Poljubac - Danielle Steel

1

Danielle Steel

POLJUBAC

2

Hrabrost nije nedostatak

straha ili oaja,

nego snaga da se to pobijedi.

Mojoj divnoj djeci,

koja su moje srce, dua

i hrabrost,

za Beatrbc, Trevora, Todda, Nicka,

Sama, Victoriju, Vanessu, Maxxa

i aru,

S ljubavlju, mama D.S..

Jedan trenutak,

uklesan u vremenu,

sjajan kao zvijezda

na ponodnom nebu,

eon, asak,

milijun godina saetih u jednu,

kad sve stane

i ivot eksplodira

u beskrajne snove,

i sve se mijenja

zauvijek,

u jednom treptaju oka

3

Poglavlje prvo

Isabelle Forrester gledala je u vrt, stojedi kraj prozora svoje spavade sobe u kudi u rue de

Grenelle, u parikom sedmom arondis-manu. U toj su kudi ona i Gordon ivjeli ved dvadeset

godina, tu su se rodila oba njena djeteta. Sagraena je u osamnaestom stoljedu i s uline

strane imala je visoka, upadljiva bronana vrata koja su vodila u unutranje dvorite. Sama

kuda podignuta je oko dvorita, u obliku slova U. Bila je udobna, stara i lijepa, visokih

stropova i pre-divne drvenarije, s ljupkim frizovima i parketima boje brendija. Oko Isabelle se

sve sjajilo i bilo je besprijekorno odravano. Vodila je kudanstvo s umijedem i preciznodu,

vrstom, ali blagom rukom. Vrt je bio savreno oblikovan, a za bijele rue koje je posadila

prije mnogo godina, ljudi su esto govorili da su najljepe u Parizu. Kuda je bila puna

antikviteta koje su ona i Gordon skupljali godinama, u gradu i na putovanjima. A neto od

toga pripadalo je i njenim roditeljima.

U kudi je sve blistalo, drvo je bilo temeljito ulateno, srebrnina sjajna, kristalni svijednjaci

na zidovima bljetali su na jarkom lipanjskom suncu koje se kroz zavjese probijalo u sobu.

Isabelle s tihim uzdahom skrene pogled sa svog ruinjaka. Bila je nesretna to tog

popodneva naputa Pariz. Rijetko je uopde bilo kamo ila, nije ba esto imala prilike za to. A

sada kad je mogla otputovati, osjedala se krivom, zbog Teddvja.

Sophie, Isabellina kderka, dan ranije je otila u Portugal s prijateljima. Imala je osamnaest

godina i na jesen de krenuti na fakultet. Isabelle je za kudu vezivao Theodore, njen sin, a tako

je bilo ved etrnaest godina. Roen tri mjeseca prerano, pri porodu je doivio teka

otedenja i kao posljedica toga, pluda mu se nisu potpuno razvila, zbog ega mu je srce bilo

slabo. Uio je kod kude, nikada nije iao u kolu. S etrnaest godina, vedi dio vremena

provodio je prikovan za krevet, a kad je bio preslab da bi se odrao na nogama vlastitom

snagom, po kudi se kretao u invalidskim kolicima. Kad je vani bilo toplo, Isabelle ga je vodila

u vrt i tamo bi, ovisno o tome kako se osjedao, malo proetao, ili samo sjedio. Njegov duh je

bio nepokolebljiv, a kad god bi njegova majka ula u sobu, oi bi mu zasjale istog trena.

Uvijek bi imao neku aljivu primjedbu, ili bi joj neto ispriao. Njihova veza se nije mogla

opisati rijeima; bila je jaa od vremena, godina i strahova s kojima su se zajedno suoavali.

Njoj se ponekad inilo kao da su dvoje ljudi s jednom duom. Ulijevala mu je ivotnu snagu,

satima razgovarala s njim, drala ga u naruju kad je bio previe slab i bez daha da bi govorio

i nasmijavala ga u svakom trenutku. On je ivot vidio istim oima. Isabelle je oduvijek

podsjedao na krhku ptiicu slomljenih krila.

Ona i Gordon razgovarali su s njegovim lijenicima o transplantaciji pluda, koja bi se

mogla obaviti u Sjedinjenim Dravama, ali, po njihovom miljenju, Theodore je bio toliko slab

da ne bi preivio operaciju, moda ak ni putovanje. Takav rizik, ni u jednom ni u drugom

sluaju, nije dolazio u obzir. Theodoreov svijet sveden na granice fine kude u rue de Grenelle

inile su majka i sestra. Otac se nikada nije dobro snaao u njegovoj bolesti i Teddy je itavog

ivota imao bolniarke, ali za njega se ipak najvie brinula majka. Odavno je napustila svoje

prijatelje, osobne elje i bilo kakav oblik vlastitog ivota. Posljednjih godina, u svijet je izlazila

samo uveer, s Gordo-nom, a i to rijetko. Jedina misija u njenom ivotu bila je da Teddy bude

4

iv i sretan. Kroz godine, njegova sestra Sophie je zbog toga ostala uskradena za vrijeme i

panju, ali to je, izgleda, shvadala, a Isabelle je uvijek iskazivala veliku ljubav prema njoj. No

Teddy je, jednostavno, morao biti na prvom mjestu. ivot mu je ovisio o tome. Posljednja

etiri mjeseca, od ranog proljeda, Theodoreu je bilo bolje, pa si je njegova majka mogla

dopustiti ovo neuobiajeno i dugo oekivano putovanje u London. To je bila ideja Billa

Robinsona i na prvi pogled, bila je neizvediva.

Isabelle i Bili upoznali su se prije etiri godine, na prijemu kod amerikog ambasadora u

Francuskoj, Gordonovog davnanjeg kolege s Princetona. Bili je bio politiar, poznat kao

jedan od najmodnijih, a vjerojatno i najbogatijih ljudi u Washingtonu. Gordon joj je ispriao

kako je sadanji predsjednik stigao do Ovalnog ureda zaslugom VVilliama Robinsona. Bili je

naslijedio veliko, gotovo nemjerljivo bogatstvo, a od mladosti ga je privlaila politika i mod

koju ona prua. Ali, radije se zadrao iza kulisa; to mu je odgovaralo. Stvarao je kraljeve i

meetario s politikom modi, meutim, kad su se upoznali, Isabelle se dojmilo koliko je bio

tih i nepretenciozan. Kad joj je Gordon opisao Billov poloaj u drutvu, bilo joj je teko

povjerovati da je tako bogat ili toliko modan. Bili je bio krajnje jednostavan i diskretan i to joj

se odmah svidjelo. Bio je vedar, izgledao je iznenaujude mladenaki i imao je britak smisao

za alu. Na veeri je sjedila kraj njega i jako je uivala u njegovom drutvu. Iznenadila se i bilo

joj je drago kad joj je sljededeg tjedna pisao, a kasnije poslao i staro izdanje jedne umjetnike

monografije za kojom je, kako mu je ispriala, ona tragala ved godinama. Oduevilo ju je

kako se on toga sjetio kraj brojnih, puno hitnijih zaduenja; dirnulo ju je to se potrudio da tu

knjigu pronae i poalje joj. Umjetnost i rijetke knjige bile su njegova strast.

Dugo su raspravljali o slikama, izgubljenim otkako su ih u ratu prisvojili nacisti, koje su

ba tada pronaene u jednoj spilji, negdje u Nizozemskoj. To ih je dovelo do razgovora o

krivotvorinama i krai umjetnina, a na kraju i na restauratorske radove, to je bio njen posao

kad je upoznala Gordona. Bila je pripravnica u Louvreu, a u vrijeme kad je prestala raditi,

nakon to se rodila Sophie, vladalo je miljenje da je struna i nadarena za taj posao.

Bili je bio fasciniran njenim priama, jednako kao i ona njegovim, i u nekoliko sljededih

mjeseci, meu njima se razvilo neobino, ali ugodno prijateljstvo preko telefona i pisama.

Ona je pronala neke rijetke knjige o umjetnosti koje mu je poslala, a kad je on sljededi put

doao u Pariz, javio joj se i pitao moe li je pozvati na ruak. Oklijevala je, no nije mogla

odoljeti; to je bio jedan od rijetkih sluajeva kad je ostavila Theodorea samog u vrijeme

ruka. Njihovo prijateljstvo zapoelo je prije gotovo etiri godine, a Teddvju je tada bilo

deset godina. S vremenom, prijateljstvo je procvjetalo. On joj se povremeno javljao, za njega

u udne sate, kad je radio do kasna, a kod nje je bilo rano jutro. Ona mu je rekla da svakog

jutra mora ustati u pet, zbog Teddvja. Prolo je jo est mjeseci prije nego to ju je upitao

smeta li Gordonu to je on naziva. Zapravo, uopde mu nije rekla za to. Billovo prijateljstvo

postalo je njeno skriveno blago koje je budno uvala samo za sebe.

Zato bi mu smetalo, upitala je, zvuedi iznenaeno. Nije ga htjela udaljiti od sebe. Jako je

uivala u razgovorima s njim; imali su zaista puno zajednikih interesa. Na neki udan nain,

on joj je postao jedina prava veza s vanjskim svijetom. Prijatelji su joj se prestali javljati ved

odavno. Provodedi dane i nodi u brizi oko Teddvja, bila je sve manje dostupna. No, ipak ju je

pomalo brinulo bi li Gordona smetali Billovi pozivi. Kad su stigle prve umjetnike monografije

5

koje je on poslao, ona ih je spomenula i inilo se da je Gordon iznenaen, no nita nije rekao.

Nije pokazao nikakvo posebno zanimanje za to, a ona nije govorila nita o telefonskim

pozivima. To bi bilo malo tee objasniti, iako je bilo posve neduno. Ono o emu su

razgovarali nikada nije bilo osobno, nikada neprilino, nisu priali nita o privatnom ivotu, a

u poetku su rijetko spominjali svoje brane drugove. Bio je to samo prijateljski glas koji se

nenadano javlja u mranim satima ranog jutra. A kako telefon nodu nije zvonio u njihovim

spavadim sobama, Gordon ga nikada nije uo. Zapravo, slutila je da bi Gordon imao

primjedbi kad bi znao, pa mu zato nije nita ni rekla. Nije htjela ostati bez tog dara - bez

Billovih poziva i njihovog prijateljstva.

U poetku, Bili ju je zvao svakih nekoliko tjedana, a onda su polako pozivi postali sve

edi. Godinu dana nakon to su se upoznali, ponovo su ruali zajedno. Jednom, dok je

Gordon bio na putu, Bili ju je izveo na veeru. Veerali su u tihom bistrou u blizini njenog do-

ma i ona je, kad se vratila kudi, bila zapanjena shvativi da je prola ponod. Osjedala se kao

uvenuli cvijet koji upija sunce i kiu. Njihovi razgovori hranili su joj duu, a njegovi pozivi i

rijetki posjeti odravali su je na ivotu. Osim djece, Isabelle nije imala nikoga s kime bi

razgovarala.

Gordon je ved dugi niz godina bio ef najvede amerike investicione banke u Parizu. S

pedeset i osam godina, bio je sedamnaest godina stariji od Isabelle. Bila je svjesna da su se s

godinama udaljili, no mislila je daje to zbog Teddvja. Gordon nije podnosio auru neizljeive

bolesti koja je lebdjela oko djeteta kao ma koji samo eka da padne. Odbojnost prema

Teddvjevoj bolesti bila je toliko snana daje graniila s fobijom. I sam Teddy je toga bio jako

svjestan i dok je bio mlai, mislio je da ga otac mrzi. Ali kad je postao stariji, drugaije je to

sagledavao. Do desete godine, shvatio je da se otac boji njegove bolesti, gotovo panino, a

od toga je mogao pobjedi jedino ako ga potpuno ignorira i pravi se kao da djeak ne postoji.

Teddy mu to nikada nije zamjerio, no o tome je otvoreno razgovarao samo s Isabelle,

eznutljivog izraza, kao da pria o zemlji koju bi elio posjetiti, a zna da to nikada nede modi.

Sin i otac bili su jedno drugome stranci, gotovo kao da se nikada nisu ni upoznali. Gordon ga

je odbacio i sve snage uloio u posao. Tako je bilo godinama; najvie to je mogao, udaljio se

od ivota u svom domu, a naroito od svoje ene. Jedini lan obitelji kojem je, inilo se,

barem malo sklon, bila je Sophie. Njen karakter bio je puno sliniji njegovom nego majinom.

Sophie i Gordon imali su mnoge zajednike stavove i odreenu hladnokrvnost u pristupu i

nainu. U Gordonovom sluaju, to je bio plod dugogodinjeg podizanja zidova izmeu njega i

emocionalnije strane ivota, koju je u svakom sluaju smatrao slabodu i nije mu bila nimalo

privlana. to se tie Sophie, ona je, izgleda, naprosto naslijedila osobinu koju je njen otac

sam kod sebe stvorio. Jo kao malo dijete, bila je puno zatvorenija nego njen brat i radije

nego da se obrada drugima za pomod, a pogotovo ne Isabelli, sve je radila sama. Gordonova

hladnoda kod nje se pretvorila u samostalnost i neku vrstu nepristupanog ponosa. Isabelle

se ponekad pitala nije li to bila njena instinktivna reakcija na brata koji je oduzimao jako puno

majinog vremena. Kako se ne bi osjedala prikradenom za ono to joj nije dostupno, uvjerila

je sebe i svoj vlastiti mali svijet kako od njih nita ne treba. Isabelli se gotovo uopde nije

povjeravala i, ako je bilo mogude, nije govorila o svojim osjedajima, a to joj je uglavnom i

uspijevalo. Ako se ikome povjeravala, to su bili njeni prijatelji, a ne majka. Isabelle je to znala.

6

Stalno je gajila nadu da de, kad Sophie odraste, one pronadi neto zajedniko i postati

prijateljice. Ali do sada, odnos s jedinom kderkom nije joj bio lagan.

S druge strane, Gordonova hladnoda prema vlastitoj eni bila je puno izrazitija. Prividna

distanciranost Sophie prema majci mogla se protumaiti kao nastojanje da stane na vlastite

noge, kao suprotnost neprestanim potrebama njenog brata, nastojanje da bude drugaija od

njega. U njenom sluaju, to je izgledalo gotovo kao pokuaj da dokae kako joj ne nedostaju

vrijeme i energija koje joj majka i ne treba pruati, bududi da je Teddy stalno bolestan. U

Gordono-vom sluaju, korijeni su bili mnogo dublji. Ponekad je to izgledalo, ili je barem

Isabelle to tako doivljavala, kao duboka odbojnost prema njoj i okrutna igra sudbine koja im

je dodijelila bolesnog sina, zbog ega je on, inilo se, krivio nju.

Gordonov pogled na ivot bio je lien strasti; uglavnom je promatrao ivot sa sigurne

udaljenosti, kao da hode odgledati utakmicu, ali ne eli u njoj sudjelovati, za razliku od

Teddvja i Isabelle, koji su sve doivljavali i izraavali sa stradu. Plamen koji je bio zajedniki

njoj i djetetu, odrao je Teddvja u ivotu ispunjenom boledu. A Isabellina posvedenost sinu

odavno je udaljila Gordona od nje. Emocionalno, Gordon je bio daleko ved godinama; udaljio

se malo nakon Teddvjevog roenja. Mnogo godina prije nego to je ona upoznala Billa,

Gordon je otiao iz njihove spavade sobe. Tada je to opravdao time to ona odlazi na

spavanje prekasno i ustaje prerano, a njega to smeta. Ali ona je jasno osjedala da se ne radi

samo o tome. Kako ne bi jo pogorala stanje ili se sukobila s njime, ona mu se nikada nije

usudila suprotstaviti zbog toga. Ali ved dugo je znala da su Gordonovi osjedaji prema njoj

najprije oslabili, a onda, na kraju, potpuno nestali.

Isabelle se vie nije mogla ni sjetiti kad su se posljednji put poljubili, dodirnuli ili vodili

ljubav. To je bila ivotna injenica koju je sada prihvadala. Ved odavno je nauila ivjeti bez

muevljeve ljubavi. Cesto je sumnjala da on nije samo povezivao Teddvjevu bolest s njom,

nego ju je i krivio za to, iako su je lijenici uvjeravali da njegova slabost i prerani poroaj nisu

bili njena greka. Gordon i ona zapravo nikada nisu raspravljali o tome i nije bilo naina da se

ona oslobodi njegovih neizreenih optubi. Ali uvijek ih je osjedala i znala je da postoje. Kao

da je sam pogled na Isabelle podsjedao Gordona na djeakovu bolesniku sobu; jednako kao

to je odbacivao sina od njegovog roenja, od uasa pred njegovim tegobama i bolesti, na

kraju je odbacio i Isabelle. Izmeu sebe i svoje ene podigao je zid, kako bi se obranio od

pomisli na bolest koje se gnuao. Jo od djetinjstva, nije podnosio nita to je doivljavao kao

slabost. Zid meu njima bio je takav da ga Isabelle vie nije pokuavala prijedi, iako se u

poetku trudila. Njeni pokuaji da mu se priblii nakon Teddvje-vog roenja bili su uzaludni;

Gordon se ogluio na sva njena nastojanja, dok ona na kraju nije prihvatila golemi, samotni

ponor meu njima kao nain ivota.

Gordon je po prirodi uvijek bio hladan i poslovan. Govorilo se da je nemilosrdan u poslu i

u ivotu ni u emu nije bio srdana osoba, ali usprkos tome, u poetku je pokazivao

naklonost prema njoj. Njegova nedodirljivost inila joj se gotovo kao izazov, neto njoj ne-

poznato. Ba zbog toga, svaki izmamljeni osmijeh, svaki izraz topline inio joj se kao pobjeda,

tim znaajnija to on nije pokazivao toplinu ni prema kome drugome. Tada je bila vrlo mlada,

a on je izazvao veliko zanimanje kod nje. Djelovao je silno samouvjereno i modno u njenim

oima; u mnogoemu, bio je vrlo dojmljiv. Bio je mukarac koji svoj svijet u potpunosti dri

7

pod kontrolom. A u Isabelli je bilo mnogo toga to se svialo Gordonu, zbog ega je bio

uvjeren da de ona biti savrena supruga. Njeno porijeklo, bez sumnje; njeno aristokratsko

naslijee i ime, kao i njene vane drutvene veze, koje su mu u banci dobro posluile.

Bogatstvo njene obitelji istopilo se prije mnogo godina, ali ne i njihov znaaj u drutvenim i

politikim krugovima. enidba s njom unaprijedila je njegov poloaj u drutvu, to je njemu

bilo jako vano. Njene osobine bile su savrena potpora njegovom poloaju i karijeri. A uz

privlanost njenog rodoslovlja, u njoj je bilo djetinje nedunosti koja je nakratko otvorila

vrata njegovog srca.

Uz sve krajnje drutvene motive koje je mogao imati, Isabelle je kao mlada djevojka

imala sutinsku ljupkost kojoj bi bilo koji mukarac teko odolio. Bila je suosjedajna i dobra,

liena prijetvornosti. A Gordonov uzvieni stil, njegova izrazita paljivost prema njoj i is-

tananost manira dok joj je udvarao, u njoj su pobudili oboavanje dostojno heroja. Oarala

ju je njegova inteligencija, bila je pod dojmom njegove modi i uspjeha, a Gordon je, pametno

iskoristivi prednost injenice da je sedamnaest godina stariji od Isabelle, uvijek znao redi

pravu stvar. ak je i njena obitelj bila oduevljena kad ju je zaprosio. Po njihovom miljenju,

Gordon de, sasvim oito, biti savren suprug i odlino de se brinuti za nju. Tako su, barem,

oni mislili. A usprkos svojoj poznatoj otrini u bankarskom poslovanju, prema njoj je, inilo

se, bio izuzetno blag. Na kraju se, meutim, pokazalo da nije tako.

Kad je upoznala Billa Robinsona, Isabelle je bila usamljena ena koja bdije nad beznadno

bolesnim djetetom, s muem koji joj se rijetko uopde obrada; ena koja vodi neuobiajeno

samotan ivot. Ponekad je Billov glas bio njen jedini kontakt s drugom odraslom osobom u

cijelom danu, osim Teddvjevog lijenika ili njegovateljice. Bio je, inilo se, jedina osoba u

njenom svijetu koja se zaista brine za nju. Gordon ju je rijetko kad uopde pitao kako je. U

najboljem sluaju, ako bi ba morao, rekao bi joj da ide van na veeru, ili da sutradan ujutro

odlazi na put. Vie joj nije priao to je radio preko dana. Njihovi kratki razgovori kod nje su

samo pojaavali osjedaj iskljue-nosti iz njegovog ivota. Sati koje je provela razgovarajudi s

Billom otvorili su prozor u prostraniji, bogatiji svijet. Za Isabelle, to je bilo kao daak svjeeg

zraka, ivotna nit koja ju je odravala u mranim nodima. Bili je, kroz godine razgovora,

postao njen najbolji prijatelj, dok je Gordon sada bio stranac u njenom ivotu.

U drugoj godini njihovog prijateljevanja, prilikom jednog telefonskog poziva u rano jutro,

pokuala je to objasniti Billu. Teddvju je tjednima bilo loe, ona se osjedala razoreno,

iscrpljeno i ranjivo i oalostilo ju je koliko je Gordon bio hladan prema njoj nod ranije. Rekao

joj je kako gubi vrijeme njegujudi djeaka, jer je svima jasno da de on uskoro umrijeti, pa bi

joj bolje bilo da se s time pomiri. Kad deko napokon umre, rekao je, to de biti spas za sve

njih. Dok je tog jutra razgovarala s Billom, i oi i glas bili su joj puni suza, a njega je zgrozila

bezdunost djeakovog oca i njegova okrutnost prema Isabelli.

Mislim da mi Gordon uasno zamjera to sam tolike godine provela njegujudi Teddvja.

Nisam imala dovoljno vremena za njega, barem ne onoliko koliko sam trebala. Primala je

goste zbog njega, ali ne onako esto koliko je on smatrao da bi trebala, i to je znala. Gordon

ju je odavno uvjerio da ga je kao supruga razoarala. A Bili se ljutio sluajudi kako ona

spremno prihvada sve to Gordon tvrdi.

S obzirom na okolnosti, zvui razumno da ti je Teddy na prvom mjestu, Isabelle, blago je

8

rekao Bili. Ved mjesecima je zbog nje ispitivao lijenike, u nadi da de pronadi udotvorni lijek

za Teddvja, ali ono to su mu rekli strunjaci s kojima se savjetovao, nije ga ohrabrilo. Kako je

objasnila Isabelle, djeak je imao degene-rativno oboljenje koje mu napada srce, njegova

pluda bila su preslaba i itav organizam polako je propadao. Bilo bi udo ako doivi

dvadesetu, takvo je bilo opde miljenje. Billu se zbog toga cijepalo srce, jer je znao kroz to

prolazi Isabelle i sa ime de se jednog dana morati suoiti.

U godinama koje su slijedile, njihovo prijateljstvo se produbilo. esto su razgovarali

telefonom, a Isabelle mu je pisala duga, filozofska pisma, naroito u nodima koje je provodila

budna, sjededi kraj Teddvjevog kreveta. Teddy je ved odavno postao sredite njenog ivota,

to je nije udaljilo samo od Gordona, nego je bilo dana kad ju je to odvajalo i od Sophie, koja

je svoju majku ne jednom prilikom prekorila zbog toga. Optuivala je majku da brine samo za

brata. A Bili je bio jedini kome se Isabelle mogla povjeriti, u dugim razgovorima usred nodi.

Njihovi zajedniki trenuci nadilazili su stvarnost svakodnevice. Kad je Bili razgovarao s

njom, pritisci politike arene kao da su iezavali. A to se tie Isabelle, nju su ti razgovori

odvodili u neko vrijeme i na neko mjesto gdje Teddy nije bio bolestan, Gordon je nije od-

bacio, a Sophie nikada nije bila gnjevna. Bilo je to kao da je neto prenosi iz ivota kojeg vodi,

do mjesta i sadraja koji su joj nekada bili istinski vani. Bili joj je pruio novu sliku svijeta;

njihovi razgovori bili su oputeni i puni smijeha. Koji put bi joj priao o svom ivotu, o ljudima

koje je poznavao, prijateljima do kojih je drao, a svako toliko, samom sebi usprkos,

progovorio bi o svojoj eni i dvije kderi, obje ved na koledu i van kude. Bio je oenjen od

dvadeset i druge godine, a trideset godina kasnije, preostala mu je samo prazna ljutura od

braka. Njegova supruga Cvnthia zamrzila je svijet politike, ljude koje su susretali, sve ono to

je Bili morao raditi, skupove na koje su morali idi i koliinu vremena koju je on provodio na

putovanjima. Politiare je prezirala do sri. I Billa, zato to im je posvetio svoj cijeli ivotni

vijek.

Cvnthiju su sada, kad su djevojke otile od kude, zanimali samo njeni prijatelji u

Connecticutu, odlasci na zabave i igranje tenisa. A hode li Bili biti dio tog ivota ili ne, za nju

je to bilo nevano. Emocionalno ga je odbacila prije mnogo godina i ivjela je vlastiti ivot,

koji nije bio lien gorine prema njemu. Provela je trideset godina kraj njega, izmeu

njegovih dolazaka i odlazaka i politikih dogaaja koji su za njega uvijek bili ispred svega to

je njoj bilo vano. Nikada nije bio kod kude za praznike i roendane, ni za maturu svojih

kderi. Uvijek je bio negdje drugdje, zauzet pripremanjem kandidata za izbore. Protekle etiri

godine, bio je stalni gost u Bijeloj kudi. Na nju to vie nije ostavljalo dojam i jedva je ekala

priliku da mu spomene koliko joj je to dosadno. I gore od toga; uz karijeru koju je prezirala,

odbacila je i ovjeka. Sve to je nekada postojalo meu njima, odavno je nestalo. Prije

godinu dana, obavila je estetsku operaciju, a on je znao da vec odavno ima diskretne veze s

drugim mukarcima. To je bila njena osveta za njegovu jedinu nevjeru prije deset godina, sa

suprugom jednog kongresnika, to se vie nikada nije ponovilo. Ali Cvnthia nije lako pratala.

Za razliku od Isabelle i Gordona, on i Cvnthia jo su imali zajedniku spavadu sobu, no

bilo je ionako svejedno. Godine su prole otkako su posljednji put vodili ljubav. Gotovo kao

da se ona ponosila injenicom da je suprug vie ne zanima seksualno. Bila je u dobroj formi,

stalno preplanula, a kosa joj je s godinama postajala sve svjetlija; gotovo jednako zgodna kao

9

to je bila prije trideset godina kad se on oenio njome, ali sada je u njoj bilo neke grubosti

koja se vie osjedala nego vidjela. Vie nije bilo mogude prijedi zidove koje je podigla izmeu

njih. Bili su previsoki, a njemu vie i nije padalo na pamet da to pokuava. Svu energiju uloio

je u rad, a kad mu je trebala prijateljska ruka, rame za plakanje ili netko s kime de se nasmija-

ti, razgovarao je s Isabelle. Samo njoj je priznavao kad je bio umoran ili maloduan. Uvijek je

bila voljna da ga saslua. U njoj je bilo blagosti koju kod svoje ene nikada nije pronaao.

Nekada mu se sviao Cvnthijin ivi duh, njen izgled, energinost i sklonost ali i zabavi. Dok

su bili mladi, s njom je bilo vrlo zabavno, no sad se pitao bi li joj uopde nedostajao kad bi

iezao s lica zemlje. A kad su njegove kderi bile kod kude, kao i majka, ponaale su se prema

njemu prijateljski, ali u sutini ravnoduno. Vie nikome, izgleda, nije bilo vano je li on kod

kude ili nije. Kad bi se vratio s putovanja, s njim su postupale kao s neoekivanim gostom;

zapravo se i nije osjedao kao da pripada tamo. Bio je kao ovjek bez svoje zemlje. Osjedao se

kao da nema korijena. A djelid svog srca ostavio je u kudi u rue de Grenelle, u Parizu. Nikada

nije rekao Isabelli da je voli, niti je to ona govorila njemu, ali on joj je bio duboko odan, sad

ved godinama. A Isabelle mu se silno divila.

Osjedaji koje su Bili i Isabelle uzajamno iskazivali svih tih godina slubeno nisu bili nita

vie od prijateljstva. Ni sami sebi, ni jedno drugome nisu priznavali da u tome ima neto vie

od obine naklonosti, vedrine i uivanja u zaboravljenom umijedu konverzacije. Ali Bili je

primijetio ved odavno da je zabrinut kad njena pisma ne bi stizala, a kad ne bi mogla

odgovoriti na njegov poziv jer je Teddvju previe loe, ili je otila nekamo s Gordonom,

nedostajala mu je. Vie nego to je htio priznati. Za njega je postala neka vrsta uporita,

netko na koga moe raunati, na koga se moe osloniti. A on je njoj znaio jednako mnogo.

Bio je jedina osoba, osim njenog etrnaestogodinjeg sina, s kojom je mogla razgovarati. Ona

i Gordon nikada nisu bili u stanju razgovarati kao ona i Bili.

Gordon je, na neki nain, bio zapravo vise Englez nego Amerikanac. Njegovi roditelji su

bili Amerikanci, ali on je odrastao u Engleskoj. Iao je na Eton, a onda su ga poslali u SAD na

fakultet, pa je zavrio studij na Princetonu. Ali odmah nakon diplome, vratio se u Englesku i

od tamo preao u Pariz, u banku. Bez obzira na porijeklo, djelovao je puno vie kao Britanac

nego kao Amerikanac.

Isabelle je upoznao jednog ljeta u Hampshireu, u ljetnikovcu njenog djeda, kad mu je ona

dola iz Pariza u posjetu. Tada je imala dvadeset godina, a njemu je bilo gotovo etrdeset i

jo nije bio oenjen. Usprkos nizu ena u njegovom ivotu, nekih vie, a nekih manje

zanimljivih, nije naao nikoga vrijednog vezivanja ili braka. Isa-bellina majka je bila

Engleskinja, a otac Francuz. U Parizu je ivjela cijelog ivota, ali je svakog ljeta posjedivala

djeda i baku u Engleskoj. Besprijekorno je govorila engleski i bila je zaista arobna. ar-

mantna, inteligentna, fina, osjedajna. Njena toplina, vedrina i gotovo vilinski lik dojmili su ga

se od prvog trenutka kad su se upoznali. Prvi put u ivotu, Gordon je povjerovao da se

zaljubio. A mogude drutvene prednosti koje je pruala njihova veza, za njega su imale

neodoljivu privlanost. Gordon je potekao iz cijenjene obitelji, ali ni priblino tako glasovite

kao to je Isabellina. Njena majka bila je iz znaajne britanske obitelji bankara i u dalekom

srodstvu s kraljicom, a otac je bio istaknuti francuski dravnik. To je, napokon, bila veza koju

je Gordon smatrao dovoljno dostojnom svog truda. Rodoslovlje joj je bilo bez nedostataka, a

10

njeno stidljivo, blago i profinjeno ponaanje savreno mu je odgovaralo. Isabellina majka je

umrla prije nego to su se Gordon i ona upoznali, a na oca je ostavio odlian dojam i on je

odobrio njihovu vezu. U Gordonu je vidio savrenog mua za Isabelle. Gordon i Isabelle

zaruili su se i vjenali u roku od godine dana. On je upravljao svime. Od samog poetka,

jasno joj je dao do znanja da de on donositi sve odluke. A Isabelle je to poela od njega i

oekivati. Ispravno je naslutio da ona, zbog mladosti, nede nita prigovarati. On joj je odredio

s kime de se druiti, gdje de ivjeti i kako, ak je sam izabrao kudu u rue de Grenelle i kupio je

prije nego to ju je Isabelle uopde vidjela. U to vrijeme je ved bio na elu banke i imao je

istaknut poloaj. Njegov status je veoma ojaao zbog braka s Isabelle. A on je njoj, zauzvrat,

omogudio siguran, zatiden ivot. Tek s prolaskom vremena, poela je primjedivati og-

ranienja koja joj je nametnuo.

Gordon joj je rekao tko mu se od njenih prijatelja ne svia, s kime bi se trebala druiti, a

tko nije naiao na njegovo odobravanje. Od nje je oekivao da prireuje raskone prijeme za

banku, a ona je

vrlo brzo nauila kako se to radi. Bila je vrijedna i sposobna, izuzetno organizirana i spremno

je u potpunosti slijedila njegove upute. Tek kasnije, poelo joj se initi da je bio nepravedan

kad je, u to doba, rastjerao nekoliko njoj dragih ljudi iz njenog drutvenog kruga. Gordon joj

je bez ikakvih dvojbi rekao da ti ljudi nisu vrijedni njenog drutva. Isabelle je bila puno

otvorenija za nove ljude, nove okolnosti i raznolikost mogunosti i izbora koje prua ivot.

Studirala je umjetnost, ali kad se udala za Gordona, zaposlila se kao re-stauratorska

pripravnica u Louvreu, usprkos njegovim protestima. To je bilo njeno jedino podruje

neovisnosti. Voljela je svoj posao i ljude koje je tamo upoznala.

Po Gordonovom miljenju, to su bile boemske tenje i kad je zatrudnjela, nosedi Sophie,

istog trena je poeo zahtijevati da ostavi posao. Nakon to se beba rodila, usprkos radostima

majinstva, Isabelle je shvatila da joj nedostaje muzej, izazovi i priznanja koje je posao nudio.

Ali Gordon uopde nije htio ni sluati o njenom povratku na posao nakon roenja djeteta.

Ubrzo je ponovo ostala trudna, no ovog puta je izgubila bebu. Oporavak je bio dug i nakon

toga nije bilo lako ponovo zanijeti. A kad se to dogodilo, imala je teku trudnodu s Teddvjem,

koja je zavrila njegovim preranim roenjem i svim brigama zbog posljedica.

U to doba su se Gordon i ona poeli udaljavati. On je bio nevjerojatno zaposlen u banci. I

smetalo ga je to ona, s bolesnim djetetom, vie ne moe tako esto prireivati prijeme ili se

posvetiti svojim kudanskim i drutvenim zaduenjima onoliko koliko bi on to htio. Zaista, u

tim prvim godinama Teddvjevog ivota, gotovo uopde nije imala vremena za Gordona i

Sophie i ponekad joj se inilo da su se njih dvoje urotili protiv nje, to je doivljavala kao

stranu nepravdu. itav njen ivot okretao se oko bolesnog djeteta. Kraj svih njegovateljica

koje su unajmili, nije se mogla natjerati da ga ostavi samog. Tada je, na nesredu, i njen otac

ved bio mrtav, a majka ved godinama nije bila iva. U Teddvjevim prvim godinama, nije imala

nikoga tko bi joj bio podrka, a uz njega je bila stalno. Gordon nije htio sluati o Teddvjevim

problemima, niti o njihovim medicinskim porazima i pobjedama. Takvi razgovori su mu se

gadili i kao da je eli kazniti, gotovo smjesta je prekinuo svaku intimnost u njihovom braku.

Na kraju, nije bilo teko povjerovati da je vie ne voli. Za to nije imala opipljivog dokaza,

nikada nije prijetio da de je napustiti, barem ne fiziki. Ali ona je stalno imala neugodan

11

osjedaj da ju je odbacio i otiao svojim putem.

Nakon Teddvja, vie nije imala djece. Gordon ih nije elio, a Isabelle nije imala vremena. Sve

to je imala, poklonila je svom sinu. A Gordon joj je i dalje davao do znanja, rijeima i bez

rijei, da ga je razoarala. Bilo je to kao da je poinila najgori zloin i skrivila Ted-dvjevu

bolest. Gordon se nije ponosio ni jednom djeakovom osobinom: ni njegovim umjetnikim

sposobnostima, ni senzibilnim duhom, niti pametnom glavom, ak ni smislom za humor koji

ga nije naputao usprkos teretu kojeg nosi. A Teddvjeva slinost s Isabelle, izgleda, za

Gordona je bila samo dodatna smetnja. Prema njoj je, reklo bi se, osjedao samo prezir i

duboki, nijemi bijes kojeg nikada nije izrazio rijeima.

Ali, Isabelle nije znala, sve dok joj mnogo godina kasnije to nije ispriala jedna

Gordonova roakinja, da je Gordon imao mlaeg brata koji je umro s devet godina, nakon

to ga je bolest pretvorila u invalida. Nikada tog brata nije spomenuo Isabelli, niti ikome dru-

gome. Ta tema je za njega bila nedodirljiva. A iako je Gordonova majka bila luda za njim dok

je bio sasvim mali, kasnije godine svog djetinjstva on je proveo gledajudi je kako njeguje

njegovog brata, sve dok nije umro. Roakinja nije bila sigurna o kojoj se bolesti radilo, niti

to se tono dogodilo, ali znala je da se nakon djeakove smrti i Gordonova majka razboljela.

Dugo se muila i umrla je polagano i bolno. Gordonu je, izgleda, zbog toga ostao osjedaj da

su ga oboje izdali; liavali su ga panje, njenosti i vremena koje je trebalo biti posvedeno

njemu, a onda na kraju umrli i ostavili ga samog.

Roakinja je rekla kako je njezina majka bila uvjerena da je Gordonovom ocu puklo srce.

Iako se to dogodilo nekoliko godina kasnije, on se nikada nije oporavio od dvostrukog

gubitka. Zapravo, Gordon se osjedao kao da je izgubio cijelu obitelj zbog jednog bolesnog

djeteta. A onda je ostao i bez Isabelline panje zbog Teddvjeve bolesti. Kad joj je to roakinja

ispriala, Isabelli su mnoge stvari postale jasnije, ali kad je o tome pokuala razgovarati s

Gordonom, on se samo otresao na nju, rekavi kako su to same gluposti. Nikada nije bio

blizak s bratom, tvrdio je, pa nikada i nije imao poseban osjedaj gubitka. Majina smrt je bila

nejasna uspomena, a otac je bio vrlo teak ovjek. Meutim, kad je Isabelle progovorila o

tome, usprkos suprotnim tvrdnjama, ona je u njegovim oima opazila paniku. To su bile oi

ranjenog djeteta, a ne samo Ijutitog ovjeka. Pitala se tada, nije li se zbog toga tako kasno

oenio i ostao na udaljenosti prema svima; to je napokon objanjavalo njegov otpor prema

Ted-dyju, kojeg je izraavao na sve mogude naine. No, sve to stoje tada shvatila, nije joj

pomoglo kod Gordona. Nebeska vrata se meu njima nikada vie nisu otvorila. Gordon se

potrudio da ostanu vrsto zatvorena, a tako je i bilo.

Pokuala je to objasniti Billu, ali on nije uspio pronadi razumijevanje za to; za njega, bilo

je neovjeno kako ju je Gordon emocionalno napustio. Isabelle je bila moda najzanimljivija

ena koju je on ikada upoznao, a zbog svoje blagosti i dobrote bila mu je samo jo privlanija.

No, ma to mislio, Bili joj nikada nije ni nagovijestio svoje romantine osjedaje; nije si

doputao niti da razmilja o tome. Od prvog trena, Isabelle mu je jasno pokazala da to ne

dolazi u obzir. Ako ele biti prijatelji, moraju obostrano potovati svoje brakove. Ona je bila

potena do kraja i odana Gordonu, koliko god on prema njoj bio nepravedan ili ravnoduan

posljednjih godina. Jo uvijek je bio njen suprug i, na Billov veliki oaj, ona ga je uvaavala i

duboko je potovala svoj brak. Pomisao na razvod, ak i na nevjeru, za nju je bila potpuno

12

neprihvatljiva. Od Billa je traila samo prijateljstvo. Ma koliko se povremeno osjedala

usamljenom kraj Gordo-na, sada je to prihvadala kao sastavni dio svog braka. Nije traila ni-

ta vie i zaista bi mogla odoljeti svakoj napasti, no bila je zahvalna Billu zbog utjehe koju joj

je pruao. Savjetovao ju je u mnogoemu, u vedini stvari imao je iste poglede kao i ona, pa je

barem nakratko, dok bi razgovarali, mogla zaboraviti sve svoje brige i probleme. U njenim

oima, Billovo prijateljstvo je bio izuzetan dar kojeg je dobila na poklon i ona ga je pomno

uvala. Ali nita vie od toga.

Ideja o putovanju u London pojavila se sasvim sluajno, u jednom jutarnjem razgovoru.

Priala je o sljededoj izlobi u galeriji Tate; umirala je od elje da je vidi, ali znala je da se to

nikada nede dogoditi jer nede biti postavljena u Parizu. A Bili joj je predloio da doleti u

London na jedan, moda ak dva dana, pogleda izlobu i malo uiva nasamo, za promjenu

bez briga oko mua ili djece. Za nju je to bila zaista revolucionarna ideja, neto to nikada do

sada nije uinila. Isprva je tvrdila da nikako ne moe idi. Nikada prije nije ostavila Teddvja

samog.

Zato ne? Bili je na kraju pitao, ispruivi preko radnog stola svoje dugake noge, u

cipelama. Kod njega je bila ponod; u uredu je bio od osam ujutro. Ali zadrao se jo malo,

kako bi je mogao nazvati. Tebi de to jako dobro dodi, a Teddvju je protekla dva mjeseca bo-

lje. Ako iskrsne problem, kod kude si za nekoliko sati.

Zvualo je razumno, ali u dvadeset godina braka, ona nigdje nije bila bez Gordona. Njihov

brak je bio izrazito staromodan, europski, potpuno drugaiji od vrlo slobodnog sporazuma

kojeg je Bili posljednjih godina imao sa Cvnthijom. Sada je, zapravo, bilo uobiajenije da Bili i

Cyn putuju odvojeno, a ne zajedno. On se vie nije ni trudio da praznike provodi s njom, s

izuzetkom ponekog tjedna, s vremena na vrijeme, u Hamptonsu. A Cyn je, izgleda, bila puno

sretnija bez njega. Posljednji put kad je on predloio da putuju zajedno, ona je nabrojila

milijun izgovora, a onda otila na putovanje po Europi s jednom od kderi. Meu njima je sve

bilo jasno. Duh njihovog braka odavno je iezao, iako to nisu htjeli priznati. Ona je radila to

eli i s kim eli; dovoljno je da u tome ne bude previe oita. A Bili je imao politiki ivot kojeg

je volio i telefonske pozive Isabelli u Pariz. U tome su se razlikovali.

Na kraju je, nakon nekoliko razgovora, Bili uvjerio Isabelle da otputuje u London. Kad je

odluka donesena, ona je postala vrlo uzbuena zbog toga. Jedva je ekala da vidi izlobu i

malo kupuje po Londonu. Namjeravala je odsjesti u Claridgesu, moda ak i posjetiti jednu

kolsku prijateljicu koja se iz Pariza preselila u London.

Tek nekoliko dana kasnije, Bili je saznao da se treba sastati s amerikim ambasadorom u

Engleskoj. Bio je glavni donator posljednje predsjednike kampanje pa je Bili trebao njegovu

podrku novom kandidatu; htio ga je to prije dobiti u odbor, kako bi postavio temelj za

budude priloge. S njegovom podrkom, Billov kandidat iz sjene naglo de postati puno

zanimljiviji. A to to de Isabelle u isto vrijeme biti u Londonu, bila je ugodna sluajnost. Kad

joj je rekao da de i on biti tamo, ona ga je poela zadirkivati zbog toga.

To si namjerno izveo? pitala je svojim pomalo britanskim izgovorom. Uz to, u njenom

govoru bilo je i blagog prizvuka francuskog, to je po njegovom miljenju bilo vrlo

armantno. S etrdeset i jednom godinom, jo je bila lijepa i nije izgledala kao da joj je toliko.

Imala je tamnosmeu kosu s crvenim odsjajem, mlijenu porculansku kou i velike zelene oi

13

proarane jantarom. Na njegovo traenje, prije dvije godine poslala mu je svoju fotografiju s

djecom. Gledao ju je esto, smjekajudi se, dok su razgovarali kasno nodu ili rano ujutro.

Ne, nipoto, nijekao je on, ali njeno pitanje nije bilo potpuno neosnovano. On je bio

svjestan njenih planova kad je dogovarao sastanak s ambasadorom u Londonu. Sam je sebi

tvrdio kako je u skladu s njegovim poslovnim rasporedom da tada bude tamo, ali u dnu srca,

znao je da se ne radi samo o tome.

Volio je biti s njom i veselio se mjesecima unaprijed zbog onih nekoliko puta godinje

kad ju je viao u Parizu. Kad je dugo ne bi vidio, pronaao bi neki izgovor da doputuje, ili bi

se zaustavio na proputovanju. Obino ju je viao tri ili etiri puta godinje i kad bi doao u

Pariz, uvijek su se nalazili na ruku. Nikada nije o tim susretima priala Gordonu, ali je

svejedno uporno tvrdila i Billu i samoj sebi da u njihovim sastancima nema niega loeg ili

tajnog. Ona i Bili sve su to objanjavali pristojnim, saetim, prikladnim pojmovima.

Kao da su pri svakom susretu nosili transparente na kojima pie prijatelji, a to su, dakako, i

bili. No, on je ved dugo bio svjestan da prema njoj osjeda vie nego to bi ikada mogao

priznati, njoj ili bilo kome drugom.

Radovao se boravku u Londonu. Sastanak u ambasadi oduzet de mu samo nekoliko sati,

a nakon toga, namjeravao je s njom provesti to je vie mogude vremena. Bili ju je uvjerio da

i on umire od elje za izlobom u Tateu, a nju je oduevila mogudnost da to podijeli s njim.

Uostalom, govorila je sama sebi, to je i bio glavni razlog njenog odlaska u London. A susret s

Billom bit de neoekivani dodatak. Sve je to sredila u glavi. Bili su pravi prijatelji, nita vie. A

injenica da nitko ne zna za to prijateljstvo znai samo da je tako jednostavnije. Nemaju to

skrivati, govorila je sama sebi. U njegovim oima, ona se ogrnula plastom potovanja, to je

za nju bilo sutinski vano. To je bila granica koju je jo davno postavila u njihovom odnosu, a

Bili je to, zbog nje, uvaavao. On ne bi nikada uinio neto to bije pogodilo, uplailo ili

otjeralo. Nije elio stavljati na kocku vezu, ili bolje reeno, osobu koja mu je bila tako vana.

Stojedi u spavadoj sobi, u kudi u rue de Grenelle, ona pogleda na sat i uzdahne. Bilo je

vrijeme da krene, ali u posljednjem trenutku, grozno joj je bilo zbog pomisli da de ostaviti

Teddvja. Bolniarkama koje de se brinuti za njega dok nje nema dala je na tisude uputa. To su

bile iste njegovateljice koje su i inae dolazile, ali dok ona bude na putu, spavat de s njim u

sobi. Razmiljajudi o Teddvju, na vr-cima prstiju je tiho krenula do susjednih vrata, u sobu do

svoje. Htjela je jo jednom pogledati Teddvja. Ved se pozdravila s njim, ali osjedala je kako je

srce boli zbog pomisli da de ga ostaviti samog. Samo na tren, ona se upita je li njen put u

London uopde dobra ideja. Ali kad je provirila unutra, on je mirno spavao, a bolniarka je

podigla pogled i mahnula joj s osmijehom, kao da je eli pouriti. Isabelli je ba ova

njegovateljica bila jedna od najdraih; krupna, nasmijeena djevojka iz Bretanje, vedrog lica.

Isabelle joj domahne pa se tiho odmakne i zatvori vrata. Nita vie nije trebala uiniti; bilo je

vrijeme za polazak.

Isabelle uzme torbicu i mali koveg, poravna svoj jednostavni crni kostim i jo jednom

pogleda na sat. Znala je da je u ovom trenutku Bili jo u avionu, na putu iz New Yorka. Tamo

je radio nekoliko posljednjih dana. Inae je, uglavnom, svakodnevno putovao u VVashington.

Prtljagu je spustila na stranje sjedite auta, a crnu Hermes Kel-ly torbicu na sjedalo

suvozaa. S osmijehom je, upalivi radio, krenula niz rue de Grenelle i uputila se prema

14

aerodromu Charles de

Gaulle. Za to vrijeme je Bili Robinson, zagledan kroz prozor, sjedio u svom privatnom

Gulfstreamu kojeg je stalno koristio. Smjekao se, razmiljajudi o njoj. Svoj let je uskladio

tako da sleti u London u isto vrijeme kad i Isabelle. Putovao je preplavljen osjedajem

iekivanja.

Poglavlje drugo

Bili Robinson proao je kroz carinu na Heathrowu kao ovjek koji ima vrlo odreenog posla;

izgledao je kao da mu se uri. I bilo je tako. Trebalo mu je samo nekoliko minuta da preuzme

svoju torbu i s aktovkom u drugoj ruci krene prema vozau iz hotela Claridge's, koji je

diskretno stajao sa strane dredi u ruci mali natpis s njegovim imenom. Kad god je bio u

Londonu, odlazio je u Claridge's. I Isabelle je nagovorio da tamo odsjedne. Prepun tradicije,

taj se hotel esto navodi kao najbolji u gradu. On je tu dolazio trideset godina. Dobrim

dijelom, hotel mu se toliko sviao zato jer su ga tamo poznavali.

Voza je, sputajudi Billovu torbu i aktovku u prtljanik limuzine, bacio pogled na ovog

visokog sjedokosog Amerikanca i odmah postao svjestan primjetne aure modi i uspjeha oko

njega, koja nije mogla prodi nezapaeno. Bili je imao svijetle plave oi koje su sjajile prijatnim

izrazom i nekada plavu, sada prosijedu kosu; lice otro iskresanih muevnih crta i istaknute

etvrtaste donje vilice. Nosio je sive hlae, sako, plavu koulju i tamnoplavu Hermesovu

kravatu, a crne cipele bile su savreno ulatene prije polaska iz New Yorka. U njemu je bilo

neke diskretne elegancije; na sebi nije imao nita upadljivo ili razmetljivo. A kad je u autu

otvorio novine koje de itati, ena bi mogla primijetiti da ima lijepe ruke i uz to nosi Patek

Philli-pe, sat kojeg mu je prije mnogo godina poklonila Cyn. Sve na njemu, kao i ono to je

imao obueno, bilo je fino i imalo neku tihu eleganciju koja je izazivala pravu vrstu

zanimanja. Ali Bili Robinson je, najede, vie volio ostati ovjek iza pozornice. Usprkos

nepobitnim vezama u politici i prilikama koje su mu se pruale, nikada nije imao potrebu da

bude na elu. Zapravo, najvie je volio ba ovakvo stanje stvari. Crpio je snagu iz modi i

politikog uzbuenja, volio je ulaske i izlaske s politike scene koja se neprestano mijenja, ali

nije imao elja za istupanjem u javnosti. Njemu je esto bilo puno vanije da ostane nevidljiv i

neprimijeden. Nije imao ni potrebu ni elju za podizanjem velike buke, niti privlaenjem

pozornosti na sebe.

To obiljeje njegovog karaktera bilo je zajedniko i Isabelli. U njenom sluaju, to se

iskazivalo kroz stidljivost, a u njegovom, bilo je to jedno od orua koje je koristio u stvaranju

vlastite modi iza zatvorenih vrata. Iako ga nije bilo teko primijetiti kad bi uao u neku

prostoriju, ved i samim izgledom ili nastupom kao da je, bez ijedne izgovorene rijei,

preuzimao stvar u svoje ruke. Zanimanje i potovanje pobuivao je vie svojom utnjom

nego bilo ime to bi uinio ili rekao. Na slian nain, ljudi su primjedivali Isabelle, ne

progovo-rivi s njom ni rijei. Njoj je zapravo bilo neugodno kad bi se zanimanje drugih

usredotoilo na nju, i samo u privatnim razgovorima u etiri oka, kakvi su bili njihovi, osjedala

je da moe biti ono to jest. To je bila jedna od stvari koje je voljela kod njega, tu sposobnost

15

da se uz njega otvori. On je poznavao svaku njenu emociju, svaku reakciju, svaku misao, a

ona je sada ved bez oklijevanja dijelila s njim svoje najdublje tajne. Gordon i ona, ispriala mu

je, to nikada nisu imali.

Bili se prijavio u Claridge's, a recepcionar Thomas smjesta ga je prepoznao i bilo mu je

drago to ga opet vidi. Bili se upustio u pristojnu konverzaciju. Srdano je popriao o

vremenu i nedavnim lokalnim izborima s pomodnikom upravitelja koji ga je otpratio do

njegove sobe. To je bio veliki, svijetli apartman na tredem katu, opremljen cvjetnim

uzorcima, blijedo plavom svilom i antikvitetima. Kad je pomodnik upravitelja izaao, Bili je

priekao jedva jedan trenutak. Uzeo je telefon, ogledavajudi se po sobi. I osmjehnuo se im

je zauo poznati glas.

Kako si putovala?

Vrlo ugodno. Isabelle se nasmijeila kad ga je ula. Uskladili su dolaske; ona je stigla u

hotel prije dvadeset minuta. A ti?

Dobro. Nasmijeen, izgledao je kao djeak. Imao je onu, tipino ameriku, djeaku

kvalitetu koja je uvijek privlaila ene. inilo mi se beskonano, jedva sam ekao da stignem

ovamo, ree on, na to se oboje pomalo nervozno nasmiju. Prolo je gotovo est mjeseci

otkako su se posljednji put vidjeli u Parizu. Namjeravao je ponovo dodi i ranije, ali

neoekivane politike komplikacije ovog puta su ga zadrale dulje, pa je s nestrpljenjem

ekao da je vidi. Jesi li umorna? Hode li se malo odmoriti?

Nakon jednosatnog leta? Ona se nasmijala. Ja mislim da sam dobro. A kako si ti?

Gladno. eli li izadi, pa da neto pojedemo?

Vrlo rado. Poslije moemo proetati. Cijeli dan se ne kredem. Samo sam sjedila u

avionu. Bila je uzbuena to de ga vidjeti, a on je to uo u njenom glasu. Njihovi susreti

uvijek su oboje ispunjavali iekivanjem, a kad su se sastali, beskonano su, satima i satima,

razgovarali, jednako kao i preko telefona. Meu njima nikada nije bilo nikakve suzdranosti,

koliko god vremena prolo otkako su se zadnji puta vidjeli.

Kako je Teddvju bilo kad si odlazila? Kao uvijek, zvuao je zabrinuto. Znao je kakvu

trajnu brigu za nju znai Teddy.

Spavao je. Ali nod je prola dobro. A sinod se javila Sophie iz Portugala. Odlino se

zabavlja s prijateljima. Kako su cure?

Dobro, pretpostavljam. Za nekoliko tjedana dolaze ovamo s majkom. Meni vie nitko

nita ne govori. Znam gdje su prema raunima za moj American Express. Cyn ih vodi na jug

Francuske, prije nego to odu u Maine kod njenih roditelja. A on de se s njima nadi u

Hamptonsu krajem ljeta, kao uvijek. No prije toga je imao vlastitih planova. Cijelo ljeto de

raditi u Washingtonu. Cvnthia ga vie nije zvala da im se pridrui; znala je da je to izgubljen

sluaj i bila bi zapanjena kad bi on to sam poelio. Koji je broj tvoje sobe? upita ona,

pogledavajudi na sat. Imali su vremena za ruak na brzinu, a on je ved znao da je eli odvesti

na veeru u Harrv's Bar.

Tristo etrnaest.

Na istom smo katu, primijetio je on. Nisam potpuno siguran gdje si. Ja sam u tristo

dvadeset i devet. Dodi du po tebe na izlasku. Za deset minuta?

16

Savreno, ona se na to stidljivo osmjehne, a onda nastupi kratka stanka. Drago mi je

to du te vidjeti, Bili. Na tren, zvuala je vrlo francuski, a on se odjednom osjeti vrlo mladim.

To to je ona njemu znaila nije mogao objasniti. Bila je ono to bi, po njegovom shvadanju,

ene uvijek trebale biti, no kad bi to morao pretoiti u rijei, ne bi znao kako. Blaga, puna

ljubavi, strpljiva, puna razumijevanja i zanimanja za sve to on radi, suosjedajna, zabavna,

dobra. Bila je kao neoekivani poklon u njegovom ivotu, kao i on u njenom. On je bio njen

pojas za spaavanje za kojeg se uhvatila kad je sve drugo ved odavno nestalo. Vie nita nije

mogla uiniti; Teddy-jeva bolest je bila stalni izvor briga i znala je da ga moe svakog trena

izgubiti, a Gordon je bio samo ovjek s kojim je dijelila kudu i koji joj je dao svoje ime, ali esto

se osjedala kao da vie nije dio njenog ivota. U njegovom ivotu, osim zbog povremenog

pojavljivanja u javnosti, vie nije bilo potrebe za njom. A Sophie je, u skladu sa svojim

godinama, napustila roditeljsko gnijezdo. Ovih dana, vie nego ikada, Isabelle je osjedala da

je sama. Osim s Billom, osobno ili preko telefona. On je bio njeno glavno uporite, njena

radost, smijeh, utjeha i najbolji prijatelj.

I meni je drago to du tebe vidjeti, on je blago rekao. Dodi du po tebe za deset minuta.

Onda moemo sve isplanirati. Znao je da de sutra idi u Tate, a ona je spomenula i neke

privatne galerije koje bi htjela posjetiti. elio ju je izvesti van obje veeri. Rado bi je odveo i u

kazalite jer je znao koliko to voli, ali nije htio izgubiti sate dragocjenog vremena koje je

mogao provesti razgovarajudi s njom. Bio je utorak poslijepodne; imali su vremena do

etvrtka naveer. Rekla je da bi moda mogla ostati i do petka ujutro, ali to je ovisilo o

Teddvjevom stanju. A mislila je i da bi za vikend trebala biti u Parizu. Sve je bilo vrlo slino

trci s vremenom, ali tih nekoliko dana bili su izuzetan poklon. Ovako neto nikada jo nisu

uspjeli uiniti. On nije imao nikakvih skrivenih motiva, nikakvih namjera niti planova.

Naprosto, radovao se mogudnosti da bude s njom. Bilo je neeg prekrasno istog i nedunog

u njihovoj vezi.

Bili se umio, oprao ruke, na brzinu obrijao, razmiljajudi o susretu s njom, i deset minuta

kasnije, uputio se niz hodnik, traedi broj njene sobe. Bila je dva ugla dalje; nije bilo lako, ali

on ju je napokon pronaao. Pokucao je na vrata i inilo se da ekanju nema kraja, a onda ih

je ona otvorila i na tren zastala, gledajudi ga sa stidljivim osmijehom.

Kako si? upita ona. Njena mlijeno bijela koa lagano se zarumenila, dok joj je duga

tamna kosa sjajila sputajudi se na ramena. Gledala ga je ravno u oi. Odlino izgleda,

rekla je, izlazedi iz sobe, a on je zagrli. Nikad je nije poljubio drugaije nego u obraz, kao i

sada. Bio je lagano preplanuo nakon vikenda kojeg je nekoliko tjedana ranije proveo kod

kude u Greemvichu, u otroj suprotnosti s njenim mlijenim tenom. Njena sunana ljeta na

jugu Francuske zavrila su prije mnogo godina. Gordon je i dalje povremeno odlazio tamo, u

posjetu prijateljima ili sa Sophie, dok je Isabelle ostajala kod kude s njihovim sinom.

I ti, Bili odvrati s divljenjem. Svaki put kad ju je vidio, ostao bi zateen njenom

ljepotom. Ponekad je na to zaboravljao, zaokupljen njenim rijeima i mislima i njihovom

razmjenom ideja. Vie nego izgled, zarobio gaje njen duh. No ona je zaista bila izuzetno lije-

pa. Prila mu je i uhvatila ga ispod ruke elegancijom mlade srne. Jo uvijek se kretala kao

djevojka, vie nego kao odrasla ena. On je odmah primijetio fini crni kostim, Hermesovu

torbicu i elegantne cipele s visokom petom. Nosila je samo vjenani prsten i par malih dija-

17

mantnih naunica. Gledajudi je, bilo bi teko povjerovati da ima ikakvih briga. Imala je topao,

srdaan osmijeh i bilo je dovoljno da ga vidi pa da joj se u oima pojavi radost i uzbuenje.

Boe, Isabelle, sjajno izgleda. U posljednje etiri godine, uopde se nije promijenila; bila je

malo mravija nego prije est mjeseci, ali njena klasina ljepota kao da se zaustavila u

vremenu. Dok su ruku pod ruku silazili niz stepenice, razgovarajudi o putovanju, galerijama

koje ele vidjeti, izlobi u Tateu, on se osjedao ponovo kao mladid, a ona se smijala dok su

prolazili kraj recepcije prema ulaznim vratima.

Jako sam se brinuo da ce se dogoditi neto sto ce nam pokvariti ovo putovanje,

priznao je on. Bojao sam se da bi tebe moglo sprijeiti Teddvjevo zdravlje. Uvijek joj je

govorio sve to misli, kao i ona njemu. A zbog Teddvja se, bez sumnje, moglo dogoditi da ona

ne doe. Ili zbog Gordona, ukoliko bi on odluio da ona ne treba putovati. Ali njega, izgleda,

njen plan da ode u London na nekoliko dana uopde nije dirao, a Teddvju je bilo drago to ide.

Nije znao za Billa, no bio je sretan to vidi osmijeh na licu svoje majke i odmah je shvatio

koliko ona eli idi, pa joj nije htio biti smetnja.

I ja sam se brinula, priznala mu je. Ali njemu je sada puno bolje. Mislim da u proteklih

pet godina nije bio ovako dobro. Teko je podnosio adolescentsku dob; kako je rastao, u

posljednjih nekoliko godina mu se pogoralo stanje, uz stalno naprezanje srca i pluda. On je

zaista elio da otputujem. Billu se inilo kao da ga ved godinama poznaje. Iako nije znao

kako, nadao se da de ga jednog dana i sresti.

Izali su na ulicu Brook i Isabelle je duboko udahnula. Stajala mu je blizu i jo uvijek ga

drala pod ruku. Bio je predivan dan, neobino topao za lipanj.

Kamo bi htjela idi? upita on, u mislima nabrajajudi sve mogudnosti; on je samo elio biti

s njom. Za njega je ved i to to se nalazi ovdje bilo kao praznik. Nikada nije odvajao vrijeme

za besposlena popodneva, neobavezne rukove ili etnju ulicom u enskom drutvu. Njegov

cijeli ivot okretao se oko posla i sve to je radio bilo je povezano s politikom. U njegovom

ivotu nije postojalo nita slino slobodnom vremenu, osim kad je bio s Isabelle. Kraj nje,

vrijeme kao da se zaustavljalo, a njegov ritam i sredite interesa potpuno su se mijenjali.

Nitko tko ga je dobro poznavao ne bi ga prepoznao sada, dok se oputeno smjekao lijepoj

eni duge tamne kose kraj koje je stajao. Sto kae na pizzu? on je vedro upita, a ona

kimne. Osmjehnula mu se i bila je tako sretna da je jedva mogla pratiti to on govori.

emu se ti smije? zadirkivao ju je dok su se laganim korakom kretali niz ulicu, bez

odreenog smjera. Oboje su znali da je, barem za sada, vrijeme u njihovim rukama.

Samo sam sretna. Nikada nisam ovako neto uinila. Osjedam se kao da sam ovdje jako

daleko od svih svojih briga. Znala je daje Teddy u dobrim rukama i sve je bilo u redu.

Tako i elim da ti bude. Hodu samo da se opusti i zaboravi na sve.

Nekoliko minuta kasnije, uli su u taksi i otili u Shepherd Market, u jedan mali restoran

kojeg se Bili sjedao; nalazio se blizu ambasade i on je mnogo puta odlazio tamo da pregrize

koji zalogaj na brzinu, izmeu sastanaka. Imao je vrt, a vlasnik je bio oduevljen to ih je

vidio kad su uli. Bili su dotjerani i elegantni i bilo je neega vrlo karizmatinog u njihovoj

pojavi. Smjestio ih je za jedan miran stol u pozadini. Donio je vinsku kartu Billu i jelovnike za

oboje, a onda se povukao.

Ovo je savreno, ugodno se smjestivi u svojoj stolici, Isabelle mu se osmjehne i

18

pogleda ga. Zadnji put kad ga je vidjela - bilo je to prole zime u Parizu, malo prije Boida - on

joj je darovao predi-van Hermesov al i prvo izdanje jedne knjige o kojoj su razgovarali.

Knjiga je bila u konom uvezu i vrlo rijetka i njoj je to bilo veliko zadovoljstvo, kao i sve ostalo

to joj je on poklonio u ove etiri godine. Osjedam se vrlo razmaeno.

Ba dobro, ree on i potape je po ruci. Sloili su se da de uzeti pizzu, a on je naruio

jo i salate i bocu Corton-Charlemagnea.

Sad de me jo i opiti usred dana, alila se ona. Od prethodnih rukova, znao je da ona

gotovo i ne pije, no znao je da je to vino koje joj se svia, uz to i vrlo dobra godina.

Ne bih rekao da postoji takav rizik, osim ako u posljednjih est mjeseci nisi stekla neke

rune navike. Puno je vjerojatnije da du se napiti ja, a ne ti, priznao je, iako ga ona

nijednom kad su se sastali nije vidjela da previe pije. Bio je razumna osoba bez upadljivih

poroka, osim sklonosti da previe radi. Pa, to demo raditi danas popodne?

to god eli. Menije dovoljno to sam tu. Osjedala se kao ptica koja je pobjegla iz

pozladenog kaveza. On je predloio da proedu kroz nekoliko galerija i antikvarijata, to je

njoj zvualo vrlo privlano. Cijeli ruak su proveli razgovarajudi i kad su izali iz restorana,

bilo je ved esnaest i trideset. On je ponovo zaustavio taksi. U hotelu ga je ekala limuzina,

ali oboje su uivali u slobodnom lutanju Londonom, nasamo. Nakon galerija i dudana,

odetali su natrag do hotela. Sada je bilo ved osamnaest sati.

Veera u devet? on upita, smjekajudi joj se. Moemo neto popiti ovdje u baru, a onda

idemo u Harrv's Bar. Jo davno, priznala je da joj je to omiljeni restoran, kao to je bio i

njemu. Sve je bilo vrlo pristojno i nisu osjedali nelagodu zbog mogudnosti da tamo budu

vieni. Nisu imali to sakriti, pa ak i kad bi Gordon uo za to, ona bi mu bez ustezanja rekla

da je srela Billa Robinsona. Nije mu to namjeravala ispriati svojevoljno, ali nije imala razloga

da se osjeda krivom, niti se zbog bilo ega trebala ispriavati. Dodi du po tebe u osam, ree

Bili; obavio je ruku oko njenih ramena i tako su uli u lift. Nitko tko bi ih vidio ne bi pomislio

da imaju zasebne sobe i da nisu u braku. Djelovali su tako prisno i oputeno da bi se lako

moglo zakljuiti kako su, barem, u ljubavnoj vezi. Ali oni toga, ini se, nisu bili svjesni;

razgovarali su cijelim putem do tredeg kata, a onda ju je on otpratio do njenih vrata.

Popodne je bilo divno, ree ona, a onda se podigne na prste i poljubi ga u obraz. Jako

ste dobri prema meni, gospodine Robin-son. Hvala, Bili, ozbiljno je rekla, a on se osmjehne.

Ne znam zato bih trebao biti dobar. Ti si ba grozna osoba i strano dosadna. Ali

moram se tu i tamo malo baviti dobrotvornim radom. Zna, supruge politiara, kljasti i

epavi... i vrijeme provedeno s tobom. Skupljanje bodova za dobra djela. Ona se nasmije, a

on joj blago dotakne ruku dok je otvarala vrata. Odmori se malo prije nego to veeras

izaemo, Isabelle. Dobro de ti dodi. Znao je koliko je naporan njen ivot, kako se stalno

osjedala kao da je na dunosti brinudi oko sina i elio je da se opusti i ovdje bude na pravom

odmoru. Prema onome to je priala, znao je da se inae za nju nitko nije brinuo i htio je da

to sada on uini, barem za kratko, koliko moe. Obedala mu je da de malo odspavati i kad je

ostala sama, legla je. Ispruena na krevetu, razmiljala je o njemu. Kad bolje razmisli,

nevjerojatno je bilo kako je on istim sluajem uao u njen ivot prije nekoliko godina i koliko

je imala srede.

Ponekad se pitala zato je ostao sa svojom enom. Lako je bilo shvatiti da meu njima nema

19

prave komunikacije, a on je zasluio mnogo vie od toga. Ali isto tako je znala da on ne voli

priati o tome. Stanje njegovog braka sa Cvnthijom bilo je neto to je on prihvatio,

ravnotea koju radije ne bi naruavao. Slutila je da bi za njega, u svakom sluaju, bilo

nezgodno kad bi to doveo u pitanje; nije elio ni mrvicu skandala koji bi skrenuo pozornost

na njega. Dio njegove snage bio je u tome to se drao podalje od oiju javnosti, pa je mogao

drati sve u svojim rukama, a biti izvan arita. Razvod bi izazvao preveliko zanimanje za

njega, pogotovo ako bi bilo gorine, a on je esto govorio da Cyn odgovara ba ovakvo

stanje. Ona ne bi otila tiho; sviale su joj se praktine prednosti koje je imala kao gospoa

Robinson, naroito u VVashingtonu, ali i drugdje. Iako je ivrdila da mrzi politiku, po njenom

miljenju, nije bilo loe imati supruga koji ima prilian utjecaj na predsjednika. Ali Isabelle ga

je a-lila. Zasluio je puno vie nego to je imao sa Cvnthiom. No on je isto to govorio za

Isabelle. ivot kakav je imala s Gordonom sigurno nije bio brak kakvog je zamiljala ili kojem

se prije dvadeset godina nadala, ali to je bilo neto na to je pristala. Pomirila se s time i is-

pruena na velikom krevetu u Claridgesu, iekujudi veer s Billom, ispunjenu razgovorom i

smijehom, nije o tome razmiljala. U tom trenutku, inilo joj se kao da je Gordon dio nekog

dalekog, gotovo nepostojedeg svijeta. Bili ju je uvijek nasmijavao, kraj njega se osjedala

sigurno i ugodno. A boravak u Londonu s njim bio je ba ono emu se nadala.

Nekoliko minuta je zadrijemala, a onda, u devetnaest sati, ustala i okupala se. Odabrala

je pripijenu crnu koktel haljinu s ipkom i svileni al, uz crne satenske cipele s visokom

petom, bisernu ogrlicu koju je tog dana kupila i naunice s biserima i dijamantima, koje su

pripadale njenoj majci. Haljina je bila vrlo decentna, ali i vrlo enstvena, i ba kao i sama

Isabelle, izazivala je dojam pritajenog seksepila. Kosu je skupila u glatku punu i briljivo se

naminkala; kad se odmaknula i pogledala se, nije primijetila nita posebno. No, njegova

reakcija ju je iznenadila, kad se pojavio na vratima tono u dvadeset sati, tren nakon to je

ona nazvala kudi i razgovarala s Teddy-jevom njegovateljicom, s olakanjem saznavi da je

sve u redu. Gordon je bio vani, a Teddvje ved vrsto spavao, pa nije s njim razgovarala, ali

bila je zadovoljna to uje da je dobro proveo dan. Znajudi to, modi de se veeras dobro

zabaviti s Billom.

Oho! rekao je Bili, odmaknuvi se korak unatrag da bi je promatrao s divljenjem.

Preko ramena je lagano prebacila svileni al; provirilo je gotovo golo rame, a ipkasta haljina

je savreno pratila njen stas. Izgledala je elegantno i vrlo damski, a bila je puno ljepa nego

to je to shvadala, to je bio dio njenog arma. Izgleda nevjerojatno. ija je haljina? on

upita znalaki, a ona se nasmije. Ne bi pomislila da on zna ita o modnim kreatorima, niti da

ga to zanima.

Saint Laurentova. Iznenauje me. Otkad te zanima moda? Nikada joj prije nije rekao

nita slino. Ali ovdje je bilo drugaije. Imali su vremena, to je bio pravi luksuz; znali su da

su pred njima cijela dva dana.

Otkako je ti nosi. Ono danas je bio Chanelov kostim, zar ne? upita on s ponosnim

izrazom, a ona mu se ponovo nasmije.

Impresionirana sam. Morat du odsada paziti to nosim i potruditi se da to bude na

tvojoj razini.

Mislim da se ne treba zabrinjavati. Izgleda predivno, Isabelle, toplo odvrati on.

20

Spustili su se liftom, stojedi blizu jedno drugom, razgovarajudi tiho, aptom. Rekla mu je da je

razgovarala s njegovateljicom, da je Teddvju dobro i izgledala je sretno dok je to priala.

Silno je elio da se ona opusti i dobro provede, a dosad je sudbina radila u njihovu korist.

Puno vremena je proveo razmiljajudi to bi elio raditi s njom u ova dva njihova dana. Htio

je da to bude putovanje kojeg de se oboje sjedati cijelog ivota, jer tko zna kad de im se

putovi ponovo ukrstiti na ovakav nain.

Bili je uao u hotelski bar tik iza Isabelle i kad su uli, okrenulo se vie glava. Bili su

zgodan par. Sjeh su za stol u uglu i Bili je naruio viski sa sodom za sebe i au bijelog vina za

nju. Kao i obino, ona je jedva pijuckala dok su razgovarali o umjetnosti, politici, kazalitu,

ljetnikovcu njegove obitelji u Vermontu i mjestima na koja su rado odlazili kao djeca. Ona je

priala o posjetima djedu i baki u Hampshireu, dok su bili ivi, i rijetkim, ali dojmljivim

prilikama kad se susrela s kraljicom. Bio je oaran njenim priama, a njegove su podjednako

pobuivale njeno zanimanje. Kao i uvijek, neobino su se podudarale njihove reakcije i

uvjerenja oko stvari koje im neto znae, ljudi, mjesta, vanosti obiteljskih veza. Isabelle je

kasnije, u limuzini, na putu do restorana, primijetila kako je udno to su ba brakovi ljudi

kojima obitelj tako puno znai postali otueni i lieni prisnosti i to su izabrali partnere koji

su sve prije nego tople osobe.

Cvn je bila puno toplija dok smo bili na koledu, ali kao starija postala je poneto

cinina. Ne znam je li to moja greka ili ne, zamiljeno ree Bili. Vedim dijelom, naprosto se

jako razlikujemo, a uz to mislim da kroz dugi niz godina nisam ispunjavao njene potrebe i

vjerujem da je dugo bila bijesna na mene, ili barem razoarana zbog toga. eljela je da skupa

s njom ivim u drutvenim krugovima Connecticuta i New Yorka. Od poetka, politika scena

je uopde nije zanimala, dok je mene fascinirala i do grla sam bio u njoj. A sada, kad sam u

malo mirnijim vodama, mislim da joj je ved dosta i sve joj je to postalo odbojno. Privatno

smo se naprosto udaljili. Ali Isabelle je vjerovala da nije samo to. Ved joj se prije nekoliko

godina povjerio i rekao kako vjeruje da mu je supruga nevjerna. I priznao joj je jednu svoju

vezu. No vie od toga, po onome to je rekao i po onome to je preutio, Isabelle je slutila da

je Cvnthia sve prije nego topla osoba. Ne samo da se udaljila od njega, nego ga je, kad su se

sretali, i kanjavala zbog onoga to je smatrala njegovim grijesima prema njoj. Isabelle nije

ula ni rijei o nekakvoj prisnosti meu njima, o privrenosti ili bilo kakvoj emocionalnoj

podrci. I morala se zapitati nije li Billu previe bolno priznati da ga ena naprosto vie ne

voli. Po svemu to je ispriao, Isabelle se pitala je li ga uopde ikada voljela. Ista pitanja padala

su joj na pamet u vezi s Gordonom. Ali Billa nije htjela ispitivati o njegovoj eni. Sto god vidio

u njoj, bili to osjedaji ili samo uspomena, nije ga htjela prisiljavati da se suoava s onim to bi

mu bilo previe bolno ili previe neugodno priznati i o tome raspravljati.

Mislim da je Gordon puno hladniji od Cvnthije, iskreno je rekao on, a Isabelle se nije

usprotivila, iako je velikim dijelom i previe spremno optuivala samu sebe.

Ja mislim da sam za njega bila veliko razoarenje, ona tiho uzvrati dok ih je limuzina

vozila prema Harr/s Baru. Mislim da je oekivao da budem daleko drutvenija i otvorenija

nego to jesam. Mogu prireivati zabave za njega, na to sam spremna, ali nisam otvorena

pred ljudima, niti znam ostaviti dojam na njih. To mi je teko. U poetku naeg braka,

osjedala sam se kao marioneta, a Gordon je vukao sve konce. Govorio mije to du redi

21

ljudima, kako du postupati, kako se ponaati, to du misliti. A onda, bududi da je Teddy bo-

lestan, vie nisam imala vremena niti strpljenja za tu igru. I dok je Sophie bila mala, ona me

je zanimala puno vie nego svi ti bezvezni ljudi koje sam, po njegovoj elji, trebala

impresionirati. Htjela sam samo obiteljski ivot i dom. Moglo bi se redi, valjda, da sam ga u

tom smislu razoarala. Mislim da je Gordon puno ambiciozniji nego ja. Bili pomisli da se ne

radi samo o tome, a hladnoda i okrutnost koju je ona opisala, inilo mu se, kao da je

proraunata zato da bi Isabelle povjerovala kako je do razdora meu njima dolo u pot-

punosti njenom krivnjom. Kao da Gordon eli redi kako bi, da je ona bila bolja, jo uvijek bio

aktivno ukljuen u njen ivot. Bili je slutio da razlozi za njegovu sadanju nepristupanost

nemaju nikakve veze s njom, niti s Teddvjem, nego sa stvarima koje Isabelli nisu ni padale na

pamet. No nije je htio muiti takvim sugestijama, a ona je vrlo spremno preuzimala krivicu.

Usprkos Gordonovim postupcima prema njoj, bila mu je odana i uvijek je pronalazila

opravdanja za sve to bi joj rekao ili uinio. Koliko je Bili mogao zakljuiti, velikodunost duha

koju mu je poklanjala bila je nezasluena, ali i tipina za nju.

Ne znam kako bi ti bilo koga mogla razoarati, Isabelle. Ne poznajem nikoga tko se u

tolikoj mjeri daje drugima, na svaki mogudi nain, i siguran sam da tako postupa i s njim.

Mogla je oprostiti gotovo sve i opratala je. A zbog injenice daje Teddy bio bolestan

otkako se rodio, nisi ti kriva.

Gordon misli da sam u trudnodi uinila neto to je izazvalo preuranjeni porod. Lijenik

tvrdi da bi se to u svakom sluaju dogodilo, ali nikada nisam u to uspjela uvjeriti Gordona. A

to je samo potvrivalo sve one rune stvari koje je o njemu mislio Bili.

Ona dva puta kad su se sreli, Gordon mu se nije svidio. inio mu se napuhan, razmetljiv i

arogantan, a od sarkastinog tona kojim se obradao Isabelli, Bili se najeio. S njom je

postupao kao s djetetom i javno ju je omalovaavao otrim rijeima, otvorenom kritikom i

odmahivanjem. Meutim, dao je sve od sebe da bude ljubazan prema Billu, jer je on na

Gordona ostavio snaan dojam, dok svoju enu nije ni primjedivao. Gordon je bio armantan

kad je htio, s ljudima koje je smatrao vanima ili koji bi mu mogli biti korisni, ali Isabelle kao

da je kanjavao zbog onoga to je bila. Sva njena dobrota, suosjedanje i finoda samo su

izgleda podjarivali njegov bijes. Bili je slutio da je, u osnovi, Gordon impresioniran njenom

obitelji, a sam se, na izvjestan nain, osjedao manjkavo pa ju je morao poniziti kako bi se

osjedao jaim. Takvo ponaanje i takav nain razmiljanja Billu nisu bili ni malo bliski. No, kad

je Isabelle govorila o njemu, zbog nje je glumio odreeni stupanj uvaavanja. Nije je htio

dovesti u poloaj da brani tog ovjeka. Njena odanost je bila oita; uostalom, on joj je mu.

Ali ona se pred Billom vie nije pravila da je sretna s Gordonom; naprosto je prihvadala svoj

brak kao svoju ivotnu sudbinu i nipoto se nije htjela aliti na to stanje. Bila je zahvalna to

ima Billa s kojim moe razgovarati i koji je slua. A posebno joj se svialo to to ju je uvijek

nasmijavao.

Te veeri je u Harrv's Baru bila takva guva da su jedva proli kroz vrata; ene u

veernjim kompletima i koktel haljinama stajale su nagurane uz ank skupa s mukarcima u

tamnim odijelima, bijelim kouljama i tamnim kravatama. Drutvo je izgledalo elegantno i

dotjerano po modi, a Isabelle se savreno uklapala u svojoj crnoj ipkastoj haljini. Bili je

izgledao otmjeno i elegantno u dvorednom tamnoplavom odijelu koje je kupio ba pred

22

putovanje.

Njihov stol ih je ekao. Glavni konobar je odmah primijetio Billa, a Isabelle je pozdravio

sa smijekom. Dodijelio im je stol u uglu; znao je da se to mjesto svia Billu. Oboje su

prepoznali mnoga lica za stolovima poredanim du zida. Bilo je tu nekoliko glumica, jedna

velika filmska zvijezda, neka poznata knjievna imena, jedan stol pun poslovnih ljudi iz

Bahreina, dvije saudijske princeze i jedna grupa mondenih Amerikanaca, meu kojima i

jedan naftni magnat. To je bilo prilino otmjeno drutvo i vie ljudi se zaustavilo kako bi poz-

dravili Billa. On je Isabelle bez oklijevanja predstavljao jednostavno kao gospou Forrester,

ne dajudi nikakva objanjenja tko je. U pola veere, ona je primijetila poznatog francuskog

bankara kojeg je upoznala prije vie godina; on je, dakako, poznavao Gordona, ali na nju se

nije ni osvrnuo, niti ih je prepoznao na izlasku.

Pitam se to ljudi misle, tko smo, ree ona, ali nije izgledala zabrinuto, nego kao da se

zabavlja. Njena savjest je bila ista, iako je za nju neobino to je u Londonu i veera s jednim

mukarcem u Harrv's Baru.

Vjerojatno misle da si ti francuska filmska zvijezda, a ja sam neki neotesani Amerikanac

kojeg si pokupila. Nasmijao se dok im je konobar toio Cristal uz desert. Veera je bila

fantastina, a do sad su popili i dva odlina vina. No, nisu bili pijani, nego siti, sretni i

oputeni.

Teko, Isabelle se zabavljala. Svi znadu tko si ti, Bili. Usprkos tome to ti misli da to

nitko ne zna. Ali nemaju pojma tko sam ja.

Mogu dati izjavu za javnost, ako eli. Ili moemo na izlasku krenuti od stola do stola,

pa du te svima predstaviti, a onda bih im mogao redi da si mi najbolja prijateljica. Misli da bi

tako uli ono to su htjeli saznati? Ono to su mogli vidjeti, bio je izuzetno zgodan par koji

uiva u meusobnom drutvu. Ljudi su se smjekali, promatrajudi ih.

Mogude. Sto misli, bi li se Cvnthia uzrujala kad bi ula da veera s drugom enom?

Kod Isabelle je ona uvijek izazivala znatielju.

Iskreno? on upita, smjekajudi joj se. S njom je uvijek bio iskren. Sam je sebi obedao

jo davno da s njom nikada nede izbjegavati istinu, ma koliko neugodna bila. A koliko je znao,

ona je s njim postupala jednako i stalno ga je uvjeravala da je tako. Cijenila je iskrenost i

otvorenost koja postoji meu njima. Najiskrenije, Isabelle, ne mislim da bi je bilo briga.

Mislim da je to odavno nadila. Dokle god ne napravim budalu od nje, barem ne javno, ono

to radim, to je moja stvar. Rekao bih da tako razmilja. Ne eli da ja postavljam pitanja o

njenom ivotu. A ona ima puno vie toga to bi trebalo sakriti nego ja. Godinama je sluao

glasine o njoj, ali pitao ju je samo nekoliko puta, u poetku. Nakon toga, zakljuio je da ne

eli znati.

To mi se ponekad ini alosnim, Isabelle ree, gledajudi ga. Nije to smisao braka.

Nije. Ali brak izgleda pokriva iroku lepezu mogudnosti. Tvoj i moj ba nisu ono o emu

ljudi sanjaju. Mi imamo ono na to ljudi pristaju iz razliitih razloga, nakon dugog vremena.

Vjerojatno si u pravu, ona zamiljeno odvrati, dok im je konobar punio ae Chateau

dYquemom. Je li to tebi dovoljno, mislim, to na to si pristao? Od vina koje je ispila,

postala je malo hrabrija nego obino.

23

Nemam izbora. Ako ne pristanem, ostaje mi jedino da se maknem. A iz vrlo razliitih

razloga, to ne elimo ni ona ni ja. Cvnthia eli drutveni poloaj koji joj pruam i svoj nain

ivota. A ja ne elim buru koja bi se podigla ako se razvedemo. I zato smo tu gdje jesmo.

Osim toga, kad bi se razveli, to bi pogodilo cure. Ne vidim emu. Nisam naiao na nekoga ili

neto, to bih elio vie. Ili barem ne ono to bi mu bilo dostupno. Pomirio se sa svojom

situacijom, kao to je Isabelle znala, odavno. Ali ona se ponekad pitala zato. S pedeset i

dvije godine, bio je dovoljno mlad da pone novi ivot, a zasluio je sredu, mislila je, vie

nego vedina. Davao je tako puno, a dobio zauzvrat tako malo. A Bili je isto to mislio o njoj.

Dokle god si vezan za nju, nede nadi neto ili nekoga drugog, ree ona uzimajudi tanki

gutljaj Yquema.

Savjetuje mi da se razvedem? On je izgledao iznenaeno; nikada prije nije mu to

ovako otvoreno rekla i morao se zapitati zato to sada govori.

Ne znam. Samo se ponekad pitam, ne troimo li mi svoje ivote uzalud. Ja nemam

izbora zbog Teddvja, a i inae se ne bih razvodila. Nitko u mojoj obitelji nije se razveo. U

mojim godinama, prekasno je za novi poetak. Ali, za mukarca je drugaije. Iznenadile su

ga njene rijei; vjerovao je da ona nikada ne bi ak ni razmiljala o razlazu s Gordonom, a ovo

je bio prvi takav nagovjetaj.

Nije drugaije za mukarca, tiho ree on, a ti si jedanaest godina mlaa od mene.

Ako bi itko trebao razmiljati o novom ivotu, to si ti, Isabelle. Ti i Gordon ved godinama

zapravo niste u braku. Ti si zasluila neto puno bolje od toga. Sada je prvi put bio ovako iz-

ravan s njom; ona je otvorila put njegovim rijeima i bilo mu je drago zbog toga.

Ne bih to mogla uiniti, to i sam zna, mirno je odgovorila. Svi koje poznajemo i s

kojima smo u srodstvu bili bi uasnuti, a ja ne bih mogla razoriti Teddvjev ivot. Previe je

osjetljiv da bi preivio tako veliku promjenu. Uostalom, Gordon ne bi pristao na to, nikada.

Ubio bi me prije nego to bi me pustio da odem. U to uopde ne sumnjam. U njenim mislima,

razvod nije bio ni najudaljenija mogudnost. Zvuala je vrlo trijezno kad je to rekla, ali veeras

je prvi put shvatila da se osjeda kao zatvorenik na uvjetnoj slobodi. Nikada si nije dozvolila da

shvati koliko je depresivna njihova kuda u Parizu, koliko je njen ivot ogranien i kako je

Gordon potpuno odsutan. Odjednom, sjededi u Harrv's Baru s Billom, potpuno je postala

svjesna svega to nikada nije imala. Meutim, uvjeravala je samu sebe, tako je bilo najvie

zato jer joj se ivot okretao oko bolesnog djeteta. Nije bila spremna priznati da joj je ivot

tako samotan dobrim dijelom zato to ju je ovjek za kojeg se udala emocionalno napustio

jo prije mnogo godina.

Nisam te nikada uo da ovako govori, ree Bili, spustivi dlanove na njene ruke. Ni njemu

ni sebi, nikada prije nije bila spremna priznati koliko je duboko nesretna; uvijek je pronalazila

isprike podjednako kao to nikada prije nije otvoreno priznala da bi Gordon mogao biti

opasan. Bili se pitao je li joj ikada prijetio. No svejedno, prijetio ili ne, Isabelle je izgleda bila

jako svjesna kakav je i koliko je okrutan, ne samo prema njoj nego i prema njihovom djetetu.

to te navelo da mi to sada pria, Isabelle? Je li ti on prijetio? Nikada prije nije rekla da bi

je Gordon ubio kad bi ga napustila i on se sada pitao je li ona, u izvjesnom trenutku, naela

tu temu s njim. Bili je promatrao Isabelline oi dok mu se smjekala. Ispod osmijeha, njen

pogled je bio zamiljen, mudar i tuan. U svojoj bududnosti nije vidjela nikakav drugaiji ivot

24

od ovog kojeg ima. Nada u bolji ivot odavno ju je napustila.

Mislim da si me napio, ree ona ispriavajudi se, meutim, osjedala se kao zatoenik

koji je pobjegao i vie se nije htjela drati dosadanjeg zavjeta utnje. S druge strane

Engleskog kanala, iznenada vie nije osjedala toliku odanost prema Gordonu kao kod kude. A

Bili ju je tako dobro poznavao.

Bilo bi mi drago da sam te napio, nasmijao se on, ispijajudi jo jedan gutljaj iz svoje

ae. Ba bih volio vidjeti to bi radila da si pijana. Hodemo li pokuati?

Grozan si. Tu se brine da ne bude predmet skandala, a mene potie da se ponaam

skandalozno. Ako mi nastavi natakati ampanjac i Yquem, morat de me iznijeti iz restorana,

sigurno.

Prebacit du te preko ramena i redi kako sam te naao ispod stola. Mislim da to ne bi

smetalo nikoga.

A onda, to bi uinio? Nasmijala se na sliku koju je opisao; bila je odlino raspoloena i

eljela je da ova veer traje zauvijek. Negdje u podsvijesti, mogla je uti kako vrijeme

otkucava. Nakon ove veeri, Billu i njoj preostaje samo jo jedna nod i dva dana. Dvije nodi,

ako ona ostane do petka. No, nakon toga, oboje su se morali vratiti svom stvarnom ivotu.

Osjedala se kao Pepeljuga na balu, a nije htjela da se koijai ponovo pretvore u bijele

mieve. Barem ne jo neko vrijeme.

Ako bih te morao nositi odavde, mislim da bih ti dao kavu i otrijeznio te tek toliko da te

povedem u Annabel's na ples. To mu je upravo palo na pamet, a Isabelle se na to nasmijala.

To zvui kao pravi provod, zaista. Godinama nisam bila tamo, otkako sam se udala.

Tamo sam proslavila svoj osamnaesti roendan, a nakon to smo se Gordon i ja zaruili, otac

me jednom odveo tamo. Gordon iz dna due mrzi ples.

Dakle, dogovoreno. Veeras idemo tamo. im isprazni au. alio se, jer je znao je da

de ona vjerojatno popiti samo jo poneki gutljaj, a aa je jo bila gotovo puna. Popila je

samo po au od oba vina koja je naruio, au ampanjca i jedva kap Yquema. Ali to je jo

uvijek bilo vie nego stoje obino pila. Oboje su bili sretni, ali nisu bili pijani. Ako su i bili,

opijalo ih je uivanje u meusobnom druenju, a ne vino.

Ne mogu vie, moledivo je rekla Isabelle gledajudi ga ravno u oi, a on se borio s porivom

da je zagrli. Ali nije bio dovoljno lud da uini tako neto i nije ni najmanje elio ugroziti njen

ugled ili je dovesti u neugodan poloaj.

Ako ne moe popiti svoj Yquem do kraja, onda ne moemo u Annabel's, on odvrati s

odlunim izrazom na licu, a onda im je konobar donio pladanj s okoladama i bombonima,

to je oduevilo Isabelle. Odlino se provela i nije pretpostavljala da de idi jo negdje, osim

natrag u hotel. Nije bila pohlepna i nije oekivala odlazak na ples. Imam ideju, ree on i

dalje je bockajudi. Ako pojede dvije cokoladice, to du prihvatiti u zamjenu i vodim te u

Annabel's. Ba ju je htio tamo odvesti, sada.

Ozbiljno govori? Izgledala je iznenaeno i zabavljala se; strpala je okoladni bombon

u usta s prijetedim pogledom. Ovo je jedna.

A evo jo jedna, nastavi on, pruajudi joj jo jedan slatki.

Ovo je strano. Ne samo da me eli napiti, nego hode i da se udebljam.

25

Za to bi mi trebalo puno vie vremena nego da te napijem, odvrati on smijudi se, pa i

sam pojede jedan bombon. Dakle, dogovoreno. Idemo u Annabel's, ree, domahnuvi

konobaru u prolazu, kako bi platio.

Mislim da uopde vie i ne znam plesati. Osim toga, ti si premlad, a ja sam prestara.

Mukarci koji tamo dolaze stari su kao moj otac, a pleu s djevojkama Sophijine dobi.

Ti moe prodi, a bojim se, i ja. Morat demo dati sve od sebe. Nisam ba naroit plesa,

ali mislim da de biti zgodno. Izgledao je sretno i oputeno dok joj je to govorio, a kad su

izlazili, za njima se okrenulo vie glava. Bili su vrlo lijep par.

Trebalo im je samo nekoliko minuta da stignu u Annabel's, a kad su uli, opet se inilo

kao da tamo svi poznaju Billa. Ovdje je bio prije est mjeseci, s ambasadorom, a i inae je

znao tu dodi na veeru s prijateljima, kad god je bio u Londonu. Isabelle se smjekala dok su

ili prema svom stolu. Odjednom, osjetila se mlado i neozbiljno zato to je tu, ali jako joj je

laskalo to ju je Bili htio dovesti ovamo.

Te veeri u Annabel's je bila prilina guva i bilo je dosta onakvih parova kakve je Isabelle

opisala Billu, starijih mukaraca s vrlo mladim enama, no bilo je i mnogo parova Billove i

Isabelline dobi. Za stolovima su sjedili oni koji veeraju, a brojni gosti su se, uz pide i

razgovor, okupili u ugodnom baru. Kad su Bili i Isabelle sjeli za stol u blizini plesnog podija,

nju je iznenadilo ono to je primijetila u njegovim oima. To je bio pogled kakvog do sada

nije vidjela.

Pripisala je to vinu kojeg su ispili i bliskosti koju su oduvijek osjedali, ali kad ju je pogledao, u

njegovim oima je bilo neke njenosti i topline; tren kasnije, poveo ju je do plesnog podija,

ne govoredi nita. Svirala je jedna stara pjesma koju je oduvijek voljela i ona s iznenaenjem

ustanovi da Bili nije samo sjajan plesa, nego je savreno usklaen s njom. Drao ju je u

tijesnom zagrljaju, snano je obgrlivi, a ona je klizila plesnim podijem, sretna i smirena.

Ovako se nije osjedala ved godinama. Prelazili su iz jedne pjesme u drugu ne naputajudi

plesni podij i kao da su proli sati dok se nisu vratili za stol, a onda je on naruio jo

ampanjca.

Ona je svoj jedva pijuckala. Preko aa, oi su im se ponovo sre-le na tren, a onda ona

skrene pogled. Uplaila se onoga to je poela osjedati prema njemu.

On je odmah primijetio njen izraz i zabrinuo se. Jesi li dobro? Uplaio se da je uinio

neto zbog ega se uzrujala, ali ba naprotiv - ono to je osjedala, bilo je tako duboko i tako

ju je potreslo da nije mogla pronadi prave rijei.

Dobro sam. Ova veer je tako lijepa da bih najradije da nikada ne zavri.

Mi to nedemo dopustiti, on blago odvrati, ali oboje su znali da mogu prodi godine prije

nego to to budu mogli ponoviti. Izleti u London njoj sigurno nisu mogli prijedi u naviku, a

ako se Teddvju opet pogora stanje, mogle bi prodi godine prije nego to bude mogla

nekamo otidi. A u Parizu se nije mogla tako neopteredeno sastajati s njim kao ovdje. Gordon

to nikada ne bi shvatio i nije bilo naina da mu ona to objasni. Nedemo razmiljati o onome

to slijedi, Isabelle. Uivajmo u ovome to sada imamo, dok moemo. Ona kimne i nasmijei

mu se, ali pri tome su joj se u oima pojavile suze. Kao da je, u trenutku kad ga je pozdravila,

znala da de mu vrlo skoro redi zbogom i njih dvoje de opet postati samo glasovi na telefonu.

26

A njemu je bilo strano to se ona vrada svom samotnikom ivotu. Bila je mlada, puna ivota

i lijepa i zasluila je da uz sebe ima nekog tko cijeni sve to ona moe dati. Moe li jo jedan

ples? na kraju on upita, a ona kimne. Ovog puta ju je drao za ruku dok su se vradali na

plesni podij. A ona se, kad ju je zagrlio, privila uz njega samo malo vie. Nita joj nije govorio;

zatvorio je oi, dredi je u zagrljaju. Ba tada, taj as, bio je najsavreniji trenutak u vremenu,

kao jedan blistavi, usamljeni dijamant nasred nodnog neba.

Na izlasku, oboje su utjeli i ved su bili na pola puta do hotela prije nego to su ponovo

progovorili. Veeras mije bilo tako divno, tiho proapde Isabelle, vrlo svjesna koliko je on

zgodan, ali isto tako i koliko je dobar prema njoj.

I meni, ree on, obgrlivi joj ramena; ona se priljubila uz njega, a on je uivao u njenoj

toplini. Izmeu njih nije bilo nikakve iz-vjetaenosti, nikakve nesigurnosti, nita neugodno ili

udno. A ono to je ona osjedala dok je s njim, osim srede, bio je izuzetan doivljaj

smirenosti. Kad su stigli do hotela, oboje su ostali sjediti dok je voza pristojno ekao vani, ne

otvarajudi vrata.

Hodemo li? Bili ree sa aljenjem, polako se odmaknuvi od nje, a voza je, primijetivi

kretanje u autu, otvorio vrata.

Bili je uao iza Isabelle u predvorje hotela. Bilo je dva sata ujutro i dvojica istaa su

uglaavali mramorni pod. Isabelle je pospano zijevnula dok su se vozili liftom do tredeg kata.

U koliko sati eli ujutro krenuti? on je upita, sam sebi usprkos poeljevi da moe

provesti nod s njom. Znao je da to ne dolazi u obzir i nikada ne bi ugrozio njihovo prijateljstvo

takvim prijedlogom ili nekim pos