Daro Vito St

Darovitost, talent i kreativnost u odgojnom procesuPRVA STRANICA Određivanje pojma darovitosti i talenta

TekstoviStranice za učiteljeStranice za studente

Miroslav Huzjak

objavljeno u: Odgojne znanosti,

Vol. 8, br. 1, 2006, str. 289-300

Stručni članak

Ljudske su sposobnosti u populaciji statistički raspoređene po Gausovoj, zvonastoj krivulji normalne distribucije. To znači da većina ima određenu sposobnost razvijenu na nekoj prosječnoj razini, dok se broj pojedinaca s povećanim ili smanjenim sposobnostima simetrično smanjuje. One pojedince koji imaju jednu ili više sposobnosti značajno natprosječno razvijene obično nazivamo nadarenima u toj sposobnosti (Koren, 1989.). U Velikoj Britaniji za takve se pojedince upotrebljava izraz "sposobniji" (more able).Darovito dijete je dijete rođeno s neuobičajenom sposobnošću da svlada određeno područje (ili područja) (Winner, 2005.). Genij je ekstremnija verzija darovitog djeteta koje stvara na stupnju odrasle osobe iako je još uvijek dijete. Takva su djeca kreativna u smislu malog "k": ona samostalno otkrivaju pravila svojeg područja i smišljaju neobične strategije za rješavanje problema. Ona su rijetko kreativna u smislu velikog "K": to označava zahvaćanje i variranje područja (Winner, 2005.). Kada odrastu takva djeca nekad postaju stručnjaci u svojem području; a stručnost nije kreativnost. Stručnjaci ostvaruju visoke rezultate u svom području, kreativni ga mijenjaju. Kreativni put zahtijeva i buntovnu osobnost, preuzimanje rizika i motivaciju za uzdrmavanjem utvrđene tradicije.Ellen Winner izraz "darovitost" koristi za opisivanje djece s ova tri obilježja: 1. prijevremena razvijenost (brže napredovanje od prosječne djece); 2. inzistiranje da sviraju po svom (viša kvaliteta postignuća, drugačiji putovi učenja, samostalnost i samopouzdanje) i 3. žar za svladavanjem (visoka motiviranost, opsesivan interes). U darovitih je lako uočljiva intrizična motiviranost. Za razliku od ekstrizične motivacije koja nije sama sebi svrha, već je instrumentalna za postizanje nekih vanjskih ciljeva, intrizična motivacija je ponašanje koje se izvodi zbog sebe samog, zbog vlastitog zadovoljstva. Darovite ne treba nagovarati na vježbanje, a njihovo područje im je ujedno i razonoda.Talentiran je riječ koja dolazi iz grčkog jezika - talanton, odnosno latinskog jezika - talentum, a izvorno znači mjeru, pa zdjelicu kojom se mjeri, pa zlatan novac. Onaj koji je imao talenta bio je osoba s mjerom, s osjećajem za (zajedničku) mjeru i kao takav (duhovno) bogat. Mjera je bila posebno izražena u umjetnostima, a mogla se naučiti putem kanona i proporcija kojima se postizala sumjerljivost (symmetria), uočavanje neočiglednih vrijednosti nekih pojava kroz zajedničke mjere.Danas, talent označava razvijenu područno specifičnu darovitost. Gagnéov model razvoja talenta iz nadarenosti objašnjava kako je potrebna nadarenost zbrojena sa slučajem (srećom), okolinom i motivacijsko emocionalnim osobinama. Područja talenta mogu biti školska (akademska), umjetnička, sportska, tehnološka. Gagné također navodi i "katalizatore" koji omogućuju razvoj darovitosti u talent: to su otvorenost prema novom iskustvu, pozitivna slika o sebi, autonomija i otpornost na stres. Zanimljiva je otvorenost ka novom iskustvu - ona znači radoznalost, ali i toleranciju na neizvjesnost. Naime, tamo gdje nisu jasna "pravila igre" pojavljuju se znatne razlike

u reakcijama pojedinaca na takve okolnosti. Kruglanski i Webster (u Vlahović-Štetić, 2005) nazivaju to "sklonošću za zatvaranjem", prihvaćanjem "prvog odgovora" koji je, bez obzira na stvarnu kvalitetu, prihvatljiviji u usporedbi s nejasnošću i dvosmislenosti. I otpornost na stres je neobično svojstvo - iako stresne i traumatske situacije mogu imati vrlo nepovoljno djelovanje na dječja postignuća, za darovite je to drugačije. Još je Termanovo longitudinalno istraživanje pokazalo kako djeca koja u kasnijim godinama nisu razvila svoju darovitost, u djetinjstvu nisu stekla unutrašnju otpornost na otpore koje će svojom različitošću izazivati u okolini.

Razlikujmo još i izraze otkrivanje i identifikacija nadarenih prema Ivanu Korenu. Pojmovno, otkriti (prepoznati) znači samo indicirati nadarenog pojedinca, a identificirati znači utvrditi njegov identitet, tj. utvrditi skup osobina koje posjeduje, vrstu i stupanj njegove nadarenosti (Koren, 1989.). U procesu otkrivanja više sudjeluju učitelji, a u proces identifikacije se uključuju i posebni stručnjaci (psiholozi, pedagozi, sociolozi, liječnici).

Teorije darovitosti

Prvi koji je počeo sustavno istraživati darovitost bio je američki psiholog Lewis Terman. On je, 1921. godine pokrenuo istraživanje koje je uključivalo tisuću i petsto djece rođene između 1903. i 1917.; pratilo ih se kroz cijeli život. Došao je do procjene kako populacija sadrži 1% nadarenih pojedinaca, stavljajući naglasak na inteligenciju (IQ). Koristio je Stanfor-Binet test inteligencije: od djece se traži da definiraju značenje riječi, naznače u čemu je razlika između dvije riječi (npr. lijenost i besposlenost), objasne razliku i sličnost između dva predmeta, odslušaju i prepričaju odlomak iz teksta, odgovore na umene zagonetke, pročitaju priču i objasne njezinu moralnu pouku, unatrag ponove sedam brojeva, riješe matematičke zadatke s poznatim točnim i netočnim odgovorima i dopune vizualne uzorke. Test procjenjuje verbalne, logičke, matematičke i prostorne sposobnosti. Prosječna inteligencija koja se dobiva ovim testom je između 90 i 109 bodova; Termanovi ispitanici varirali su od 135 do 196, s prosjekom oko 150. Eric Ogilvie, istraživač u Velikoj Britaniji, 1972. g. predložio je područja u kojima se može prepoznati isticanje pojedinaca: fizička talentiranost, spretnost u tehnici, virtualna i izvedbena sposobnost, istaknuto vodstvo i socijalna svijest, kreativnost, visok stupanj inteligencije. U postocima, Ogilvie je najizdašniji vjerojatnošću: identificirao je 3% višestruko darovite djece i 36% djece koja posjeduje jedan osebujan ili specifičan talent (George, 2005). Nadalje, Joe S. Renzulli od 1978. g. određuje darovitost kao interakciju specifične sposobnosti, intrizične motivacije i visokog stupnja kreativnosti - ovo je tzv. troprstenasti model (three-ring conception of giftedness). Renzulli razlikuje školsku (akademsku) nadarenost (visoki IQ, uspješnost rješavanja zadataka i reproduciranja znanja) i produktivno-kreativnu nadarenost (sposobnost primjene znanja u životnim zadacima; poistovjećuje nadarenost i kreativnost). Ukupan broj takvih nadarenih pojedinaca Renzulli procjenjuje na 30% nadarenih. Bloom je 1985. predložio četiri različita područja talentiranosti: sportsko ili psihomotoričko; estetsko i umjetničko, kognitivno ili intelektualno; međuljudski odnosti. Analizama iz 1983. A. J. Tannenbaum (Vlahović-Štetić, 2005) postavlja "teoriju zvijezde" - darovitost ovisi o pet karakteristika vezanih uz pojedinca: 1. općoj sposobnosti (inteligencija), 2. posebnim sposobnostima, 3. potpornim

osobinama (osobine ličnosti), 4. potpori okoline i 5. slučaju (šansi). Svaka od tih osobina promjenjiva je u vremenu. Kreativnost nije uvjet darovitosti; rezultat osim kreativan može biti (samo) visoko stručan. Ovakvim modelom kao sustavom Tannenbaum procjenjuje na 10% nadarenih od ukupne populacije. Kreativnošću, kao mogućim elementom darovitosti i kao jednom od misaonih sposobnosti, bavio se J. P. Guilford 1950. uvodeći pojam divergentnog mišljenja (nasuprot konvergentnom, logičkom mišljenju) čije su osobine redefinicija, osjetljivost za probleme, fluentnost, originalnost, elaboracija i fleksibilnost. Pojedinac za kreativnost mora posjedovati bogat fond znanja iz kojeg traži nove strategije za rješavanje problema. Nadalje, kreativnost kao dio strukture produktivnog mišljenja koje vodi ka kreativnom produktu proučavali su Donald J. Treffinger i E. P. Torrance.

Razni su načini kojima su testirana darovita djeca. Ravenove progresivne matrice omogućile su neverbalno rasuđivanje nadogradnjom odabira crteža kao nastavka matrice. Prostorne sposobnosti ispituju se mentalnim rotacijama slike. Pamćenje se testira koliko znamenaka osoba može zapamtiti; razlikovanje radne i dugoročne memorije. Djeca s matematičkim talentom najspremnije zadržavaju numeričke, prostorne i vizualne informacije; djeca s verbalnim sposobnostima najbolje zadržavaju riječi. Prostorno pamćenje ispituje se i lokacijskim zadatkom koji se sastoji se od mreže i zvjezdice koja se pomiče od ćelije do ćelije u mreži; zadatak je obilježiti svaku ćeliju u kojoj je bila zvjezdica redoslijedom kojim se kretala.

Uočeno je kako u dvama akademskim područjima - jezika i matematike, te u dvama umjetničkim područjima - likovna umjetnost i glazba, vladaju pravila i jasno određene strukture koje omogućuju učenje istaknutih pravilnosti. Razlikujmo i glazbu od muzike: u glazbu je uključen glas, to je muzika koja se izvodi i čuje; u muziku su uključene muze, to je muzika koja se komponira i notacijski strukturira. Testiranje likovnih sposobnosti često se radi Goodenoughovim testom "Nacrtaj čovjeka". Mora se nacrtati osoba, a što je osoba nacrtana s više detalja, rezultat je bolji. Ovisan je o razvojnoj fazi. Djeca koja su likovno darovita vrlo rano (pojedinci već od druge godine) detaljno opisuju parametre boje (vrstu, ton i čistoću), npr.. "tamnocrvena", lavanda je "svijetloljubičasta" itd. Pri crtanju, likovno darovita djeca umjesto konceptualne strategije koje im pomažu vidjeti (simboli, krug za tijelo) koriste figurativnu ili perciptivnu strategiju - vide iskrivljenja predmeta i negativne prostore između njih. Zapadnjačka djeca uglavnom crtaju realistički, vjerojatno jer su izloženi iluzionističkim prikazima na oglasima, časopisima, slikovnicama, na televiziji itd. (Winner, 2005.). U Kini nadarenost znači hvatanje duha predmeta a ne njegove sličnosti i geometrijske perspektive. Poznata je djevojčica Wang Yani koja često slika majmune. Osobine glazbeno darovite djece su da koja rano počinju svirati neki instrument, te vježbaju s velikim žarom. Imaju izvrsno glazbeno pamćenje. Improvizirajući mijenjaju ono čemu su ih naučili, hvataju i razumijevaju glazbenu strukturu. Pokazuju sposobnost transponiranja melodije u nove tonalitete. Druga djeca čitaju partiture, zanima ih glazbena teorija. Lako prate glazbene diktate, dekodiraju i bilježe ritam i melodijsku liniju. Štoviše, i pamćenje im ovisi o muzičkoj strukturi; bolje pamte poznate strukture, harmonije i ritmove nego nasumične. Bolje pamte dijatonsku skalu nego disonantnu glazbu građenu na kromatskoj skali, što ukazuje na uočavanje pravila i obrazaca. Često imaju savršeni sluh (što se obično ispoljava prije pete godine) ili već zarana precizno pogađaju intonaciju. To ipak nije nužan uvjet za

glazbenu darovitost. Daroviti se slobodno kreću između četiri načina pristupanja glazbenom djelu mijenjajući središte pažnje između instrumenta i tehnike izvođenja, partiture, zvuka i glazbene strukture. Posjeduju povećanu osjetljivost za boju zvuka.

Je li darovitost nasljedna?

Francis Galton je u knjizi "Nasljeđivanje genijalnosti: uvod u zakone i posljedice" proučio 100 muškaraca istaknutih u povijesti, kao što su Darwin, Bach i Newton, te njihovu braću i sinove. Otkrio je da su 23 posto braće i 36 posto sinova tih istaknutih ljudi također postali istaknuti, što je mnogo više od omjera u normalnoj populaciji: 1:400 (Winner, 2005.). Galton je zaključio da je genijalnost kolala u obiteljima, te da se, stoga, prenosila genetski. Slično je zaključio i Terman, naime da su bliski rođaci djece s visokim IQ-om koju je proučavao, također bili intelektualno superiorni. Međutim, Winner ukazuje kako zaključci koje su iznijeli Galton i Terman nisu zajamčeni, jer članovi obitelji dijele i gene, ali i okolinu. Bihevioralni genetičari su u skorije vrijeme proučavali identične i neidentične blizance tražeći stupanj poklapanja nekih sposobnosti. Identični blizanci dijele sve gene, a neidentični samo polovinu. Doista su kod identičnih blizabaca pronađene veće sličnosti; ali opet, to može biti i posljedica toga što oni za sebe stvaraju sličniju okolinu (jer ih se doživljava identičnima). Bolja je metoda uspoređivanja poklapanja kod identičnih blizanaca koji su odgajani odvojeno s poklapanjem kod posvojene nebiološke braće odgajane zajedno. Ipak, iako se mnogo saznalo o činjenici da je IQ nasljedan, malo se saznalo o nasljednosti darovitosti. Pojavljuju se nove teorije: prvi model, tzv. aditivni model, kaže da svaki od mnoštva gena pomalo prenosi svoj utjecaj bez obzira na prisutnost drugih gena. Drugi, ne-aditivni model (takozvana "emergeneza") kaže da osobinu prenosi isključivo cijela pošiljka gena - a dio pošiljke NE rezultira djelomičnom osobinom. Identični blizanci dijele sve gene; ako je jedan primio pošiljku, primio je i drugi. Dijete koje je primilo polovicu genetskog koktela genija neće postati pola genija, recimo. Neki Galtonovi geniji u obitelji nisu imali istaknute članove, primjerice Beethoven, Michelangelo i Newton. Model "emergeneze" sugerira kako se genijalnost ne prenosi, već nastaje određenom kombinacijom gena.Stephen Ceci ukazao je na još nešto: ono što se nasljeđuje ne mora nužno biti IQ, već neki drugi faktor - temperament, na primjer, koji će djetetu povećati ili smanjiti koncentraciju, okoliš i na taj način odrediti njegove uspjehe. Osim toga, visoka nasljednost osobine ne znači da se ta osobina ne može mijenjati, barem u određenoj mjeri. Na kraju, nasljeđe se ne mora ispoljiti u identičnom području; moguća je nasljednost primjerice psihomotorike kao šireg aspekta mogućnosti.

Obogaćena sredina

Pojam "obogaćene" sredine podrazumijeva zanimljiv, raznolik i poticajan okoliš za dijete koje u njemu odrasta. Takva sredina djetetu pruža izazove i podiže mu standarde njegove uspješnosti. Važna je roditeljska podrška i opskrbljivanje djeteta materijalima koje traži ili može iskoristiti. Snažnu ulogu igra i stupanj roditeljskog obrazovanja;

vjerojatno obrazovani roditelji imaju mogućnosti i želje za osiguravanjem obogaćene okoline. Imanje mnogo novca nije presudan uvjet za razvijanje darovitosti, ali jest činjenica da obitelj cijeni obrazovanje. Djeci treba omogućiti čitanje, sviranje, crtanje/slikanje/modeliranje i građenje te razgovor. Obogaćena sredina igra ulogu i u unapređivanju normalnih stupnjeva razvoja, a osiromašena sredina ih usporava. Sve u svemu, roditelji s natprosječnim sposobnostima te sposobnosti mogu prenijeti na djecu genetski ili stvaranjem obogaćene okoline; ali isto tako, možda natprosječna djeca traže i biraju određenu okolinu ili ju modificiraju prema svojim potrebama. Vrlo često roditelji stvaraju takvu okolinu kao odgovor na natprosječnu sposobnost svog djeteta i na njegove zahtjeve. Po svoj vjerojatnosti, djeca prepoznata kao darovita uglavnom se rode u obiteljima s već obogaćenom okolinom, a zbog svojih sposobnosti traže još veće stupnjeve obogaćenosti, što im roditelji i omogućuju. Time se vjerojatno potiče razvoj djetetovih sposobnosti. Takvi roditelji djeci pružaju primjer kako rad dolazi prije igre, kako se vrijednosti postižu napornim radom i kako ne treba gubiti vrijeme, biti nemaran i izbjegavati odgovornosti. Roditelji primjerom odgajaju kako treba biti aktivan, kako se ne besposličari i kako se za odmor nečime može praktično baviti. Darovitoj djeci koja "ne uspijevaju" roditelji uglavnom ne postavljaju visoke standarde. B. Bloom je proučavao obitelji (Bloom 1985. u Winner 2005., str. 154.) s darovitom djecom i uočio kako su se roditelji budućih pijanista gotovo uvijek i sami bavili glazbom, aktivno (svirajući osobno) ili pasivno (odlazeći na koncerte i slušajući glazbu kod kuće); roditelji su kod većine inicirali glazbenu poduku. Kod likovne umjetnosti stvari stoje nešto drukčije; roditelji uglavnom nisu bili sami umjetnici, polovica ih je posjećivala muzeje, četvrtina je umjetnost smatrala vrijednom, a ostala četvrtina nije mnogo cijenila umjetnost. Poruka koju su prenosili djeci bila je samoispunjenje, a ne akademska dostignuća. Kod darovite djece opisuje se i pojačana osjetljivost. Intenzivna osjetilna reakcija na okolinu opisuje mnoge ljude s nekim povišenim sposobnostima. Sposobnostima nazivamo biopsihološki potencijal: radi se o osjetljivosti živčanih struktura jednog dijela mozga za određeni podražaj - npr. zvuk. Iz toga zaključujemo da povišena osjetljivost za određeni tip podražaja rezultira povećanom pažnjom za to područje i finijim diferenciranjem razlika podražaja. Tako će dijete osjetljivo na zvuk bolje razlikovati melodijske, ritmičke i kompozicijske izražajne mogućnosti glazbe, ali i alikvotno bogatstvo (takozvanu "boju zvuka"). Ne radi se samo o razlikovanju zvuka violine, viole i violončela i o načinima izvedbe zvuka na pojedinom instrumentu (pizzikato, triler, glisando, picking stil…); osjetljivo će dijete i šumove okoline bogatije razlikovati kao glazbeni izričaj, što će mu otvoriti nove načine upotrebe konvencionalnih i priručnih instrumenata. M. Čudina-Obradović navodi da će količina i vrsta zvukovne okoline kojom su djeca okružena u najranijoj dobi (0-3 godine) značajno utjecati na stupanj osjetljivosti na muziku, te da većina djece ima određen stupanj sposobnosti koji se može povisiti ako je atmosfera u kući "muzikalna" (Čudina-Obradović, 1990., str. 112). Za Rubinsteina će biti zabilježeno: "Još je kao dvogodišnjak u Poljskoj obožavao sve vrste zvukova: tvorničke sirene, pjesme uličnih prodavača, izvikivanje sladoledara.". Čini se kako se ovakva osjetljivost može i razviti, tj. naučiti upućivanjem pažnje i imenovanjem pojava od strane roditelja ili učitelja. Takvo će diferencirano opažanje i klasifikacija podražaja prijeći djetetu u vrijednosni sustav, pa ako je dijete okruženo likovnim primjerima s velikim bogatstvom izražavanja likovnim elementima koji su još k tome i verbalno osviješteni (različite vrste linija po toku, karakteru i značenju, plohe razvedenih i oštrih granica, debeli i tanki namazi boje, raznovrsne teksture površina itd.) tada će dijete poprimiti

te mogućnosti u svoje dostupne kategorije opažaja i vrednovati će likovni podražaj prema bogatstvu tih kriterija, a ne samo površno literarnih (tema, odnosno što likovna djela prikazuju). Pojam "dostupne kategorije" uveo je J. S. Bruner tvrdnjom kako percepcija izvršava operaciju kategorizacije. Pitanje je koliko i koje su kategorije promatraču dostupne; ima li promatrač odgovarajući pojam (naziv i iskustvo) za pojavu kojoj svjedoči. Poznat je čest primjer osoba koje, u susretu s novom tehnologijom, kažu kako "ne vide ništa". Stoga, okružujući dijete s raznovrsnim osjetilnim pojavama i razgovarajući o njima, djetetu odgajamo pažnju dodajući mu veliku količinu novih dostupnih kategorija. Imajući iskustvo kompozicijskih i zvučnih mogućnosti tzv. "klasične glazbe" (ne u smislu vremenskog razdoblja klasike već cjelokupnu glazbenu tradiciju sofisticiranog muzike) osoba u susretu sa zabavnom ili pop (a o "narodnoj" da ne govorimo) glazbom mora steći osjećaj banalne jednoličnosti i često uvredljive stereotipnosti. Isto vrijedi za sladunjava i kičasta likovna djela, filmska ostvarenja, kinestetičke mogućnosti itd.

Kreativnost

Kreativnost (hrv. stvaralaštvo) je tvoračka sposobnost koja može, ali i ne mora biti osobina darovitog pojedinca. Sam pojam kreativnosti obilježen je dvojbama u shvaćanju i definiranju pojma; ipak, kao osobine kreativnosti uzimaju se dva elementa: 1. kreativni pojedinac uočava, vidi, doživljava, kombinira stvari i pojave na nov, svjež, neuobičajen način; 2. kreativni pojedinac proizvodi nove, neuobičajene, drugačije ideje i djela. Iz toga proizlazi da neki smatraju da je kreativan samo onaj pojedinac koji proizvodi, a ne samo uočava (kreativnost = stvaralaštvo), dok drugi misle da je sposobnost uočavanja neobičnog (kao npr. kod humora) barem znak kreativnost (kreativnost = osobina) (Čudina-Obradović, 1990., str. 51). U pokušajima rasvjetljavanja pojma kreativnosti, načinjena je i podjela na kreativnost s "velikim K" i s "malim k" (Winner, 2005., str. 221): "kreativna" (malo k) su ona djeca koja samostalno otkrivaju pravila i tehničke vještine određenog područja, uz minimalno vodstvo odraslih, i izmišljaju neobične strategije za rješavanje problema. Kada govorimo o "Kreativnosti" (veliko K), tada podrazumijevamo istezanje, mijenjanje ili čak transformiranje područja. To podrazumijeva veliku bazu znanja i iskustva (napominje se i tzv. "desetogodišnje pravilo" - tvrdnja da za proboj u nekom području treba barem deset godina napornog rada), i smatra se da djeca ne mogu biti kreativna na ovaj način. Ovome je pokušao doskočiti Irving Taylor. Taylorov model bi se mogao interpretirati ovako: ako dijete povlači crte po papiru, ono nije stvorilo društveno vrijedan produkt, ali je ipak nešto stvorilo. Taylor je kreativnost razvrstao u pet stupnjeva: 1. kreativnost spontane aktivnosti, (1-6 g.); kreativnost usmjerene aktivnosti (7 - 10 g.), kreativnost invencije (11-15 g.), kreativnost inovacije (16-17 g.), te kreativnost stvaranja (18+). Dakle, prva četiri stupnja za malo k, a zadnji za veliko K. Dakako, djeca nisu ni umjetnici ni znanstvenici.

Darovite osobe koje nisu Kreativne, u odrasloj dobi postaju stručnjaci. Stručnost nije kreativnost. Stručnjaci ostvaruju visoke rezultate unutar svojeg područja, ali samo kreativne osobe mijenjaju to područje. Zanimljiv primjer ovdje čine tzv. djeca geniji, tj. oni s ekstremno razvijenom darovitošću. Iako djeca geniji blistaju u djetinjstvu, bez kreativnosti svaki genij na kraju postaje bivši genij. Da bi nastavili s ostvarivanjem kreativnih postignuća, geniji moraju naučiti kako

transformirati puku tehničku vještinu u nešto konceptualnije, interpretativnije i originalnije (Winner, 2005., str. 230). Zadivljujuća realističnost dječjeg crteža u odrasloj dobi postaje obična stvar (za izučene umjetnike); matematičari moraju postavljati nova pitanja ili stara rješavati na nove načine. Često su potrebne i životne zapreke i žrtve kako bi se ostvario prijelaz od stručnjaka do stvaratelja. Longitudinalna istraživanja potvrđuju i da su potrebne i određene karakterne osobine, kao što su samostalnost, neobaziranje na mišljenje okoline i hrabrost za preuzimanjem rizika. Život po društvenim pravilima njima nije prioritet; ne može brinuti o tome da svakome ugodi onaj tko će osporavati utvrđenu tradiciju. IQ nije nužno povezan s kreativnošću. Već pedesetak godina provode se brojna pedagoška i psihološka istraživanja tražeći odgovore na tri suštinska pitanja: 1. kakva je priroda kreativnosti, 2. može li se i kako kreativnost mjeriti i 3. može li se i kako kreativnost poučavati, trenirati, odgajati. Za istraživanje kreativnosti najveće zasluge pripadaju američkom psihologu Joy Paul Guilfordu. Kako bismo razumjeli donekle kompliciran Guilfordov sustav, moramo znati kako ga je Gilford načinio kao pokušaj unošenja reda u rezultate do kojih se došlo metodama faktorske analize pri istraživanju intelektualnih sposobnosti. U potrazi za što preciznijim određenjem faktora koji određuju sposobnosti (koji se nadalje istražuju kroz varijable) Guilford je konstruirao model koji je organizirao postojeća znanja, ali i predviđao još neistražene sposobnosti ponudivši tako smjernice istraživačima. Njegov model intelektualnih sposobnosti treba predočiti kao prostorni kubus sačinjen od malih ćelija. Kubus je dimenzija 4x5x6 ćelija, a sačinjavaju ga sadržaji, operacije i njihovi produkti. Sadržaja ima četiri: mogu biti figuralni, simbolički, semantički i bihejvioralni; operacija ima pet: mogu biti kognicija, memorija, divergentna produkcija, konvergentna produkcija i evaluacija; produkata može biti šest vrsta: jedinice, klase, relacije, sustavi, transformacije i implikacije. Sveukupni umnožak ovih sposobnosti je 120, a to su faktori intelektualnih sposobnosti, od kojih je svaki od njih (svaka ćelija) određen trostrukom interakcijom (križanjem) sadržaja, operacija i produkata. Svaki od faktora ima svoje tehničko ime, i to tako da je prvi znak uvijek operacija, drugi sadržaj a treći proizvod; tako se npr. divergentne simboličke jedinice još nazivaju i "fluentnost riječi" (Kvašćev, 1981., str. 39). Sada trebamo obratiti pažnju na prostorni isječak kubusa pod nazivom divergentna produkcija. To je operacija za koju se smatra da je najvažnija za stvaralaštvo (tj. kreativnost). Kao i svaka operacija u modelu, i on se sastoji od dvadeset i četiri ćelije (umnožak četiri sadržaja i šest tipova produkata). Guilford utvrđuje ove faktore divergentnog mišljenja: fleksibilnost, fluentnost, originalnost i elaborativnost. 1. Fleksibilnost - sposobnost proizvodnje mnogih relevantnih ideja (Torrence 1979.), brzo pronalaženje što više rješenja nekog problema. Razlikujemo: a) spontanu fleksibilnost (divergentna produkcija semantičkih klasa) b) adaptivnu fleksibilnost (divergentna produkcija figuralnih transformacija); 2. Fluentnost - sposobnost obrade informacija i objekata na različite načine (Torrence 1979.), mogućnost simultanog sagledavanja različitih mogućnosti, što više kategorija. Razlikujemo: a) fluentnost riječi (divergentna produkcija simboličkih jedinica) b) asocijativna fluentnost (divergentna produkcija semantičkih relacija) c) ekspresivna fluentnost (divergentna produkcija semantičkih sustava)

d) fluentnost ideja (divergentna produkcija semantičkih jedinica); 3. Originalnost (divergentna produkcija semantičkih transformacija) - sposobnost proizvodnje rijetkih ili posve novih ideja (Torrence 1979.), dolaženje do ideja koje se razlikuju od onih ostalih ljudi; 4. Elaborativnost - sposobnost ukrašavanja ideja detaljima (Goff & Torrance, 2000), što više detalja u odgovorima. Razlikujemo: a) figuralnu elaboraciju (divergentna produkcija figuralnih implikacija) b) semantička elaboracija (divergentna produkcija semantičkih implikacija). Pored navedenih faktora, za kreativnost su značajni o ovi faktori koji ne pripadaju u divergentne: 5. Osjetljivost za probleme (kognicija semantičkih implikacija) - sposobnost da se uoče nedostaci ili potrebe za promjenama ili poboljšanjima u postojećim stvarima; 6. Redefinicija (kognicija semantičkih transformacija) - sposobnost napuštanja starih načina tumačenja poznatih predmeta kako bi se koristili u nove svrhe.

Na Guilfordovim temeljima razvijani su testovi i programi za identificiranje i razvoj kreativnosti; najpoznatiji su svakako Donald J. Treffinger, E. Paul Torrance. Dovršimo ovo poglavlje važnom napomenom kako kreativnost nije znanje, već sposobnost - u didaktičkom sustavu ne pripada materijalnim zadacima nastave, već funkcionalnim. Među sposobnostima naći će se i mišljenje, koje je Guilford podijelio na konvergentno (logičko zaključivanje, pronalaženje ispravnog rješenja) i divergentno (pronalaženje što većeg broja ispravnih rješenja). To opet znači kako se kreativnost ne može naučiti, već samo uvježbavati, poput sporta. Više treninga omogućava veće rezultate. Ali, gledajući ovu tvrdnju obrnuto, može se ustanoviti poražavajuća činjenica: većina ljudi zapravo ne rješava probleme razmišljajući, već naučenim znanjem koje im je na raspolaganju. Pošto je nemoguće posjedovati znanja za sve hipotetske situacije koje pojedinca očekuju u životu, naslućujemo nužnost stereotipne upotrebe znanja koje pojedinac ima na raspolaganju - uvijek ista rješenja za različite situacije. Mišljenje je vještina koja je dostupna samo onima koji ju uvježbavaju.

Važnost identificiranja i podržavanja darovitosti

Literatura:

1. Čandrlić, Jasminka (1988): Kreativni učenici i nastavni proces, Rijeka, Izdavački centar Rijeka 2. Čudina-Obradović, Mira (1990): Nadarenost: razumijevanje, prepoznavanje, razvijanje, Zagreb, Školska knjiga 3. George David (2005): Obrazovanje darovitih, Zagreb, Educa4. Koren, Ivan (1989): Kako prepoznati i

"Što više učimo o osobinama darovite i telentirane djece, saznajemo da smo mnogo takve djece previdjeli, primjerice, invalidnu djecu, djecu iz manjinskih skupina pa čak i neke djevojčice." (George, 2005., str. 17). Doista, ponekad zaboravljamo na neke moguće propuste. Škole mušku djecu nagrađuju za neovisnost, agresivnost i samopouzdanje, a žensku djecu nagrađuju za prilagođavanje. Sternberg (Vlahović-Štetić, 2005) navodi da na ostvarenje darovitosti, uz eksplicitno, utječe i tzv. prešutno znanje. To znači snalaženje u "životnoj areni" - taktiziranje kojim će sportaš odlučiti na kojem turniru nastupiti, ili znanstveniku koji časopis odabrati kako bi imao veći odjek i citiranost. Uz to, literatura navodi potencijalnu i ostvarenu darovitost (Vidović u Vlahović-Štetić, 2005) - biografski podaci govore da neki iznimno daroviti pojedinci kao djeca nisu bili zamijećeni (H. C. Andersen, A. Einstein). Kako pomoći darovitoj djeci u realizaciji njihovih potencijala? Odgovor je - poznavanjem prirode darovitosti.Raniji početak vodi skupljanju većeg broja sati prakse. Onaj tko ima više prakse uglavnom postiže veću kvalitetu. Naporan rad je

identificirati nadarenog učenika, Zagreb, Školske novine5. Kvaščev, Radivoj (1981): Psihologija stvaralaštva, Beograd, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva 6. Vlahović-Štetić , Vesna (2005): Daroviti učenici: teorijski pristup i primjena u školi, Zagreb, Institut za društvena istraživanja7. Winner, Ellen (2005): Darovita djeca, Lekenik, Ostvarenje d.o.o.

neophodan za postizanje vrsnosti, ali ne i dovoljan. Kineska djeca primaju praksu u crtanju od treće godine, a od šeste godine dnevno prakticiraju preslikavanje kaligrafije. Nakon početnih učenja grafičkih shema takav način rada se prevladava i počinju crtati po promatranju. Slično je i s muzikom; rad po Suzukijevoj metodi daje vrlo vješte male violiniste koji djeluju poput nadarene djece. Časopis "Sience" (Winner, 2005.) navodi podatke o mozgovima violinista prikupljenih bilježenjem odgovora na stimulacije moždane kore putem magnetskog slikanja - oni koji su se počeli obučavati prije dvanaeste godine imaju veće i složenije neuralne krugove u mozgu od violinista koji su počeli s obukom nakon njih. Kada se s vježbanjem krene prekasno, ono ne može preustrojiti mozak. Istraživanja ukazuju kako daroviti ne postaju nužno uspješni u odrasloj dobi. Najveća vjerojatnost za uspjeh je ako se pojedinac u odrasloj dobi posao pretvore interesi iz djetinjstva. Stoga pretpostavljamo veliku štetu koja nastaje ako pojedinac ne prepozna vlastitu darovitost ili ju ne realizira u talent koji može ponuditi društvu. Ali, možemo li se dogovoriti kako i za što odgajati djecu? David George (George, 2005., str. 8) navodi rezultate istraživanja u Hampshireu u kojem se 2000 roditelja, nastavnika, ravnatelja, školskih nadzornika i djece pitalo što podrazumijevaju pod riječju "postignuće". Roditelji su uglavnom smatrali da postignuća predstavljaju rezultati ispita, dok nastavnici smatraju da postignuće znači "stvoriti široko obrazovane, sretne i zadovoljne mlade ljude koji su iskoristili svoje potencijale" (George, 2005). Ako tome dodamo kako školski sustav pretežno razvija lijevu polutku mozga zaduženu za govor, racionalno i analizu (dakle matematiku, pisanje, prirodoslovlje…) a bitno manje desnu polutku kojom prepoznajemo oblike, uzorke i slike (dakle načinima na koji su stvari povezane, kompozicijama, umjetnošću, percepcijom i maštom), zaključiti ćemo kako nas školski odgoj dovodi u stanje neravnoteže. Stoga je i razumljiv apel Davida Georga: "Vidimo da obrazovni sustav naginje aktivnostima lijeve strane mozga. Molimo vas da održavate kakvu-takvu ravnotežu koja bi uključivala glazbeni odgoj, likovni odgoj, glumu i tjelesni odgoj, predmete usmjerene na život i življenje, a ne samo na posao".Pretpostavkom nasljednosti darovitosti u obitelji vrednovali bismo istovremeno i obogaćene sredine koje takve obitelji stvaraju, što može podići kvalitetu svima, a lakše identificirati i realizirati darovite. Takve sredine mogu se pokušati ostvarivati i u školama; podsjetimo kako su zabilježeni mnogi ekstremno daroviti koji su nezadovoljni izašli iz školskog sustava. Na kraju krajeva, upravo o darovitim i kreativnim

pojedincima ovisi razvoj i napredak Darovita djeca: Blagodat ili teret?23.06.2009. 11:40, moj-vrtić.com komentiraj • pošalji

Svaki roditelj misli da je njegovo dijete darovito. Neki se hvale kako je

njihovo dijete rano prohodalo, drugi kako je njihov mališan rano

progovorio, rano naučio čitati ili kako kći pjeva poput operne dive.

Doznajte kako se očituje darovitost kod djeteta

http://zadovoljna.hr/clanak/mame_i_bebe/darovita-djeca-blagodat-ili-teret.html#send

http://zadovoljna.hr/clanak/mame_i_bebe/darovita-djeca-blagodat-ili-teret.html#comments

Podijeli 12

Nadareno dijete može biti visoko iznad prosjeka u jednom području, ali sasvim prosječno u drugima

Potencijalna darovitost

Darovitost se kod djeteta može očitovati u jednom ili više područja. Jedna od zabluda je da darovito dijete mora biti uspješno u svim područjima. Primjerice, ako je talentirano za matematiku ne mora biti talentirano i za jezike.

Darovita djeca su i dalje djeca i ne moraju biti savršena u svim područjima. Darovitost ne podrazumijeva uvijek i odgovornost, urednost, uglađeno ponašanje i slično

Nadareno dijete može biti visoko iznad prosjeka u jednom području, ali sasvim prosječno u nekim drugim područjima. U predškolskoj dobi se za samo vrlo mali broj djece može govoriti o darovitosti u punom smislu te riječi.

Primjerenije je govoriti o potencijalnoj darovitosti. Takva su djeca u mnogim aktivnostima bolja od svojih vršnjaka, neke sposobnosti se kod njih pojavljuju ranije nego u ostale djece pa su radoznalija, poduzetnija, bolje povezuju stvari i pojmove, pokretljivija su i slično.

http://zadovoljna.hr/clanak/mame_i_bebe/darovita-djeca-blagodat-ili-teret.html

http://image.dnevnik.hr/media/images/original/Jun2009/60232349.jpg

Za darovitost su potrebne biološke predispozicije

Pokazatelji darovitosti

Neki od pokazatelja darovitosti u predškolskoj dobi su: ako dijete ranije prohoda i progovori ili pokazuje rano zanimanje za slova, pokazuje razumijevanje za pojam broja i vremena, brzo uči pjesmice i recitacije, znatiželjno je, može strpljivo saslušati dugu priču, ima izražen smisao za humor, razumije uzrok i posljedicu, odgovara na upute i izvršava složene zadatke prije druge djece iste dobi.

Za darovitost su potrebne biološke predispozicije, no kako bi se naslijeđeni potencijali razvili u manifestnu darovitost, tj. visoko postignuće u nekom području, vrlo je bitan i utjecaj okoline. Tu obitelj ima iznimno važnu ulogu.

Dječju znatiželju ne treba sputavati

Roditelji trebaju omogućiti djetetu da razvije pozitivnu sliku o sebi, pružiti mu priliku da se samostalno koristi svojim

sposobnostima, vještinama i znanjima.

Darovita djeca iznimno su znatiželjna i tu znatiželju ne treba sputavati. Roditelj treba i sam modelirati ponašanje koje želi razviti kod djeteta, stoga je korisno da vas dijete vidi kako čitate knjige i bavite se drugim zanimljivim i kreativnim aktivnostima.

Svakako mu treba pružiti okolinu bogatu zanimljivim sadržajima u kojoj će moći izraziti svoje potencijale. No nikako ne bismo trebali 'forsirati' dijete, tj. pokazivati prevelika očekivanja od njega, siliti ga da u školi bude izvrsno u svim predmetima ili da stalno uči. To može negativno utjecati na njegovu motivaciju.

Darovita djeca su i dalje djeca i ne moraju biti savršena u svim područjima. Darovitost ne podrazumijeva uvijek i odgovornost, urednost, uglađeno ponašanje i slično.

www.moj-vrtic.com

ljudske vrste.

M

Darovita djeca vrlo brzo mentalno sazrijevaju, kreativno su

drukčija i imaju snažnu unutarnju motivaciju

Intervju: Jadranka Lađarević, prof. logopedije

Razgovarala: Carmen Rivier-Zurak, dr. med.

Profesorica logopedije Jadranka Lađarević, osnivačica i vlasnica ordinacije

za logopedsku dijagnostiku i terapiju Jezik i govor, već godinama radi

http://www.moj-vrtic.com/

http://image.dnevnik.hr/media/images/520xX/Jun2009/60232346.jpg

isključivo s djecom. Kroz njezinu je ordinaciju, ali i igraonicu stranih jezika,

tijekom godina prošlo stotine mališana s različitim sposobnostima i

potrebama. Profesorica Lađarević često ističe važnost individualnog

pristupa svakom pojedinom djetetu, poticanje kreativnosti u skladu s

djetetovim temperamentom i sklonostima, te upućuje na činjenicu da

današnji život traži različit odgojni pristup od onoga prije dvadeset i više

godina. Za Vaše zdravlje govori o fenomenu darovite djece, potrebi

njihova usmjeravanja kroz suradnju roditelja i stručnjaka, kao i uvriježenoj

zabludi prema kojoj su darovita djeca isključivo odlični učenici.

Kako danas definiramo darovitu djecu?

Intelektualne sposobnosti djece uglavnom su mjerljive. Promatraju se kao

mogućnost da se shvate odnosi između različitih elemenata neke

situacije, te da se njima prilagodi u smislu razrješenja određenog

problema. Zamislimo li piramidu dječje inteligencije, na vrhu bi se nalazile

dvije grupe: genijalci i kreativci. Genijalnost je nemoguće utvrditi

testovima, ona se očituje u praksi. Djeca genijalci, primjerice, čitaju ili

računaju s tri godine, kao što je mali Mozart svirao u dobi od pet.

Kreativci, pak, posjeduju specifičnu vrstu inteligencije, obično jače

usmjerenu na jedno područje. Darovita djeca nisu nijedno od navedenoga,

nego bismo ih mogli smjestiti stepenicu ispod genijalaca, uz napomenu da

i ona posjeduju izraženu kreativnost. Nadalje, darovitost se može utvrditi

odgovarajućim testovima.

Kakve posebne sposobnosti imaju darovita djeca?

Ona vrlo brzo mentalno sazrijevaju, kreativno su drukčija, imaju snažnu

unutarnju motivaciju. Čitaju mnogo više od vršnjaka, i to tekstove koji su

kudikamo iznad razine razumijevanja njihove kronološke dobi. Strastveno

su zainteresirana za pojedine teme, ali ne moraju nužno biti odlični

učenici jer se kod njih često javlja fenomen podbacivanja. Prosječan

školski program obično im je nezanimljiv, a mogu pokazivati i znakove

poremećaja u ponašanju, kao i otežane socijalizacije. Nikako ne toleriraju

autoritet, te vrlo loše podnose stroge okvire, kako kod kuće, tako u školi.

Najbolje reagiraju kad im se odrasli obraćaju ravnopravno, kao pomoćnici

i partneri, a ne nadređeni.

Kako dolazi do spomenutog podbacivanja u učenju?

Zbog njihova intenzivnog zanimanja za određena područja, recipročno

slabi interes za druge teme. Darovito dijete koje mnogo čita i sjajno se

snalazi s riječima, ne mora biti nadareno i za matematiku. Upravo iz tog

razloga, školski ih sustav često zanemaruje ili uopće ne prepoznaje. Neka

istraživanja pokazuju da među školskom djecom ima čak 10 posto

darovitih, pa je njihovo neprepoznavanje zapravo gubitak za društvo u

cjelini. Naime, ako ne razvijamo sposobnosti te djece, ona će biti

izgubljena u prosječnosti grupe.

Zbog čega dolazi do poremećaja u ponašanju i teže socijalizacije

kod darovite djece?

Darovita djeca kognitivnim razvojem premašuju drugu djecu iste

kronološke dobi, pa teško pronalaze prijatelje među vršnjacima. Uz to,

darovito dijete koje nastavu sluša prema redovnom školskom programu

vrlo brzo usvaja gradivo, koje mu djeluje u najmanju ruku dosadno, zbog

čega postaje hiperaktivno, ometa tijek nastave i skreće pozornost na

sebe. Time zapravo pokazuje da želi surađivati, ali na sebi prilagođenoj

razini. Najlakši način da se ublaži raskorak između njihovih intenzivnih

potreba i školskog programa je uvođenje dodatne literature za darovite

učenike.

Hiperaktivnost darovite djece često se tumači kroz specifičnu

biokemijsku aktivnost njihova mozga. Znanstvenici tvrde da je

mozgu darovita djeteta potrebno više podražaja.

Upravo tako. Ilustrirano, da bi mogao održati optimalnu razinu

koncentracije, mozak darovitog djeteta treba veću količinu informacija u

usporedbi s mozgom prosječnog djeteta. Dodatni podražaj uvodimo u

obliku novih sadržaja, prilagođenih sklonostima darovitog učenika. Vrlo je

poticajno s takvom djecom raspravljati o temama koje ih zanimaju.

Nastavnici bi se pritom trebali naoružati strpljenjem i razumijevanjem,

odgovoriti na svako dječje pitanje, te pritom koristiti uzročna objašnjenja.

Znatiželju djeteta valja poticati, a ne zataškavati. Iz tog, ali i drugih

razloga, treba educirati nastavni kadar.

Sama spoznaja o postojanju takve djece velik je napredak, no

sljedeći korak konkretan je odgojno-obrazovni program za

darovitu djecu i edukacija kadra, čemu se u Hrvatskoj još nije

ozbiljno pristupilo. Koliko su nastavnici i profesori spremni raditi

s nadarenom djecom kad to od njih zahtijeva dodatnu obuku?

Mlađi pedagozi uglavnom ispravno detektiraju probleme nadarene djece,

pokušavaju pomicati granice i stjecati nova praktična znanja, voljni su

pristupiti svakom djetetu individualno. Čak i voditeljice tečajeva stranih

jezika u našoj igraonici često mi prilaze s upitima, te se, ako prepoznaju

nadareno dijete ili dijete koje na bilo koji način odudara od ostalih,

pokušavaju dodatno informirati kako bi prilagodile pristup. Kod starijeg

kadra, što ne mora biti pravilo, no često se pokazuje problemom,

prevladavaju i stariji odgojni obrasci, pa katkad izostaje razumijevanje za

potrebe današnje djece općenito. Zato bi sustavna i obvezna edukacija

kadra uvelike pomogla i samim prosvjetnim djelatnicima.

Koliko je bitna suradnja roditelja i nastavnika?

Ona je ključna za napredovanje nadarenog djeteta. U svojoj terapeutskoj

praksi redovito kontaktiram s nastavnikom djeteta, a po potrebi i sa

školskim pedagogom i psihologom. Interakcija nas kao stručnih suradnika

vrlo je važna, jer dijete različito funkcionira individualno i u grupi, pa je

povratna informacija nastavnika, koji dijete prati u socijalnom okruženju,

od velike koristi.

Darovita djeca često se povlače u vlastiti svijet te odbijaju

surađivati u realnosti. Treba li roditelj poštovati taj zatvoreni

svijet mašte ili ipak pokušati inicirati dijete u vanjski svijet?

Daleko je zdravije kad roditelji reagiraju i pokušaju dijete navesti da traži

sadržaje i izvan svog svijeta, odnosno da ne dopuste djetetu daljnje

povlačenje u sebe. Čak i ako ono pokazuje otpor, roditelj bi postupno

trebao uvoditi "vanjske" sadržaje bliske interesima djeteta i uključiti u

aktivnosti cijelu obitelj. Razumijevanje, iskrenost, podrška i poštovanje

unutar obitelji svakako su prve stepenice prema uspješnom razvoju

darovitog djeteta.

verzija za ispis | na vrh

© Oktal Pharma | ISSN 1332-232X | Pravne napomene design & development web| burza

Postao/la nadicab dana 27 stu 2009, 10:15

ovdje je palo izvrsnih savjeta To ja mogu onako kao iskusna majka sutra-punoljetne-djevojke koja je svašta prošla (i mi s njome) a sada uživa kao bubreg u loju u faksu koji je sama izabrala i u društvu; izlazi često, o telefonskom računu neću ....A počeli smo kao i svi vi - super pametna djevojčica koja je agresijom i zatvaranjem u sebe se branila od čudnog svijeta koji je nije razumio; naročito

u školi. A mi u čudu

I da nije bilo TS i radionica i za nju i za roditelje, tko zna gdje bi danas bili I ona je jako mrzila ako bi joj naturala na nos da sam MIOC prošla s 5,0 a da ona to ne može (tada je bjesnila i govorila da ona nije ja, i gle čuda, bila

je u pravu ) Od djevojčice koju nitko nije pozivao, koja je odmore provodila sama na hodniku i proglašavana freak jer je čitala knjige za vrijeme odmora, sada ide sa svojim curkama na kave i trač partije.Jako joj je teško padao neuspjeh i uglavnom ga je ignorirala prema vani, a u sebi se grizla.I osobno sam uvijek bila protiv toga što joj je Bog dodijelio toliku pamet, da je to ispričava od normi ponašanja, obaveza itd. To joj je priroda dala, i ako to ne zna iskoristiti, nikom ništa - bit će još jedan neuspjeli genijalac kojih ima jako jako puno. Bitno je što ćemo napraviti s onim što imamo, a ne hvaliti se s time.Kada bi ona radila kao neki od njene braće - gdje bi joj kraj bio ... Ali, sada ipak uči jer je većina predmeta ono što ona voli. I morala je naučiti da kroz život ima stvari koje voliš raditi i stvari koje trebaš odraditi bez obzira koliko to ne voliš.Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert EinsteinDenis, 16.05.2000.http://www.udruga-oko.hr

nadicabCurica s plažePostovi: 15274Pridružen/a: 03 svi 2001, 23:17Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Vrh

http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/985/#top

http://www.vasezdravlje.com/printable/izdanje/clanak/985/

http://mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewtopic.php?p=1968015&sid=32db8aee3863bfd4f3a8a15b9332af0c#p1968015

http://mameibebe.biz.hr/phpBB2/memberlist.php?mode=viewprofile&u=53&sid=32db8aee3863bfd4f3a8a15b9332af0c

Re: iznadprosječno darovita djeca

Postao/la palunkica dana 27 stu 2009, 10:17

nadicab je napisao/la:Jako joj je teško padao neuspjeh i uglavnom ga je ignorirala prema vani, a u sebi se grizla

E ovo je Tin.

Zaboravila sam gore dopisati da ima 100% riješen test iz matematike, a to prihvaća kao nešto što se podrazumijeva. zvrkic 12/02

palunkicaBaltazar ili neznalicaPostovi: 11805Pridružen/a: 15 tra 2004, 10:55Lokacija: Gruntovec

Vrh


Postao/la nadicab dana 27 stu 2009, 10:21

i strašno joj je odgovarao ovakav pristup:"mama, dobila sam 3(4) iz testa""Hmm, kako si ti zadovoljna s time?"Znači, ako ju ne bi napala što nije više učila ili pazila ili provjerila zadatke, ona sama je veoma realno rekla "Ne, nisam zadovoljna, mislila sam da ću dobiti bolju ocjenu"i ključna moja rečenica"Drugi put ćeš uspjeti"

Za ovo gore navedeno mi je trebalo jako puno godina I voljela je jako pohvale, naravski realne, nije voljela kada bi joj se nešto podrazumjevalo, voljela je pravu pohvalu za svaki uspjehEverybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert EinsteinDenis, 16.05.2000.http://www.udruga-oko.hr


Vrh


Postao/la eli dana 27 stu 2009, 11:08

Zaboravila sam gore dopisati da ima 100% riješen test iz matematike, a to prihvaća kao nešto što se podrazumijeva.






to je zdrav pogled sedmogodišnjaka. on je koncentriran na proces, a očito je da je rješavanje ovog testa njemu bilo lako. ti si koncentrirana na polaznu točku darovitosti i rezultat 100% što nije ispravno u ovom stupnju školovanja. tin će biti ponosan kada dobije pohvalu zbog uspjeha u nečemu gdje se jako trudio. to je super stav, nemoj mu to uništiti gurajući ga da usko gleda samo rezultat.eli

švicarski model, ne onaj zanussiPostovi: 16983Pridružen/a: 30 ožu 2002, 11:57

Vrh


Postao/la thinkPINK dana 27 stu 2009, 11:35

Dakle, hvalila sam za uloženi trud .

To je kljucno!

Bravo palunkice na ulozenom trudu i zelji za promjenom i ucenjem! Morska zvjezdica - ljeto-2008.What you see is what you get...Znakovni jezik za bebe Baby Signs

thinkPINKAkcije trebam!Postovi: 4635Pridružen/a: 11 lis 2007, 12:54Lokacija: gledam naprijed

Vrh


Postao/la Plava dana 27 stu 2009, 16:14

nadicab je napisao/la:Kada bi ona radila kao neki od njene braće - gdje bi joj kraj bio ... .

Da to je i moja....škola joj uopće nije bitna i nemožeš ju natjerati nikako da se prime knjige...samo se nadam da će uspjeti upisati školu po svojoj mjeri i naći sebi dobar put u život....plavi filozof..... vrti mi se u glavi"Ništa nije poput razgovora s nekim tko je u istom položaju!"Rođendani moje djece- dani anđela

Plavačovjek nije otok sasvim sam za sebePostovi: 1519Pridružen/a: 21 sij 2008, 14:02

Pošalji e-mail

Vrh






Postao/la Imge dana 09 vel 2010, 23:20

dizem malo...

maleni ide za dva tjedna sa svojom grupom na PMF na Carolije u kemiji. bio je vec prosle godine sa starijim bratom i super je iskustvo, prosle godine

su bas uzivali .evo i mali link:http://www.chem.pmf.hr/carolije_u_kemiji

a dobili smo i izvadak plana rada za ovo polugodiste, evo malo da vidite cime se bavimo na nasim radionicama, meni se cini stvarno zgodno (imam negdje i plan za proslo polugodiste, pa dopisem kad pronadjem):

sijecanj-magnetizam-voda-agregatma stanja vode, kristalizacija-snaga vode-osjetila - opip

veljaca-apsurdi-kviz-neobicne, smijesne i izokrenute price-stvaranje neobicnih bica i predmeta-stvaranje neobicnih bica iz "sarulje"-pitalice-skrivalice-dovrsi pricu, rijesi situaciju (govor, strip)

ozujak-nasa planeta-kontinenti,oceani-rase-zemlje, obicaji-zivotinje, biljke-glazba-didakticka igra - Geoprimo

travanj-meteoroloska stanica - snaga vjetra- promjene u prirodi- kukci-mjerenj (duzina, tezina, temperatura)-izrada neobicnog stroja za mjerenje

svibanj-osjeti-miris, okus,vid, opip-ljudsko tijelo-didakticke igre-taktilo, senso,planet osjetila-emocije

lipanj-iluzije-tlak-kiseline i luzine-zaokruzivanje

U svakoj radionici koristit ce se i kompjuter te strategijske igre na njemu, kao i logicko-didakticke igre za individualnu i grupnu upotrebu.

eto Kako raditi manje, a zaraditi više? Kako?!

ImgeBanned user!Postovi: 5053Pridružen/a: 05 tra 2007, 08:22

Vrh




Postao/la nadicab dana 09 vel 2010, 23:25

super!!! Možda vidi tamo i moju darovitu jer ona na PMF-u studira kemijuEverybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert EinsteinDenis, 16.05.2000.http://www.udruga-oko.hr


Vrh


Postao/la kalea dana 09 vel 2010, 23:27

Imge, gdje ti mali ide na radionice (nisam pohvatala)?Moja curka prema testiranjima kod TS spada u onih gornjih 5% djece, ali se to u njezinom vrtiću ne prepoznaje, niti se što po tom pitanju tamo radi

.kalea

Lagano predozirana slatkimPostovi: 2069Pridružen/a: 22 tra 2004, 10:42

Vrh


Postao/la tajci dana 16 vel 2010, 21:32

moj je krenuo u natjecanja. Iz matke je prvi u školi a prekosutra ide na informatiku (školsko). U trećem je županijsko iz matematike, a za informatiku fakat ne znam kako će biti jer je on četvrti razred i zapravo još ninema nastavu nego ga zanima logo, dapače, oduševljen je s njime tako da doma radi što s mm-om što sam.

Na žalost, ja mogu ovdje samo misliti na takve radionice. Uživajte s klincima

tajciZapela oko dvadesetePostovi: 1294Pridružen/a: 14 sij 2007, 22:10

Vrh


Postao/la tajci dana 21 vel 2010, 10:42







100% je riješio logo, tako da ide na županijsko.

tajciZapela oko dvadesetePostovi: 1294Pridružen/a: 14 sij 2007, 22:10

Vrh


Postao/la nadicab dana 21 vel 2010, 11:12

bravo Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert EinsteinDenis, 16.05.2000.http://www.udruga-oko.hr


Vrh


Postao/la Imge dana 21 vel 2010, 13:07

tajci, super

petraF - sorry, nisam prije vidjela pitanje pisala sam vec o nasim radionicama na ovom topicu, da se sad ne ponavljam - ali, ukratko - radi se o programu koji je kod nas u vrticu zapocet prosle godine (strucni dio ciljano je testirao djecu i oni koji su prepoznati kao potencijalno daroviti ukljuceni su u ponudjene organizirane radionice na kojima se radi s posebno educiranim tetama i

psihologinjom, u posebno opremljenoj ucionici). s tim radionicama nastavili smo i ove godine u prvom razredu. dio je subvencioniran, dio placamo i to je to Kako raditi manje, a zaraditi više? Kako?!

ImgeBanned user!Postovi: 5053Pridružen/a: 05 tra 2007, 08:22

Vrh







Postao/la Buhtlica dana 27 vel 2010, 19:56

ako ste o ovome već pisale, ispričavam se, ali sad nemam baš vremena sve iščitavati. ako ima nešto o ovome samo me uputite, ne morate ponovno pisati.dakle, J. je nedavno u vrtiću prošao testiranje, svrstan je u skupinu natprosječno darovite djece i upućeni smo na radionicu koja se održava u zaprešiću za darovite. išao je dvaput, jako je zadovoljan.ukratko ću ga opisati, strašna je maza, osjetljiv do bola, autoritet nikakav kod njega ne igra, kazne, prijetnje nula bodova, pokušavamo (a to traje već godinama) sve dogovoriti, pregovaramo, razgovaramo... verbalno je strašno jak. nekad uspijemo riješiti problem za čas, nekad razgovori traju i traju... no ono što je mene zabrinulo je današnja situacija. htjeli smo poslije ručka ići van, role, bicikl, šetnja... on je slagao legače i nije mu se baš dalo. rekli smo mu da bi bilo dobro da malo izađemo kad je tako lijep dan. zamolili smo ga da idemo. nismo silili, nismo naređivali, to nikad ni ne radimo, samo smo lijepo zamolili da idemo jer je stvarno lijep dan. ok, može. vozio se na biciklu (koji obožava), prošli smo skoro cijeli zaprešić... sve super. došli doma i on udri u plač, tuga pregolema, kako smo mi jako strogi i kako je on morao ići van, a to nije htio. i kako bi njemu bilo najbolje da se nije ni rodio. posebno je naglasio da je mm jako strog. samo da velim da kod mm-a nema ni s od strogoće. i onda je rekao da njega jako muči to što kad se naljuti ili ražalosti misli da bi bilo najbolje da se nije ni rodio, a ne zna zašto tako misli. on nije cendrav, ne rasplače se za svaku sitnicu, ali kad se ražalosti, stvarno se ražalosti. jeste li imale možda takvih situacija? ima li to ikakve veze s darovitošću ili je on jednostavno takvo dijete? kako postupiti? što mu reći? kako izbjeći razvoj takvih sumornih misli...hvala!

edit: aha, ima 6 godina, ne govorim o nekim tinejdžerskim sumornim fazama.Z. 10.07.2002.J. 08.11.2003.

"Some people never go crazy. What truly horrible lives they must lead."

BuhtlicaUltramrakseksioblinePostovi: 2348Pridružen/a: 12 stu 2002, 10:37Lokacija: ...in dreams...

Vrh


Postao/la kimama1 dana 28 vel 2010, 08:42

ja bih rekla da mali ne kuži tko je gazda u kući i kog se mora slušat pa bi smjesta prestala sa silnim pregovorima i dogovaranjima i pokazala mu kako bi to izgledalo, verbalno dakako, i što bi se moralo dogoditi da zbilja zažali što se rodio.uglavnom, naviknut je da mu se titra, kao i puno druge djece. nema veze s darovitošću.moje mišljenje, dakako. najiskrenije.1,2,3,4....izgubljeni

kimama1miš SlavkoPostovi: 17947Pridružen/a: 09 sij 2003, 08:49

Vrh


Postao/la moj(a) djeca(k) dana 28 vel 2010, 08:53






sigurno je bio preumoran, mozda i gladan ili jednostavno iscrpljen, pa je zbog toga bio cendrav???vjerujem da je ujutro bio sasvim drugo dijete, zar ne??ocito je da se radi o djetetu koje je obasuto beskrajnom paznjom i ljubavlju, i kao sto si rekla nema nametanja autoriteta sa vase strane, sto opet najcesce i dovodi do slicnih situacija.ovo sto si navela nema nikakve veze sa darovitoscu, nego s tim da je dijete razmazeno (ili kako si na pocetku rekla velika je maza i osjetljiv do bola) i svjesno da mu takve stvari "prolaze" jer dirketno diraju roditelje u srce. po tom jeste daroviti, kao i 99% druge djece, njegovih vrsnjaka.

nama se slicne stvari redovno desavaju. slicna pitanja isto tako.

djecak 02.03.2003.djevojcica 05.01.2011.

-Novi dan, nova nafaka-

moj(a) djeca(k)Imam visoke standardePostovi: 4709Pridružen/a: 16 pro 2002, 19:03Lokacija: Zlatna dolina smjestena u srcu "Zemlje u obliku srca"

Vrh



nisam ja mislila da je on neko super darovito dijete pa da ima super darovita razmišljanja. nisam htjela ići u tom smjeru. nego mi je jednom psihologica iz vrtića rekla da darovita djeca intelektualno brže sazriju, imaju na neki način drugačija razmišljanja od "obične" djece, ali emocionalno su oni najčešće na stupnju razvoja svojih vršnjaka. i ne znaju se nositi s ovim intelektualnim područjem. jer bez obzira koliko oni možda više kuže od svojih vršnjaka, drugačije razmišljaju, iako možda u nekim razmišljanjima djeluju kao odrasli, oni su ipak djeca. zato sam zapravo ovo pitanje postavila ovdje.mislila sam da možda postoji neka špranca, možda su darovita djeca sklonija ovakvim ili onakvim razmišljanjima. znam ja da je on drugačiji, ali svako je dijete priča za sebe, bez obzira na darovitost, pa me samo zanimalo ima li možda takvo njegovo ponašanje uzrok u toj darovitosti. što se tiče autoriteta. hm... kod njega to ne pali. vjerujte mi, probali smo mi sve mile i nemile načine da dođemo do nekog zacrtanog cilja, ali kod njega pale samo razgovori i objašnjavanja. mi opet s druge strane ne želimo izigravati diktatore, možda smo ponekad i previše popustljivi, no imamo i mi svoje granice. i klinci znaju da kad je ručak je ručak, npr. kad se ide u krevet, ide se u krevet... ne bih rekla da previše titramo. no to je moje mišljenje, možda bi netko tko gleda izvana stekao drukčiji dojam. pokušavamo naći balans između autoriteta i prijateljstva jer smatramo da nijedna krajnost nije dobra za djecu. no moram priznati da su me te njegove rečenice apsolutno šokirale. nismo to prije doživjeli, ni od njega ni od Z. i zato sam bila zatečena. ne bih rekla da je on depresivno dijete, inače je jako veselo dijete, ali u tim trenucima tuge mene stvarno šokira. a ne bih htjela da se to razvije u nešto veće, nešto teže, možda brijem bezveze, ali ako neke negativne stvari mogu spriječiti, rado ću to učiniti.

hvala cure, i cijenim iskreno mišljenje. Z. 10.07.2002.J. 08.11.2003.



Vrh





Postao/la moj(a) djeca(k) dana 28 vel 2010, 10:03

nema ni kod md autoriteta na lijep nacin, ali kad povisim ton, a to jako rijetko radim (pa vjerovatno zbog toga tako regauje) onda prestane da bude "kenjkav"ali u vecini situacija nam je kao i kod vas.

zatim, md iz cista mira pocne zapitkivati zasto je rodjen??? mogao je on ostati tamo negdje gore pa fino na nas da gleda i da nas prati??? zasto je rodjen kada mora umrijeti itd itd???a ceste su situacije kao sto je bila vasa, pa nesto mu nije po volji i onda "bolje da se nisam rodio" ili "nisam sretan" jer zna koliko je meni (nama) bitno

da jeste sretan, i koliko nam je vazno sto se rodio. bas isto kao sto i tvoj zna koliko ce vas u srce dirnuti to sto je rekao.

oni su nasi mali inteligentni manipulatori. Zadnja izmjena: moj(a) djeca(k); 28 vel 2010, 10:04; ukupno mijenjano 1 put/a. djecak 02.03.2003.djevojcica 05.01.2011.

-Novi dan, nova nafaka-

moj(a) djeca(k)Imam visoke standardePostovi: 4709Pridružen/a: 16 pro 2002, 19:03Lokacija: Zlatna dolina smjestena u srcu "Zemlje u obliku srca"

Vrh


Postao/la kimama1 dana 28 vel 2010, 10:04

uh teško je ovako izvana, al ja kad vidim pregovore i pretjerane dogovore s djetetom od 6 godina oko organizacije slobodnog vremena...to po meni nije apsolutno nešto o čem on odlučuje i kvit...ne znam, ja to iz svojih cipela, a nemam taj problem...1,2,3,4....izgubljeni

kimama1miš SlavkoPostovi: 17947Pridružen/a: 09 sij 2003, 08:49

Vrh


Postao/la eli dana 28 vel 2010, 10:25

šestogodišnjaci često znaju biti preosjetljivi.eli


Vrh








ha, što se tiče organizacije slobodnog vremena... nemamo ga baš puno, kao vjerojatno velika većina današnjih obitelji. posao, škola, vrtić, aktivnosti... i onda bismo htjeli kad smo zajedno, kad jest to naše slobodno vrijeme, da svi u njemu uživamo. bezveze bi mi bilo da nas troje uživamo u npr. nekom izletu, a da J. bude dosadno ili bezveze. ne mislim da bi on sam trebao odlučivati kako ćemo nas četvero provesti to slobodno vrijeme, daleko od toga, ali mislim da i on ima pravo glasa. volim kad se svi dogovorimo, da svima bude ok. neke stvari nisu podložne prevelikim pregovorima. npr. vrijeme za spavanje. možemo mi taj odlazak pomaknuti 5 minuta, ali ne može on odlučivati kad će ići spavati. možemo se dogovoriti o tih 5 minuta dodatne igre, ali tu je ipak naša zadnja. moram priznati da mi je nekako lakše (nadam se da me nitko neće pogrešno shvatiti) kad vidim da ima još djece s takvim izjavama.Z. 10.07.2002.J. 08.11.2003.



Vrh


Postao/la SonjaV dana 28 vel 2010, 15:59

moram priznati da mi je nekako lakše (nadam se da me nitko neće pogrešno shvatiti) kad vidim da ima još djece s takvim izjavama.

O da Mislim da je L. bio otprilike 6 god. kad ga je držala tema smrti, života nakon, prije i sl.Sve je krenulo jer je zapeo za priče iz mitologije, počeo se pitati što kad netko umre, zašto se netko upće rodi a npr. boli ga, što nije bolje da se onda uopće ne rodi...uglavnom milion pitanja na dan.

I prošlo ga je za neko vrije, dok nije našao novu temu brige Indijanac '09.2002Mrvica '05.2005

SonjaVKućica u cvijećuPostovi: 1938Pridružen/a: 10 sij 2003, 14:42Lokacija: Malo misto

Vrh


Postao/la piko dana 01 ožu 2010, 11:41

dakle, J. je nedavno u vrtiću prošao testiranje, svrstan je u skupinu natprosječno darovite djece i upućeni smo na radionicu koja se održava u zaprešiću za darovite. išao je dvaput, jako je zadovoljan.






kvotam rečenicu i boldam najosjetljivije, jer je vjerojatno prepoznat kao potencijalno darovito djete...što je velika razlika. Ovo potencijalno znači da postoji mogućnost da djete izraste u čovjeka nadprosječne inteligencije, a i ne mora...još su premali da bi se baratalo s tako ''ozbiljnim'' izrazima.

Moje djete je također prepoznatao kao takvo i niti jedno ponašanje ne povezujem s tom činjenicom, odnosno nijedno neprimjereno ponašanje se ne

može tolerirati zato što je djete potencijalno darovito. Ponašam se prema njoj jednako kao i prema mlađem koji još nije prepoznat

Takva djeca jesu možda nešto osjetljivija, al koje djete nije osjetljivo. Roditelji postoje da bi stavili granice i usmjerili djete, kakve god ono inteligencije bilo, a ne djeca nas.

U konkretnom slučaju, ako već pitam djete jel želi nešto raditi, a ono ne želi, onda ga niti nagovaram niti silim na spomenutu radnju. P, studeni 2002F, studeni 2004piko

Pravi pravcati 42Postovi: 989Pridružen/a: 25 vel 2004, 15:22

Vrh


Postao/la nadicab dana 01 ožu 2010, 12:32

da, roditelji veoma često zaboravljaju da su darovita djeca - prvenstveno djeca koju treba odgajati i voditi na putu odrastanja u skladu s njihovim potrebama i karakternim osobinama.Kao što darovitost s jedne strane krivulje i invalidnost s druge strane ne smije biti isprika za ne postavljanje čvrstih granica, definiranih pravila i posljedične odgovornosti.Mi svi želimo da nam dijete izraste u zadovoljnu osobu, a za to mu treba roditeljski odgoj nevezan za stupanj inteligencije.Bit ću sretna kada vidim da je moje dijete zadovoljno sobom kao takvom osobom, a da ga ni okolina ne odbacuje, nego da ga cijeni na račun njegovih moralnim i karakternih vrlina/osobina.Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert EinsteinDenis, 16.05.2000.http://www.udruga-oko.hr


Vrh


Postao/la Buhtlica dana 01 ožu 2010, 12:52

piko je napisao/la:dakle, J. je nedavno u vrtiću prošao testiranje, svrstan je u skupinu natprosječno darovite djece i upućeni smo na radionicu koja se održava u zaprešiću za darovite. išao je dvaput, jako je zadovoljan.

kvotam rečenicu i boldam najosjetljivije, jer je vjerojatno prepoznat kao potencijalno darovito djete...što je velika razlika. Ovo potencijalno znači da postoji mogućnost da djete izraste u čovjeka nadprosječne inteligencije, a i ne mora...još su premali da bi se baratalo s tako ''ozbiljnim'' izrazima.

Moje djete je također prepoznatao kao takvo i niti jedno ponašanje ne povezujem s tom činjenicom, odnosno nijedno neprimjereno ponašanje se ne

može tolerirati zato što je djete potencijalno darovito. Ponašam se prema njoj jednako kao i prema mlađem koji još nije prepoznat

Takva djeca jesu možda nešto osjetljivija, al koje djete nije osjetljivo. Roditelji postoje da bi stavili granice i usmjerili djete, kakve god ono inteligencije bilo, a ne djeca nas.

U konkretnom slučaju, ako već pitam djete jel želi nešto raditi, a ono ne želi, onda ga niti nagovaram niti silim na spomenutu radnju.




meni nije bila namjera baratati "ozbiljnim" izrazima, samo sam prenijela/napisala ono što je meni/nama rekla psihologica iz vrtića. i jasno mi je kao dan da darovitost ili ne-darovitost nisu i ne mogu biti isprike ni za kakvo ponašanje. ponašamo se jednako prema J i prema Z, nismo promijenili ni stavove ni mišljenje o njemu zato što je svrstan u tu kategoriju, niti ne namjeravamo. on ima svoje interese, svoja pitanja, Z. pak svoje. nastojimo svakome odgovoriti na pitanja i želje u skladu s našim mogućnostima. i usmjeravati ih i pomagati im. možda su naše granice ponekad malo labavije, ali apsolutno su iste i prema J i prema Z. to nema ama baš nikakve veze s tim što su njega okarakterizirali kao darovitoga.

što se tiče konkretnog slučaja, nismo ga ni nagovarali, a bome niti silili na izlazak. jednom smo ga pozvali da idemo i on je pristao. naš odnos prema J i Z je isti što se tiče granica, pravila, odgovornosti za nepoštivanje dogovorenoga... naš odnos prema njima nema nikakve veze s njihovom inteligencijom. i iskreno, bitnije mi je da oboje izrastu u dobre, poštene, marljive osobe i da budu zadovoljni sobom i svojim životima, nego to da li će netko imati IQ 100, 120 ili 150. svoje sam pitanje postavila ovdje jer sam mislila da možda takvi njegovi stavovi imaju nekakve veze s tom darovitošću, jer Z nikad nije imala ni takve stavove, ni takva pitanja, a niti razmišljanja. nemam ovdje uzorak od 100 djece, pa da mogu provesti istraživanje i vidjeti imaju li takvi stavovi ikakve veze s inteligencijom ili ne, imam samo njih dvoje, pa sam zbog toga mislila da možda postoji neki uzrok u toj darovitosti ili čemu god. očito sam pogriješila što sam na ovom topicu postavila pitanje, sorry svima.Z. 10.07.2002.J. 08.11.2003.



Vrh


Postao/la lastavica dana 01 ožu 2010, 13:19

Buhtlica, mislim da je to jedna od faza . I moja je negdje oko 6 godine znala izjaviti da bi bilo bolje da umre. da se nije rodila .... lastavica

Snjeguljica i 7 patuljakaPostovi: 4836Pridružen/a: 16 tra 2002, 10:55Lokacija: u gnijezdu

Pošalji e-mail

Vrh


Postao/la eli dana 01 ožu 2010, 13:39

moja ima takve izjave za sve što joj nije po volji. znalo se desiti da mrzi svoj život zbog gadne zanoktice.eli


Vrh





Postao/la Mala Bornica dana 01 ožu 2010, 13:55

nemoj se ljutiti buhtlice

i moje dijete je na testiranju "ispalo" darovito, i moram priznati da sam se JA onda osjecala dosta vaznom . meni je trebalo neko vrijeme da se vratim u normalu u svezi glede poimanja svog djeteta. i ona je imala svojih razmisljanja koja su joj stvarala velike probleme, a bome i nama, imala je strahove, napade panike... to sam povezivala s time sto i ti spominjes, dijete koje razmislja o stvarima koje ne moze razumjeti. uz pomoc psihologa situacija se puuuno popravila. a i ona je sada malo starija (skoro ce 9 godina) pa joj je neke stvari sada lakse razumijeti nego prije.

autoritet, granice, dogovori.... to je sve individualno, i moje je misljenje kao i kimamino, s time da se cesto uvucem u bespotrebne rasprave. provodjenje slobodnog vremena (da spomenem moje stajaliste, vec kad se tu o tome pricalo...) cesto odredim ja, tj. MM i ja. ako imamo vremena za provesti dan na biciklama, necu ih pitati slazu li se, nego cemo ici. ako ce i brundati na pocetku (jer bi radije slagali kocke ili gledali TV), nema veze, znam da ce im biti lijepo. ako ce poslije brundati jer su morali ici, i opet nema veze... s time da ne mislim da im radim nesto lose.

e a, izjave tipa "bolje da me nema" uopce ne uzimam za ozbiljno. jesam prvi puta kad sam cula... vise ne. kao i izjave "vi vise volite brata/sestru nego mene"...

Mala Bornicana persilu fortePostovi: 5858Pridružen/a: 08 tra 2001, 20:47

Vrh


Postao/la nadicab dana 01 ožu 2010, 15:33

buhtlica, potpune nenamjerno je ispalo da mi samo kritiziramo tvoj stav prema djetetu.Ne, nama je bila namjera da i drugim mamama koje ovo čitaju (a ne javljaju se) pošaljemo poruku da je darovitost samo jedna od komponenti djetetove osobnosti koja se može usmjeriti na dobru ili lošu stranu.Osobno, kada sam sa svojom darovitom bila na njenom 1. sastanku u Mensi, bila sam neugodno iznenađena profilom mladih odraslih ljudi koje smo tamo upoznali; intimno, bila sam jako sretna i ponosna i na nas kao roditelje, i na našu psihologicu i na našu kćerku koja se puno razlikovala od njih (u pozitivnom smislu)Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert EinsteinDenis, 16.05.2000.http://www.udruga-oko.hr


Vrh


Postao/la piko dana 01 ožu 2010, 15:41

Ja se ispričavam ako je moj post zvučao uvredljivo ili previše kritizirajući. Nije mi to bila namjera.

Htjela sam reći da su to sve djeca, da su svi različiti i da bez obzira na njihovu inteligenciju, svatko od njih zahtjeva drugačiji pristup i tretman.P, studeni 2002F, studeni 2004






Darovita djeca

Autor: Gordana Benat

Genij je od davnih vremena bio povezivan s problematičnim umom, i znanstvenici su stotinama godina pokušali povezati darovitost s mentalnim i emocionalnim problemima. Američki psiholog Lewis Terman smatrao je da su daroviti ljudi mnogo stabilniji od obične populacije. Tvrdio je da oni mogu iskusiti nestabilnost, koja proizlazi iz njihove okoline, a ne njihove darovitosti.

Pogrešne spoznaje o darovitoj djeci postoje i danas, zbog čega neki roditelji odbijaju obilježavanje njihovog djeteta kao darovitog. Evo nekih od današnjih zabluda o značenju darovitosti.

Darovita djeca neće znati da su darovita osim ako im netko ne kaže. Oni će sami uspjeti, bez ičije pomoći . Kad pogriješe, moraju biti kažnjeni strože nego ostala djeca, jer bi trebali znati bolje. Trebaju konstantno biti zaposleni ili pred izazovom ili će se ulijeniti. Za svoju darovitost trebaju iznad svega biti vrednovani. Ne trebaju se pridržavati uobičajenih pravila, i ne trebaju se držati normalnih standarda ljubaznosti.

Obrazovanje darovite djece Devedesetih godina, većina je škola željela odustati od grupiranja učenika u razrede prema njihovim sposobnostima. Postojao je strah da će učenici biti označeni kao sporiji i da će ostati sporiji unutar 'sporijih' razreda i u višim razredima, i to zbog učiteljevih očekivanja, a ne zbog pokazanih mogućnosti i iskazanih interesa. U takvom krutom sistemu, učenici na niže zahtjevnim nivoima, imaju niža očekivanja od sebe samih, a njihovi učitelji također tada imaju niža očekivanja glede njih. Kao rezultat takvog sustava, ti učenici dobivaju 'slabije' obrazovanje.Alternativa je bio pristup 'jednake mjere za sve', koji je također imao nedostatke. Poučavanje iste lekcije u razredu s učenicima različitih mogućnosti može biti jako teško. Neki učenici nauče gradivo i vještine kako je učitelj i planirao, neki ih već znaju i dosađuju se ili ometaju druge u radu, a neki još nemaju ni osnovno znanje ili vještine za razumijevanje lekcije.

Ako sumnjate da je vaše dijete darovito ili talentirano, sljedeći korak je na vama. Razgovarajte s učiteljem vašeg djeteta, i ako je potrebno prodiskutirajte svoja zapažanja sa koordinatorom programa za darovite ili ravnateljem.

U nekim slučajevima osoblje škole može prvo zapaziti djetetov talent, no vi poznajete svoje dijete najbolje. U stvari, ako učitelj nije obučen kako identificirati darovitost, za kreativno dijete boravak u razredu može biti bol umjesto zadovoljstva. Ako se vaše dijete uklapa u sve to , možda biste trebali porazgovarati sa školskim psihologom ili osobljem škole koje je zaduženo za nastavni plan.

Puno energije pomiješano s niskom tolerancijom za frustraciju i pritisak može ukazivati na problem. Mnogi dječaci su osjetljivi učenici koji teško sjede mirno i rade zadatke kako se od njih očekuje. Na taj način se njihova inteligencija teško može otkriti, što još više otežava učitelja u pružanju onoga što im stvarno treba. U razredu, ponekad se za darovitu djecu misli da imaju poremećaj smanjene pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), dok se izvan škole njihova darovitost može bolje prepoznati.

Aktivna darovitost i ADHD se teško mogu razlikovati, jer karakteristike mogu biti slične.Darovito dijete pokazuje u svom ponašanju znakove da ima uvjeta da se razvije u stvaraoca. Znakovi su mnogobrojni, često se javljaju vrlo rano, a uglavnom ukazuju na prisutnost visokih intelektualnih sposobnosti (lakoća učenja, pamćenje, smisao za humor, uočavanje uzroka i povezanosti pojava) ili specifičnih sposobnosti: muzičkih, likovnih, psihomotornih ili socijalnih. Obično od primjećivanja znakova darovitosti pa do njezinog

manifestiranja u produktivno-kreativnom obliku treba proći otprilike 10-15 godina intenzivnog odgojnog i obrazovnog procesa ili treninga.

Darovita d jeca ne moraju biti odlični učenici jer se kod njih javlja fenomen podbacivanja u učenju upravo zato što su drugačija i kreativna, pa im je prosječan školski program – dosadan. Najbolje rješenje bilo bi da se u školama napravi diferencijalni program prema sposobnostima učenika. Trideset do pedeset posto populacije školske djece ima pojedine talente, a čak deset posto ih je darovito.U mnogim slučajevima učitelji ne znaju prepoznati darovito dijete i potreban je sustav dodatne izobrazbe učitelja za prepoznavanje i rad s darovitom djecom.

Istraživanja su pokazala da daroviti učenici kod svojih nastavnika najviše mrze to što se strogo pridržavaju plana rada. Predavanja su im vrlo često dosadna, te im izuzetno smeta to što uglavnom znaju većinu gradiva koje nastavnik predaje. Ne vole da ih se pusti na miru, najzadovoljniji su kad ih nastavnik potiče na izradu malih projekata, da ih zna dobro naučiti te da posjeduje mnogo znanja. Daroviti učenici traže autoritet znanja. Nametanje pukog autoriteta kod njih se ne isplati, s njima treba surađivati.

Što je darovitost

Govoreći o darovitosti, glavno je pitanje što je zapravo darovitost. Ne postoji jedan odgovor, već različiti odgovori koji razmatraju mnogobrojne uvjete, kao što su vrijeme njenog javljanja, karakteristike ponašanja ili predviđanje budućeg ponašanja (stvaralaštvo – potencijalna darovitost), vrsta ponašanja (opće sposobnosti – specifične sposobnosti) itd. Prema definiciji višestruke darovitosti, darovita su i talentirana ona djeca koja su od stručne osobe identificirana kao naročito sposobna za velika postignuća, koja bi mogla realizirati svoje mogućnosti i ostvariti maksimalan doprinos za sebe i za društvo. Među djecu koja su sposobna za visoka postignuća pripadaju ona koja pokazuju postignuće ili potencijalnu sposobnost u sljedećim područjima (pojedinačno ili u kombinaciji):

1. opća intelektualna sposobnost,2. specifične sposobnosti za pojedino znanstveno područje,3. kreativno i produktivno mišljenje,4. sposobnosti rukovođenja,5. specifične sposobnosti za pojedino umjetničko područje,6. psihomotorne sposobnosti (ples, sport itd.).

Prepoznavanje darovitosti

Od specifičnih «obrazovnih» postupaka čini se da su najefikasniji:

-čitanje: često čitanje djetetu, zajedničko čitanje i zajedničko traženje informacija iz knjiga, časopisa, mapa, novina; upoznavanje s knjigama kao izvorima informacija; omogućavanje dostupa knjigama;-razgovor: odgovaranje na pitanja (uz povremeno zajedničko traženje odgovora iz različitih izvora), uključivanje djece u konverzaciju odraslih za vrijeme zajedničkih obroka, aktivnosti i sl.; aktivno širenje dječjeg rječnika: pronalaženje smisla, značenja, primjera u imenima stvari i

akcija, traženje sinonima; izgrađivanje kvalitetnih pojmova kod djece;-zajedničke aktivnosti: odlaženje u kino, kazalište, izložbe, zoološki vrt, muzeje, sportske priredbe – uz razgovor, komentiranje i reproduciranje doživljaja nakon povratka kući; započinjanje nove aktivnosti na osnovi razrade doživljenog i sl.

Također, efikasni roditeljski angažman nije sama količina zajednički provedenog vremena, nego stil. Osnovni stil podučavanja, koji je karakterističan za roditelje darovite djece, jest stavljanje težišta na inicijativu i aktivnost djeteta (primjer: postepeno učenje čitanja).

Uočavanje znakova sposobnosti najznačajnija je početna stepenica u brizi za razvoj darovitih, a tu možemo razlikovati nekoliko oblika ili stupnjeva angažiranosti okoline koji imaju različite utjecaje na razvoj darovitosti.

1. Opažanje znakova darovitosti započinju roditelji, već u prvoj godini života. Oni kod svog djeteta mogu opaziti da naročito živahno reagira na neke karakteristike okoline (zvuk, boju, oblik, socijalne situacije).2. Prepoznavanje znakova darovitosti pretpostavlja prevođenje znakova mogućih visokih sposobnosti u signale za akciju. «bavljenje» djetetom, sustavno i planirano, obogaćivanje dječjeg iskustva te organiziranje sve složenijih obrazovnih situacija u skladu s rastućim mogućnostima djeteta.3. Identifikacija je stručno utvrđivanje da li su opaženi i prepoznati signali doista znakovi razvijenije sposobnosti. 4. Označavanje ili etiketiranje obično je popratna posljedica identifikacije, jer identifikacijom utvrđena karakteristika («darovit» ili «nedarovit») svrstava pojedinca u jednu od kategorija stereotipnih karakteristika.

Do sada smo najveću ulogu pri stvaranju darovitog pojedinca pripisivali okolini. Međutim, uloga samog djeteta nedovoljno se razumije pa se zbog toga i neopravdano zanemaruje. Za prepoznavanje i razvijanje darovitosti za određena područja važna je prije svega obitelj, a da ne spominjemo neosporno najvažniju ulogu škole, tj. učitelja koji će takvo dijete prepoznati i znati na koji način raditi s njime i dalje razvijati tu darovitost. Iako je glede brige o darovitoj djeci zakonski sve uređeno, u stvarnosti to ne funkcionira. U praksi nema programa odgoja i obrazovanja kojim bi se sustavno djelovalo i radilo s nadarenom djecom, od predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola pa sve do fakulteta. U nekim zapadnim zemljama roditelje educiraju da prate svoje darovito dijete, kod nas se nešto počelo raditi na edukaciji odgojno - obrazovnih djelatnika razvojem HNOS-a ali to je na zalost jos uvijek u povojima.

Fleksibilnost, kreativnost i razvojnost predškolskog programa nužni su preduvjeti za razvoj sposobnosti, interesa i

kreativnosti djece predškolske dobi, a tako i za kvalitetnije zadovoljavanje specifičnih odgojno-obrazovnih potreba

one skupine djece predškolske dobi koju možemo nazvati darovitima ili potencijalno darovitima.

Kako u ranoj dobi djeca uglavnom imaju potencijalnu darovitost koju još ne iskazuju kao produktivnu,

programe u predškolskoj dobi treba osmisliti tako da maksimalno potiču razvoj djetetovih potencijala.

Istraživanja pokazuju da 3-5% djece predškolske dobi pokazuje znakove darovitosti u svim područjima, a 36%

djece pokazuje znakove darovitosti u jednom ili više područja (Lay, 2002. prema Gorge ).

Darovitim se djetetom smatra ono koje očituje iznimne potencijale u jednom ili više područja:

opće intelektualne sposobnosti,

specifične školske sposobnosti,

kreativne ili produktivne sposobnosti,

sposobnosti vođenja i rukovođenja,

umjetničke sposobnosti i vještine,

psihomotorne sposobnosti

Osim visokorazvijenih sposobnosti, darovitost podrazumijeva još dva važna pojma: osobine ličnosti (posebno je

važna motivacija za rad koja se iskazuje u specifičnim interesima, izrazitoj usmjerenosti prema cilju, iznimnoj

radnoj energiji) i kreativnost (sposobnost i spremnost stvaranja novoga, orginalnost).

CILJ PROGRAMA

Cilj ovog programa je omogućavanje iskazivanja kreativnosti i potencijala potencijalno darovite djece i to kroz:

zadovoljavanje specifičnih komunikacijskih, razvojnih i obrazovnih

potreba djeteta

osmišljavanje aktivnosti u kojima će dijete moći iskazivati svoje

potencijale

stvaranje kreativnog ozračja (raznovrsni materijali za istraživanje i

stvaranje) zainteresiran, nedirektivni stav odgajatelja

usvajanje vještina potrebnih za zadovoljavajuće funkcioniranje u

socijalnom okruženju

ZADAĆE PROGRAMA

Zadaće programa temelje se na respektiranju osnovnih i posebnih potreba potencijalno darovite djece, o čijem

zadovoljavanju ovisi njihov cjelokupni daljnji razvoj. To se osobito odnosi na slijedeće potrebe djeteta:

osnovne tjelesne potrebe - potreba za hranom, zrakom, kretanjem -

stvaranjem optimalnih uvjeta i omogućavanjem dovoljno kretanja

(vježbanje, poticanje prirodnih oblika kretanja i sl. )

potrebe za sigurnošću, nježnošću i ljubavlju - stvaranje atmosfere

prihvaćanja od strane odgajatelja i djece iz skupine, omogućavanje

otvorenog izražavanja potreba i osjećaja na prihvatljiv način,

poticanje razvoja kompetencija (ovladavanje radnjama i vještinama u

skladu sa svojom razvojnom razinom )

potrebe za raznolikom stimulacijom i stvaralačkim odnosom

prema svijetu - poticanje upoznavanja okoline preko neposrednog

iskustva, istraživanja, postavljanja pitanja i traženja odgovora i

rješenja problema

potrebe za komunikacijom - poticanjem verbalnog izražavanja,

neverbalnog izražavanja ( tijelom, glazbom, likovnošću i dr. )

Neke od posebnih potreba potencijalno darovite djece su (Lay, Majurec,1998.):

potreba za kontaktiranjem s vršnjacima prema kronološkoj dobi

- proizlazi iz potrebe za stjecanjem vještina komunikacije sa drugom

djecom kao i potrebe za razumijevanjem i drukčijih od sebe

potreba za kontaktiranjem s vršnjacima prema intelektualnoj

dobi - proizlazi iz potrebe darovite djece da imaju osjećaj pripadnosti

i prihvaćenosti

( što im je teško ostvariti u redovnoj skupini )

potreba za radom u obogaćenim i proširenim odgojno-

obrazovnim programima - proizlazi iz naprednog spoznajnog

razvoja darovite djece, jake potrebe za stjecanjem novih znanja te

širokog raspona interesa nekarakterističnih za njihovu dob

potreba za neovisnošću u učenju - proizlazi iz visoke unutarnje

motivacije i interesa za učenje; odbijanje svakog drila i autoritativnog

pristupa

Osnovno načelo rada s potencijalno darovitom djecom u predškolskim ustanovama može se izraziti sljedećom

rečenicom: "Darovitoj djeci treba omogućiti individualizirani način rada i diferencirani sadržaj rada te ih uključiti u

diferencirani odgojno-obrazovni program u redovitoj skupini i / ili izvan nje", (Lay, Majurec, 1998.).

PODRUČJA I SADRŽAJI AKTIVNOSTI

Okvirna područja i sadržaji aktivnosti odnose se na:

Kreativno rješavanje problema, kreativno mišljenje - traženje

originalnih rješenja za različite probleme, poticanje misaone

Izvođenje pokusa - praktično utvrđivanje prirodnih zakonitosti npr.

agregatna stanja, svjetlost, elektricitet, magnetizam...

Logičke i različite misaone igre - pitalice, skrivalice, , rebusi,

zagonetke, razne logičke, matematičke, kombinatoričke igre

Kreativno izražavanje putem verbalnog iskaza, likovnosti, pokreta,

dramatizacije...

Igre za poticanje razvoja pozitivne slike o sebi, uvažavanje različitosti

i konstruktivno rješavanje sukoba

Aktivnosti na multimedijskom računalu - primjena edukativnih

programa

Omogućavanje djeci da uče ono što ih zanima i to na način koji mu najviše odgovara jedan je od temeljnih

zahtjeva programa.

Programom će se poticati rad na projektu koji se pokazao kao vrlo učinkovit oblik rada sa darovitom djecom.

Projektni pristup omogućava darovitoj djeci aktivno istraživanje tema koje ih zanimaju, planiranje, organiziranje,

preuzimanje inicijative i suradnju s drugom djecom.

Kako darovita djeca imaju vrlo visoku unutarnju motivaciju vezanu uz određene svoje interese, potrebno je

naglasak staviti na individualizaciju rada (i kasnije, potrebu za mentorskim pristupom i poticanjem razvijanja

vještina samostalnog učenja.).

USTROJ PROGRAMA

Program se provodi u organizaciji Dječjeg vrtića Čakovec, kao specijalizirani program.

U proces prepoznavanja i identifikacije potencijalno darovite djece uključiti će se roditelji, odgojitelji i stručni

suradnici.

Ovaj program rada rukovodi se pravilom: "Manje je pogrešno uvrstiti u grupu darovitih i neko nedarovito dijete,

nego neko darovito dijete proglasiti nedarovitim i ne osigurati mu daljnje poticaje za razvoj njegove darovitosti ",

(Lay, Majurec.1998.)

Trajanje programa

U Dječjem vrtiću Čakovec u vrtiću Vjeverica program se provodi od 2005. godine kada je verificiran od strane

nadležnog ministarstva.

NOSITELJI PROGRAMA

Nositelji programa su:

Odgajatelji, Nevenka Holetić i Janja Radiković, koje su završile

prethodnu stručnu pripremu u Centru za poticanje darovitosti , te

Dijana Majerski i Lidija Bajsić koje su iskazale interes za rad s

potencijalno darovitom djecom.

Psiholog, Eleonora Glavina zadužena je za praćenje i provedbu programa.

MATERIJALNI UVJETI

Rad skupine odvija se u prostoru redovite odgojne skupine koji je obogaćen dodatnim sredstvima i materijalima

koji su zahtjevniji u pogledu angažiranja specifičnih sposobnosti djece (apstraktnog i kreativnog mišljenja,

rješavanja problema, preciznosti i brzine rada i dr. ).

Dodatna sredstva koja se koriste u radu:

različite didaktičke igre (LOTOGYM, CONTACT, MATRICA,

ZANIMANJA, MEMOS itd.)

slagarice ( životinje, okolina, evolucija. )

elementi za konstruiranje ( drveni sa vijcima, K'NEX, lego-tehno. )

društvene igre ( zagonetna lica, potapljanje brodova. )

kompleti za izvođenje pokusa ( kutić istraživanja, povećala, magneti,

mikroskop.)

dječje enciklopedije ( Velika ilustrirana dječja enciklopedija, Slikovni

riječnik - Ljudsko tijelo, Zemlja, Veliki atlas životinja, Otkrivanje

svijeta,.)

globus, dječje karte

kamera

potrošni materijali ( papir, boje, ljepila,. )

INFORMACIJE vezane uz

DAROVITA DJECA I OBITELJ: ISTINE I ZABLUDE

Ana Sekulić-Majurec; Filozofski fakultet, Zagreb

Puni tekst (Hrvatski) Str. 551 - 561 (pdf, 5.94 MB) downloads: 1596

SažetakU proučavanju fenomena darovitosti u žarištu interesa vrlo ječesto obitelj darovitih i pitanje koliko ona može utjecati na razvoji izražavanje djetetove produktivne darovitosti. Oko toga pitanjameđu nestručnjacima su se formirala mnogobrojna uvjerenja kojase smatraju točnim, kao, primjerice da je darovitost u potpunostiodređena naslijeđem ili pak da se stvara samo odgojem, dadarovitu djecu imaju bogatiji i obrazovaniji roditelji, da su darovitasamo prvorođena djeca ili djeca iz manjih obitelji, da se u poticanjurazvoja darovitosti propušteno u prvim godinama života kasnijene može nadoknaditi, da je za poticanje razvoja darovitosti najvažnijeda se roditelj bavi djetetom, da zahtjevniji i dosljedniji roditelji

Pretraživanje članaka

Napredno pretraživanje

Upute za pretraživanjeMoj profil

Registracija novih korisnika

Korisnička oznaka (email)

traži

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=profil_new

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=search_help

http://hrcak.srce.hr/search/advanced/

http://hrcak.srce.hr/file/51477

http://hrcak.srce.hr/file/51477

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=51477&lang=hr

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=51477&lang=en

uspješnije potiču razvoj darovitosti svog djeteta itd. Neka od tihuvjerenja suvremena znanstvena istraživanja u potpunosti potvrđuju,neka samo djelomično,aneka i odbacuju. U tekstu se dajepregled nekih od tih tvrdnji i pregled nekih novijih istraživanja kojimase preispituje njihova održivost. Cilj je rada pokazati koliko svakojod tih tvrdnji možemo vjerovati, u čemu su točne, a u čemunetočne, kako bismo uvijek mogli pomoći roditeljima da potičurazvoj darovitosti svoje djece na pravilniji i uspješniji način.

[Engleski] [Njemački]

Posjeta: 1962 (od 01.01.2007.)

Lozinka

Zaboravili ste lozinku?

navedeni program možete dobiti na slijedeće brojeve telefona: 311 778, 091 391 5013.

prijava

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=respass

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=51479

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=51478

Daro Vito St

Documents