KPP-skripta, opsti deo (1)
Post on 09-Nov-2015
323 Views
Preview:
DESCRIPTION
Transcript
1
1. POJAM, SVRHA I ZNACAJ KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA
Krivicno procesno pravo kao grana pozitivnog zakonodavstva jeste sistem pravnih propisa,
kojima se uredjuje krivicni postupak, ali i stadijum koji mu prethodi, a najcesce se oznacava kao
pretkrivicni postupak.
Sastavni deo definicije krivicnog procesnog prava je pojam krivicnog postupka.
Krivicni postupak je kao i svaki drugi postupak procedura koja se obavlja radi ostvarenja
nekog cilja. Kada je u pitanju krivicni postupak taj cilj se svodi na resavanje krivicne stvari koja
je predmet postupka odnosno krivcnog dela koje je predmet optuznog akta i o kome odluku treba da donese krivicni sud.
Definicije krivicnog procesnog prava mogu se podeliti na dve osnovne vrste:
1) Realisticke
2) Juristicke
1) Realisticke definicije temelje se na shvatanju krivicnog procesnog prava kao jednog
stvarnog pojma, tako da se ono odredjuje preko odredjenih stvarno postojecih elemenata. U
zavisnosti od broja tih elemenata, realisticke definicije dele se na dve osnovne vrste:
1) Bipartitne Pocivaju na dva osnovna elementa. Jedna tipicna bipartitna definicija: Krivicni postupak je skup zakonom odredjenih krivcnoprocesnih radnji procesnih subjekta, koje se vrse radi ostvarenja odredjenog cilja.
2) Tripartitne Pocivaju na tri osnovna elementa. Jedna tipicna tripartitna definicija: Krivicno procesno pravo jeste sistem pravnih propsa kojima su regulisane radnje krivicnoprocesnih subjekata u cilju donosenja odluke suda o krivicnom delu, uciniocu i krivicnoj
sankciji.
2) Juristicke definicije shvataju postupak kao pravni fenomen, koji se ogleda u postojanju
odredjenih procesnih odnosa izmedju razlicitih subjekta krivicnog postupka. U tom smislu:
Krivicno procesno pravo je sistem pravnih propisa kojima se uredjuju krivicnoprocesni subjekti i regulisu njihovi krivicnoprocesni odnosi radi rasvetljavanja i resenja krivicne stvari, odnosno u cilju
ostvarivanja krivicnopravne zastite drzave.
Navedena podela definicija je teorijskog karaktera i ona se ne moze smatrati apsolutnom.
Svaka od njih ima dobre i lose strane. Svaka od njih pociva na opredeljenjima naucnika koji je
zastupaju.
Nije potrebno praviti strogu razliku izmedju realistickih i juristickih definicija, vec nasuprot tome,
treba napraviti sintezu elemenata tih razlicitih teorija.
Krivicno pravo se najadekvatnije moze definisati tako sto bi se naglasak stavio na
subjektima koji u postupku ostvaruju svoju procesnu funkciju. Shodno tome,
Krivicno procesno pravo je skup pravnih propisa kojima se uredjuje pravni i procesni polozaj subjekata pretkrivicnog i krivicnog postupka, te omogucava da ti subjekti u skladu sa zakonom
ostvaruju svoje osnovne procesne funkcije, u cilju realizacije svojih prava i duznosti, te radi
donosenja odluke kojom se resava stvar koja je predmet krivicnog postupka.
2
Osnovni elementi navedene definicije su:
1. Krivicno procesno pravo je skup pravnih propisa, medju kojima najznacajnije mesto
zauzmaju zakonski propisi:
1) Zakonik o krivicnom postupku kao glavni izvor krivicnog procesnog prava,
2) Drugi zakoni kao tzv. Sporedno krivicno procesno zakonodavstvo.
2. Krivicnim procesnim pravom se uredjuje pravni i procesni polozaj subjekata pretkrivicnog i krivicnog postupka, odnosno na skup prava i duznosti kojima ti subjekti
raspolazu.
3. Najvazniji subjekti su oni subjekti koji vrse osnovne procesne funkcije:
1) Funkciju optuzbe (ovlasceni tuzilac)
2) Funkciju odbrane (okrivljeni i njegov branilac)
3) Funkciju vodjenja krivicnog postupka i presudjenja (krivicni sud)
- Pored njih, pojavljuju se i drugi subjekti koji imaju dokaznu funkciju (svedoci, vestaci) ili koji
realizuju neka svoja prava (osteceni).
4. Cilj krivicnog postupka jeste resavanje njegovog predmeta, odnosno donosenje odluke
o krivicnom delu koje je predmet krivicnog postupka.
Svrha krivicnog postupka Svrha krivicnog procesnog prava se nuzno povezuje s ciljem krivicnog prava uopste.
Krivicnom pravu pripisuje se utalitaristicki karakter, te se kao njegov cilj odredjuje efikasnija
zastita najznacajnojih dobara i vrednosti od ponasanja koja ih ugrozavaju ili povredjuju.
Da bi se taj osnovni cilj krivicnog prava mogao ostvariti neophodno je postojanje pravila kojim se
utvrdjuju svrha, nacin, forma i tok krivicnog postupka.
Naime, krivicno pravo u svom opstem delu ustanovljava opsti pojam krivicnog dela, utvrdjuju se
uslovi koji su potrebni da bi postojalo protivpravno delo predvidjeno zakonom kao krivicno, i
krivica, definise se sistem krivicnih sankcija. Posebni deo propisuje konkretna krivicna dela.
Medjutim, da bi se moglo utvrditi da li postoji ili ne postoji krivicno delo,da li je lice kome je
delo stavljeno na teret zaista to delo ucinilo, ako jeste koja ce mu se krivicna sankcija izreci
neophodno je postojanje pravila krivicnog postuka. Stoga je svrha krivicnog procesnog prava u
materijalnom smislu potreba stvaranja normatvnih uslova za ispunjenje zahteva materijalnog
krivicnog prava
Svrha krivicnog procesnog prava u formalnom smislu ogleda se u neophodnosti stvaranja
potrebnih normativnih uslova da svi krivicnoprocesni subjekti krivicnog postupka mogu na zakonit
nacin, u krivicnom postupku, ostvarivati sva svoja prava i realizovati duznosti koje su elementi
njihovog procesnog statusa.
Znacaj krivicnog procesnog prava
Iz ovako odredjene svrhe krivicnog procesnog prava proizlazi i njegov veliki drustveni
znacaj, jer je za drzavu jedan od najznacajnijih ciljeva da zastiti najvaznija drustvena dobra od
povredjivanja i ugrozavanja vrsenjem krivcnih dela.
Vec u clanu 1 st. 1 Zakonika o krivicnom postupku, kao svrha Zakonika o krivicnom postupku
navodi se pre svega utvrdjivanje pravila sa ciljem da niko nevin ne bude osudjen, a tek potom
njegova opsta zastitna funkcija da se ucioniocu krivicnog dela izrekne krivicna sankcija pod uslovima koje predvidja krivicni zakonik, i na osnovu zakonito sprovedenog postupka.
3
2. POJAM KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA KAO NAUKE
Krivicno procesno pravo predstavlja jednu normatvnu nauku to znaci da su pravne norme osnovni predmet te nauke, a da je osnovni zadatak krivicnog procesnog prava kao nauke
proucavanje pravila pozitivnog krivicnog postupka konkretne drzave.
Pored pozitivnog prava, krivicno procesno pravo se bavi i nizom teorijskih pitanja Na primer, u citavom nizu odredbi ZKP-a se spominju dokazi, ali se definicija dokaza ne moze naci u
samom tekstu zakona. Naime, tim pitanjem se sa jedne strane bavi nauka krivicnog procesnog
prava, a sa druge strane se i odredjena shvatanja kristalisu u samoj sudskoj praksi.
Cilj krivicnog procesnog prava kao nauke je da doprinese otkrivanju pravog smisla
konkretnih pravila pozitivnog krivicnog postupka, ali i da ukaze na odredjene nedostatke u
zakonskim izvorima a, kada je to potrebno, i predlozi zakonodavcu i odredjene promene.
Nauka krivicnog procesnog prava sluzi se klasicnim naucnim metodama:
- Poseban znacaj ima normativni metod, koji predstavlja osnovni metod nauke krivicnog
procesnog prava.
- Pored njega, karakteristicno je i koriscenje uporednopravnog metoda on podrazumeva pracenje razvoja krivicnog procesnog zakonodavstva u drugim pravnim sistemima, i ispitivanje
mogucnosti za koriscenje takvih iskustava u pozitivnom krivicnom postupku.
4
3. TUMACENJE KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA
Primena krivicnog procesnog prava podrazumeva njegovo tumacenje.
Tumacenje u uzem smislu jeste otkrivanje pravog znacenja pravnih normi, sto je uslov za
njhovu primenu u konkretnom slucaju.
Tumacenje u sirem smislu jeste resavanje slucajeva pravnih praznina primenom odredjenih
interpretativnih pravnih metoda.
Krivicno procesno pravo tumaci se primenom opstih metoda tumacenja prava, gde spadaju:
jezicko, logicko, ciljno, sistematsko, istorijsko tumacenje itd.
1) Jezicko tumacenje je osnovna vrsta tumacenja krivicnog procesnog prava. Koristi se prilikom
primene bilo koje krivicnoprocesne odredbe, jer subjekt koji je prmenjuje mora primeniti njeno
jezicko znacenje.
2) Jezicko tumacenje se u praksi nuzno kombinuje sa logickim tumacenjem, jer je primena opstih
zakona logike neophodna da bi se otkrio pravi smisao norme.
3) Jezicko i logicko tumacenje u svom jedinstvu cine dogmatsko ili normativno tumacenje.
- Kada njega primenjuje sud, radi se o sudskom tumacenju. Ovo tumacenje ima poseban znacaj
kada potice od drugostepenih sudova ili Vrhovnog kasacionog suda. Njegovi stavovi formalno
nemaju znacaj izvora prava, ali uticu na odluke nizih sudova u odredjenim pravnim situacijama.
- Kada tumacenje primenjuje stvaralac norme, radi se o autenticnom tumacenju. S obzirom da je
krivicno procesno pravo zakonsko pravo, njegove norme moze tumaciti jedno Narodna skupstina
Republike Srbije koja jedina i donosi zakone.
- Kada strucnjaci, tj naucnici koji se profesionalno bave krivicnim procesnim pravom daju misljene
o krivicnoprocesnim normama, radi se o doktrinarnom tumacenju.
Posebnu vrstu tumacenja predstavlja tumacenje pravnih praznina, odnosno resavanje
pitanja koja nsu regulisana odredbama krivicnog procesnog prava. Pravne praznine se mogu
popunjavati primenom dva osnovna oblika tumacenja:
1) Analogija Znaci da se na jedan slucaj koji nije regulisan opstom normom prmenjuje druga norma koja je predvidjena za neki drugi, njemu slican slucaj.
Analogija u krivicnom procesnom pravu postoji u dva oblika:
-Kao zakonska analogija, kada zakonodavac nalaze da se u odnosu na neki neregulisani slucaj
upotrebi norma kojom se inace uredjuje neka druga krivicnoprocesna situacija.
-Kao sudska analogija, kada sami sudovi na neki neregulisani slucaj primenjuju odredjene norme
koje se odnose na neki slicam, a zakonski regulisani slucaj.
U krivicnom materijalnom pravu primena analogije je striktno zabranjena. Nasuprot tome,
analogija je dopustena u krivicnom procesnom pravu, jer je krivicno procesno pravo mnogo
slozenije, pa samim tim je ostavljen daleko veci prostor za postojanje pravnih praznina. Pored toga,
u krivicnom procesnom pravu postoji manja mogucnost da se primenom analogija porede necija
prava i slobode.
2) Argumentum a contrario Kada neki slucaj nije regulisan odredjenom normom, a suprotan je slucaju koji je regulisan, na neregulisani slucaj treba primenit pravilo suprotno od onog
koje se odnosi na regulisani slucaj.
5
4. KRIVICNI POSTUPAK ISTORIJSKI TIPOVI, KRIVICNOPROCESNI SISTEMI
Postupak uopste jeste skup radnji koje se preduzimaju da bi se njime postigli odgovarajuci
efekti.
Posebnu vrstu postupka cine pravni postupci ciji je cilj da se regulisanjem pravila
postupanja za odredjene subjekte omoguci resavanje odredjenih pitanja koja se inace regulisu
materijalnim pravom, a koja su predmet postupka.
Krivicni postupak je vrsta pravnog postupka, skup radnji koje vrse krivicnopravni subjekti
koji su ovlasceni da ih preduzimaju ili te radnje spadaju u njihovu nadleznost i koji tako ostvaruju
svoje precesne funkcije, radi donosenja odluka suda.
Osnovni istorijski tipovi krivicnih postupaka
Osnovni istorijski tipovi krivicnih postupaka jesu:
1) Akuzatorski krivicni postupak
2) Inkvizitorski krivicni postupak
3) Mesoviti krivicni postupak
1) Akuzatorski krivicni postupak Sastoji se u cisto stranackom sukobu koji se odvija pred sudom, a sud, kao potpuno nepristrasan subjekt, samo donosi odluku koja je stranka bila
uspesniha u dokaznom dvoboju, odnosno da li je ubedljivije argumente izneo tuzlac ili optuzeni.
Sud je izricito pasivan u odnosu na dokazivanje.
Akuzatorski tip postupka je postojao u staroj Grckoj i Rimu i karaktersao se demokratskim
nacelima princip javnosti, usmenosti, neposrednosti. Pored toga, jedna od odlika je i nacelo slobodne ocene dokaza u nekim slucajevima to je prelazilo u potpunu arbitrernost suda, sto je i dovelo do konstruisanja inkvizitorskog postupka.
2) Inkvizitorski postupak Nastao je sa ciljem da se umanji arbitrernost feudalnih sudija, koji su samovoljno, nezavisno od dokaza donosili odluke, a pritom nisu bili duzni da svoju odluku
obrazloze. Za ovaj postupak je karakteristicno nacelo pismenosti i formalne ocene dokaza, kao i
odsustvo javnosti u najvecem delu postupka.
3) Savremeni krivicni postupci su uglavnom mestovitog karaktera.
- Inkvizitorski elementi dominiraju u istrazi, ali su u odredjenim formama prisutni i u kasnijim
fazama krivicnog postupka.
- Akuzatorski elementi dominiraju u fazi glavnog pretresa, odnosno tokom sudjenja u uzem
smislu.
6
Veliki pozitivnopravni krivicnoprocesni sistemi
Dva velika pozitivnopravna krivicnoprocesna sistema jesu:
1) Kontinentalno-evropski krivcnoprocesni sistem
2) Anglosaksonski (adverzijalni) krivicnoprocesni sistem
Ponekad se kontinentalno-evropski sistem oznacava kao inkviztorski, a anglosaksonski kao
akuzatorski. U osnovi, to nije tako.
Iako kontinentalno-evropski sistem sadrzi odredjene inkvizitorske elemente, on predstavlja jedan
mesoviti sistem.
Isto tako ni anglosaksonski sistem nije cisto akuzatorskog tipa.
1) Za kontinentalno-evropske krivicnoprocesne sisteme karakteristicno je da u istrazi
postoje jaki inkvizitorski elementi, ali uz postovanje prava na odbranu.
Osnovne krivicnoprocesne funkcije su strogo odvojene, ali javni tuzilac ipak nije prava
stranka, jer je on, kao drzavni organ, duzan da osim stranackih interesa stiti i opste interese. On
mora osim dokaza koji terete okrivljenog prikupljati i dokaze koji idu u prilog njegovoj odbrani,
odnosno mora ih imati u vidu.
Pored toga, sud je dokazno aktivan on po pravilu sam izvodi sve dokaz tokom sudjenja, uz davanje manje ili vece dokazne uloge i samim strankama.
2) Za anglosaksonske tipove postupka karakteristicno je da je sud u dokaznom smislu
veoma pasivan. Izvodjenje dokaza je prepusteno strankama, dok se sud pretezno fokusira na
procenu koja je stranka u dokaznom dvoboju bila uspesnija.
Sudjenje pocinje prezentiranjem dokaza optuzbe, na koje odbrana u odredjenim procesnim
formama odgovara, potom dokaze izvodi odbrana, a tuzilac ima mogucnost da na njih odgovara.
Svedoka prvo saslusava stranka koja ga je pozvala, zatim protivstranka, a potom ponovo
stranka koja ga je pozvala.
7
5. VRSTE KRIVICNIH POSTUPAKA PREMA ZKP-U SRBIJE I PREMA DRUGIM
IZVORIMA NASEG KRIVICNOG PRAVA
- Na temelju ZKP-a moguce je izdvojiti nekoliko vrsta krivicnih postupaka, koji se mogu
podeliti na:
1) Krivicne postupke, koji predstavljaju one postupke cija je svrha donosenje odluke o
krivicnom delu koje je predmet postupka
2) Krivicne postupke cija je svrha da rese odredjena pitanja koja se ne odnose direktno na
krivcno delo koje je bilo ili je predmet krivicnog postupka, vec na neka druga pitanja koja su
povezana sa krivicnim postupkom.
- Krivicni postupci se prema kriterijumu tezine krivicnog dela koje je njihov predmet, a
prema karakteristikama lica protiv kojih se postupak vodi, dele na:
A) Opsti (redovni krivicni postupak)
B) Posebni krivicni postupak, gde spadaju:
1) Skracen krivicni postupak
2) Poseban sumarni tip krivicnog postupka rociste za izricanje krivicne sankcije 3) Postupak prema maloletnicima koji je sadrzan u Zakonu o maloletnim uciniocima
krivicnih dela i krivicnopravnoj zastiti maloletnika
4) Postupci za primenu mera medicinskog karaktera
- U specificne postupke koji predstavljaju opoziv jedne mere upozorenja, spadaju i
odredjeni postupci koji se vode u cilju preinacenja pravnosnazne sudske presude, a to su:
1) Postupak za opozivanje uslovne osude
2) Postupak za izricanje jedinstvene kazne
3) Postupak za ublazavanje kazne osudjenom saradniku
- U druge postupke spadaju postupci posveceni resavanju nekih pitanja koja se ne odnose
na krivicno delo, a koja su nastala nakon vec izvrsenog krivicnog dela, to su:
1) Postupak za pustanje na uslovni otpust
2) Postupak za donosenje odluke o rehabilitaciji, za prestanak pravnih posledica osude i mera
bezbednosti
3) Postupci medjunarodne krivicnopravne pomoci i medjunarodne saradnje u krivicnim
stvarima, gde spadaju:
a) Postupak izrucenja osudjenog ili okrivljenog
b) Postupak preuzimanja kricnog gonjenja i postupak ustupanja krivicnog gonjenja
v) Postupak izvrsenja strane krivcne presude
g) Ostali postupci medjunarodne krivicnopravne pomoci, gde je od osnovnog znacaja pomoc
dokaznog karaktera
4) Postupak za naknadu stete, rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava lica neosnovano
osudjenih i neosnovano lisenih slobode.
- U specificnu vrstu postupka spada i postupak za oduzimanje imovine cije zakonito
poreklo nije dokazano, a koji se regulise Zakonom o oduzimanju imovine proistekle iz
krivicnog dela.
8
6. ODNOS KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA SA DRUGIM GRANAMA PRAVA I
VANPRAVNIM DISCIPLINAMA
Veza krivicnog procesnog prava sa drugim pravnim i vanpravnim disciplinama prozlazi iz
dve osnovne cinjenice:
1) Krivicno procesno pravo kao grana zakonodavstva predstavlja jedan od sastavnih
segmenata pravnog sistema odredjene drzave, sto neminovno podrazumeva odredjene veze
izmedju te grane i drugh grana zakonodavstva.
2) U samom krivicnom postupku se cesto primenjuju odredbe drugih grana
zakonodavstva, npr krivicnog materijalnog prava (mada se krivicno materijalno i krivicno
procesno mogu smatrati kao dva segmenta jedne grane zakonodavstva), isto tako pravila
gradjanskog prava, prilikom resavanja prethodnih pitanja koja se ticu imovinskopravnih ili statusnih
problema.
Pored toga, za krivicni postupak karakteristicna je i primena nekih vaznih vanpravnih
nauka, koje se siroko primenjuju kod odredjenih vestacenja kriminalistika, sudska psihologija, sudska medicina, sudska psihiatrija i pedagogija.
Odnos krivicnog procesnog i krivicnog materijalnog prava
Krivicno zakonodavstvo u sirem smislu obuhvata kako pravila krivicnog materijalnog
prava, tako i pravila krivicnog procesnog prava. Dakle, regulise materijalnopravna krivcna pitanja
(utvrdjuje opsti pojam krivicnog dela, opste uslove krivicne odgovornosti, ustanovljava sistem
krivicnih sankcija, i propsuje konkretna krivicna dela), a isto tako i regulise pitanja krivicnog
postupka uokviru kog ce se primenom krivicnoprocesnih radnji ispuniti zahtevi krivicnog
materijalnog prava.
Ipak, krivicno zakonodavstvo posmatra se u uzem smislu, a pod njim se podrazumevaju
propisi krivicnog materijalnog prava.
Stoga se moze govoriti o odnosu krivicnog procesnog prava i krivicnog materijalnog prava.
To su korelativni i medjusobno uslovljeni pojmovi.
Zahtevi krivicnog materijalnog prava se ne mogu ostvariti bez postojanja pravila krivicnog postupka, odnosno nacina na koji ce se utvrditi da li krivicno delo postoji, da li je lice
krivo, i ako jeste da li su ispunjeni uslovi da se kazni na odgovarajuci nacin.
Isto tako je i krivicni postupak povezan za normama krivicnog materijalnog prava. Pa
tako npr kada se radi o delu sa uslovom za privremeno oduzimanje predmeta, Zakonik o krivicnom
postupku upucuje na primenu Krivicnog zakonika.
Zato se krivicno materijalno pravo moze oznaciti kao krivicnopravna statika, a krivicno
procesno pravo kao krivicnopravna dinamika. Izmedju njih postoji jaka veza. Krivicnopravna
statika ne moze funkcionisati bez postojanja krivicnoprane dinamike, i obratno.
9
Odnos krivicnog procesnog prava i kriminalistike
Odredbe Zakona o krivicnom postupku utvrdjuju potrebne zakonske uslove za vrsenje
odrdjenih krivicnoprocesnih radnji. U tim odredbama nema striktnih pravila o konkretnom nacinu
vrsenja tih radnji.
To se prepusta drugim vanpravnim krivicnim naukama, medju kojima je najznacajnija
kriminalistika.
Kriminalistika je nauka koja pronalazi, usavrsava i primenjuje odredjene naucne metode i
sredstva, koja su najpodesnija da se krivicno delo otkrije i razjasni, da se otkrije ucinilac i obezbede
dokazi, kao i da se spreci izvrsenje planiranih krivicnih dela.
U njene zadatke se svrstavaju:
1) Izucavanje tehnike vrsenja krivicnog dela
2) Kriminalisticka tehnika proucava metode i sredstva iz oblasti prrodnih nauka pomocu kojih se pronalaze, obezbedjuju i tumace tragovi i predmeti krivicnih dela, da bi se tako razjasnile
okolnosti bitne za rasvetljavanje krivicnog dela.
3) Kriminalisticka taktika proucava opsta pravila i metode zajednicke za otkrivanje i dokazivanje svih krivicnih dela.
Za razliku od nje, krivicna metodika, ta znanja primenjuje na pojedina krivicna dela, i tako
omogucava njihovo otrkivanje i dokazivanje.
4) Organizacija suzbijanja kriminaliteta
U nizu radnji koje se utvrdjuju Zakonom o krivicnom postupku primenjuju se pravila
kriminalisticke taktike, kao npr prlikom saslusanja okrivljenog, ili ispitivanja svedoka, tokom
pretresanja stana i lica itd...
Takodje, s obzirom na vrstu krivicnog dela koje je predmet krivicnog postupka primenjuju se
pravla kriminalisticke metodike.
Pored njih, primenju se u pravila kriminalisticke tehnike, pogotovo kod odredjenih radnji
dokazivanja utvrdjivanja istovetnosti lica na osnovu analize otisaka prstiju ili DNK analiza i sl.
10
7. IZVORI KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA
1) Osnovni izvor naseg krivicnog procesnog prava je Zakonik o krivicnom postupku
Srbije, koji je usvojen 2011. godine.
On je osnovni izvor jer sadrzi najveci broj normi koje se odnose na krivicni postupak.
Nekoliko puta je menjan.
- U nekim slucajevima samim Zakonikom o krivicnom postupku resavanje odredjenih
pitanja je prepusteno odredjenim podzakonskim aktima ( npr propis o izdrzavanju pritvora donosi
ministar nadlezan za pravosudje).
2) U dopunske izvore naseg krivicnog procesnog prava spadaju drugi zakonici, koji se
odnose na pojedine krivicnoprocesne subjekte krivicni sud, javnog tuzioca, branioca.
- Takodje, postoje i zakoni koji su direktan izvor za odredjeni poseban postupak, kao sto je
Zakon o maloletnim uciniocima krivicnih dela i krivicnopravnoj zastiti maloletnika, koji
sadrzi sve odredbe koje se odnose na postupak prema maloletnicima predstavlja lex specialis u
odnosu na ZKP.
- Neka pitanja iz domena krivicne procedure resavaju se i:
1) Zakonom o organizaciji i nadleznosti drzavnih organa u suzbijanju organizovanog
kriminala,
2) Zakonom o organizaciji i nadleznost drzavnih organa u postupku za ratne zlocine
3) Zakonom o policiji,
4) Zakonom o organizaciji i nadleznosti drzavnih organa za borbu protiv visokotehnoloskog
kriminala.
- Posebnim zakonima uredjuje se i medjunarodnokrivicna pomoc:
1) Zakonom o medjunarodnoj pravnoj pomoci u krivcnim stvarima,
2) Zakonom o saradnji sa medjunarodnim krivicnim sudom.
- Odredjeni medjnarodnopravni akti takodje imaju jak pravni efekat na krivicnoprocesno
zakonodavstvo, na indirektan nacin. To je posebno karakteristicno za Evropsku konvenciju o
ljudskim pravima, ali za praksu Evropskog suda za ljudska prava.
11
8. DEJSTVO KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA
Dejstvo krivicnog procesnog prava jeste njegovo realno delovanje, tj proizvodjenje
odredjenih procesnih efekata u odredjenom prostoru, vremenu, i u odnosu na odredjene subjekte.
Shodno tome, postoje tri oblika dejstva krivicnog procesnog prava:
1) Prostorno dejstvo
2) Vremensko dejstvo
3) Dejstvo u odnosu na subjekte
1) Prostorno dejstvo Prema clanu 6 stav 1 KZ-a krivicno zakonodavstvo Republike Srbije vazi za svakoga ko na njenoj teritoriji ucini krivicno delo ( Pod drzavnom teritorijom podrazumeva
se kopno, obalno more, vodene povrsine unutar drzavnih granica i vazdusni proctor iznad njih).
- Krivicno zakonodavstvo Srbije vazi i za svakoga ko ucini krivicno delo na domacem
brodu, bez obzira gde se brod nalazi.
- Krivicno zakonodavstvo Srbije vazi i za svakog ko ucini krivicno delo u domacem
civilnom vaduhoplovu dok je u letu ili u domacem vojnom vazduhoplovu, bez obzira gde se
nalazio.
2) Vremensko dejstvo Zakonik o krivicnom postupku proizvodi svoje dejstvo od stupanja na snagu, do trenutka kada prestaje da vazi. S obzirom da je tesko zamisliti da bi bilo
kada moglo potupno da prestane vazenje odredbi o krivicnom postupku, ZKP prestaje da vazi, po
pravilu, onda kada bude zamenjen drugim Zakonikom o krivicnom postupku.
- Zakoni u nasoj zemlji stupaju na snagu najranije osmog dana po njihovom objavljivanju, a
prestaju da vaze onda kada zakonodavac to propise ili stupanjem na snagu drugog zakona koji
regulise istu zakonsku materiju. Isto pravilo vazi i za ZKP, osim kada je u pitanju novi ZKP koji
bitno drugacije regulise krivicnu proceduru, tada je potreban duzi perod za njegovo stupanje na
snagu.
- Za razliku od Krivicnog zakonika, koji shodno nacelu legaliteta ne moze da ima
retroaktivno dejsto osim kada je primena novog KZ povoljnija od starog, ZKP, moze imati
retroaktivno dejstvo, ako to zahteva odredjeni opsti interes utvrdjen pri njegovom donosenju.
3) Dejstvo u odnosu na subjekte Pravila ZKP-a se primenjuju na svako fizicko lice za koje postoje osnovi sumnje da je ucinilo krivicno delo.
- Pravila naseg krivicnog procesnog prava su iskljucena u odnosu na odredjena lica:
- kada su u pitanju lica koja poseduju imunitetsko pravo
- kada dolazi do nastupanja od nacela teritorijalnosti ( Ako se krivicno gonjenje stranca koje je
izvrsilo odredjeno krivicno delo na teritoriji nase drzave ustupa stranoj drzavi ciji je on drzavljanin i
gde ima prebivaliste).
12
9. OSNOVNA NACELA KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA
Nacela u krivicnom procesnom pravu jesu apstraktne norme izvedene iz niza manje
apstraktnih normi i koje vaze za citav niz slucajeva obuhvacenih nizim normama.
Ona predstavljaju opste zakonske smernice za postupanje kako svih subjekta postupka.
- Ta nacela mogu se temeljiti striktno na odredbama ZKP-a, a u tom slucaju radi se o
zakonskim nacelima ( nacelo legaliteta oficijelnog krivicnog gonjenja, nacelo slobodne ocene
dokaza itd) - Neka nacela su istovremeno i zakonska i ustavna, pa se radi o ustavno-zakonskim
nacelima (nacelo javnosti, nacelo raspravnosti) - Neka nacela, pak, proizlaze iz duha i sustine krivicnog postupka, a to su implicitna
krivicnoprocesna nacela (Takav sucaj je bio sa nacelom in dubio pro reo, koji je sada striktno
propisan Zakonom iz 2011, ali i ranije, kada to nije bilo, vazilo je u nasem krivicnom postupku.
- Neka nacela su utemeljena izvorima medjunarodnog prava, i to su medjunarodnopravna
nacela ( nacelo pravicnog vodjenja krivicnog postupka).
Ipak, krivicnoprocesna nacela nemaju apsolutni karakter To, naime, znaci da se u nekim slucajevima od njih odstupa.
Jedino nacelo od kog se ne moze odstupiti jeste i najvaznije krivicnoprocesno nacelo Nacelo pravicnog vodjenja krivicnog postupka, a to vazi i za druga nacela koja su sa njim povezana, pre
svega in dubio pro reo.
Osnovna krivcnoprocesna nacela odnose se na:
1) Krivicno gonjenje ( To su nacela krivicnog gonjenja)
- Nacelo akuzatornosti
- Nacelo legaliteta oficijelnog krivicnog gonjenja
- Nacelo oportuniteta krivicnog gonjenja
- Nacelo ne bis in idem
2) Izvodjenje dokaza ( To su dokazna nacela)
- Nacelo neposrednosti u izvodjenju dokaza
- Nacelo slobodne ocene dokaza
- Nacelo in dubio pro reo
3) Vodjenje krivicnog postupka
- Nacela forme fodjenja krivicnog postupka
- Nacelo raspravnosti
- Nacelo usmenosti
- Nacelo javnosti
- Nacela donosenja sudskih odluka
- Nacelo vecinskog odlucivanja suda u zbornom sastavu
- Nacelo slobodnog uverenja organa postupka
- Nacelo pravnog leka
- Nacela cilja i osnovnog nacina vodjenja krivicnog postupka
- Limitirano nacelo istine
- Nacelo pravicnog vodjenja krivicnog postupka (princip fair postupka)
13
10. NACELO AKUZATORNOSTI
Osnovno procesno znacenje nacela akuzatornosti jeste pravilo da pokretanje krivicnog
postupka ne spada u nadleznost suda.
Krivicni postupak moze se pokrenuti samo na osnovu postojanja odgovarajuceg zahteva optuznog akta, podnesenog od strane ovlascenog tuzioca.
Dakle, bez ovlascenog tuzioca nema krivicnog postupka Nemo iudex sine actore.
Time je omoguceno i odvajanje funkcija krivicnog gonjenja, i funckija presudjenja.
1) Tuzilac postavlja optuzbu (teza)
2) Optuzeni suprotstavlja odbranu (antiteza)
3) Sud donosi konacnu odluku (sinteza) Sud je pritom duzan da, po sluzbenoj duznosti, u toku celog postupka vodi racuna da li je lice koje se pojavljuje kao tuzilac ovlasceni tuzilac, i da li
optuzba jos uvek egzistira. Naime, ovlasceni tuzilac u svakoj fazi postupka moze odustati od
optuzbe, sto za posledicu ima sprecavanje daljeg toka postupka.
Krivicno gonjenje se moze zapoceti i pre formalnog pocetka krivicnog gonjenja, pri
cemu se razlikuju dve situacije:
1) Zapocinjanje krivicnog dela za koje se goni po sluzbenoj duznosti, kada se smatra da
krivicno gonjenje pocnje prvom radnjom javnog tuzioca li ovlascenih sluzbenih lica policije
na osnovu zahteva javnog tuzioca, preduzetih radi provere osnova sumnje da je ucinjeno krivicno
delo ili da je odredjeno lice ucinilo krivicno delo.
2) Zapocinjanje krivicnog gonjenja u odnosu na krivicna dela za koja se goni po privatnoj
tuzbi, sto se realizuje podnosenjem privatne tuzbe.
U nasem krivicnom postupku postoje tri vrste ovlascenih tuzilaca koji se mogu podeliti na
dve osnovne kategorije:
A) Ovlasceni tuzioci za krivicno gonjenje krivicnih dela koja se gone po sluzbenoj duznosti:
1) Javni tuzilac On je primarno ovlascen za krivicno gonjenje za krivcna dela koja se gone po sluzbenoj duznosti, a za gonjenje krivicnih dela koja se gone po predlogu ostecenog, neophodan je
takav predlog.
2) Osteceni kao tuzilac On je samo supsidijarno ovlascen za krivicno gonjenje za krivicna dela koja se inace gone ex officio, ali u pogledu koji je javni tuzilac nasao da nema osnova za pokretanje
krivicnog gonjenja.
B) Ovlasceni tuzilac za krivicno gonjenje krivicnih dela koja se gone po privatnoj tuzbi.
3) Privatni tuzilac On je ovlascen za krivicno gonjenje krivicnih dela koja se gone po privatnoj tuzbi.
U savremenom krivicnom procesnom pravu postoje neka retka odstupanja od principa
akuzatornosti, npr. u postupku prema maloletnicima, kada javni tuzilac, nakon prijema krivicne
prijave protiv maloletnika oceni da nema osnova za pokretanje postupka prema maloletniku, on
o tome obavestava ostecenog. Osteceni u tom slucaju nece imati mogucnost da sam pokrene
krivicni postupak, vec jedino moze da zatrazi da vece za maloletnike odluci o pokretanju postupka.
14
Vrste optuznih akata u krivicnom postupku
1) Optuzni akt u opstem krivicnom postupku je optuznica.
2) Optuzni akt u skracenom krivicnom postupku je optuzni predlog. - Kada se radi o krivicnim delima koja spadaju u kategoriju oficijelnih krivicnih dela,
predlog ne predstavlja optuzni akt, vec je samo neophodan uslov za krivicno gonjenje, a samo
gonjenje realizuje javni tuzilac odgovarajucim optuznim aktima, zavisno od vrste konkretnog
krivicnog postupka.
Posebni optuzni akti ostoje i u nekim posebnim krivicnim postupcima:
1.U postupku prema maloletnicima optuzni akt je:
1. Zahtev za pokretanje pripremnog postupka
2. Predlog vecu za maloletnike za izricanje krivicne sankcije maloletniku
2.U postupku za prmenu mera bezbednosti medicinskog karaktera, optuzni akt je:
1. Predlog sudu da se okrivljenom izrekne mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog
lecenja i cuvanja u zdrvstvenoj ustanovi, odnosno predlog za obavezno psihijatrijsko lecenje
ucinioca na slobodi Taj predlog se podnosi u okviru optuznice , kada se radi o licu za koje postoji osnovana sumnja da je delo ucinilo u stanju bitno smanjene uracunljivosti, odnosno kada se
predlaze primena mere bezbednosti obaveznog lecenja alkoholicara i narkomana. Takav predlog
tada i nije optuzni akt, jer se s obzirom da se radi o neuracunljivim licima, postupak pokrece na
osnovu optuznih akata karakteristicnih za opsti, odnosno skraceni krivicni postupak.
15
11. NACELO LEGALITETA OFICIJELNOG KRIVICNOG GONJENJA
U teoriji se govori o nacelu legaliteta i o nacelu oficijelnosti, a mi smo se opredelili za sintezu ova
dva nacela.
Nacelo oficijelnosti deluje kada su u pitanju krivicna dela koja se gone po sluzbenoj
duznosti- Prema njemu, krivicni postupak se pokrece po sluzbenoj duznosti, od strane
ovlascenog tuzioca javnog tuzioca, bez obzira na stav lica cije je pravo ugrozeno ili povredjeno vrsenjem krivcnog dela.
Nacelo legaliteta jeste obaveza tuzioca da pokrene krivicni postupak uvek kada postoji
dovoljno dokaza da je ucinjeno krivicno delo koje se goni po sluzbenoj duznosti.
U osnovi, radi se nacelu iste sadrzine, samo se kod nacela legaliteta akcenat stavlja na
obavezu javnog tuzioca da pokrene krivicni postupak kada se radi o delu koje se goni po sluzbenoj
duznosti, dok je kod nacela oficijelnosti teziste na izdvajanju posebne vrste ovascenog tuzioca.
Dva osnovna elementa ovog nacela, odnosno ova dva nacela ukoliko se razdvajaju, su:
1) Utvrdjivanje obaveze podnosenja optuznog akta
2) Ustanovljenje subjekta koji ima tu obavezu
U teoriji se navodi da u krivicnom postupku ne vlada nacelo dispozitivnosti, ali ono vlada u
dva vida:
1) U potpunosti kada su u pitanju krivicna dela koja se gone po privatnoj tuzbi iskljucivo od volje lica kom zakon daje pravo podnosenja tuzbe zavisi da li ce pokrenuti krvcni postupak ili ne
2) Uslovljeno procesnom situacijom, kada je rec o supsidijarnoj tuzbi kada osteceni ima mogucnost da pokrene ili nastavi postupak, ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi.
To naravno ne vazi za krivicna dela kod kojih ne postoji zrtva (delikti bez zrtve) , uobicajeni
primer za to je prostitucija. Kada ne postoji zrtva, onda nema ni ostecenog u krivicnom postupku.
Prema nacelu oficijelnog krivicnog gonjenja javni tuzilac ima obavezu da da pokrene
krivicni postupak, ako su za to ispunjeni sledeci uslovi:
1) da nije drugacije propisano samim Zakonikom o krivicnom postupku
2) da postoje dokazi na kojima se temelje osnovi sumnje da je odredjeno lice ucinilo krvicno delo
3) da se radi o krivicnom delu koje se goni po sluzbenoj duznosti
Kada su u pitanju krivicna dela koja se gone samo po predlogu ostecenog, neophodan uslov
za vodjenje postupka je postojanje takvog predloga. Takav osteceni nema svojstvo ovlascenog
tuzioca, ali je postupanje javnog tuzioca uslovljeno je postojanjem predloga za:
- za zapocinjanje krivicnog gonjenja (inicijalno dejstvo predloga)
- za njegovo dalje odvijanje (odrazavajuce dejstvo predloga)
16
12. NACELO OPORTUNITETA KRIVICNOG GONJENJA
Nacelo oportuniteta je suprotno nacelu legaliteta krivicnog gonjenja ogleda se u tome da se krivicno gonjenje ne mora obavezno preduzeti, iako su ispunjeni svi uslovi koji proizlaze iz
nacela legaliteta.
1. Nacelo oportuniteta vazi bez ogranicenja kada su u pitanju krivicna dela koja se gone po
privatnoj tuzbi, jer tada osteceni potpuno slobodno odlucuje da li ce krivicno goniti ili ce se od
toga uzdrzati.
2. Slicno tome, i osteceni krivicnim delom koje se goni po sluzbenoj duznosti sam odlucuje da li
ce pokrenuti krivicni postupak ukoliko to ne ucini primarni ovlasceni tuzilac javni tuzilac.
Nacelo oportuniteta krivicnog gonjenja u odnosu na javnog tuzioca postoji u dve
situacije:
1. U postupku prema maloletnicima
2. U predistraznom postupku, kada se radi o nekim laksim krivicnim delima
1. U postupku prema maloletnicima, kada javni tuzilac ima mogucnost da ne pokrene krivicni
postupak prema maloletniku iz razloga celishodnosti, odnosno (ne)svrsishodnosti, iako su za to
ispunjeni svi zakonski uslovi. Postoje dve situacije:
1) U odnosu na krivicno delo odredjene tezine Kada se radi o krivicnom delu za koje je propisana kazna zatvora do 5 godina ili novcana kazna, ako javni tuzilac smatra da ne bi bilo
celishodno da se prema maloletniku vodi postupak, na osnovu sledecih kumulativno propisanih
okolnosti:
- Okolnosti koje se odnose na delo ( priroda krivicnog dela, okolnosti pod kojim je delo ucinjeno)
- Okolnosti koje se odnose na maloletnika ( njegov raniji zivot, licna svojstva maloletnika)
2) Kada se prema maloletniku vec izvrsava sankcija javni tuzilac moze odluciti da ne zahteva pokretanje krivicnog postupka za drugo krivicno delo, ako s obzirom na tezinu tog krivcnog
dela, kao i na kaznu ne bi imalo svrhe vodjenje postupka i izricanje sankcije za to krivicno delo.
2. Kada se radi o nekim laksim krivicnim delima, sto je moguce u dva oblika:
1) Slucaj postpupanja po oportunitetu krivicnog gonjenja usled stvarnog kajanja
osumnjicenog 2) Slucaj uslovljenog oportuniteta krivicnog gonjenja Uslovljeni oportunitet ima elemente i klasicnog nepokretanja krivicnog postupka, ali i elemente oprostaja uciniocu krivicnog
dela, ukoliko to zasluzi ispunjenjem odredjenih obaveza.
Elementi oportuniteta krivicnog gonjenja postoje i u sporazumu o priznanju krivicnog
dela, koji pored obaveznih elemenata moze sadrzati i fakultativne:
- Izjavu javnog tuzioca o odustajanju od krivicnog gonjenja za krivicna dela koja nisu
obuhvacena sporazumom o priznanju krivicnog dela, sto predstavlja oblik oportuniteta
krivicnog gonjenja.
- Izjavu okrivljenog o prihvatanju obaveze koja se inace moze odrediti u okviru postupanja
javnog tuzioca po nacelu uslovljenog oportuniteta krivicnog gonjenja, pod uslovom da priroda
obaveze omogucava da se zapocn sa izvrsenjem pre podnosenja sporazuma sudu.
17
13. NACELO NE BIS IN IDEM
Nacelo ne bis in idem oznacava da se istom licu ne moze dva puta suditi za isto krivicno
delo. Ovo nacelo utvrdjeno je clanom 6 st. 1 ZKP-a tako sto je propisano da niko ne moze biti
gonjen za krivicno delo za koje je pravosnaznom presudom oslobodjen ili osudjen ili je za to delo
postupak protiv njega pravnosnazno obustavljen ili je optuzba odbijena.
Dakle ukoliko je okrivljeni pravnosnaznom odlukom nadleznog suda oslobodjen optuzbe,
protiv njega se za isto krivicno delo vise ne moze voditi krivicni postupak, cak i kada bi se pojavili
dokazi najviseg stepena dokaznog kredibiliteta da je on to delo ucinio.
Ovakav nacin regulisanja nacela ne bis in idem u nasem krivicnom postupku je siri u odnosu
na medjunarodnopravno definisanje ovog nacela. Naime, prema medjunarodnom paktu o
gradjanskim i politickim pravima novog sudjenja ne moze biti samo ako je prethodno presudjeno
meritornom tj oslobadjajucom ili osudjujucom presudom, dok se kod nas ovo nacelo odnosi i na
odbijajucu presudu (koja se donosi iz odredjenih formalnih razloga) i na resenje o obustavi
krivicnog postupka.
To i predstavlja razlog da se u nasem krivicnom postupku odbijajuca presuda donosi se samo
kada se radi o procesnim smetnjama koje su trajnog karaktera, a ako se ustanovi postojanje
procesnih smetnji privremenog karaktera postupak se okoncava na nacin koji omogucava ponovno
vodjenje postupka donosenjem resenja o odbacvanju optuznice, na koje se ovo nacelo ne odnosi.
18
14. NACELO NEPOSREDNOSTI U IZVODJENJU DOKAZA
Nacelo neposrednosti u izvodjenju dokaza znaci da nema posrednika izmedju izvora
saznanja i krivicnog suda, vec da sud sam odlucuje na osnovu onoga sto sam utvrdi.
1) Jedan vid ovog nacela jeste obavezno prisustvo okrivljenog. Optuzenom se moze suditi u
odsustvu samo izuzetno, ako su ispunjeni sledeci kumulativni uslovi:
- da je optuzeni u begstvu ili da nije dostizan drzavnim organima
- da postoje narocito vazni razlozi da mu se sudi iako je odsutan
- da vece na predlog tuzioca donese resenje o sudjenju u odsustvu
U pitanju je personalna neposrednost u odnosu na stranke, dok se izvorno neposrednost odnosi na
sud pred kojim se izvode relevantni dokazi na osnovu kojih donosi odluku kojom se resava krivicni
postupak.
2) Neposrednost se ogleda i u obavezi da tokom celog toka glavnog pretresa sud bude prisutan
u istom sastavu i bez prekida, u skladu sa pravilom da sud mora steci neposredan utisak u odnosu
na krivicno delo.
U teoriji se razlikuju subjektivna i objektivna neposrednost:
- Subjektivna neposrednost u nasem krivicnom postupku ispoljava se u pravilu da glavni
pretres koji je odlozen mora poceti iznova ako se izmenio sastav veca ali to pravilo nije
apsolutno, jer po uzimanju izjava od stranaka vece moze odluciti da se svedoci i vestaci ne ispituju
ponovo i da se ne sprovodi novi uvidjaj vec da se procitaju iskazi vestaka i svedoka dati na ranijem
glavnom pretresu.
- Objektivna neposrednost ispoljava se u odredbi prema kojoj sud zasniva presudu
samo na dokazima koji su izvdeni na glavnom pretresu.
Postoje izuzeci od ovog nacela u objektivnom smislu, u nekim situacijama koje nastaju
nakon prekida ili odlaganja glavnog pretresa, kao i kada dodje do izmena u sastavu pretresnog veca.
To pitanje se detaljnije objasnjava u delu koji govori o izmeni sastava veca, tj prekidu i odlaganju
glavnog pretresa, odnosno novog pocetka ili nastavljanja prekinutog ili odlozenog glavnog pretresa.
19
15. NACELO SLOBODNE OCENE DOKAZA
Nacelo slobodne ocene dokaza cesto se vezuje sa maksimom o cvrstim dokazima, pa se
istice da sud moze izvoditi dokaze kroz katalog zakonom predvidjenih dokaznih sredstava, a da je
pritom slobodan u njihovoj oceni.
Ipak, tesko je govoriti o posebnom nacelu koje nalaze da se u krivicnom postupku koriste
samo cvrsti dokazi jer ustvari sam sud procenjuje koji su dokazi cvrsti, tj koliki je stepen njihovog
dokaznog kredibiliteta.
S druge strane, sud je ogranicen na primenu samo onih radnji koje su predvidjene u samoj
krivicnoj proceduri, i samo tako moze doci do dokaza, a pri tom je shodno ovom nacelu, potpuno
slobodan u izboru koje ce dokazne radnje primeniti u konkretnom slucaju.
To naravno ne znaci da nema dokaznih pravila i da je sve prepusteno proceni sudije, jer
postupak sadrzi odrdbe koje se odnose na odredjena opsta pravila vrednovanja dokaza kao i
odredjene dokazne zabrane.
Ocena dokaza po slobodnom uverenju postoji kad sudija vrsi ocenu iznesenih dokaza o
postojanju cinjenica, podvrgavavsi ih svojoj sopstvenoj logickoj i psiholoskoj analizi, nevezan
nikakvim zakonskm pravilima, vec jedino uz obavezu da o toj oceni polozi racun u razlozima svoje
odluke.
Kako slobodna ocena dokaza ne bi presla u sudsku samovolju, postoji striktna zakonska duznost
temeljnog obrazlaganja donesene odluke. Obrazlozenjem sudija objasnjava na cemu je ta odluka
utemeljena i zasto je logicka i razumna, a sa druge strane time se pruzaju objasnjenja strankama i
drugim subjektima.
Nacelo slobodne ocene dokaza kod nas je decenijama bilo je formulisano kao pravo suda da
u krivicnom postupku ocenjuje postojanje ili nepostojanje odredjenih cinjenica bez postojanja
ogranicenja u vidu formalnih dokaznih pravila.
ZKP-om iz 2011 nacelo slobodne ocene dokaza drugacije formulisano Sud izvedene dokaze ocenjuje po slobodnom sudijskom uverenju, a presudu ili resnje koje odgovara presudi, sud
moze zasnovati samo na cinjenicama u ciju je istovetnost potpuno uveren.
Ne spominje se slobodna ocena dokaza, ali se pravila o ocenjivanju dokaza po slobodnom
sudijskom uverenju mogu ostvariti jedino u sistemu slobodne ocene dokaza.
Zakonodavac predvidja da se sudska odluka ne moze zasnivati iskljucivo na odredjenim
dokazima, kao sto je to na primer slucaj sa iskazom zasticenog svedoka, cime se uvode odredjeni
oblici odstupanja od nacela slobodne ocene dokaza.
Sudske odluke se nacelno, ne mogu zasnivati na pravno nevaljanim dokazima, gde
spadaju oni koji su samo po sebi ili prema nacinu pribavljanja, u suprotnosti sa Ustavom ili su
zakonom zabranjeni. U sustini, ovo i ne predstavlja izuzetak od ovog nacela, jer onaj dokaz koji je
pravno nevaljan, ustvari i nije dokaz u krivicnoprocesnom smislu.
Pored toga, postoje i neke procesne situacije koje ogranicavaju slobodno uverenje sudije.
Npr krivicni postupak se moze ponoviti ako je presuda zasnovana na laznoj ispravi ili na laznom
iskazu svedoka, vestaka ili tumaca, ili ukoliko je do presde doslo usled krivicnog dela sudije, ili lica
koje je vrsilo istrazne radnje. U tom slucaju se mora dokazati da su navedena lica oglasena krivim
za krivicna dela. U tom slucaju prvenstvo se daje formalnoj oceni dokaza, dokazivanje samo
pravosnaznom presudom, ali ako izvodjenje dokaza na taj nacin nije moguce, primenjuje se
slobodna ocena dokaza.
20
16. NACELO IN DUBIO PRO REO
Ovo nacelo dugo nije bilo formulisano na izricit nacin u nasem ZKP-u, ali se i pored toga
moglo smatrati da ipak vazi u nasem krivicnom procesnom pravu.
Poslednjim izmenama, uvedeno je nacelo in dubio pro reo koje vazi samo za odredbe
krivicnog materijalnog prava: Sud ce u presudi ili resenju koje odgovara presudi odluciti u korist
okrivljenog uvek kada postoji sumnja u pogledu odlucnih cinjenica, koje alternativno:
1) cine obelezja krivicnog dela ili
2) od kojih zavisi primena neke druge odredbe Krivicnog zakonika
Ovo nacelo proizlazi iz nacela slobodne ocene dokaza. Odnosi se na nacin odlucivanja
suda u situaciji kada on nije stekao uerenje da stanje stvari omogucava osudu okrivljenog.
Prema ovom nacelu, ukoliko sud nije u mogucnosti da utvrdi istinu, na sta je inace obavezan,
odluka suda u toj situaciji mora biti u korist okrivljenog.
Duznost suda da utvrdi istinu ne treba se shvatiti apsolutno, jer to nekada nije ni moguce.
To znaci da sud treba da ucini sve kako bi utvrdio istinu, pa ako i pored toga ne uspe vec ostane u
sumnji, primenice se nacelo in dubio pro reo.
U teoriji, ovo nacelo se cesto povezuje sa pretpostavkom nevinosti i nacelom legaliteta, pa
se istice da u jednoj pravnoj drzavi kaznjavanje iskljuceno bez postojanja odredjene zakonske
odredbe, i da se lice optuzeno za neko krivicno delo smatra nevinim dok se ne dokaze njegova
krivica.
Optuzeni moze biti oglasen krivim samo ako sud nema nikakvu sumnju u njegovu krivicu.
21
17. NACELA RASPRAVNOSTI I USMENOSTI
1) Nacelo raspravnosti ili princip kontradiktornosti pociva na vec poznatom pravilu Audiatur et altera pars, koje potice jos iz antickih vremena.
Ovo pravilo predstavlja mogucnost i pravo stranaka, i obavezu suda da svakoj stranci
obezbedi, da se izjasni o svakom dokazu, cinjenici i svakom predlogu suprotne stranke, da izlozi
svoj stav, ponudi zakljucak, iako konacan zakljucak daje sud.
Ovo pravilo najzastupljenije je u stadijumu glavnog pretresa, kada se neposredno pred
sudom izvode svi dokazi, a stranke imaju mogucnost da se izjasne o svakom dokazu i da u zavrsnoj
reci daju ocenu svih dokaza i iznesu svoj zakljucak o cinjenicama Takodje, nakon citanja optuznice
ili privatne tuzbe, predsednik veca ce upitati optuzenog da li priznaje da je ucinio krivicno delo za
koje je optzen i pozvati ga da se izjasni o optuzbi i iznese odbranu, ako to zeli.
Osim na glavnom pretresu koji dominira, ovo nacelo primenjuje se i u svim ostalim fazama
krivicne procedure.
2) Nacelo usmenosti odredjuje nacin izvodjenja krivicnoprocesnih radnji i po njemu one se
preduzimaju usmeno, putem reci i pokreta. Cak i kada se neke radnje ostvaruju pismeno ( optuznica
nalaz vestaka) citanjem se iznose usmeno.
Dakle, sve sto se desi u procesu ( izvodjenje dokaza, saslusanje optuzenog, vecanje i
glasanje, objavljivanje presude) mora biti usmeno. Ono sto nije izgovoreno nema znacaja.
Naravno, odstupanja od ovog nacela su moguca kada se radi o okrivljenom ili svedoku sa
fizickim nedostacima. Ako je gluv postavljace mu se pitanja pismeno, a ako je nem pozvace se da
pismeno odgovara, a ako se saslusanje ne moze obaviti na ovaj nacin, pozvace se kao tumac lice
koje se sa okrivljenim moze sporazumeti. I u tom slucaju dominira nacelo usmenosti, jer se gluvi
okrivljeni ili svedok izjasnjava usmeno, tumac iskazuje usmeno, a iskaz nemog okrivljenog ili
svedoka se cita.
22
18. NACELO JAVNOSTI
Nacelo javnosti je jedno od klasicnih krivicnoprocesnih nacela koja su tipicna za
akuzatorske i mesovite tipove krivicnih postupaka.
Javnost krivicnog postupka ogleda se u pravu svakog gradjanina da prisustvuju sudjenju i
da o postupku budu obavesteni i putem sredstva javnog informisanja.
Javnost moze biti:
1) Posredna ( kada se publicitet radnjama u krivicnom postupku dajem posredstvom sredstava
javnog informisanja)
2) Neposredna ( kada lica prisustvuju procesnim radnjama). Ona moze biti:
- stranacka javnost ogranicena na procesne stranke - opsta kada javnost obuhvata i publiku
- U prethodnom postupku postoji samo stranacka javnost, nema opste javnosti Opsta javnost je izrazena samo kroz obavestavanje javnosti o toku istrage.
- Glavni pretres je javan, sto znaci da mogu prisustvovati punoletna lica koja ne nose oruzje ili
opasno orudje, osim cuvara.
- Sednice veca drugostepenog suda u postupku po zalbi su takodje javne.
Postoje brojna odstupanja od ovog nacela, sto se detaljnije objasnjava u delu koji se odnosi
na odrzavanje glavnog pretresa
Povreda ovog nacela je striktno sankcionisana, propisana je kao bitna povreda odredaba
krivicnog postupka, pa ako je javnost bila iskljucena protivno zakoniku, presuda ce biti ukinuta.
Suprotno tome, ako su postojali razlozi za iskljucenje javnosti, a sud nije doneo odluku o
iskljucenju , takva povreda uopste nece biti relevantna.
23
19. NACELA DONOSENJA SUDSKIH ODLUKA
Nacela donosenja sudskih odluka jesu:
1) Nacelo vecinskog odlucivanja suda u zbornom sastavu
2) Nacelo slobodnog sudijskog uverenja
3) Nacelo pravnog leka
1) Nacelo vecinskog odlucivanja suda u zbornom sastavu Ovo nacelo u sadrzinskom smislu spaja dva posebna ali povezana nacela nacelo zbornosti i nacelo vecinskog odlucivanja, a sa druge strane, time se oznacava da ovo nacelo vazi samo samo za sud u kolektivnom sastavu, a ne
i za krivicne postupke u nadleznosti sudije pojedinca.
Sud sudi u vecu, a izuzetak nacela zbornosti postoji u pogledu krivicnih dela za koja je kao glavna
kazna propisana novcana kazna ili kazna zatvora do 8 godina, a to su krivicna dela u pogledu
kojih se vodi skraceni postupak, koji se odvija pred sudijom pojedincem.
- Pravila ZKP-a koja se odnose na sudjenje u vecu se striktno odnose i na kvantitativni sastav
sudskog veca. Odstupa se od uobicajenih pravila o sastavu sudskog veca kada je rec o delima
organizovanog kriminala, kao i za krivicna dela protiv covecnosti i medjunarodnog prava (obicno se govori o ratnim zlocinima).U ovim krivicnim postupcima nema sudija porotnika.
Zakonska pravila koja se odnose na zborni sastav suda u kvantitativnom smislu su stroga, jer
nepravilan sastav suda predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba krivicnog postupka.
Medjutim to vazi kada se nepravilnost ogleda u manjem broju sudija od onog koji je prpisan
zakonikom. Ako je vece presudilo u sirem sastavu, ili je presudio visi sud za krivicnu stvar za koju
je inace nadlezan nizi, vazice pravilo ,,ko moze vise moze i manje i nece biti povrede krivicnog
postupka.
2) Nacelo slobodnog uverenja organa postupka Ovo nacelo je usko povezano sa nacelom slobodne ocene dokaza. S jedne strane, sudija, odnosno drugi subjekt krvicnog postupka,
ne moze imati slobodno uverenje ako nema pravo da slobodno ocenjuje dokaze, a s druge strane
dokazi se ne mogu slobodno ocenjivati ako subjekt nema mogucnost sticanja slobodnog uverenja.
Nacelo slobodne ocene dokaza je svrstano u dokazna nacela, ne samo zato sto je direktno
povezano sa dokazima, vec i zato sto se prema njemu ne rukovodi jedino sud, vec i drugi ucesnici
krivicnog postupka. Ovo nacelo je ipak karakteristicno za proces donosenja sudskih odluka.
Naravno da i drugi ucesnici u postupku imaju pravo na svoje slobodno uverenje u pogledu
odredjenih cinjenica, ali njihovi stavovi nemaju takav znacaj kao stavovi suda koji svojom odlukom
resava krivicnu stvar.
Uobicajeno je da se u teoriji govori o nacelu slobodnog sudijskog uverenja, ali s obzirom
na izmene ZKP-a, sada se govori o slobodnom uverenju organa postupka, jer se slobodno uverenje
odnosi kako na krivicni sud, tako i na druge organe postupka, a pre svega javnog tuzioca, kada npr
donosi naredbu o sprovodjenju istrage ili resenje o odbacivanju krivicne prijave.
24
Slobodno sudijsko uverenje ima znacaja za donosenje bilo koje odluke suda, ali pre svega
vezuje se za donosenje presude.
S obzirom da pravila o vrednosti pojedinih dokaznih sredstava ne postoje, sudije pitanje
vrednosti dokaza ocenjuju na osnovu svoje slobodne ocene dokaza - Sud izvedene dokaze koji su
od znacaja za donosenje sudske odluke ocenjuje po slobodnom sudijskom uverenju, a presudu ili
resenje koje odgovara presudi, moze zasnovati samo na cinjenicama u ciju je izvesnost potpuno
uveren.
3) Nacelo pravnog leka Ovo nacelo oznacava da se protiv sudske odluke kojom se resava predmet krivicnog postupka uvek moze uloziti redovan pravni lek, odnosno zalba, a da se pod
odredjenim uslovima sudska odluka moze pobijati i odredjenim vanrednim pravnim lekom.
Mogucnost koriscenja odgovarajuceg pravnog leka u slucajevima lisenja slobode je posebno
propisana medjunarodnopravnim propisima. Prema Evropskoj konvenciji za zastitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda, svako ko je lisen slobode ima pravo da pokrene postuak u kom ce sud
hitno ispitati zakonitost lisenja slobode i naloziti pustanje lica na slobodu ako je lisenje bilo
nezakonito.
Pravo na zalbu postoji bez izuzetaka u odnosu na sudske odluke kojima se resava osnovni
predmet krivicnog postupka, pre svega presude, ali i resenja kojima se odlucuje o krivicnom delu
kao predmetu postupka (npr. Izricanje vaspitne mere maloletniku, ili mere bezbednosti obaveznog
psihijatrijskog lecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi).
To ipak ne znaci da pravo na zalbu mora postojati u svakom konkretnom slucaju, jer se
titulari prava na zalbu mogu tog prava i odreci , osim u slucaju kada je u pitanju presuda kojom je
izrecena kazna od 30 do 40 godina, isto kao sto se ni maloletnik ne moze odreci prava na zalbu.
- Protiv odredjenih presuda se moze izjaviti i zalba u trecem stepenu.
- Zalba se ne moze izjaviti protiv naredbe, kao i protiv nekih resenja.
Povreda prava na zalbu nije procesno sankcionisana, a prema konstrukciji krivicnog
postuka, objektivno nije moguce povrediti pravo zalbe. Uskracenje prava na zalbu moguce je
samo zloupotrebom slubenog polozaja nekog sluzbenog lica, sto predstavlja krivicno delo.
25
20. LIMITIRANO NACELO ISTINE
Istina je vazna u krivicnom postupku, ali ona ne sme predstavljati vrednost koja se mora
dostici po svaku cenu. Ona jeste cilj krivicnog postupka, ali do nje se moze doci samo primenom
pravnih i procesnih sredstava koja su akterima postupka na raspolaganju, uz postovanje svih
garantovanih prava subjekta postupka.
Nacelo istine su vecini savremenih zakonodavstava svodi na duznost suda da u krivicnom
postupku istrazuje i utvrdjuje istinu kroz izvodjenje dokaza po sluzbenoj duznosti, na temelju
svih cinjenica i dokaznih sredstava koja su mu na raspolaganju.
Ovo nacelo nije striktno propisano odredbama ZKP-a, niti se njime propisuje duznost
suda da istnito utvrdjuje cinjence od vaznosti za donosenje zakonite odluke.
Teret dokazivanja optuzbe je na tuziocu, a sud izvodi dokaze na predlog stranaka, pri cemu
moze dati nalog stranci da predlozi dopunske dokaze ili sam odrediti da se takvi dokazi izvdu, ako
oceni da je to neophodno.
Pitanje je da li sud uopste moze izvesti bilo koji dokaz, a da to ne predlozi stranka , a
takodje je pitanje i da li je sud duzan da izvede svaki dokaz koji stranka predlozi?
Sud ipak nema takvu duznost, jer ne postoji procesni mehanizam koji bi primorao sud da postupi sa
stranackom dokaznom inicijativom.
Ipak, ovo nacelo nije dosledno sprovedeno, s obzirom da sud ipak ima mogucnost da
aktivno ucestvuje u ispitivanju svedoka na glavnom pretresu.
Logicno je da ce sud, iako vise nema propisanu takvu duznost, teziti da se u krivicnom
postupku utvrdi potpuno tacno cinjenicno stanje, odnosno da se utvrdi istina. Stoga ce iako ne
formalno, makar fakticki u nasem krivicnom postupku i dalje vaziti nacelo istine, ali na limitran
nacin.
26
21. NACELO PRAVICNOG VODJENJA KRIVICNOG POSTUPKA
Pravo na pravicno sudjenje je izricito propisano odredbama cl. 6 Evropske konvencije o
ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a prema njima Svako, tokom odlucivanja o njegovim gradjanskim pravima i obavezama ili o krivicnoj optuzbi protiv njega, ima pravo na pravicno i
javno sudjenje u razumnom rokum, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na
osnovu zakona.
Nacelo pravicnog vodjenja krivicnog postupka nije izricito pod tim nazivom propisano u
ZKP-u, ali ono vazi za nas krivicni postupak, i cak predstavlja najvaznije nacelo krivicne procedure.
Ipak, u ZKP-u formalno se propisuje pravicno vodjenje krivicnog posutpka, tako sto se
utvrdjuje da taj zakonik sadrzi pravila ciji je cilj da niko nevin ne bud osudjen, a da se uciniocu
krivicnog dela izrekne krivicna sankcija po uslovima koje propisuje krivicni zakon, a na osnovu
zakonito pravicno sprovedenog postupka.
Ovo nacelo se posebno ogleda u duznosti drzavnih organa da budu nepristrasni i da ne
prejudiciraju krivicu okrivljenog, kao i da stranke u postupku raspolazu jednakim procesnim
sredstvima i mogucnostima.
Iako je javni tuzilac stranka koja je u funkciji optuzbe, duzan je da postupa nepristrasno da obrati
jednaku paznju kako na dokaze koji terete okrivljenog, tako in a dokaze koje tom licu ide u prilog.
27
22. STVARNA NADLEZNOST KRIVICNOG SUDA
Stvarna nadleznost predstavlja pravo i duznost jednog krivicnog suda da vodi krivicni
postupak u odnosu na odredjenu krivicnu stvar i donese odluku u odnosu na nju.
Stvarna nadleznost se ne uredjuje ZKP-om, vec drugim zakonima, a pre sveka Zakonom o
uredjenju sudova.
Stvarna nadleznost se moze podeliti na:
1) Stvarnu nadleznost prvostepenih sudova
2) Stvarnu nadleznost Krivicnih sudova u drugom stepenu
3) Stvarnu nadleznost Vrhovnog kasacionog suda
1)U prvom stepenu krivicni postupak vode osnovni ili visi sudovi.
- Osnovni sud ima iskljucivo prvostepenu nadleznost. On je nadlezan za krivicna dela za
koja je kao glavna kazna propisana novcana kazna ili kazna zatvora do 10 godina, ako za neko
od tih krivicnih dela nije nadlezan visi sud.
Pored toga obavlja poslove medjunarodnopravne pomoci, i obavlja druge poslove kada mu je to
povereno zakonom.
- Visi sud je u prvom stepenu nadlezan za krivicna dela za koja je kao glavna kazna
propisana kazna zatvora preko 10 godina kao i kada se radi o krivicnim delima za koja je
predvidjena blaza kazna, ali su svrstana u nadleznost visih sudova ( tu spadaju krivicna dela
protiv Vojske Srbije, odavanje drzavne tajne, izazivanje naconalne, rasne i verske mrznje i
netrpeljivosti, pranje novca, odavanje sluzbene tajne, krsenje zakona od strane sudije, javnog
tuzioca i njegovog zamenika, ubistvo n amah itd) -Takodje, visi sud je nadlezan za vodjenje u prvom stepenu postupka prema maloletnicima.
- I osnovni i visi sud odlucuju o molbi za prestanak mere bezbednosti ili pravne posledice osude za
krivicna dela koja spadaju u njihovu stvarnu nadleznost.
- Nadleznost viseg suda u drugostepenom postupku je ogranicena, na odlucivanje o zalbama
protiv dve vrste odluka:
1) Resava o zalbama na odluke osnovnih sudova o odredjivanju mera obezbedjenja prisustva
okrivljenog.
2) Odlucuje o zalbama protiv prvostepenih odluka osnovnih sudova za krivicna dela za koja
je propisana novcana kazna i kazna zatvora do pet godina sto u zargonskom smislu predstavlja
,,malu apelaciju.
2) U drugom i trecem stepenu krivicni postupak (kada postoji mogucnost ulaganja zalbe protiv
odluke drugostepenog suda) vode apelacioni sudovi, osim po izuzetku ( Zalbe protiv odluka
osnovnih sudova za krivcna dela za koja je propisana novcana kazna ili kazna zatvora do pet
godina, drugostepeni postupak se vodi pred visim sudom)
-Postoje cetiri apelaciona suda: U Beogradu, Novom Sadu, Nisu i Kragujevcu.
- Apelacioni sud odlucuje i o sukobu nadleznosti nizih sudova sa svog podrucja ako za
odlucivanje nije nadlezan visi sud, o prenosenju nadleznosti osnovnih i visih sudova kad su
spreceni ili ne mogu da postupaju u nekoj pravnoj stvari i vrsi poslove odredjene zakonom.
3) Vrhovni kasacioni sud resava o zahtevu za zastitu zakonitosti. Pored toga, odlucuje o sukobu
nadleznosti izmedju sudova, ako za odlucivanje nije nadlezan drugi sud, kao i o prenosenju
nadleznosti sudova rad lakseg vodjenja postupka. On utvrdjuje nacelne stavove u cilju jedinstvene
primene zakona, razmatra primenu zakona i drugih propisa, kao i rad sudova.
28
Sastav suda sudska veca i pojedinac
U prvom stpenu sud sudi u vecu, osim kada se radi o krivicnim delima koja spadaju u nadleznost
sudije pojedinca krivicna dela za koja je propisana novcana kazna ili kazna zatvora do 8 godina. - Kada je predmet krivicnog postupka krivicno delo za koje je propisana kazna zatvora od 8 do 20
godina, postupak se odvija pred trojnim vecem, sastavljenim od jednog sudije-profesionalca i
dvojice sudije-porotnika.
- Kada je predmet krivicnog postupka krivicno delo za koje je propisana kazna zatvora od 30 do
40 godina postupak se odvija pred petornim vecem, koga u prvom stepenu cine dvojica sudija-
profesionalaca i trojica sudija-porotnika.
U drugom stepenu:
Sud uvek sudi u vecu koje cini iskljucivo sudije profesionalci, a brojacani sastav suda je
uredjen po istom kriterijumu kao i u prvom stepenu, vezano za teznu i vrstu krivicnog dela.
Drugostepeno vece je sastavljeno od troje sudija, osim kada je Zakonikom odredjeno drugacije.
Petorno vece odlucuje i u drugom i u trecem stepenu u dva slucaja:
1) Kada se radi o krivicnom delu za koje je propisana kazna zatvora 30-40 godina
2) U pogledu krivicnih dela za koja je posebnim zakonom odredjeno da postupa javno tuzilastvo
posebne nadleznosti.
ZKP uredjuje i ulogu posebnog oblika sudske funkcionalne nadleznosti, a to je vanraspravno ili
vanpretresno vece.
- Vanraspravno vece sastavljeno je od troje sudija profesionalaca, i nadleznost ovog veca sada:
1) Odlucivanje o zalbama protiv resenja sudije za prethodni postupak i drugih resenja donetih u
skladu sa ZKP-om
2) Donosenje odluka van glavnog pretresa
3) Stavljanje predloga u slucajeima predvidjenim u ZKP-u ili u drugom zakonu
- Vrhovni kasacioni sud o zahtevu za zastitu zakonitosti sud odlucuje u vecu sastavljenom od
petoro sudija.
Istraga spada u nadleznost javnog tuzioca, koji rukovodi predistraznim postupkom, ali
odredjenu ulogu u ovim fazama ima i sud koji je inokosnog karaktera u funkcionalnom obliku sudije za prethodni postupak. On donosi odluku o:
- odredjivanju pritvora
- preduzimanju odredjenh dokaznh radnji u predistraznom postupku
Neki oblici specijalizacije krivicnog sudstva
Za postupanje o predmetima organizovanog kriminala i drugih posebno teskih krivicnih dela
nadlezan je Visi sud u Beogradu kao prostepeni, sto predstavlja oblik koncentracije stvarne i
mesne nadleznosti.
Za odlucivanje u drugom stepenu u predmetu krivicnih dela organizovanog kiminala i
drugih posebno teskih krivicnih dela nadlezan je Apelacioni sud u Beogradu.
U svim sudovima koji su nadlezni za krivicna dela organizovanog kriminala formiraju se
posebna odeljenja to nisu nikakvi specijalni sudovi, vec je rec o obliku specijalizacije krivicnog sudstva.
29
Takodje, postupak prema maloletniku u prvom stepenu se vodi pred sudijom za maloletnike i
vecem za maloletnike viseg suda.
- Vece za maloletnike je u prvom stepenu sastavljeno od sudije za maloletnike i dvojice sudija-
porotnika.
- U drugom stepenu nadlezno je vece za maloletnike neposredno viseg apelacionog suda, koje je
sastavljeno od trojice sudija.
- Kad vece za maloletnike sudi na pretresu, sastavljeno je od dvojice sudija i trojice sudije
porotnika.
30
23. MESNA NADLEZNOST KRIVICNOG SUDA
Mesna nadleznost je pravo i duznost stvarno nadleznog suda da resi odredjenu krivicnu
stvar, s obzirom na teritoriju svog delovanja.
Kriterijum za odredjivanje mesne nadleznosti moze se podeliti na dve osnovne vrste:
1. Redovni kriterijum
2. Vanredni kriterijumi
1. Prema redovnom kriterijumu mesna nadleznost se odredjuje prema mestu izvrsenja
krivicnog dela. Mesto izvrsenja krivicnog dela utvrdjuje se prema pravilima krivicnog materijalnog
prava mesto izvrsenja je mesto gde je izvrsilac preduzeo radnju izvrsenja ili je bio duzan da je preduzme, kao i mesto gde je u celini ili delimicno nastupila posledica.
Kod pokusaja mesto izvrsenja krivicnog dela je i mesto na kom je preduzeta radnja izvrsenja, kao i
mesto gde je po umisljaju ucinioca posledica trebalo da nastupi.
2. Vanredni kriterijumi se dele na dve vrste:
1) Dopunski kriterijumi u odnosu na redovni kriterijum ( Njima se resavaju situacije koje se
odlikuju time da se odredjeno mesto bez takvih kriterijuma ne moze apsolutno odrediti kao mesto
izvrsenja krivicnog dela).
2) Posebni kriterijumi u odnosu na redovni kriterijum ( Zasnivaju se na nekim drugim
obelezjima, a ne odnose se uopste na mesto izvrsenja krivicnog dela).
1) Dopunski kriterijumi se odnose na:
1) Slucaj sticaja mesta izvrsenja krivicnog dela ili neizvesnosti u odnosu na tacno mesto izvrsenja Kada je krivicno delo pokusano ili izvrseno na podrucjima raznih sudova ili na granici tih podrucja, ili je neizvesno na kom je podrucju izvrseno ili pokusano, primenjuje se pravilo
prioriteta nadlezan je onaj sud koji je prvi zapoceo postupak, a ako postupak uopste nije zapocet, nadlezan je sud kome je prvo podnesen zahtev za pokretanje postupka.
2) Slucaj izvrsenja krivicnog dela na domacem brodu ili vazduhoplovu Kada je krivicno delo ucinjeno na domacem brodu ili vazduhoplovu dok se nalazi na domacem pristanistu,
nadlezan je sud na cijem se podrucju nalazi to pristaniste, a u ostalim slucajevima nadlezan je sud
na cijem se podrucju nalazi maticna luka broda, odnosno vazduhoplova, ili domace pristaniste u
kome se brod, odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi.
3) Slucaj izvrsenja krivicnog dela putem sredstava javnog obavestavanja Ako je delo izvrseno putem stampe, nadlezan je sud na cijem je podrucju spis stampan, a ako to mesto nije
poznato ili je stampan u inostranstvu, nadlezan je sud na cijem se mestu rastura stampani spis.
Ako po zakonu odgovara sastavljac spisa, primenjuje se alternativni kriterijum nadlezan je sud mesta u kome sastavljac ima prebivaliste ili sud mesta gde se desio dogadjaj na koji se odnosi sipis.
Ova pravila primenjuju se i kad je spis objavljen putem radija, televizije, i drugih sredstava javnog
informisanja.
4) Slucaj nepoznatog mesta izvrsenja ili mesta izvrsenja u inostranstvu ako nije poznato mesto izvrsenja krivicnog dela ili ako je to mesto van teritorije Srbije, nadlezan je sud na
cijem podrucju okrivljeni ima prebivaliste ili boraviste.
31
2) Posebni kriterijumi se odnose na:
1) Slucaj primene pravila prioriteta, kada je postupak vec zapocet pred sudom na
cijem podrucju okrivljeni ima prebivaliste ili boraviste, zato sto se prvobitno nije znalo za
mesto izvrsenja tada sud ostaj nadlezan iako se kasnije zasnalo za mesto izvrsnja krivicnog dela.
2) Slucaj kada nije poznato ni mesto izvrsenja ni prebivaliste ili boraviste okrivljenog, ili su oba van teritorije Srbije- tada je nadlezan sud na cijem se podrucju okrivljeni lisi slobode ili
se sam prijavi.
3) Slucaj alternativno propisane mesne nadleznosti u pogledu krivicnog gonjenja za neoficijelna krvcna dela privatna tuzba se moze podneti i sud na cijem podrucju okrivljeni ima prebivaliste ili boraviste.
4) Slucaj nemogucnosti prmene bilo kojeg od redovnih ili vanrednih dopunskih kriterijuma za odredjivanje mesne nadleznosti, koji se odlikuje time da se prema odredbama
ZKP-a ne moze ustanoviti koji je sud mesno nadlezan tada Vrhovni kasacioni sud odredjuje jedan od stvarno nadleznih sudova pred kojim ce se sprovesti postupak odredjena nadleznost
forum ordinatum.
5) Slucaj prenosenja mesne nadleznosti odnosi se na odredjivanje mesno nadleznim drugog suda, a ne onoga koji bi inace prema opstim pravilima bio nadlezan to je moguce u dva slucaja:
a) Iz razloga nemogucnosti postupanja nadleznog suda Ako je nadlezni sud iz pravnih ili stvarnih razloga sprecen da postupa, duzan je da o tome obavesti neposredno visi sud koji ce
odrediti drugi stvarno nadlezan sud na ovom podrucju.
b) Iz razloga celishodnosti Kada sud odredjen zakonom (Vrhovni kasacioni sud) moze na predlog istraznog sudije, sudije pojedinca, predsednika veca, ili javnog tuzioca da odredi drugi
stvarno nadlezan sud na svom podrucju, ako je ocigledno da ce se tako lakse sprovesti postupak ili
ako postoje drugi vazni razlozi.
6) Slucaj koneksiteta okrivljenih ili sticaja krivicnih dela, odnosno kombinovanog sticaja vise okrivljenih i vise krivicnih dela. Moguce su tri situacije:
a) postojanje sticaja krivicnih dela za koja se tereti isti okrivljeni
b) postojanje vise okrivljenih koji se terete za isto krivicno delo
v) postojanje vise okrivljenih koji se terete za vise krivicnih dela
g) postojanje okrivljenih koja se krivicno gone zbog svoje veze sa krivicnim delima drugih lica
d) slucaj kada su ista lica i okrivljeni i osteceni
Dakle, jedinstveni postupak se sprovodi:
a) Ako je isto lice okrivljeno za vise krivicnih dela, pa je za neka dela nadlezan nizi, a za
neka visi sud, nadlezan ce biti visi sud.
Ako je isto lice okrivljeno za vise krivicnih dela koja spadaju u nadleznost suda iste vrste,
primenjuje se pravila prvenstva, nadlezan je sud koji je prvi zapoceo postupak po zahtevu
ovlascenog tuzioca, a ako postupak jos nije zapocet, sud kome je prvo podnsen zahtev za pokretanje
postupka.
32
b) Ako se vise okrivljenih tereti za jedno krivicno delo onda se uopste ne postalja pitanje
stvarne nadleznosti, a pianje mesne nadleznosti se resava tako sto se medju okrivljenima pravi
razlika na one koji se terete kao saizvrsioci i one koji odgovaraju u svojstvu saucesnika u uzem
smislu. Moguce su dve situacije:
- Ako su svi okrivljeni saizvrsioci, onda se mesna nadlznost uredjuje prema pravilu prvenstva pa ce za sve njih biti nadlezan sud koji je kao nadlezan za jednog od njih prvi zapoceo postupak.
- Sud koji je nadlezan za izvrsioca krivicnog dela, nadlezan je po pravilu i za saucesnike, prikrivace,
lica koja su pomogla uciniocu posle izvrsenja krivicnog dela, kao i lica koja nisu prijavila
pripremanje izvrsenja krivicnog dela ucinioca.
v) Ako se vise okrivljenih tereti za vise krivicnih dela, sud moze odluciti da se sprovede
jedinstveni postupak i odnese jedina presuda, samo ako su kumulativno ispunjeni sledeci uslovi:
- Da izmedju izrsenih krivicnih dela postoji medjusobna veza
- Da postoje isti dokazi
Predlog da se postupak spoji mogu dati stranke, a o spajanju odlucuje sud koji je nadlezan
za sprovodjenje jedinstvenog postupka.
Do spajanja moze doci i na inicijativu suda, bez predloga.
Sud moze odluciti da se postupak spoji ako se pred istim sudom vode odvojeni postupci protiv istog
lica za vise krivicnih dela ili protiv vise lica za isto krivicno delo.
Protiv resenja kojim je odredjeno spajanje postupka ili je odbijen predlog za spajanje nije
dozvoljena zalba.
Suprotno spajanju, moguce je i razdvajanje krivicnog postupka. Sud koji ima mogucnost
spajanja krivicnog postupka ili koji je prethodno vec spojio postupak, moze do zavrsetka glavnog
pretresa odluciti da se postupak za pojedina krivicna dela razdvoji ili posebno dovrsi ili se preda
drugom nadleznom sudu.
Protiv resenja kojim je odredjeno razdvajanje postupka ili je odbijen predlog za razdvajanje nije
dozvoljena zalba.
Kada se radi o krivicnim delima organizovanog kriminala, krivicna dela protiv
covecnosti i drugih dobara zasticenih medjunarodnim pravom, kao i krivicna dela
visokotehnoloskog kriminala, stvarna i mesna nadleznost uvek pripada odgovarajucim posebnim
odeljenjima Viseg suda u Beogradu.
Kada se radi o postupku prema maloletnicima, mesno je nadlezan sud prebivalista
maloletnika, a ako on nema prebivaliste ili je nepoznato, nadlezan je sud boravista maloletnika.
Funkcionalna nadleznost suda
Funkcionalna nadleznost odnosi se na podelu posla i funkcija tokom krivicnog postupka.
Tako su neke radnje i odluke u nadleznosti:
- sudije za prethodni postupak
- vanpretresnog veca
- pretresnog veca
- predsednika veca
- predsednika suda.
33
24. OCENA I SUKOB NADLEZNOSTI
Sud je duzan da pazi na svoju stvarnu i mesnu nadleznost i ukoliko primeti da nije nadlezan,
oglasice se nenadleznim i po pravosnaznosti resenja uputice predmet nadleznom sudu.
Ako sud kome je predmet upucen prihvati svoju nadleznost, uopste ne dolazi do sukoba
nadleznosti.
Do sukoba nadleznosti ce doci ukoliko sud kome je predmet upucen kao nadleznom,
smatra da je nadlezan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, i tada taj sud pokrece
postupak za resavanje sukoba nadleznosti.
Sukob nadleznosti moze biti pozitivan i negativan:
- Pozitivan sukob nadleznosti postoji kada dva ili vise sudova smatraju da su oni nadlezni za
odredjenu krivicnu stvar
- Negativan sukob nadleznosti postoji kada dva ili vise sudova smatraju da nisu nadlezni u odnosu
na odredjenu krivicnu stvar.
U praksi su daleko cesci negativni sukobi nadleznosti.
Sukob nadleznosti resava neposredno visi sud, dakle:
- Neposredno visi zajednicki sud za sudove izmedju kojih sukob nadleznosti postoji.
- Apelacioni sud za sukob nadleznosti izmedju posebnih odeljenja viseg suda sa svoje teritorije ili
posebnog i drugog odeljenja tog viseg suda
- Vrhovni kasacioni sud za sukob nadleznosti izmedju posebnih odeljenja istog apelacionog suda ili
posebnog odeljenja i drugog odeljenja tog apelacionog suda.
Pre nego sto donese resenje povodom sukoba nadleznosti, sud koji resava sukob ce zatraziti
misljenje javnog tuzioca.
Postupak resavanja sukoba nadleznosti ne sme dovesti do paralisanja rada sudova u
konkretnom predmetu, pa stoga dok se sukob nadleznosti ne resi, svaki od njih je duzan da
reduzima radnje u potupku za koje postoji opasnost od odlaganja.
- Protiv resenja povodom sukoba nadleznosti zalba nije dozvoljena.
34
25. IZUZECE SUDIJE
Izuzece sudije predstavlja ustanovu kojom se odredjeni krug sudija iskljucuje u odnosu na
mogucnost da obavlja sudijsku funkciju u konkretnom slucaju, zbog postojanja zakonskih razloga.
Ti razlozi dele se u dve grupe:
1. Razlozi za obavezno izuzece
2. Razlozi za fakultativno izuzece
1. Razlozi za obavezno izuzece sudije i sudije-porotnika u ZKP-u su nabrojani taksativno
i limitativno, pa sudija odnosno sudija porotnik ne sme vrsiti sudijsku duznost ako postoji neki od
sledecih razloga:
1) Istovremeno posedovanje svojstva drugog subjekta krivicnog postupka Kada je sudija ostecen krivicnim delom ili je ucestvovao u postupku kao tuzilac, branilac, zakonski zastupnik ili
punomocnik ostecenog, odnosno tuzioca, ili je ispitan kao svedok ili vestak.
2) Srodnicki odnos sa drugim subjektima krivicnog postupka Ako je sudiji okrivljeni, njegov branilac, tuzilac, osteceni, njihov zakonski zastupnk ili punomocnik, bracni drug ili srodnik po krvi
u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobocnoj liniji do cetvrtog stepena, a u tazbinskoj liniji do
drugog stepena
3) Odredjeni srodnicki odnos ili sa srodnickim izjednacen tj bliski odnos sa drugim
subjektima krivicnog postupa Ako je sudija sa okrivljenim, njegovim braniocem, tuziocem ili ostecenim u odnosu staraoca, staratelja, usvojioca, usvojenika, hranioca ili hranitelja
4) Ucestvovanje sudije u nekom prethodnom stadijumu krivicnog postupka Ako je sudija u istom krivicnom predmetu vrsio istrazne radnje ili je u istom predmetu ucestvovao u donosenju
odluke nizeg suda, odnosno ako je u istom sudu ucestvovao u donosenju odluke koja se pobija
zalbom.
2. Razlozi za fakultativno izuzece sudije definisu se na veoma uopsten nacin kao postojanje okolnosti koje izazivaju sumnju u njihovu nepristrasnost To moze biti neki posebno blizak odnos sa okrivljenim odnosno njegoim branicem ili ostecenim, ako je sudija u odnosu
prijateljstva ili kumstva sa nekim od tih lica, ili je suprotno tome, sa nekim od tih lica u
neprijteljskom odnosu.
Izuzece je moguce na inicijativu samog sudije, ili po zahtevu stranke i branioca.
- Sudija ili sudija porotnik je duzan da cim sazna za postojanje nekog od razloga za obavezno
izuzece, prekine svaki rad na tom krivicnom predmetu i da o tom odmah obavesti predsednika suda
koji ce mu odrediti zamenu. A ako se radi o izuzecu predsednika suda njega ce u tom slucaju
zameniti sudija tog suda koji je najstariji po imenovanju, a ako to nije moguce, zamenika ce odrediti
predsednik neposredno viseg suda.
- Izuzece je moguce i po zahtevu stranke i branioca. Primarno, zahtev se moze podneti do
pocetka glavnog pretresa, a ako se za razlog sazna kasnije, zahtev se moze podneti odmah po
saznanju za razlog.
Zahtev za izuzece sudije koji odlucuje o zalbi, stranke i branilac mogu podneti u zalbi
ili odgovoru na zalbu.
Oni mogu traziti izuzece samo poimenicno odredjenog sudije ili sudije-porotnika u postupku.
U zahtevu moraju navesti okolnosti zbog kojih smatraju da postoje neki od zakonskih osnova za
izuzece dakle, zahtev mora biti preciziran.
35
Kada sudija ili sudija porotnik sazna da je podnet zahtev za njegovo izuzece, duzan je da
obustavi svaki rad na predmet, a ukoliko se radi o fakultativnim razlozima, preduzima samo radnje
za koje postoji opasnost od odlaganja, tj radnje koje su hitnog karaktera.
- O zahtevu za izuzece sudije odlucuje predsednik suda
- Ako se zahteva izuzece predsednika suda odlucuje predsednik neposredno viseg suda.
- Ako se zahteva izuzece predsednika Vrhovnog kasacionog suda odluku o izuzecu donosi opsta
sednica tog suda.
Zahtev za izuzece moze se usvojiti, odbiti ili odbaciti.
1) Protiv resenja kojim se usvaja zahtev za izuzece nije dozvoljena zalba.
2) Resenje kojim se odbija zatev za izuzece moze se pobijati posebnom zalbom, s tim da
ako je ono doneto posle podignute optuzbe, onda se moze pobijati samo u okviru zalbe na presudu.
3) Protiv resenja kojim se odbacuje zahtev za izuzece nije dozvoljena zalba.
Zahtev za izuzece se odbacuje u celini ili delimicno, kada postoji neki od sledecih,
alternativno propisanih, razloga:
1) Ako zahtev nije usmeren na pojednacno odredjenog sudiju ili sudiju porotnika
2) Ako u zahtevu nisu navedeni dokazi i okolnosti na kojima se zahtev temelji
Resenje o odbacivanju donosi predsednik suda, a ako se zahtev odnosi na njega onda
zamenik predsednika suda.
Odredbe o izuzecu sudija ili sudija porotnika se shodno primenjuju i na sledece subjekte:
1) Javnog tuzioca i lica koja su na osnovu zakona ovlascena da zastupaju javnog tuzioca
2) Zapisnicare
3) Tumace
4) Strucna lica
5) Vestake
- O izuzecu lica koja su na osnovu zakona ovlascena da zastupaju javnog tuzioca odlucuje
javni tuzilac.
- O izuzecu javnog tuzioca odlucuje neposredno visi javni tuzilac, a o izuzecu Republickog javnog
tuzioca resava Drzavno vece tuzilaca.
- O izuzecu zapisnicara, tumaca, strucnog lica i vestaka odlucuje javni tuzilac ili sud.
- O izuzecu ovlascenih sluzbenih lica policije odlucuje istrazni sudija, ako prilikom tih radnji
ucestvuje i zapisnicar, o njegovom izuzecu odlucuje sluzbeno lice policije koje vrsi radnju.
36
26. POJAM STRANAKA I STRANACKE FUNKCIJE
Stranke su oni subjekti krivicnog postupka koji vrse dve osnovne medjusobno
suprotstavljene krivicnoprocesne funkcije funkciju optuzbe i funkciju odbrane. Nacelno, tezi tuzioca okrivljeni se suprotstavlja svojom antitezom, mada postoji izuzetak u
slucaju potpunog priznanja krivice navodi tuzioca i odbrana okrivljenog se podudaraju.
Formalni pojam stranke Tuzilac kao stranka zahteva sudsku odluku, podnosi svoj optuzni akt. Medjutim, sudsku odluku zahteva i stranka koja je u funkciji odbrane (okrivljeni), s tim da on trazi
odluku koja ce za njega biti povoljna.
U nasem krivicnom postupku stranke su: TUZILAC i OKRIVLJENI.
Oni izvorno obavljaju stranacke funkcije.
- Tuzilac obavlja funkciju optuzbe
- Okrivljeni obavlja funkciju odbrane.
Druga lica koja se nalaze u funkciji optuzbe ili odbrane (punomocnik ostecenog kao tuzioca ili
privatnog tuzioca, branilac okrivljenog) vrse stranacku funkciju samo derivativno s obzirom na prava i obaveze kojim u postupku raspolazu imaju status blizak statusu stranke u krivicnom
postupku.
FUNKCIJA OPTUZBE I SLUCAJEVI NJENOG USLOVLJENOG VRSENJA
Funkciju optuzbe vrsi ovlasceni tuzilac, koji u postupku realizuje svoje pravo na krivicno
gonjenje, a to je ujedno i osnovna obaveza javnog tuzioca.
Suprotno tome, ostale kategorije ovlascenih tuzioca, odnosno osteceni kao tuzilac i privatni
tuzilac imaju samo pravo, ali ne i duznost krivicnog gonjenja.
1) Za odredjena krivicna dela kao poseban uslov za krivicno gonjenje potreban je PREDLOG
OSTECENOG Javni tuzilac za takva krivicna dela ne moze ni da pokrene krivicni postupak bez tog predloga.
2) U nekim situacijama za krivicno gonjenje potrebno je ODOBRENJE NADLEZNOG
ORGANA Ono je potrebno u tri situacije: a) povezano sa osnovnim principima vazenja krivicnog zakonodavstva
b) u vezi krivicnog gonjenja za odredjeno krivicno delo
v) u pogledu krivicnog gonjenja odredjene kategorije lica
a) U vezi sa osnovnim principima vazenja krivicnog zakonodavstva, kao posebna procesna
pretpostavka za krivicno gonjenje potrebno je odobrenje REPUBLICKOG JAVNOG TUZIOCA:
- U vezi vazenja teritorijalnog principa Ukoliko je krivicno delo ucinjeno na tertoriji Republike Srbije, na domacem brodu, bez obzira gde se brod nalazi u vreme izvrsenja krivicnog
dela, za krivicno gonjenje je potrebno odobrenje republickog javnog tuzioca, ukoliko je u stranoj
drzavi pokrenut ili dovrsen krivicni postupak. Time se omogucava odstupanje od nacela ne bis in
idem.
37
- U vezi vazenja personalnog principa Ako je drzavljanin Srbije u nostranstvu ucinio krivicno delo, krivicno gonjenje ucinioca koji se zatekao na teritoriji Srbije ili je nasoj drzavi
ekstradiran ce biti moguce po odobrenju Republickog javnog tuzioca i ukoliko se po zakonu zemlje
u kojoj je delo ucinjeno to krvicno delo ne kaznjava.
- U vezi vazenja realnog principa Ako je stranac van teritorije Srbije ucinio prema Srbiji ili njenom drzavljaninu krivicno delo ( a ne radi se o delima u pogledu kojih bezuslovno vazi nase
krivicno zakonodavstvo) krivicno gonjenje ucinioca koji se zatekao na teritoriji Srbije ili je Srbiji
ekstradiran, ce po odobrenju republickog javnog tuzioca biti moguce i ukoliko se po zakonou
zemlje u kojoj je delo ucinjeno za to krivicno delo ne kaznjava.
- U vezi vazenja univerzalnog principa Krivicno gonjenje za delo koje je izvrsio stranac prema stranoj drzavi ili strancu u inostranstvu, za koje se po zakonu zemlje u kojoj je ucinjeno
moze izreci kazna zatvora od 5 godina ili teza kazna ce biti moguce ako se ucinilac zatekne na
teritoriji Srbije a ne bude ekstradiran stranoj drzavi, a sud u takvom slucaju ne moze izreci tezu
kaznu od one koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je delo ucinjeno.
b) Za krivicno gonjenje okrivljenog za odredjeno krivicno delo iz grupe krivicnih dela p
top related