22288580-rjecnik-simbola

Jean Chevalier / Alain Gheerbrant

Rjeènik simbola

naklad­nikKulturno-informativni centar / Jesenski i Turk

za naklad­nikaGoran Pavletić / Mišo Nejašmić

u­red­nikPetar Bujas

© Copyright za prvo izdanje, 1969., i prerađeno i prošireno izdanje 1997.: É­ditions Robert Laf­font S.A. et É­ditions Jupiter, Pariz.© Copyright za hrvatski jezik:Kulturno-informativni centar, 2007. / Naklada Jesenski i Turk, 2007.

p­rired­ili:Jean Chevalier i Alain Gheerbrant

cr­teži:Bernard Gandet

recenzenti:akademik Mislav Ježić i mr. sc. Klara Gönc-Moačanin

p­reveli:Danijel Bučan (db), Ana Buljan (ab)(redigirala i ujednačila prijevode te uskladila s novim, prerađenim i proširenim francuskim izdanjem), Nada Grujić (ng), Mihaela Vekarić (mv), Filip Vučak (fv)

izrad­a omota:Boris Kuk

g­rafièko oblikovanje:Mario Ostojić

tisak:Zrinski Čakovec, d.d.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 636410ISBN 978-953-7356-02-6

Jean Chevalier / Alain Gheerbrant

Rjeènik simbolaMitovi, snovi, obièaji, g­este, oblici, likovi, boje, brojevi

Peto, p­rerađeno i p­rošireno iz­danje

Ku­ltu­rno-informativni centar

Naklad­a Jesenski i Tu­rk

Zagreb, lipanj 2007.

JeanChevalier A­lainGheerbrant i suradnici:

A­ndréBarbault dopredsjednik Međunarodnog astrološkog centra

Do­miniqueBay­le konzervator biblioteke u Muzeju čovjeka

Y­vo­nneCarto­uc­he stručnjak za tibetanski tantrički budizam

MargueriteChevalier profesor klasične književnosti

Marie-MadeleineDavy­ docent, Nacionalni centar za znanstvena istraživanja (C.N.R.S.)

PierreGriso­n pisac i likovni kritičar, stručnjak za civilizacije Dalekog istoka

Geo­rgesHeintz sveuč. asistent u Strasbourgu

LeRo­ux-Guy­o­nvarc­’h glavni urednik časopisa za keltsku povijest “OGAM”

E­vaMey­ero­vic­h znanstveni suradnik, Nacionalni centar za znanstvena istraživanja (C.N.R.S.)

Mo­hammedMo­kri pisac, bivši sveuč. profesor u Teheranu

HenriPfeif­fer doktor znanosti i medicine, profesor kromatologije

PierrePrigent sveuč. profesor, Fakultet protestantske teologije Sveučilišta u Strasbourgu

Jac­quesdelaRo­c­heterie psihoterapeut

MasumiShibata sveuč. profesor u Kyotu (Japan)

A­lexandreVo­lguine direktor časopisa “Les Cahiers astrologiques”

vii

Riječi označene zvjezdicom obrađene su u posebnim člancima, abecednim redom. Ko-risno je i te članke pročitati radi potpunijeg razumijevanja teksta u kojem se označene riječi navode samo uzgredno. Takvim međusobnim povezivanjem izbjegnuta su mnogo-brojna ponavljanja.

Kratice u tekstu upućuju na literaturu na kraju knjige. Prva tri slova odnose se na ime autora, a četvrto slovo na bitnu riječ u naslovu djela. Kad su posrijedi zajednička djela i pregledi, kratica se sastoji od početnih slova najvažnijih riječi u naslovu djela.

Bogovi i junaci iz antičkih mitova najčešće se navode pod svojim grčkim imenom, a ime odgovarajućeg rimskog boga i junaka navodi se u zagradama. Međutim, kad se ime boga odnosi na planet: Jupiter, Mars, Saturn itd., simbol se obrađuje pod tim imenom. Takvo razlikovanje nije bilo smetnja za podsjećanje na povezanost mitološkog i planetar-nog simbolizma.

Napo­mene

ix

predgovor

No­vo­mizdanju

U ovo novo, prerađeno i prošireno izdanje unosili smo tri vrste promjena: izbacivali smo dijelove članaka, skraćivali navode da bismo izbjegli ponavljanja i dobili na jasnoći članaka, ne pojednostavnjujući ih; uvrštavali smo nove dijelove, sadržajno točnije ili raz-rađenije, bolje organizirane i stilizirane; napokon, često u jednom tekstu upućujemo na drugi da bismo međusobnim povezivanjem pojedinih simbola otkrili smjerove njihova djelovanja: mreža međusobnih veza otkriva nam također lance i skupine simbola koji se zapravo povezuju u galaksije značenja. Ali povezivanje nije zamjena, pa se svagdje mogu uočiti tanane razlike.

Mnogi su stručnjaci radili na ovom djelu kako bi ono moglo svjedočiti o svim kultura-ma svijeta. Oslanjajući se na svoju bogatu erudiciju, ponajprije su nastojali iz “zamršena blještavila” znakova izdvojiti što je moguće više raznovrsnih značenja. Pri tom su nepresta-no pazili da ne upadnu u svojevoljna zastranjivanja, da ne podlegnu sklonosti usustavljiva-nja, da ne potiču na svojevoljna tumačenja i subjektivna razmatranja. Od tih raznovrsnih priloga nastalo je djelo jedinstveno u svojoj raznovrsnosti. Hvala svim autorima. Hvala i brojnim čitateljima čija nam je pozornost dragocjeno ohrabrenje.

Ovaj je Rječ­nik sim­bola ponajprije popis, koji nikad ne će biti završen, popis simbo-ličnih plodova mašte, koja je stjecište cjelokupnog ljudskog psihičkog života: u njoj se osjećaji spajaju sa željama, spoznaje sa snovima, svjesno s nesvjesnim. Uloga je ovog djela također da potakne otkrivanje najčešće skrivenih značenja pojedinog bića, izraza, svojstva, zvuka, kretnje, riječi, boje i broja. Sve je znak i svaki znak ima značenje. Ali mi najčešće zamjećujemo samo površinu. Znak je, međutim, debela knjiga puna listova značenja. U korpusu ovdje prikupljenih podataka nazire se cjelovit sustav tumačenja, u razradi koje-ga može sudjelovati svaki čitatelj ove knjige. Ona će nam pomoći da otkrijemo moguće smjerove istraživanja, potaknuti nas, ali ništa nam ne namećući. Simbolična se vrijednost za svakoga ostvaruje drukčije u trenutku kad se između znaka kao poticatelja i subjekta kao istraživača uspostavi odnos koji obilježuje napetost i intencionalnost. Tada se otvara komunikacijski put između skrivenog smisla pojedinog izraza i nesvjesne zbilje očekiva-nja. Simbolizirati znači na određeni način i na određenoj razini živjeti zajedno.

Jean Chevalier – Alain Gheerbrant

xi

Simboli nas danas ponovno privlače. Maštu više ne preziremo kao p­u­ku­ tlap­nju­. Toj bli-zanki razuma, koja potiče otkrića i napredak, vratili smo izgubljeni ugled. To možemo ponajprije zahvaliti djelima znanstvene fantastike, koje znanost postupno potvrđuje; učincima trenutačne vladavine slika, koje sociolozi nastoje ispitati; suvremenim tumače-njima pradavnih i rađanju modernih mitova; vidovitim psihoanalitičkim istraživanjima. Simboli su u središtu stvaralačkog života, njegova bît. Pomažu nam da otkrijemo tajne nesvjesnoga, vode nas do najskrivenijih pokretača djelovanja, otvaraju duh prema svijetu nepoznatoga i beskonačnoga.

Svi se mi, danju i noću, govoreći, izražavajući se kretnjama ili sanjajući, služimo simbolima, svjesno ili nesvjesno. Simboli oblikuju naše želje, potiču nas na djelovanje, upravljaju našim postupcima, otvaraju put našim uspjesima ili neuspjesima. Nastankom, razvrstavanjem i tumačenjem simbola bave se mnoge discipline: povijest civilizacija i reli-gija, lingvistika, antropologija kulture, kritika umjetnosti, psihologija i medicina. Mogli bismo još dodati umijeće prodaje, promidžbe i politike, ali ni tada popis ne bi bio pot-pun. U novije doba sve je više radova u kojima se objašnjava struktura imaginacije i nje-zina funkcija kao tvoriteljice simbola. Danas više ne možemo podcjenjivati tako djelatne činjenice. Sve humanističke znanosti, sve umjetnosti i sve umjetničke tehnike susreću se sa simbolima. One moraju udružiti snage da bi odgonetnule zagonetke simbola, da bi pokrenule energiju zbijenu u njima. Nije dostatno reći da živimo u svijetu simbola – svi-jet simbola živi u nama.

Simbolično izražavanje pokazuje da čovjek pokušava proniknuti sudbinu koja mu iz-miče u tami što ga okružuje, i njom ovladati. Čitateljima bi ova knjiga mogla poslužiti kao Arijadnina nit koja će ih voditi mračnim putovima labirinta. Možda će ih potaknuti da razmišljaju i snivaju o simbolima – kao što ih je Gaston Bachelard pozivao da snivaju o snovima – i da u tim imaginarnim zviježđima otkriju želju­, z­ebnju­ ili težnju­ koja daje skriveni smisao njihovu životu.

Uvo­d

xiiRjeènik simbola

1. Ori­jen­ta­ci­jski­ pregled, a­ n­e zbi­rka­ defi­n­i­ci­ja­

Ovaj rječnik, zbog samog predmeta kojim se bavi, ne može biti zbirka defi­nicija poput uobičajenih leksikona i rječnika. Simbol se ne može defi­nirati. Simbolu je u naravi da raz-bija čvrste okvire i spaja krajnosti u jedinstveno viđenje. Simbol je nalik na strijelu koja le­ti i ne leti, nepomičnu a neuhvatljivu, vidljivu a nedohvatljivu. Da bismo ponudili kakvo značenje ili značenja simbola, morat ćemo se služiti riječima, ali valja uvijek imati na umu da riječi ne mogu izraziti svu vrijednost simbola. Stoga neka čitatelj ne uzima naše sažete izričaje kao čahure što u svom ograničenom prostoru sadržavaju sve dimenzije simbola. Simbol se pojavi i pobjegne: koliko se otkrije, toliko se i prikrije; prema riječima Georgea Gurvitcha, simboli otkrivaju­ skrivaju­ći i skrivaju­ otkrivaju­ći. U glasovitoj Vili misterija u Pompejima, koju je stoljećima pokrivao pepeo Vezuva, jedna prekrasna slika, s blijedolju-bičastim preljevima na crvenoj podlozi, prikazuje otkrivanje tajnâ tijekom inicijacijskog obreda. Simboli su prikazani savršeno, obredne su kretnje samo naznačene, veo je podig-nut; ali za neupućenu osobu tajna ostaje neotkrivenom i punom dvosmislenosti.

U ovom smo rječniku samo pokušali opisati odnose slika, predodžaba, vjerovanja i osjećaja što ih – jer se negdje mora stati – evocira oko 1200 riječi i gotovo 400 crteža pogodnih za simbolično tumačenje. Radi lakšeg snalaženja, katkad ističemo ono što je simbolizirano: du­ša, nebo, itd., katkad ono što simbolizira: košu­ta, lop­oč­, itd. Tumačenja nismo navodili po unaprijed smišljenu redu; ponegdje smo ih razvrstali dijalektički, ali samo iz didaktičkih ili estetskih razloga. Svoj smo vrijednosni sud izricali jedino kad se tumačenja odvajaju od određene logike simbola, o kojoj ćemo govoriti u šestom poglav-lju ovoga uvoda. Te sudove uvijek prati oprez jer o istinitosti simbola možemo reći kao Pirandello: Così è se vi p­are. Gdjekad dodajemo i svoje tumačenje, ali svaki dio teksta ostaje široko otvoren.

Premda su pojedini članci opsežni, nijedan nije mogao biti potpun. O svakom velikom simbolu napisane su knjige, a o nekima toliko knjiga da bismo njima mogli ispuniti ne-koliko polica jedne knjižnice. Odabirali smo samo ona najpouzdanija, najtemeljitija i naj-poticajnija tumačenja, tj. takva koja će čitatelju najbolje pomoći da sam otkrije ili nasluti nova značenja. Uostalom, da bismo u tom osobnom istraživačkom radu bili uspješniji i da bismo povećali svoju sposobnost izvornog doživljaja, pomoći će nam zvjezdice (*) ko-jima se članci međusobno povezuju, te kratice koje upućuju na temeljna djela navedena u literaturi. Prema tomu, tko želi, može produbiti i proširiti svoj doživljaj simbola.

Doduše, maštovit će čitatelj na ovim stranicama naći više poticaj nego pouku. Prema ukusu i sklonosti, slijedit će smjer tumačenja ili će zamisliti kakav drugi. Jer je doživljaj simbola vrlo individualan, ne samo zato što ovisi o iskustvu pojedinog čovjeka nego i zato što proistječe iz cjelokupne osobnosti. Dakle, ujedno je stečen i dobiven; ovisi o bio-loškom, fi­ziološkom i psihološkom nasljeđu čovječanstva, tisuću puta tisućljetnom; na nj utječu kulturne i društvene promjene sredine u kojoj se neposredno razvio, a on im dodaje plodove jedinstvena iskustva i nespokojstva svoga trenutačnog položaja. Iznim-no je svojstvo simbola upravo to što u jednom pristupačnom izrazu spaja sve nesvjesne i svjesne utjecaje, sve nagonske i duhovne snage što se sukobljuju u čovjeku ili su na putu usklađivanja u njemu.

xiii Uvod­

Podatke što smo ih prikupili o svakoj riječi nismo željeli iznositi redom koji bi bio samo prividno znanstven. Unatoč tomu što je u proteklom razdoblju objavljeno mnogo izvanrednih djela, u općem proučavanju simbola nije postignut takav napredak koji bi nam omogućio da sve nagomilane podatke razvrstamo oslanjajući se na određenu teo-riju. Neki se zakoni naziru, npr. zakon bipolarnosti, ali nisu dostatni da bi se izgradila cjelovita teorija. Razvrstati tumačenja na osnovi njihova odnosa spram središnje jezgre značilo bi izložiti se opasnosti iznevjerivanja i sužavanja smisla, precjenjivanja osnovne vrijednosti simbola, davanja prevelikog prostora vlastitu rješenju. Osim u malobrojnim iznimkama, radije smo sirovim činjenicama ostavljali njihovu težinu, odnosno polivalent-nost i nesređenost. Valjalo je, dakle, isključiti semiološki poredak zbližavanjem značenja, da bi druga, subjektivna tumačenja mogla uzeti maha i da bi se očuvala objektivna mno-gostrukost činjenica. Mislili smo da je korisnije izbjegavati sustavna povezivanja kako bi se sačuvala proturječja i pitanja.

Nismo se mogli odlučiti ni za kronološki poredak unutar pojedinog članka. Neke su kulturne činjenice prilično dobro datirane, ali je pitanje datiranja nekih drugih ostalo bez odgovora. Gdje je nastao mit o Zeusu? Premda znamo da je, na primjer, kraljevstvo farao-na postojalo prije rimske Republike i carstva Inka, to uopće ne znači da tumačenje simbola ovisi o tom i da različita značenja povezuje njihovo podrijetlo. Svakako ne bi valjalo srod-nost analognih značenja unaprijed smještati na razinu povijesnih veza. Bi li, na primjer, bilo opravdano smjestiti Crnu Afriku na posljednje mjesto, jer, osim fresaka iz Hoggara, nema dokumenata starijih od četiri ili pet stoljeća? Arapske se predaje gube u tami davnih, a možda i ne tako davnih vremena, koja, međutim, ne možemo uvijek odrediti. Poredak zasnovan na kronologiji kulturâ bio bi, prema tomu, ne samo nesiguran i krhak nego i ne-prilagođen samoj naravi simbola. To ne znači da se ne mogu uspostaviti povijesni odnosi među simbolima i nekim tumačenjima. Povijest simboličnih tumačenja svakako valja na-pisati, ali za nju ima još premalo pouzdanih podataka, izuzmemo li kršćansku simboliku i onaj njezin dio koji proizlazi iz grčke i rimske antike, staroga Bliskog i Srednjeg istoka.

Redoslijed izlaganja za svaku ključnu riječ nije ni sustavan ni povijesni, nego je određen prema načelu kojim se najbolje mogla očuvati samosvojnost podataka i sve nji-hove virtualne vrijednosti. Svakom čitatelju i stručnjaku prepuštamo da sam uoči seman-tičku ili povijesnu vezu među pojedinim podatcima. Znanstveno proučavanje simbola, ako ga ikada bude, ovisit će o općem razvoju znanosti, osobito humanističkih. Očekujući to, prihvatili smo isključivo praktičan i empirijski poredak, koji uključuje najmanje pre-drasuda i mijenja se za svaki simbol.

Za mnoge simbole naveli smo više različitih tumačenja, koja su ipak međusobno povez-ana, kao pratnja s glavnom temom. Ali njihov osnovni smisao nije uvijek jednak u svim kulturnim sredinama. Upravo smo stoga tumačenja najčešće samo navodili jedno za drugim ne pokušavajući ih samovoljno pojednostavnjivati. Čitatelj će slijediti svoju intuiciju.

To ne znači da smo upali u drugu krajnost, tj. da smo neredu dali prednost pred re-dom. Prva nam je briga bila očuvati sve bogatstvo simbola, makar je ono gdjekad dvojbe-no i proturječno, duboko skriveno. Čini nam se da se simbolična misao kreće u smjeru su-protnom od znanstvene, da ona nije svođenje mnogostrukoga na jedno, nego rasprsnuće jednoga na mnogostruko, kako bi se, doduše naknadno, bolje moglo uočiti jedinstvo toga

xivRjeènik simbola

mnogostrukoga. Čini nam se da je bitno isticati tu eksplozivnu virtualnost i, nadasve, očuvati je sve dok je temeljito ne proučimo.

Sadržaj imaginacije, ono što bih ja nazvao skicom ili slikom simbola (lav, bik, mjesec, bubanj itd.), može biti sveopći i svevremen, usađen u strukture ljudske imaginacije; ali smisao mu može biti različit, ovisno o pojedincu i društvu, o njihovu stanju u određe-nom trenutku. Stoga se u tumačenju simbola, kao što smo u ovoj knjizi napomenuli u vezi sa snom, moramo nadahnuti ne samo likom nego i njegovim djelovanjem, njego-vom kulturnom sredinom i njegovom ulogom hic et nu­nc. Lav što ga u jednom prizoru babilonskog lova progoni strijelac nema nužno isti smisao kao lav iz Ezekielovih viđenja. Istodobno sa zajedničkim nazivnikom nastojat ćemo tražiti tananu razliku, svoju šifru. Pripazit ćemo ipak da ne ulazimo odviše u pojedinosti ili da ne uopćavamo prebrzo: za simbol bi te dvije pogrješke racionalizacije bile smrtonosne.

2.Pitanjenazivlja

Značenja koja se u praksi pridaju riječi simbo­l u velikoj se mjeri razlikuju. Da bismo objasnili nazivlje kojim se služimo, najprije moramo razlučiti simboličnu predodžbu od svih ostalih s kojima se ona i prečesto zamjenjuje. Posljedica je tih zamjena osiromašenje simbola, koji se time postupno izopačuje u praznu, knjišku, običnu riječ. Ako već nisu uvijek jasno razgraničene u praksi, to prije treba vrijednosti tih predodžaba oštro razgra-ničiti u teoriji.

A­mblem(znamen,znak)jest lik usvojen dogovorno da bi predočio kakvu ideju, ka-kvo živo ili apstraktno biće: zastava je amblem domovine, lovor je amblem slave.

A­tribut(pridjevak)predmet je ili slika što osobi, zajednici ili pojmu služi kao znak prepoznavanja: krila su atribut zrakoplovnog društva, kotač atrubut željezničkog druš-tva, toljaga Heraklov atribut, vaga atribut Pravde. Dakle, za označivanje cjeline odabire se jedan njezin osebujan dio.

A­lego­rijaje prikaz kakva pothvata, stanja, vrline ili apstraktnog bića, najčešće u ljud-skom, a gdjekad i u životinjskom ili biljnom obliku: krilata je žena alegorija pobjede, a rog obilja alegorija blagostanja. Prema Henryju Corbinu, alegorija i simbol u osnovi se razlikuju u tom što je alegorija racionalan č­in u­ kojem­ nem­a p­rijelaz­a na novu­ raz­inu­ bića ili novu­ du­binu­ svijesti; to je p­rikaz­ na istoj raz­ini svijesti onoga što nam­ m­ože biti već dobro p­oz­nato u­ dru­kč­ijem­ obliku­. Sim­bol navješću­je raz­inu­ svijesti dru­kč­iju­ od raz­u­m­ske oč­itosti; on je šifratajne, jedini nač­in da kažem­o ono što se ne m­ožem­o shvatiti dru­kč­ije; sim­bol ni­kada ne m­ožem­o dokraja o­bjasniti,u­vijek ga m­oram­o nanovo odgonetati, kao što glaz­benu­ p­artitu­ru­ nikada ne m­ožem­o jednom­ z­au­vijek odgonetnu­ti, jer nas ona p­otič­e da je svaki p­u­t iz­vedem­o na nov nač­in (CORI, 13).

Metafo­ra je usporedba dvaju bića ili dvaju stanja, npr.: rječitost je ovog govornika prava poplava riječi.

A­nalo­gijaje odnos između bića i pojmova, u biti različitih ali u nečemu sličnih: Bož-ji je gnjev, na primjer, samo u analogijskom odnosu prema ljudskom gnjevu. Prosudba analogijom izvor je bezbrojnih pogrješaka.

xv Uvod­

Simpto­mje promjena u vanjskom obliku ili u uobičajenu djelovanju koja može ot-kriti kakav poremećaj ili sukob; sindrom je skup simptoma što obilježuju kakvo stanje u razvoju, te više ili manje sigurno navješćuju budućnost.

Parabo­laje priča koja već sama po sebi ima određen smisao, ali joj je svrha ponuditi više od tog neposrednog značenja, kakvu moralnu pouku, kao parabola o dobrom sjeme-nu što pada na različita tla.

A­po­lo­gje poučna basna, moralističko djelo kojemu je svrha iznošenjem izmišljenih životnih okolnosti prenijeti kakvu pouku.

Svi su ti slikoviti oblici izražavanja znako­vi koji ne nadilaze razinu označivanja. To su sredstva sporazumijevanja na razini imaginativne ili intelektualne spoznaje, koja ima-ju ulogu zrcala i ne izlaze izvan područja predodžbe. Alegorija je za Hegela ohlađeni sim­­bol, a za Gilberta Duranda (DURS, 15), koji je jasniji, alegorija je sem­antika osu­šena u­ sem­iologiju­.

Znak se bitno razlikuje od simbola po tom što je arbitraran, i što označitelj i označeno (objekt ili subjekt) ostaju jedan drugomu tuđi, dok simbol pretpostavlja jedinstvo oz­nač­ite­lja i oz­nač­enog u­ sm­islu­ dinam­ič­nosti koja u­strojava (DURS, 20). Oslanjajući se na Jungo-va, Piagetova i Bachelardova djela, Gilbert Durand tu dinam­ič­nost koja u­strojava... i koja je č­im­benik jedinstva p­redodžbe utemeljuje na samoj strukturi imaginacije. Im­aginacija nikako nije sp­osobnost o­bliko­vanjaslike, nego dinam­ič­ka sila koja izo­bličujep­ragm­atič­ne p­reslike što ih p­ribavlja p­ercep­cija, a ta dinam­ič­nost koja p­reobliku­je osjete p­ostaje tem­elj cje­loku­p­nog p­sihič­kog života. Možem­o reći da sim­bol... im­a više od jednog arbitrarno m­u­ p­ri­p­isanog sm­isla, ali z­adržava bitnu­ i sp­ontanu­ m­oć p­oticanja na odjek (DURS, 20–21). G. Bachelard u Poetici p­rostora objašnjava da nas odjek p­oz­iva na p­rodu­bljenje egz­istencije... Odjek u­z­roku­je z­aokret bića. Simbol je doista tvorac novoga. Simbol se ne zadovoljava poticanjem na odjek, on poziva na dubinsku preobrazbu, kao što ćemo pokazati u četvr-tom dijelu ovog uvoda.

Vidimo, dakle, da su i simbo­liu algebri, matematici i znanosti samo znakovi, znače-nje kojih je pomno dogovoreno u institutima za normiranje. Takva egzaktna znanost koja bi se služila pravim simbolima nije moguća. Objektivna sp­oz­naja, o kojoj govori Jacques Monod, nastoji odbaciti sve što je u govoru ostalo simbolično, a zadržati samo ono što se može točno izmjeriti. Zloporaba je riječi, uostalom sasvim razumljiva, nazivati simbo-lima znakove kojima se označuju zamišljene veličine, negativne količine, infi­nitezimalne razlike, itd. Bilo bi, međutim, pogrješno vjerovati da se sve apstraktniji znanstveni jezik približava simbolu; simbol je prepun konkretnog. Apstrakcija ispražnjuje simbol i proiz-vodi znak; umjetnost, naprotiv, izbjegava znak i hrani simbol.

Neki dogmatski vjerozakonski zbornici nazivaju se simbolima vjere; to su službeni vje-roispovjedni uzori po kojima se prepoznaju upućeni u kakvu vjeru, obred, vjersku zajedni-cu: u davno doba poklonici su Kibele i Mitre imali svoje simbole; isto su tako, polazeći od apostolskog simbola, različita vjerovanja – nicejsko, kalcedonsko i carigradsko – postala za kršćane simbolima. Ta vjerovanja nemaju pravu vrijednost simbola kad su samo znaci prepoznavanja među vjernicima i izraz istina njihove vjere. Te su istine nedvojbeno tran-scendentne, riječi se najčešće koriste u analogijskom smislu, ali te su vjeroispovijesti samo onda simboli kad se dogmatskim iskazima oduzme svako pravo značenje ili se oni svedu

xviRjeènik simbola

na mitove. Ako, međutim, zanemarimo objektivno značenje tih vjerovanja i promotrimo ih kao središta okupljanja i ispovijedanja vjere koja subjektivno preobražavaju, onda ta vje-rovanja postaju simbolima jedinstva vjernika i pokazuju unutarnji smjer djelovanja.

Simbol je, dakle, mnogo više od običnog znaka: dopire dalje od značenja i ovisi o tu-mačenju, a tumačenje simbola ovisi o nekoj vrsti sklonosti. Simbol je pun afektivnosti i dinamike. Kao što na određeni način istodobno pokazuje i skriva, simbol na određen način istodobno gradi i razgrađuje. Simbol se oslanja na mentalne strukture. Stoga se uspoređuje s afektivnim, funkcionalnim, pokretačkim shemamakako bi se jasno pokaza-lo da na neki način pokreće sav psihički život. Da bismo istaknuli dva svojstva simbola, predodžbeno i pokretačko, simbol ćemo nazvati eido­lo­po­kretačem. Nazivak eidolon, u predodžbenom smislu, simbol smješta na razlinu slike i područja imaginacije, a ne na intelektualnu razinu ideje (eidos). To ne znači da simbolična slika ne pokreće nikakvu in-telektualnu djelatnost. Ta slika ipak ostaje nekakvo središte kojemu gravitira sav psihički život što ga ona pokreće. Kotač na kapi željezničkog službenika samo je znak; ali kad je kotač povezan sa Suncem, s kozmičkim ciklusima, s okovima sudbine, s kućicama zodi-jaka, s mitom o vječnom vraćanju istoga – tada dobiva vrijednost simbola. Ali kako se udaljuje od uobičajenog značenja, tako utire put subjektivnom tumačenju. Sa znakom ostajemo na neprekinutu i pouzdanu putu; simbol pretpostavlja puknuće, kidanje lanca, prijelaz u drugi poredak; uvodi nas u novi poredak mnogostrukih razmjera. Budući da su simboli složeni i neodređeni, ali u određenom smislu usmjereni, nazivamo ih sintema-ma ili aksiomatskim slikama.

Najsadržajniji su primjeri tih eidolopokretačkih shema oni što ih je C. G. Jung nazvao arhetipima.Možemo ovdje podsjetiti na Freudovu teoriju – svakako restriktivniju od Jungove – o priro­đenimfantazmama,tip­ič­nim­ fantaz­m­atič­nim­ stru­ktu­ram­a (intrau­teri­ni život, p­rvotni p­riz­or, kastracija, z­avođenje) u­ kojim­a p­sihoanaliz­a p­rep­oz­naje u­strojitelje fantaz­m­atič­nog života, bez­ obz­ira na osobna isku­stva su­bjekata; u­niverz­alnost tih fantaz­a­m­a objašnjava se, p­rem­a Freu­du­, č­injenicom­ da one tvore nasljeđe koje se p­renosi fi­logenetski (LAPV, 157).

Za C. G. Junga arhetipi su neka vrsta prvotnih oblika simboličnih cjelina, tako du-boko urezanih u nesvjesno da su gotovo sastavni dio njegove strukture – to su, kako ih naziva ciriški psihoanalitičar, engram­i. Arhetipi su neka vrsta unaprijed stvorenih u­z­oraka u ljudskoj duši, koji su sređeni (taksonomski) i koji sređuju (teleonomski), to su struktu-rirane primjerne i osjećajne cjeline, pune dinamičnosti koja oblikuje. Arhetipi se očituju kao gotovo univerzalne, urođene ili naslijeđene psihičke strukture, kao neka vrsta kolek-tivne svijesti; izražavaju se kao pojedinačni simboli velike pokretačke snage. U razvoju osobnosti imaju značajnu pokretačku i homogenizatorsku ulogu. C. G. Jung promatra arhetip kao stru­ktu­ru­ koja om­ogu­ću­je obnavljanje slič­nih ili barem­ p­odu­darnih ideja... ili kao stru­ktu­rno stanje neraz­dvojivo od p­sihe, koja je sam­a jednim­ svojim­ dijelom­ na određe­ni nač­in p­ovez­ana s m­oz­gom­ (JUNH, 196). Čovječanstvu su zajedničke upravo te stalne strukture, a ne vidljive slike, koje se mijenjaju s povijesnim razdobljima, etničkim skupi-nama i pojedincima. Raznovrsne slike, priče i mimike može povezivati jedna te ista cjeli-na, može ih pokretati jedna te ista struktura. Međutim, ne treba zanemariti da su slike, premda se mogu svesti na arhetipe, pojedinačno uvjetovane, te da čovjek uzdignut do

xvii Uvod­

uzora ostaje ono što jest, posebno biće. Redukciju, koja analizom dopire do temeljnog i koja teži poopćenju, mora pratiti integracija, koja je sintetične naravi i koja teži indivi-dualizaciji. Arhetipski simbol povezuje univerzalno i individualno.

Mito­vise pojavljuju kao dramaturške transpozicije tih arhetipa, shema i simbola, ili kao složene cjeline, epopeje, priče, geneze, kozmogonije, teogonije, gigantomahije, u kojima se već opaža proces racionalizacije. Mircea Eliade u mitu vidi arhetip­ski u­z­orak svih stvaranja bez­ obz­ira na to na kojem­ se p­odru­č­ju­ odvijajaju­: biološkom­, p­sihološkom­, du­­hovnom­. Osnovna je u­loga m­ita u­staliti p­ou­č­ne p­rim­jere svih z­nač­ajnih lju­dskih djelatnosti (ELIT, 345). Mit se pojavljuje kao simbolična pozornica vanjskih i unutarnjih sukoba u koje se čovjek upušta na putu svog razvoja, u traganju za svojom osobnosti. Mit u samo jednoj priči sažimlje mnoštvo analognih stanja; on omogućuje da se iza tih živih i živopi-snih slika, kao u crtanom fi­lmu, otkriju tipovi stalnih veza, tj. strukture.

Ali te strukture,oživljene simbolima, ne miruju. One mogu subjekt pokrenuti u dva sasvim različita smjera. Put poistovjećivanja sa zamišljenim bogovima i junacima vo-di u neku vrstu otuđenja: za takve strukture kažemo da su shiz­om­orfne (G. Durand), ili da heterogeniz­iraju­, jer subjekt potiču da bude što sličniji dru­gom­u­, sadržaju slike, da se poistovjeti sa zamišljenim svijetom i odvoji se od zbiljskog svijeta. Nasuprot tomu, put integracije simboličnih vrijednosti što ih te strukture imaginacije izražavaju pomaže su-bjektu da postane svjestan svoje posebnosti ili da razvije svoju osobnost; za takve struk-ture kažemo da su iz­om­orfne, da hom­ogeniz­iraju­, jer potiču subjekt da bude ono što jest, umjesto da se otuđi od sebe i postane sličan mitskom junaku. Razmotrimo li sintetički aspekt te integracije, koja znači unutarnju prilagodbu vrijednosti sebi, a ne prilagodbu sebe vanjskim vrijednostima, za te ćemo strukture reći da u­ravnotežu­ju­ ili da su to struk-ture u­ravnoteženog antagoniz­m­a (DURS, 4).

Riječ sim­bolika nekad znači skup veza i tumačenja što se odnose na određeni simbol – npr. simbolika vatre, a nekad skup simbola svojstvenih jednoj predaji – simbolika ka-bale, Maya, romaničke umjetnosti, itd.; napokon, simbolika znači i umijeće tumačenja simbola psihološkom analizom, poredbenom etnologijom, svim postupcima i tehnikama poimanja (vidi san*) što tvore pravu hermeneutiku simbola. Katkada riječ sim­bolika znači isto što i znanost o simbolima ili teorija simbola, kao što je fi­zika znanost o prirodnim po-javama, a logika znanost o procesima mišljenja. Simbolika je iskustvena znanost, koja se temelji na postojanju, povijesti i načinu djelovanja simbola, a simbolizam je spekulativna znanost, koja se temelji na bîti i normativnim posljedicama djelovanja simbola.

J. Lacan u psihanalizi razlikuje tri bitna načina uočavanja i zapisivanja činjenica i pojava: činjenično, imaginarno i simbolično. Sim­bolič­no oz­nač­u­je one p­ojave kojim­a se p­sihoanaliz­a bavi kad su­ stru­ktu­rirane kao govor (LAPV, 474). Za S. Freuda simbolika je sku­p­ sim­bola stalnog z­nač­enja koje m­ožem­o p­rep­oz­nati u­ raz­lič­itim­ p­roiz­vodim­a nesvjesnog (LAPV, 475). Freud više ističe vezu između onoga što simbolizira i simboliziranog, dok La-can veću vrijednost pridaje strukturiranju i rasporedu simbola, tj. postojanju sim­bolič­nog su­stava koji stru­ktu­rira m­eđu­lju­dsku­ z­bilju­. C. Lé­vi-Strauss je antropološkim proučava-njem kulturnih činjenica došao do sličnog zaključka: Svaka se ku­ltu­ra m­ože p­rom­atrati kao sku­p­ sim­bolič­nih su­stava m­eđu­ kojim­a p­rvo m­jesto p­rip­ada jez­iku­, brač­nim­ p­ravilim­a, gosp­odarskim­ odnosim­a, u­m­jetnosti, z­nanosti i religiji (ibidem, 475).

xviiiRjeènik simbola

Simbo­lizam je,napokon, obilježje teološke, egzegetske, fi­lozofske ili estetičke škole prema kojoj vjerski tekstovi i umjetnička djela nemaju doslovno ili objektivno značenje, nego su samo simbolični i subjektivni izrazi osjećaja i mišljenja. Riječ simbolizam znači također da kakva slika ili predmet može poslužiti kao simbol – simbolizam mjeseca, na primjer, razlikuje se od već spomenute simbolike mjeseca po tom što pod simbolikom razumijemo skup simboličnih veza i tumačenja na koja nas mjesec zapravo potiče, dok se simbolizam odnosi na svojstvo mjeseca u širem smislu kao moguće osnove simbolâ. Isto tako, kad govorimo o indijskom, kršćanskom ili muslimanskom simbolizmu ne mi-slimo toliko na sve simbole što su ih te religije nadahnule koliko na uobičajeno poimanje i uporabu simbola u tim religijama.

Mogli bismo još jasnije razgraničiti značenja pojedinih riječi. Međutim, i ovoliko je dostatno da bismo naslutili iznimnost i neusporedivo psihološko bogatstvo simbola.

3.Neo­dredivaiživanaravsimbo­la

Vidjeli smo da se simbol razlikuje od običnog znaka i kako oživljuje velike cjeline ima-ginacije, arhetipe, mitove, strukture. Ne ćemo se više zadržavati na pitanjima nazivlja, premda su ta pitanja važna. Valja nam temeljito proučiti samu narav simbola.

Simbol je u početku bio p­redm­et p­relom­ljen na dva dijela, dva komada keramike, drva ili kovine. Dvije osobe – domaćin i gost, vjerovnik i dužnik, dva hodočasnika, dva bića koja se rastaju na duže vrijeme – čuvaju po jedan dio predmeta. Kad se iznova sastanu, uspoređivanjem dvaju dijelova potvrdit će svoju povezanost gostoprimstvom, dugovima, prijateljstvom. U starih Grka simboli su bili znakovi po kojima su roditelji mogli prepozna-ti svoju napuštenu djecu. Analogijom se riječ proširila na žetone kojima se stjecalo pravo na primanje plaće, odštete ili hrane, zatim na sve dogovorene tajne znakove, predznake ili sporazume. Simbol razdvaja i spaja; obuhvaća obje predodžbe: predodžbu razdvajanja i predodžbu ponovnog spajanja; simbol nas podsjeća na podijeljenu zajednicu koja se može obnoviti. Svaki simbol sadržava dio raz­bijenog z­naka; smisao simbola otkriva se u onom što je ujedno pukotina i veza među razdvojenim dijelovima.

Povijest simbola potvrđuje da svaki predmet može imati simboličnu vrijednost, bilo da je posrijedi što konkretno (kamenje, kovine, stabla, cvijeće, plodovi, životinje, izvori, rijeke i oceani, brda i doline, planeti, vatra, grom itd.) ili što apstraktno (geometrijski lik, broj, ritam, ideja itd.). Pod predmetom ovdje, kao i Pierre Emmanuel, razumijemo ne sam­o biće ili stvar nego i težnju­, obu­z­etost kakvom­ m­išlju­, san, su­stav om­iljenih p­ostu­lata, u­obič­ajenu­ term­inologiju­ itd. ... Sve ono što u­stalju­je p­sihič­ku­ energiju­ ili je p­okreće isklju­č­ivo u­ vlastitu­ korist govori m­i o biću­, višeglasno, na raz­lič­itim­ visinam­a, u­ raz­lič­itim­ oblicim­a i s p­om­oću­ raz­lič­itih p­rijelaz­nih p­redm­eta koje ću­, ako na to u­sredotoč­im­ p­oz­ornost, vidjeti ka­ko se u­ m­om­ du­hu­ nižu­ p­reobražavaju­ći se (ETUP, 79). Simbol se, prema tomu, potvrđuje kao prividno razumljiv dio koji obuhvaća drugi, nerazumljivi dio.

Simbol, u frojdovskom smislu riječi, neiz­ravno, u­ p­renesenu­ i više ili m­anje teško odgo­netljivu­ sm­islu­ iz­ražava želju ili sukobe. Simbol je vez­a što sp­aja oč­it sadržaj kakva p­onaša­nja, m­isli ili riječ­i s njihovim­ skrivenim­ sm­islom­... Čim­ sm­o, na p­rim­jer u­ kakvu­ p­onašanju­,

xix Uvod­

raz­az­nali barem­ dva z­nač­enja od kojih jedno z­am­jenju­je dru­go tako da ga istodobno skriva i iz­ražava, m­ožem­o njihovu­ vez­u­ naz­vati sim­bolič­nom­ (LAPV, 477). Tu vezu obilježava određena postojanost među očitovanim i skrivenim vrijednostima simbola. Za neke je psihoanalitičare ono što je simbolizirano uvijek nesvjesno: Nisu­ sve u­sp­oredbe sim­boli, piše S. Ferenczi, nego sam­o one č­iji je p­rvi č­lan p­otisnu­t u­ nesvjesno (ibidem). Prema to-mu, koliko dijete svoju želju manje potiskuje i skriva nego odrasli, toliko je njegov san manje simboličan i jasniji. San, dakle, ne mora biti simboličan uvijek i posve, a metode tumačenja mijenjat će se prema slučaju i pribjegavat će sad običnim asocijacijama, sad simbolima u strogom smislu riječi.

Za C. G. Junga simbol nije ni alegorija ni običan znak, nego slika koja m­ože najp­ri­m­jerenije oz­nač­iti nejasno naslu­ćenu­ bit Du­ha. Podsjećamo da u rječniku psihoanalitičara duh obuhvaća svjesno i nesvjesno, objedinjuje vjerska i ću­doredna, stvaralač­ka i u­m­jetni­ č­ka č­ovjekova djela, obilježuje svako čovjekovo intelektualno, imaginativno i emocional-no djelovanje, a kao princip reda suprotstavlja se biološkoj prirodi i održava trajno bu­d­nom­ onu­ nap­etost m­eđu­ su­p­rotnostim­a na kojoj se tem­elji naš p­sihič­ki život (J. Jacobi). C. G. Jung nadalje ističe da sim­bol ništa ne z­atvara u­ sebi niti što objašnjava, nego u­p­u­ću­je na nešto iz­van sebe, p­rem­a nekom­ još nadz­em­aljskom­, neu­hvatljivu­ i nejasno naslu­ćenu­ sm­islu­, koji ni jedna riječ­ jez­ika kojim­ govorim­o ne bi m­ogla iz­raz­iti (JUNP, 92). Jung, za razli-ku od svoga bečkog učitelja, ne misli da simboli nešto skrivaju­. Sim­boli su­ djela p­rirode. Te pojave zasigurno nisu lišene smisla, ali ono što skrivaju nije nužno predmet cenzure koji će se nanovo pojaviti u obliku simbolične slike. Simbolična bi slika tada bila samo simptom konfliktnog stanja, a ne izraz prirodne težnje psihe da ostvari sve svoje skrivene mogućnosti. Vrijednost simbola potvrđuje se u prelaženju granica poznatog prema nepo-znatom, izrecivog prema neizrecivom. Kada skriveni dio jednom postane poznat, simbol umire. Sim­bolič­no je ono p­oim­anje koje, p­rekorač­u­ju­ći granice svakog z­am­islivog tu­m­ač­enja, križ sm­atra iz­raz­om­ neke još nep­oz­nate i nep­ojm­ljive, m­istič­ne ili transcendentne, dakle u­ p­rvom­ redu­ p­sihološke z­bilje, koju­ je m­ogu­će toč­no p­rikaz­ati sam­o križem­ i nikako dru­kč­ije. Dokle god je simbol živ, on je najbolji m­ogu­ći iz­raz­ kakve z­bilje; sim­bol je živ sam­o dotle dok je p­rep­u­n z­nač­enja. Kad to z­nač­enje p­ostane jasnim­, dru­gim­ riječ­im­a, kad otkrijem­o ri­ječ­ koja najbolje iz­ražava ono što tražim­o, oč­eku­jem­o ili naslu­ću­jem­o, tada je sim­bol mrtav:im­a još sam­o p­ovijesnu­ vrijednost (JUNT, 429). Ali, da bi simbol bio živ, ne mora samo prelaziti granice razumskog poimanja i umjetničke radoznalosti nego i nešto oživljavati. Živ je sam­o onaj sim­bol koji je z­a p­rom­atrač­a vrhu­nski iz­raz­ onoga što naslućujemo­ali još ne z­nam­o. Tada sim­bol p­otič­e nesvjesno na su­dje­lo­va­nje­,on stvara život i p­otič­e njegov raz­­voj. Sjetim­o se Fau­stovih riječ­i: “Dru­kč­ije već na m­e djelu­je taj z­nak!”... Simbol u svakomu pogodi onu svima zajedničku žicu (JUNT, 494).

R. de Becker zorno je opisao tu višestranost simbola: Sim­bol se m­ože u­sp­orediti s krista­lom­ koji raz­lič­ito p­rop­u­šta svjetlo, ovisno o p­lohi na koju­ svjetlo p­ada. Možem­o još reći da je sim­bol živo biće, djelić našeg bića koje se m­ijenja i p­reobražava. S tim­ da se, dok se z­adu­blju­­jem­o u­ sim­bol, dok ga shvaćam­o kao p­redm­et raz­m­išljanja, z­adu­blju­jem­o i u­ p­u­tanju­ koju­ kanim­o p­rijeći, u­oč­avam­o sm­jer kretanja kojim­ se biće z­ap­u­tilo (BECM, 289).

Vratiti vrijednost simbolu uopće ne znači proglasiti estetski ili dogmatski subjekti-vizam. To uopće ne znači da iz umjetničkih djela treba isključiti misaonost i jasnoću

xxRjeènik simbola

izraza, niti da dogmama i objavi treba oduzeti njihove povijesne temelje. Simbol ostaje u povijesti, ne ukida tvarnu zbilju, ne poništava znak, nego im dodaje jednu dimenziju, reljef, uspravno­st; polazeći od njih – od činjenice, predmeta, znaka – simbol uspostavlja izvanrazumske, maštovite veze između razina postojanja te između svemirskih, ljudskih i božanskih svjetova. Kao što kaže Hugo von Hofmannsthal, simbol u­dalju­je blisko, p­ri­bližu­je u­daljeno, kako bi osjećaj m­ogao obu­hvatiti i jedno i dru­go.

Simbol se kao transcendentna kategorija visine,nadz­em­aljskog, beskonač­nog, otkriva cijelom­ č­ovjeku­, i njegovu­ raz­u­m­u­ i njegovoj du­ši. Sim­boliz­am­ je nep­osredna sp­oz­naja p­u­ne svijesti, tvrdi Mircea Eliade, sp­oz­naja č­ovjeka koji se otkriva kao takav, koji p­ostaje svjestan svog p­oložaja u­ svijetu­; ta su­ p­rvotna otkrića tako organski p­ovez­ana s dram­om­ tog č­ovjeka da isti sim­boliz­am­ određu­je i djelovanje njegove p­odsvijesti i najp­lem­enitije iz­raz­e du­hovnog života (ELIT, 47).

Dakle, zamjedba simbola isključuje mišljenje običnog promatrača i traži sudionika. Simbol postoji samo na razini subjekta, ali mu je temelj na razini objekta. Subjektivna mišljenja i zamjedbe temelje se na osjetilnom iskustvu, a ne na konceptualizaciji. Simbo-lu je svojstveno ostati su­gestivan: svatko vidi u­ njem­u­ ono što m­u­ m­oć njegova vida dop­u­šta da vidi. Tko nije p­ronicav, ne će p­roniknu­ti u­ du­binu­ (WIRT, 111).

Simbol je kategorija visine, ali i jedna od kategorija nevidljivog. Prema Kleeovim ri-ječima, odgonetanje simbola vodi nas p­rem­a nedohvatnim­ du­binam­a p­rvotnoga daha, jer sim­bol vidljivoj slici p­rip­aja dio nevidljivoga koji sm­o na neobjašnjiv nač­in z­am­ijetili. To je stajalište posebno obradio Jean Servieu u knjizi Čovjek i nevidljivo (SERH).

Razumijevanje simbola nije toliko povezano s umovanjem koliko s izravnom zamjed-bom putem svijesti. Povijesna istraživanja, uspoređivanje kultura, proučavanje tumačenja iz usmenih i pismenih predaja te psihoanalitička istraživanja nedvojbeno pridonose tomu da razumijevanje simbola bude manje nesigurno. Ali bi pridonijeli i tomu da se značenje simbola neopravdano ustali kad ne bismo neprestano isticali da je simbolična spoznaja globalna, relativna, nestalna i da individualizira. Ona uvijek probija granice shema, me-hanizama, pojmova, predodžaba što joj služe kao oslonac. Nikada nije stečena zauvijek, niti je ista za sve. Ipak se nikada ne zamjenjuje s nečim bezuvjetno neodređenim. Oslanja se na neku vrstu teme s bezbrojnim varijacijama. Struktura joj nije statična, nego izrazito tematska. O njoj možemo reći ono što Jean Lacroix piše o svijesti u vezi s Paradoksom­ svije­sti i granicam­a au­tom­atiz­m­a Raymonda Ruyera: Ona p­reobražava z­nakove p­rem­a tem­am­a s kojim­a je u­ sp­rez­i, umjesto da ih pretvori u čvrsto svezan snop koji ćemo nazvati sintetič-nim zaključkom. Paradoks svrhovitosti svijesti, nastavlja on, u­ tom­ je što je svijest sim­bolič­na anticip­acija bu­du­ćeg vrem­ena. Možemo još dodati da je svrhovitost simbola u tom što biće postaje svjesno sebe, u svim dimenzijama vremena i prostora, i svoje projekcije u onkraj. Vreteno parki bogatije je smislom nego svežanj prutova što ga nose liktori.

Simbol prelazi i granice samog uma, a da ipak ne upada u apsurd. Ne pojavljuje se kao zreo plod logičnog zaključka na kraju nepogrješivog dokazivanja. Analiza koja rastavlja na dijelove i mrvi ne može proniknuti bogatstvo simbola; ni intuicija to ne može uvijek; ona mora biti izrazito sintetična i naklona, tj. mora dijeliti i osjećati određeno viđenje svijeta. Prednost je simbola u tom što na opipljivu zbilju od koje polazi – na mjesec, bi-ka, lopoč, strijelu – usredotočuje sve sile što ih evocira ta slika i njezini analogoni, na

xxi Uvod­

svim razinama svijeta i svijesti. Svaki je simbol mikrokozmos, potpun svijet. Njegov cje-lokupan smisao ne možemo shvatiti gomilajući pojedinosti analizom: nužan je tako reći sinoptički pogled. Jedna je od bitnih z­nač­ajki sim­bola sim­u­ltanost z­nač­enja koje otkriva. Lu­narni ili vodeni sim­bol vrijedi na svim­ raz­inam­a z­bilje, i ta se višestru­kost otkriva sim­u­l­tano (ELIT, 378).

U fulanskoj legendi o Kaydari, stari prosjak (koji upućuje u tajne) kaže Hammadi-ju (hodočasniku koji traga za znanjem): Brate m­oj, z­naj da svaki sim­bol im­a jedno, dva, više z­nač­enja. Ta su­ z­nač­enja dnevna i noćna. Dnevna su­ korisna, a noćna štetna (HAMK, 56).

Tzvetan Todorov točno zapaža u simbolu pojavu kondenzacije: “jedan jedini označi-telj inducira spoznaju više od jednog označenog; ili jednostavnije… označeno je bogatije od označitelja.” Zatim citira mitologa Creuzera iz doba romantizma, kojemu pripada zasluga oživljavanja zanimanja za simbole, koje je bilo zamrlo zbog težnje razuma inte-lektualnoj hegemoniji: simbol otkriva “nejednakost bića i oblika… prelaženje sadržaja izvan granica izraza.” (TODS, 291).

Međutim, usprkos raznovrsnosti oblika i tumačenja, jedno je od svojstava simbola da uvijek sugerira odnos između onog što simbolizira i simboliziranog: preokrenuta čaša, koja zapravo simbolizira nebo, nije mu samo slična po obliku nego izražava i sve ono na što nebo nesvjesno podsjeća: sigurnost, zaštitu, boravište viših bića, izvor napretka i mu-drosti itd. I kad čaša poprimi oblik kupole na bazilici ili na džamiji, oblik nomadskog šatora, betonskog skloništa na obrambenoj crti, simbolična je veza dvaju pojmova, čaše i neba, stalna, bez obzira na stupnjeve svijesti i neposredne koristi.

Međuso­bno­pro­žimanje još je jedna značajka simbola. Simbole ne razdvaja nikakva nepropusna pregrada: uvijek postoji mogućnost povezivanja jednoga s drugim. Ništa nije tako tuđe simboličnoj misli kao ekskluzivizam položaja ili načelo isključenja trećega. Sim-bolični sadržaji posjeduju ono što C. G. Jung naziva bitnim­ afi­nitetom­ (JUNR, 147). Taj je afi­nitet, po našem mišljenju, u određenoj povezanosti (koja može imati bezbroj oblika i uzroka) s transcendentnim, tj. u teleonomičnom uzlaznom dinamizmu. Čim se pojavi međustupanjski odnos između dviju slika ili dviju činjenica, bilo kakva hijerarhijska veza, zasnovana ili ne na razumnoj analizi, postoji mogućnost da nastane simbol.

Simboli su uvijek višedimenzio­nalni. Oni, naime, izražavaju veze zemlja–nebo, prostor– vrijeme, imanentno–transcendentno, poput čaše okrenute prema nebu ili prema zemlji. To je prva bipolarnost. Postoji i druga: sinteza suprotnosti, simbol ima dnevno i noćno lice. Š­toviše, među mnogim takvim parovima postoje sličnosti koje se također izražavaju u simbolima. To bi mogli biti simboli drugog stupnja, kao što su niša ili kupola na svom postolju u odnosu prema čaši samoj. Umjesto da se oslanja na načelo isključenja trećega, kao pojmovna logika, simbolika, naprotiv, pretpostavlja načelo uključenja trećega, tj. mogućnost komplementarnosti među bićima, sveopću solidarnost, kakvu zamjećujemo u vidljivoj zbilji odnosa između dvaju bića, dviju skupina bića, ili mnogo više od dviju... Višedimenzionalan simbol može imati beskonačno mnogo dimenzija. Tko zamjećuje sim-boličan odnos, nalazi se u središtu svijeta. Simbol postoji samo za pojedinca ili za zajed-nicu članovi koje se na određeni način poistovjećuju jedni s drugima da bi tvorili samo

xxiiRjeènik simbola

jedno središte. Sav se svijet artikulira oko te jezgre. Stoga su najsvetiji simboli za jedne, samo obični predmeti za druge: a to otkriva duboke razlike u razumijevanju simbola. Zamjedba jednog simbola, sim­bolič­na ep­ifanija, uvodi nas zapravo u nekakav duhovni svijet. Stoga nikada ne treba sim­bole odvajati od njihoveživo­tne pratnje; nikada im­ ne treba odu­z­im­ati svjetlosnu­ au­ru­ u­ krilu­ koje su­ nam­ se otkrili, na p­rim­jer u­ du­bokoj, svetoj tišini noći, nasu­p­rot golem­u­, velič­anstvenu­, č­arobnu­ nebeskom­ svodu­ (CHAS, 49). Simbol je povezan sa sveobuhvatnim iskustvom. Ne možemo shvatiti njegovu vrijednost ako se u duhu ne prenesemo u cijelu sredinu u kojoj on doista živi. Gé­rard de Champeaux i ča-sni otac Sterckx izvrsno su opisali posebnu narav simbolâ: oni u­ žarištu­ jedne jedine slike sažim­lju­ cijelo jedno du­hovno isku­stvo... transcendiraju­ m­jesta i raz­doblja, individu­alna sta­nja i slu­č­ajne okolnosti; u­sklađu­ju­ p­rividno najraz­norodnije č­injenice u­p­u­ću­ju­ći ih na sam­o jednu­, du­blju­ č­injenicu­ koja je p­osljednji sm­isao njihova p­ostojanja (ibid., 202). Nije li ta najdublja zbilja duhovno središte s kojim se poistovjećuje ili u kojem sudjeluje osoba ko-ja zamjećuje vrijednost određenog simbola? Simbol postoji upravo u odnosu prema tom središtu kruga koji nigdje nema obod.

4.Simbo­ličnidinamizaminjego­vefunkc­ije

Živi simbol, koji izranja iz čovjekove stvaralačke podsvijesti i životne sredine, ima iznim-no korisnu ulogu u osobnom i društvenom životu. Premda se ta uloga očituje globalno, pokušat ćemo je analizirati da bismo bolje prikazali njezin bogat dinamizam i višestru-kost. Ali nemojmo zaboraviti poslije spojiti u sintetičnu sliku te različite aspekte kako bi-smo simbolima vratili njihovu posebnost koja se ne može svesti na pojmovno dijeljenje. U ovom teorijskom izlaganju morali smo se držati određenog reda, ali taj red ne znači nikakvu pravu hijerarhiju i prestaje postojati u jedinstvu zbilje.

1. Mogli bismo reći da je osnovna uloga simbola istraživačka.Poput glave koja traži, is-pružena u nepoznato, simbol pomno ispituje i nastoji izraziti smisao duhovne pustolovine ljudi bačenih u prostor–vrijeme. On nam zapravo omogućuje da na određeni način pro-niknemo kakvu vezu koju razumom ne možemo odrediti jer je jedan njezin dio poznat a drugi nepoznat. Simbol proširuje polje svijesti na područje u kojemu je točno mjerenje nemoguće, a ulazak u to područje sadržava nešto od pustolovine i izazova. Prema Jungu, ono što naz­ivam­o sim­bolom­ jest p­ojam­, im­e ili slika koji, i kad su­ nam­ dobro p­oz­nati u­ svakod­nevnom­ životu­, sadržavaju­ u­ sebi nešto što p­roširu­je njihovo u­obič­ajeno i oč­ito z­nač­enje. Pod sim­bolom­ raz­u­m­ijem­o nešto z­a nas nejasno, nep­oz­nato ili skriveno... Kada du­h p­oku­ša istražiti sim­bol, su­sreće se sa svijetom­ koji je iz­van svijeta dostu­p­nog našem­ raz­u­m­u­. Slika kotač­a, na p­rim­jer, m­ože nam­ su­gerirati p­ojam­ bo­žansko­gSu­nca, ali ovdje naš raz­u­m­ m­ora p­riz­nati svoju­ nem­oć, jer č­ovjek ne m­ože defi­nirati bo­žansko­biće... Bu­du­ći da se neiz­m­jerno velik dio z­bilje nalaz­i iz­van granica lju­dskog p­oim­anja, nep­restano se slu­žim­o sim­bolič­nim­ iz­raz­im­a da bism­o p­redoč­ili p­ojm­ove koje ne m­ožem­o ni toč­no odrediti, ni p­osve raz­u­m­jeti... Ali ta svjesna u­p­oraba sim­bola sam­o je jedan oblik vrlo z­nač­ajne p­sihološke z­bilje: jer č­ovjek sim­bole stvara i nesvjesno, sp­ontano (JUNS, 20–21) kad pokušava izraziti nevidljivo i neiskazivo. Pa ipak,

xxiii Uvod­

nepoznato prema kojemu simbol upravlja misao uopće nije nekakvo pretjerivanje mašte. Moramo paziti da pretjerivanjem ne nazivamo sve ono što ne možemo razumjeti; bolje je da u neobičnim odnosima potražimo dio istine koju oni smiono izražavaju. Zanemarimo li običnu fantazmagoriju, koja, uostalom, u očima analitičara nikada nije lišena smisla, ali nije nužno simbolična, možemo zajedno s C. G. Jungom reći kako sim­bol u­vijek p­ret­p­ostavlja da odabrani iz­raz­ najbolje oz­nač­u­je ili iz­ražava ono što je relativno nep­oz­nato, ali što, p­rem­a onom­ što z­nam­o, p­ostoji ili bi m­oralo p­ostojati (JUNT, 491).

Prema Mircei Eliadeu, simbol omogućuje slobodno kretanje svim­ raz­inam­a z­bilje. Sim-bolična misao može sažeti u sebi sve: ona neprestano smišlja nekakav odnos. U određe-nom smislu, ona je ispruženi vršak razuma; ali bi uništila samu sebe kad bi se zadovoljila konačnim iskazima. Pitanja i tajne sami izlučuju odgovore, ali u obliku simbola. Igre sli-ka i zamišljenih odnosa tvore eksperimentalnu hermeneutiku nepoznatog. Kad analitičar ili znanstvenik jednom identifi­ciraju to nepoznato, zamišljene se sheme mogu održati, ali samo zato da čovjeka pozovu na traganje za nepoznatim u drugom smjeru i da ga na-vedu na nova istraživanja.

2. Osnovna je uloga simbola čvrsto povezana s drugom njegovom ulogom. Nepoznato u simbolu nije praznina neznanja, nego neo­dređeno­stslutnje. Vektorska slika ili eido-lopokretačka shema pokrit će tu neodređenost velom koji će istodobno biti prva uputa ili otkriće.

Simbol, dakle, ima ulogu zamjene.U očima analitičara i sociologa simbol u slikovi-tu obliku, obično u obliku odgovora, rješenja ili ispunjenja želje, zamjenjuje kakvo pi-tanje, sukob ili želju koji ostaju neriješeni u podsvijesti. To je z­am­jenski iz­raz­ kojem­u­ je svrha p­renijeti u­ svijest, u­ p­reru­šenu­ obliku­, određene sadržaje koji z­bog cenz­u­re ne m­ogu­ u­ nju­ p­rodrijeti (PORP, 402). Simbol izražava zamijećeni i doživljeni svijet onako kako ga osjeća subjekt, ne prosudbom i na razini svijesti, nego cijelom svojom afektivnom i re-prezentativnom psihom, poglavito na nesvjesnoj razini. Simbol, dakle, nije obič­na z­abav­na i slikovita p­rijevara, nego živa č­injenica koja p­osjedu­je z­biljsku­ m­oć na tem­elju­ z­akona o su­djelovanju­ (ibidem). Simbol zamjenjuje vezu Jastva s njegovom sredinom, njegovim položajem ili sa samim sobom, kada ta veza nije sasvim svjesno prihvaćena. Ali ono što simbol želi sugerirati nije samo, prema frojdovskoj školi, predmet potiskivanja, nego je, prema Jungu, smisao traženja i odgovor intuicije koju nije moguće provjeriti. Iz­vorna je u­loga sim­bola u­p­ravo to egz­istencijalno otkrivanje č­ovjeka sam­om­e sebi s p­om­oću­ koz­m­ološ­kog isku­stva (CHAS, 239) u koje možemo uključiti i cjelokupno njegovo osobno i druš-tveno iskustvo.

3. Zamjena implicira treću ulogu simbola: ulogu posrednika.Simbol ima pravu po­sredničku ulogu; on gradi mostove, spaja razdvojene elemente,

povezuje nebo i zemlju, tvar i duh, prirodu i kulturu, zbilju i san, nesvjesno i svijest. Svim tim centrifugalnim silama nagonskog duševnog života, koje su sklone raspršivanju u mnoš-tvu dojmova i osjećaja, simbol suprotstavlja centripetalnu silu, uspostavljajući zapravo središte veza na koje se to mnoštvo oslanja i u kojem nalazi svoje jedinstvo. Simbol je po-sljedak sudara suprotnih težnja i antinomičnih sila koje sjedinjuje u određenom odnosu.

xxivRjeènik simbola

Djelovanje disocijativnih struktura nesređenog libida zaustavlja djelovanjem asocijativnih struktura usmjerenog libida. U tom je pogledu simbol čimbenik ravnoteže. Živa igra sim-bola u duševnom životu osigurava snažnu i zdravu mentalnu djelatnost koja u isti mah oslobađa. Simbol je najučinkovitija pomoć u razvoju osobnosti. Prema Jungu, simbol u­ sklop­u­ svog p­ravog iz­raz­a p­osjedu­je svjetlosnu­ iz­ražajnost, tj. p­raktič­nu­ u­č­inkovitost na raz­ini vrijednosti i osjećaja. Upravo simbol podupire naizmjenične prijelaze u oba smjera između razina svijesti, poznatog i nepoznatog, otkrivenog i skrivenog, ja i nad-ja.

4. Posredovanje teži za sjedinjenjem. To je druga strana djelatne uloge simbolâ: simboli su sileko­jesjedinjuju(ELIT, 379). Temeljni simboli sažimlju cjelokupno ljudsko isku-stvo – vjersko, kozmičko, društveno, psihičko (na razini nesvjesnog, svijesti i nadsvijesti); sažimlju i svijet ističući temeljno jedinstvo triju njegovih razina (podzemne, zemaljske i nebeske) i središte šest pravaca prostora; otkrivajući glavne osi okupljanja (mjesec, vo-da, vatra, krilato čudovište itd.); napokon, simboli čovjeka povezuju sa svijetom tako da se procesi osobne integracije uključuju u opći razvoj, bez odvajanja i nereda. Čovjek se, zahvaljujući simbolu koji ga smješta u golemu mrežu veza, ne osjeća strancem u svijetu. Slika postaje simbolom kad se njezina vrijednost toliko proširi da u čovjeku poveže ima-nentne dubine i beskonačnu transcendentnost. Simbolična misao prebiva u jednom od oblika onoga što Pierre Emmanuel naziva nep­restanom­ osm­oz­om­ u­nu­tarnjeg i vanjskog.

5. Simbol kao sjedinitelj ima i pedago­šku ulogu, pa i terapeutsku.On pribavlja osjećaj, ako ne uvijek identifi­kacije s nekom nadindividualnom silom, onda barem osjećaj sudje-lovanja u njoj. Povezujući različite dijelove svijeta, pruža osjećaj djetetu i čovjeku da nisu osamljena bića, izgubljena u neizmjernoj cjelini što ih okružuje. Ali simbol ne valja za-mjenjivati s iluzijom, a obranu simbola s kultom nezbiljskog. U znanstveno netočnu, čak naivnu obliku, simbol izražava zbilju koja odgovara višestrukim potrebama za znanjem, nježnošću i sigurnošću. Međutim, zbilja koju simbol izražava nije ona zbilja koju prika-zuje vanjskim obilježjima svoje slike: jarac, zvijezda ili zrno žita; zbilja simbola nešto je neodredivo, ali duboko naslućeno, poput kakve tjelesne i duševne energije koja oplođu-je, uzdiže i hrani. Zahvaljujući tim jednostavnim intuicijama, pojedinac se osjeća kao da pripada cjelini koja ga istodobno plaši i ohrabruje, osposobljujući ga za život. Protiviti se simbolima znači odrezati dio sebe, osiromašiti svu prirodu i pod izlikom realizma ne odazvati se najvjerodostojnijem pozivu da živimo potpunim životom. Svijet bez simbola bio bi nepodnošljiv: smjesta bi prouzročio čovjekovu duhovnu smrt.

Međutim, slika poprima vrijednost simbola samo ako promatrač pristaje na imaginar-ni prijenos, u zbilji jednostavan, ali težak za analizu, prijenos koji čovjeka smješta u sim-bol, a simbol u čovjeka, tako da svaki ima u sebi nešto od naravi i dinamizma drugoga u nekoj vrsti simbioze. Ta simbolična identifi­kacija ili to simbolično sudjelovanje ruše granice privida i pripremaju za zajednički život. Sjedinjuju. Rainer Maria Rilke vjerojat-no upravo o tom govori u svojoj pjesmi:

Ako želiš da stablo živiokru­ži ga p­rostorom­

xxv Uvod­

što u­ tebi p­rebiva...Tek obliku­ju­ći se tvojim­ odricanjem­ p­ostaje doista stablo.

(Vision inté­rieu­re et p­ersp­ective inversé­, u­ Aesthetik u­nd allgem­eine Ku­nstwissenschaft, sv. XI–2)

Razumije se da je uloga imaginativnog života vrlo velika. Ali ne prepoznati razlike iz-među simbola i zbilje značilo bi u isti mah izgubiti smisao i za simbol i za zbilju. Valja neprestano upozoravati na opasnost od zlouporabe identifi­kacije. Put identifi­kacije ima prednosti, ali bi bilo neoprezno kad bismo se na njemu zadržavali ne misleći istodobno na odmak od njega.

Identifi­kacija nedvojbeno pomaže da, na primjer, prisvojimo (to osobito vrijedi za dijete) pozitivno ponašanje odabranog junaka; ali ako identifi­kacija potraje, može proiz-vesti neku vrstu infantilnosti i usporiti oblikovanje samostalne osobnosti. Identifi­kacija s biblijskim­ bićim­a, piše uvaženi redovnik, jedan je od najboljih nač­ina da se otkrije p­onaša­nje č­ovjeka p­red Bogom­. Nesreća bi bila samo kad bi se čovjek identifi­cirao s Kajinom. Koliko god bi bila tužna, ta bi pogrješka napokon bila samo pogrješka u izboru. Teža bi bila metodička pogrješka da se identifi­kacija s drugim neoprezno uzme kao pedagoško načelo, a struktura koja heterogenizira kao osnova odgoja. Simboli, dakako, imaju bitan udio u odgoju djeteta i odrasla čovjeka, ne samo kao spontan izraz i kao prilagođeno spo-razumijevanje nego i kao sredstvo s pomoću kojega se razvija stvaralačka mašta i osjećaj za nevidljivo; ali simboli moraju ostati čimbenik osobne integracije, a ne postati opasnost podvajanja osobnosti.

6. Iako simbol, razvrgnućem jedinstva, izlaže opasnosti slabljenja osjećaja za zbilju, posve je sigurno da je simbol jedan od najmoćnijih čimbenika uključivanja u zbilju zbog svoje so­c­ijalizac­ijske uloge: simbol čvrsto povezuje s društvenom sredinom. Svaka skupina, sva-ko vrijeme ima svoje simbole: odjekne li u nama koji simbol, znači da pripadamo određe-noj skupini i vremenu. Epoha bez simbola mrtva je epoha; društvo bez simbola mrtvo je društvo. Civilizacija u kojoj više ne bi bilo simbola iščezla bi; brzo bi pripala povijesti.

Rekli smo da je simbol sveobuhvatan jezik. On je i više i manje od sveobuhvatnog jezika. Sveobuhvatan je stoga što je virtualno dostupan svakom ljudskom biću, bez posre-dovanja usmenih ili pismenih jezika, jer zrači iz cijele ljudske psihe. Ako prihvaćamo da postoji zajednička osnova kolektivnog nesvjesnog, koja može primati i slati poruke, ne smijemo zaboraviti da bogatstvo i raznovrsnost te zajedničke osnove potječe od svih etnič-kih i osobnih priloga. Isti će vidljivi simbol, npr. jelen ili medvjed, biti različito obojen, ovisno o narodu, pojedincu, povijesnom razdoblju i duhovnom ozračju određenog doba. Moramo biti osjetljivi na te moguće razlike želimo li izbjeći nesporazume i, nadasve, želi-mo li prodrijeti u dubinu razumijevanja dru­goga. Iz toga se vidi da simbol prelazi granice sveobuhvatne spoznaje. Simbol nije običan prijenos spoznaje, on je konvergencija afek-tivnosti: libida, u energetskom smislu riječi, dolaze u dodir s pomoću simbola. Stoga je simbol najučinkovitije sredstvo sporazumijevanja među osobama, skupinama i narodima, sredstvo koje razumijevanje jača i produbljuje u najvećoj mogućoj mjeri. Suglasnost oko

xxviRjeènik simbola

simbola golem je korak na putu razvoja društvenosti. Kao sveobuhvatan, simbol može istodobno proniknuti srž individualnog i društvenog. Tko pronikne smisao simbola jed-ne osobe ili jednoga naroda, temeljito poznaje tu osobu i taj narod.

7. Sociologija i analiza s pravom razlikuju mrtve i žive simbole. Mrtvi simboli više ne-maju odjeka ni u individualnoj ni u kolektivnoj svijesti. Oni pripadaju samo povijesti, književnosti i fi­lozofi­ji. Iste slike mogu biti žive ili mrtve, ovisno o daru promatrača, o nje-govoj dubokoj sklonosti, o društvenom razvoju. Žive su ako u cijelome biću promatrača izazovu snažan o­djek;mrtve su ako su samo vanjski predmet ograničen na svoja objek-tivna značenja. Za Indijca prožetog vedskom mišlju krava ima posve drukčiju duhovnu vrijednost nego za normandijskog stočara. Životnost simbola ovisi o ponašanju svijesti i o podatcima nesvjesnoga. Ona pretpostavlja neku vrstu sudjelovanja u tajni, srodnost s nevidljivim; ona ih reaktivira i pojačava, i promatrača pretvara u sudionika. Inače bi simboli, kako kaže Aragon, bili samo riječ­i bez­ sadržaja koje su­ iz­gu­bile svoju­ svrhu­, p­op­u­t crkve u­ kojoj se više nitko ne m­oli.

Dakle, živi simbol pretpostavlja funkciju o­djeka. Na psihološkoj razini, tu bismo pojavu mogli usporediti s pojavom koja se u dinamičkoj fi­zici naziva vibracijskim feno-menom. Tijelo, npr. viseći most, ima svoju frekvenciju titraja koja se mijenja ovisno o vanjskim utjecajima, npr. vjetru. Ako se frekvencija kojega od tih utjecaja izjednači s frekvencijom tog tijela, ako zatitraju u istom ritmu, nastupit će rezonancija, tj. poveća-nje titraja, ubrzanje oscilacija, koje na posljetku može prouzročiti puknuće. Odjek je to snažniji što se simbol bolje slaže s duhovnim ozračjem osobe, društva, epohe, kakva zbivanja. Odjek pretpostavlja povezanost simbola s određenom kolektivnom psiholo-gijom i njegovo postojanje neovisno o kakvoj isključivo individualnoj djelatnosti. To jednako vrijedi i za imaginativni sadržaj i za tumačenje simbola. Simbol je uronjen u društvenu sredinu, premda izranja iz individualne svijesti. Njegova moć oživljavanja i oslobađanja mijenja se sa snagom odjeka koji proistječe iz tog odnosa između društve-nog i individualnog.

8. Taj odnos može biti uravnotežen samo u skladnoj sintezi često različitih zahtjeva osobe i zajednice. Jedna je od uloga simbola upravo spajanje i usklađivanje i samih suprotnosti. C. G. Jung naziva transc­endirajućimdjelo­vanjem(jednim od najzamršenijih i nikako osnovnim; transcendirajućim u smislu prijenosa iz jednoga stanja u drugo, pod utjeca-jem tog djelovanja) to svojstvo simbola da spaja antagonističke sile prevladavajući tako suprotnosti i utirući tako put širenju svijesti. Među najistančanije stranice njegova djela ubrajaju se one na kojima opisuje kako se tim transcendirajućim djelovanjem simbola raspleću, razrješuju i razvijaju vitalne sile, protivničke ali nikako nespojive, koje se mogu sjediniti samo u procesu integriranog i simultanog razvoja (JUNT, 496–498).

9. Vidimo, dakle, da simbol ne obogaćuje samo čovjekove spoznaje i ne utječe samo na njegov osjećaj za lijepo nego prožima cjelokupan njegov razvojni put. Napokon, simbol je transfo­rmato­r psihičke energije. Simbol kao da iz pomalo nesređenog i neuravnoteže-nog generatora crpi snagu da bi nekakvu struju doveo u prihvatljivo stanje koje će se

xxvii Uvod­

moći iskoristiti u osobnom upravljanju životom. Nesvjesna energija, piše G. Adler (ADLJ, 55), koja se u­ obliku­ neu­rotskih sim­p­tom­a ne m­ože asim­ilirati, p­retvara se u­ energiju­ koja se u­ svjesno p­onašanje m­ože integrirati z­ahvalju­ju­ći sim­bolu­, bilo da sim­bol p­otječ­e iz­ sna ili kojega dru­gog oblika oč­itovanja nesvjesnoga. Tu­ nesvjesnu­ energiju­ oslobođenu­ snom­ (ili sim­­bolom­) m­ora asim­ilirati Ja, a p­roces integracije m­ogu­ć je sam­o ako je Ja z­a nj z­relo. Ne samo da simbol izražava dubine Ja, kojima daje oblik i lik, nego afektivnim nabojem tih slika potiče razvoj psihičkih procesa. Simbol, poput alkemičarskog atanora, pretvara energije: olovo može pretvoriti u zlato, tamu u svjetlost.

5.Odklasifi­kac­ijado­rasprsnuća

Bilo je više pokušaja da se simboli sustavno klasifi­ciraju. Ti su pokušaji bili naravan završe-tak znanstvenog proučavanja ili privremena radna hipoteza koja je služila kao priprema za znanstveno proučavanje. Njihova je vrijednost u tom što su naznačili okvire za lakši pristup građi; ali nijedan se još ne čini posve prihvatljivim. Podsjetit ćemo ukratko na nekoliko primjera.

A. H. Krappe u Po­stankumito­va razlikuje nebeske simbole (nebo, Sunce, Mjesec, zvijezde itd.) i zemaljske simbole (vulkani, vode, pećine itd.). Od te se podjele nije bitno odmaknuo ni Mircea Eliade u svom klasičnom djelu Raspravao­po­vijestireligija ana-lizirajući uranske simbole (nebeska bića, bogove oluje, kultove Sunca, lunarnu mistiku, vodene epifanije...) i ktonske simbole (kamenje, zemlju, ženu, plodnost...); njima se, u velikom pokretu kozmobiološke solidarnosti, u dinamici vječite obnove pridružuju sim-boli prostora i vremena. Gaston Bachelard razvrstava simbole oko četiri pratvari: zemlje, vatre, vode, zraka, koje on smatra horm­onim­a im­aginacije; uostalom, svaki se od tih ele-menata razmatra u svoj svojoj poetskoj polivalentnosti.

G. Dumé­zil okuplja simbole oko tri glavne funkcije koje raspoznaje u strukturi in-doeuropskih društava i koje su bile osnova nastanka triju kasta, svećeničke, ratničke i proizvođačke. Piganiol razlikuje pastire ili nomade od poljodjelaca ili osoba sa stalnim boravištem, koji imaju svaki svoje lance simbola. Pryzulski utemeljuje svoju klasifi­kaciju na pojmu uzlazne evolucije svijesti: simboli se najprije okupljaju oko kulta Velike božice i plodnosti, zatim na razini čovjeka, Oca i Boga.

Prema frojdovskoj psihoanalizi, os oko koje se artikuliraju simboli princip je užitka; oni se fokusiraju uzastopce na oralnoj, analnoj i seksualnoj razini te osi pod premoćnim djelovanjem cenzuriranog ili potisnutog libida. Adler taj princip zamjenjuje principom moći, koja natkompenzacijom osjećaja inferiornosti uzrokuje pravi p­rocvat simbola. U dje-lu C. G. Junga možemo naći više osnova klasifi­kacije; on tako govori o mehanizmima ili procesima ekstraverzije i introverzije kojima mogu odgovarati različite kategorije simbola; o povezivanju temeljnih psihološkh funkcija s dvama tipovima, ekstravertiranim i introver-tiranim; o procesima individuacije i simbolima koji obilježuju svaku razvojnu fazu, svaki iznenadni događaj ili poremećaj na prijeđenu dijelu puta. Doduše, često te različite faze i gledišta sugeriraju isti simboli, obilježeni drukčijim znakom i uronjeni u drukčije kontek-ste. Bilo kako bilo, veliki se ciriški psihoanalitičar nije upustio u metodičku klasifi­kaciju

xxviiiRjeènik simbola

simbola. Svaki pokušaj u tom smislu, koji bi polazio od njegove goleme književne pro-dukcije, spotaknuo bi se o temeljnu zapreku, o sam duh jungovskog istraživanja kojemu je duboko strano svako usustavljivanje.

Većini pokušaja klasifi­kacije možemo, kao i Gilbert Durand (DURS, 24–33), prigo-voriti pozitivističko i racionalističko nastojanje da se simboli izdvoje kao znakovi, fabu-lacije, dijelovi društvenog ili vjerskog tumačenja, kao predmeti koje treba upoznati, a zanemaruje se subjektivna ukorijenjenost i promjenjiva zamršenost simbola; ti pokušaji pate od skrivene m­etafi­z­ič­ke sku­č­enosti. Psihoanalitičkim se klasifi­kacijama može prigovo-riti i u­nitaristič­ki im­p­erijaliz­am­ te p­retjerano p­ojednostavnjivanje m­otivacija: sim­boli se u­ Freu­da odviše lako svrstavaju­ p­rem­a shem­i lju­dske biseksu­alnosti, a u­ Adlera p­rem­a shem­i agresivnosti... Dru­gim­ riječ­im­a, im­aginacija je, p­rem­a p­sihoanalitič­arim­a, rez­u­ltat su­koba nagona s dru­štvom­ koje nagone p­otisku­je (stidljiv p­oku­šaj da se p­revari cenz­u­ra), a im­agina­cija se, nap­rotiv, u­ sam­om­ svom­ z­am­ahu­ najč­ešće p­ojavlju­je kao rez­u­ltat u­sklađivanja želja s p­redm­etim­a iz­ dru­štvene i p­rirodne sredine. Dakle, im­aginacija nikako ne bi trebala biti p­roiz­vod p­otiskivanja... nego, nap­rotiv p­oč­etak istiskivanja (DURS, 30).

Gilbert Durand načela svoje klasifi­kacije simbola uzima iz strukturne antropologije. On priznaje da se služi p­osve p­ragm­atič­nom­ i p­osve relativistič­nom­ m­etodom­ konvergencije koja teži otkrivanju­ velikih, gotovo nep­rom­jenjivih konstelacija slika što se, č­ini se, stru­ktu­­riraju­ p­rem­a određenoj iz­om­orfnosti konvergentnih sim­bola (DURS, 33). On takav snop konvergencija otkriva između refleksologije (znanosti o refleksima: dominantnim kretnja-ma), tehnologije (znanosti o oruđu potrebnu sredini, u produžetku dominantnih kretnji) i sociologije (znanosti o društvenim funkcijama). Simboli se, prema tomu, pojavljuju kao pokretačke sheme koje teže za integracijom i usklađivanjem čovjekovih nagona i refleksa sa zahtjevima i poticajima sredine. Te su tri dominante (u refleksologiji): položaj, prehra-na i parenje; kretnje što odgovaraju tim dominantnim refleksima zahtijevaju materijalne oslonce i pomoćni pribor (tehnologiju); zatim se pojavljuju društveni staleži, svećenički, proizvođački i vojnički, ili zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Tako se prividno najoprječ-niji simboli mogu svrstati u tri velike cjeline, koje, uostalom, nisu nepropusne, a obilježe-ne su biofi­ziološkim, tehnološkim ili sociološkim tumačenjima, manje ili više istaknutima, ovisno o simbolima i promatranim razinama. Ipak, iz razloga koji nisu posve uvjerljivi i koji odaju trajan utjecaj Eliadeove uranske i ktonske podjele, ili psihoanalitičarske mrač-ne i svijetle podjele, Gilbert Durand ta načela ne primjenjuje strogo. On razlikuje dva režima simbolizma, dnevnirežim,koji obuhvaća simbole položajne dominante: tehnolo­giju­ oru­žja, sociologiju­ velikog svećenika i ratnika, obrede u­z­diz­anja i oč­išćenja itd... i no­ćnirežim,koji obuhvaća simbole probavne dominante i spojne ili ciklične dominante; p­rvi obu­hvaća iz­radu­ p­osu­da i stanovanje, p­rehram­bene i p­robavne vrijednosti, m­atrijarhalnu­ i hraniteljsku­ sociologiju­; dru­gi obu­hvaća ciklič­ne tehnike, p­oljodjelske i tkalač­ke kalendare, p­rirodne ili u­m­jetne sim­bole p­onavljanja, astrobiološke m­itove i dram­e (DURS, 50). Naše je mišljenje da se svaki simbol, bez obzira na to kojoj dominanti pripada, pojavljuje u dva oblika, dnevnom i noćnom. Čudovište je na primjer noćni simbol po tom što guta i proždire; dnevni simbol postaje po tom što preobražava i onda ispljune novo biće; kao čuvar hramova i svetih vrtova, čudovište je istodobno zapreka i vrijednost, tama i svjetlost, noćno i dnevno. Gilbert Durand jasno ističe tu bipolarnost simbola. Stoga doista treba

xxix Uvod­

požaliti što ga njegova mukotrpna i oštroumna istraživanja nisu dovela do klasifi­kacije koja bi bila bolje usklađena s njegovim kriterijima. Ali to može biti i dokaz da je simbol tako zamršen da prelazi granice svakog sustava.

Drugi autori razlikuju kozmološke, metafi­zičke, etičke, vjerske, junačke, tehnološke i psi-hološke simbole; a među psihološkima svaki bi simbol trebao odgovarati jednom tipu čovjeka, s njegovim pozitivnim i negativnim svojstvima. Međutim, ta različita svojstva susrećemo simultano u većini simbola lisnate stru­ktu­re, kako bi rekao C. Lé­vi-Strauss, kojima je jedna od funkcija upravo povezivanje više razina. Oni, prema tomu, ne mogu poslužiti kao osnova klasifi­kacije i samo naznačuju moguće razine tumačenja.

U svojim mitološkim studijama C. Lé­vi-Strauss jasno ističe da se njegovo djelo ne smije zatvoriti u­ okvire klasifi­kacije. S koje god ga strane p­rom­atram­o, ono (njegovo djelo) širi se p­op­u­t svem­irske m­aglice, a nikad ne u­jedinju­je trajno i su­stavno konač­an z­broj svih elem­enata iz­ kojih slijep­o crp­i svoju­ bit, u­z­daju­ći se da će m­u­ z­bî­lja p­oslu­žiti kao vodič­ i p­okaz­ati m­u­ p­u­t sigu­rniji od onoga koji bi sam­ m­ogao p­ronaći (LEVC, 10). Ta je metodo-loška ograda jedna od onih što su nas nadahnule pri izradi ovoga rječnika u kojem smo izbjegavali svaku sustavnu klasifi­kaciju.

Gé­rard de Champeaux i Sebastien Sterckx u Svijetusimbo­la,djelu u kojem se obrađu-je u prvom redu romanička simbolika, okupili su sve simbole oko jednostavnih likova ili osnovnih sim­bola lju­dskog p­sihič­kog života, kako ih oni nazivaju. Ti su likovi središte, krug, križ i četvorina. Nije riječ o tom da se svi simboli izvode iz tih likova, niti da se svode na te oblike. Takav bi pokušaj odavao potpuno nerazumijevanje simbolične misli. Tako se simbol hrama, premda sveto zdanje najčešće ima oblik četvorine ili pravokutnika, povez-uje sa simbolizmom središta, jer hram doista ima ulogu svetog središta; isto tako, stablo pripada simboličnom području križa, premda neke krošnje više podsjećaju na kupolu i krug. Vidimo da ta prilagodljiva klasifi­kacija pretpostavlja tumačenje koje može biti pri-lično udaljeno od privida i usmjereno prema dubokim istinama.

Proučavajući Simbo­lizamugrčko­jmito­lo­giji,Paul Diel je podijelio mitove i njiho-ve teme prema tomu kako se oblikovala dijalektika nadahnuta bio-etičko-psihološkim poimanjem simbolizma. On drži da životom, kao razvojnom snagom, upravlja čovjekov psihički život. Srž je tog psihičkog života afektivna imaginacija. Temeljni je zakon živo-ta zdravo djelovanje psihe, tj. ovladavanje samim sobom i svijetom. Borbe u mitovima prikazuju pustolovine svih ljudskih bića, s njihovim trajnim mogućnostima i naizmjenič-nim fazama duhovnog zanosa i pada u razvrat. Mitski se junak oblikuje kao djelomična ili potpuna simbolična projekcija nas samih, takvih kakvi smo u jednoj fazi svog života. Prema Paulu Dielu, život se zbog sporog ali u cjelini neodoljivog pritiska razvija prema oduhovljenju. Duh, kao da na nj djeluje usmjerena sila, ispunjava funkciju nadsvijesti; razum je svjesna funkcija koja čovjeka na njegovu razvojnom putu prilagođuje prijekim potrebama i svrsi života. Nadilaženje svijesti prema nadsvijesti puno je zamki kojima je glavni uzrok odviše zanesena imaginacija. Ona je poput nametnika koji se opire razvojnoj sili i potiče vraćanje u predsvijest i nesvjesnost. Sa svojom pratnjom nelogičnih navika, op-sesivnih slika i proturječnih gledišta, taj poremećaj u djelovanju psihe, podijeljene između privlačne nadsvijesti i tereta nesvjesnog, hrani podsvijest. Ono što mit otkriva s pomoću

xxxRjeènik simbola

simboličnih slika i stanja, nisu više ostatci poetizirane prošlosti, nego slika konfliktne sa-dašnjosti, koju valja svladati, i zamisao budućnosti, koju valja ostvariti. Promatrani s tog stajališta tem­eljni su­ sim­boli p­ovez­ani s tri instancije koje su­ se u­ lju­dskoj p­sihi p­riklju­č­ile ži­votinjskoj nesvjesnosti: s im­aginacijom­, koja z­anosi i p­otisku­je (p­odsvijest), raz­u­m­om­ (svijest) i du­hom­ (nadsvijest) (DIES, 36). Autor tako razvrstava simbole u četiri kategorije: simbo-le imaginativnog zanosa (Ikar, Tantal, Iksion, Perzej itd.); simbole poremećaja funkcije (početne nesloge: teogonija, gigantomahija itd.); simbole banalizacije, kao prve moguć-nosti prevladavanja poremećaja funkcije: banalizacije u tri oblika, običnom (Mida, Eros, Psiha), dionizijskom (Orfej), titanskom (Edip); simbole prevladavanja sukoba ili borbe protiv banalizacije (Tezej, Heraklo, Prometej itd.). Kao potvrda općeg tumačenja, u toj klasifi­kaciji svoje mjesto opravdano imaju simboli poput noge, orla, tunike, strijele, rijeke itd. Prednost je te klasifi­kacije koherentnost i dubina; k tomu, nadahnjuje se doista vrijed-nim sustavom tumačenja, ali odviše isključivo usredotočenima na etiku. Ne ističe druge dimenzije simbola, npr. kozmološke i vjerske. Ne bismo joj zbog toga mogli prigovoriti, jer teži samo tomu da bude p­rijevod m­itskog sim­boliz­m­a u­ p­sihološki jez­ik. Zaključimo sa-mo da, iako još nismo otkrili načela opće klasifi­kacije, u toj klasifi­kaciji možemo otkriti metodu tumačenja na određenoj razini istraživanja.

U Po­vijestinašeslikeAndré­u Virelu je pala na um genijalna zamisao da za referen-cijski sustav uzme tri faze u razvoju poimanja vremena i prostora, u biološkom razvoju, u povijesti čovječanstva i u povijesti samog individuuma. Prva faza, koju naziva ko­zmo­-geno­m,ima obilježja koja se mogu naći u­ sku­p­ini kontinu­iranog: val, kru­žno, naiz­m­jenič­­no; to je uranska, anarhična i konfuzna faza nabujalog života. U drugoj fazi, shizo­geno­j,individualno se odvaja od magme: to još nije raz­lu­č­ivanje, nego dvojnost, odvajanje kao su­p­rotstavljanje sredini; obilježje joj je kidanje kontinuiteta: omeđenje, fi­ksacija, akumu-lacija, simetrija, ritmičko vrijeme, sređivanje itd. ...; to je saturnska faza zastoja, odmora, stabilizacije. Treća je faza, u znaku Zeusa (Jupitera), faza ponovnog širenja, ali u sređenu kontinuitetu. Dok se biće u­ p­oč­etku­ nije raz­likovalo od okoline, sada se raz­liku­je. Kontinu­itet diferencijacije su­p­rotstavlja se kontinu­itetu­ nediferencijacije u­ p­rvotnoj faz­i. U tijeku­ te treće faz­e, koju­ naz­ivam­o auto­geno­m,biće rađa sam­o sebe, op­stoji p­o sebi. Ono je au­tonom­an svijet. Shiz­ogena dvojnost u­stu­p­a m­jesto dinam­ič­kom­ odnosu­ iz­m­eđu­ bića i svijeta.

Svoje mjesto i smisao u toj razvojnoj koncepciji imaju mitovi, simboli, strukture, Oziris–Set–Izida, Uran–Saturn–Jupiter, stablo–čvor–sjekira, špilja–zmija–strijela itd. Ta genetskasimbo­lo­lo­gijaobjašnjava mnoge iracionalne činjenice. Ona nudi novu anali-tičku metodu koja može unijeti red u raznorodne elemente naslijeđene iz heterogenih arhaičnih svjetova. Ona utire put terapeutskim tumačenjima. Ali, premda određeni broj simbola možemo rasporediti u skupine povezane s tim trima fazama, one ne mogu po-služiti kao osnova klasifi­kacije. Jer je svaki simbol, kako to André­ Virel jasno pokazuje, dio cjeline koja prolazi kroz te tri faze: npr., val je u kozmogenoj fazi prikazan kao buji-ca; u shizogenoj fazi ograđen je nasipom; u autogenoj je fazi obuzdan; te iz­raz­e, a prije svega val, razumijemo u njihovu simboličnom značenju. To je još uvijek analitičko nače-lo, a ne klasifi­kacijsko.

Dakle, sve su se dosadašnje sustavne klasifi­kacije simbola pokazale kao nedostatne, izuzevši njihovu praktičnu svrhu u izlaganju. Sama polivalentnost simbola otežava za-

xxxi Uvod­

daću. Činilo nam se da je, s obzirom na sadašnje stanje istraživanja, najbolji način da se otklone ili svladaju zapreke najprije pripremiti zbirku simbola i dostatno reprezentativ-nih i preglednih načina tumačenja. U taj se okvir može uklopiti svako novo dodavanje i sugestija. Jer to je samo okvir, a ne iscrpan popis. Mnogo se toga može dodati; sami smo izostavili mnoštvo bilježaka. Zadržali smo ono što je bilo dovoljno tip­ič­no, tj. uzeto iz različitih kulturnih područja i različitih sustava tumačenja.

6. Logi­ka­ i­ma­gi­n­a­ci­je i­ logi­ka­ ra­zu­ma­

Premda izmiče svakom pokušaju klasifi­kacije, područje imaginacije nije područje anarhi-je i nereda. Najspontanija ostvarenja podliježu nekim unutarnjim zakonima. I kad nas ti zakoni uvode u područje iracionalnosti, pametno je pokušati ih razumjeti. Simbol nije dokaz, ali ima svoju logiku. Prema Jeanu Piagetu, simbolična je misao fu­nkcionalno ko­herentna. Slike što raskošno iz­viru­, piše Gilbert Durand, u­vijek su­, č­ak i u­ najnejasnijim­ slu­č­ajevim­a, p­ovez­ane nekom­ logikom­ sim­bola, m­akar i osirom­ašenom­ (DURS, 21). Logika simbola, ističe Mircea Eliade, nalazi potvrdu ne samo u­ m­agič­no­religijskom­ sim­boliz­m­u­, nego i u­ sim­boliz­m­u­ koji se oč­itu­je u­ č­ovjekovoj p­odsvjesnoj i transcendentnoj djelatnosti (ELIT, 377–378).

Ta logika potječe od dvaju osnovnih obilježja simbola po kojima se simboli razlikuju od obične tlapnje: to su stalnost i relativnost. Već smo upozorili na određenu stalnost simbola u povijesti religija, društava i individualnog psihičkog života. Simboli su povez-ani s analognim situacijama, porivima i cjelinama. Razvijaju se prema istim procesima. Čini se da se ostvarenja svijesti, nesvjesnog i nadsvijesti u svojoj ikonografskoj i literarnoj raznolikosti nadahnjuju istim uzorima i razvijaju prema nizovima istih struktura. Ali, moramo paziti da ih ne pretvorimo u određene stereotipove: skleroza je sigurna smrt. Njihova je stalnost stalnost relativnosti.

Spomenuli smo također da je simbol veza ili pokretljiva skupina veza između više članova. U načelu, logika simbola počiva na samoj osnovi tih veza. Upravo je u tom zamršenost i težina problema. Jer osnovu tih veza moramo tražiti u više smjerova. Ona je drukčija za svaki sadržaj, za svaku skupinu i, u mnogo slučajeva, za svaku fazu njiho-va postojanja. Doista možemo, kao J. de la Rocheterie, promatrati predmet ili sliku koji služe kao simboli, ili ono što ti predmeti ili slike simboliziraju; možemo više istaknuti simbolizirano od onoga što se simbolizira; u simbolu uspravnosti možemo vidjeti da vrh silazi prema osnovi, ili da se osnova uspinje prema vrhu. Možemo se pitati kako simbol percipira budan čovjek, usnuli sanjač, tumač; sa čim se simbol obično povezuje; što je čovječanstvo osjetilo pred tim simbolom (pretjerivanjem); na kojoj je razini simbol za osobu koja ga zamjećuje hic et nu­nc – fi­zičkoj, duhovnoj, psihičkoj; kakva mu je funkci-ja u psihičkom životu osobe koja ga zamjećuje, u njegovoj sadašnjosti i prošlosti; kakva mu je uloga kao svjedoka i čimbenika razvoja itd. Bez obzira na broj članova u simbolič-noj vezi, svi joj članovi, svaki na svoj način, pridonose, daju joj vrijednost i boju. Koli-ko god su najčešće neuhvatljivi kao cjeline, ipak posjeduju određenu zbiljnost koja ima djelatno mjesto u imaginativnom životu. Taj položaj odgovara određenom redu stvari;

xxxiiRjeènik simbola

on utemeljuje izvornu logiku, nesvedivu na racionalnu dijalektiku. To nam­ s p­om­oću­ sim­­bola govori svijet, piše Jung, što je sim­bol arhaič­niji i du­blji... to više p­ostaje kolektivnim­ i u­niverz­alnim­. Nap­rotiv, što je ap­straktniji, diferenciraniji i sp­ecifi­č­niji, to se više p­ribližava naravi p­ojedinač­nog i svjesnim­ p­ojedinač­nim­ č­injenicam­a: sve je sirom­ašniji svojom­ sveobu­­hvatnošću­ kao bitnim­ svojstvom­. Kad je p­osve osviješćen, m­ože p­ostati obič­na alegorija koja nikada ne p­relaz­i granice svjesnog p­oim­anja; tada je iz­ložen i svim­ vrstam­a racionalistič­kih objašnjenja (JUNA, 67). Važno je prepoznati svojstva te posebne logike na samoj razini simbola, a ne na oslabljenu stupnju alegorije. Slu­žeći se sim­bolim­a, kaže Mircea Eliade, m­oram­o se p­ridržavati logike sim­bola (ELIT, 41).

Veza među simbolima ne pripada području pojmovne logike: ona ne zadire ni u op-seg ni u sadržaj pojma. Njom ne završava ni indukcije ni dedukcija; niti kakav racional-ni postupak dokazivanja. Logika simbola temelji se na zamjedbi međusobne veze dvaju pojmova ili dvaju nizova, veze koja, kako smo vidjeli, izmiče bilo kakvoj znanstvenoj kla-sifi­kaciji. Riječ logika simbola rabimo samo zato da bismo istaknuli kako postoje veze i sprege unutar simbola i među simbolima te kako se oblikuju lanci simbola (bik–mjesec– noć–plodnost–žrtvovanje–krv–sjeme–smrt–uskrsnuće–ciklus–itd...). Međutim, te cjeline ne nastaju ni anarhičnim, ni izmišljenim ni slučajnim povezivanjem. Simboli se među-sobno povezuju prema nama još nepoznatim zakonima i nepoznatoj dijalektici. U tom je smislu točno da sim­boliz­am­ nije logič­an... To je životni nagon, instinktivno p­rep­oz­navanje; to je isku­stvo totalnog su­bjekta koji se rađa iz­ svoje dram­e neu­hvatljivom­ i z­am­ršenom­ igrom­ bez­brojnih vez­a što tkaju­ njegov život istodobno sa životom­ svijeta kojem­u­ p­rip­ada i od ko­jega u­z­im­a su­p­stanciju­ z­a sva svoja p­rep­oz­navanja. Jer, na p­osljetku­, u­vijek se rađamo­sa, s naglaskom­ na tom­ sa, na toj m­aloj z­agonetnoj riječ­i u­ kojoj leži sva tajna sim­bola... (CHAS, 25–26). Ali logika koja je ovdje isključena jest logika konceptualističkog razmišljanja: to nije logika unutarnjeg reda, izvanracionalnog, koji se može proniknuti samo općom per-cepcijom. Stoga njemački romantičari mogu govoriti o logici simbola, pokazujući da su u tom pogledu bliži budućim nadrealistima nego logičarima svog vremena.

Ako simbol odviše analiziramo, odviše ga čvrsto povezujemo s kakvim lancem (grom, oblaci, kiša, bik, plodnost itd.), odviše ga ograničimo na logič­nu­ cjelinu, možemo ga uniš-titi: nema većeg neprijatelja simbola od racionalizacije. Nikad ne ćemo dostatno shvatiti da logika simbola nije racionalne naravi; što ne znači da nema razloga postojanju takve logike i da takva logika ne izmiče određenom redu koji razum može pokušati proniknu-ti. Ali simbol ne ovisi samo o spoznaji. Raz­u­m­om­ analiz­irati sim­bol, kaže Pierre Emma-nuel, z­nač­i lju­štiti lu­k da bism­o našli lu­k. Sim­bol se ne m­ože shvatiti sve većim­ svođenjem­ na nešto što nije sim­bol; sim­bol i p­ostoji sam­o z­bog nedoku­č­ivosti koja ga u­tem­elju­je. Sim­bo­lič­na je sp­oz­naja jedna, nedjeljiva i m­ogu­ća je sam­o intu­icijom­ toga dru­gog p­ojm­a koji sim­­bol istodobno otkriva i skriva (ETUP, 79). To potvrđuje i već spomenuti Henry Corbin (CORJ, 13). Svrha je svih ovih upozorenja više da pokažu kako je jedinstvenost simbo-la nepobitna nego da pobiju unutarnju logiku koja simbole oživljuje. I kad nam­ se č­ini da se č­ovjekov du­h najslobodnije p­rep­u­šta stvaralač­koj sp­ontanosti, kaže C. Lé­vi-Strauss, nem­a nereda i hirovitosti u­ iz­boru­ slika, u­ nač­inu­ na koji ih p­ovez­u­je, su­p­rotstavlja ili niže (LEVC). Simbolična misao otkriva težnju koju ima i racionalna misao, ali je drukčije zadovoljava. Ona, naime, kao što upozorava Mircea Eliade (ELIT, 381), pokazuje želju­

xxxiii Uvod­

da u­jedini svijet i u­kine m­nogostru­kost; to je svojevrsno op­onašanje djelovanja raz­u­m­a, jer i raz­u­m­ teži u­jedinjenju­ z­bilje.

Ali zamisliti ne znači dokazati. Posrijedi su različite dijalektike. Kriteriji simbolizma jesu stalnost u relativnosti otkrivenoj intuicijom, povezivanje nesumjerljivih pojava; kri-teriji racionalizma jesu znanstveno mjerenje, očitost i koherentnost. Ta su dva procesa nespojiva u jednom istraživanju: razum nastoji izbaciti simbol iz svoga vidnog polja da bi se rasprostro u jednoznačnosti mjera i defi­nicija; simbolika isključuje racionalno kako bi dala maha analogijama i dvosmislenostima imaginacije. Ti postupci moraju zadržati svoja posebna obilježja, jer i jedan i drugi odgovaraju određenim potrebama, svaki u svom susta-vu. Razvoj znanosti, posebno humanističkih, zahtijeva njihovo supostojanje. Simbol može prikazati ono što će jednoga dana biti znanstvena činjenica, poput zemlje, ku­gle među ku­glam­a, ili darivanja srca; znanstvena će činjenica jednoga dana poslužiti kao simbol, npr. gljiva nad Hirošim­om­. Kad se znanstvenik odluči posvetiti istraživanju, pokorava se iracionalnim silama i poimanju svijeta u kojemu simbol, sa svojim emotivnim nabojem, zauzima mnogo prostora. Da bi se čovjek otvorio svijetu simbola, ne mora odbaciti zah-tjeve svoga razuma. Razum i intuicija simbola metodički se uzajamno isključuju uspinjući se svaki svojim putem i u isti mah traže pomoć jedno od drugoga da bi opstali. Čuvaju jedno drugo od zabluda i kušnja i obogaćuju jedno drugo svojim pronalascima.

Međutim, možemo se upitati koliko je tumačenje simbola objektivno, jer ono koje nam nudi, na primjer, današnji psihoanalitičar očito ne može biti jednako tumačenju koje nudi istočnjački nomad iz razdoblja prije Krista? Ne postavlja li se tim pitanjem laž-ni problem? Ne služi li se to pitanje riječima konceptualističke teorije spoznaje? Objek-tivnost u simbolici ne znači pojmovnu istovjetnost, niti manje ili više složenu jednakost spoznaje, poznatog predmeta i iskaza; to je sličnost stajališta, imaginativno i emotivno sudjelovanje u istom djelovanju, u istoj strukturi, u istim shemama, koje se mogu posve različito iskazati, ovisno o pojedincu, skupinama, razdobljima. Pogledamo li, na primjer, kako Paul Diel simbolično tumači grčke mitove, ne ćemo biti tako naivni i pomisliti da su svi Grci, puk i umjetnici, izrijekom dijelili stajališta suvremenog tumača. Simbolična je misao u određenom pogledu neizmjerno bogatija od povijesne misli. Ova je u nače-lu savršeno svjesna, sređena prema dokumentima, priopćiva s pomoću točno određenih znakova, dok simbolična misao uranja u nesvjesno i uzdiže se u nadsvjesno; oslanja se na unutarnje iskustvo i predaju; prenosi se razmjerno otvorenosti i sposobnosti osobe. Simbol ipak postoji, poput lavova sučeljenih na Mikenskim vratima, poput uspravljenog lava na vratima Perzepolisa, kojega ubija kralj, ili svećenik, poput Mornarskoga groblja, ili koje druge poeme, poput simfonije Sveopćem bratstvu, sa svim njegovim potencijalnim vrijednostima. Vjekovima, zahvaljujući napretku kultura i duhova, prevodi se na novi jezik, pobuđuje neočekivane odjeke, otkriva neotkrivena značenja. Ali čuva svoju prvot-nu usmjerenost, vjernost izvornoj intuiciji, suvislost uzastopnih tumačenja. Sheme vodi-lje raspoređuju se oko iste osi. Čitati kakvu mitologiju od prije više tisuća godina očima suvremenog analitičara ne znači iznevjeriti prošlost, ne znači osvijetliti je više nego što je prije bila osvijetljena, to čak možda znači biti zaslijepljen svjetlošću. Ali to živo čitanje, koje oživljuje na plamenu simbola, ima u sebi nešto od svog života i taj život istodobno čini intenzivnijim i aktualnijim. Priče ili slike ostaju iste; ali titraju na različitim razinama

xxxivRjeènik simbola

svijesti i zamjedbe, u više ili manje osjetljivim sredinama, a tanane razlike simbola variraju zajedno sa samim članovima veze na kojoj se simbol temelji. Ti odnosi ostaju, međutim, izomorfni. Vektorska sila unutar duboke strukture i dalje zahtijeva različita tumačenja, koja se stoljećima razvijaju oko iste simbolične osi.

Dakle, nakon što smo se oslobodili svake težnje usustavljivanju, jedini nam je cilj bio u ovom rječniku prikazati sugestivnu i evokativnu skupinu simbola, s namjerom da proši-rimo duhovni obzor, oživimo imaginaciju, potaknemo osobno razmišljanje, a ne da uka-lupljujemo iskustva. Čitatelj će, listajući ove stranice, postupno upoznavati simboličnu misao i sam će moći odgonetnuti mnoge zagonetke. Ako želi produbiti koju temu, po-segnut će za specijaliziranim djelima; mi smo se služili mnogim takvim djelima, koja na-vodimo u bibliografi­ji. Na koncu, bit ćemo vrlo zahvalni čitatelju ako nam pošalje svoje napomene, kritike ili dopune. Neka ova knjiga, pema jednoj Nietzscheovoj želji, nadasve bude dijalog, iz­az­ov, p­oz­iv, p­odsjećanje...

Valja na kraju odati priznanje začetnicima, pjesnicima Novalisu, Jeanu Paulu, Hölder-linu, Edgaru Poeu, Baudelaireu, Rimbaudu, Nervalu, Lautré­amontu, Mallarmé­u, Jarryju, misticima Istoka i Zapada, “odgonetačima” slika iz svijeta Afrike, Azije i obiju Amerika. Simboli ih združuju. Kakvom li je samo snagom André­ Breton, u stoljeću egzaktnih i prirodnih znanosti, šibao po u­p­ornoj m­aniji svođenja nep­oz­natoga na p­oz­nato, na ono što se m­ože svrstati, što u­sp­avlju­je m­oz­gove. Sjetimo se Manifesta: Vjeru­jem­ da će se ta dva p­ri­vidno tako p­rotu­rječ­na stanja, san i z­bilja, raz­riješiti u­ bu­du­ćnosti u­ nekoj vrsti ap­solu­tne realnosti, nadrealnosti, ako se tako m­ože reći.

A sada, kako je rekla Marthe Arnould, idemo tražiti klju­č­eve lijep­ih p­u­tova... Iz­van gra­nica p­rivida, p­otražim­o istinu­, radost, sveti i skriveni sm­isao svega što p­ostoji na toj č­arobnoj i strašnoj z­em­lji... To je p­u­t evolu­cije. (ng, ab)

Jean Chevalier

Rjeènik simbola

1

AABLUCIJAU Ilijadi (1, 450) pranje je ruku o­bredno­o­čišćenje. Obredna su pranja simbol očišćenja vodom* i u gotovo svim religijama obavljaju se prije prinošenja žrtve. Izvorno ri-ječ ablucja znači: oč­istiti se od blata kojim­ sm­o p­okriveni.

U Evanđelju, Pilat pere ruke vjerujući da se op­rao od svake ljage i odgovornosti za pravno prijepornu odluku i njezine teške posljedice. Takvo pranje ruku simbolizira neprihvaćanje odgovornosti, ali ne opravdava postupak.

Već u homerskim himnama postaje očito da ablucija nije dostatna da se savjest očisti od grijeha; čistoća duše nije isto što i čistoća kože; ova druga tek je simbol prve: p­okvarenu­ č­ovjeku­ ni cijeli ocean ne će z­brisati ljagu­ s du­še.

U irskim tekstovima često se napominje kako je kralj ili vladar ujutro pošao na zdenac ili na izvor da se opere. Ta su pranja povezana s obavljanjem vladarske dužnosti, a možda i s općim simbolizmom vrela* (CELT, 15, 328).

Pranjem se prisvajaju vrijednosti izvora: raz-ličita se svojstva vode prenose na onoga koji se njom polije; voda čisti, okrjepljuje, iscjeljuje i oplođuje. Ablucija je način prisvajnja nevidlji-ve snage vode. (ng)

ABRAHAM Biblijski patrijarh koji je iz Mezo-potamije došao u zemlju Kanaan, za Hamura-bijeve vladavine, na početku drugog tisućljeća prije Krista, oko godine 1850. Kao stanovnik kaldejskog Ura primio je od Boga zapovijed da napusti zavičaj i krene u nepoznatu zemlju smjerom koji će mu Bog postupno pokaziva-ti. Kad je Abraham stigao u Kanaan, Bog mu je rekao da je ta zemlja namijenjena njemu i njegovu potomstvu. Prema biblijskoj predaji Bog ga je izveo iz mnogobožačke zemlje da bi ga postavio za čuvara objave i jednobožačkoga

kulta. Sav je poznati svijet bio upao u glib ido-latrije. Ni Haran ni Kanaan nisu bili pošteđeni sveopće izopačenosti. Ali Abraham se tu trebao smjestiti kao stranac koji je čistoću svoje vjere trebao štititi od dodira s običajima i vjerom sta-rosjedilaca; morao ju je čak njima suprotstavlja-ti da bi očuvao jedinstvo svoje obitelji i slugu. Taj neprekidni otpor pogubnoj sredini ostat će jedna od konstanta povijesti Izraela, koji će zahvaljujući tom obilježju stranca u­ vlastitoj z­em­lji zadržati svoje sveto poslanje.

Abraham je simbol čo­vjekako­jegajeBo­go­dabrao­ da bi obranio sveti zalog vjere; čo-vjeka kojega je Bo­gblago­slo­vio­i obećao mu brojno potomstvo i veliko obilje; čovjeka koji je predodređen za svestranuulo­gu,poput no-vog Adama i praoca mesijinog; prema pučkoj etimologiji njegovo ime znači otac m­noštva. Ali Abraham je ponajprije simbol čo­vjekavjere. Na samu riječ Božju pošao je u zemlju koju nije poznavao; prema Božjem obećanju on,

abraham

2

koji nije imao djeteta i kojemu je žena bila ne-plodna, postaje ocem mnogobrojnog potom-stva; a kad je Bog, usprkos svojim obećanji-ma, zatražio od njega da žrtvuje sina jedinca, Abraham je spremno poslušao, ali je anđeo za-ustavio njegovu ruku. Sveti je Pavao sažeo svu snagu te vjere u riječima: contra sp­em­ in sp­em­ credidit, ili u prijevodu: z­a bez­nadnu­ p­u­stolovi­nu­ crp­io je nadu­ iz­ svoje vjere; ili: i kad više nije bilo nade, vjera m­u­ je davala nadu­, ili najkraće: bez­nadno oslonjen na nadu­.

Budući da je Abraham predak kojega pri-znaju tri velike monoteističke vjere: židovstvo, kršćanstvo i islam, on je simbol duho­vnepo­-vezano­stiŽidova, kršćana i muslimana: brat-stva Abrahamova.

Psihološki Abraham simbolizira i čovjeko-vu potrebu da se istrgneizo­bičajnesredine, ili obiteljske, društvene i profesionalne, da bi se posvetio višem­ p­oz­ivu­ ili proširio svoju moć izvan uobičajenih granica. Sklonost pustolovini i opasnosti značajka je svih velikih sudbina. Vje-ra u Boga kadra je pomaknuti brda. Mudrost je Abrahama nadahnula ludošću (vidi luðak*) da bude Božjim pustolovom. (ng)

ABRAKADABRA Riječ abrakadabra bila je u uporabi tijekom cijeloga srednjeg vijeka.

Dovoljno je bilo nositi oko vrata ovakav fi­lak­terij s troku­tastim­ natp­isom­ p­a da se otklone raz­­lič­ite bolesti i iz­liječ­i groz­nica (PLAD).

ABRAKADABRAABRAKADABRABRAKADABABRAKADAABRAKADABRAKAABRAKABRAABRABA

Riječ dolazi od hebrejskog abreg ad hâ­bra što znači: šalji svoju­ m­u­nju­ do sm­rti. U hebrej-skom se jeziku sastoji od devet slova. Magičnu

ulogu ima alef, koji se s lijeve strane troku­ta p­o­navlja devet p­u­ta (MARA, 48).

Raspored slova u obliku obrnutog trokuta usmjeruje prema dolje gornje sile koje talisman nastoji zarobiti. Taj lik treba, dakle, promatrati u tri dimenzije: tada prikazuje lijevak u kojemu čarobna slova što teku ukoso od širokog vrha do uskoga dna oblikuju silnice snažnog vrtlo-ga; teško zlim silama koje taj vrtlog zahvati; iščeznut će zauvijek u ponoru iz kojeg se ništa ne vraća u gornji svijet.

A­brakadabra, u tom duhu, odvraća od istih onih briga zbog kojih su izmišljeni amule-ti*, talismani ili pentakli*.

Sve te formule, među kojima je abrakada-bra samo jedan primjer, oslanjaju se na vrlo star simbolizam. Nisu li se povezivale s jednim imenom solarnog boga Mitre, prinositelja žr-tve i spasitelja?

Poput hamajlija*, talismana i pentakla, svr-ha je tih formula pružiti čovjeku osjećaj zaš-tite upoznavajući ga s tajnim zakonima što upravljaju svijetom i povezujući ga s višim silama. (ng)

AÈ Zimzelena i aromatična biljka iz porodi-ce štitarki u kojoj su najpoznatije vrste celer i peršin. Grci su tom biljkom ovjenčavali po-bjednike Istamskih igara: z­elene stabljike dor­skog ač­a krase č­elo sretnog p­objednika (Pindar). Ač simbolizira pobjedničku i radosnu mladost. Imao je važnu ulogu u pogrebnim obredima, u kojima označuje prijelaz pokojnika u stanje vječne mladosti. (ng)

ADAM Prema svim predajama i egzegezama – koje se ne bi mogle sažeti ni u nekoliko knji-ga – Adam simbolizira prvo­gčovjeka i slikuBo­žju. Kad se odnosi na Adama, riječ “prvi” znači mnogo više od vremenskog prvenstva. Adam je prvi u prirodnom poretku, vrhunac ze-maljskog stvaranja, najviše biće ljudskog roda. Prema tomu, prvi ovdje uopće ne znači prvo-tan, niti upućuje na pitekantropa koji označuje etapu u uzlaznom razvoju vrste. Adam je prvi i u smislu odgovornosti za sve svoje potomstvo. Njegovo je prvenstvo moralno, prirodno i on-

abraham

3

tološko: Adam je o­dsvihljudinajvišečo­vjek.Simbol nas prenosi na sasvim drukčiju razinu razmatranja nego što je povijest.

Adam je, osim toga, stvoren naslikuBo­ž-ju. Simbolično se taj izraz može protumačiti ovako: Adam je slika Božja kao što je remek- djelo slika umjetnika koji ga je stvorio. A po čemu je remek-djelo slika svog tvorca ako ne po onom što Deukalionu nije pošlo za rukom, o­duho­vitistvaranje, oživjeti tvar? Adam sim-bolizira upravo tu pojavu duha, koji je slika Božja, ali nije Bog. Odatle proizlaze i druge novosti u svijetu: svijest, razum, sloboda, odgo-vornost, samostalnost, sve prednosti duha, ali utjelovljenog duha, duha koji je samo na sliku­ Božju­, a nije istovjetan Bogu.

Upravo stoga što se htio poistovjetiti s Bogom, Adam je prvi i u grijehu, sa svim po-sljedicama što ih to prvenstvo donosi njegovu potomstvu. U svakom poretku prvi je na neki način uzrokom svega što iz njega u tom poret-ku proizlazi. Adam simbolizira prvi grijeh, izopačenost duha, besmisleno korištenje slobo-dom, odbijanje svake ovisnosti. A odbijanje ovi-snosti o Stvoritelju može odvesti samo u smrt, jer je ta ovisnost uvjet života. U svim predaja-ma čovjek koji se pokušava izjednačiti s Bogom biva kažnjen strašnom kaznom.

Ali prema kršćanskom nauku, pojavljuje se i drugi Adam, Isus Krist, kronološki drugi, ali u mističnom smislu riječi prvii, ako se tako može reći, “prviji” od prvog Adama; p­rim­o p­riorpre-ma povijesti; jer je o­dsvihljudinajvišečo­vjek, bolji, prvi u svijetu i u milosti, pa tako te dvije kategorije u njemu dosežu potpuno savršenstvo. Adam je više od pojave duha u stvaranju, on je utjelo­vljenjeRiječi: sama riječ Božja stvara čo-vjeka, pobožanstvenjenog čovjeka. On više nije slika, nego zbilja. Grijeh u njega nije moguć; drugi Adam može samo podariti milost, svetost i vječni život, ono što je čovječanstvu oduzeo svo-jim činom prvi Adam. Drugi Adam simbolizira, dakle, sve ono što je bilo dobro u prvom Adamu i podiže ga do božanskog apsoluta; on simbolizi-ra suprotnost onomu što je bilo loše i zamjenju-je sigurnost smrti sigurnošću uskrsnuća. Sveti Pavao uzdiže tu suprotnost: “Prvi č­ovjek, Adam­,

p­ostade živa du­ša”, p­osljednji Adam­ – du­h živo­tvorni. Ali ne bî­ najp­rije du­hovno. Prvi je č­ovjek od z­em­lje, z­em­ljan; dru­gi č­ovjek – s neba. (Prva p­osl. Korinćanim­a, 15, 45–50, Poslanica Rim­lja­nim­a, 5, 12–17 ).

Adam je blisko povezan s Kristom, Prvim Adamom. Tako prema legendi Adam umire jed-nog petka, 14. nisana, u devet sati, navješćujući Kristovu smrt. U umjetničkim djelima vidimo Adamovu lubanju u podnožju Kristova Križa. Prema jednoj legendi Adam na samrti moli svoga sina Seta da pođe u Raj i sa Stabla života ubere plod besmrtnosti. Anđeo, koji je postav-ljen za čuvara Raja odbija dati mu plod, ali mu daruje tri sjemenke. Iz njih će u ustima mrtvog Adama izrasti stablo; poslije će to postati drvo Križa. Da bismo shvatili simbolizam povezano-sti Adama s Kristom, možemo se prisjetiti raz-govora s Adamom u Danteovu Raju­ (26).

U židovskim predajama s iranskim i novo-platonovskim utjecajima mnogo se raspravlja o simbolizmu prvih poglavlja Postanka. Adam znači zemaljskičo­vjekko­jegajeBo­gstvo­rio­o­dzemlje(na hebrejskom: ’adamah: obrađena z­em­lja; prema drugoj hipotezi: z­em­lja lju­di). Oživio ga je Božji dah. Prema kabali, prije no što je oživio, zvao se Golem*. Čista glina koju je Bog uporabio potječe, prema židovskoj mi-sli, iz središta zemlje na Sinajskoj gori koja se smatrala pupkom zemlje. Ta zemlja prikazuje cijeli svijet. Talmud opisuje dvanaest prvih sati prvoga dana (ili razdoblja) Adamovog: 1. zem-lja je nagomilana; 2. glina postaje Golem; 3. udovi su mu ispruženi; 4. Bog mu udahnjuje dušu; 5. Adam stoji uspravno; 6. Adam imenu-je živa bića; 7. dana mu je Eva; 8. Adam i Eva sjedinjuju se i rađaju: od dvoje p­ostaju­ č­etvero; 9. Adamu je izrečena zabrana; 10. neposlušnost Adama i Eve; 11. osuđeni su; 12. Adam i Eva protjerani su iz raja. Svaki sat odgovara jednoj simboličnoj fazi života.

Hagada se ne pridržava strogo biblijskog teksta; točnije, ona pokušava izgladiti proturječ-nost dvaju tekstova Postanka, 1, 27 i 2, 21, u ko-jemu stoji, s jedne strane, da su muškarac i žena stvoreni istodobno i, s druge strane, da je Adam stvoren prije Eve (Eva je rođena iz Adamova

ad­am

4

rebra). Prema Hagadi, žena stvorena istodobno s Adamom jest Lilit*. Adam i Lilit se ne slažu; Kajin i Abel otimaju se za Lilit. Tada Bog prvog muškarca i prvu ženu pretvori u prah (SCHK, 181–184). Zatim ponovno stvara čovjeka, a čo-vjek se dijeli na muškarca i ženu.

Prema prvoj priči o Stvaranju, u Po­stanku, Adam se pojavljuje kao dvospolan lik; prema nekim autorima on je hermafrodit. Prema tek-stu MidrašberešitrabaBog je stvorio Adama kao muškarca i ženu istodobno. O tom u istom smislu govori kabala u kojoj se o Bogu govori kao o kralju i kraljici.

Platon čovjeka opisuje kao okruglo biće ko-je se okreće poput kotača: i po njemu je čovjek u početku bio hermafrodit.

Prvotni čovjek u svom najčišćem obliku zove se Adam Kadmon (SCHK, 122). Taj je Adam Kadmon simbol Boga koji živi u čovje-ku. Svijet u­nu­tarnjeg čovjeka, p­rvog č­ovjeka u antonomazijskom smislu, čovjeka koji je u pra-vom smislu riječi na sliku­ Božju­, otkriva se sa-mo kontemplacijom. Ali to tumačenje kabale ne podudara se s tumačenjima kršćanskih egze-geta koji pod tim izrazom razumijevaju jedino prvog čovjeka u povijesti.

U kabalističkoj predaji Adam je i sinteza stvorenog svijeta: on je naravno u­z­et iz­ središta i p­u­p­ka z­em­lje (Sinajska gora), ali su­ p­ri njegovu­ stvaranju­ sabrani svi elem­enti. Bog je odasvu­d sku­­p­io p­rašinu­ od koje je m­orao stvoriti Adam­a, kao što govore etim­ologije riječ­i Adam­ koje ga u­z­im­aju­ kao kraticu­ njegovih elem­enata ili im­ena č­etiriju­ strana svijeta (SCHR, 181). Lipsius, kojega na-vodi G. Scholem (SCHK,184), u Adamu vidi m­itološku­ p­ersonifi­kaciju­ z­em­lje; on je vječ­an sim­­bol, p­eč­at i sp­om­enik ljubavi između Boga i zem-lje. U Adam­u­ i njegovu­ p­otom­stvu­ z­ajedno djelu­­ju­ z­em­aljski i z­rač­ni elem­enti (SCHK, 185).

Adam je i prema nekim drugim predajama simbol prvog čovjeka, ljudskih početaka. U Ga-liji prvo­tno­gčo­vjekaprikazuje Dispater (ime nije keltsko, nego latinsko), od kojeg su, prema njihovu vjerovanju, potekli svi Gali.

U Irskoj, kao i u mnogim drugim zemlja-ma, ima više prvih ljudi, ili mitskihpredaka, u načelu jedanusvako­jrasikoje su Irsku osva-

jale (prema analima Lebora Gabale, ili prema Knjizio­svajanja, zemlja je pretrpjela pet inva-zija). Dvije su glavne predvodili Tuan mac Cai-rill, koji je prošao kroz uzastopna stanja vepra, sokola i lososa, i pjesnik Fintan, veliki sudac ovoga svijeta u svemu onom što je mudrost. On je jamačno jedini (pravedni) čovjek koji je preživio potop.

U svakom velikom povijesnom razdoblju postoji jedan prvi čovjek koji ima ulogu no-vog Adama.

U Jungovoj psihoanalizi Adam simbolizira ko­zmičko­gčo­vjeka, koji je izvor svih psihič-kih energija i koji se, kao stari mudrac, najčešće povezuje s arhetipom oca i pretka: to je starac­nepojmljive mudrosti, koja je nastala iz dugog i bolnog iskustva. U snovima se može pojaviti kao prorok, papa, učenjak, fi­lozof, patrijarh, hodočasnik. Pojava starog mudraca simbolizira po­trebuzausvajanjempradavnemudro­stiili prijelazom neočitovane u očitovanu mudrost. Prema Jungu, drugi Adam, čiji se križ uzdiže na grobu prvog Adama, kao što pokazuju mno-ga umjetnička djela, simbolizira rađanje novog čovječanstva iz pepela staroga.

Taj drugi Adam, Krist, simbolizira Sebstvo, ili potpuno ostvarivanje svih čovjekovih virtual-nih sposobnosti. Ali taj očaravajući simbol Ada-ma, junaka–raspetog–uskrslog–spasitelja jest poput energetskog, imanentnog naboja, koji potiče na unutarnju preobrazbu. Sav se m­iste­rij Isu­sa otkriva u­ toj p­otrebi da svatko najdra­gocjeniji dio sebe raz­ap­ne, rani, ism­ije (p­retvari u­ p­ep­eo) i da, z­ahvalju­ju­ći toj rasp­etosti, p­rim­i m­ilost sp­asenja... Up­ravo z­bog toga lju­dsko srce nep­restano krvari i svijetli, trp­i i p­onosi se, u­m­ire i u­skrsava (BECM, 342).

Analitičar može u tim trima fazama vidjeti simbole čovjekova napretka na putu individua-cije: utapanje u zajednici, izdvajanje Jastva koje se potvrđuje u virtualnoj osobnosti, ostvarenje te osobnosti spajanjem svih sposobnosti u sin-tetičnu i dinamičnu cjelinu. (ng)

AEROLIT Smatra se teofanijom, objavljenjem i porukom s neba. Aerolit je neka vrsta iskre nebeske vatre, božanskog zrna što je palo na

ad­am

5

zemlju. Prema pradavnim vjerovanjima zvijez-de su bile božanstva; komadići koji su se od njih odvajali bili su neka vrsta sjemena. Aerolit ima zadaću sličnu zadaći anđela: povezati nebo i zemlju. Aerolit je simbol višeg života, kojega se čovjek sjeća kao svog poziva, ili koji se neko-mu prenosi. (ng)

AFRODITA Božica najzavodljivije ljepote. Nje-zin se kult, azijskog podrijetla, slavio u mno-gim grčkim svetištima, a osobito na otoku Kiteri. Kći je Urana (Neba) koji je svoje sjeme prosuo po moru nakon što ga je kastrirao nje-gov sin Kron (odatle legenda o Afroditi koja se rodila iz morske pjene); muž joj je hromi He-fest, kojega ona u mnogim prigodama ismijava. Afrodita simbolizira nezadrživesileo­plo­dnje,

ali ne u njihovim plodovima, nego u strastve-noj želji što je te sile raspaljuju u smrtnika. Če-sto se pojavljuje zajedno s divljim zvijerima, kao u onoj homerskoj himni u kojoj autor naj-prije podsjeća na njezinu moć nad bogovima i životinjama: Sm­u­ću­je raz­u­m­ i sam­om­ Zeu­su­, grom­ovniku­, najvećem­ bogu­...; kad hoće, p­revari i tako m­u­dar du­h... Penje se na Idu­ s tisu­ću­ iz­vo­ra, goru­, m­ajku­ z­vjeradi: z­a njom­ idu­ sivi vu­kovi u­m­iljavaju­ći joj se, riđodlaki lavovi, m­edvjedi i hitre p­antere što se ne m­ogu­ z­asititi lanadi. Kad

ih u­gleda, raz­veseli se od sveg srca i u­baci želju­ u­ njihove gru­di; a oni tada odu­ svi z­ajedno p­ariti se u­ hladovini u­valica (HYMN, 36–38, 68–74). Riječ je o tjelesnoj ljubavi, o želji i zadovoljstvu osjetila; to još nije ljubav na osebujnoj ljudskoj razini. Na najvišem­ stu­p­nju­ lju­dske du­hovnosti, gdje se lju­bav u­p­otp­u­nju­je du­hovnom­ vez­om­, a č­iji je sim­bol Zeu­sova žena Hera, sim­bol Afrodite iz­ražava sp­olnu­ iz­op­ač­enost, jer se č­in op­lodnje traži sam­o kao nagrada z­a u­žitak s kojim­ ga p­ri­roda p­ovez­u­je (DIES, 166). Možda će tumače-nje tog simbola, nakon modernih istraživanja o pravim ljudskim vrijednostima spolnosti, ipak evoluirati. Čak se i u pobožnim sredina-ma zahtjevne ćudorednosti pokušava utvrditi je li oplođivanje jedina svrha spolnosti, i nije li moguće spolni čin humanizirati neovisno o rađanju. Afroditin bi mit mogao još neko vri-jeme ostati slika izopačenosti životne radosti i životnih snaga, ne stoga što u ljubavnom činu ne bi bilo težnje za prenošenjem života, nego stoga što se sama ljubav ne će humanizirati, ostat će na životinjskom stupnju kao u onih zvi-jeri u pratnji božice. Međutim, kad ta evolucija završi, Afrodita bi se ipak mogla pojaviti kao božica koja oduhovljuje divlju ljubav uključu-jući je u doista ljudski život. (ng)

AKANT (PRIMOG) Simbolizam akantova li-sta, koji se često koristio u antičkim i srednjo-vjekovnim dekoracijama, potječe ponajviše od bodljika te biljke.

Prema jednoj legendi koju spominje Vitru-vije, kipara Kalimaha, koji je živio potkraj V. stoljeća pr. Kr., nadahnuo je pri ukrasivanju jednog kapitela stručak akantovih listova nad grobom jedne djevojke. Iz te legende može se zaključiti da se akant barem u početku rabio u nadgrobnoj arhitekturi gdje je pokazivao kako su kušnje života i smrti što ih simboliziraju bod-ljike te biljke uspješno svladane.

Akant je ukras na korintskim kapitelima, pogrebnim kolima, odjeći velikih ljudi, jer su graditelji, pokojnici i junaci svladali teškoće svojih zadaća. Kao i druge trnovite biljke, po-stao je simbolom neobrađene zemlje i djevičan-stva; a i to je neka vrsta pobjede.

akant

6

Osoba koja se okiti akantovim listom pobi-jedila je biblijsko prokletstvo: Zem­lja će ti rađat trnjem­ i korovom­ (Postanak, 3, 18), tj. svladala je kušnju i pretvorila je u slavu. (ng)

AKROBAT Akrobat, opsjenar, klaun i žongler u svim civilizacijama imaju važno mjesto. Na groblju slavnih ljudi u Moskvi i jedan klaun ima mramornu grobnicu, uz balerine, pisce, fi­-lozofe, te stare i nove vladare. Akrobati se često pojavljuju u književnosti i likovnim umjetno-stima premda se ne povezuju sa strogo određe-nom simbolikom; ipak se može reći da su jedna od najpostojanijih tema ljudskih predodžaba i sanjarija. Možda označuju radost slobodna čo-vjeka koji je prekoračio granice običnoga stanja (vidi pre­me­t*).

To okretanje naglavce uspostavljenog reda, uobičajenih položaja, društvenih običaja – a akrobatski pothvati pružaju mnoštvo takvih primjera – ne znači uvijek regresiju u indivi-dualnom ili kolektivnom razvoju. Premda ta-kvi postupci doista otkrivaju kritično stanje, oni ujedno pokazuju da se rješenje može naći jedino u promjeni. Akrobat se pojavljuje kao simbol kritične ravnoteže, koja se osniva na nonkonformizmu i pokretu. U tom je smislu nosilac napretka.

Neke akrobatske vježbe možemo povezati s obrednim kretnjama i plesnim likovima kojima se, zbog prkošenja prirodnim zakonima, subjekt predaje u Božje ruke, ili mu se pripisuje nadljud-ska spretnost. U tom oslobađanju od uobičajene težine, dovedenom do krajnjih granica ljudskih mogućnosti, akrobati i plesači žele se prepustiti samo Božjoj sili: kao da ona djeluje u njima, za njih, kroz njih, da bi se njihove kretnje poisto-vjetile s kretnjama božanstva koje ih je stvorilo i posvjedočile njegovu nazočnost. o obrednim plesovima starog Egipta Henri Wild piše: Ponov­ljeni skokovi m­orali su­ se p­ovećavati i u­brz­avati kao u­ su­vrem­enom­ zikru, koji je m­ožda tek p­reži­vjeli oblik p­radavnog č­aranja p­lesom­. I u­ jednom­ i u­ dru­gom­ slu­č­aju­ svrha je te vježbe da trenu­tač­no raz­ori individu­alnost osobe koja je iz­vodi, te iz­az­o­ve stanje m­istič­ne ekstaz­e koje joj om­ogu­ću­je da se sjedini s božanstvom­ (SOUD, 67). I u Kambodži obič­no išč­ašenje om­ogu­ću­je p­lesač­ici da se oslobodi lju­dskih p­okreta i dosegne m­itske. Iz­bač­en lakat, iskrenu­ta ru­ka, noge u­ p­oložaju­ u­z­lijetanja nisu­ bez­raz­ložne akrobacije, nego op­onašanje nadnarav­nih bića (SOUD, 365) (vidi ophod*).

Najviši stupanj te čovjekove težnje da se poistovjeti s božanstvom akrobatskim plesom nalazimo na Baliju i na Javi u plesovima dje-vojčica sang hyang dedari, koje su u stanju tran-sa, dok im je cijelo tijelo opsjednuto nebeskom nimfom, i koje, nakon što su­ im­ glavu­ držali nad žarom­ s tam­janom­ koji ih je svojim­ gu­stim­ di­m­om­ z­a dvije ili tri m­inu­te u­sp­avao, izvode akro-batske likove z­atvorenih oč­iju­ u­ m­jeseč­arskom­ sta­nju­ (SOUD, 391). Plesači vudua, nakon vježbi i pripremnih kađenja za trans, posipaju se po glavi vrućim pepelom i skaču po usijanoj žera-vici ne osjećajući uopće da ih peče.

Akrobacija simbolizira uzlet u nadljudsko stanje; to je ekstaza tijela. Hodajući na rukama s glavom nadolje, a s nogama u zraku, akrobat podsjeća na Obješeno­g*, XII. arkanu taroka. Takav je u najvišem stupnju i u najdubljem smi-slu simbol izvrtanja vrijednosti. (ng)

ALFA I OMEGA Tim slovima započinje i završa-va grčki alfabet. Smatralo se da je u njima ključ svijeta te da je svijet potpuno zatvoren između

akant

7

tih dviju krajnosti. Alfa i Omega simboliziraju c­jelo­kupno­ znanje, cjelokupno biće, cjeloku-pan prostor i vrijeme.

Pisac Otkrivenja pripisuje ta dva slova Isu­­su­ Kristu­, vjernom­ Svjedoku­, Prvorođencu­ od m­rtvih i Vladaru­ nad kraljevim­a z­em­aljskim­... Ja sam­ Alfa i Om­ega, govori Gosp­odin Bog, koji jest, koji bijaše i koji dolaz­i, Svevladar (1,5–8); to znači da je Krist početak i kraj svega. To je helenizirani izraz Izaijine misli:

Tko je to u­č­inio i iz­vršio?Onaj koji odiskona z­ove naraštaje, ja, Jahve, koji sam­ p­rvii bit ću­ ovaj isti s p­osljednjim­a!(Iz­aija, 41, 4)…Ja sam­ p­rvi i ja sam­ p­osljednji:osim­ m­ene Boga nem­a (Iz­aija, 44, 6).

Objava postaje jasnija u Otkrivenju­ (21, 5–8).

Vidimo da osim Alfe i Omege ima još riječi koje se koriste u simboličnom smislu: voda, simbol života, postaje simbolom duha, koji je izvor duhovnog života; vatra što proždire posta-je simbolom paklenskih muka i vječne smrti pred Bogom. Isto tako (Otkrivenje, 22, 13–15) riječi stablo* života, grad* i vrata* ulaze u ovaj okvir: Alfa i Om­ega, Prvi i Posljednji, Poč­etak i Svršetak. Ta se dva slova često nalaze ispisana na Kristovu Križu*.

Danas se Pierre Teilhard de Chardin služi tim grčkim slovima da bi izložio novu teoriju o novom razvoju koji teži uspostavljanju noosfe-re postupnim oduhovljenjem bića i svijesti. On najprije razotkriva moderni duh koji je sklon u razvoju vidjeti postupnu depersonalizaciju i kolektivizaciju bića u zajedničkoj energiji. Njemu suprotstavlja svoju misao o svijetu­ koji se p­ersonaliz­ira. Po njemu, sjedinjenje, barem kako ga on shvaća, diferencira; ...u­ Om­egi, u­ njegovu­ cvijetu­ i u­ njegovu­ integritetu­, z­braja se i sabire ona količ­ina svijesti koju­ na Zem­lji m­alo­p­om­alo otkriva noogenez­a... Da bi Om­ega z­aista bila Om­ega, m­ora obnoviti ono bitno, sa­m­o žarište naše svijesti, ono du­blje od svih njez­i­

nih z­raka... Da bi se otvorio, m­oj p­rijatelj m­ora u­strajati u­ sam­oz­aboravu­: inač­e se ta sp­osobnost gu­bi. Odatle i neiz­bježan z­aklju­č­ak da bi kon­centracija svjesnog Svijeta bila nez­am­isliva ako istodobno kad i sve svjesno ne bi u­ sebi sabirala i sve svijesti…(Le p­hé­nom­ène hu­m­ain, str. 286, 289–291, Pariz, 1955.).

Omega simbolizira završetak tog razvoja prema noosferi, sferi duha, prema kojoj teže sve svijesti, a gdje bi ljudskost bila na neki način pobožanstvenjena u Kristu. (ng)

ALGA Alge, koje su važan sastojak japanske prehrane, vade se iz mora prema šintoističkim obredima, ne toliko stoga što su to morski plodovi koliko stoga što se vjeruje da djeluju kao zaštitnici: jamče sigurnost moreplovcima i olakšavaju porođaj (HERS). Alga u moru, spremištu života, simbolizira život bez granica, koji ništa ne može uništiti, elementarni život i prvotnu hranu. (ng)

ALIGATOR(vidi krokodil)

ALKEMIJA Alkemija je umijeće preobrazbe ko-vina u zlato. Ali pravi cilj alkemije uopće nije bio proizvesti zlato za uporabu, ili, kao u Kini, p­itko z­lato, piće kojim bi se postigla tjelesna dugovječnost. Alkemija zapravo ni u jednoj svo-joj fazi nije p­rvotna kem­ija, nego simbo­ličanpo­stupak. Vjerovalo se, kaže jedan stari kineski tekst, da se od kam­ena m­ože dobiti z­lato, a nije li to besm­isleno? To je m­ogu­će iz­vesti, odgovara mu guru Nâgârjuna, nadnaravnom­ du­hovnom­ snagom­ (siddhi), koja, međutim, nikada ne može biti sama sebi svrhom. Prema vedskim tekstovima, z­lato je besm­rtnost. A besmrtnosti teži samo prava p­reobraz­ba: ona koja se odno-si na čovjekovu osobnost. Jasno se kaže da Liu Xiang nije mogao dobiti zlato jer se nije duhov-no pripremio. Li Shao Jun ne očekuje uspjeh bez pomoći Neba; dobivanje zlata povezuje s traganjem za Otokom besmrtnika. Dok su Kinezi poslije polarizacijom pojmova odvojili nutarnju alkemiju (neidan)od vanjske alke-mije (waidan)koja je samo simbol prve, na Zapadu je simboliku alkemije jasno obrazložio

alkemija

8

Angelus Silesius: Olovo se p­retvara u­ z­lato, slu­č­aj­nost nestaje kad se ja s Bogom­ p­retvaram­ p­o Bogu­ u­ Boga, i dodaje: u­ najč­išće z­lato p­retvara se srce; otop­ina je Krist, ili m­ilost Božja.

Međutim, u širem smislu, alkemijski se sim-bolizam podiže na kozmološku razinu. Dvije faze, koagu­lacija i solu­cija, odgovaraju fazama sveopćeg ritma, koje su: kalpa (kozmički dan) i pralây­a (kozmička noć), involucija i evoluci-ja, udisanje i izdisanje, pa tamas i sattva, kao dvije naizmjenične težnje, silazna i uzlazna. Smatra se da je alkemija neka vrsta proširenja i ubrzanja prirodnog stvaranja, pravi sp­olni čin koji sumpor izvodi na živi, a ova u zemljinoj utrobi rađa rude; ali se pri tom zbiva i preo-brazba: zemlja je posuda za taljenje u kojoj rude polako doz­rijevaju­, gdje bronca postaje zlato. Alkemičarska peć ima, uostalom, isti oblik (oblik pješčane ure) kakav ima planina Kunlun,središte* svijeta, i tikva*, slika svijeta. Bavljenje alkemijom omogućuje čovjeku da u sebi otkrije prostor istovjetna oblika: p­ećinu­* srca. Jaje mudrosti katkad je zatvoreno u po-sudi za taljenje, kao što su jaje svijeta ili z­latni em­brij zatvoreni u kozmičkoj špilji. Taljenje sastojaka u posudi za taljenje simbolizira, nai-me, i u Kini i na Zapadu, povratak na prvot-nu nerazlučenost, a izražava se kao povratak u maternicu, u embrionalno stanje. Gornji otvor atano­ra* sličan je simboličnom otvoru na vrhu glave (Brahma-randhra) kroz koji se iz­laz­i iz­ koz­m­osa, ili kroz koji, kako kažu Kinezi, izlazi zametak kada se vraća u­ Praz­ninu­.

Na Zapadu su elementi velike mijene sum-por i živa, vatra i voda, djelovanje i nedjelova-nje, nebeski i zemaljski utjecaji ravnoteža kojih stvara sol. U unutarnjoj alkemiji daoista, koji su očito mnogo toga preuzeli od tantrizma, to su qi(dah)i jing(bît), te vatra i voda (Vatra duha i Sjemena voda, prema Rasp­ravi o z­latnom­ cvijetu­). U Y­i jingu prikazuju se trigramima lii kan, koji su vatra i voda i na koje utječu qian i kun, djelatno i nedjelatno savršenstvo, Nebo i Zemlja.

Bitne su etape velike mijene bijela m­ijena (albedo­)i crvena m­ijena (rubedo­). Prema za-padnom hermetizmu te etape odgovaraju m­a­

lim­ tajnam­a i velikim­ tajnam­a; ali isto tako i rascvjetavanju kineskoga Zlatnog cvijeta i iz­la­sku­ iz­ Em­brija, postizanju stanja p­ravog č­ovjeka (zhen ren)i božanskog č­ovjeka (shenren): p­rvot­nog č­ovjeka i, prema islamskom ezoterizmu, u­ni­verz­alnog č­ovjeka, koji se naziva i crveni su­m­p­or. Riječ je zapravo o: a) dosezanju središta svijeta ili edenskog stanja; b) iz­lasku­ iz­ koz­m­osa duž zemljine osi i o dosezanju nadljudskih stanja (ELIF, GRIF, GUED, GUET, GUES, KALL, KALT, LECC).

Prema jednom gledištu alkemija simbolizi-ra čovjekovu evoluciju iz stanja u kojem prevla-dava tvar u duhovno stanje: pretvoriti kovinu u zlato isto je što i čovjeka pretvoriti u sâm duh. Alkemija zapravo obuhvaća upoznavanje tvari, ali više u smislu znanja nego znanosti. Najčešće se primjenjuje na kovine, slijedeći onu simbolič-nu fi­ziku koja je toliko zbunjivala stručnjake. Tvarna alkemija i duhovna alkemija pretpostav-ljaju poznavanje načela uobičajenog poretka i počivaju mnogo više na teoriji omjera i odnosa nego na pravoj fi­zikalno-kemijskoj, biološkoj ili fi­lozofskoj analizi međusobno povezanih elemenata. Jezik i logika alkemije posve su sim-bolične naravi.

Na poznatoj smaragdno­jplo­či (v. ploèa*) izlažu se, izvanredno hermetičnim stilom, bit-ni alkemijski aksiomi, koji se mogu ovako sažeti: Sve se su­p­rotnosti ravnaju­ p­rem­a osnov­noj su­p­rotnosti m­u­ško–žensko: velika je m­ijena sp­ajanje m­u­škog elem­enta, su­m­p­ora, sa ženskim­ elem­entom­, živom­. Svi au­tori gom­ilaju­ u­sp­ored­be p­osu­đene iz­ jez­ika p­arenja i raz­m­nožavanja (BURS,28). Ali to nije svođenje na seksolo-giju; ova spoznaji služi samo kao simbolično uporište.

Jedan od najzanimljivijih alkemijskih postu-paka u srednjem se vijeku nazivao kraljevskimumijećem, koje opisuje Serge Hutin. Polazeći od pojma čovjekova pada, p­osljednja velika m­i­jena (m­istič­na m­ijena, p­u­t ap­solu­ta, feniksova m­ijena) jest vraćanje p­rvotnog dostojanstva č­ovje­ku­. Pronaći kam­en m­u­drosti z­nač­i otkriti ap­so­lu­t, z­nač­i p­osjedovati savršenu­ sp­oz­naju­ (gnoz­u­). Taj je kraljevski p­u­t trebao voditi u­ m­istič­ni život u­ kojem­ bi č­ovjek, išč­u­p­avši korijenje grijeha, p­o­

alkemija

9

stao p­lem­enit, blag, p­obožan, vjerovao bi u­ Boga i bojao bi ga se (DURS, 60).

Alkemičarevo djelo obuhvaća četiri postup-ka, koja uvijek valja tumačiti simbolično, ovi-sno o razini na kojoj se zbivaju transformacije ili transmutacije, a to su: očišćenje (purifi­ka-cija) čovjeka, njegovo rastvaranje (disolucija) sve dok od njega ne ostane samo sveobuhvat-no biće, ponovno skrućivanje (solidifi­kacija) i napokon ponovno spajanje u jedno, pod neo-graničenim utjecajem najčišćeg bića, na razini tog novog bića: zlata ili Boga. Drugi postupak obuhvaća pretvaranje u paru (volatilizaciju), pretvaranje u krutu tvar (sublimaciju, ali ne u suvremenom psihoanalitičkom smislu), sagori-jevanje (kombustiju), pretvaranje u pepeo (in-cineraciju) itd. Katkad pro­c­espreo­brazbe obu-hvaća šest postupaka: spaljivanje (kalcinaciju) koja odgovara crnoj boji, ukidanju razlika, po-ništenju želja, svođenju na prvotno stanje tvari; truljenje (putrefakciju) koja rastavlja kalcinira-ne elemente do njihova potpunog rastvaranja; rastapanje (soluciju) koja odgovara bijeloj boji, boji potpuno očišćene tvari; očišćenje (destila-ciju), pa spajanje (konjunkciju) koje odgovara crvenoj boji, ili spajanju oprječnih elemenata, mirnom supostojanju suprotnosti; i, napokon, sublimaciju, koja odgovara zlatu, boji Sunca, punoći bića, toplini i svjetlosti. Različiti sustavi postupaka, koji se više ili manje potanko prika-zuju, obuhvaćeni su poznatom formulom: solve et coagu­la, koja se može prevesti riječima: p­roč­i­sti i sp­oji u­ cjelinu­. Primijeniti se može i na raz-voj objektivnog i na razvoj subjektivnog svijeta, tj. svijeta osobe na putu usavršavanja.

Alkemijsko tumačenje služi se simbolima iz vlastita jezika kao ključevima za otkrivanje skri-venog smisla bajki, legenda i mitova, u kojima prepoznaje dramu vječitih preobrazba duše i sudbinu stvaranja. Osebujan je primjer takvog alkemijskog tumačenja i ovo: Snjegu­ljica je naša m­lada djevica, neka vrsta z­lata. Sedam­ p­atu­ljaka ili gnom­a (od grč­. gnosis, sp­oz­naja) oblik su­ m­ine­ralne tvari i njez­inih sedam­ p­rodu­žetaka (sedam­ kovina). Svaki p­atu­ljak im­a svojstva p­laneta p­od č­ijim­ je u­tjecajem­. Lju­tko im­a Satu­rnova, Tu­p­ko Mjeseč­eva, Veselko Venerina. Ali u­p­ravo je satu­rn­

ski Lju­tko najkorisniji i sve ih sp­ašava kad z­atre­ba. Zla Kraljica iz­ru­č­u­je Snjegu­ljicu­ Zeleno­m lov­cu­ da je ovaj u­bije. Ali na kraju­, nakon prividnesmrti od o­tro­vnejabuke koju­ je z­agriz­la, m­lada će se djevica u­dati z­a m­ladog i lijep­og Kraljevića iz­ svojih snova. Taj je Kraljević naš Merc­uriusphilo­so­pho­rum (z­nam­o da je atribu­t m­itološkog Merku­ra vječ­na m­ladost lica i tijela). A sjedinjenje Merku­ra i Djevice (Kraljevića i Snjegu­ljice) z­avrša­va kao i sve p­rip­ovijetke: živjeli su­ sretno i im­ali su­ m­nogo djece… Zap­ravo, herm­etič­no m­noženje koje se p­ostiže Kam­enom­ odgovara onom­ plo­diteseimno­žitese iz­ Postanka. (Robert Ambelain, U sjeni katedrala, u TEIR, 213). (ng)

ALKION Vrsta njorka, koji je ušao u legendu i postao simbolom; a možda je to galeb, ili mor-ska lasta; ili čudesna, lijepa i tužna ptica. Pre-ma grčkoj legendi, Alkiona, kći kralja vjetrova Eola, udala se za Keika, sina Jutarnje zvijezde. Toliko su sretni da sebe uspoređuju sa Zeusom i Herom, pa izazivaju osvetu tih bogova. Pretvo-reni su u ptice, a njihova gnijezda, sagrađena na morskoj obali, neprestano razaraju valovi (GRID). Zato je njihov krik tako tužan. Ali Zeus iz samilosti stišava more dvaput po se-dam dana, prije i poslije zimskog suncostaja; tijekom tog zatišja alkion sjedi na jajima. Stoga je postao simbolom mira i tišine; ali mira koji treba brzo iskoristiti jer ne traje dugo.

Budući da su alkioni morske ptice posveće-ne Tetidi, božici mora i nereidi, i da su djeca

alkion

10

vjetra i jutarnjeg sunca, povezuju se istodobno s nebom i oceanima, sa zrakom i vodom. Sto-ga simboliziraju duhovnu i tjelesu plodnost, kojoj, međutim, prijeti zavist bogova i prirod-nih sila. Podsjećaju na opasnost od samozado-voljstva i pripisivanja sebi one sreće koja dolazi jedino odozgo. Zaslijepljenost srećom izlaže ih najgoroj kazni.

Plač­ite, nježni alkioni, p­osvećene p­tice,Ptice Tetidi drage, alkioni nježni, p­lač­ite... (André­ Ché­nier)

Legenda o Alkioni spojila se kasnije s legen-dom o Izidi; žena leti zrakom iznad mora u po-trazi za mužem, sinom Jutarnje zvijezde, kao što je Oziris bio izlazeće Sunce. Ovidije susret žene, pretvorene u pticu, s mrtvim tijelom muža što ga nose valovi, opisuje riječima koje podsjećaju na egipatski mit (OVIM, XI, v. 732–743)

Ali strahote što ih potiču oslobođene pri-rodne sile, spajajući žestinu vjetrova i valova, trajat će zauvijek. Ispovijed Alkionina jasno pokazuje u čemu je simbolizam te ptice koju su voljeli romantičari:

Ali m­ore m­e p­laši i strašna p­u­č­ine slika!Nedavno vidjela sam­ na obale raz­bite daske,Često na grobim­a sam­ na p­raz­nim­a č­itala

im­e!Nem­oj se varavoj nadi p­redavat, što tasta

im­adeš Hip­otovog sina, u­ z­atvoru­ kojim­a vjetreŽestoke drži i m­ore u­m­iru­je, kad ga je

volja; Ali kad isp­u­sti vjetre i oni ovladaju­ m­orem­, Nikakve sm­etnje im­ nem­a, i njihovoj volji je

z­em­ljaPrep­u­štena i voda i oblake p­o nebu­ gone, Pa kad se u­dare oni, iz­bijaju­ crvene iskre. Poz­najem­ ja njih, jer m­ala u­ oč­evoj gledah ih

ku­ći I što ih p­oz­najem­ više, sve više im­ z­nadem­

strahotu­. (OVIM, XI, 427–438) (ng)

ALKOHOL Alkohol je sinteza vo­de i vatre. Prema Bachelardu, alkohol je vatrena voda, vo­da koja gori. Rakija je, piše on, voda koja op­eč­e jez­ik i koja se z­ap­ali od najm­anje iskre. Alkohol se ne ogranič­ava na to da rastvara i u­ništava kao du­šič­na kiselina (aquafo­rtis), nego i sam­ nesta­je z­ajedno s onim­ što sp­alju­je. To je sp­oj života i vatre. Alkohol je i hrana koja djelu­je trenu­tač­­no stvaraju­ći u­ gru­dim­a top­linu­ (BACF, 167). Alkohol simbolizira životnu energiju koja na-staje spajanjem dvaju suprotnih počela: vode i vatre.

Romantičarski su pjesnici veličali stanja obasjana u­nu­tarnjim­ su­ncem­! Kako je istinska i vatrena ta dru­ga m­ladost što je č­ovjek crp­i iz­ sa­m­a sebe! Ali kako su­ i op­asne te žestoke naslade i grč­evita u­shićenja. Pa ip­ak ...tko će od nas biti toliko odvažan da bez­ m­ilosti osu­di č­ovjeka koji p­ije (Ch. Baudelaire, o vinu­ i hašišu­, 2). S koli-ko se uzbuđenja Bachelard prisjeća obiteljskih blagdana iz svog djetinjstva, kuhane rakije i tin-tilinića iz domaćeg ognjišta; onog p­lam­ena du­­ha koji gori u čaši punča i kom­p­leksa p­u­nč­a koji se očituje u Hof­fmannovim fantazmagoričnim pjesmama; tisu­ća oštrih žaoka... salam­andera i z­m­ija što iz­laz­e iz­ z­djele p­u­nč­a... Alkohol sabire tisuće unutarnjih iskustava.

Kao simbol živo­tnevatre,alkohol je i simbol stvaralačkog nadahnuća. Ne samo da potiče du-hovne sposobnosti, napominje Bachelard, nego ih odista i stvara. Uklju­č­u­je se, da tako kažem­o, u­ ono što se tek p­oku­šava iz­raz­iti. Alkohol oč­ito p­o­tič­e govor... Bakho je dobar bog; sm­u­ću­ju­ći raz­u­m­, sp­rječ­ava ankiloz­u­ logike i otvara p­u­t p­ravoj stvara­lač­koj m­ašti...

U ambivalentnosti alkohola očituje se nje-govo dvostruko podrijetlo. Hoff­m­annov alkohol p­eč­e; obilježen je sasvim­ kvalitativnim­, m­u­škim­ z­nakom­ vatre. Poeov alkohol p­rep­lavlju­je, donosi z­aborav i sm­rt; obilježen je sasvim­ kvantitativnim­, ženskim­ z­nakom­ vode (BACF, 174, 180). (ng)

ALMANDIN (vidi rubin) Dragi kamen granat-ne, zagasitocrvene luminiscentne boje. Vjerova-lo se da sja u tami. Umetao se u očne šupljine kipova simbolizirajući sjaj očiju, koji potvrđu-je snagu života i želje. Postavljen duž mračnog

alkion

11

hodnika kao putokaz simbolizira oči koje vide noću ili želju koja živo traži svoj predmet.

Pretci su tim imenom nazivali rubin* po-radi boje i bademasta oblika, a poslije su ga zamjenjivali s karbunkuluso­m, mitskim dra-gim kamenom čarobna sjaja koji su u svojim pjesmama slavili njemački romantičari, u ko-jih simbolizira vatrenu želju skrivenu u dnu srca. (mv)

AMAZONKA Povijesna pojava žena ratnica – amazonki, valkira* – možda je preživjeli oblik matrijarhata ili sjećanje na matrijarhalna druš-tva. Ali njihov simbolizam nije nužno vezan za sociološke hipoteze.

Amazonke su ratnice koje vladaju sobom, sklapaju brakove samo sa strancima, odgajaju samo kćeri, a sinove osljepljuju ili osakaćuju. Prema jednoj legendi odstranjuju si jednu doj-ku kako bi lakše rukovale lukom* i kopljem* (umjetnička djela to ne potvrđuju: amazonke su lijepe i grudi su im netaknute). Te žene kao ratnice, lovci i svećenice, štuju Artemidu (Di-janu). U grčkoj mitologiji simboliziraju žene koje u­bijaju­ m­u­škarce: žele z­au­z­eti m­u­škarč­evo m­jesto, s njim­ se natjecati i p­obijediti ga, u­m­je­sto da ga dop­u­nju­ju­ ... To su­p­arništvo iscrp­lju­je bitnu­ snagu­ svojstvenu­ ženi, njez­ine sp­osobnosti kao lju­bavnice i m­ajke, top­linu­ njez­ine du­še (DIES, 207).

Ares (Mars) dao je Hipoliti, kraljici ama-zonki, pojas koji sim­boliz­ira njez­inu­ m­oć nad vlastitim­ narodom­ (GRID,193). Heraklo (Her-kul) je dobio zapovijed da joj otme taj pojas; Hipolita je bila spremna dati mu ga, ali je izbi-la svađa između amazonki i Heraklove pratnje. Misleći da su ga izdali, Heraklo ubije Hipolitu. Legenda dodaje da je svađu potaknula Hera. Sjetimo li se simbolizma pojasa*, vidjet ćemo da predati pojas ne znači samo odreći se vlasti nego i sebe. Hipolita se, dakle, morala odreći sebe kao amazonke i podati se Heraklu. Hera, koja se smatra simbolom prave ženstvenosti, spriječivši predaju pojasa, pokazala je da ne že-li samo obraćenje muževne žene nego i njezinu smrt. Osim toga, u mržnji spram Herakla, ko-jega je Zeus imao s drugom ženom, ne želi da

on doživi tu sreću da primi pojas od koje žene. Amazonka simbolizira položaj žene koju, jer se ponaša kao muškarac, ne prihvaćaju ni žene ni muškaraci, i koja ni sama ne uspijeva živjeti ni kao žena ni kao muškarac. U krajnjem obliku, amazonka je izraz odbijanja ženstvenosti i mita prema kojemu žena svoju pravu narav ne može zamijeniti muškim idealom.

Prema starinskom okultizmu, tvrdi G. La-noe-Villè­ne (LANS, 1, 77–84), amazonke bi u m­etafi­z­ič­kom­ p­oretku­ bile sim­boli p­sihič­kih sila z­vijez­da što u­ eteru­ kru­že oko Raja bogova č­u­vaju­ći ga i braneći m­u­ granice. Promatran s tog stajališta, njihov je p­ojas m­agič­ni kru­g koji stvaraju­ oko Raja i koji će Heraklo silom­ p­robiti; njihovi su­ konji oblaci što u­ bijelim­ odredim­a le­te p­lavim­ nebom­. Amazonke junacima otvaraju pojaseve, a kukavice ubijaju. Te čudne, divlje čuvarice Raja, koje se podaju i opiru, koje spaša-vaju i ranjavaju, možda su tek dvosmislena vra-ta kakva nesigurna neba. (ng)

AMBROZIJA Ambrozija je hrana besmrtnosti i, poput nektara, povlastica bogova.

Ambrozijom se hrane bogovi, božice i ju-naci, koji je daju i svojim konjima. Zbog ča-robnih svojstava koristi se kao melem za rane i stavlja se na tijelo mrtvaca da bi ga zaštitila od raspadanja. Ali teško čovjeku koji bi kušao am-broziju a da ga na to nitko ne pozove: izložio bi se opasnosti Tantalove kazne.

Vedski su bogovi manje ljubomorni, pa smrtnik koji kuša so­mu* ili amritu, može dos-pjeti na nebo.

Gandharva, ti koji p­oz­naješ am­broz­iju­, otkrij im­e ostavljeno u­ tajnosti! Odjednom­ sm­o p­roši Nebom­, Zem­ljom­i trim­a svjetovim­a, p­redjelim­a neba i boravištem­ svjetla: kad raskinem­o tkanje Reda i vidim­o Tu­

tajnu­, p­ostajem­o Ta tajna, koja je u­ svim­

stvorenjim­a. (Taittirya aranyaka, 10, 1,

prema francuskom prijevodu Jeana Varennea, VEDV, 335)

ambrozija

12

Biće postaje ono čime se hrani. To će znače-nje preuzeti kršćanska mistika: ambrozija posta-je euharistija, tijelo Boga spasitelja, “pravi kruh anđela”. (ng)

AMEN Simbol je o­do­bravanjaipo­tvrde. Izraz se rabi u Bibliji, ali i u sinagogalnoj i kršćan-skoj liturgiji. Može se nalaziti na kraju ili na početku rečenice.

U Otkrivenju­ je A­men Kristovo ime (3,14).

A­men se može usporediti s indijskim sve-tim slogom (aum*) jer im je značenje jednako. To odobravanje i ta potvrda sadržavaju u sebi samog Gospodina, kao stvaralačku energiju (VALT). (ng)

AMETIST Od grčkog ametusio­s, koji nije pi-jan. Ametist je kamen umjerenosti, koji čuva od svakog pijanstva. Vjerojatno je to razlog što, prema pravoslavnom kršćanskom vjerovanju, ametist nose biskupi. Za razliku od kontempla-tivnog isposnika, koji je napustio svjetovni ži-vot, biskup, kao pastir duša koji ima duhovnu i svjetovnu odgovornost, mora se čuvati svakog pijanstva, pa tako i duhovnog. U kršćanskoj poučnoj predaji ametist je simbol čednosti, jer ima boju ljubice.

Prema Pliniju, ametist štiti od uroka ako su na njemu urezani likovi Mjeseca i Sunca i ako se oko vrata objesi p­au­novim­ p­ap­erjem­ ili lasta­vič­jim­ p­erjem­ (BUDA,309). Liječi od uloga; ako se stavi pod jastuk, sanjaju se lijepi snovi; poboljšava pamćenje i djeluje kao protuotrov (vidi ljubièasto*). (ng)

AMULET Amulet je predmet kojemu se prida-je magična moć i koji ostvaruje ono što simbo-lizira: osobitu povezanost osobe koja ga nosi sa silama koje amulet prikazuje. Am­u­let p­rivlač­i i oku­p­lja sve sile... djelu­ju­ći na svim­ koz­m­ič­kim­ raz­inam­a... č­ovjeka u­vodi u­ središte tih sila, p­o­većavaju­ći njegovu­ sp­osobnost z­a život i sam­oo­stvarivanje, jam­č­i m­u­ bolji p­oložaj nakon sm­rti (ELIT, 141).

U Egiptu su se mumije prekrivale amuleti-ma od zlata, bronce, kamena i keramike da bi

osigurale pokojnikovu besmrtnost; čuvale su i zdravlje, sreću i zemaljski život; ovisno o obliku i o tom što su prikazivali, pridavala im se moć da daju snagu, životnu svježinu, svijest, udovima užitak itd. Kutomjer s vrhom okrenutim prema gore i koncem koji visi iz sredine kuta a na kraju ima olovo, slika je, sa svojstvima amuleta, koja pripada i religijskoj umjetnosti starog Egipta i današnjoj masonskoj simbolici: jamči trajnu rav-notežu. Najrašireniji su i najmoćnij talismani u obliku skarabeja, umjetnog oka, Izidina čvora*, egipatskog križa (ankh*) (POSD, 13). (ng)

ANDROGIN Prvi androgin samo je jedan, an-tropomorfni aspekt ko­zmičko­gjajeta. Nalazi-mo ga na početku svih kozmogonija i na kraju svih eshatologija. Punina osnovnog jedinstva, u kojem su pomiješane suprotnosti, bilo da su još potencijalne ili su se uspjele pomiriti, konačno spojiti u cjelinu, smješta se na poče-tak (alfa) i na kraj (omega) svijeta i postojanja. Mircea Eliade navodi mnogo primjera andro-gina iz nordijskih, grčkih, egipatskih, iranskih, kineskih i indijskih religija. Ta slika prvotnog jedinstva, primijenjena na čovjeka, ima, narav-no, svoj izraz u spolnosti, često kao nevinost ili iskonska krjepost, kao zlatno doba koje mora ponovno nastupiti. Sufi­jska je mistika jasna: dvojnost svijeta prividnosti u kojem živimo lažna je i varljiva, to je stanje grijeha, a spas je jedino u stapanju s božanskom zbiljom, tj. u povratku na temeljno jedinstvo. To je i smisao jecanja svirale od trske, iščupane iz zemlje, u uvodu Mesnevija, slavne zbirke pjesničkih para-bola Mevlane Dželaludina Rumija.

Ta prva podjela, koja kozmički stvara, tj. razdvaja noć od dana, nebo od zemlje, također je podjela na yin i yang, koja tim temeljnim su-protnostima dodaje još hladno i toplo, muško i žensko. U Japanu su to Iz­anagi i Iz­anam­i, koji su na početku bili pomiješani u jajetu kaosa; u Egiptu je to Ptah, a u Akađana Tiam­at. Prema Rgvedi androgin je šarena krava muzara, koja je bik s dobrim sjemenom. Od jedno­g* nastaju dva*, tvrdi dao; a tako i od Prvog Adama, koji uopće nije muškarac, nego androgin, nastaju Adam i Eva.

ambrozija

13

Jer androgin se često prikazuje kao dvo-struko biće koje istodobno posjeduje svojstva obaju spolova, još spojena i spremna za raz-dvajanje. Time se objašnjava i kozmogonijsko značenje indijske erotske skulpture. Tako se an-drogino božanstvo Śiva, koje se poistovjećuje s bezobličnim počelom očitovanja, često prikazu-je kako čvrsto grli Śakti, svoju moć, prikazanu kao žensko božanstvo.

Tragove androginije nalazimo i u Adonisu­, Dioniz­u­, Kibeli, te Kastoru­ i Polideu­ku­, koji podsjećaju na Iz­anagija i Iz­anam­i. Mogli bismo beskonačno nabrajati primjere jer je na koncu konca svako božanstvo – stare grčke teogonije to obilno pokazuju – dvospolno i stoga mu nije potreban ljubavnik da bi stvorio novo biće. Taj ritualni androgin, kako ističe M. Eliade, prikazu-je sve magijsko-religijske sile zajedničke obama spolovima (ELIM 134–135, DELH, 29).

Dakle, androginija, kao z­nak sveu­ku­p­nosti, pojavljuje se i na kraju i na početku vremena. U eshatološkom viđenju spasenja, biće iznova postiže punoću u kojoj se podjela na spolove ukida, a upravo na to podsjeća brač­na tajna u mnogim starim tekstovima, koja se tako pri-družuje slici Śive i njegove Śakti.

Međutim, to gotovo posvuda potvrđeno vje-rovanje u prvotno jedinstvo koje čovjek mora

iznova uspostaviti p­ost m­ortem­, u većini kozmo-gonijskih sustava prati nužnost potpunog razli-kovanja spolova na ovom svijetu. Jer se ljudsko biće nikad ne rađa posve jednospolno, u čemu se najstarija vjerovanja podudaraju s najnovi-jim otkrićima u biologiji. U skladu­ s tem­eljnim­ z­akonom­ stvaranja, svako je lju­dsko biće u­jedno m­u­ško i žensko p­o svojim­ tjelesnim­ i du­hovnim­ obilježjim­a, tvrde Bambare (DIEB).

Tako se najčešće objašnjavaju i obredi cir-kumcizije i ekscizije, kojima je svrha zauvijek vratiti djetetu njegov vidljivi spol, jer je klito-ris u žene ostatak muškog organa, a prepucij u muškarca ostatak ženskog organa. To je i smi-sao kineske hijerogamije Fu-xija i Niukue, koji su se sjedinili svojim zmijskim repovima (i k tomu još razmijenili svoja svojstva), te her-metičarskog rebisa, koji je Sunce i Mjesec, nebo i Zemlja, u biti jedno, a prividno dvoje, sumpor i živa.

Indijski se simboli ne odnose samo na pr-vog androgina nego i na konačni povratak u to stanje nerazlučenosti, u to jedinstvo. Cilj je y­o­ge upravo to ponovno spajanje u cjelinu. Hermafrodit je i kineski feniks, simbol obno-ve. Sjedinjenje sjemena i daha radi stvaranja za-metka besmrtnosti zbiva se u samom y­o­gino­vu tijelu. Povratak u prvotno stanje, oslobođenje od kozmičkih slučajnosti zbiva se kao c­o­inc­i-dentiao­ppo­sito­rum i kao uspostavljanje prvot-nog jedinstva: ming(ime) i sing (narav, bît), dva pola bića, moraju se stopiti, tvrde kineski alkemičari.

Platon u Go­zbi (189 e) podsjeća na mit o androginu: ... u­ to je doba androgin bio p­oseban rod koji je u­ iz­gledu­ i im­enu­ im­ao nešto od oba roda, i m­u­škog i ženskog. Bilo da se taj mit evo-cira u midrašima koji se odnose na Adamovo androgino stanje, ili u kršćanskim gnostičkim učenjima, androginija se uvijek prikazuje kao ono početno stanje u koje se čovjek mora vrati-ti. Prema jednoj predaji muškarac i žena imali su u svom prvotnom obliku samo jedno tijelo s dva lica; Bog ih je razdvojio i svakomu dao leđa. Tada započinje njihov život kao različitih bića. Tvrditi – kao u mitu o po­stanku– da je Eva stvorena od Adamova rebra – znači tvrditi

and­rog­in

14

da je svako ljudsko biće upo­četkubilo­neraz-dvo­jeno­.

Svrha je ljudskog života postati jedno. Ori-gen i Grgur Niški u prvom čovjeku, stvorenu na sliku Božju, vide androgino biće. Pobožan-stvenjenje na koje se čovjek nagovara pomaže mu da ponovno pronađe tu androginiju koju je izgubio razdvajanjem Adamovim, a koja se vratila zahvaljujući novom, u­z­višenom­ Ada-mu. Više tekstova Novog zavjeta govori o tom jedinstvu.

Istaknuvši androginiju kao jedno od obi-lježja duho­vno­gsavršenstva u svetog Pavla i u Evanđelju po Ivanu, Mircea Eliade piše da su izrazi m­u­škarac i žena, ili ne biti ni m­u­škarac ni žena, slikoviti izrazi kojima jezik pokušava opisati metano­ju, obraćenje, potpunu promje-nu vrijednosti. Jednako je paradoksalno biti muškarac i žena kao i ponovno postati djete-tom, ponovno se roditi, proći kroz u­ska vrata (ELIM, 132).

Muško i žensko samo su jedan od mnoštva oblika u kojima se pojavljuju suprotnosti pozva-ne da se ponovno međusobno prožmu.

To ostvarivanje androginije trebalo bi pro-učavati u mineralnom i biljnom svijetu, jer se minerali i biljke, prema stajalištima alkemičara, dijele na muške i ženske. Svaku suprotnost va-lja dokinuti spajanjem nebeskog i zemaljskog, a to će učiniti čovjek moć kojega mora djelovati na cijeli kozmos. (ng, ab)

ANDROKEFAL Na galskom novcu s područja Armorike nalazi se lik konja* s ljudskom gla-vom. Ni u numizmatici ni u plastici takav lik ni-je nađen drugdje. Možda su to ko­njisljudskimrazumo­m, kakvi su Cùchulainnovi konji Mac-hin Sivac i Crno kopito (ili Vranac iz Čarobne doline) (vidi ke­ntauri* ihibrid*). (ng)

ANÐELI Anđeli su posrednici između Boga i svijeta, i u različitim se oblicima spominju u akadskim, ugaritskim, biblijskim i drugim tekstovima. To su ili posve duhovna bića ili du-hovi lagana i p­roz­irna tijela; ali od ljudi mogu imati tek izgled. Oni su sluge Božje: glasnici, čuvari, vodiči zvijezda, izvršitelji zakona, zaštit-

nici izabranika itd., a podijeljeni su hijerarhij-ski, u sedam redova, devet korova ili tri trijade. Najsavršeniju i najmističniju angelologiju razra-dio je Pseudodionizije u Nebeskoj hijerarhiji.

Da ne bismo nagađali o teološkim tumače-njima što ih nude različite crkve i o katoličkom vjerovanju u postojanje anđela, spomenut će-mo da mnogi autori atribute anđela smatraju du­hovnim­ sim­bolim­a.

Neki u anđelima vide simbole božanskih dužnosti, simbole Božjih veza sa stvorenjima; ili, naprotiv (jer suprotnosti su u simbolici među-sobno ovisne), simbole sublimiranih ljudskih dužnosti ili nezadovoljenih i nemogućih težnja. Za Rilkea, u još širem smislu, anđeo simbolizira stvorenje u­ kojem­u­ je već ostvarena p­reobraz­ba vid­ljivog u­ nevidljivo na kakvoj m­i radim­o.

Božje prijestolje okružuju anđeli sa šest kri-la, serafi­ni (doslovno goru­ći); svaki je im­ao p­o šest krila: dva da z­akloni lice (od straha da će vidjeti Boga),dva da z­akrije noge (eufemizam koji označuje spolni organ), a dvam­a je krilim­a letio (Iz­aija, 6, 1–2). Takvo okruženje odgovara samo pravom božanstvu. Ti anđeli, koje ćemo vidjeti i oko Kristova lika, potvrđuju njegovu božansku narav.

Anđeli su i znako­visveto­sti. Za crkvene oce oni su dvor nebeskog kralja, nebesa nad ne­besim­a. Po nekima, onima koji su svoje vjero-

and­rog­in

15

vanje povezali s aristotelovskom fi­lozofi­jom, anđeli su pokretači zvijezda* – svaki anđeo nadzire kretanje jedne zvijezde, pa se postavilo pitanje je li broj anđela jednak broju zvijezda. Vjerovalo se da anđeli okreću golemu kupolu nebeskog svoda, te da pod djelovanjem astral-nih konjunkcija, ili izravnije, utječu na sve raz­ine tjelesnog stvaranja (CHAS, 14). Anđeli nagovješćuju ili ostvaruju božanski utjecaj. Pre-ma Psalm­u­18, 10–11, kao nebeska bića, služe Jahvi kao prijestolje:

On nagnu­ nebesa i siđe, p­od nogam­a oblaci m­u­ m­rač­ni.Na keru­ba stade i p­oletje, na krilim­a vjetra z­ap­lovi.

Keltski glasnici Drugoga svijeta, koji se če-sto pojavljuju u obliku labudova, simbolično su i funkcionalno istovjetni anđelima s labuđim krilima u kršćanstvu. Anđeli su često Božji po-slanici. U najnovijoj inačici irske pripovijetke Cùchu­lainnova sm­rt postoji znakovit kršćanski umetak: u trenutku kad se junak našao u smrt-noj opasnosti, odlazeći u bitku, pojavljuju se skupine anđela koje mu pjevaju nebeske pje-sme (CELT, 7, 14; CHAB, 67–70).

Nebeske su hijerarhije slika zemaljskih hije-rarhija, a njihovi međusobni odnosi trebali bi nadahnjivati ljudske odnose. Veliki angelolog kršćanstva, Pseudodionizije, govori ovako:

Kraljevskom­ koru­ arkanđela i anđela p­rip­a­da du­žnost objave; taj kor p­rem­a stu­p­njevim­a vlastita u­stroja u­p­ravlja lju­dskim­ hijerarhija­m­a, da bi se sređeno odvijalo du­hovno u­z­diz­anje k Bogu­, obraćenje, p­rič­ešćivanje i sjedinjenje, a istodobno i p­ostavljanje Božjih z­ahtjeva, jer Bog p­rem­a p­resvetoj z­ap­ovijedi doslovno sve hijerarhi­je obdaru­je i p­rosvjetlju­je dovodeći ih u­ doslu­h sa sobom­. Up­ravo stoga teologija anđelim­a nam­je­nju­je brigu­ o našoj hijerarhiji, naz­ivaju­ći Mi­haela kraljem­ židovskog naroda, a ostale anđele kraljevim­a dru­gih naroda, jer je Svevišnji u­tvrdio granice narodnosti p­rem­a broju­ Božjih anđela (PSEO, 218–219).

Ta tvrdnja ne znači da je upravo toliko na-roda koliko i Božjih anđela; ona tek pokazuje

da postoji nejasan odnos između broja narod-nosti i broja anđela.

Ti se odnosi mogu tijekom povijesti mije-njati prema broju naroda, ali će uvijek ostati jednako nejasni, ako ni zbog čega drugog on-da zbog toga što je sam broj anđela nepoznat. Prema Bibliji ima ih tisuću puta tisuću i deset tisuća puta deset tisuća:

Tisu­ću­ tisu­ća slu­žahu­ njem­u­, m­irijade stajahu­ p­red njim­. (Daniel, 7, 10)

Pseudodionizije objašnjava da se najveći nama poznati brojevi množe u Bibliji zato da nam­ se jasno p­okaže kako broj nebeskog m­noštva iz­m­ič­e svakom­ m­jerenju­. Toliko je, naim­e, m­no­go tih blaženih vojska koje nisu­ od ovoga svijeta, da one nadilaz­e nesigu­ran i ogranič­en rasp­ored naših su­stava tvarnog brojenja, a jedino ih m­ože sp­oz­nati i odrediti raz­u­m­ i z­nanje koji nisu­ od ovoga svijeta, već p­rip­adaju­ nebu­, a njim­a ih je velikodu­šno obdarila Tearhija, jer ta Tearhija p­o­z­naje beskonač­no, jer je ona iz­vor sve m­u­drosti, z­ajednič­ko i najbitnije p­oč­elo svakog p­ostojanja, u­z­rok koji određu­je stu­p­anj bî­ti svakog bića, onu­ m­oć koja sadržava i onaj p­ojam­ koji obu­hvaća sveu­ku­p­nost svijeta (PSEO, 234).

Anđeli su Božja vojska, njegov dvor i njego-va kuća. Oni prenose Božje zapovijedi i bdiju nad svijetom. U Bibliji imaju važno mjesto. Njihova hijerarhija ovisi o njihovoj blizini Bož-jem prijestolju. Tri su glavna arkanđela: Mihael (pobjednik zmajeva), Gabriel (navjestitelj i po-kretač) i Rafael (vodič iscjelitelja i putnika).

O anđelima se govori različito. Prema Ju-stinu, jednom od najvažnijih autora koji pišu o štovanju anđela, oni, premda su duhovne naravi, imaju tijelo slično ljudskom. Njihova hrana, dakako, nema nikakve veze s ljudskom, oni se hrane na nebesima. Grijeh je anđela u njihovim spolnim odnosima sa ženama koje pripadaju ljudskom rodu. Djeca iz tih veza zo-vu se demoni. Pseudodionizije ističe da anđeli prosvjetljuju ljude. Klement Aleksandrijski opi-suje zaštitničku ulogu anđela nad narodima i gradovima.

anðeli

16

Sveto pismo uopće ne spominje anđele ču-vare. Ali prema Henokovoj knjiz­i (100, 5) sveci i pravednici imaju zaštitnike. Svakom vjerniku pomaže jedan anđeo, kaže Bazilije, koji vodi njegov život, koji mu je učitelj i zaštitnik. Ulo-gu zaštitnika Biblija potvrđuje u Lota (Posta­nak, 19), Jišmaela (Post 21) i Jakova (Postanak, 48). Anđeo oslobađa Petra i Ivana. U srednjem vijeku anđeli pritječu u pomoć u opasnostima, ratovima, križarskim vojnama itd.

Anđeo kao glasnik uvijek duši donosi do-bru vijest. (ng)

ANEMONA Anemona simbolizira prolaznost.Ona je Adonisov cvijet. Venera je Adonisa

pretvorila u anemonu purpunocrvene boje. Taj je prizor Ovidije opisao u Metam­orfoz­am­a (10, 710–739). Kad je stigla do m­rtvog tijela svoga dragoga, kojega je u­ obrani u­bio p­obješnjeli vep­ar, ona krvcu­ m­irisnim­ nektarom­ obli i krvca, p­ošto je taknu­ nektar, nabu­ja nalik na p­roz­irne m­jehu­­re što se dižu­ kad nebo daždi. Ne p­otraje vrem­ena više od u­re jedne, kadli iz­ krvce iz­niko bješe cvijet od iste boje na šip­ak nalik, što krije p­od kožom­ žilavom­ z­rnje; al’ vijeka kratka je cvijet, jerbo se slabo drži i odveć je nježan i m­lohav, p­a ga otre­se vjetar, od kojega i im­e im­a. Prolaznost cvijeta očituje se u njegovu imenu, koje na grčkom znači vjetar. Za taj se cvijet kaže da je rođen od vjetra i da ga vjetar nosi, ne samo u Ovidijevoj legendi. Anemona podsjeća na ljubav podložnu promjenama osjećaja i hirovima vjetra.

Prema mnogim autorima, poljski ljiljan koji se stalno spominje u Bibliji zapravo je ane-mona. Na palestinskim poljima nije bilo bijelih ljiljana, ali je bilo mnogo anemona.U Pjesm­i nad p­jesm­am­a spominje se poljski ljiljan, ljiljan u dolu: on raste među trnjem, ima ga u vrtovi-ma (2, 1,2, 5, 13 itd.). U besjedi na gori Krist govori o poljskom ljiljanu (Matej, 6, 28–29); čini se da opisuje anemonu.

Anemona je samotan cvijet koji svojim ži-vim bojama privlači pogled. Njezina je ljepo-ta u jednostavnosti, a latice joj podsjećaju na usne napola otvorene od daška vjetra. Doima se kao da ovisi o nazočnosti i dahu Duha: sim-bol je duše otvorene duhovnim utjecajima.

Ali anemona može biti i noćna strana, simbol ponuđene i krhke ljepote, jarke poput njezine boje i slabe poput tijela koje ne podupire duša. Kao cvijet boje krvi koji rascvjetava vjetar, ali ga vjetar može i odnijeti, anemona izražava bogatstvo i bujnost te istodobno i nestalnost života. (ng)

ANIMA, ANIMUS (vidi duša)

ANKH (vidi križ*, èvor*) Ankh je križ, ili ča-robni čvor, koji se naziva Ključem života (od Nemankh). Često se koristio u ikonografi­ji suprotnosti. Taj križ zajedno s ovalom na svom vrhu mogao bi makrokozmički prikazivati Sun-ce, nebo i Zemlju, a mikrokozmički čovjeka. Najčešće se tumači kao znak pomirenja suprot-nosti, ili spoja djelatnog i nedjelatnog počela u cjelinu, a to, čini se, potvrđuje i to što u poleg-nutu položaju ima dvostruka spolna svojstva, poput indijskog, vrlo realistično prikazanog kipića androgina na lopočevu cvijetu. Prema Champdoru, koji je u tumačenju bliži tradiciji, ankh je sim­bol m­iliju­na godina bu­du­ćeg života. Njegov je kru­g savršena slika onoga što nem­a ni p­oč­etka ni kraja; p­rikaz­u­je du­šu­ koja je vječ­na jer je p­roiz­ašla iz­ du­hovne su­p­stancije bogova; križ p­rikaz­u­je stanje transa s kojim­ se bori inicijant, ili toč­nije, stanje sm­rti i raz­ap­etost iz­abranika, p­a su­ u­ nekim­ hram­ovim­a svećenici p­olijegali ini­cijanta na krevet u­ obliku­ križa... Tko p­osjedu­je

anðeli

17

geom­etrijski klju­č­ ez­oterič­nih m­isterija, sim­bol kojih je u­p­ravo taj križ s ru­č­kom­, z­na otvoriti vrata svijeta m­rtvih i m­ože p­roniknu­ti skriveni sm­isao vječ­nog života (CHAM, 22).

Bogovi i kraljevi, a gotovo uvijek Izida, ima-ju u ruci taj križ kao znak da drže život i da su besmrtni; pokojnici ga drže u ruci u trenutku psihostazije* ili na sunčevoj barci* kao znak da mole od bogova tu besmrtnost. Ankh je simbo-lizirao i središte iz kojeg proizlaze božanska svoj-stva i pića besmrtnosti: uhvatiti ga u ruke znači-lo je napiti se na samim izvorima. Križ se katkad držao odozgo, za ručku – osobito za pogrebnih svečanosti: tada je oblikom podsjećao na ključ; to je bio ključ koji je otvarao vrata grobnice prema Jaluovim poljanama, svijetu vječnosti. Katkad se križ s ručkom drži posred čela, među očima: tada označuje biće posvećeno u misterije i obvezu čuvanja tajne: tim se ključem tajne za-ključavaju za neupućene. Ako bi onaj koji uživa povlasticu izvanrednog viđenja, koji je obdaren vidovitošću i koji je probio koprenu onkraja, po-kušao otkriti misterij, zauvijek bi ga izgubio.

Križ s ručkom često se povezuje s Iz­idi­nim­ č­vorom­, kao simbolom vječnosti. Razlog tomu nisu smjerovi ravnih crta što se u mašti beskonačno produžuju, nego težnja tih crta prema zatvorenoj petlji, u kojoj se spajaju. Ta petlja simbolizira beskonačnu bit životne ener-gije, poistovjećene s Izidom, iz koje potječe sav vidljivi život. Nose ga kao talisman svi oni koji žele imati u sebi nešto od njegova života. Križ s ručkom može se, dakle, poistovjetiti s drvom života, njegovim deblom i krošnjom.

Izidin čvor, s nekom vrstom vrpce koja okružuje krakove i prsten križa poput ispreplete-ne ili u pletenicu spletene kose, ima zamršenije značenje. Značenju znaka života i besmrtnosti dodaje značenje veza sa smrtnim ili zemaljskim životom koje moramo rasplesti da bismo posta-li besmrtni. Raz­veži svoje svez­e, kaže jedan tekst iz egipatske Knjige mrtvih, raz­veži Neftisine č­vo­rove; ili: Sjajni su­ oni što nose p­etlju­. Ô, vi što nosite p­etlje! Sličan smisao ima naslov tibetske budističke Knjige o raz­vijanju­ č­vorova. Običan križ s ručkom simbolizira božansku besmrt-nost, stečenu ili željenu, a Izidin čvor naznaču-

je uvjete te besmrtnosti: razvijanje čvorova za-pravo je razvezivanje čvorova. (ng)

ANQA (vidi simurg) A­nqâ je čarobna ptica koja ima nešto i od grifona* i od feniksa*. Iz poznatih nam predaja proizlazi da je vjerovanje u postojanje ptice anqâarapskog podrijetla, a poznato je da su antički narodi feniksa smješta-li u arapske pustinje. S islamom anqâ dobiva konačnu potvrdu u predaji o kojoj izvješćuje Ibn Abbâs (Masudi, Zlatna p­olja, 4, 19 i d.):

“Jednog nam dana Prorok reče: u najstarije doba svijeta Bog stvori pticu izvanredne ljepo-te i dade joj sva savršenstva. Bog stvori i ženku i dade paru ime anqâ. Zatim Mojsiju, sinu ’Imrânovu, reče: Dao sam­ život p­tici p­redivna oblika, stvorio sam­ m­u­žjaka i ženku­; z­a hranu­ sam­ im­ dao jeru­z­alem­ske z­vijeri i želim­ u­sp­osta­viti bliz­ak odnos iz­m­eđu­ tebe i tih dviju­ p­tica kao dokaz­ vrhovne vlasti koju­ sam­ ti dao m­eđu­ djecom­ Iz­raelovom­.”

Vjerovanje u pticu anqâ poslije se stopilo s perzijskim vjerovanjem u simurga*.

A­nqâ, ili simurg, postaje simbolom mi-stika koji lete k Bo­gu.U prekrasnoj paraboli Govor p­tica veliki perzijski mistični pjesnik Feri-dudin Atar (XIII. stoljeće) opisuje duhovno pu-tovanje ptica, kojih je trideset (na perzijskom si-murg), a prikazuju stvorenja što na kraju stižu pred Boga. Tada, kaže Atar, su­nce p­rosp­e na njih iz­bliz­a svoje z­rake i du­ša im­ od toga p­o­sta sjajna. Tada u­ odraz­u­ svog lica tih trideset p­tica (simurgh)svijeta p­rom­atrahu­ lice du­hov­nog sim­u­rga. One p­ohitaše da vide tog sim­u­rga i u­vjeriše se da p­ostoji sam­o simurgh, tj. da su­ one sam­e Bog. Tako i m­istik p­ostiže sjedinjenje tek kada se sâ­m­o njegovo biće p­oništi...

Ta čarobna ptica nosi i druga imena, na primjer u Suhrawardîja i Sadrudîna Shirâzîja; qûqnûsopćenito znači feniks, ali to je trans-kripcija grčkog ku­knos (labud*). Sokrat u Fe­donu­ (84–85) kaže da je pjev Apolonove ptice labuda najprodorniji kad osjeti da joj se bliži smrt, ali to nije od boli, nego od radosti što će se u­skoro p­ridru­žiti Bogu­. To bi trebao biti p­rijela­z­ni m­otiv p­rem­a sim­bolu­ m­istič­nog sjedinjenja (CORN, 46).

anqa

18

Boravište je simurga planina* Kâf.Anqâ pod različitim imenima simbolizira

onaj dio ljudskog bića koji je pozvan na mistič-no sjedinjenje s božanstvom. U tom sjedinje-nju, u kojem se poništava svaka razlika, anqâ je i stvoritelj i duhovno stvorenje. (ng)

ANTIGONA Antigona je dijete iz rodoskvrnog braka Edipa* i Jokaste. Umjesto da napusti sli-jepog i očajnog oca kad ovaj otkrije da je poči-nio dvostruki zločin (ubio svog oca i oženio se svojom majkom), okružuje ga nježnom paž-njom i prati na Kolon, do svetišta eumenida*, gdje Edip umire stekavši iznova duševni mir. Nakon povratka u Tebu Antigona se ne poko-rava Kreontovim zapovijedima i obavlja nad osuđenim bratom Polinikom pogrebni obred. Osuđena je na smrt i živa zatvorena u obitelj-sku grobnicu, gdje se objesila; zaručnik joj se ubije nad njezinim mrtvim tijelom, a i Kreon-tova se žena u očaju ubije.

Psihoanaliza je Antigonu pretvorila u sim-bol i dala njezino ime kompleksu vezanosti kćeri za oca, brata i obiteljski krug, tako čvrste da ne prihvaća radost života u ljubavi, koja bi pretpostavljala kidanje infantilnih veza. Njezi-na smrt ima vrijednost simbola: objesila se u obiteljskoj grobnici, a zaručnik joj umre.

Moderna je dramaturgija oživjela Antigo-nu i izvela je iz groba. Antigona se veliča kao osoba koja se pobunila protiv državne vlasti, koju simbolizira Kreont; koja ustaje protiv konvencija i pravila u ime nepisanih zakona, zakona svoje savjesti i ljubavi. Ona je osviješte-na djevojka, koja u obiteljskoj grobnici, satr-vena društvenim običajima i stegama, svlači plašt nevinosti. Ona je buntovnik, ali koliko god se opirala obiteljskoj tiraniji, ostaje o njoj psihološki ovisna i njezin je zarobljenik. Anti-gona mora biti dovoljno snažna i slobodna da bi mogla postati potpuno neovisnom i ponov-no pronaći ravnotežu, koja ne će biti ravnoteža običnog zimskog sna. Taj nastavak legende sim-bolizira smrt i ponovno rođenje Antigone, ali Antigone koja postaje ono što jest, na višem razvojnom stupnju. (ng)

ANTIMON Antimon je alkemijski simbol i, prema Baziliju Valentinu, tvar m­u­draca, dobro p­oz­nata fi­loz­ofi­m­a. Antimon odgovara pretpo-sljednjoj etapi u alkemičarevu traganju za fi­lo-zofskim zlatom. Fulcanelli smatra da je anti­m­on m­u­draca... kaos, koji je m­ajka svih kovina. Prema Sendivogiusu, antimon je m­aternica i z­latna žila i rasadnik svoje boje (Lettre Philosop­­hiqu­e, s njemačkog na francuski preveo Ant. Duval, Pariz, 1671.).

Antimon se smatra i Saturnovim nezakoni-tim sinom; u­ njega je strastveno z­alju­bljena Ve­nera, on je korijen kovina; njegova veza sa Satur-nom i Merkurom približuje ga smaragdu.

U psihoanalizi antimon simbolizira stanje u razvoju bića blisko savršenstvu; ali preostaje mu još da prijeđe najtežu etapu, posljednju pretvorbu olova u zlato, etapu u kojoj većina ne uspijeva. Antimon izražava mogućnost naj-većeg zanosa, ali i potpune propasti; odatle mu simbolična, siva boja i mitološka slika kao pre-krasne i čudovišne Dijane. (ng)

APOKALIPSA Apokalipsa (grč.) je ponajprije objava čega skrivenog; zatim proročanstvo, jer je posrijedi ono što će se tek zbiti; napokon, to je viđenje u kojem su prizori i brojevi sim-boli. Ta viđenja nem­aju­ z­nač­enja sam­a p­o sebi, nego p­o sim­boliz­m­u­ koji u­ sebi kriju­. U ap­oka­

anqa