,univerzalnost »oni«.
� Kroz te se kategorije bezsumnje pokazuje moje obrazova-nje u teoriji jezika. U jednoj odmojih prvih knjiga, Uvod u fanta-sti~nu knji`evnost, govorio sam otemama »ja« i temama »ti«. Uknjizi Nasuprot ekstremnom tako-|er sam poku{ao identificiratisvakodnevne vrline ovisno otome da li se radilo o izoliranompojedincu, njegovom odnosuprema bli`njem ili ~itavoj zajed-nici. Te su mi se kategorije na-metnule jer opisuju strukturu in-tersubjektivnosti. U tekstu kojismo ~itali {ezdesetih godina Ben-veniste je pokazao da serija ja-ti-oni ne sadr`i ni{ta homogeno, ve}da se personalno ja-ti suprotstav-lja impersonalnom on, prije no{to u njega samog ne uvede opo-ziciju izme|u ego i alter. Tu tro-struku strukturu nalazimo u sva-koj intersubjektivnosti, no ova, sasvoje strane, definira ljudsko: ~o-vjek je ~ovjek samo s drugim lju-dima jer se iz njih ra|a svijest osebi samome, koja ga pak, sa svo-je strane, ~ini sposobnim »pristatiili oduprijeti se«.
Humanizam i moralizamHumanisti~ka pozicija se ~esto po-
javljuje kao srednji pojam ili pravasredina. Humanisti~ki je mislilac upotrazi za to~kom ravnote`e izme|udvaju suprotnih pojmova: prirodnogi umjetnog, sve-dru{tvenog i sve-in-dividualnog itd.
� Formulirat }u dvostrukiodgovor na va{e pitanje. S jednese strane ljudska misao odvijaafirmacijom i negacijom, dakledihotomijama koje kasnije poku-{ava nadi}i. Dijalektika nije slu-~ajno otkrivena, ona je povezanasa samom strukturom jezika ikoncepta. S druge se strane hu-manizam mo`e ~initi poput pra-ve sredine (formula se nalazi uRaspravi o porijeklu nejednakosti,kad Rousseau opisuje sretnog ~o-
vjeka smje{tenog izme|u potpu-nog neznanja drugih i pot~inje-nosti drugima), ali tu formulu nebismo smjeli uzeti u njezinome~estome aktualnom zna~enju.Humanizam nije ni eklekticizam,ni umije}e kompromisa. Huma-nisti su prije svega poku{ali poka-zati odre|enu heterogenost ljud-skog bi}a i njegovu konstitutivnunepotpunost. Ne kompromis iz-me|u dviju krajnosti, ve} napadprotiv osiroma{uju}e monisti~kevizije ~ovje~anstva. Humanizampotvr|uje neumanjivu komplek-snost ljudskog bi}a. Rekli ste iz-me|u prirodnog i umjetnog. Da.Drevna rasprava suprotstavljapobornike ~isto konvencionalnogi prirodnog porijekla vrijednosti.Humanisti te`e nadila`enju teopozicije jer im se ~ini da akotvrdimo da je ropstvo zlo, to nijesamo zato jer je takva njihova vo-lja. Oni tra`e »prirodnu« legiti-maciju te osude i nalaze je u na-{oj zajedni~koj pripadnosti istojvrsti. Ali humanist zbog toga negovori da se mi mehani~ki pot~i-njavamo poretku koji bi bio danizvana. Taj status vrijednosti za-htijeva kompleksnu poziciju kojauop}e nije prava sredina u po-grdnom zna~enju tog pojma, od-nosno nejasan kompromis kakobi svi bili sretni. Isto vrijedi i za»umjerenost« u Montesquieuovuzna~enju, koja predstavlja zahtjevza ograni~enjem {irine mo}i suve-rena, dakle za priznavanjem hete-rogenosti ~ovjeka i njegovih dru-{tava.
Kako smje{tate va{e razmi{ljanjeu odnosu na aktualnu filozofsku de-batu kojoj je Magazine littérairenedavno posvetio temat pod nazivom»moralne pri~e«? Je li va{ humani-zam moralizam?
� Humanizam o~ito sadr`imoral. On pretendira da ima {tore}i o dobru i zlu. Ali on je samojedan moral. Za mene je morali-zam prije svega antropologija, tojest ideja koja karakterizira ljud-sko bi}e. To je zatim moral kojise sastoji u vrednovanju »ti« nau-{trb »ja« i u pozivanju na univer-zalnost prije nego na partikulari-zam ili u ve}oj ljubavi prema slo-bodi nego prema pot~injavanju.To je tako|er i politika jer favori-zira odre|ene institucije kojemogu osigurati obranu njegovihvrijednosti. S te to~ke gledi{ta, li-beralna demokracija (ne u smislupoliti~ke stranke, naravno, ve} upovijesnom smislu, zna~i demo-kracija kakva je ostvarena nakonRevolucije) je, do novog poretka,politi~ki oblik koji je najbolje pri-lago|en humanisti~kom progra-mu. Ali humanizam u isto vrije-me predla`e nadila`enje morala,u mjeri u kojoj najvi{a vrijednostovdje odgovara ljubavi, djelova-nju nje`ne ljubavi prema drugo-me zbog sebe. Ali ljubav je, kako
~esto ka`e André Comte-Spon-ville, iznad bilo kakvog morala.Tko voli svog bli`njeg ne moramisliti na dobro. Rousseau je go-vorio da vi{e voli djelovati zbogu`itka nego zbog obveze.
U humanisti~koj misli odgoj zau-zima va`no mjesto. Nije slu~ajno dasu se i Montaigne i Rousseau pobli`ezanimali za nj.
� Jedna je od humanisti~kihhipoteza da je ljudsko bi}e u po-~etku indeterminirano. Ono nijeu potpunosti prazan list papira,ali nije odlu~eno u kojoj mjeri }ese pot~initi ili uma}i determiniz-mima koji su nad njim nadvijeni.Isto tako, ljudsko bi}e je indeter-minirano na planu dobra i zla.Humanizam se po tom gledi{tujednako suprotstavlja sanjarimadobroga divljaka kao i augustin-cima kojima je ~ovjek samo neu-spjeh. Kako se mo`e utjecati natu indeterminaciju? Upravo od-gojem shva}enim u {irem smislu,odgojem u obitelji, {koli, ~itavomdru{tvu. Humanizam se nikad nezadovoljava time da ka`e: dobroje ono {to je.
U uvodu ove knjige ka`ete da za-vr{avate istra`ivanje zapo~eto 1979.Kako danas vidite prije|eni put i ukojem se smjeru sada kre}ete?
� Tijekom prvih dvadesetakgodina aktivnog `ivota imao samosje}aj da nastavljam svoje obra-zovanje, da u{timavam alate kojimi omogu}uju analizu oblika dis-kursa. Zatim sam, u odre|enomtrenutku, htio vidjeti {to se s timinstrumentima mo`e u~initi. Ti-jekom tog drugog razdoblja, kojeje tako|er trajalo dvadesetak go-dina (pribli`avam se {ezdesetoj),razmi{ljao sam o pitanjima poli-ti~ke teorije i filozofije morala, udubini povezanima s mojimdru{tvenim iskustvom: strancakoji je promijenio dru{tvo i kul-turu, »totalitarnog« subjekta kojiu~i `ivjeti u demokraciji. Ostajemi mo`da tre}a tre}ina aktivnog`ivota, tijekom koje bih se voliookrenuti vi{e prema unutarnjim,afektivnim ili estetskim iskustvi-ma. Ali nije se lako promijeniti,jer neminovno pi{emo u odnosuna neko o~ekivanje koje va{i ~ita-telji zasnivaju na prethodnomradu. ^ini mi se da, s te to~kegledi{ta, {to vi{e napredujem u`ivotu, to mi je te`e biti slobo-dan. Ipak, prepoznajem se u jed-noj re~enici Rolanda Barthesa(on je bio moj prvi u~itelj u Fran-cuskoj, ali bio je u~itelj toliko ne-prijateljski raspolo`en prema bilokakvoj tituli da nisam siguran bili volio tu rije~), Barthesa koji je~esto govorio o Orfejevu strahuda se okrene, strahu da vidi `ivobi}e kako se pretvara u nepokret-nu statuu.
Preveo s francuskoga Sr|an Raheli}
zarez I/5, 16. travnja 1���. 39
40 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Klasici premje{taju tek-stove hrvatskeknji`evnosti u medij kojine samo {to je paperlessnego je, za razliku odknjige, opremljen vlasti-tom pame}u
Zoran KravarCD-ROM Klasici hrvatske knji`ev-nosti. Epika, romani, novele, urednikZvonimir Bulaja, Naklada Alt F4
Potkraj osamdesetih godina,pod dojmom sve ~e{}ihrazgovora u kojima su mi
obavije{teni znanci opisivali bla-godati strojne obrade teksta, po-~eo sam ozbiljnije razmi{ljati onabavci kompjutora. Ipak, odlu-ku nije bilo lako donijeti. Har-dver je u ono doba bio skup (vrlonesavr{ena »dva-osam-{estica« zakoju sam se napokon odlu~io ko-{tala je tada vi{e nego danas dvanajbr`a Pentiuma), a preporukeznanaca, jer su obi~no pretpo-stavljale poznavanje stru~nih ter-mina (hardver, softver, ROM,RAM i sl.), nisam uvijek do krajashva}ao. Odluku sam donio kadmi je do{ao u ruke jedan broj ~a-sopisa Byte posve}en temi Paper-less Office. Perspektiva da bih svojkabinet mogao urediti po uzoruna hipoteti~ki digitalizirani ureddo~aran u ~lancima Bajta te se ri-je{iti mnogobrojih fascikla pre-punjenih rukopisima, strojopisi-ma ili konceptima predavanja po-taknula me da odrije{im kesu.
[to se odonda do danas s pa-pirocidnim programom doga|alona uredskom popri{tu, nisammogao pratiti. Ali, u svom samga radnom prostoru odmah pri-hvatio i razmjerno brzo proveo udjelo, prenose}i upotrebljive sa-dr`aje iz fasciklâ na disk ili naflopije, pa je on za mene ve}odavno postao drugom priro-dom. Danas, me|utim, parola pa-perless opet postaje aktualna, ali upuno {irem opsegu nego nekada.Oko nas se vodi jedna nova imnogo ambicioznija bitka protivpapira, a njezina se fronta nedav-no pro{irila i na na{u sredinu, nateren hrvatske knji`evnosti, nje-zine ~itateljske konzumacije, pa injezina prou~avanja.
Kad je, naime, kompjutorudodan CD-ROM, a Internet do-bio WEB-stranice, postalo je re-alno razmi{ljati ne samo o po-slovnim prostorijama bez papira,nego i o knji`nicama bez knjiga.Tko je priklju~en na svjetskumre`u i/ili radi s CD-ROM dis-kovima ve} se i na~itao digitalizi-rane literature. Ovih se pak danajedna digitalna zamjena za knji-gu, to~nije, za mnogo njih, poja-vila i u nas, prekinuv{i tugaljiverazgovore o tome kako na jo{ jed-nom podru~ju kasnimo za svije-tom, gdje su Shakespeare, Goet-he i drugi ve} pristupa~ni na dis-ku. Rije~ je o CD-ROMU podnaslovom Klasici hrvatske knji`ev-nosti. Epika, romani, novele u koje-ga su megabajtima pohranjene ti-
su}e stranice hrvatskih pripo-vjednih djela od Maruli}eve Judi-te do Krle`ina Filipa Latinovicza.Projekt je, uz pomo} manje su-
radni~ke ekipe, zamislio i ostvari-o Zvonimir Bulaja.
LinkoviKlasici hrvatske knji`evnosti sa-
dr`ajno su bogat i spretno na~i-njen CD-ROM. Mogu se ~itatiuz pomo} vlastitoga interfejsa,koji radi na razli~itim platforma-ma, a mo`e im se pristupiti i pre-ko internetskih browser-a, na pri-mjer, popularnoga MS Explore-ra®. U oba se slu~aja pred ~itate-ljem najprije otvara dekorativnanaslovna stranica, na kojoj se na-laze sli~ice i imena uvr{tenih pi-saca. Sli~ice su ujedno linkovikojima se otvaraju tekstovi. Tek-stovi su tipkani velikim ~itljivimslovima, a njihov prozor okru`enje manjim prozor~i}ima u kojimasu smje{teni »aktivni« naslovi po-glavlja i rje~nik. Do jedinica urje~niku dolazi se aktiviranjemzvjezdice-linka koja u glavnomtekstu stoji uz manje poznate ri-je~i.
Kompjutorizacija razli~itihpodru~ja ljudskoga rada smanju-je potrebu za fizi~kim kretanjem,na primjer, za izlaskom iz ku}e iliza ustajanjem od radnoga stola.Mnoge stvari koje su se nekadamogle srediti samo odlaskom smjesta na mjesto (od stola do re-gala, iz ku}e u knji`nicu, du}an,banku) mogu se danas obaviti sastolice pred kompjutorskim ekra-
nom. Takav u~inak ima i CD-ROM s hrvatskim klasicima: na-mjesto da tra`imo knjigu na poli-ci (ili u obli`njoj knji`nici), dodi-rujemo tipke na tastaturi ili nami{u, aktiviraju}i linkove; na-mjesto da prekidamo ~itanje i li-stamo rje~nikom pri kraju knjige,opet aktiviramo linkove.
Linkovi se u okviru BulajinaCD-ROMA pojavljuju u svojimnormalnim ulogama, tamo gdjeih ~ovjek treba i o~ekuje. Ali, imai jedan koji se, ne iznevjeruju}i
svoju osnovnu namjenu, pona{a ikao svojevrstan nad-link, tj. kaotehonolo{ka metaforu jednestvarne knji`evnopovijesne spo-ne. On se nalazi u fajlu namije-njenu Ivanu Gunduli}u, to~nije,u tekstu Osmana: kad ~itatelj za-vr{i XIII. pjevanje epa i do|e domjesta gdje nedostaju sljede}adva, ~eka ga obja{njenje o nena-pisanim pjevanjima i link kojimse otvara Ma`urani}ev fajl.Tamo pak stoji na raspolaganjuznamenita dopuna Osmana iz g.1844:Nebesa su knjige od vijeka,Gdje svojim prstom vi{nji pi{e.
Dakako, i na kraju Ma`urani-}eve dopune nalazi se link za po-vratak u Gunduli}ev ep.
^ega ima, ~ega nemaValja, me|utim, istaknuti da
Klasici hrvatske knji`evnosti ne za-slu`uju pa`nju samo zato {tounose novu tehnologiju u sistemmedijske prezentacije hrvatskeknji`evnosti. Bulajin je CD ujed-no i solidna hrestomatija.
Urednik je � uz orijentacijuna pripovjedne tekstove i uzograni~enja koja mu je nametaokapacitet medija � na~inio pri-li~no siguran izbor va`nijih auto-ra i djela. Oznaka »klasici« obja{-njuje za{to na disku na kojem suNovak i \alski nema Dra`enovi-}a ili Vodopi}a, za{to uz Juditu i
Osmana nisu Sveti Ivana trogirskiili Bogatstvo i ubo{tvo. Stru~njaciza razdoblja mo`da }e imati osje-}aj da bi u pojedinam slu~ajimana~inili druk~iji izbor, ali mislimda razlogâ za krupnije prigovorenema. Od mogu}ih sitnijih izno-sim dva: ponajprije, `alim {to sena disku nije na{lo mjesta za Bu-ni}evu Mandalijenu pokornicu, ma-nje zato da bi se vidjelo {to je li-rik Buni} radio izvan svoga faha,a vi{e zbog toga {to se na diskunalaze svi drugi primjerci Manda-lijenina roda (Gunduli}eve Suze,\ur|evi}evi Uzdasi, pa ~ak i Ka-ni`li}eva Sveta Ro`alija); drugo,lijepo bi bilo da je na disk stala iBarakovi}eva Vila Slovinka. Ali,kad je rije~ o Vili, urednikaopravdava {to je nije imao odaklepreuzeti, jer je nemamo u mo-dernom izdanju.
Klasici sadr`avaju i kratke~lanke o uvr{tenim piscima. Onise oslanjaju na nedavno objavlje-ni Mali leksikon hrvatske knji`evno-sti, pa preuzimlju od njega njego-ve ve} poznate vrline.
Krunoslava u CarigraduUsprkos institucionaliziranoj
softvera{koj metafori, kompjutornije prazan »prozor« kroz koji bise razli~iti sadr`aji mogli ponudi-ti kao kroz bilo koji drugi medij.Kompjutor je »misaoni« stroj, amisaonost ucijepljena u njegovehardverske radnje i softverskezapovijedi ima svoju povijesnu
legitimaciju: ona je kasni izdanak»taksonomijske episteme«, tj.prosvjetiteljskih filozofija i utopi-ja, od kojih su neke ve} i predvi-|ale inteligentne strojeve. Stogase u kompjutorskom prozorudjela hrvatske knji`evnosti ~itajudruk~ije nego u knjizi, koja je,kao medij, starija od »oca hrvat-ske knji`evnosti«. Pri ~itanjuosje}amo da se uspostavlja nekiosobit odnos (suglasje ili nesugla-sje) izme|u inteligencije stroja ipoukâ, filozofema ili ideologemaudahnutih u doti~no djelo.
S racionalno{}u opredme}e-nom u radu kompjutora vidljivose, na primjer, razilazi Krle`inFilip Latinovicz, roman o ~ovjekukojega uglavnom pokre}u slu~aj iafekti, a manje racionalni plan iliono {to se danas nazivlje decisionmaking, a shva}a kao most, i to
dvosmjeran, izme|u prave iumjetne inteligencije. Druk~ijere~eno, na temelju Krle`ina ro-mana ni najbolji programer ne bimogao napisati kompjutorskuigru.
Nesuglasje se osje}a i kod ve-}ine djela iz 19. stolje}a, mo`dazato {to ona � kad se na|u uo-kvirena proceduralnom racional-no{}u stroja � iskazuju vi{akvrijednosne racionalnosti, naj~e-{}e u formi nepokolebljiva do-moljublja ili vjerske isklju~ivosti(»Bijesno Ture gdje se krstu klanja«).
Pone{to neo~ekivano, vi{i sestupanj kompatibilnosti s novimokru`enjem zamje}uje kod djelastarijih od prosvjetiteljstva. Me-todi~nost, na primjer, s kojompripovjeda~ Hektorovi}eva Riba-nja razmi{lja o »sidru« i »jidru«, ologisti~kom aspektu plovidbe, alii o problemima stale{koga dru{-tva (kojem je njegova mje{ovitopopunjena brodica i metafora imetonimija), dovoljno je umna istrukturirana da bi se mogla utu-viti i umjetnoj inteligenciji. U Ri-banju, osim toga, ima i svojevr-snih kompozicijskih »linkova«, namjestima gdje ribari, pjevaju}ibugar{tice, uvode u sada{njostspjeva epsko pro{lo vrijeme (go-tovo je {teta {to se urednik nijesjetio da bugar{tice smjesti u fajlNarodna knji`evnost, koji mu iona-ko zjapi prazan, a u Hektorovi}e-vu tekstu ostavi samo linkove).
Kompjutoru je prili~no prila-godljiv i Gunduli}ev Osman. Nje-gov kompozicijski razvoj i odlukenjegovih likova ~esto uklju~ujune{to poput IF-THEN klauzula.Na primjer:IF Alipa{a sklopi mir u Var{avi� THEN vojska mo`e »u istok«IF vojska ode »u istok« � THENnema straha od pobune
O~ito, od Osmana bi i progra-merski po~etnik mogao napravitismislenu kompjutorsku igru ili~ak nekoliko njih. Recimo: po|i sAlipa{om od Carigrada do Var-{ave i uspje{no pregovaraj s Po-ljacima; ili: povedi Krunoslavudo carigradske tamnice, nadmu-dri stra`are i oslobodi Korev-skoga.
^injenica da se spjevovi hr-vatskih renesansnih i baroknihpjesnika u kompjutorski kontekstuklapaju bolje nego povijesnomla|a djela, nije, ipak, kulturno-povijesna zagonetka. Valja imatina umu sna`ne racionalizacijskeprocese {to ih je u `ivotu ranono-vovjekovnih jadranskih komunapokrenula epoha trgovinskogakapitalizma, kao i osobitosti svje-tonazorskih trendova koji su hr-vatsku knjigu zahva}ali u 19. i u20. stolje}u.
Zaklju~imoKako vidimo, Klasici hrvatske
knji`evnosti zaista se mogu sma-trati zanimljivom i dobrodo{lomnovo{}u, i to iz vi{e razloga.
Prvo, Klasici nam � na {to jena{a sredina tradicionalno osjet-ljiva i ta{ta � stavljaju na raspo-laganje ne{to {to ve} postoji »usvijetu«. Drugo, oni za malo no-vaca nude mnogo {tiva, {to }eznati cijeniti prije svega mla|i ~i-tatelji i stru~njaci, koji svoj radniprostor � druk~ije nego starijegeneracije � opremaju najprijekompjutorom, a onda knjigama.Napokon, Klasici premje{tajutekstove hrvatske knji`evnosti umedij koji ne samo {to je paperlessnego je, za razliku od knjige,opremljen vlastitom pame}u,~ime nas sili da ga stalno imamona umu te da o onome {to nam sekroza nj pokazuje razmi{ljamo nanov na~in. Z
Krunoslava ukilobajtima
Druk~ije re~eno,na temelju
Krle`ina romanani najbolji
programer ne bimogao napisatikompjutorsku
igru
zarez I/5, 16. travnja 1���. 41
Demokracije i diktatureprohodno je esejisti~ko{tivo, mada pone{to teo-rijski nedisciplinirano
Ton~i KursarVesna Pusi}, Demokracije i diktatu-re, Durieux, Zagreb, 1999.
Demokracije i diktature tre}aje autorska knjiga zagre-ba~ke sociologinje i politi-
~arke Vesne Pusi}. Knjiga je re-zultat projekta Erasmus Gilda ko-jeg su pokrenuli ljudi »skloniodr`avati `ivim glas liberalne de-mokracije i racionalne analize«.Autorica je podnaslovom Politi~-ka tranzicija u Hrvatskoj i Jugoi-sto~noj Europi postavila okvir knji-zi. Metodolo{ki gledano, ona ko-risti pojmove normativne politi~-ke teorije za analiziranje, prijesvega, politi~kog realiteta u Hr-vatskoj. Pored teorijskog, u knji-zi su u velikoj mjeri prisutnidru{tveno-kriti~ki i politi~ko-ak-cioni vokabular.
Druga tranzicijaZa razumijevanje sadr`aja
knjige najbolje je po~eti s dva po-sljednja poglavlja. U poglavljuMediteranski model na zalasku auto-ritarnih re`ima Pusi}ka detaljnorazla`e pojam druge tranzicije.Druga je tranzicija potrebna jeru zemljama Jugoisto~ne Europeprva tranzicija (prema termino-logiji autorice) nije uspjela oti}idalje od autoritarnog poretka.Premda je do{lo do vi{estrana~-kih izbora, u tim dr`avama nijenastupila demokratizacija ve} sunastali »autoritarni politi~ki si-stemi, sli~ni onima kakvi su po-stojali u mediteranskim zemlja-ma ju`ne Europe prije prelaska udemokraciju«. Na ovo stanje tre-
ba odgovoriti planom za budu}ipoliti~ki razvoj tako da u prvojfazi ne bude »proces konsolidaci-je, ve} priprema terena za dogo-
vornu demokratsku tranziciju«koja }e rezultirati sporazumom opravnoj dr`avi, za{titi privatnogvlasni{tva, neovisnosti sudstva ipo{tivanju rezultata izbora.Osnovna je pote{ko}a u takvompostavljanju stvari {to nije lakoteorijski pokazati autoritarnostpoliti~kog poretka u Hrvatskoj.Naime, autoritarni tip poretkabitno karakterizira, prije svegaograni~eni pluralizam {to u Hr-vatskoj svakako nije na djelu. Posvemu sude}i, toga je svjesna iautorica kad pi{e da su »postko-munisti~ki re`imi za jedan koraku polaznoj prednosti« � u odno-su na mediteranske autoritarneporetke � »dok se pripremaju zadrugu tranziciju, od autoritariz-ma ka demokraciji, glavne suopozicione stranke legalne«. Onaodustaje od poku{aja da teorijskizatvori svoj model i inzistira nanjegovim didakti~kim pogodno-stima jer »va`ne i o~igledne razli-ke ipak ne isklju~uju mogu}nostda se ne{to nau~i na tu|im isku-stvima«. Po{to odbacuje logikuprve tranzicije, izbjegava i stan-
dardno rabiti politolo{ke pojmo-ve liberalizacija i demokratizaci-ja, {to nije sretno rje{enje u ana-liti~kom smislu. Liberalizacijakao pojam zna~i otvaranje javnogprostora za nove dru{tvene pa ipoliti~ke aktere. U toj fazi sudje-luju iz re`imskog bloka umjerenipoliti~ari koji su skloni promjeniprirode vlasti i tvrdolinija{i, dok sdruge strane postoji oporba kojadjeluje u ime dru{tva. Po tommodelu, glavnu ulogu imajuumjereni politi~ari iz re`imskihstruktura koji mogu usmjeriti ~i-tav proces prema demokratizacijiili povratku na diktaturu. U fazidemokratizacije dolazi do oslo-bo|enja od autoritarnoga i kon-stituiranja demokratskog re`ima.
Autorica smatra kako bi serazdoblje 1989. i dijelom 1990.godine »moglo prije okarakterizi-rati kao neka vrsta demokracije udru{tvu nego kao demokracija udr`avi« po{to je postojala, »i slo-boda mi{ljenja, i sloboda javnerije~i, i medija, i sloboda politi~-kog udru`ivanja i djelovanja«. Je-dino je nedostajala garancija tihsloboda. Ovdje bi vi{e odgovaraopojam liberalizacije, kako je prijenaveden, nego demokracije u dru{-tvu, po{to je bjelodano da tadadru{tvo nije donosilo odluke ve}dr`ava, makar kakva bila.
Kulturni i liberalni nacionalizamDrugo va`no poglavlje knjige
bavi se fenomenom nacionaliz-ma. Razlikovanje kulturnog naci-onalizma i liberalnoga naciona-lizma ~ini metodolo{ku osnovu~itavog poglavlja. Kulturni naci-onalizam je »ksenofobi~an i auto-ritaran... provincijalan i uzdi`evlastitu naciju na {tetu ostalih irezultat je potpune pobjede ko-lektivisti~kog principa nad indi-vidualnim«. S druge strane, libe-ralni je nacionalizam »utemeljenna kategoriji slobodne ljudskevolje i racionalnog izbora« ali»pozitivno vrednuje svaku vrstunacionalne pripadnosti... te omo-gu}ava da se (primijenjen u na-{im uvjetima) »hrvatstvo uspo-stavi kao ne{to suvremeno, poli-ti~ko, tolerantno, pluralno...«.Autorica zastupa liberalni nacio-nalizam i pritom se oslanja na
knjigu Liberal Nationalism YaelTamir. Premda uvi|a snagu»identiteta kao ne~eg {to se ne`eli napustiti«, za Vesnu Pusi}nacionalizam, pa bio i liberalan,ipak nije »konstruktivna ili po-`eljna podloga suvremene dr`a-ve«. Taj stav je neoprezan, jer zarazliku od nje, teoreti~ari liberal-nog nacionalizma, ovisno o auto-ru, nacionalnost, nacionalniidentitet, nacionalnu javnu kul-turu ili nacionalizam u osnoviizjedna~uju s moralitetom. Unu-tar tako shva}enog identiteta,zbivaju se procesi moralne izo-brazbe i moralnog iskustva. Krozte procese pojedinac stje~e osobitosje}aj solidarnosti za sunarod-njake koji se ostvaruje putem re-distributivne politike nacionalnedr`ave blagostanja. Liberalni na-cionalizam odvajanjem sunarod-njaka (sudr`avljana) od apstrak-tnog pojedinca, u osnovi odbacu-je moralni univerzalizam. Kakostvari stoje, autorica shva}a ovajtip nacionalizma samo instru-mentalno-politi~ki tj. kao sred-stvo modernizacije i progresa. Utom smislu, povezivanjem libera-lizma i nacionalizma, `eli pove-}ati ideolo{ke i politi~ke kapaci-tete liberalizma koji nema poli-ti~ku tradiciju u Hrvatskoj. Slije-dom te logike, na »upra`njenomjesto ideologije« koje je dosadzauzimao »besmisleni i neosobninacionalizam« treba zasjesti pa-triotizam kao »svakako znatnoprikladniji kandidat«. Uz ovo»treba po~eti mijenjati politi~kukulturu, jer sama ~injenica {to senetko suprotstavlja autoritarnomili totalitarnom re`imu jo{ nezna~i da je taj i demokrat«. Posvemu sude}i, patriotizam se ko-risti, pozovemo li se na CarlaSchmitta, kao jo{ jedan, od stra-ne liberalizma demilitarizirani idepolitizirani pojam. Patriotizamje, dakle, neutralizirani naciona-lizam koji liberalni nacionalististrogo razlikuju od onog kseno-fobi~noga. Isticanjem politi~kihmogu}nosti liberalnog naciona-lizma, a zanemarivanjem njego-vih komunitarnih i teorijskih po-tencijala, Vesna Pusi} se pribli`i-la pozicijama klasi~nih liberala
koji nacionalizmu, pa bio i libe-ralan, odri~u svaki eti~ki smisao.
Diktatura s demokratskimlegitimitetom
U poglavljima Politi~ka obave-za i novi dru{tveni ugovor i Dikta-ture s demokratskim legitimitetompopularno koriste}i pojmove po-liti~ka obveza i dru{tveni ugovorosporava legitimnost aktualnojvlasti jer »dr`ava u kojoj nisu ja-sne temeljne vrijednosti, osnov-no mjerilo slobode, nosilac suve-reniteta i op}a politi~ka orijenta-cija, ne mo`e od svojih gra|anao~ekivati preuzimanje politi~keobaveze«. Pored toga nastoji naneobi~an na~in osporiti i izbornilegitimitet vlasti koju naziva dik-tatura s demokratskim legitimitetomjer se, po njenom sudu, »politi~-ka vladavina kao proces ne mo`etemeljiti na jednokratnom legiti-mitetu, ve} njeno legitimiranjemora tako|er biti proces«. Auto-rica osporava ve}insko na~elo iopredjeljuje se za jednu vrstu de-mokracije segmenata u plural-nom dru{tvu jer dr`i kako se»demokrati~nost vlasti o~ituje i umogu}nosti opozicijskih stranakada sudjeluju u formuliranju poje-dinih aspekata dr`avne politike,kao i u responzivnosti vlasti narazli~ite nove interese i grupa zapritisak«. Po{to autorica ima ne-skrivene politi~ke ambicije, nijese racionalno unaprijed odre}ina~ela nulte sume jer joj mo`ebiti od koristi s obzirom na dale-kose`nost njenih ciljeva.
Demokracije i diktature prohod-no je esejisti~ko {tivo, mada po-ne{to teorijski nedisciplinirano.Vrednovanje knjige ote`ano je~injenicom da Vesna Pusi}, kakosmo vidjeli, nastupa kao sociolog,ali i kao politi~ar. Ove su dru{-tvene uloge ~esto opre~ne jerkako Max Weber upozorava utekstu Politika kao poziv, zadacipolitike »sasvim su drugog tipa:takvi da se mogu rije{iti samoprimjenom sile«. Autorica je, kaosociolog politike, vjerojatno svje-sna toga, ali kako `ivimo u poli-ti~ki i moralno izazovnom vre-menu, poziv za politiku je, ba-rem trenutno, prevladao. Z
Demokrature
Zapravo, nema tu nekihvelikih tajni, budu}nostje, naime, sve i ni{ta isto-vremeno
Seid Serdarevi}Goran Tribuson: Zvijezda kabarea,nove pri~e, Znanje, Zagreb, 1998.
Gorana Tribusona otkriosam negdje potkraj osnov-no{kolskog obrazovanja
kada sam ve} suvereno zalazio uodio knjiga za odrasle u lokalnojknji`nici, tada su me odu{evlja-vali njegovi krimi}i, a naknadnosam otkrio i njegove fantasti~nepri~e. Vjerujem da Tribusonovi~itatelji, kao ni ja u doba svoje te-oretske nevinosti, ne i{~itavaju,nego tra`e {tivo za ~as skratiti, au ovoga vrsnoga autora uvijek gapronalaze.
Najnovija knjiga pri~a svojimnaslovom mo`e nekoga i zavaratijer nakon Ranih dana autobiograf-ske proze i Zvijezda kabarea mo-gla bi biti knjiga autobiografskihzapisa o pi{~evu do`ivljaju even-tualnog, bjelovarskog kabareakao mjesta svih tajnih stremlje-nja i skrivenih `elja. Me|utim
podnaslov knjige nove pri~e otkla-nja takvu mogu}nost, a zaviriva-njem u naslove pojedinih pri~aiskusnom ~itateljskom oku, ali ionome koji slabije poznaje djeloovog kontinentalnog prozaika,bit }e jasno da se Tribuson vrati-o svojoj prvoj ljubavi � fanta-stici.
Fantasti~ko je, ma koliko godto ponekad bilo te{ko priznati,sr` knji`evnosti jer je svaki `anrpa i onaj autobiografski i biograf-ski u svojoj biti fantasti~an. Sva-ko putovanje u svijet slova puto-vanje je u imaginarno, a svaki ~i-tatelj i svaki umjetnik rije~i krea-tor je svojega vlastitog paralelnogvirtualnog svijeta.
Zvijezda kabarea knjiga je uko-ri~enih {est pri~a koje nisu pove-zane ni likovima ni tematski, aliTribuson u njoj uspijeva stvoritijedinstveni prostorno vremenskikontinuum. Tri dulje i tri kra}epri~e govore o fantasti~nim do-ga|ajima na srednjoeuropskomprostoru koji uokviruju Prag iZagreb, a ~ija se radnja odvija uprvoj polovici dvadesetog stolje-}a.
Knjigu tako|er karakterizirasveznaju}i pripovjeda~, iako se u
svakoj pojedinoj pri~i Tribusonvje{to poigrava s izmijenjenimnaracijskim tokom. Tako na pri-mjer pri~u Angel Toth, `ivotopis u{est redaka autor zavr{ava cikli~ki.Kraj je, naime, istovjetan po~et-ku. Stanoviti je Vohalovski, likleksikografa u pripovijetci, za-pravo pisac i pi{e roman o Ange-lu Tothu, genijalnom dora|iva~unogometne igre ~ija unapre|enjau mnogo ~emu podsje}aju na da-na{nje kompjutorske igre ili naSF filmove poput Rollerballa.
Nove fantasti~ke pri~e Gora-na Tribusona nastavljaju se nanjegov fantasti~ki opus, ali Tri-buson u ovom svome djelu mno-go ja~e nagla{ava prisutnoststvarnoga, realnoga. Jaka prisut-nost stvarnosti o~ituje se u vje{torekonstruiranim ambijentima nakojima se radnja doga|a, posebi-ce se to odnosi na Zagreb dvade-setih i tridesetih godina koji jeautor opisao u svojemu Ruskomeruletu, me|utim stvarnost direk-tno ulazi u pri~e kroz neke spo-redne likove koji su lica iz na{ebli`e povijesti. Tako je u pri~iStieglerovi spisi djelatan lik MateUjevi}, slavni hrvatski leksiko-graf, dok pri~a Grob za JaroslavaKubina zapo~inje citiranjemMumfordova Grada u historiji.Sudar fantasti~kog i realnoga,koji se na taj na~in doga|a, dovo-di do jo{ ve}ega o~u|enja te do-datno poja~ava udio fantastike.
Stoga nije ~udno da su likovi lek-sikografa i znanstvenika jedna odkonstanti ove knjige, naime, Tri-buson je i sam leksikograf te vrlodobro zna da se leksikonima, en-ciklopedijama i znanstvenoj isti-ni vjeruje jer one otkrivaju i po-hranjuju cjelokupno znanje svijeta.
Upravo taj moment znanstve-nosti i vjerovanja znanosti kaonovoj religiji Tribuson u svojojnovoj knjizi poku{ava staviti naku{nju. Njegovi likovi prije sualkemi~ari nego znanstvenici, aponajbolje bi ih opisala rije~ ma-govi. Oni su predstavnici, a to seponajvi{e odnosi na naslovne li-kove iz pri~a Stieglerovi spisi i Taj-ni `ivotopis Camila Lugaritscha,neke mo}ne i tajne organizacijekojoj je dano da vidi i predvidibudu}nost, odnosno da djelujekako bi jedna od mogu}ih bu-du}nosti bila ostvariva.
Jedan od takvih magova je iOskar pl. Bombelles � zvijezda ka-barea ~ije je zanimanje ma|ioni-~arstvo i poga|anje budu}nosti, anasilno umire u svakom srednjo-europskom gradu u kojem nastu-pa od Praga i Budimpe{te do Za-greba. U glavnome hrvatskomegradu ubija ga, nakon nizauspje{nih nastupa u kabareu po-licijski egzekutor Krsto Verona.Prije smrti zvijezda kabarea govo-ri rije~i koje bi mogle biti mottoknjige, ali i Tribusnova stavaprema pisanju i `ivotu, Zapravo,
nema tu nekih velikih tajni, budu}-nost je, naime, sve i ni{ta istovreme-no. Sve {to proreknete, dogodit }e se,ali se istovremeno i ne}e dogoditi.Na{ `ivot sastavljen je od bezbrojuporednih svjetova...
Zvijezdu kabarea mo`da ne}etevoljeti kao Pra{ku smrt ili Zavjerukartografa, ali ona bez sumnjepripada onim djelima GoranaTribusona koja }e biti ~itana.Iako su pri~e na nekim mjestimanedore~ene te ponekad i stilskineujedna~ene, one predstavljajuTribusona onakvoga kakav onstvarno jest. Tribusona koji pi{elako, bar se tako ~ini, kojem jepisanje gu{t, koji se vje{to poigra-va sa sudbinom svojih neobi~nosvakodnevnih likova. Jednom ri-je~ju Tribusona kojem knji`ev-nost nije mistifikacija i mit, a nitisredstvo mitomanije, ve} mu jeknji`evnost ljubavnica koju zavo-di i kojoj uvijek iznova prilazi nanov na~in, ne odri~u}i se starihprovjerenih metoda zavo|enja.Zvijezda kabarea, jednom rije~ju,nije najbolje Tribusonovo djelo,ta knjiga pri~a i nema takve pre-tenzije, nego nam Tribuson tomknjigom signalizira da nije zabo-ravio ni na ljubitelje fantastike ida nije oti{ao u sentimentalnevode autobiografskih zapisa. Z
Magovi i leksikografi
42 zarez I/5, 16. travnja 1���.
@upanov sebe predo~ujevi{e kao objekt koji je jed-nostavno bio stavljen uodre|ene situacije i pod-vrgnut situacijskimprisilama
Sr|an VrcanJosip @upanov, Zaboravljeni rat.Sociologija jednog sje}anja, Irida,Zagreb, 1998.
Knjiga profesora Josipa @upa-nova predstavlja vi{estrukozanimljivo {tivo. Ponajprije
po tome {to su posrijedi ratna sje}a-nja uglednoga hrvatskog sociologakoji se svojim dugogodi{njim radompotvrdio kao jedan od najo{troumni-jih umova u suvremenoj hrvatskojsociologiji. Po kvaliteti svojih radovauvijek je bio na razini zahtjeva suvre-mene sociologijske znanosti i ondakad se hvatao u ko{tac s nekim oddru{tveno goru}ih problema. Uz to,to su sje}anja suvremenog sociologakoji je sociologiju prakticirao u duhukriti~ke dijagnoze suvremenog vre-mena (Zeitdiagnosis), a ne kao znanostkoja te`i otkriti univerzalne zakoni-tosti dru{tvenog `ivota gotovo subspecie aeternitatis ili pak one dru{tveneneumitnosti koje vrijede baremodavde do vje~nosti u znaku nado{-log kraja povijesti.
Protiv stida i {utnjeNaravno, knjiga @upanova nije
zanimljiva po habitusu autora, negojo{ vi{e po tematici kojom se bavi.Naime, o~ito je da svoja ratna sje}a-nja koja @upanov iznosi pred javnostne pripadaju glavnoj struji dana{njihhrvatskih ratnih sje}anja iz dobaDrugog svjetskog rata kao za nekenezaboravljenog rata, nego rata kojina neki na~in jo{ uvijek traje s na-dom u njegov radikalno druk~iji is-hod. To su ona sje}anja u kojima seopisuju npr. uspjesi »hrvatskih krila-{a« na messerschmittima i heinkeli-ma u prostorima dalekog Povolo`ja iu susretima s ruskim Jakovima ilipak ratnih podviga domobranskihpostrojbi po Lici i Kordunu pod za-{titni~kim ki{obranom Wehrmachtai Luftwaffeu. Naprotiv, to su sje}a-nja na rat hrvatskih ljudi u redovimapartizanske vojske koji je rat danaso~ito, pod pritiskom iznu|enog i na-metnutog zaborava. U tome le`i hra-brost @upanova jer bez obzira na oveili one okolnosti njegova knjiga rat-nih sje}anja podsje}a na ~injenicu daje na ovim prostorima postojao i par-tizanski rat s masovnom potporom.To je rat koji su vodili obi~ni hrvat-ski ljudi kakav je bio @upanov, tadamladi ~ovjek s otoka [olte i biv{isplitski sjemeni{tarac. Ta hrabrost seobjektivno o~ituje u autorovom od-nosu prema sada{njem trenutku i do-minantnom ozra~ju kad iznosi predjavnost svoja ratna sje}anja, ne odri-~u}i se svog sudjelovanja u tom ratu.Naime, objavljivanje ratnih sje}anjajednog partizanskog ratnika, koji jepostao ugledan i u me|unarodnimznanstvenim krugovima cijenjen sve-u~ili{ni profesor i akademik, ima te-`inu: ne da se lako, jednostavno ismisleno uklopiti u vladaju}i politi~-ki i ideolo{ki trend. A to nije samotrend zaborava nego je i trend kojifakti~ki taj dio novije hrvatske povi-jesti bri{e i nastoji ga pretvoriti uneku vrst ne-povijesti ili zapravoanti-povijesti. Naime, to je trend pod
utjecajem kojeg se i mnogi ju~era{-nji partizanski ratnici stide svojeratne pro{losti ili pak otkrivajukako motivi njihova tada{njegaosobnog partizanskog opredjeljenja
nisu bili onakvi kakvima su se tada~inili ili su zapravo bili sadr`ajno po-sve ispravni, ali su ih oni svojom na-ivno{}u, neiskustvom ili gre{komadresirali na politi~ki pogre{nu stra-nu. @upanov o~ito u svojim sje}anji-ma to ne radi. Naprotiv, to su ratnasje}anja ~ovjeka koji ta sje}anja ne`eli jednostavno prepustiti zaboravukao {to ne nastoji svoje sudjelovanjena partizanskoj strani u tom ratu na-knadno preobu}i u drugo politi~koruho.
Naravno, ratna sje}anja @upano-va ne smje{taju se ni po intenciji au-tora u poznati diskurs o partizaniji ukojem je dominirala legenda i legen-darna intonacija. Stoga njegova sje-}anja govore manje-vi{e otvoreno i oonoj drugoj, tamnoj i privatnoj stranipartizanije o kojoj se {utjelo. U tomsmislu @upanovljeva ratna sje}anjasmje{taju se negdje izme|u stare ide-alizacije i novije sotonizacije partiza-na. Uzimaju}i pak druga mjerila,njegova ratna sje}anja se mogu smje-stiti negdje izme|u knji`evno izvr-sno obra|enog partizanskog rata uV. @upanovljevom Menuetu za gitarus dvadeset i ~etiri pucnja u kojima je i tatamna strana izrazitije prisutna i ne-davno objavljenih, potresnih dnev-ni~kih bilje`aka Eve Grli}.
Sociolo{ki birana sje}anjaDakako, knjiga @upanova spada u
memoarsku literaturu posve osobitenaravi. Nije posrijedi memoarska li-teratura u kojoj se bez promjena idotjerivanja objavljuju zabilje{kekoje je autor bilje`io tijekom rata.Nije, nadalje, posrijedi ni memoar-ska literatura koja dosljedno slijediredoslijed stvarnih ratnih zbivanja ukoja je autor osobno bio upleten ali ukojima se izvorni autorovi do`ivljajikasnije dopunjuju naknadnim auto-rovim spoznajama i tuma~enjima ilise nerijetko prekrajaju naknadno ste-~enom mudro{}u, te se, stoga, u nji-ma gubi razlika izme|u zbilja do`iv-ljenoga i iskonstruiranog. Nasuprottome, ratna sje}anja su po intencijiautora ponajprije sje}anja za koja jekarakteristi~no da po temeljnoj linijiimaju sociolo{ku relevanciju, te supodobna za sociolo{ke refleksije. To,razumije se, zna~i da su posrijedisamo ona sje}anja koja je naknadnoautor s predumi{ljajem izabrao. Utom smislu moglo bi se govoriti dasu posrijedi sje}anja izabrana po kri-terijama podobnosti za njihovu na-knadnu i za autora va`nu, sociolo{kurefleksiju. To uostalom u potpunostisadr`ajno priznaje autor, navode}i daje to »sociologija jednog sje}anja«. Stog stajali{ta ne za~u|uje ~injenicada u tim sje}anjima nema ni spome-na o onome {to bi se trebalo o~ekiva-ti u ratnim sje}anjima mladog inte-lektualca. To zna~i da nema spome-na na primjer o tome kako se suo~iosa situacijom svog prvog vatrenogkr{tenja, ili prvog su~eljavanja smr}uu njegovoj najneposrednijoj blizini,ili vlastitim ranjavanjem, ili situaci-jom vlastite nemo}i pred neprijate-ljem koji je ipak ponaj~e{}e bio boljenaoru`an, daleko iskusniji, bolje pro-fesionalno vo|en itd. Nasuprot oto~-koj i dalmatinskoj mla|ariji koja jeu{la u rat, a da pri tome nije imala nipojma o tome {to je zapravo rat, sta-jali su uglavnom njema~ki ratni vete-rani koji su svoj zanat ispekli na drilunjema~ke soldateske i po bojnim po-ljima diljem Europe. Dapa~e, nemaspomena ni o nekim konkretnim rat-nim zbivanjima koja su autoru mora-la biti bliska i koja su morala ostaviti
i traga na njegovu pam}enju kao {toje bilo na primjer potapanje partizan-skog broda Ivan pred obalama Visakoji je evakuirao partizanske ranjeni-ke poslije jedne od akcija iskrcavanjana [oltu koje je zavr{ilo velikim bro-jem mrtvih. Tako|er nema ni spo-mena o stanjima najve}e ratne pri-pravnosti no}u kad se na Visu kra-jem velja~e 1944. o~ekivao neposred-ni njema~ki napad i u kojoj su mnogimorali s tjeskobom oko srca ra~unatii s borbom na relativno malom otokuiz kojeg nije bilo nikakve realne {an-se za lako povla~enje ili za siguranbijeg itd. Stoga, premda ratna sje}a-nja @upanova predstavljaju vjerodo-stojan dokumenat jednog vremena iponajprije dominantnog na~ina poli-ti~kog opredjeljivanja generacijeoto~kih i dalmatinskih mladih ljudi,uglavnom te`a~ke djece, pa i onogosobitog dijela mladih tog vremenakoji je pro{ao i strogu katoli~ku sje-meni{tarsku sekundarnu socijalizaci-ju, ta sje}anja su izrazito selektivnenaravi i pode{ena su za svrhe autorupo`eljne sociolo{ke refleksije.
Model Lee Maya
Sociolo{ka dimenzija ratnih sje}a-nja koja @upanov iznosi zanimljivaje, ali i selektivna. Zapravo @upanovneke pojave ratnog vremena i svogratnog iskustva uklju~uje u sebi omi-ljene sociolo{ke interpretativne she-me. Tako na primjer tipi~ne »dnevneredove« partijskih sastanaka tuma~i usociolo{kim terminima logike rituali-zacije ne~ega {to izvorno pripada po-kretu; probleme sa svakodnevnimsnabdijevanjem britanskih jedinicana Visu svje`im kruhom tuma~i uterminima krutosti britanske vojnebirokracije, a spontano nastalu natu-ralnu razmjenu izme|u britanskihvojnika i partizana po na~elu »parti-zanski svje`i kruh za britanske ciga-rete« u terminima prodornosti tr`i{-nih odnosa pod svim mogu}im okol-nostima; probleme svojih kontakatasa savezni~kim vojnicima i oficirimau terminima teorije komunikacije;neke konkretne postupke partizan-skih vojnih rukovodilaca u termini-ma gotovo neizbje`nog raskoraka iz-me|u politi~ke retorike i `ivotne zbi-lje itd. Me|utim, ima ne{to upitno usociolo{kim interpretacijama. To jena primjer interpretacija koja se baviodmazdama u ratnim operacijama ikoju uspore|uje s vlastitim postupci-ma u situaciji kod ~etni~kog selaKne`i}i. Naime, @upanov uzima kaosimptomati~ni primjer pokolj, silova-nja i uni{tavanja u vijetnamskomselu Lee May. Taj slu~aj pokolja kaoodmazde @upanov u osnovi tuma~i uterminima dugotrajnih isku{enja ivelikih frustracija kojima su ameri~kivojnici bili izlo`eni u vijetnamskomratu i koje su frustracije u datom slu-~aju eksplodirale u odmazdi nad ci-vilnim stanovni{tvom tog sela. Me-|utim, sociolo{ka refleksija ne bismjela, ako `eli biti kredibilna, zane-mariti va`nost i utjecaj ideolo{koga ikulturnog ozra~ja koje je odre|ivaloodnose ameri~kih vojnika prema Vi-jetnamcima. A za to ozra~je bilo jebitno obilje`je da se Vijetnamcima iposebno Vijetkongovcima oduzimaoelementarni ljudski dignitet, te ih seprikazavalo o kao u ljudskom smislune samo kao druga~ije nego kao bit-no inferiorne ljude s uro|enom de-fektnom ljudsko{}u. Dovoljno se pri-sjetiti degradiraju}e terminologijekojom su ameri~ki vojnici govorili oVijetnamcima. Tek na toj ideolo{kojpodlozi mogli su se doga|ati pokoljitipa Lee Maya kao {to su nagomilanefrustracije tek pod tim ozra~jem mo-gle eksplodirati u sveop}i pokolj i si-lovanja. To nije bilo inkompatibilnos vojno-politi~kom strategijom »za-pali i spr`i« koju je primjenjivaloameri~ko zapovjedni{tvo nakon {tose pokazala nedjelotvornost strategije»potra`i i uni{ti«. Na toj podlozi suse i u europskom prostoru, pa i uovim prostorima doga|ale neke odnajgorih stvari. Stoga bi na primjersociolo{ka interpretacija velikog po-kolja civilnog stanovni{tva, koji su iz-vr{ile jedinice SS divizije »Princ Eu-gen« u Dalmatinskoj zagori po~et-kom 1944. godine, samo u terminimavojni~kih frustracija SS-ovaca zbog
neuspjeha njihove pomno pripre-mljene ofenzive protiv partizanskihjedinica u tom kraju, bila to~na, aliveoma djelomi~na pa i pristrana. Tose mo`e jo{ suvremenije ilustriratiznakovitim odgovorom na novinar-sko pitanje pripadnika jedne srpskevojne jedinice u Bosni: »Za{to stetako masakrirali civile Muslimane?«.Naime, njihov odgovor, kako ga jezabilje`ila beogradska »Republika«,glasio je: »Ma kako, za{to?«.
Jedna od klju~nih sociolo{kih re-fleksija @upanova odnosi se na po-znatu usporedbu komunisti~ke parti-je s crkvom. Me|utim, usporedbanije cjelovita. Naime, zanemaruje serazlika izme|u politi~ke organizacijekoja svoje programatske ciljeve defi-nira u ovostranim, intra-svjetskimterminima i crkve koja svoju misijuodre|uje kombinacijom ovostranih ionostranih ciljeva, te svoje kona~noispunjenje vidi u ostvarivanju esha-tologijskih nada u zagrobnoj dimen-ziji. Stoga su posrijedi organizacije sbitno razli~itim krajnjim ciljevima:jedna je organizacija ciljevi koji sesmje{taju u ovostranom i intra-ze-maljskom, te su, stoga, podvrgnuti imogu}nosti povijesne i iskustveneverifikacije, dok su druga organizaci-ja kona~ni ciljevi koji su po svojoj na-ravi smje{teni u onostranom, nad-ze-maljskom i zagrobnom, te, stoga, nemogu biti podvrgnuti bilo kakvojiskustvenoj verifikaciji. Stoga su istrukturalni uvjeti njihovog pre`iv-ljavanja bitno razli~iti pa ono {to zajednu tvori njezinu strukturalnuprednost, za drugu je izvor njezineranjivosti pa i kona~ne propadljivo-sti.
Odgovornost i prisilaPostoji, me|utim, u @upanovlje-
@upanov se ~esto prisje}a ratnihsituacija u kojima je samostalno od-lu~ivao o tome {to mu je raditi, pa,dapa~e, i koji je postupak morao bi-rati. U tom smislu @upanov se na ra-zini takvih situacija prikazuje i kaoakter i jo{ vi{e kao razborit subjektkoji bira izme|u mogu}ih na~ina rea-giranja na dramati~ne izazove situa-cije u kojima je bila ponekad i njego-va glava u igri. Me|utim, kad @upa-nov govori o svom temeljnom osob-nom anga`manu u partizanskom po-kretu i o uzimanju pu{ke u ruke radiborbe u tom pokretu i njegove poli-ti~ke strategije, @upanov sebe fakti~-ki predo~uje daleko vi{e kao objektkoji je jednostavno bio stavljen uodre|ene situacije i podvrgnut situa-cijskim prisilama u kojima, stoga,njegovih odluka kao da uop}e nije nibilo. To jo{ izrazitije vrijedi kad jeposrijedi prihva}anje razli~itih ulogaunutar tog pokreta i preuzimanja ra-zli~itih funkcija. Ne mo`e se, naime,zaboraviti da je @upanov u okvirupartizanskog pokreta vr{io niz funk-cija. To, dakako, @upanov ne prikri-va, nego izri~ito spominje. Me|utim,~ini se kao da je pri tome bio poputnekog lista koji je nezavisno od nje-govih osobnih odluka u osnovi samozahvatio vjetar ratne sudbine te ga jeponio tamo kamo ga je vodio. Sve tood samog po~etka dobija u sociologijijednog sje}anja obilje`ja ne~ega {tose ponajvi{e samo po sebi s njime do-ga|alo u osnovi mimo njegove volje,nezavisno od njegovih odluka i nje-govih razlo`itih izbora. Stoga se ~inikao da je sam @upanov prakti~no biona istoj razini onog tipa pona{anjabritanskih vojnika s kojima se naVisu susretao, a koji nisu znali za{tose bore u ratu u ratne operacije kojegsu bili upleteni svojim `ivotima.Te{ko je povjerovati da je to uistinubilo tako. Isto tako te{ko je povjero-vati da je, u okviru sociologije jednogratnog sje}anja, jednom doista mu-drom i pronicljivom sociologu kakavje @upanov mogla proma}i i potrebada postavi i takva pitanja i da na njihdosljedno odgovori. Tim vi{e {to jeposve jasno da nikad od samih po~e-taka vremena, na koja se odnosi soci-ologija jednog sje}anja @upanov nijenikad bio suo~en situacijom u kojojse nije moglo uop}e birati. Premdaraspon mogu}ih opcija na [olti po-~etkom ~etrdesetih nije bio izuzetno
{irok i premda su ratna zbivanja ima-la i obilje`ja ratnog vihora koji nosisve pred sobom, ipak su manje-vi{estalno postojale mogu}nosti razli~itihopcija. Dakle, pored opcije za parti-zanski pokret bilo je jo{ opcija. Tobi, dakako, trebalo zna~iti da je odsvih mogu}ih opcija @upanov izabra-o opciju koju je izabrao i po svojojodluci. Sli~nu bijelu pjegu u sociolo-giji jednog sje}anja tvori odsustvosociolo{ke refleksije o tome za{to suse dalmatinski ljudi, i onda kad suposrijedi bili i mladi}i s katoli~kimsjemeni{tarskim pedigreom, na{li uvremenu od 1941. do 1945. godine usvom najve}em dijelu na strani parti-zanskog pokreta. Je li ih slu~ajno za-hvatio vjetar koji je tada odnekudazapuhao njihovim krajem i ponio ihkao neko li{}e bez ikakve njihove od-luke i izbora ili je bio to pak slu~ajpuke u~inkovitosti iza njihovih le|apoliti~kih makinacija i manipulacijajedne rigidne politi~ke organizacije?
Ukra{avanje izlogaTo, dakako, daje pravo da se za-
klju~i da se @upanovljeva sje}anjaipak kre}u unutar okvira glavne stru-je koja sada dominira u Hrvatskoj ilibarem koketiraju s tom strujom. Na-ime, ta glavna struja mo`e prihvatiti,s onu stranu njezine izvana namet-nute potrebe povremenog ukra{ava-nja vlastitog politi~kog izloga, da jeponeko pri{ao partizanskoj strani uratu pod prisilom vanjskih okolnostii iz puke nu`de, ili pak zbog politi~kenaivnosti i nepismenosti itd. No te{-ko se mo`e prihvatiti da je taj izbormogao biti svjesno napravljen i da jenetko razborit, ozbiljan i politi~kikompetentan to mogao svjesno ura-diti. O tome govori i ~injenica da seto na neki na~in ponavlja i u pogovo-ru u kojem @upanov daje svojevrsnuperiodizaciju svog vlastitog `ivota,prepoznavaju}i tri vlastite `ivotnefaze. Prva je ona koja obuhva}a raz-doblje 1923-1941. u kojem prevlada-va katoli~ko-anti~ko-mediteranskoozra~je, a hrvatski nacionalni identi-tet ~ami i buni se u tamnici naroda.Druga faza po~inje u jesen 1942. itraje prakti~no sve do po~etka 1990.To razdoblje je po njegovim rije~imaprikazano kao vrijeme ponovnog kr-{tenja i stupanja iz jedne crkve udrugu sekularnu crkvu. Me|utim,sve su to samo opisi onoga {to mu sedoga|alo kao da se doga|alo samo posebi. Pri tome se ~ini znakovitim dapojmovna mre`a koju @upanov kori-sti u osnovi operira trima temeljnimpojmovima. To su: kr{tenje, ponov-no kr{tenje i pripadanje. Stoga kaoda ni na toj razini nije bilo ba{ mjestaza samostalne osobne izbore i vlastiteodluke. Jedino vrijeme za va`neosobne odluke ~ini se kao da je da-na{njica jer @upanov nagla{ava mo-gu}nost svojih dana{njih izbora. On,naime, izri~ito govori o trima mogu-}im opcijama pred kojima se danasnalazi: povratak u svoju prvu fazukoju izri~ito odbacuje, obra}anje napobjedni~ku religiju nemilosrdne tr-`i{ne utakmice sa svim onim {to jeprati i za koju nije spreman te preda-vanje postmodernom hedonizmu zakoji je zbog svojih godina o~ito zaka-snio.
Vrijedi, naposljetku, postaviti pi-tanje {to bi sada razboriti student so-ciologije, koji je sociologiju izabraopo nekoj vokaciji, mogao zaklju~itipro~itav{i @upanovljevu knjigu. Za-klju~ak bi mogao biti dvostruk: o di-gnitetu sociologije, ali i o njezinomprokletstvu. To ponajprije u smislutvrdnje koju je nedavno pregnantnoformulirao sociolog Rosen: »Uvijekje bolje znati nego ne znati bez obzi-ra na ~injenicu da i znanje mo`e bitikori{teno za zle svrhe. Plemenito jete`iti pove}anju ljudske mo}i, ne uispraznoj `elji da se postane bogom,nego u razboritoj `elji da se ne buderobom«. Na`alost, istodobno se ~inikao da je sociologija posebno pogo-|ena onom `ivotnom realno{}u kojuje tako odavno izrazio stari Herodot.Naime, Herodot ka`e na jednommjestu: »Od svih tu`nih stvari kojepovre|uju ljudski rod, najtu`nije jeto da se mo`e biti svjestan tako mno-go stvari, ali da se mo`e i nematinadzor na nijednom od njih«. Z
Obnova sje}anja napartizanski rat ilinjegov requiem
zarez I/5, 16. travnja 1���. 43
Individualac uminskom polju@upanovljev osobnimodel za analizu rataprimjenjiv je i na ne-davne doga|aje
Jadranka Pintari}Josip @upanov, Zaboravljenirat. Sociologija jednog sje}anja,Irida, Zagreb, 1998.
Nakon vi{e od pola sto-lje}a, akademik Josip@upanov odlu~io je
objaviti svoje iskustvo su-djelovanja u partizanskompokretu u razdoblju od ljeta1943. do zime 1944. godine.Danas, kada mnogi stavlja-ju blankove u biografije, ilipak bjelilom premazuju cr-vene retke u curriculumu,malo ih friziraju, jer parti-zanska pro{lost ne samo danije po modi, nego je gotovo hereti~ka,@upanov je odlu~io »spontano i dragovoljno«priznati svoju partizansku pro{lost i analizi-rati je u, za na{e prilike, novom ozra~ju. Za-{to ba{ sada zapravo i nije tako tajnovito kao{to bi se na prvi pogled moglo u~initi, namanaviknutima da iza svega uvijek ima jo{ ne{to,obi~nome puku nedostupno. Naime, razlogje vi{e nego ljudski: Josip @upanov shvatio jekako vi{e nema Morgen, Morgen nur nicht heu-te ili }e njegova zamisao o knjizi ostati tekmalo morgen. I tako se latio pera i svoga, o~i-to, vrlo `iva sje}anja na malen isje~ak `ivota,da bi ga rasvijetlio vrlo jakim reflektorima ume|uvremenu skupljena znanja i iskustva,pa su se neke sjene izdu`ile, a druge skratile.Naravno u takvu slu~aju nema sentimental-nosti prema doga|ajima, ali tu i tamo ipakmu je pobjegla poneka, posve ljudska, pa sto-ga i oprostiva, sentimentalnost prema samo-me sebi.
Znakovita iskustvaNo, nekoliko }e puta istaknuti kako to ni-
kako nisu memoari, a jo{ manje poku{aj de-legendizacije partizanske borbe, nego kratkaforma sje}anja usmjerenog na stanovite re-prezentativne i indikativne doga|aje, propu-{tene kroz sociolo{ki kategorijalni aparat. Svremenskim odmakom, bez ikakvih predu-mi{ljaja, osim nakane da ono ~emu je biosvjedokom objasni zakonitostima dru{tvenihznanosti koje je poslije nau~io, @upanov jenapisao ~itku, britku i zanimljivu knjigu. Za-nimljivu i onima koji dijele njegovo iskustvo,ali i onima koji su na svijet do{li u vremenukad su njihovi o~evi imali problema zbogduge kose, a majke zbog prekratkih suknji.No s obzirom da je to »sociologija jednogsje}anja« @upanov od svojih ~itatelja ipakpodrazumijeva da imaju stanovita znanja odru{tvenim znanostima.
Svoja je iskustva poku{ao prikazati anali-ti~ki, a ne deskriptivno, {to zna~i da je oda-brao samo ona koja su bila zna~ajna ili zna-kovita, bilo u tom vremenu, bilo za kasnijirazvoj pokreta, te da je takav izbor reprezen-tativan na onoj razini do koje dose`e njegovoiskustvo, ograni~eno i vremenski i prostorno.Naime, sudionikom NOB-a bio je oko godi-nu dana, provode}i ve}i dio toga vremena naobali, Visu, Bra~u ili [olti, a manji u borba-ma u dalmatinskom zale|u. No s obzirom daje najprije bio isku{enik-skojevac, pa iniciranu Partiju, potom na nekim funkcijama, oba-vje{tajac i komesar, vo|a nekih jedinica, do-ga|aji u kojima je sudjelovao ili im bio svje-dokom mogu se dr`ati karakteristi~nima zato razdoblje pokreta. Moglo bi se tako i re}ida @upanov ponajvi{e analizira upravo onetrenutke � odnosno kako je poslije nau~io,Mortonova manifestna i latentna zbivanja �koji su pokret postupno, onima unutra neo-
sjetno dok ne bi do{li u sukob, pretvarali uideologiziranu organizaciju. Raspon njego-vih analiza tako se`e od funkcije partijskogsastanka, preko odnosa unutar vojne i partij-ske organizacije, uloge vo|e, pona{anja uborbi, kulturnih nesporazuma i nerazumije-vanja, pa do tzv. vje~nih tema morala u ratu,ubijanja i birokratskog aparata. Tako ~ak i naprvi pogled neva`ni doga|aji, kao npr. njego-va prvotravanjska {ala 1944. godine da su seSaveznici iskrcali u Belgiji i tako otvorili
drugi front, govore o unu-tarnjim odnosima u pokre-tu.
Tvrdi individualacUtemeljenost pa i svoje-
vrsno opravdanje ne samoza takvu analizu, nego i zanjegov poslije odabrani `i-votni poziv, nalazimo napo~etku sje}anja, ve} u nje-govu djetinjstvu, kad je, unaizged bezazlenoj dje~ojigri, otkrio u sebi dar lider-stva, ali i pronicanja ufunkcioniranje ljudske sku-pine. [kolovanje u sjeme-ni{tu taj mu je dar samoizo{trilo, tako da ga je ubr-zo mogao primijeniti i narevolucionarni pokret ko-jem se pridru`io. Me|u-tim, sam }e re}i »Moji su sestarje{ine tijekom tri godi-
ne moga naukovanja uvjerili da od tvrdog in-dividualca, kakav sam odvajkada bio, nikadKristova vojnika. I zato su me otjerali.« Nje-govo je sudjelovanje u hijerarhijski ~vrstim iideologiziranim ogranizacijama bilo kratkavijeka, jer nije dugo bio ni vojnik Partije.Njegovo pristupanje partizanskom pokretu~ini se posve logi~nim, moralnim izborom ukojem osje}aj za vrijeme u kojem `ivi i »povi-jesna te`ina doga|aja« nisu neva`ni. Naime,implementacija ideologije i dogme u poje-dinca odvijala se gotovo istim metodama,njemu dakle poznatim, i u sjemeni{tu i upartijsko-partizanskoj organizaciji. Prematome, iz okoline u kojoj se ve} nau~io snala-ziti i »provla~iti se« kao tvrdi individualac,pre{ao je u drugu, u kojoj je trebalo samo de-talje prilagoditi cjelini.
Autor k tome nije bez knji`evnoga dara,premda je sam svoje djelo odredio kao malesociolo{ke eseje ili ono {to se u sociologijizove case-study. Mnogi bi od tih eseja lako,tek s malo literarna dotjerivanja, mogli po-stati kratke pri~e, jer slijede klasi~ni modeluvod-razrada-rasplet. Pri tome uno{enje utekst jezika znanosti, naj~e{}e izvornih en-gleskih sintagmi, daje tekstu svojevrstan{arm i suvremenost (osobito ako se promatrau ozra~ju suvremena hrvatskog jezika kojigorljivi lektori zdu{no ~iste od svih tu|ica, pai onih stru~nih, dr`e}i valjda kako su svi ~ita-telji neobrazovani toliko da im sve treba pre-vesti). Dakako da nepismeni ~itatelj pri tomemo`e naletjeti na minu, kao {to je neki britan-ski vojnik smrtno stradao na Visu jer nijeznao jezik pa je u{ao u minsko polje. Ali i ~i-tanje mo`e biti, dodu{e ne ba{ kao rat, kat-kad opasna pustolovina.
Vjerojatno }e upravo tako to {tivo mo}i~itati sudionici posljednjega hrvatskog rata,koje }e mo`da uskoro sna}i ista sudbina kao ionog o kojem @upanov pi{e, odnosno dapo~ne padati u namjerno otvoren ponor ko-lektivnog zaborava. Pa ako su dosad u nassociolozi samo zbrajali postotke, pa i to rijet-ko, mo`da im je ova knjiga probila led da seosokole i po~nu dru{tvene fenomene okosebe i tuma~iti u najboljoj tradiciji znanostikojoj su se posvetili. Na`alost, malo je pri-mjera za uzor, jer u nas nisu prevedeni ~akni klasi~ni tekstovi takvih sociolo{kih djela.
Dakako, vrijednost tih sociolo{kih esejanije ograni~ena samo na zadano razdoblje iautorovo iskustvo. Dapa~e, svojom proniclji-vom i lucidnom analizom doga|aja, @upa-nov je napisao i mali, osobni model za anali-zu rata, koji bi bio primjenjiv i na nedavnaratna zbivanja. Na nekoliko se mjesta i onsam doti~e usporedbi, ali ipak to ostavljaotvorenim. Me|utim, ~ini se da ipak morapro}i vrijeme od ushita, preko razo~aranja,do letargije »umornih heroja« da bi se ratnidoga|aji mogli na taj na~in prikazati i anali-zirati. Z
Patologijaknji evnogamentalitetaKaoti~ne devedesete inspirativnesu Mandi}evoj poziciji kriti~kogami{ljenja i stilisti~koga ludizma
Gordana Crnkovi}Igor Mandi}, Za na{u stvar, Konzor, Zagreb, 1998.
»A `alim {to mu moram spomenuti ime« � tim rije~ima, u tekstu o jednom odprotagonista depresivnog razdoblja provincijalizacije, koje tematizira u poglav-lju Farizejski kvasac, Mandi} iskazuje svoju autoironijsku bojazan da je pozicijadru{tvene kritike u devedesetima istodobno nemo}na i osu|ena na jalovo pro-pitivanje bezna~ajnih fenomena i osoba. Mandi} je kriti~ar koji knji`evnu kriti-ku dr`i nedjeljivom od dru{tvene, »~istu« knji`evnu kritiku smatra zastarjelomi, kako ka`e, gra|anskom. Hrvatska knji`evnost eskapisti~kih osamdesetih bilamu je strana, kaoti~ne devedesete inspirativnije su njegovoj poziciji kriti~kogmi{ljenja i stilisti~kog ludizma; ~ak do`ivljuje novu popularnost, kritika deve-desetih naziva ga, zbog ironijskog odmaka i nesklonosti mitovima i metanara-cijama »u~iteljem postmoderne medijske generacije u nas« (Robert Peri{i}),dok kultni marginalci okupljeni oko Arkzina svoju biblioteku nazivaju Bulgari-ca, ironijski inspirirani ~uvenom polemikom izme|u Lasi}a i Mandi}a o tometreba li Hrvate zanimati srpska knji`evnost. U zbirci knji`evnih kritika Knji-`evno strati{te (1998) skupio je tekstove koji se bave, kako inzistira, cjeloku-pnom hrvatskom tekstualnosti devedesetih. Njegov kriti~ki interes pobudilisu, osim fikcionalne i esejisti~ke proze, i zbirke novinskih intervjua, politi~kih~lanaka, politi~kih dnevnika, nerijetko potpuno nezreli uradci, zanimljivi samopo tome {to omogu}uju uvid u patologiju kulture i svakodnevice Hrvatske de-vedesetih.
Ludizam zdravog razumaU knjizi Za na{u stvar, zbirci polemi~ko-ironijskih eseja i feljtona o hrvat-
skom postkomunisti~kom razdoblju, Mandi} }e se pozabaviti depresivnim re-pertoarom tema: mentalnim obrascima koji dominiraju javnom scenom, pri-mjerima tendencioznog zaklju~ivanja, manifestacijama verbalnog barbarstva imalogra|an{tine. Zaokupljaju ga i efemerne budala{tine izgovorene u javnomprostoru, nova ogla{avanja davno potro{enih i kompromitiranih ideja; nipo{tone misli da poticaj za kriti~ko mi{ljenje trebaju biti samo utjecajne teze i poja-ve. I »sme}e iz povijesne kante« smatra simptomom »duha vremena u kojemuimamo sramotu {to `ivimo«. Podjednako je nesklon impresionisti~kim intelek-tualnim lamentacijama i tra~erskim osobnim primjedbama. Nastoji razviti dis-ciplinu argumentacije, kriti~ko mi{ljenje koje ima smisla samo ako nije zaka{-njelo. Izvjesno je da suvereno koristi terminologiju i dobro poznaje ishodi{netekstove suvremene politi~ke kulture, ali se u svojemu antielitisti~kom stiluoslanja na zdrav razum, a ne na neki teorijski sustav, smatraju}i da ekskluzivnaliteratura humanisti~ke inteligencije ne jam~i individualno mi{ljenje. Likovi sna{e javne scene s kojima obra~unava u argumentacijskom su mu smislu infe-riorni. Mandi}eve analize stvarnosti devedesetih jednostavne su, na rubu ba-nalnosti i istodobno to~ne. Protiv obi~nosti zdravorazumske pozicije brani seludizmom i paradoksom; u najboljim tekstovima razvija urnebesnu ironiju,tako u propitivanju glasovite metafore o tisu}ugodi{njem snu i sintagme urbanirasizam.
Novi kolektivizam i plemensko dru{tveno organiziranje, utjelovljeni u krila-tici za na{u stvar, falsificiranje vlastite pro{losti i obiteljske povijesti u prvimgodinama postkomunizma, sni`avanje moralno-intelektualnih standarda, inte-lektualci kao sive eminencije populisti~kih pokreta, fenomeni su koje Mandi}popisuje kao simptome na{eg mentaliteta. Provincijalizacija intelektualaca udoba stali{a tema je koju precizno skicira, ali ne iscrpljuje. Zadr`ava se na gru-boj analizi: na{a inteligencija jo{ je optere}ena idejom svojeg poslanstva, ne-skromno uvjerena u svoju ulogu, pristaje slu`iti najprizemnijim politi~kimstrastima ili pak beskona~no lamentirati, nespremna je za kulturno kriti~ko mi-{ljenje, hladno razra~unavanje s mitovima, izdvojenu, ironijsku poziciju.
Nomadi karikaturaU ovoj esejisti~koj knjizi Mandi} eksplicitno propituje zablude i lutanja hr-
vatskih intelektualaca u devedesetima, dok u knji`evnim kritikama sakupljeni-ma u Knji`evnom strati{tu analizira literarne manifestacije poljuljanosti svihuloga: mijenja se improvizirana hijerarhija `anrova, nastupa kriza fikcionalneproze, najzanimljivija djela nastaju u esejistici, dokumentaristi~koj prozi i felj-tonistici, pjesnici i filozofi pi{u feljtone, a amateri inspirirani iskustvom fikcio-nalnu i dokumentaristi~ku prozu. Mandi}a inspirira nova feljtonisti~ka `ivost,mije{anje autobiografskih fragmenata s anga`iranom feljtonistikom (SlavenkaDrakuli}, Dubravka Ugre{i}), znanstvenog i publicisti~kog diskursa (Ivo@ani}, Slaven Letica, Boris Buden). Istodobno, neki pisci tematiziranje politi-ke do`ivljuju kao autorsku kapitulaciju (Branko ^egec, Dubravka Ugre{i}).Takva dvojba ne zaokuplja Mandi}a, devedesete ga uostalom nisu potaknulena promjenu kriti~ke pozicije ni `anra. I upravo kada smo skoro pomislili da jeMandi}evo uporno podvrgavanje izjava protagonista na{e javne scene racional-noj provjeri, koju oni ne mogu izdr`ati, jalov i monoton posao, a njegova zao-kupljenost marginalnim i ekscesnim pretjerana, dospjeli smo u trenutak u ko-jemu hrvatska kultura funkcionira jo{ samo kao svoja � karikatura. Zato suMandi}evi tekstovi � od kojih mnoge ~itamo prvi put, jer ih je tijekom deve-desetih ovaj nomadski kriti~ar objavljivao osim u vode}im dnevnicima i u ni-skotira`nim publikacijama kao {to su Dan i Panorama � dobrodo{la literaturaza nas kakvima smo postali � dekoncentrirani, iznervirani i politizirani. Z
Nastavak dalmatinske sveu~ili{-ne trakavice: u povodu ~lankaMirka Petri}a Vlastite `elje ma-skirane op}im dobrom, Zarezbr 4, 2. travnja 1999.
Jurica Pavi~i}
U~lanku Vlastite `elje maskirane op-}im dobrom objavljenom u Zarezuod 2. 4. 1999. Mirko Petri} se
obru{ava na osnivanje Filozofskog fa-kulteta u Splitu argumentiraju}i to ne-mogu}no{}u organiziranja kvalitetnogstudija anglistike. U odgovoru koji jetrostruko du`i od ~lanka s kojim polemi-zira ({to govori pone{to o autorovoj me-dijskoj opismenjenosti) Petri} me pro-gla{ava improvizatorom, falsifikatorom,neupu}enim, retori~arom, nekompeten-tnim, ~ovjekom koji misli na vlastituakademsku samopromociju, naposljetkume optu`uje i za vrije|anje. Nije li po-mislio bar za trenutak da i sam vrije|a?
Dugo sam dvojio bih li Petri}u odgo-varao ili ne. Poznavaju}i njegovu }ud ibeskrajnu koli~inu besposli~arskog vre-mena, bojim se da bi mogao uslijeditijo{ jedan jedanaestokarti~ni odgovor, aZarezov je prostor ipak odve} dragocjen.
Na {to je Petri} potro{io dvije gustootiskane novinske stranice? Te{ko jere}i, jer nije opovrgnuo niti jednu tezumog teksta. Jako se trudio pokazati da»glavnina« zadarskih znanstvenika ipak`ivi u Zadru, da bi nakon toga sam izniopodatak da ih izvan Zadra `ivi 46 od 97sa znanstvenim zvanjima. Mo`emo ra-spravljati je li 46 od 97 »glavnina« ili ne,ali je takva rasprava naprosto prodava-nje magle, raspravljanje je li ~a{a napolapuna ili napola prazna. Puna svakakonije.
Masakr svjetonazornih protivnikaPetri} poku{ava pokazati kako zadar-
ski FF nije propao vi{e nego druge sli~-ne institucije u Hrvatskoj. Premdamene optu`uje za impresionisti~ke su-dove, u obranu svoje teze slu`i se i samop}im impresijama. Najgore je {to u re-tori~ke svrhe (koje, pak, meni imputira)Petri} minimizira sustavnu ~istku na ne-kim zadarskim katedrama po~etkom de-vedesetih. Petri} je time po~inio isto~nigrijeh akademske solidarnosti: jer u Za-dru se nije dogodilo tek bilo kakvo osi-panje kadrova, ve} masakr svjetonazor-nih protivnika bez presedana u akadem-skom ambijentu Hrvatske iza 1990. go-dine. Petri} u drugom tekstu u istombroju Zareza dramati~no govori o »klau-strofobi~no akademskom okviru jedneod desetak dr`avica nastalih u razdobljunakon pada Berlinskog zida«. On je pri-nu|en priznati da su se na FF-u u Za-dru 1992. i 1993. dogodile politi~ke ~is-tke. Ne sje}am se, me|utim, da je protiv
njih napisao i retka. Ja jesam i vi{e odretka.
Petri} pi{e o nepostojanju kadrovskihuvjeta za splitsku anglistiku. Mo`da je u
pravu (premda, bar {to se kroatistiketi~e, ZNAM da nije u pravu). Ne razu-mijem za{to mu nepostojanje uvjeta nijesmetalo onda kad se u Splitu osnivaostudij medijskog dizajna na kojem pre-daje i koji je dijelom i osmislio. U tre-nutku kad je nastajao taj studij nije imaoni kadrove ni tehniku ni interes dru{tve-nog okru`ja za tom profesijom. Osnovanje iz ~istog riskantnog vizionarstva. I do-bro da je osnovan: mislim da }e se po-sljedice te vizije tek osje}ati, a pomalo seosje}aju ve} sad. Petri}, me|utim, ne do-pu{ta da isti kriteriji va`e za budu}i FF.
Ne dopu{ta, jer inicijativa za osniva-nje FF-a u Splitu ima najve}eg protivni-ka na zadarskoj anglistici na kojoj preda-je! Upravo je bestidno da Petri} meneoptu`uje da vlastite ambicije maskiramop}im dobrom. Novinar sam i to namje-ravam i ostati. Petri} je, pak, najkonkret-nije zainteresiran da FF na kojem radine dobije konkurenciju!
One way ticketPetri} pi{e da »nikom razumnom ne
mo`e biti jasno za{to bi ponuda (smje-{tanje postdiplomskog studija u Split,op.) bila sarkasti~na«. Petri}u to nije ja-sno jer `ivi za~ahuren u akademskoj sa-modovoljnosti. Split nema ba{ ni{ta odtri ili ~etiri magistra anglistike svakedruge godine. Njemu trebaju knji`ari,novinari, kustosi, izdava~i, dramaturzi:sve ono {to nema jer je to izgubio u vi{e-desetljetnom besprimjernom odljevumozgova koji � htio to Petri} ili ne �ipak IMA neke veze s tim {to u njemunije bilo Filozofskog fakulteta.
^ini se da je to shvatila i nova mini-strica znanosti koja je podr`ala splitskiprojekt premda je anglistica i prematome mora biti upu}ena u »nepremosti-ve« te{ko}e o kojima Petri} pi{e.
Petri} me optu`uje za kampanilizam idr`i da bi »valjda bilo po`eljno da cijelisvoj studentski, akademski i `ivotni vi-jek (studentska populacija) provede najednom mjestu.«. Taj bi prigovor i imaosmisla izvan konkretnog socijalnog kon-teksta u kojem naprosto iskustveno zna-mo da je student koji ode izvan Splitastudirati humanistiku za Split u praviluizgubljen. Silno sam zagrijan za socijal-nu akademsku dinamiku, a osobito ta-kvu u kojoj bi Bro|ani, Puljani ili Gos-pi}ani dolazili studirati u Split pa u nje-mu i ostajali. Petri} brane}i socijalnu di-namiku zapravo brani one way ticket.
Sam se Petri} zaista potrudio da aka-demski i `ivotni vijek ne provede na jed-nom mjestu. Dok je dobar dio onih kojisu potpisali inicijativu za FF boravio uHrvatskoj i Splitu tijekom njegovog naj-goreg desetlje}a, bore}i se da ne potonesasvim u provincijski kal, Petri} se baviosvojim poslom, odlazio i nakratko sevra}ao. Po silnoj ozloje|enosti koju po-kazuje prema svima onima koji se trudepopraviti Split zaklju~ujem da se svakiput vra}ao u Split protiv svoje volje.Ako je to zaista tako, onda ga beskrajno`alim: `ivjeti u okoli{u koji do`ivljava{kao zatvor mora biti tjeskobno.
Mirko Petri} me doista ne zanima.On me, me|utim, ljuti u onoj mjeri ukojoj je predstavnik jednog karakteri-sti~nog mentaliteta. To je mentalitetispraznog rogoborenja ~iji }e vam pred-stavnici uvijek pru`iti desetke argume-nata kako ne treba poku{ati, kako je glu-po i{ta poduzeti, i{ta podr`ati, i u ~emusudjelovati. Takav je mentalitet u~inioda Hrvatskom danas vladaju najgori:petri}i su njihov savr{eni humus. Z
Mentalitet ispraznogrogoborenja
44 zarez I/5, 16. travnja 1���.
IspravakU Zarezu broj 4, od 2. trav-
nja 1999. krivo je otisnuto imepjesnika nagra|enoga u katego-riji srednjo{kolskih radova na36. Goranovu prolje}u. Umje-sto Mari Leko (Split) trebalo jepisati Mario Leko (Split). Ispri-~avamo se autoru i ~itateljstvu.
Uredni{tvo
Po stihu � 1,60 kn!!!N
edavno sam u Hrvatskom narodnom kazali{tu, navode}i primjer potcjenjivanjaumjetni~kog rada u Hrvatskoj, rekla da HRT vrhunski prijevod vrhunskog sone-ta pla}a 42 kune. Danas moram demantirati sama sebe jer po svje`e pristiglom
ugovoru, sonet talijanskog pjesnika Folgorea de San Gimignano iz prijelaza XIII. naXIV. stolje}e, s dvostrukim rimama, u hrvatskom prijevodu i HRT-ovu vrednovanju,iznosi 20 kuna i 4 lipe. To je 1,6 kuna po stihu. Cijeli opus {to ga je ovaj Danteov suvre-menik namro ~ovje~anstvu, ili 35 soneta, vrijedi, dakle, preveden, cca 700 kuna.
Ovaj tekst ne slu`i ni~emu osim dijagnozi knji`evno-prevodila~kog i inog stvara-la~kog statusa u Hrvata i ukazivanja na zna~enje HRT-a u na{em intelektualnom inpu-tu. Z
@eljka ^orak
VIII.Utorak (Martis dies)
U utorak u novi svijet }e u}i:bubnjeva, truba zvuk do njega sti`e,pje{ak se, jaha~ na oru`je di`e,»don, don« se glasa zvon ~eki}aju}i;
i oklop na se, i {ljem }e navu}ion prvi od svih, za njim red se ni`e,neprijateljskoj vrsti srnu} bli`e,pa }e ih te{kim udarcima tu}i;
praznoga sedla konji }e prispijevatpo bojnom polju vuku}i jaha~ei razvla~e} im jetra svud i crijeva,
gdje na zbor zovu svi }e ~ut truba~e,i gajde }e i svirale odmnijevatprate}i one {to udri{e ja~e.
U izradi novina lo{e prolazi geslo»zbijmo redove« � jedini koji odnjega profitiraju su okulisti
Du{anka Profeta
Postoje razli~ita mi{ljenja o tomekako izgleda dobar novinski tekst.Jedni }e naglasak staviti na autoro-
ve teze, drugi na na~in kako su teze for-mulirane i argumentirane, tre}i na ~itlji-vost i zanimljivost teksta. Postoji jo{ jednomjerilo, ne toliko o~igledno ~itatelju, kojeje od presudnog zna~enja svima koji novi-ne rade � duljina teksta. S te to~ke gledi-{ta dobar je onaj tekst kojem broj napisa-nih kartica odgovara broju naru~enih.Ako naru~ite tekst od tri kartice, statisti~-ka vjerojatnost da }e sti}i upravo tri karti-ce sli~na je onoj da }e se beba roditi nadan koji izra~una lije~nik, a ta iznosi 5%.Re}i }u odmah da nitko razuman od auto-ra ne o~ekuje da izbacuje dvije rije~i ili re-~enice koje prelaze dogovorene okvire, alikada umjesto dogovorene tri kartice dobi-jete sedam, tada se osje}ate kao da steumjesto novoro|en~eta rodili dijete od ~e-tiri godine. Takve se djece o~evi obi~noodri~u.
PlahteMislila sam da se Boris Maruna {ali
kad je jednom prilikom zamolio suradnikeda pi{u {to kra}e tekstove. Ne{to kasnijeotkrilo mi se {to je pjesnik `elio re}i. Kadanakon svih kra}enja tekst ostane preduga-~ak, onda se od njega mo`e napraviti jedi-no plahta. Plahte su one novinske stranicekoje obavezno preska~ete, jer vam se ne~itaju zgusnute kolone bez proreda, foto-grafija i me|unaslova, ma koliko bila zani-mljiva tema. Plahte od prvoga dana (bezu-spje{no) poku{avamo izbje}i u Zarezu. Sistim ciljem na{ se grafi~ki urednik jasnoo~itovao u pogledu maksimalne koli~ineteksta po stranici � pet kartica. Mi laicizauzeli smo mi{ljenje kako se grafi~ki
vara, jer je to po na{em sudu cijelih {estkartica po strani. Kad stane {est, stane isedam. Ako se smanji font i fotografijamo`e i osam. Na kraju se izbaci fotografi-ja i � eto plahte. A grafi~ki polako, ali si-gurno po~inje luditi. Plahte nastaju zbognepo{tivanja novinskih standarda kada jerije~ o duljini teksta. Naru~ivanje tekstovaosim dogovora teme uvijek sadr`i i dogo-vor oko broja kartica. Narud`be kritika,na primjer, ili recenzija za Zarez nikada neprelaze pet, a naj~e{}e je rije~ o tri kartice.Prosjek koji dobivamo kre}e se izme|u se-dam i devet kartica {to pristaje jedinostru~nom ~asopisu. To se mo`e razumjeti(da li i opravdati?), jer su suradnici novinaza kulturu ve}inom oni kojima je zvanjeusko povezano s ispisivanjem velikih koli-~ina tekstova, ~esto u ~asopisne svrhe. U~asopisima kartica ili dvije vi{ka ne igraveliku ulogu. Uvijek se na|e neki novi po-datak, zgodna metafora... Odolite, po{to-vani suradnici, odolite napasti! Za novineva`i: {to vi{e napi{ete, manje }e vas ~itati.
Tko krati?Jeste li se ikada zapitali za{to vas ured-
nik, nakon po~etne euforije {to ste ipakdonijeli tekst, po~inje kiselo gledati? Biliste ~ak izuzetno inspirirani i umjesto na-ru~ene tri kartice, donijeli skoro {est. Tou praksi zna~i da: a) tekst ne}e biti objav-ljen jer nema gdje stati b) tekst }e bitiobjavljen u sljede}em broju (utjeha za na-ivne) c) morat }e ga se kratiti (naj~e{}i slu-~aj). Kategorija »c« nije slu~ajno u bezli~-nom obliku. Tko mo`e mirne du{e otfika-riti pola teksta? Poku{avane su razli~itemetode rje{avanja toga problema. Kolegaiz filmske rubrike izna{ao je na~in blizakonoj narodnoj bolje sprije~iti nego lije~iti.Naru~ivao je to~no upola manje od onog{to mu se ~inilo prikladnim. Metodu jeubrzo napustio jer su suradnici proku`ilida mogu slobodno slijediti Muze, ako nai-|u. On naru~i jednu i po karticu, oni mupodvale tri. On se ne buni, oni misle danije primijetio. Sljede}i put umjesto tridonesu ~etiri i pol. [to }e s onih ~etrnaest
koje su nedavno stigle kao jedna i pol,ostaje neizvjesno. Druga metoda, da seautora zamoli da sam skrati svoj tekst, ~inise posve prirodnom. Sve do trenutka kadase ne poku{a provesti u praksi. Molbe dase tekst svede na razumnu mjeru (dakle,da se izbaci barem tre}ina), zavr{avajutako da autor izbaci pokoji veznik, prilog iposvojnu zamjenicu. Ali se pri novom ~i-tanju dosjeti jo{ nekoliko sitnica, pa je ko-na~an rezultat tekst dulji za jedva karticuod prve verzije.
Izvr{ni uredniciIzvr{ni urednici su osobe kojima se na
kraju povjerava delikatna zada}a. Njih}ete lako prepoznati � imaju stresni {e-}er, visok tlak, po~inju }elaviti u ranojdobi i mo`ete ih sresti samo u redakcija-ma jer su im glave ucijenjene i ne izlazevan bez prijeke potrebe. Njihov je `ivot
takav jer nepisano pravilo o kra}enju tu-|ega teksta ka`e da }e autor sigurno za-klju~iti da su mu izbacili najva`niji diobez kojega cijeli tekst gubi svaki smisao.Samo je po sebi razumljivo da odbija sva-ku daljnju suradnju s takvim barbarima.Ako vi{e ikada napi{e ijednu karticu zabilo koje novine to }e biti isklju~ivo podnjegovim uvjetima ({to zna~i da }e uz malodiplomacije pisati ve} za sljede}i broj). Itako pri~a kre}e iz po~etka. Mi naru~uje-mo � vi pi{ete, mi pla~emo i kratimo, vipsujete i urlate. Na dobrobit svih strana, anapose izvr{nih urednika, izvikujem mol-bu: Brojite va{e kartice! U izradi novinalo{e prolazi geslo »zbijmo redove« � jedi-ni koji od njega profitiraju su okulisti.Zato pi{ite u {irokim redovima, velikim,dostojanstvenim slovima i poslu{ajte drh-tavi glas onoga tko od vas naru~uje tekst igotovo {ap}e: »dvije... najvi{e tri kartice,molim vas.« Z
[to }emo s rajnglom? pita je-dan podnaslov u pro{lombroju istog ovog glasila.
Novojezi~ni higijeni~ari (navod-no) prakti~ne orijentacije svjetujuuporabu posude. E, alaj im }ufte(eng. I appreciate your meat-balls). Takvi o~ito u `ivotu nitisu skuhali iole jestivo jelo nitiprolistali iole probabljiviju knjiguno {to su kojekakvi razlikovnirje~nici � jer da jesu, umah bidoti~nu posudu asocirali (hrv.povezali) s onom drugom za kojusu analno uspani~eni {tokavci ve}poodavno na{li zamjenu eda nebi morali regionalno optirati zalonku, tutu, kahlicu ili ne-daj-bo`e nok{ir.
Metalna niska kuhinjska posuda ukojoj se kuha (po visini razli~ita odlonca), kako Vladimir Ani} u Rje~-niku hrvatskoga jezika opisuje te~u,alias rajnglu, alias {erpu, imade jo{jednu nepodobnu regionalnu se-stricu � padelu. A Bratoljub Kla-i} u Rje~niku stranih rije~i {erpu tu-ma~i navodnim sinonimima»rajndlika« (ovo je slavonizam, daprostite), padela, kozica, ruka~ica,kastrola (to je posuda koju masoni,anarholiberali i kozmopoliti po-znaju pod bjelosvjetskim nazi-vom casserole). Potonju VladimirBrodnjak izjedna~uje s tavom/ti-gnjem (sic!), ba{ kao i {erpu, koja
njemu mo`e biti i zdjela (sic2)!);te~a je u toj Biblia pauperum isklju-~ivo tetak � a valjda jer Srbi nerabe rajnglu, tu je nema ni quasi-sinonimno. Pak bi joj se po toj lo-gici hrvatski jezi~ni {kopitelji ba{i mogli smilovati...
Utoliko nije vanpametno na-slu}ivati da }eprofesija sudskituma~ biti u netako dalekoj bu-du}nosti oboga-}ena i prevodio-cima hrvatskih go-vora (sintagmaJosipa Lisca) nahrvatski. A {to sedoti~noga ne-lon-ca ti~e, nemazime (eng. Nowinter). Ima ve}koji mjesec otka-ko je � dojaviomi to znanac kojina`alost nije za-bilje`io na kojemje to radiju ~uo� skovana tvorbeno i dakako hr-vatski besprijekorna ina~ica: va-rulja. Pritom je jak argument bilaprosulja � njome vam, naime,ako ste jezi~no osvije{teni no nedokraja obavije{teni Hrvat/Hrva-tica, valja odsele zamjenjivati mr-ski islamskofundamentalisti~ki
turcizam tava/tavica. (Nedugopotom, na red su do{le {kare/no`i-ce, koje bi jezi~no itd. H & Himali nazivati sje~ice.) A po logicirime mogla bi de`urne dobrzozasvrbjeti npr. kava i postati, re-cimo, srkulja; espresso bi dakakobio `urnosrkulja.
Mislite da pretjerujem? Izvo-dim bijesne gliste (eng. Performmad earth-worms)? Izvolite {kic-nuti (hrv. baciti pogled na) {tosve pi{e na tipiziranim pe~ati-ma/formularima kod npr. javnogbilje`nika (to je adresa kamo sva-ki `itelj/-ica ove zemlje nu`/d/no
dospije kad-tad). Prstokaz, pri-mjerice. A ovjerenu fotokopiju }evam vje`benica (ne, nije to ~itankaili priru~nik, nego g|a ili g|icapraktikantica!) iskazati � i na-platiti � kao presliku. Postaviv{ijednoj takvoj damici potpitanje usmislu »{to je vama i gazdi Bogo-
slav [ulek«, ~ulasam slu`bouljud-no: »Tako se to upravu ka`e.« Zarsam jo{ trebalapod-potpitati:»Otkad?«
Poslijepisidba(lat. post scrip-tum). U (diskret-ni) prijepor okoZaljubljenog Sha-kespearea uklju~u-jem se tek pod ra-zno (njem. unterverschieden,franc. sous diffe-rent) � nisam,naime, odgovara-ju}i/-a log/-inja, ni
film-, ni {ekspir-, hra~nuli bi(hrv. polemi~ki se dovezali) do-ti~nici/-ce. A to razno je tzv. prije-vod i prilagodba. Takve (ljepote, iliu tom smislu) nema u kr{}ansko-me svijetu, ~ulo se razgovijetnoiz usta glumeta X ili Y. Na titlumogao je anglo needucirani gle-
datelj/-ica pro~itati da takvenema u Christendomu. No win-ter. A dru`ina Komornikovihglumaca postala je Chamberlaineo-vom � po onom nevoljniku, biva,koji je stavio prstokaz namünchenski sporazum/pakt. Do-znajem u Meantimeu (pro{lo toprije koju godinicu na HTV, ~.r.) da tako ~ega na doti~nim titlo-vima ima kol�ko ti srce i{te (eng.As you like it). Rukoljub distri-buteru i spodobi potpisanoj natzv. odjavnoj {pici � Vanja Za-gorac.
Ali, megjuto: nedavno je naHTV-u veliki {ekspirski britan-ski svojedobni par � Leigh iOlivier � nje{to spelavao sa Sta-rim Vicom. To vam ima do}i onolondonsko kazali{te koje je u Me-antimeu izgorjelo, a ne njeki skra-}eni Viktor, pritom tzv. zreledobi. I tu je nepodop{tinu njekaspodoba potpisala, ali mi izvornije priop}io identitet � nemamTV spravu, pak sam prikra}enaza liposti i kriposti. Nu ne lezi vra-`e, tovrsne su nepodop{tine pro-vjerljive. Jest da malkice uvese-ljavaju, no nemalkice bacaju utugu (eng. sound and fury). Z
zarez I/5, 16. travnja 1���. 45
Bodljikavo prase
Imene-loncaKraljevstvo za hrvatskuposudu za kuhanje!Espresso bi dakako bio`urnosrkulja
Giga Gra~an
Hrvatski centar ASSITEJ Medve{~ak 2, 10000 Zagrebraspisuje
Natje~ajza doma}i tekst namijenjen djeci i mladima
1. U natje~aju mogu sudjelovati autori s dramskim djelima pisanim hrvatskim je-zikom namijenjenima djeci i mladima. Tekstovi se dijele u ~etiri kategorije pre-ma uzrastu:
a) za djecu od 3 do 5 godinab) za djecu od 6 do 8 godinac) za djecu od 9 do 12 godinad) za djecu od 13 do 19 godina
Molimo natjecatelje da na tekstovima ozna~e kategoriju u kojoj se natje~u. Brojtekstova nije ograni~en.
2. Natje~aj je javan, a djela se predaju pod {ifrom. Molimo natjecatelje da uz tek-stove prilo`e zape~a}enu omotnicu u kojoj se nalaze ime i prezime te adresa au-tora.
3. Natje~aj provodi posebna Natje~ajna komisija koju imenuje izvr{ni odbor AS-SITEJ-a.
4. Najboljem radu dodijelit }e se nov~ana nagrada u iznosu kojeg odredi Izvr{niodbor ASSITEJ-a.
5. Izbor iz pristiglih radova tiskat }e se, uz dopu{tenje autora, kao separat Godi{-njaka Hrvatskog centra ASSITEJ-a.
6. Radovi za koje se raspisuje natje~aj dostavljaju se u tri primjerka Hrvatskomcentru ASSITEj, Medve{~ak 2, 10000 Zagreb do 01. 06. 1999. godine.
7. Tekstovi koji ne budu nagra|eni vra}aju se autorima na njihov zahtjev. Jedanprimjerak svih tekstova Hrvatski centar ASSITEJ zadr`ava u svojoj dokumen-taciji.
8. Rezultati natje~aja objavit }e se na Susretu u Opatiji u rujnu 1999. godine te udnevnom tisku.
Ivica [imi}, predsjednik
Uzaludna razmatranja
^etverogodi{njenovoro|en~e
46 zarez I/5, 16. travnja 1���.
Proza
@eljko Kipke, Od Obilja do Mjeseca,Meandar, Zagreb, 1998.
Katarina Luketi}
Nakon Iluminatora novoga ci-klusa (1989), Vodi~a krozsubterraneus (1992) i ^uvaj-
te se imitacija (1993), @eljko Kip-ke objavio je ~etvrtu knjigu prozepod naslovom Od Obilja do Mjese-ca. Rije~ je o zbirci kratkih auto-biografskih zapisa koji se nadove-zuju na dosada{nje autorovo lite-rarno i umjetni~ko djelovanje te~ije razumijevanje dijelom ovisi oupu}enosti ~itatelja u Kipkeovuikonografiju, u slo`eni svijet sim-bola, arhetipova, brojeva, atribu-ta ezoterije i okultnoga, osobnihpredod`bi itd. Okvir te zbirke~ini jedno bacanje Tarot karata(Obilje i Mjesec imena su karata){to autor sam otkriva u posljed-njem, petnaestome po redu zapi-su. Istodobno svaka pri~a vezujese uz jednu Tarot kartu (Lude,\avla, Cara, Kraljice ma~eva...),odnosno svaka karta prati nekiopisani doga|aj, stanje u Kipkeo-vu `ivotu. Uslojavanjem stvarno-sti, tra`enjem skrivenih zna~enja,ukazivanjem na znakove koji susvuda oko nas nagla{ava se osje-}aj ~ovjekove nemo}i da upravljavlastitim `ivotom, da se odupresudbini, jer, kako }e autor zapisati,»samo slabija strana, igra~ kojibira karte, misli da dr`i sve konceu svojim rukama«.
Osim {to su slo`ene na na~inkako su se jednom ispred piscaslo`ile karte na stolu, te pri~e do-datno su {ifrirane pomo}u jezi~-nih premetaljki u imenima gra-dova u kojima su se likovi na{li ilikamo putuju, zatim preuzima-njem elemenata iz bogatog in-ventara Kipkeove umjetnosti,ironijom i osobitim na~inom pri-povijedanja. Neke pri~e tako seizravno vezuju na autorove likov-ne radove, slike i ambijente, biloda obja{njavaju va`nost pojedi-nog motiva (kao {to su patuljci),bilo da osvjetljavaju kontekst na-stanka nekog umjetni~kog ciklusa(primjerice, pri~a Tra`im mandra-goru, ~ini se, prati nastanak Kip-keove izlo`be pod nazivom Pro{-lost je puna otrova i opijata).
Promotrimo li tu zbirku na ~i-sto knji`evnoj razini, mo`emore}i da su sve pri~e, premda stil-ski i formalno razli~ite, objedi-njene temom putovanja. No, po-nekad imamo dojam kao da do-`ivljaje s puta (obi~no mu{karca i`ene) promatramo kroz nekuopnu, kao da nam njihovane/va`nost ostaje skrivena, da za
njihovo cjelovito sagledavanjene{to nedostaje. Rezultat je tostanovite simulacije pripovijeda-nja, mije{anja razina stvarnostiunutar knji`evnog teksta, zbilje iiluzije, ~estih obrata, kombinira-nja ironije, sugestije, apsurda itd.Zbog toga se u tim pri~ama, makoliko one bile autobiografske itemeljene na konkretnim doga-|ajima, stvarni `ivot, svakodnevi-ca otkriva kao privid i obmana. Z
Ephraim Kishon, Jabuka je svemu kri-va, Upute za uporabu Desetzapovijedi, preveo s njema~kogaZlatko Crnkovi}, Hena com, Zagreb1999.
Anita Zlomisli}
Jabuka je svemu kriva {esna-esta je knjiga EphraimaKishona u hrvatskom pri-
jevodu. U toj zbirci humoreski isatira rije~ je o autorovoj omilje-noj biblijskoj tematici ~iji sadr`ajnajpreciznije odre|uje podnaslovUpute za uporabu Deset zapovijedi.Deset zapovijedi su okvir u kojiKishon uklapa pri~e o manamasuvremenog ~ovjeka i dru{tva ucjelini. No on se ne ruga samoprevarama tih zapovijedi ve} i re-ligiji ukoliko u njoj otkrije onokruto i automatsko {to se opireprirodnom. Prirodni izraz Svetogpisma prebacuje u drugi ton kojimu ne odgovara ili pak pri~a svo-ju verziju neke starozavjetne pri-~e u kojoj prepoznajemo tipi~nejunake i odnose dana{njega dru{-tva. Mojsijevim tragom (pomo}uDeset zapovijedi) Kishonov raci-onalan i kriti~ki duh, u rasponuod blagog humora do satire,iznosi na vidjelo politi~ke i mo-ralne po{asti suvremene civiliza-cije, ali pripovijeda i o vje~nim pi-tanjima kojima se ~ovje~anstvo baviotkako je Eva u raju nagovorilaAdama da zagrize u jabuku s drvetaspoznaje (prema tekstu s koricaknjige). Mehanizam koji je namet-nula neka fiksna ideja (prema Hen-ri Bergson) Kishon prepoznaje iu vlastitom karakteru i u ljudimakoji su mu najbli`i. U Kishono-voj komediji nije rije~ o proma-tranju izvana � promatranjuusmjerenom na druge ljude �ve} o promatranju svijeta kojepolazi iznutra, iz sebe i svoje obi-telji i ljudi koje susre}e u svakod-nevnom `ivotu. Unato~ tome onuspijeva pokazati ono op}e u po-jedincu {to izmi~e samoosvje{te-nju. Mo`da je upravo to {to je ivlastiti `ivot uspio promatratikao komediju koju gleda iz kaza-li{ne lo`e i grohotom joj se smije,a u kojoj obi~an ~ovjek mo`e pre-poznati sebe i svoju svakodnevi-cu, u~inilo Kishona tako omilje-nim piscem {iroke publike.
^asopisi
Oris, ~asopis za arhitekturu i kulturu,broj 1/I, 1999, odgovorni urednikAndrija Rusan, Arhitekst, Zagreb1999.
Sabina Sabolovi}
Novi ~asopis Oris zasigurno}ete imati potrebu preli-stati, budu}i da predstav-
lja jedan od kvalitetnijih vizual-nih uradaka u posljednje vrijeme.Legitimira se kao ~asopis za arhi-tekturu i kulturu, paralelno nudihrvatski i engleski tekst, a plani-rano je da izlazi ~etiri puta godi{-nje. Naglasak je apsolutno na ar-hitekturi {to }ete primijetiti ~impro|ete prili~an broj reklama, hu-mano smje{tenih na po~etak, i do-|ete do sadr`aja. Prvi broj Orisaotvara zanimljiv razgovor s arhi-tektom Borisom Podreccom, aslijedi blok arhitektonskih tema.Urednici su se trudili ostvaritivrlo uravnote`enu strukturu: po-jedine teme prikazuju i s dvamatekstovima, a zastupljena su ra-znolika podru~ja umjetnosti.Tako iza razgovora slijedi prikazjednog od Podreccovih ostvare-nja; kupali{nim kompleksima sebave dva teksta kroz primjeresplitskih Ba~vica i Brijuna, ure-|enjem interijera pak kroz kava-nu Lenuci i Banske dvore, a slije-de prikazi nekih suvremenih ra-dova i podsjetnik na staru po{tuu Puli. Drugi, op}enito kulturnidio ~asopisa bavi se fotografijom,dizajnom, konceptualnom umjet-no{}u, a na kraj je smje{tena pri-~a »Surla« Michaela Viewegha.Osim {to se `eljelo dotaknuti {i-rok raspon tema, te`ilo se i razli-~itim `anrovima: od stru~nih ar-hitektonskih opisa, zatim eseji-sti~kih tekstova do izvornogaznanstvenog rada i prijevoda. Svisu opremljeni kvalitetnim foto-grafijama, izvrsno reproducira-nim crte`ima i skicama. Dizajn jesukladan konceptu: jednostavan,pregledan i s ugodnom ravnote-`om izme|u teksta i slike {to siuradak te kvalitete i tolikog brojastranica mo`e dozvoliti. ^udno jejedino kako se onda moglo dogo-diti da u prilogu o fotografu Iva-nu Posavecu fotografije buduprelomljene na dvije stranice {tone omogu}ava njihovo cjelovitosagledavanje tj. dijeli ih na polakradu}i im nekoliko milimetara.
Oris }ete u svakom slu~ajuhtjeti prelistati, ali te{ko je re}itko }e ga uistinu i pro~itati. Nezbog toga {to trebate sumnjati ukvalitetu tekstova koje pi{u sveuglavnom na{a eminentna imena,ve} stoga {to su autori i radovi okojima pi{u ve}inom poznatisamo vrlo uskom krugu. Nitkood njih nije predstavljen nika-kvom osobnom kartom, a unutarteksta su minimalne reference za-{to se pi{e ba{ o nekom ili ne~em.Namjera o~igledno nije bilo edu-cirati ili sustavno popratiti neke
pojave, ve} jednostavno otvoritiprostor uz koji se nekako name}upojmovi larpurlartizam i elitizam.[to ne mora biti negativno. Svi-jet koji nudi Oris kvalitetan je,bogat i profinjen. Dobro je znatida postoji i takav ~asopis, ali ima-te li za njega 75 kuna? Z
PoezijaSlavko Jendri~ko, Zimska katedrala,Meandar, Zagreb 1999.
Rade Jarak
Knjiga Zimska katedrala jenajnovija, deseta po reduzbirka pjesama istaknutog
pjesnika srednje generacije Slav-ka Jendri~ka. Tijekom zadnjihtrideset godina Jendri~ko je vla-stiti poetski jezik uglavnom te-meljio na premisama avangar-dnih i postavangardnih poetika.Zanimljivo je da se u njegovojnovoj zbirci naziru tragovi klasi~-noga lirskog subjekta {to je done-kle u suprotnosti s ve} spomenu-tim avangardnim konceptima.Taj bi se tihi obrat mogao tuma-~iti kao pjesnikov povratak meta-fizici, {to se dâ zaklju~iti ve} iznaslova. Ipak, zbirka je zami{lje-na kao kompozicija ulomaka ra-zli~itih vrsta govora te je karakte-rizira stanovita babilonizacija po-etskih jezika.
Na nedavno odr`anom pred-stavljanju knjige Branko Male{ jeistaknuo Jendri~kov dugogodi{-nji poetski sta`, pri ~emu je po-slovi~no stao na stranu decentrira-nog subjekta, gotovo shizoidnogagovora karakteristi~nog za pos-
tmodernu, te mu je svakako dra-`a ta druga osobina Jendri~kovezbirke. Male{ smatra kako se sva-ki lirski subjekt hrani nesre}om, atek bi se neorganizirani i kaoti~nipoetski govor mogao probiti sdruge strane, unutar prostora ukojima jezik sam po sebi postajeporuka. Takav na~in pisanja poe-zije podrazumijeva formiranjeozna~iteljskih lanaca kao svojevr-sni rad nesvjesnog.
Jezik je sam po sebi klju~ Jen-dri~kove poezije. Razli~ite se-manti~ke varijacije iziskuju sta-noviti napor od ~itatelja i poti~uodre|enu napetost na jezi~noj ra-zini. No, iako je njegova poezijauglavnom prepoznata kao ba{tinaavangarde, nije bez stanovita pa-tosa, ne samo zbog metafizi~kihulomaka, nego i zbog patosa mo-derne koja se dugo prikrivala izamita o novome.
Iako je zbirka naizgled fra-gmentarna, potpuno decentrira-na, primjetna je odre|ena puno-}a, zaokru`enost cjeline. Tomesvakako pridonose rije~i koje se
gotovo opsesivno ponavljaju izpjesme u pjesmu. Evo nekolikonaju~estalijih: Bog, crno, djevoj-~ica, jezik, kralj, ljeto, Marija,mlijeko, nebo, o~i, pustinja, rije-ka (Kupa), rana, ru`a, svjetlost,sunce, usta, usne, tre{nje, vidjeti.Tako|er, postoji niz tehni~kihtermina koji dodatno zaple}u si-tuaciju, suprotstavljaju}i se ~istometafizi~kim ulomcima, ali i mi-re}i se s njima.
Unato~ supostavljenosti razli-~itih poetskih diskursa, te, po-sredno, op}em tolerantnom tonuzbirke, ~ini se kako Jendri~kouvodi lirski subjekt ponajprije dabi izrazio strast, buru i dramu `i-vota. Stoga mo`emo zaklju~itikako u slu~aju Zimske katedraleavangardna neodadaisti~ka zbrkatvori razli~ite semioti~ke varijan-te koje prije svega sadr`e tjesko-bu kao poruku vremena, porukuJendri~kova iskustva. Z
Povijestknji evnostiSolomea Pavli~ko, Dyskursmodernizmu v ukrainsky literaturi(Diskurs modernizma u ukrajinskojknji`evnosti), Libid, Kiiv, 1. izdanje1997, 2. izdanje 1999.
Ana Kozmina,novinarka Kyiv Posta
Knji`evna teoreti~arka Solo-mea Pavli~ko postala jesvima znano ime nakon {to
je 1997. objavljena njezina knjigaDyskurs modernizmu v ukrainsky li-teraturi (Diskurs modernizma uukrajinskoj knji`evnosti). O knjizi,koju mnogi smatraju skandalo-znom, a postala je bestseler,mnogo se pisalo, pa ~ak i rasprav-ljalo u Parlamentu. Pa`nja javno-sti usmjerila se na poglavlja kojase bave lezbijskom vezom dvijuvode}ih ukrajinskih spisateljicaLesje Ukrajinke (pseudonim La-rise Kosah, 1871-1913) i OlgeKobiljanske (1863-1942). »Dirnu-la sam u svetinje« rekla mi je Pa-vli~kova u intervjuu u studeno-me 1998. godine.
Jednostavne tvrdnje, kao naprimjer da je »u Ukrajini oduvi-jek bilo malo obrazovanih ljudi«,tako|er su uzbunile ~itatelje. UDiskursu modernizma Pavli~kovadokazuje da modernizam nikada� premda je diskurs moderniz-ma bio sredi{njom temom ukra-jinske kulture tijekom 20. st. �nije postao op}a spisateljskapraksa. Kao netko tko prvi istra-`uje ~esto te{ko opipljive tragovemodernizma u ukrajinskoj knji-`evnosti, autorica ispituje utjeca-je i obja{njava neuspjehe moder-nizma � napose, dugu bitku iz-me|u modernizma i populizma� na koncizan i informativan na-~in. Kao ilustraciju svojih stajali-{ta, Pavli~kova isti~e analogije sostalim postkolonijalnim djelima,uklju~uju}i irsku knji`evnost.Drugo izdanje ove pronicaveknjige, koje se o~ekuje po~etkom1999. godine, sadr`avat }e i po-glavlje o Grupi newyor{kih pje-snika 90-ih (Bogdan Rub~ak,Bogdan Boj~uk i Jurij Tarnovski)te poglavlje o freudovskoj analizii utjecaju psihijatrije na ukrajin-sku knji`evnost. Pri~a o studijiPavli~kove posve}ene moderniz-mu u Ukrajini jo{ uvijek nije za-vr{ena. Z
FrancuskaOtkri}e iz KanadeSalon du livre, Pariz, 19-24.o`ujka 1999.
S vi{e od 220000 posjetilaca, te uzsudjelovanje vi{e od 1600 autoraiz dvadeset dvije zemlje, u Parizuje odr`an jo{ jedan Salon du livrekoji je ove godine bio posve}enQuébecu, zemlji koja je izabranada bude po~asni gost i koja sepredstavila sa {ezdeset autora.Pisci iz ove kanadske pokrajinepredstavljaju otkri}e i zaFrancusku u kojoj se povodomtoga sve vi{e i vi{e govori dafrankofonija nije isto {to iFrancuska, odnosno da i u drugimfrankofonim zemljama postojekvalitetni pisci koji su nedovoljnopoznati. Osim toga, Salon je bioorganiziran u petnaestaktematskih podru~ja, od stripa dokazali{ta, u kojima su se osimpredstavljanja knjiga odr`avale irasprave s razli~itih podru~ja(dru{tveno-humanisti~kihznanosti, ekonomije, prava,kazali{ta, religije, mladih,nepismenosti, izdava{tva i sl.), nakojima su sudjelovali poznatipisci, knji`evni kriti~ari,povjesni~ari � jezikoslovci itd.(npr. Jean Delumeau, PierreAssouline, Maurice Nadeau,Henriette Walter... Treba re}i dase na ovogodi{njem salonu prviput predstavio i jedan hrvatski~asopis � Cahiers croates (Hrvatskisvesci) koji izdaje AMCA-Paris,odnosno udruga studenatahrvatskih sveu~ili{ta koji `ive uFrancuskoj. Cahiers croatesobjavljuju se na francuskomjeziku i na taj na~in poku{avajuFrancuzima pribli`iti hrvatskuknji`evnost i kulturu. (S. R.)
Knjiga o kra|iFrancuska izdava~ka ku}aFayard izdala je zbirkutekstova o kra|ama iz muzeja,uni{tenim freskama iplja~kama umjetni~kih djelakoju su sastavila dvojicanovinara francuskog dnevnoglista Le monde, Emmanuel deRoux i Roland-PierrePariganaux. U knjizi Razzia surl�art (Racija nad umjetno{}u)okupljeni su primjeri kra|a, odprije ~etiri tisu}e godina kadasu prvi put oplja~kanegrobnice egipatskih faraona pado danas. Mondijalizacija,brzina svjetske razmjene isakralizacija umjetni~kih djelapro{irili su legalnu i ilegalnumre`u trgovine umjetninama.(S. R.)
Hamiti za KosovoKosovski pisac Sabri Hamitiizjavio je da je umjereni vo|a
kosovskih Albanaca Milo{evi}evtalac te da Milo{evi} nema
namjeru s Rugovom pregovarati.Hamiti je kulturni i politi~ki
oponent srbijanske vlade a bio je`rtva atentata 24. rujna 1998.
godine. Na konferenciji zanovinare organiziranoj u gradskoj
vije}nici Bloisa uz sudjelovanjeJacka Langa, parlamentarnog
zastupnika Socijalisti~ke partije ibiv{eg francuskog ministra
kulture, Hamiti je izjavio da jeKosovo u tragi~noj situaciji jer su
svi oni koji se u ovom trenutkunalaze na Kosovu Milo{evi}evi
taoci. Ina~e Sabrija Hamitija,
pisca, dramaturga i knji`evnogkriti~ara vode}i `ivu}i albanski
pisac Ismail Kadare dr`inajboljim pjesnikom albanskog
jezika. (S. R.)
Podijeljeni duhoviNATO-vo bombardiranje Kosovapodijelilo je francuskeintelektualce u dva tabora: prvi jeComité Kosovo AlainaFinkielkrauta, u kojem je jo{ iesejist Pascal Bruckner te glavniurednik revije Esprit OlivireMongin. U istoj je grupi i filozofAndré Glucksman koji smatra darat protiv Milo{evi}a sti`eprekasno, ali da se ~ekalo, situacijabi se jo{ vi{e pogor{ala. Na drugojse strani nalaze potpisnici peticijeza trenuta~ni prekid zra~nihnapada NATO-a i otpo~injanjestvarnih pregovora oko trajnogmirovnog plana, a me|u njezinimsu potpisnicima Pierre Bourdieu,Jean-François Kahn, Max Gallo iPeter Handke. Valja ista}i da su jeodbili potpisati opat Pierre iDidier Motchane nakon {to su nanjoj prona{li velik broj prista{aekstremne desnice. (S. R.)
JugoslavijaDeportacija knjiga
Srpski ~itatelji odrekli su seGüntera Grassa. Oni, naime,
namjeravaju sakupiti sve knjigenjema~koga knji`evnika koje su
objavljene u Srbiji i poslati ihautoru. Prvi primjerci Limenog
bubnja i drugih prevedenih djelave} se nalaze u jednoj beogradskojknji`ari koja }e organizirati daljnji
transport. Grass je u o`ujku naSajmu knjiga u Leipzigu otvoreno
branio akciju NATO-a uJugoslaviji, no istodobno je izjaviokako se Zapad prekasno umije{ao.
Ujedno je sa `aljenjem ustvrdiokako jo{ uvijek nije prepoznatljivpoliti~ki koncept koji bi razrije{io
probleme na Balkanu. Srpskiknji`evnici u otvorenom pismu
Günteru Grassu tvrde kako je onzlorabio svoj ugled, njema~ki jezik
i kulturu. Slobodan Rakiti},predsjednik Dru{tva knji`evnika,
akciju NATO-a uspore|uje sHitlerovim napadom na Poljsku i
^ehoslova~ku te navodi kako seGünter Grass skriva izapoliti~koga marketinga
humanitarne katastrofe kojega naKosovu nije bilo prije
bombardiranja od straneNATO-a.
Austrijski je prijatelj Srba,knji`evnik Peter Handke, odr`ao
obe}anje. Demonstrativno jeotputovao u Beograd ~im su
zapo~eli zra~ni napadi naJugoslaviju. (G.-A. U.)
Njema~kaIsaac Stern u Njema~kojJedan od najslavnijih violinistadana{njice Isaac Stern doputovaoje po~etkom travnja u Njema~ku.Njegov je posjet izazvao velikoodu{evljenje, budu}i da je`idovski virtuoz prije pedesetgodina izjavio kako nikada ne}enastupati u Njema~koj. Svoju jeodluku smatrao solidarnim ~inomspram `rtavanacionalsocijalisti~koga re`imakojima pripadaju i ~lanovi njegoveobitelji. Za razliku od njegovanedavno preminulog kolege
Yehudija Menuhina, Stern sedugo nije mogao odlu~iti za posjetNjema~koj. Umjetniku, ro|enom1920. godine u Ukrajini, bilo jesamo deset mjeseci kada sunjegovi roditelji emigrirali u SanFrancisco. On je bio prviAmerikanac koji je nakonDrugoga svjetskog rata nastupio uSovjetskom Savezu, 1956. godine.Isaac Stern, na veliko razo~aranjesvih njegovih poklonika, uNjema~koj ne}e odr`ati koncert,ve} }e na Vi{oj muzi~koj {koli uKölnu odr`ati desetodnevni te~ajkomorne glazbe. Osim {to jejedan od najboljih i najsvestranijihinterpreta klasi~ne glazbe, Sternu`iva ugled odli~nog pedagoga.Mladoj generaciji `elim prenijetiznanje koje sam stekao od svojihu~itelja. To me odr`ava mladim ipokazuje mi odakle potje~em.Podu~avati mladoga umjetnika je kaozalijevati cvije}e, izjavio je natiskovnoj konferenciji. Za vrijemesvojeg boravka u zemlji glazbeslavni violinist sa suprugomLindom tako|er namjeravaposjetiti gradove u kojima su`ivjeli i stvarali Beethoven, Bach iMendelssohn.(G.-A. U)
Pijevac u BonnuU dva susjedna muzeja na
poznatoj bonskoj muzejskoj miljitrenutno se mo`e dobiti raznolik
uvid u umjetni~ku ba{tinuPortugala. S jedne strane tu je
putuju}a izlo`ba iz MuzejaNational de Arte Antigua u
Lisabonu koja predstavlja izbor iznjegova fundusa. Radi se o
tekstila, porculana i namje{taja)koja spadaju u povijest europske
umjetnosti od romanikedvanaestog stolje}a sve do
romantizma devetnaestog stolje}a.Koncept izlo`be inzistira napokazivanju ponekad manje
poznatih portugalskih autorazajedno s nekim od vrhunskih
djela poznatih europskih autorakoja spadaju u ovu zbirku. Time
se organizatori kroz stilskeutjecaje i {irenje pojedinih tema
zanimaju povezano{}u Portugalaraznim hodo~asni~kim i
trgova~kim putovima s ostatkomEurope i svijeta. U Kunstmuseumu
preko puta pokazana je paksuvremena portugalska scena koju
kroz preko sto djela predstavlja{est umjetnika: slikari PedroCalapez i Juliao Saramenta,
fotograf Luis Campos, AngelFerrier i Pedro Cabrita Reis koji
se bave instalacijama tevideoumjetnik Noe Sendas. Ne`ele}i ih ograni~avati tematski,inzistiralo se na individualnosti
svakog autora, a njihovomraznoliko{}u `eli se, naravno,
ukazati i na bogatstvo suvremeneumjetnosti u zemlji koja se
zahvaljuju}i pro{logodi{njojNobelovoj nagradi za knji`evnost
te EXPO-u na{la u centrusvjetske pa`nje. Obje izlo`be
ostaju otvorene do po~etka lipnja,
a paralelno s njima se redajudoga|anja povezana s raznim
aspektima portugalskekulture. (S. S.)
Techno ReichKao {to su njema~ki krautrockeripoput Kraftwerk ili Can po~etkomsedamdesetih posezali za glazbomKarlheinza Stockhausena kao svo-jevrsnim izvorom inspiracije zavlastite projekte, tako je ovih danai 62-godi{nji ameri~ki skladateljSteve Reich, jedan od prvih pro-tagonista Minimal Music {ezde-setih godina, postao objektompo`ude pop-glazbenika. Naime, nanedavno objavljenom albumuSteve Reich Remixed njegove jekompozicije remiksirala »krematechno-inteligencije«, izme|uostalih DJ Spooky, Howie B, DJTakemura i Mantronik. SamomReichu navodno su se svidjelirezultati, ali je, upitan omogu}nosti nekog budu}eg zajed-ni~kog projekta sa spomenutimautorima, bio prili~no suzdr`an.Sli~na je sudbina gotovo istodob-no zadesila i 73-godi{njegnjema~kog skladatelja PeteraThomasa, autora glazbe za brojneSF-filmove iz {ezdesetih isedamdesetih godina. Na albumunaslovljenom Warp Back to Earthpioniru tzv. Space-Age glazbepo~ast su odali glazbenici kao {tosu Stereolab, Yoshinori Sunahara,Momus, John McEntire iColdcut.(D. D.)
Nono u HamburguZalaganjem nekoliko gradskih
institucija za kulturu sredinom setravnja u Hamburgu odr`ava
trodnevni festival posve}en glazbiLuigija Nona, u povodu 75.
obljetnice skladateljeva ro|enja.Uz mali simpozij, najavljeni
program sadr`i i nekolikokoncerata, te izvedbu Nonove
»scenske akcije« Al gran sole caricod�amore u hambur{koj Dr`avnoj
operi. Od onih {to }e tih danaizvoditi Nonoa ili pak govoriti o
njemu mo`da bi valjalospomenuti Nuriu Nono-
Schoenberg, muzikologa JürgaStenzla, dirigente Hansa Zendera
i Inga Metzmachera, te ~lanoveguda~kog kvarteta Arditti.(D. D.)
Spexov izborNjema~ki lijevi magazin Spex utravanjskom je broju za »albummjeseca« izabrao novi album~ika{kog post-rockera JimaO�Rourkea Eureka. Opse`nijitekstovi posve}eni su iavangardnim techno-projektimaPan Sonic i Gas, britanskom popbendu Bis, Natachi Atlas, tenedavno preminulom StanleyuKubricku. Pa`nju redakcijeprivukla je i vijest da }e kultniameri~ki pop-konceptualci TheResidents prvi put nakon desetgodina u Njema~koj odr`atinastup u`ivo, promoviraju}i svojeposljednje ostvarenje, na kojem setematski bave »opscenostima ubiblijskim tekstovima«. (D. D.)
Strani zvukKao svojevrstan »pretprogram«
izlo`be EXPO 2000, ~iji }edoma}in biti njema~ki Hannover,
u istom se gradu u svibnju ovegodine odr`ava drugi Biennale
Neue Musik Hannover, ovaj put podnaslovom Der fremde Klang (Strani
zvuk). Prema najavljenuprogramu, bit }e izveden izbor
tradicijske glazbe iz Japana,Koreje i Kine te skladbe
suvremenih autora iz trijuzemalja. S obzirom na ambiciju
organizatora, prema kojoj bipojam »stranoga« valjalo shvatiti
obostrano, u okviru Festivalanastupit }e i dva francuskaansambla specijalizirana za
interpretaciju glazbe baroka,izvode}i glazbu {to su je u 18.stolje}u isusova~ki misionariizvodili u Pekingu. (D. D.) Z
Prijepori
HKZ u[vicarskojNametnula se tako ona strujakoja smatra da treba pisati onpr. geografskim ljepotamaLijepe Na{e, a nipo{to onelijepim aspektima njeneaktualne zbilje, o slavnojpro{losti, a ne i o neslavnojsada{njosti
Zdravko Radman»Ovjen~ani« Sabor Hrvatske kulturnezajednice u [vicarskoj
Izborni Sabor Hrvatske kulturne zajednice u [vi-carskoj, kolektivnog ~lana Matice hrvatske, odr-`an 21. o`ujka ove godine u Zürichu ostat }e za-
pam}en u analima Zajednice kao onaj kojemu je te{ko na-brojati sve povrede procedure i koji je na koncu zavr{io ukaosu, te je potom i legaliziran. On je okrunio vi{egodi{-nju praksu autoritarnog odlu~ivanja i provo|enja namet-nutih odluka koje je nametnuo njezin dosada{nji pred-sjednik. Bio je to orkestrirani i dobro organizirani prevratjedne grupe ~lanova kojoj je upravo on dao svu potrebnulogistiku. Omalova`avaju}i svoje ~lanove (dugogodi{nje~lanove Zajednice i akademski obrazovane ljude) ve} im jena po~etku drsko odrekao ~ak i sposobnost brojenja gla-sova, pa je i tu ulogu preuzeo sam ignoriraju}i tako komi-siju koju su izabrali sabornici ({to je, dodu{e, samo sitanprimjer povrede procedure, ali krupna ilustracija mentali-teta samovla{}a).
[teta je {to je takva atmosfera zasjenila i sve~ani dioposve}en dodjeli nagrade Hrvatske kulturne zajednice u[vicarskoj za najbolje djelo na hrvatskom dijalektu u1998. godini koja je dodijeljena Ivanu Golubu za ciklusepjesama »Moji Bo`i}i« i »Kalnov~ani«.
Ono {to je slijedilo nakon toga bilo je samo potvrdastrahovanja da }e se stvari odvijati prema unaprijed odre-|enom scenariju. Sve je kulminiralo u izborima za nove~lanove upravnih tijela HKZ-a i uredni{tvo Dru{tvenihobavijesti (glasilo Zajednice koje izlazi kvartalno), kadasu iskrsnule izborne liste koje su ~lanovi UO-a vidjeli poprvi put. S tih lista, u proizvoljnoj re`iji onih koji ni po~emu nisu bili zadu`eni za taj posao, ispu{teni su kandi-dati koji su bili kandidirani na Glavnom odboru ({to jezapisni~arski ustanovljeno), dok se s druge strane na nji-ma na{ao ve} otisnut ~itav niz drugih imena koja su ista-knuta mimo uobi~ajenog postupka. Na taj je na~in preju-dicirana njihova kandidatura (jer iako postoji mogu}nostpredlaganja kandidata i na samom Saboru, o njima seizja{njavaju prisutni prije nego {to se stave na glasa~ke li-sti}e).
Sam postupak glasovanja odvijao se i zavr{io vanre-gularno budu}i da je ve}i dio izborne komisije, kao i nje-zin predsjednik, odbili u takvim uvjetima vr{iti svoju du`-nost, a glasa~ki listi}i izgledali tako da oni koji su brojaliglasove ~esto nisu znali {to i kako brojati te koji su listi}iva`e}i, a koji to nisu.
Uzrok neslaganja i razmimoila`enja predsjednika sve}inom ostalih ~lanova Upravnog odbora (koji nipo{tonije bio osobne nego na~elne naravi) obrazlagan je na-vodnom politizacijom Zajednice; rezultati najnovijih izbo-ra razotkrivaju paradoks i pravu pozadinu udara po pre-poznatljivom scenariju kakav se odvija u Matici hrvatskoji koji je ve} primijenjen na primjeru »Vijenca«. Me|utimprava je istina da biv{i ~lanovi UO-a kojima je spo~itava-na politizacija djelovanja u okviru Zajednice, nisu bilistrana~ki anga`irani, ve} su djelovali autonomno, {to imje i omogu}ilo otvorenost i kriti~nost (koja je sastavni diokulture, koju Zajednica nosi u svom nazivu), tako zamije-njeni novoizabranim ljudima koji su eksponirani strana~-ki pripadnici ili ~ak biv{i strana~ki du`nosnici (a kojismatraju da se patriotizam sastoji samo u apologiji vla-sti).
Postala je tako posve providna prava pozadina ovogorganiziranog prevrata u okviru kojega je stavljen veto naslobodu mi{ljenja i izra`avanja. Pod krinkom depolitizaci-je politika je zapravo u{la u Zajednicu na velika vrata.Nametnula se tako ona struja koja smatra da treba pisatio npr. geografskim ljepotama Lijepe Na{e, a nipo{to o ne-lijepim aspektima njene aktualne zbilje, o slavnoj pro{lo-sti, a ne i o neslavnoj sada{njosti. Na taj na~in odre|enesu teme o kojima se smije pisati, kao i one koje su doneklecenzurirane. Koliko je takva »programska politika« uskladu s duhom, pa i moralom Zajednice, trebaju odlu~itisami njezini ~lanovi. O~ekuje se da se do odgovora na ovopitanje do|e u jednoj {irokoj, otvorenoj i demokratskojraspravi i izja{njavanju. Neka, kona~no, Zajednica budeonakva kakvu `eli njena demokratska ve}ina, a ne onakvakakvu propisuju oni »najpodobniji« u njoj. Z
48 zarez I/5, 16. travnja 1���.
R a s o l,Jasenko Rasol ro|en je 1969. u Zagrebu. Apsolvirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (Odsjek za filmsko i TV snimanje). Od 1987. objavljujefotografije u raznim tiskovinama, te izla`e na samostalnim i skupnim izlo`bama. @ivi i radi u Zagrebu kao fotograf i snimatelj slobodne profesije. Z