Tolstoj, Vitgenstajn i Kjerkegard

8/18/2019 Tolstoj, Vitgenstajn i Kjerkegard

1/18

Tolstoj, Vitgenštajn i Kjerkegard

Tri spisa su grofa Tolstoja dovela u sukob s Ruskom pravoslavnom crkvom. To su Ispovijed

(1880-1882.! "r#$anska nauka i %van&elje (1881-188'.. Ruska pravoslavna crkva pokaala je veliko strpljenje s Tolstojem. Iop$ila ga je tek na svetom )inodu 1*01.

"ro analiu "ristovog evan&elja Tolstoj govori o vlastitom tra+enju istine o +ivotu. )navr#eni, pedeset godina bio je ve$ slavni knji+evnik. o sudu javnosti! autor )evastopoljski,

pria (18//.! "oaka (18'.! Rata i mira (18-* i ne "arenjine (183'-1833. bio je bolji

pisac od 4ogolja i u#kina. 5nato tome! Tolstoj nije bio sretan. 6apae! pomi#ljao je nasamoubojstvo. 7 tom osje$aju u Ispovijedi on ka+e


2/18

9:oj +ivot se austavio. :ogao sam disati! jesti! piti! spavati;no +ivota nije bilo! jer nisamimao +elja ije ispunjenje bi, smatrao raumnim.< (Tolstoj! Ispovijed! vlastita naklada:iroslava =ikolca! >agreb! 2003.! str. '2.

Tolstoj nije vidio cilj bog kojeg bi vrijedilo +ivjeti. ?idio je samo varku +ivota i privid sre$e.

)mrt je ami#ljao kao potpuno uni#tenje. >bog stra,a od samoubojstva grof je prestao i$i ulov s oru+jem. Ta mu se mogu$nost ibavljenja od +ivota inila prelagana. 5 stvari! potajno se jo# uvijek neemu nadao. Ta imao je dobru +enu koja ga je voljela i koju je on volio! s njom jeimao djecu! veliko imanje koje se samo od sebe uve$avalo. @io je drav! cijenjen od okoline i,valjen od neponati, ljudi. 5 pedesetoj godini +ivota Tolstoj je pucao od snage. :ogao jekositi ne aostaju$i a seljacima i intelektualno raditi osam do deset sati be da bi osjetionake umora. rema vlastitom prinanju! dvije kaplje meda skretale su mu pa+nju s grubeistine o la+i njegovog +ivota. @ile su to ljubav prema obitelji i pisanju. 5mjetnost je smatraoukrasom +ivota. =o! ako je +ivot besmislen! emu ga ukra#avati i initi privlanim a drugeA7sje$ao je da je do tada +ivio tu&im +ivotom! a sada je osjetio potrebu +ivjeti svoj +ivot. 7nka+e 9)tra, od tame je bio prevelik i +elio sam ga se #to ranije rije#iti konopcem ili metkom.

I ovaj osje$aj me sna+nije od svega vukao samoubojstvu.< (isto djelo! str. '

:nogi ljudi sre$u i ispunjenje +ivota pronalae u obitelji i djeci. To je sasvim dobar cilj! akoga ovjek slijedi svim srcem. =eki drugi u dubinama du#e osje$aju nemir i tra+e dalje. 7ni su

predodre&eni a ono Bvi#eC. :e&u ove potonje spadao je Tolstoj.

Tolstoj je nao da sva ljudska nanja! dostupna u ranovrsnim granama nanosti! nisu davalaodgovor na pitanje +ivljenja. Ista misao nada,nula je Dittgensteina da u finalu svojegTractatusa logico-p,ilosp,icusa (1*18-22. api#e da ljudi kojima je nakon duge sumnje

postao jasan smisao +ivota nisu mogli re$i u emu je taj smisao. :o+da je tome tako jer je onsmisao samo a nji, i drugi ga ljudi ne bi mogli slijediti niti raumjeti! a vjerojatno se s njimene bi slo+iliA 6ok je bio dobrovoljac u ustro-ugarskoj vojsci na crti radvajanja s ruskomvojskom u oljskoj! EudFig Dittgenstein je u svoj ratni dnevnik apisao

95vijek inova u du,u ponavljam Tolstojeve rijei BGovjek je be snage po mesu! ali jeslobodan po du,u.C :o+da u meni ima ne#to du,a. =e bojim se da $u biti ustrijeljen! nego se

bojim da svoju du+nost ne$u ispuniti kako valja. =eka mi @og dade snaguH men! amen!amen.< (6nevnik! 12. rujna 1*1.


3/18

I sam Tolstoj do 9svog< smisla +ivota do#ao je u silnim borbama i traganjima. 5 mladimdanima Tolstoj je bio pravi avodnik. =jegov +ivot kretao sastojao se od pijanki i kajanja. 7tome Dikipedija donosi 95dvarao se damama! spavao sa sobaricama. Tako je avolio mladui lijepu #esnaestogodi#nju slu#kinju. =aslutiv#i tu avanturu njegova tetka je otjerala tu malu

ljubavnicu! koja je propala i ubro umrla traginom smr$u. 7budav#i svoja ula! pisao je usvom dnevniku BTreba gledati na dru#tvo +ena! kao na neprijatan dio dru#tvenog +ivota idr+ati se #to dalje od nji,. Tko nam u stvari otkriva senualnost! neosjetljivost! lakomislenost imnoge druge poroke ako ne +ene.C =ije dugo trajao taj njegov povueni +ivot. Gesto ga je

prekidao periodima vesele raudanosti i neurednim +ivotom! odlae$i na partije adovoljstvakod svog brata )ergeja! ija je ku$a uvijek bila puna lijepi, iganki. I tako polako otkriva

porok po porok. rvo alko,ol! a atim kocku na kojoj $e igubiti veliki dio posjeda i nekolikoku$a;"rme pune iganki! #ampanjca! sva&a! polupani, a#a! glabe! pjesme bile su aTolstoja neaboravne. Tu uponaje voljenu "a$u J inae pjevaicu koja mu se nije skidala skrila. ko se mo+e vjerovati njegovom dnevniku J samo dva dana poslije njegove akletvekako vi#e ne$e i$i k +enama! nije mogao odoljeti. C20. KII. 18/0L lo# danL bio sam kodigana. 28; kod iganaL 2*. aista +ivim kao pravi gad; 5veer pi#em pravila +ivota! aatim odlaim kod iganaHC 5obra+ava da je aljubljen u kneginju Merbotovu. I tog


4/18

vjerovanja! ne#to kasnije! nastat $e ria juera#njeg dana. 5 vrijeme dok je bio artiljerac na"avkau! stari "oak Nepu#ka! pijanica kod koga je stanovao! nalai mu nje+nu divlja J tatarske djevojke. )vakodnevno i, poiva u svoj #ator. ?olio je ar ti, kosooki, divljaku#a!nji,ove svijetle oi! tanke vitke lanke! struk. Tako je sreo :arenjku! ljep#u i po#teniju od

pret,odni,. 7na je postala :arija u njegovom romanu "oaci. Toliko se agrijao da je

odustao od svog najomiljenijeg ,obija J lova! samo kako bi mogao s njom dugo #etati. Iako je bio aljubljen nije pomi#ljao ovu kavkasku idilu uresiti brakom. "ako je esto premje#tantako se ra&aju mnogobrojne avanture s lijepim go#$ama po toplicama u tim krajevima. 5 tokuljetnog boravka u jatigorsku uponaje Teodorinu koja se u njega aljubljuje. B7na me stra#noubu&ujeC! apisao je. Romanca apoeta prije #est tjedana avr#ila je kao i mnoge prije nje.?rativ#i se u :oskvu prepu#ta se mnogobrojnim adovoljstvima glavnog grada. Nedan njegovsuborac je apisao B=estajao bi na jedan ili dva dana! a atim bi se vratio kao abludjeli sin!namrgo&en! oslabio! pokajniki. riao bi sve kako je banio! kockao! vodio ljubav;5kratko udan tipC; @ilo je dana kada se predavao manje bealenim raonodama i odlaiou javne ku$e. oslije jedne takve no$i u orgijanju u lo#u glabu! sir! rakiju! dernjavu idjevojke! postavio je sebi pravilo (po tko na koji put da nikad vi#e ne$e prekoraiti prag

krme ili javne ku$e. Nednog dana posjetio je svoju prijateljicu i djetinjstva EjubovuIsljenjevu! koju je prije dvadesetak godina u napadu ljubomore bacio s balkona. @ila je udanai imala je tri prekrasne k$erke. "ako je volio djecu! igrao se s njene tri djevojice B?eeralismo kod Ejubo#ke! sada! @ersove. 6jeca su nas poslu+ivala a stolom. "ako su te djevojiceljupke! veseleH atim smo se #etali i igrali preskakanja.C Mest godina kasnije! jedna od ti,ljupki, djevojica! desetogodi#nja )onja! postat $e njegova supruga.<

5 prijelomnim trenucima +ivota Tolstoj je istinu poku#ao na$i u evan&elju. =eadovoljan primjesama crkvenog uenja u njemu! podueo je i#$enje i sa+imanje "ristovog nauka. Tako

je nastalo Tolstojevo %van&elje.


5/18

otraga a ivornim Isusovim naukom bila je Tolstoju priprema a do,va$anje vlastitogsmisla +ivota. 5 pedesetoj godini +ivota! na rubu samoubojstava! postavio je sebi pitanje kojele+i u du#i svakog ovjeka i be kojega je +ivot nemogu$ 9Mto $e biti od toga #to ja radimdanas! #to $u raditi sutra J #to $e biti reultat itavog mojeg +ivotaA< itanje mo+e glasiti iovako 9ostoli li u mom +ivotu takav smisao koji ne nestaje s neibje+nom smr$uA< ) tim

pitanjima Tolstoj se muio ni godina. Tek je u Ispovijedi do#ao na prag odgovora. %mpirijskenanosti! na ijem se kraju nalai matematika! i teorijske (misaone nanosti! ukljuuju$imetafiiku! nisu nudile adovoljavaju$i odgovor. Gim bi se u Tolstojevoj du#i pojavilo pitanje(smisla +ivota! sve teorije bi se ru#ile kao kule od karata. rirodne nanosti davale su toneodgovore! ali nisu doticale problem. Oiloofija! psi,ologija! biologija i sociologija svaka su nasvoj nain davale odgovor na pitanje +ivota. ojedini mislioci inosili su misli na nejasannain! puni uvjerenja da konano rje#avaju probleme. rirodne nanosti govorile su da jeovjek sluajni spoj estica koje uajamno djeluju. 7ne se dr+e neko vrijeme! ali $e se jednom

prekinuti. Govjek je sluajno slijepljeno klupko. :islioci kao )c,open,auer! @uda! )olomonsamo su dodatno na njega prenosili svoje raoarenje +ivotom.

"ad rje#enje agonetke nije prona#ao u nanostima! okrenuo se +ivotu. 5vidio je da ljudi pronalae uglavnom etiri ilaa i u+asnog polo+aja u kojem se nalae. Ila nenanjasvojstven je mladim ili glupim ljudima. 6rugi ila je epikurejstvo. 7no ui koristi blagakoja ti le+e na raspolaganju dok mo+e#H Tog akljuka dr+i se ve$ina. :oralna ogranienostdaje im sposobnost aboravljanja. >bog ogranienosti ma#te ne vide neibje+ni dolaak

bolesti! starosti i smrti! koji $e uni#titi trenutana adovoljstva. Tre$i ila je ila sile ienergije. Govjek uni#tava +ivot jer je s,vatio da je on lo i besmislica. Getvrti je ila slabosti.Iako s,va$aju besmislenost +ivota! ljudi produ+uju +ivot! jer nemaju snage avr#iti sobmanom i ubiti se. Tolstoj je pripadao adnjoj grupi! ali se i nekog raloga jo# nije ubio.

"asnije je s,vatio da se nije ubio jer je u isto vrijeme s raumom u njemu radila i svijest o+ivotu. Ta ga je sila napokon ivela i oajnog stanja. 5 stvari samo uak krug njemu slini,ljudi nije s,va$ao pitanje +ivota. >atim je pogledao obine ljude i naroda i s,vatio je da suoni sretni i da! unato svojoj neukosti! raumiju smisao +ivota. 7ito narod nije bio tako glup.Tolstoj je s,vatio da smisao +ivota ne treba tra+iti kod ljudi slini, njemu koji se +ele ubiti!nego kod milijardi ljudi koji su od poetka +ivota na planeti +ivjeli i danas +ive i raduju se+ivotu. 6apae. 7ni svojim radom nose teret svojeg +ivota i +ivota plemi$a. 7gromne maseljudi koje ine ovjeanstvo smisao preponaju u podruju ne-raumskog nanja kojeg inivjera. To je ono nanje koje je on u svojoj mladosti odbacio kao neraumno @og! stvaranje u#est dana! &avoli i an&eli! ukratko sve #to nije mogao pri,vatiti sve dok nije si#ao s uma. =o!tim uvidom njegov adatak nije postao nimalo lak#i. "ako pri,vatiti a,tjeve vjere! naime! da

se bog s,va$anja smisla +ivota valja odre$i raumaA 5pravo taj isti raum a,tijeva smisaoH


6/18

Iako nigdje nisam na#ao potvrdu da je Tolstoj itao "ierkegaarda! ija su djela nastalaetrdeset godina prije Tolstojeve Ispovijedi! on irie iste misli koje je mislio danski filoof.>a,tjev beskonanog odreknu$a od raumni, rje#enja ine jednu od temeljni, okosnica"ierkegaardovog djela. (7d filoofa koji su mu pomogli s,vatiti dubine bo+anstva Tolstojspominje tek "anta.

5 nastavku svoji, traganja Tolstoj je na rane naine oblikovao temeljno pitanje radi ega bion trebao +ivjetiA Ili reeno na drugi nain #to $e stvarno i neuni#tivo ispasti i njegovogstvarnog i uni#tivog +ivotaA 5 jednom trenutku s,vatio je da odgovor nije mogu$e na$i! jer jenjegovo pitanje tra+ilo obja#njenje konanog beskonanimH "ad se pitao kakav je vjeni

smisao njegovog konanog postojanja! on je uvijek ijednaavao konano i beskonano. Tek vjera obja#njava odnos konanog i beskonanog. 7dgovor na pitanje kako treba +ivjeti sada jeglasio u skladu s @o+jim akonom. ostoji li smisao kojeg smrt ne uni#tavaA 6a li je tosjedinjenje s @ogomA )ve do sada on je pripadao manjini koja nije raumjela da ogromnojve$ini ljudi upravo vjera daje sposobnost da +iveH 7n i dalje nije nao kako se pomiriti sneraumno#$u vjere! ali je morao pri,vatiti injenicu da ona ljudima daje sposobnost+ivljenja. Nednako kao mladi Dittgenstein u apsurdnoj situaciji na austrijsko-ruskoj fronti1*1.

)pomenimo kao povenicu temu apsurda vjere! koju danski filoof )Pren "ierkegaardanaliira na sluaju biblijskog oca bra,ama. Tolstoj ka+e osnovna obilje+ja vjere su svugdje

i uvijek ista. "ierkegaard ka+e svaki nara#taj suoava se s istim problemom apsurda vjere isvaki ga mora a sebe rarije#iti. Tu nema povijesnog napretka (unato Qegelu i marksimu.


7/18

Tolstojev odgovor na ono kljuno pitanje sada je glasio vjera konanom postojanju ovjekadaje beskonani smisao. na "onstantinovna Eomunova doktor je filolo#ki, nanosti i autor nia nanstveni radova o Tolstojevom +ivotu i stvarala#tvu. 5 eseju 6u,ovna potraga E. =.Tolstoja ona ka+e da je Tolstoj svoj du,ovni ravoj podijelio u tri fae! a svaka je imala svojevrijednosti osobne! dru#tvene i bo+anske. red kraj +ivota o epo,ama svojega +ivota u svoj

dnevnik je apisao 9Govjek prolai kro tri fae! a ja trenutno +ivim u tre$oj. rva faaovjek +ivi samo a svoje strastiL ,rana! pi$e! veselje! lov! +ene! sujeta! ponos! i +ivot je pun.Tako je bilo i sa mnom do trideset godine;do prvi, sijedi, vlasi;atim se pojavio interes adobro ljudi! svi, ljudi! ovjeanstva;taj interes je uti,nuo u prvo vrijeme obiteljskog +ivota!no atim se opet pojavio s novom! stra#nom silom;)va moja religiona svijest se usmjerilana postianje op$eg dobra. )ada osje$am slabljenje tog nastojanja ono ne ispunjava moj+ivot;njegova osnova je slu+enje @ogu.< (Ispovijed odjela sasvim odgovara"ierkegaardovim stadijima u ovjekovom +ivotu estetikom! etikom i religionom.

Ruski grof je s,vatio da vjera nije samo pranovjerje i ivje#$a o udima! nije samo odnosovjeka i @oga! nije samo beuvjetno slaganje s onim #to je o svetim sakramentima i ritualimanetko ovjeku rekao. ?jera je prije svega nanje smisla ljudskog +ivota. ?jera je +ivotna sila."ad ovjek ne bi vjerovao da radi neega treba +ivjeti! on ne bi +ivio. ko s,va$a iluijukonanog! ovjek mora vjerovati u beskonano. 9@e vjere nije mogu$e +ivjeti. (isto! str. 0)ad je Tolstoj mogao odgovoriti 9Mto sam jaA J dio beskonanog. a ve$ u te dvije rijei le+iitav problem.< (isto! str. 1 =ije mogu$e da su si ljudi taj problem postavili tek juer.ostavljali su ga oduvijek. )amo je nekolicina ljudi slini, njemu ta pitanja podvrgavala

kritici rauma i stoga nije s njima mogla ia$i na kraj. ),va$anje beskonanog @oga i bo+anske prirode du#e ivedene su i povijesne daljine +ivota ovjeanstva! a Tolstoj i njegovi


8/18

bekrije odbacili su rad itavog ovjeanstva i ,tjeli sve s,vatiti sami. =ji,ova o,olost i, jeuni#tila.

Tolstoj je konano s,vatio 9Sivot svijeta se odvija prema neijoj volji J netko tim +ivotomitavog svijeta i na#im +ivotima vr#i nekakvo svoje djelo. 6a bi postojala nada u s,va$anje

smisla te volje! potrebno je prije svega ispunjavati ju J raditi to #to od nas tra+i.< (isto! str. 8

)ve do tog trenutka Tolstoj nije vidio da ovjek mora +ivjeti u skladu s onim #to misli ivjeruje. Tolstoj ka+e 9ogrije#io sam ne toliko radi toga #to sam neispravno rasu&ivao! kolikoato #to sam +ivio lo#e. ),vatio sam da je od mene istinu sakrila ne samo abluda moji, misli!ve$ i sam moj nain +ivota.< (str. 3

=a tragu ti, misli je Tolstojev 7lenjin u romanu "oaci akljuio da je smisao +ivota u +ivotua druge. To Tolstojevo rje#enje odgovaralo je drugom +ivotnom stadiju. Nednoga dana on je usamo$i #ume u podno+ju "avkaa do+ivio 9obasjanjeI )% 5 )6M=N7)TI

5 nastavku $u objasniti u emu se sastoji smisao +ivota koji je Tolstoj preponao u Isusovojmolitvi 7ena#. 5 %van&elju Tolstoj ka+e da je obmana vremena u pro#losti i budu$nosti! a

pravi +ivot je ivan vremena i nalai se u sada#njosti! u ovom trenutku (Tolstoj! Nevan&elje!:etafiika! @eograd! 200! str. 11 To je smisao kljunog retka 7ena#a 9;kru, svagda#njidaj nam danas.< Tu formulu on $e upotrijebiti u finalu pripovijetke )mrt Ivana Iljia (188-8.! u kojoj je glavni junak na samrti prestao analiirati svoj pro,ujali +ivot i konano na#aosmirenje 7n je tra+io svoj raniji priviknuti stra, od smrti i nije ga nalaio. 4dje je onaA"akva smrtA =ikakvog stra,a nije bilo ato #to ni smrti nije bilo. 5mjesto smrti bila jesvjetlost. B%to ti ga naHC J 7djedanput progovori on glasno. B"akva radostHC >a njega se sve tobilo u jednom trenutku! i naenje toga trenutka se nije imijenilo. >a prisutne pak njegovaagonija produljila se jo# dva sata. ()mrt Ivana Iljia! )vjetlost! )arajevo! 1*! str. 81

Ipak! kako da raumijemo tu poukuA Mto nai +ivot sada i ovdjeA 7 toj temi je raspravljao)Pren "ierkegaard na poetku onavljanja. 7n ka+e da svatko na kako je 6iogen i )inope pobijao %lejce i nji,ovu tvrdnju da u fiikom svijetu nema kretanja 7n je stvarno istupio! jer nije rekao ni rije! ve$ se samo nekoliko puta gore-dolje pro#etao! ime je mislio da i, je udovoljnoj mjeri pobio. ("ierkegaard! onavljanje! 4rafos! @eograd! 1*3/.! str. /"ierkegaard je filoof egistencije. "akvog smisla ima kad mislilac KIK stolje$a u svojojknjii podsje$a na tvrdnje grki, filoofa i ? stolje$a prije "ristaA


9/18

>enonov doka o tome da strijela koja leti apravo miruje asniva se na beskonanoj podijeljenosti prostora i vremena. =aredno obilje+je koja je >enon uoio je da su prostor ivrijeme kao karakteristike fiikog svijeta relativni. )vako BsadaC uvijek se nalai u nekomodnosu s nekim BovdjeC. :i uvijek uspore&ujemo dvije toke prostora ili vremena. 6a bismotono utvrdili koja toka se kre$e a koja miruje! trebali bismo uvesti tre$u toku. "oliko putanam se uinilo da se kre$emo! dok kola tramvaja u kojem sjedimo apravo miruju! a kre$e setramvaj koji paralelnim tranicama ide u suprotnom pravcuH 5 studiji o >enonu u svojojovijesti filoofije Qegel ka+e da je >enon tono uoio relativnost prostora i vremena koodem dvije stope naprijed i dvije stope naad! J nalaim se na istome mjestuL be obira na to#to sam i#ao etiri stope! ja se ipak nisam pomakao s mjesta. "retanje je dakle ni#tavno. Ner tu

kretanjem naprijed i kretanjem naad nastaje suprotnost koja se ukida. (Qegel! ovijestfiloofije! @I4>! @eograd! 1*8'! str. 2'*


10/18

?rijeme i prostor u navedenom primjeru mo+emo amisliti kao dva paralelna pravca. 7ba pravca mo+emo podijeliti u beskonano mnogo toaka. Tako je vrijeme ni BsadaC! a prostor ni BovdjeC. Nedan BovdjeC gornjeg pravca uvijek je u paru s jednim BsadaC donjeg pravca. kogledamo na taj nain! jasno je da strelica koja leti apravo miruje svaki BsadaC njeinog letamiruje u odnosu na svaki BovdjeC koji joj je par. romatra sa strane dakako uvi&a da strelica

leti! jer je on smje#ten u tre$oj toki. 5pravo stoga mi mo+emo opovrgnuti ovaj doka tako#to $emo re$i da je put strijele od luka do mete ipak kontinuiran. To je tono! ali time nismoumanjili drugu istinu! naime da je mogu$e taj put (ili vrijeme podijeliti u beskonano mnogodjeli$a. ?rijeme u fiikom prostoru je proturjeno ono je istovremeno kontinuirano i

punktualno.

Ejudski +ivot mo+e se s,vatiti kao let strijele od ro&enja do smrti. Sivot je kontinuitet! ali jetako&er sastavljen od itavog nia trenutaka. 7n nastaje i nestaje u jednom trenutku. o>enonu! to je proturjenost. =e mo+e se pomiriti isprekidanost i cjelovitost ljudskog +ivota.)vaki ovjekov trenutak je jedno BsadaC. ko +ivimo uvijek u nekom BsadaC! onda vrijeme anas ne tee. >ato je Dittgenstein mogao uviknuti ko se pod vjeno#$u ne misli

beskonano trajanje vremena! nego nevremenitost! tad vjeno +ivi onaj koji +ivi usada#njosti. (Tractatus logico-p,ilosop,icus! ?. :asle#a! )arajevo! 1*83.! str. 18/

?ratimo se "ierkegaardu. 7n opisuje kretanja koja ovjek mora ivr#iti u svojoj svijesti. Tu sene radi o letu strijele kro fiiki prostor! nego o du,ovnim kretanjima koja se odvijajuime&u estetikog! etikog i religionog stadija +ivota. Nedno osobito kretanje je kretanjevjere. =jime napu#tamo etiki +ivot (dru#tvene i op$eljudske vrijednosti! kako bi rekaoTolstoj i kao pojedinci se posve$ujemo odnosu s @ogom. Govjek se u odre&enom asu moraodre$i materijalni, dobara i dravog rauma i posvetiti se vjenim pitanjima. To mo+e bitisamostansko kretanje ili kretanje jednog filoofa anesenjaka. =akon tog kretanja! valja sevratiti u konanost. To je kretanje suprotno od samostanskog kretanja. 5 lanku Religionost"ierkegaard ka+e ?alja imati iste ljudske ,rabrosti da se sve privremeno napusti! da bi sevjenost dobila. (u "ierkegaard! @revijar! 4rafos! @eograd! 1*3*! str. '8 5 svojoj knjii

onavljanje "ierkegaard ralikuje tri vrste kretanja sje$anje! nadu i ponavljanje. 7no ega sesje$amo bilo je i povratno se ponavlja. )je$anje je odbaeni komad odje$e koji smo prerasli.


11/18

=ada je dra+esna djevojka! novi komad odje$e koji je krut i neudoban. 5 mladosti se nadamo!u starosti se sje$amo! a a ponavljanje nam je potrebna ,rabrost +ivota. Sivot je ponavljanje iu tome je njegova ljepota. Tko +eli ponavljanje! to jest +ivot u konanosti i u sada#njemtrenutku! ovjek je. onavljanje ima bla+enu sigurnost sada#njeg trenutka. onavljanje jesinonim a sada i sada i sada! koje se uvijek ponavlja. Toliko o vei %lejaca! "ierkegaarda i

pojma kretanja. I njega smo ivukli pouak o vrijednosti onog BovdjeC i BsadaC.

5 na#oj osjetilnoj predstavi +ivot ima svoj tijek! on je vremenit i konaan. :i namo da $e jednoga dana nastupiti smrt! ime $e strijela do$i do svoga cilja. Tolstojev junak Ivan Ilji je utrenutku smrti prona#ao smirenje i sre$u osjetiv#i bla+enstvo sada#njeg trenutka. To sedogodilo istoga trena kad je prestao muiti se pitanjem da li je +ivio ispravno. Tog asa on sei pro#losti vratio u sada#njost. =a taj nain je na svojevrstan nain poveao konanost i

beskonanost. To je smisao genijalne Dittgensteinove primjedbe da vjeno +ivi onaj tko +ivi usada#njosti. Tolstojeva tema obmane +ivota! koja le+i u vremenu! nada,nula je Dittgensteina ia stav Rje#enje agonetke +ivota u prostoru i vremenu le+i ivan prostora i vremena.(Tractatus;! stav broj .'12 Tako i mi ipak mo+emo ispuniti na# +ivot ako +ivimo sada i

nogama vrsto oslonjeni na tlo. oput >enonove strelice! koja uistinu miruje ako promatramoodnos svakog BsadaC sa svakim BovdjeC! na# +ivot leti od ro&enja do smrti! ali tako&er miruje

jer je uvijek u nekom BovdjeC i BsadaC. 5 +ivotu se mo+emo sje$ati! tada +ivimo u pro#losti ilistvarno ne +ivimo. :o+emo se nadati i ,raniti se oekivanjima! ali ni tada ne +ivimo. ko

poput =ietsc,eovog >aratustre svom +ivotu u svakom trenutku ka+emo tisu$u puta B6aHC!tada uistinu +ivimo.

5 osjetilnoj predod+bi to je tako. li ovjek ima du, kojim se udi+e inad osjetilne predod+be. Tolstoj ka+e da neki ljudi u mladosti uprte teret i nose ga do kraja +ivota. 7ni nelete kao strijela uvijek u odnosu na svoje ovdje i sada! ve$ gmi+u po emlji pod teretom onog

juer. 6rugi pak ispunjenje svog +ivota uvijek odla+u a sutra. oruka ove filoofije glasi +iviovdje i sada puninom +ivota! oituj svoje mogu$nosti! ne odga&aj +ivot a sutra. =etko nijero&en a najvi#e domete! kakvi su svojstveni velikim osobama! poput oca bra,ama."ierkegaard ka+e netko ne mo+e preskoiti letvicu vite#tva vjere. li +ivot njemu postavljaitav ni drugi, adataka. ko i, rije#i ovdje i sada! u ovom +ivotu! s ljubavlju! mo+e re$i davaljano pro+ivio i da nije proigrao +ivot.

"ako u stvarnosti treba s,vatiti nain +ivota koji se vrsto dr+i a ovdje i sadaA 5 )tra,u idr,tanju "ierkegaard opisuje kako u punini sada#njeg trenutka +ivi vite vjere. 7n je u

prednosti pred redovnikom i filoofom anesenjakom jer nade te,niku beskonanogodreknu$a od svjetovni, vrijednosti. 7n se tako&er uvijek vra$a na emlju. ?ite vjere vrsto


12/18

kroi emljom i potpuno pripada svijetu. )vemu se raduje! u svemu sudjeluje. Gak i kad se bavi banalnostima! ini to temeljito i uporno. =jegova du#a vrsto prianja u svakida#nje poslove. (7n kao Tolstoj kosi s koscima i pri tom ne aostaje! intelektualno radi deset sati beodmora! agleda djevojke! raduje se i +aluje ?ite vjere radi svoj posao. =edjeljom ide ucrkvu. opodne #e$e #umom i raduje se svemu #to vidi ljudskom mete+u! omnibusima!

morskom tjesnacu. redveer se vra$a ku$i i rami#lja o tome s kakvim $e ga jelom +enadoekati. ko je pripremila ukusno jelo! on tako du#no jede da bi taj prior pobudio avist ikod otmjeniji, ljudi! kao i odu#evljenje malog ovjeka. ko mu +ena nije spremila jelo! on jeopet jednakoga raspolo+enja. >na anemariti sitne brige. =i a #to ne mari previ#e. =eubu&uje se #to u d+epu ima samo etiri dinara. 7n le+i na otvorenom prooru i promatra trgna kojem stanuje kako se #takor avlai u slivnik i kako se djeca igraju. )ve ga aokupljaunutarnjom mirno$om postojanja kao da je i sam dijete. @ebri+an je poput kakvog skitnice!

pa ipak kupuje svaki trenutak svog +ivota po najskupljoj cijeni. >ato #to se nade odre$imaterijalni, dobara i svega najdra+eg #to ovjek u konanosti ima na raspolaganju. To mu nijelako! ali on na da posjedovanje ti, stvari nije presudno. 7n se ne boji niega. ?jeruje da $e@og uvijek prona$i rje#enje. I tko mu #to mo+eA "onanost je puna briga. li njegova

konanost! u koju se ovaj junak vjere vratio nakon #to se jednom odrekao svega ime jeispunjena! to je jedna nova konanost. @og mu je vratio konanost na dar! kao nagradu bognjegove vjere! iako vite vjere ni#ta ne ini bog obe$ane nagrade. =jegova konanost bila jegotovo igubljena! nemogu$a! a sad je tu. >ato joj se neobino raduje.

Eako je +ivjeti u likovima pro#losti! rekao bi "ierkegaard. >a to ne treba ma#te. =ije problemsanjariti o budu$nosti! jer ona nam ne pru+a otpor. 6apae! umije$e je +ivjeti ovdje i sada!

prona$i stvarna rje#enja a +ivot. 7pis svakodnevnog +ivota vitea vjere govori nam jo# ne#to.To 9sada< ovjek je adobio nakon jednog kretanja. 7n se bio odrekao svega racionalnog isvoju je du#u udigao do neba. >atim se vratio u konanost. "ierkegaard ka+e ali to je jednanova konanost. =astala je nakon kretanja beskonanog odreknu$a i povratka na emlju. To jetakore$i sposobnost pojedinca da se nade odre$i svega i vratiti se naad.

5 poadini dosada#nji, ramatranja je s,va$anje vremena kao nia BsadaC! koje uapadnjakoj povijesti va+i od ristotela (tonije od >enona. Qeidegger u svojoj filoofijiuvodi potpuno novu strukturu vremena. 7n ka+e da je vrijeme kao ni sada jedno linearnovrijeme. 7no je pojednostavljeno i osiroma#eno. Radi se o tome da vrijeme treba misliti uetiri dimenije kao sada#njost! pro#lost! budu$nost i jo# kao nji,ov me&usobni odnos.

Ramotrimo jo# jednom ristotelov pojam vremena. ?rijeme mo+emo s,vatiti kao ni sadasamo ako apstra,iramo od posebnosti svakog sada! odnosno ako i, fiikalno-matematiki

pojednostavimo. To se doga&a u nanstveno-te,nikog predod+bi vremena u kojoj ovjek vrijeme uspore&uje s ,odom me,anikog kronometra. 5 tom pogledu je ristotel sa svojomdefinicijom linearnog vremena nagovijestio moderni pogled na vrijeme.

Ima specijalni, trenutaka. 5 jednoj vremenskoj toki (trenutku vidimo iuetnu snagu! ukojoj ovjek dolai do istine. Tu istina (uenje nije sokratovski s,va$eno sje$anje na svijetideja. (5sp. "ieerkegaard! Oiloofsko trunje! 6emetra! >agreb! 1**8. =a njegova ple$a pada@o+ja milost i on se preobra+ava u @o+jeg ovjeka. To je trenutak punine vremena. Taj jetrenutak va+niji od svi, drugi,! kad se ljudski +ivot preokre$e i u tom preokretu dobivasmisao. 5 jednom trenutku vjenost se ulijeva u vremenitost. 5 lanku Religionost"ierkegaard ka+e ?alja imati iste ljudske ,rabrosti da se sve privremeno napusti! da bi se

vjenost dobila. (isto! str. '8 li! ovjek nije u stanju sadr+aj vjere preliti u oblik pojma.


13/18

?jera ostaje apsurdna i nes,vatljiva. "retanjem vjere dobivamo ne#to u praktinom +ivot.6obivamo smisao i sre$u. li to ne mo+emo objasniti.

=e mo+emo objasniti! ali nam se to na neki nain pokauje. >ato je "ierkegaard na poetkuonavljanja o argumentaciji 6iogena rekao da on nije rekao ni rije! nego je stvarno istupio.

"retanja ipak ima. 7no se biva u du,u i neobja#njivo je. 7no je apsurdno. >ato jeDittgenstein svoj Tractatus avr#io stavom da se mistina regija ne mo+e ire$i! nego se pokauje. "ad je rije o smislu +ivota! Dittgenstein je uio od obojice! a Tolstoj od"ierkegaarda.

od pritiskom >enonovi, dokaa prinajemo da je ivanjski svijet pun proturjeja. 5navedenoj studiji Qegel ka+e da ba# mi#ljenje stvara te#ko$u! jer ono radvaja momente

prostora i vremena u nji,ovoj raliitosti! iako su oni u stvarnosti poveani. Radi se oraumskom s,va$anju koje ne na pomiriti suprotnosti. Te#ko$a se sastoji u tome da se ono

prevlada. To je mogu$e ako rami#ljamo dijalektiki! spekulativno. )amostalni naaj pojedini, segmenata na vremenskoj crti primijenili smo na kretanje +ivota. Tu smo otkrili

naaj pojedinog trenutka. )ada#nji trenutak je apravo jedini stvaran (pripada mu bitak iistina. @lijede slike pro#losti i maglovita nadanja budu$nosti iluije su be realne osnove.ko se +ivot gleda na taj nain! kretanja nema. Govjek +ivi vjeno kad +ivi u sada#njosti.


14/18

7vaj stav mogao je ivesti Dittgenstein u Eogiko-filoofskom traktatu! jer je vjenostdefinirao kao nevremenitost! umjesto kao beskonano trajanje vremena. I te odredbe logino

proilai slijede$i Dittgensteinov stav )mrt nije doga&aj u +ivotu. )mrt se ne do+ivljava.)mrt postoji u onom idu$em BsadaC! u kojem se svijest pokojnika ve$ ugasila. 7n ju dakle nedo+ivljava! iako je mrtvo truplo a rodbinu vrlo realna injenica. >bog toga o vlastitoj smrtimo+emo rami#ljati samo kao toki (trenutku u neodre&enoj budu$nosti! prave$i paralelu sasmr$u drugi, ljudi. Tu se javlja jedan psi,olo#ki problem! koji Tolstoj pokauje u pripovijetki)mrt Ivana Iljia. Ivan Ilji je te#ko obolio i suoio se s mogu$no#$u vlastite smrti. Tolstoj

pi#e 5 dubini du#e Ivan Ilji je nao da umire! ali on ne samo da se nije privikao na to nego jednostavno nije s,va$ao! nikako nije mogao s,vatiti. 7naj primjer silogima #to ga je on uiou logici "ievetera B4aj je ovjek! ljudi su smrtni! prema tome 4aj je smrtanC! inio se njemucijelog njegova +ivota pravilnim samo u odnosu na 4aja! a nikako ne u odnosu na njegasamoga. 7no je bio ovjek-4aj! uop$e ovjek! i to je bilo potpuno pravinoL ali on nije bio4aj i nije bio uop$e ovjek! nego je uvijek bio sasvim! sasvim osobito bi$e me&u svim drugim

bi$ima;I 4aj je uistinu smrtan! i a njega je pravilno da umre! ali a mene! ?anju! IvanaIljia! sa svim mojim osje$ajima! mislima J ja sam ne#to sasvim drugo. ()mrt Ivana Iljia!isto! str. /0-/1


15/18

5 nastavku $u obraditi jo# jednu povenicu "ierkegaarda s Tolstojem! s kojom $u avr#itiovaj rad. "ierkegaard ka+e da se pripovijest o bra,amu ita povr#no. Gitatelji propu#tajuu+ivjeti se bra,amovu poiciju. "ierkegaard ka+e 7no #to se i pripovijesti o bra,amuispu#ta jest strepnja. :o+emo li amisliti bra,amove muke tijekom trodnevnog putovanjado brda :orijaA =ikome ni rijei nije rekao o tome da mu se @og obratio i tra+io od njega da+rtvuje sina. =i#ta nije rekao +eni )ari! slugama i sinu Iaku. )am je pro+ivljavao svoju muku.

li je u svojoj predanosti ipak osje$ao @o+ju prisutnost. Gak i ateista mo+e osjetiti a,valnost!iako ne na prema kome. vjernik na. 7sje$a neki oslonac u svojoj egistenciji. Tajoslonac dopire i transcendencije.

Tolstoj u svojoj Ispovjedi detaljno opisuje kako je u relim godinama ponovno prona#aovjeru. =ije ju prona#ao raumom! nego intuicijom. 5snuo je neobian san! koji mu je objasniosve #to je pre+ivio u mukotrpnoj potrai a smislom +ivota.


16/18

Tolstoj ka+e %vo tog sna ?idim da le+im u krevetu. =ije mi niti dobro! niti lo#e! le+im nale&ima. =o poinjem rami#ljati o tome da li je dobro le+atiL ne#to mi je! ini mi se! neudobnonogama da li je kratko ili neravno! no nekako je neudobnoL miem nogama i istovremeno se

poinjem pitati kako i na emu le+im! #to mi do tog trenutka nije palo na pamet. I gledaju$isvoj krevet vidim da le+im na pletenom remenju od konopaca! privr#$enom a stranicekreveta. :oja stopala le+e na jednom takvom remenu! potkoljenice na drugom! pa je nogamaneudobno. Na nekako nam da je to remenje mogu$e pomicati. I nogama odgurujem posljednjiremen pod nogama. Gini mi se da $e mi tako biti udobnije. =o odgurnuo sam ga predaleko tega poku#avam do,vatiti nogom! no s tim pokretom ispod moji, potkoljenica iskliava i drugi

remen te su mi se noge objesile. omiem se itavim tijelom kako bi, to sredio! potpunouvjeren da $u se uskoro udobno namjestitiL no s tim pomicanjem iskliava i pomie se poda


17/18

mnom i drugo remenje! i ja vidim da se stvar sasvim kvari itav donji dio mojega tijela sespu#ta i visi! noge ne dose+u do emlje. 6r+im se samo gornjim dijelom le&a i postaje mi nesamo neudobno! ve$ i i nekog raloga stra#no. Tek sad se pitam ono #to mi prije nije palo na

pamet. itam se gdje i na emu le+imA oinjem se ogledavati i prije svega pogledava dolje!tamo gdje se objesilo moje tijelo i gdje bi,! kako sam osje$ao! trebao skoro pasti. 4ledam

dolje i ne vjerujem svojim oima. =e samo #to sam bio visoko! na visini slinoj najvi#oj kuliili planini! nego sam bio na visini kakvu nikad nisam mogao amisliti. Gak ne mogu nitiraanati vidim li i#ta tame dolje! u toj benadnoj propasti nad kojom visim i koja me vue.)rce mi se stisnulo i ja osje$am u+as. 4ledati tamo je u+asno. ko nastavim gledati tamo!osje$am da $u svakog trenutka sklinuti s posljednjeg remenja i poginuti. 7dvra$am pogled!no ne gledati je jo# gore jer ami#ljam o tome #to $e biti kad spadnem s posljednjeg remenja. Iosje$am da od u+asa gubim posljednje upori#te te polako po le&ima kli+em sve ni+e i ni+e. No#samo trenutak i sasvim $u spasti. I tada pomi#ljam ovo ne mo+e biti stvarno. 7vo je san.robudi se. Trudim se probuditi ali ne mogu. Mto initi! #to initiA J pitam se i gledam uvis.?isinama tako&er nema kraja. 4ledam te visine neba i trudim se aboraviti o bedanu ispod! iaista! aboravljam. @eskonanost ispod mene me odbija i u+asavaL beskonanost inad mene

me privlai i osna+uje. I dalje visim nad propa#$u na posljednjem remenju koje jo# nijeisklinulo ispod meneL svjestan sam da visim! no gledam samo uvis i moj stra, prolai. "akove$ biva u snu! nekakav glas govori Bogledaj to! to je onoHC i ja gledam sve dalje i dalje u

beskonanost inad i osje$am kako se smirujem! sje$am se svega #to je bilo i prisje$am sekako se sve to dogodilo;I vi#e nego #to vidim! osje$am itavim tijelom tu upori#nu toku nakojoj se dr+im. I vidim da ne visim i ne padam! ve$ se dr+im vrsto. itam se kako se dr+im!opipavam! ogledavam se i s,va$am da je poda mnom! pod sredinom moga tijela jedan remen ida gledaju$i prema gore le+im na njemu u najstabilnijoj ravnote+i! i s,va$am da je taj remendr+ao moje tijelo i ranije;5 snu se ak i udim kako to nisam s,vatio ranije.


18/18

Tolstoj, Vitgenstajn i Kjerkegard

Documents