Pomišljaj - franjevci-split.hrfranjevci-split.hr/pdf/bilice_pomisljaj_vel_gospa_15.pdf · i ljubavlju, jer su brak i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara ... 7 MISLI CRKVENIH

GODINA 13. VELIKA GOSPA, 2015. BROJ: 1. (28.)

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA BILICEBILICE

PomišljPomišljaajj

5050ŽUPA UZNESENJA1966.

MARIJINA - BILICE2016.

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA - BILICE

Godina 13. VELIKA GOSPA, 2015. Br. 1. (28.)

ŽUPNIKOVA UVODNA RIJEČ

Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održan je 19. travnja 2015. u Rijeci

na Trsatu na temu Obitelj - nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske. Na ovome susre-tu okupio se veliki broj obitelji. Obitelj je u kri-zi. Crkva je svjesna ovog problema i sve čini da nam obitelji budu sretne, otvorene majčin-stvu i očinstvu. Redovna Biskupska sinoda raspravljat će u jesen 2015. godine o obitelji.

Obitelj je djelo samoga Boga. Bog je postao čovjekom, rodio se od žene i živio u obitelji Marije i Josipa. Isus je posvetio obitelj i uzdigao je na novozavjetni sakrament. Obitelj je jedinstvena i božanska zajednica na zemlji.

Današnje obitelji su ugrožene. Obitelj je svetište svakog čovjeka u kojem on raste, od-gaja se i upija u svoje srce sve vrednote koje bi roditelji trebali prenositi svojoj djeci. Danas se dosta govori o krizi obitelji. Obi-telj je napadnuta sa svih stra-na zlom koje želi rastočiti i uništiti zajedništvo, slogu i mir u obite-lji. Zbog nestan-ka molitve mno-ge su obitelji u krizi. Mi ima-mo sredstva koja će nam pomoći da izi-đemo iz krize. To su: molitva i čitanje Svetog

pisma, Božje riječi. Ako to prakticiramo onda će umjesto duha svijeta u naše obitelji ući bla-goslov, mir i zajedništvo života.

Ako molimo i čitamo Sveto pismo tada u naše obitelji ulazi Duh Sveti. Božja riječ nam uvijek nešto želi reći. Njegova riječ nije mr-tvo slovo, nego živa riječ ako joj dopustim da bude živa u meni. Potrebno je da u poniznosti i mi izgovorimo riječi: „Govori, Gospodine, slu-ga tvoj sluša.“ Kada slušam što mi Gospodin govori tada ću moći govoriti, svjedočiti i živjeti svoju vjeru. Tek tada ću moći i druge voditi i podučavati u vjeri, posebno one koje nam je Gospodin stavio na put. Molitva je važna jer po načinu moljenja djeca otkrivaju vjeru roditelja. A dužnost podučavanja djece u molitvi roditelji imaju kroz sva razdoblja sazrijevanja svoje dje-ce. Ako roditelji svojoj djeci ne budu primjer,

djeca će otići u bezboštvo, a to znači u tamu i smrt.

Zato molimo našu Gospu od Pomišljaja

za naše roditelje da ne odustanu,

da se u svom ži-votu ne umore svjedočiti i u vjeri rađati i odgajati svo-ju djecu.

To vam želi

vaš župnik

fra Tomislav

PomišljPomišljaajj

Obitelj, nositeljica života, nada i budu nost Hrvatske

2 POMIŠLJAJ

RIJEČ ZA TEBE

NE DAJ SE ZAROBITIAko su ti srce i glava puni stvari koje te zarobljavaju,gubiš jako mnogo životne radosti.Možeš postati rob novca ili televizora.Možeš biti zarobljen jelom, pićem, pušenjem.Možeš postati rob čak i svojem hobiju.Sve su to dobre stvari i spadaju u život.Ali ako ti one postanu idoli pred kojima padaš na koljenaklanjajući se, tada se gube životna radost i sloboda.A sam se nađeš na lancu. Postaješ rob.

Uživaj u svemu, ali nikada ne postani rob.Upotrebljavaj svoj novac da živiš i dadneš drugima živjeti,ali ne daj da te guši pohlepa.Upotrebljavaj svoj automobil, svoj televizor, ali takoda ne trpi tvoj suživot s drugima.Budi umjeren u jelu i piću, i pušenju.Ne smije ti želudac postati bogom.Čak ti i hobi može postati tiraninomkoji ti u životu više ne ostavlja mjesta za druge.

Gdje si svezan? Oslobodi se!Samo prava ljubav prema bližnjemuučinit će te slobodnim.Zato ljubi, zalaži se za druge, zaboravi sebe,i tisuće neočekivanih radostipast će ti s neba poput zvijezda.

Phil Bosmans

POMIŠLJAJ 3

IZ ŽIVOTA CRKVE

ODRŽAN DRUGI NACIONALNI SUSRETHRVATSKIH KATOLIČKIH OBITELJI NA TRSATU

Drugi susret hrvatskih katoli kih obi-telji, održan je u perivoju trsatsko-

ga marijanskog svetišta, 19. travnja 2015., pod geslom „Obitelj – nositelji-ca života, nada i budu nost Hrvatske“. Koncelebriralo je dvadesetak (nad)bi-skupa i više od dvjesto biskupijskih i redovni kih sve enika. Sudjelovalo je više od 15 tisu a vjernika svih uzrasta, posebice brojnih obitelji s malom dje-com, iz gotovo svih dijelova Hrvatske, zatim iz BiH i inozemstva, mnoštvo redovnica i bogoslova, te predstavnika islamske zajednice.

Propovijed je održao predsjed-nik Vije a HBK-a za život i obitelj, kr ki biskup u miru Valter Župan. Iz-me u ostaloga u svojoj propovijedi je istaknuo teološki temelj ljudske obite-

lji: „Isus je svojim dolaskom na svijet u jednoj obitelji u kojoj je Marija bila majka, a Josip muž i otac pokazao da je to prirodan, normalan ambijent za rast zdrave i uravnotežene osobe. Sve drugo

„Drage hrvatske katoli ke obitelji, želimo vam zahvaliti za svakodnevno svjedo e-nje koje pružate hrvatskom društvu i svijetu svojom vjernoš u, svojom vjerom, nadom i ljubavlju, jer su brak i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara ovje anstva. Želimo vas ohrabriti u izazovima i kušnjama vašega obiteljskoga života.“ kardinal Josip Bozani

Kardinal Josip Bozanić predvodio je misno slavlje

Više od 15 tisuća vjernika sudjelovalo je na susretu na Trsatu

4 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA CRKVE

što se protivi tom Božjem planu suluda je laž koja samo ho e upropastiti jad-noga ovjeka. Dragi roditelji, muževi i žene, želite li dobro sebi, svojoj djeci, ovom narodu i domovini koju nam je Bog dao, ovoga se držite“, rekao je po-ru ivši: „Nije istina da je obitelj mjesto gdje se kao normalno ra a agresivnost. Obitelj je mjesto gdje je mogu e živjeti onako kako se živjelo u obitelji Josipa i Marije s djetetom Isusom.“

Obitelji je potaknuo na slušanje evan elja, svakodnevnu molitvu i ne-djeljno slavljenje svete mise, a mladi-e i djevojke na hrabrost ulaska u brak

Istinsko je bogatstvo i velika sreća kad muž i žena žive u slozi, sjedinjeni jedno s drugim kao jedno tijelo… Takvi supružnici, makar živje-li u siromaštvu i bili sasvim skromni, mogu biti sretniji od svih, jer se naslađuju istinskom sre-ćom i uvijek žive spokojno. (sv. Ivan Zlatousti)

Supružništvo i slaboga čini dvostruko ja-čim. Zajedničke brige supružnika olakšavaju im žalost, zajedničke radosti ushićuju oboje. Jed-nodušnim supružnicima je i bogatstvo ugodni-je, a u neimaštini im je jednodušje ugodnije od bogatstva.Njima supružnički okovi služe kao izvor savršene mudrosti i želja, kao pečat toliko potrebne privrženosti. (sv. Grgur Nazijanski)

Blažen je onaj koji boguugodno odgaja djecu. (sv. Efrem Sirac)

Nebriga o djeci najveći je od svih grijeha i on dovodi do krajnjeg bezbožništva. Dobar od-goj ne sastoji se u dopuštanju porocima da se razviju, kako bi se onda trudili ukloniti ih. Po-trebno je učiniti sve kako bi naša narav postala nepristupačnom za poroke. Nećemo se brinuti oko bogatstva koje bi ostavili djeci; poučavat ćemo ih vrlinama i tražiti za njih blagoslov Božji,

jer upravo je to najveće, neizrecivo blago i ne-propadljivo bogatstvo koje svakim danom do-nosi sve više darova.(sv. Ivan Zlatousti)

Dok se duša još može oblikovati, dok je meka i nježna toliko da, poput voska, lako prihvaća ono što se u nju utisne, potrebno je neodložno i od samoga početka poticati ju na dobro. Kad se javi razum i razbor počne djelo-vati, već će biti položeni osnovni temelji i preni-jeti primjeri pobožnosti. Tada će razum nalagati samo ono što je korisno, a navika će olakšati uspjeh. (sv. Bazilije Veliki)

Rađanje nikoga neće učiniti ocem; to može jedino dobra pouka; nošenje u utrobi ne čini maj-kom, već dobar odgoj. Ako djeca koju si porodio dobiju od tebe potrebne pouke i tvojim trudom budu odgajana u vrlinama, onda će to biti temelj i početak tvoga spasenja. Tako ćeš, osim nagra-de za vlastita dobra djela, dobiti i veliku nagradu za njihov odgoj i pouku. (sv. Ivan Zlatousti)

Ako se dobre pouke utiskuju u dušu dok je još nježna, nitko ih neće moći izbrisati kada postanu kao otisci tvrdi, upravo kao vosak. (sv.

Ivan Zlatousti)

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na susretu hrvatskih katoličkih obitelji

7 MISLI CRKVENIH OTACA O BRAKU I ODGOJU DJECE

POMIŠLJAJ 5

jer se oni u Hrvatskoj najkasnije od svih zemalja u Europi odlu uju na že-nidbu i napuštaju roditeljsku ku u. Bi-skup Župan se osvrnuo i na tešku gos-podarsko-materijalnu situaciju u kojoj živi velik broj obitelji: „Svjesni smo ipak vrlo teških prilika u kojima žive mnoge obitelji, ima ih uistinu mnogo. Zahvaljujemo svima koji suosje aju i s njima pomažu od svojih skromnih

sredstava. Smatramo svojom dužno-š u re i da bi se mnoga sredstva tre-bala preusmjeriti na dobro obiteljima, umjesto da se troše u beskorisne, mo-ralno štetne i zanemarive svrhe. Otvo-reno moramo kazati da gaziti onoga koji je u potrebi zna i na sebe svaliti tešku kaznu. U pitanju je opstojnost naroda. Od onih koji su postavljeni da predvode o ekuje se, pogotovo u teš-kim socijalnim uvjetima, da posjeduju sposobnost rasu ivanja i hrabrost pre-uzeti ispravne odluke.“

Na kraju slavlja svim je sudionici-ma zahvalne rije i uputio predsjednik HBK-a mons. Želimir Pulji . Obznanio je da e se Tre i susret hrvatskih kato-li kih obitelji održati u prasvetištu Gos-pe od Otoka u Solinu, 2018. godine.

Petnaest naših župljana je sudjelo-valo na ovom susretu na Trsatu. F.T.B.

GLAS PAPEGLAS PAPE

Svečana procesija s Uskrsnom svijećom

Bračni par: Marija i Goran Koštan

6 POMIŠLJAJ

Čudesa se događaju i danas. No da bi se Gospodinu omogućilo da ih čini, potreb-

na je odvažna molitva, sposobna prevladati ono „nešto nevjere“ koja se nalazi u srcu svakoga čovjeka, pa i vjernika. Molitva, po-glavito za one koji trpe zbog ratova, progon-stva i bilo koje druge tragedije koja potresa današnje društvo. Molitva pak treba „staviti tijelo u vatru“, tj. uključiti čitavu našu osobu i zahvatiti cijeli naš život, kako bi prevlada-la nevjeru. Ovo je papa Franjo preporučio onima koji su sudjelovali na misnom slavlju, 20. V. 2013. u kapeli Doma svete Marte.

Papa je potom istaknuo kako je Isus u svojemu prijekoru ozbiljan. Dapače, učenici-ma se obraća odlučno i traži da mu dovedu opsjednutoga. „Uzima stvari u svoje ruke“, a kada „Isus uzme stvari u svoje ruke, onda bude dobro“. Kako postići da Gospodin uzme stvari u svoje ruke? To zacijelo nije lako baš zato što je u igri nevjera. „Otkuda ta nevjera?“ opet se upitao Papa. „Svi su vidjeli kako Isus čini čudesa i mnoge divne stvari. Njegove su riječi bile predivne i dopirale su do srca.“ A u pitanju je upravo srce: „Držim da se upravo srce ne otvara,“ rekao je rimski biskup, „zatvoreno srce, srce koje želi sve imati pod kontrolom.“ Bojimo se „pogrješ-ke“. S tim u svezi Papa je podsjetio na ono što se zbilo u nedjelju uskrsnuća, „kada je Isus došao među svoje učenike u blagovali-štu. Luka piše da su se toliko obradovali da nisu mogli vjerovati. Bojali su se da ta radost nije možda san, privid, da to nije Isus…“

Vrativši se evanđeoskoj zgodi Sveti je Otac ponovio pitanje učenika koji nisu uspjeli iz mladića istjerali zloduha: „Zašto ga mi nismo uspjeli istjerati? Ova se vrsta zloduha, pojasnio je Isus, ničim drugim ne može izagnati osim molitvom.“ Mladićev je otac „rekao: ‘Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri’“. Bila je to „snažna molitva; i ta ponizna i snažna molitva omogućila je da Isus učini čudo. Molitva kojom se traži izvan-redno djelo“, pojasnio je Papa, „mora biti molitva u koju smo posve uključeni, kao da smo sav svoj život angažirali u tomu smislu. U molitvi treba ‘staviti tijelo u vatru’“.

Papa je zatim ispripovjedio zgodu koja se dogodila u Argentini. „Sjećam se neče-ga što se pred tri godine zbilo u svetištu u Lujanu.“ Jedna se sedmogodišnja djevoj-čica razboljela i liječnici joj nisu uspijeva-li pomoći. Bivalo joj je sve gore dok jedne večeri liječnici nisu rekli da se više ništa ne

MOLITVA ČINI ČUDAGLAS PAPE

U homiliji je Papa iznio svoje razmišlja-nje o nevjeri počevši od teksta iz Evanđelja po Marku (9, 14 – 29) o mladiću opsjednutu zloduhom koga je Krist oslobodio. „Nije prvi put“, rekao je Sveti Otac, „da se Isus žali na nevjeru: ‘O rode nevjerni!’ rekao je više puta“, i silno se žalostio zbog te nevjere njegovim ri-ječima, njegovoj poruci. „Voljeli su ga, mnoš-tvo je hrlilo da ga pozdravi. Jako su ga voljeli, ali do određene točke. S obzirom na njega nisu u svojoj vjeri previše riskirali. Nisu riski-rali. A Isus je zbog toga patio. Silno je ono što danas čitamo: ‘O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi?“

POMIŠLJAJ 7

može učiniti i da joj je preostalo tek nekoliko sati života. „Otac, električar i čovjek vjere, tada je pomahnitao. U tome bezumlju sjeo je na autobus i odvezao se u svetište u Lu-janu udaljeno sedamdesetak kilometara, dva i pol sata vožnje autobusom. Došao je u devet navečer i zatekao sve zatvoreno. Po-čeo je moliti zgrabivši rukama željezna vrata. Molio je i plakao. Tako je proveo cijelu noć. Ovaj se čovjek borio s Bogom. Doslovce se borio s Bogom da ozdravi njegovu djevojči-cu. Potom je u šest ujutro otišao na kolodvor i sjeo na autobus. U bolnicu je stigao negdje oko devet. Zatekao je suprugu kako plače i pomislio na najgore: ‘Što se dogodilo? Ne razumijem. Što se dogodilo?’ ‘Došli su liječ-nici’, odgovorila mu je supruga, ‘ i rekli su mi da joj je vrućica nestala, da diše pravilno, da joj nije ništa… Zadržat će je još samo dva dana. Ali nije im jasno što se dogodilo.’ To se i dalje događa,“ prokomentirao je Papa, „čudesa se događaju. Samo treba moliti! Potrebna je odvažna molitva, molitva koja

se bori dok ne izmoli čudo, a ne uljudna molitva: ‘ Ah, molit ću za tebe!’ Onda: Oče naš, Zdravo Marijo i zaboravim te. Ne! Traži se odvažna molitva poput Abrahamove, koji se s Gospodinom borio da spasi grad; moli-tva poput Mojsijeve, koji je molio uzdignutih ruku i umarao se moleći Gospodina; molitva poput molitve mnogih ljudi koji vjeruju i s po-uzdanjem mole, mole.“

Molitva čini čudesa, „ali moramo u to vjerovati“, zaključio je Papa. „Držim da moli-tva svakoga od nas može biti lijepa, ne moli-tva iz uljudnosti, već iz srca, te da svi mi čitav današnji dan možemo izgovarati: ‘Vjerujem, Gospodine! Pomozi mojoj nevjeri.’ Svi u srcu imamo nešto nevjere. Recimo Gospodinu: ‘Vjerujem, vjerujem! Ti to možeš! Pomozi mojoj nevjeri.’ I kad nas pitaju da molimo za mnoge koji pate u ratovima, u izbjeglištvu, u svim tim nevoljama, molimo, ali sa srcem, i govorimo: ‘Gospodine, učini to. Vjerujem, Gospodine. Ali pomozi mojoj nevjeri.’“

Papa Franjo

Biličani mole na grobu pok. fra Zvjezdana Linića

MOJ GOSPODINE I MOJ BOŽE!

8 POMIŠLJAJ

MOLITVA SRCEM

Bojim se – brini se o meni;

slab sam – ojačaj me;

osjećam se osamljenim – budi mi blizu;

malo toga mogu – podigni me;

nemiran sam – budi moj mir;

ne poznajem puta – vodi me;

bolestan sam – izliječi me;

siromašan sam – ljubi me;

očajavam – utješi me;

osjećam boli – ublaži ih;

znam da sam grješan – oprosti mi;

idem kroz noć – budi sa mnom!

Erich Legier

POMIŠLJAJ 9

KROZ DOMOVINU ISUSA KRISTA

DODIR SVETE ZEMLJE (2)EN KAREM/AIN KARIM – SVETIŠTE MARIJINA POHOĐENJA

Hebrejski En Karem ili arapski Ain Karim prevodi se kao Vinogradski

zdenac. Tako se naziva naselje, danas ve gotovo predgra e Jeruzalema, po-znato kao mjesto u kojem je trudna Marija pohodila trudnu ro akinju Eli-zabetu. Na mjestu susreta dviju blago-slovljenih i svetih majki, uzdiže se cr-kva Marijina poho enja jer krš anska predaja upu uje da je upravo na ovom mjestu prije više od 2000 godina bilo imanje sa ladanjskom ku om obitelji sve enika Zaharije, muža Elizabetina.

Svetište Marijina poho enja po-stoji još od križarskih vremena (raz-doblje od 1095. do 1291. godine). To mjesto je bilo prvotno dom cistercita, monaškog reda nastalog krajem XI. Stolje a, zatim armenskih krš ana i tako sve do XV. st. kada su to mjesto u osvaja kom po-hodu zauzeli muslimani, a svetište do temelja porušili. Tek 1679. godine ruševinu kupuju franjevci, obnav-ljaju svetište i otvaraju ga za hodo asnike. Današnja crkva gradi se od po etka 1938. godine.

Svetište se sastoji od dva dijela: Donje crkve na spomen boravka Elizabete, te njezinog novoro enog djeteta Ivana (Krstitelja) u

Ain Karimu, te gornjeg dijela, koji je posve en samoj Mariji. Crkva obiluje freskama na kojima je prikazana Mari-ja slavljena u Nebu i na Zemlji, Bezgr-

Pročelje crkve Marijina pohođenja

Unutrašnjost crkve Marijina pohođenja

10 POMIŠLJAJ


ješno za e e, svadba u Kani, bitka kod Lepanta i dr.

Vezano za ovo mjesto evan elist Luka nas izvještava kako je Marija nakon dva mjeseca od doga aja Na-vještenja pohodila svoju ro akinju Eli-zabetu koja je u poodmakloj životnoj dobi blagoslovom Gospodina postala trudnica. Od Nazareta do Ain Karima put je dug približno oko 140 km i zahti-jevao je u to doba više dana putovanja pješice. Marija je bez obzira na svoje stanje, opasnost i težinu puta, odlu ila posjetiti svoju ro akinju Elizabetu, jer je uputu o Elizabetinoj trudno i dobi-la od an ela Gabrijela. Evan elje nam susret dviju majki prikazuje ovako:

„ im Elizabeta za u Marijin po-zdrav zaigra joj edo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iza svega glasa: Blagoslovljena ti me u ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi do e maj-ka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas po-zdrava tvojega, zaigra mi od radosti edo u utrobi. Blažena ti što povjero-

va da e se ispuniti što ti je re eno od Gospodina!“ (Lk 1, 39 – 45).

Tada Marija odgovori hvalospje-vom: „Veli a duša moja Gospodin, klik-e duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što

pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad e me, evo svi naraštaji zvati bla-ženom. Jer velika mi djela u ini Svesil-ni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpu-sti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obe a ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potom-

Pohođenje Marije rodici Elizabeti (Bulić, ulje na platnu)

Marijin hvalospjev na hrvatskom jeziku

POMIŠLJAJ 11

stvu njegovu dovijeka.“ (Lk 1, 46 – 55). Ovaj tekst Marijina hvalospjeva ispisan je na stupovima crkve izme u slika, te na zidovima predvorja crkve na velikim kerami kim plo ama na 44 razli ita jezi-ka, me u kojima i na hrvatskom.

I danas, hodo aš e i u Svetište Marijina poho enja, može se osjetiti dašak onog povlaštenog trenutka su-sreta, služenja i radosti, kakav su imale one blagoslovljene i svete majke. Raz-mišljaju i o njihovim životnim situa-cijama, lako se uo avaju me usobne razli itosti, sli nosti, ali i povezanosti njih i njihovih poslanja.

Prisjetimo se na trenutak navješte-nja za e a i ro enja Ivana Krstitelja, te Navještenja Isusova za e a, te ih pro-motrimo usporedno. Ovo prvo navješte-nje se doga a u hramu, za vrijeme ve er-

nje liturgije velikog sve enika Zaharije, a ovo drugo je sasvim suprotna slika. Isusovo Navještenje doga a se u malom, nepoznatom selu, skrovitoj i jednostav-noj djevojci, u nepoznatoj ku i. Upra-vo te „nove“ kvalitete: jednostavnost, skrovitost, siromaštvo i poniznost ine temelj Novog saveza Boga i ovjeka. Nastavno, Evan elje nam govori da su Marija i Elizabeta ro akinje, dakle krvni srodnici, a time i njihova za eta djeca.

Susret ro akinja Marije i Elizabete u Ain Karimu ujedno je susret u Duhu Sve-tome za etog Isusa i za etog Ivana, pa e Elizabeta re i da joj je „zaigralo edo u utrobi“. Mariju naziva majkom svojeg Gospodina, što je tako er dar Duha Sve-toga u spoznaji Boga u djetetu u utrobi Marijinoj. Ivan, tek nekoliko mjeseci stariji koji zaigra u maj inoj utrobi od ra-dosti ovog susreta s Isusom i njegovom majkom, kao da nam ve tada za Isusa govori: „To je onaj o kojem rekoh, za mnom dolazi ovjek koji je predamnom, jer bijaše prije mene.“ (Iv 1,30).

mr. sc. Nada Mikulandra


Duško Mikulandra pred zidom sa tekstovima Marijina hvalospjeva

Fra Miro Modrić, voditelj hodočašća u Svetu Zemlju

12 POMIŠLJAJ

UZ GODINU POSVEĆENOG ŽIVOTA

Želim vam uputiti jednu riječ a ta je riječ „radost“. Gdjegod su posvećene osobe,

sjemeništarci i bogoslovi, redovnici i redov-nice, mladi, ondje je radost, ondje je uvijek radost! To je radost svježine, to je radost na-sljedovanja Isusa; radost koju nam daje Duh Sveti, a ne radost svijeta. Ondje je radost! Ali gdje se rađa radost?

Zagledaj se u dubinu svoga srca, pogle-daj u dubinu samoga sebe, i zapitaj se: imaš li srce koje želi nešto veliko ili srce uspavano stvarima? Je li ti srce sačuvalo nemir traženja ili si dopustio da ga uguše stvari od kojih je na kraju otvrdnulo? Bog te čeka, on te traži; kako mu odgovaraš? Jesi li svjestan stanja svoje duše? Ili spavaš? Vjeruješ li da te Bog čeka ili je za tebe ta istina samo puste „riječi“?

Mi smo žrtve kulture prolaznog. Želim da mislite na ovo: kako mogu biti slobodan, kako se mogu osloboditi te kulture prolaznog?

To je prije svega zadaća svih odraslih, odgojitelja: davati mlađima primjer dosljed-nosti. Želimo li da nam mladi budu dosljed-ni? Jesmo li mi dosljedni? U protivnom, Gos-podin će nam reći ono što je Božjem narodu govorio o farizejima: „Činite i držite sve što vam kažu, ali se ne ravnajte po njihovim dje-lima!“ Dosljednost i vjerodostojnost!

Možemo se zapitati: osjećamo li u sebi nemir za Bogom, nemir da ga naviještam, nemir da pomažem drugima da ga upozna-ju? Ili dopuštam da me privuče ona duhovna svjetovnost koja me tjera sve činiti iz ljubavi prema samom sebi? Mi posvećene osobe mislimo na osobne interese, na djelotvor-nost naših djela, na karijerizam. Dakle, mno-go je stvari na koje možemo misliti… Jesam li se, da tako kažem, „udobno smjestio“ u svoj kršćanski život, u svoj svećenički život, u svoj redovnički život, pa i u svoj život u za-jednici, ili pak u sebi čuvam snagu nemira za Boga, za njegovu riječ, koja me navodi „izaći van“ iz sebe prema drugima?

Osjećamo li nemir ljubavi? Vjerujemo li u ljubav prema Bogu i prema drugima? Ili smo na to ravnodušni? Ne na apstraktan na-čin, ne samo riječima, već konkretni brat, sestra su ti koje susrećemo, brat i sestra koji su tu pokraj nas! Jesmo li dirnuti njihovim po-trebama ili ostajemo zatvoreni u same sebe, u naše zajednice, koje su mnogo puta za nas „zajednice u kojima nalazimo udobnost“?

To je lijep, lijep put ka svetosti! Ne go-voriti loše o drugima. „Ali oče, postoje pro-blemi…“ Reci to poglavaru, reci to poglava-rici, reci to biskupu, koji ih mogu ispraviti.

PITANJA PAPE FRANJE O REDOVNI KOM ŽIVOTU

Redovnici, redovnice i vjernici na križnom putu u Kninu

POMIŠLJAJ 13

Nemoj govoriti osobi koja ne može pomoći. To je važno: bratstvo! Ali reci mi, bi li govo-rio loše o svojoj majci, ocu, braći, sestrama? Nikada. A zašto onda to činiš u posvećenom životu, u sjemeništu, u svom svećeničkom životu? Samo ovo: mi-sliti, misliti…. Bratstvo! Ta bratska ljubav.

Podno križa, Ma-rija je i žena boli i isto-dobno budnog iščeki-vanja otajstva, većeg od boli i žalosti, koje samo što se nije ostva-rilo. Doista se činilo da je sve svršeno; moglo bi se reći da je nesta-lo svake nade. I ona sama, u tome trenutku, sjećajući se obećanja danih prilikom navje-štenja mogla bi reći: nisu se obistinila, pre-varena sam. Ali ona to nije rekla. Ona, bla-žena što povjerova, vidi kako se iz te njezine vjere stvara nova budućnost i čeka s nadom Božje sutra… Katkad se pitam: znamo li mi čekati taj Božji sutra? Ili želimo to danas? Božje sutra za nju je zora uskrsnog jutra, onoga dana prvog u tjednu. Dobro nam je

misliti, u kontemplaci-ji, na zagrljaj djeteta i njegove majke. Jedina upaljena svjetiljka na Isusovu grobu je nada majke, koja je u onom trenutku nada čitavog ljudskog roda. Pitam i sebe i vas: je li u sa-mostanima još uvijek upaljena ta svjetiljka? Čeka li se u samostani-ma to Božje sutra?

Nemir ljubavi uvi-jek je poticaj da idemo ususret drugome, ne čekajući drugoga da očituje svoju potrebu. Nemir ljubavi nam daje dar pastoralne plodno-

sti i mi, svaki od nas se mora upitati: kakva mi je pastoralna plodnost, je li moj aposto-lat plodan?

Autentična vjera uvijek uključuje dubo-ku želju za mijenjanjem svijeta. Evo pitanja koje si moramo postaviti: imamo li i mi veli-ke vizije i poletnost? Jesmo li i mi odvažni? Sanjamo li velike stvari? Izjeda li nas revnost (usp. Ps 69,10)? Ili smo pak mediokriteti i zadovoljavamo se našim apostolskim plano-vima „stvorenim u laboratoriju“?


Na križnom putu u Kninu sudjelovao je i o. biskup Ante i franjevački novaci iz Visovca

Prigodom po etka Godine posve e-noga života u subotu 29. studenoga

u katedrali sv. Jakova u Šibeniku odr-žano je molitveno bdijenje. Slavlje je predvodio šibenski biskup Ante Ivas, koji je istaknuo važnost posve enoga života za Katoli ku Crkvu. „Vi ste oni koji ste se zaputili onako kako vam je Gospodin rekao. Dobili ste na uvanje baštinu Gospodnju. Vi ste oni koji na ovom svijetu pokazuju svojim živo-tom da postoje nebeska dobra“, poru-io je biskup Ante okupljenim redov-

nicama i redovnicima.„Crkva kaže da ste vi oni koji bi-

ste trebali svjedo iti kraljevstvo Božje. Stoga je nužno da ste zahva eni Kri-stom i njegovom ljubavlju. Krist ra una


BISKUP ANTE IVAS OTVORIO GODINU POSVEĆENOG ŽIVOTA U ŠIBENSKOJ BISKUPIJIPapa Franjo je odredio da od 1. prosinca 2014. do 2. veljače 2016.

proslavimo Godinu posvećenog života.

s vama. Vi ste radi Krista i ljubavi Božje posve eni drugima. Dopustite poticaji-ma Godine posve enoga života da vas zahvate“, potaknuo je biskup redovnike.

U sklopu bdijenja redovnici i re-dovnice molili su pred Presvetim, a na

POMIŠLJAJ 15

kraju slavlja pogledali su i spot Hvala redovnika.

Godina posve enog života u Ši-benskoj biskupiji zapo ela je u nedje-lju 30. studenoga sve anim misnim slavljem koje je u katedrali sv. Jakova u Šibeniku predvodio šibenski biskup Ante Ivas.

Papa Franjo odredio je da 2015. bude Godina posve enoga života, re-dovnica i redovnika i laika posve enih u svijetu. Da to bude prilika da se cijela Crkva sa zahvalnoš u spomene prošlo-

dovnici slijede Gospodina na poseban na in, na proro ki na in, poru uje papa Franjo. „Od vas o ekujem to svjedo-anstvo. To zna i nasljedovati Krista,

raspetoga i uskrsloga, preuzeti njegov na in života, usvojiti njegove duhovne stavove, pustiti da nas njegov duh obuz-me, prihvatiti njegovu iznena uju u lo-giku i ljestvicu vrijednosti, dijeliti nje-gove opasnosti i njegove nade. Poti em sve vjernike u našoj mjesnoj Crkvi – biskupiji da se pridružimo zajedništvu sveop e Crkve u zahvali Bogu za sve


redovnice i redovnike, koji su svojim životom i djelima duhovno bogatili i našu mjesnu Crkvu i narod. Pridružimo se i molitvama i susretima koji e se održati i u našoj biskupiji da redovniš-tvo i danas bude bogatstvo naše Crkve, te da naša Crkva bude i u budu nosti plodna novim zvanjima Bogu posve e-nih žena i muškaraca, na duhovno bo-gatstvo i Božji blagoslov svemu našem narodu“, poru io je biskup Ante Ivas.(VIJESTI, HKVRPIP, Zagreb, sije anj 2015.)

sti redovništva, da s nadom prigrli bu-du nost te da s ljubavlju živi sadašnjost u ozra ju dubokog zajedništva i prave zaljubljenosti u Krista. „U svijetu u kojem vladaju nepovjerenje, obeshra-brenost, depresija. U kulturi u kojoj su muškarci i žene obavijeni krhkoš u, slaboš u i osobnim interesima, od oso-ba posve enog života traži se da unose povjerenje u mogu nost istinske sre e, ostvarive nade, koja ne po iva samo na talentima i znanju, ve na Bogu.“ Re-

DUHOVNO RAZMIŠLJANJE

O moj Bože i moj Spasitelju,O moj Bože i moj Spasitelju,

koliko ti zahvaljujem što si mekoliko ti zahvaljujem što si me

naučio poniznosti stvorenja!naučio poniznosti stvorenja!

Ja sam tako sretan što sam smio prepoznati kako Ja sam tako sretan što sam smio prepoznati kako

se ti za mene brineš, kako ti sve konce budućnosti se ti za mene brineš, kako ti sve konce budućnosti

držiš u rukama, i kako si ti za mene Providnost.držiš u rukama, i kako si ti za mene Providnost.

Ne trebam se brinuti za budućnost sam,Ne trebam se brinuti za budućnost sam,

nego se ti brineš za mene kao vrapca i cvijeće.nego se ti brineš za mene kao vrapca i cvijeće.

Bože, gospodaru svemira, molim te!Bože, gospodaru svemira, molim te!

Slavim te što misliš na mene. Da, ja ću ti služiti!Slavim te što misliš na mene. Da, ja ću ti služiti!

Jer tebi služiti znači život u punini i vječnosti.Jer tebi služiti znači život u punini i vječnosti.

Oče na nebu, slavim te stogaOče na nebu, slavim te stoga

što se ne trebam više svađati s mojom sudbinom.što se ne trebam više svađati s mojom sudbinom.

Jer sada znam sasvim sigurno:Jer sada znam sasvim sigurno:

Sve što doživljavam dolazi od tebeSve što doživljavam dolazi od tebe

i treba mi postati blagoslov!i treba mi postati blagoslov!

Ja to mogu prihvatiti i s tim biti zadovoljan,Ja to mogu prihvatiti i s tim biti zadovoljan,

jer to potiče od tebe ili je od tebe dopušteno.jer to potiče od tebe ili je od tebe dopušteno.

Ne može mi škoditi,Ne može mi škoditi,

jer to činiš za blagoslov za mene!jer to činiš za blagoslov za mene!

Oče u nebu, ja sam tako sretan zbog toga,Oče u nebu, ja sam tako sretan zbog toga,

da mi sve ide na blagoslov što od tebe dolazi!da mi sve ide na blagoslov što od tebe dolazi!

Oče nebeski, tebi iskazujem hvalu,Oče nebeski, tebi iskazujem hvalu,

jer si me oslobodio svega straha pred budućnošću!jer si me oslobodio svega straha pred budućnošću!

Ja sam tvoje dijete.Ja sam tvoje dijete.

Ne trebam znati što će biti sutra.Ne trebam znati što će biti sutra.

Jer se ti brineš za sutra.Jer se ti brineš za sutra.

Ti se brineš za svoje dijete, kao otac.Ti se brineš za svoje dijete, kao otac.

Smijem biti radostan iako ne vidim rješenja.Smijem biti radostan iako ne vidim rješenja.

Jer ti ih upravo znaš, a to je dovoljno.Jer ti ih upravo znaš, a to je dovoljno.

Oče, kako je to divno povjeriti se tebi.Oče, kako je to divno povjeriti se tebi.

Moj Gospodine i Bože, Moj Gospodine i Bože,

zahvaljujem ti što si mi smirio dušu!zahvaljujem ti što si mi smirio dušu!

Ranije sam bio pun pobune zbog svake Ranije sam bio pun pobune zbog svake

nepravde koja mi se učinila.nepravde koja mi se učinila.

Ali sada znam: ima pravednosti, a ta je ti!Ali sada znam: ima pravednosti, a ta je ti!

Ti ćeš mi pribaviti pravednost,Ti ćeš mi pribaviti pravednost,

ti nećeš ostaviti svog slugu na cjedilu,ti nećeš ostaviti svog slugu na cjedilu,

i svojoj sluškinji uzvratiti sramotom.i svojoj sluškinji uzvratiti sramotom.

Oče, slavim te što se ne moram samOče, slavim te što se ne moram sam

brinuti za sud, nego ćeš ti to učiniti.brinuti za sud, nego ćeš ti to učiniti.

Pravedni Bože, molim te.Pravedni Bože, molim te.

Bože ti si svjetlo i tame nema u tebi.Bože ti si svjetlo i tame nema u tebi.

Zahvaljujem ti i slavim te,Zahvaljujem ti i slavim te,

što si moju dušu doveo do istine!što si moju dušu doveo do istine!

Ranije sam se plašio istine, imao sam strah da će Ranije sam se plašio istine, imao sam strah da će

ljudi prepoznati kakav sam zaista.ljudi prepoznati kakav sam zaista.

Ljudski strah me je zarobio.Ljudski strah me je zarobio.

Sad sam slobodan.Sad sam slobodan.

Ništa nije važno što ljudi misle o meni,Ništa nije važno što ljudi misle o meni,

nego što ti o meni misliš.nego što ti o meni misliš.

Oče, zahvaljujem ti za milost istine.Oče, zahvaljujem ti za milost istine.

Kako je dubok mir čiste savjesti!Kako je dubok mir čiste savjesti!

Zahvaljujem ti za radosno srce.Zahvaljujem ti za radosno srce.

Ti me nazivaš mojim djetetom,Ti me nazivaš mojim djetetom,

svojim sinom, svojom kćeri.svojim sinom, svojom kćeri.

Darivaš mi slobodan pristup svom očinskom srcu.Darivaš mi slobodan pristup svom očinskom srcu.

Puštaš svoje lice da iznad mene svijetliPuštaš svoje lice da iznad mene svijetli

i daješ mi mir u srce.i daješ mi mir u srce.

Da, Oče, po tvom miru te prepoznajem: Da, Oče, po tvom miru te prepoznajem:

Ti si tu! Nikad me više nećeš ostaviti na cjedilu.Ti si tu! Nikad me više nećeš ostaviti na cjedilu.

Zahvaljivat ću ti zato i slaviti te u vječnosti.Zahvaljivat ću ti zato i slaviti te u vječnosti.

Oče u nebu, zahvaljujem ti što si me oslobodio Oče u nebu, zahvaljujem ti što si me oslobodio

od svih nezadovoljstava!od svih nezadovoljstava!

Ranije sam bio nezadovoljan samim sobom,Ranije sam bio nezadovoljan samim sobom,

nezadovoljan svojom sudbinom i bližnjima…nezadovoljan svojom sudbinom i bližnjima…

Sada si Duh mira položio u mene.Sada si Duh mira položio u mene.

Hvala ti što sada ponovno osvjedočeno mogu reći:Hvala ti što sada ponovno osvjedočeno mogu reći:

„Ja sam zadovoljan“.„Ja sam zadovoljan“.

Oče, ti sam si taj mir koji u meni stanuje.Oče, ti sam si taj mir koji u meni stanuje.

Oče, zahvaljujem ti što je moja duša došla do mira.Oče, zahvaljujem ti što je moja duša došla do mira.

Što me je ranije samo tko uznemirivao?Što me je ranije samo tko uznemirivao?

Jesu li to bile iluzije? pohlepa? strahovi? Jesu li to bile iluzije? pohlepa? strahovi?

To je bilo trčanje i lov, buka i tutnjava.To je bilo trčanje i lov, buka i tutnjava.

Sada je tiho postalo u mojoj duši:Sada je tiho postalo u mojoj duši:

Ti si tu! A to mi je dovoljno.Ti si tu! A to mi je dovoljno.

Ti ostaješ kod mene! A to je moje pouzdanje.Ti ostaješ kod mene! A to je moje pouzdanje.

Tvoja ruka je iznad mene! A to me smiruje.Tvoja ruka je iznad mene! A to me smiruje.

Oče, zahvaljujem ti za to. Aleluja!Oče, zahvaljujem ti za to. Aleluja!

Herbert MadingerHerbert Madinger

16 POMIŠLJAJ

TI SI DOVEO MOJU DUŠU DO MIRA

POMIŠLJAJ 17

DOBRO JE ZNATI

BIBLIJA KAO MOBITELŠto bi bilo kad bismo s našom Biblijom

postupali kao s našim mobitelom?

- imali bismo je uvijek u torbi ili u džepu

- više puta dnevno bismo bacili pogled na nju

- brzo bismo se vratili kući ili na radno mjesto kad bi je tamo zaboravili

- upotrijebili bismo je da obradujemo prijatelje nekom porukom iz nje

- postupali bismo s njom kao da ne možemo bez nje živjeti

- svojoj djeci bismo poklonili bar po jednu – za njihovu sigurnost – a i

da bismo komunicirali s njima.

Razlika između Biblije i mobitela?

- Biblija nema nikad problema s mrežom

- pomoću nje imamo uvijek dobru vezu, svejedno gdje se nalazimo

- ne mora joj se dopunjavati kredit, Isus je platio za sve; imamo

neograničene razgovore i poruke

- nema iznenadnog prekidanja komunikacije, a baterija je uvijek puna

- ako si utučen, biraj Ivana 14

- ako si uznemiren, biraj 51. psalam

- ako si zabrinut, biraj Mateja 6, 19, 34

- ako si u opasnosti, biraj 91. psalam

- ako ti se čini da je Stvoritelj vrlo daleko od tebe, biraj 63. psalam

- ako tvoja vjera treba jačanje, biraj Hebreje 11

- ako si usamljen i u moru strahova, biraj 23. psalam

- ako misliš da si bezosjećajan i suviše kritičan, biraj 1. Korinćanima 13

- ako tragaš za tajnom prave sreće, biraj Kološanima 3, 12-17

- ako želiš mir i sigurnost, biraj Mateja 11, 25-30

www.katolici.org

MEDITACIJA

18 POMIŠLJAJ

„Kad bih sve jezike ljudske go-vorio i an eoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što je i ili cimbal što zve i.“

Što mi vrijede sva znanja i vještine Gospodine, sva postignu a, društveni status ako je moje srce prazno? Dola-skom me u nas Isuse, rekao si što e nas obilježiti tvojima. Ni ime, ni znanje, niti uspjeh ne e ti biti važni. Ostavio si nam zapovijed da ljubimo. I nisi nam dao lak zadatak. Kazao si ne samo da ljubimo Oca, nego i da ljubimo bližnjega svo-ga kao samoga sebe. Nisi nam rekao da gradimo mjesta slavljenja našega ega i klanjanja svojoj veli ini. Rekao si, tamo gdje budemo spremali i gojili svo-je blago, tu e nam biti srce. Govorio si tako jer poznaješ ljudska srca. Znaš da je malo i sebi no, tvrdo i koristoljubivo, prevrtljivo, izdajni ko. Ali toliko puta si ponovio da s tobom možemo sve, pa ak i ljubiti. Zato si i došao me u nas,

ne samo da otkupiš naše grijehe nego i da naša srca probudiš iz tame i da nam pokažeš što je ljubav.

„Kad bih imao dar prorokova-nja i znao sva otajstva i sve spoznaje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo.“

Pali smo prvi put u raju tvoga Oca kada smo željeli znanje koje Bog ima. Htjeli smo postati bogovi. Otkriti tajnu stvaranja. Stalno nam se kroz povijest ponavlja taj problem s otkrivanjem taj-ni a nikako da prihvatimo ljubav. Dok je naša pozornost stalno fokusirana na tajne, naše srce ostaje zatvoreno. Kojeg to dara ve eg ima od ljubavi? Kada tra-žimo druge darove, ne padamo li opet kao naši praroditelji u vrtu tvoga Oca?

Hvala ti što si me, kada sam gladna duhovnih da-rova mahnito grabila na-prijed u svoju ponovnu propast, pou io da mi je vratiti se nazad i da je sve što imam tražiti i za što imam moliti poniznost i ljubav. Pou io si me da jedno bez drugoga ne ide i da je tražiti druge darove a ne imati krepost ponizno-sti i dar ljubavi jednako

MEDITACIJA O HVALOSPJEVU LJUBAVI(1 Korin anima 13, 1-11)

Bračni par: Bore i Kata Brakus

MEDITACIJA

POMIŠLJAJ 19

kao graditi na pijesku i krenuti od kata. Ho emo li kada do emo pred tebe re i: Bio sam tvoj prorok! Izgonio sam zlo-duhe u tvoje ime! Ili emo re i: Opra-štao sam! Ljubio sam!

„Ljubav je velikodušna, dobro-stiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristoj-na, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo.“

Što to zna i kada kažemo da smo krš ani? Je li to ime za duhovnu elitu? One koji su automatski bolji od ostatka svijeta jer se tako zovu? Kad su ti neki ljudi došli javiti što je bilo s Galilejci-ma iju je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava, pitao si ih misle li da su ti Galilejci tako stradali jer su bili

grješniji od drugih Galilejaca. I rekao si im: „Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ete sli no propasti!“ Onda si im rekao prispodobu o smo-kvi: „Imao netko smokvu zasa enu u svom vinogradu. Do e traže i ploda na njoj i ne na e pa re e vinogradaru: ‘ Evo, ve tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Po-sijeci je! Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: „Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda e ubudu e ipak uroditi. Ako li ne, posje i eš je!“ Mi smo tvoje smokve u tvom vo njaku. Obilazio si nas i nismo davali roda ali jer si milosrdan Otac, okopavaš nas i gnojiš da ne propadnemo, nego da se spasimo za vje nost. Kad budeš do-

Gdje je ljubav i prijateljstvo ondje je i Bog!

šao da nas ponovno obi eš, tražit eš vidjeti plodove. Što eš na i na našim granama? Ako nas na eš kako se hva-limo da smo tvoji, da se oholimo i gle-damo s visina, ho eš li re i: Nisam vas gnojio ohološ u i mržnjom da ra ate zle plodove, nego sam vas gnojio krv-lju i tijelom Jaganjca da ra ate dobre plodove. Ho eš li na i strpljivosti, pra-štanja i ljubavi ili eš nas morati posje-i da napraviš mjesta za nove smokve

i nove rodove.

„Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, sve-mu se nada, sve podnosi.“

Gospodine pomozi mi da se ne za-varavam mišlju kako ljubim imalo, sve dok u mome srcu postoji trunka zavisti. Pomozi mi da se ne zavaravam mišlju kako sam možda dobar ovjek, sve dok izri em ili samo pomišljam osudu za drugoga. Prozovem li koga da je zao ili mu što zamjerim, pokaži mi odmah na moje grijehe da se moje srce omekša. Kada nemam strpljenja za druge, poka-ži mi koliko ti imaš strpljenja za mene. Pomozi mi da se radujem tvojoj, a ne svojoj pravdi i da ti u potpunosti vje-rujem. Ljubav je u srcima malih, koji ponizni hodaju po zemlji i ne govore o svojim pokorama. Ljubav je u srcima malih, koji ne sjede u zadnjim redovi-ma da bi se hvalili kako su mali, nego jer se osje aju nedostojnima prvih redo-va i trpe zahvalno. Pomozi nam Gospo-dine, da budemo maleni!

„Ljubav nikad ne prestaje. Proro-kovanja? Uminut e. Jezici? Umuknut e. Spoznanje? Uminut e. Jer djelo-

mi no je naše spoznanje, i djelomi no prorokovanje. A kada do e ono savr-šeno, uminut e ovo djelomi no.“

Isuse, rekao si da je Kraljevstvo ne-besko kao kad neki kralj pripravi svad-bu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu ali oni nisu htjeli do i, ak ni kada je opet poslao sluge da im kažu da su junci njegovi i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Nego oni ne

20 POMIŠLJAJ

MEDITACIJA

mare i odoše, jedan na svoju njivu, dru-gi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Tada se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi ubojice i grad im spali a onda kaže slugama da oni uzvanici nisu bili dostojni, ali je svadba pripravljena pa neka idu na raskrš a i koga god na u,

pozovu na svadbu. Tada sluge sabraše sve koje na oše, i zle i dobre a svadbe-na se dvorana napuni gostiju. Kad kralj u e pogledati goste, opazi ovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho i pita ga kako je onamo ušao bez svadbenog ruha. ovjek je zanijemio a kralj je re-kao poslužiteljima „Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje e biti pla i škrgut zubi.“ Upozorio si nas da je mnogo zvanih, a malo izabranih. Mo-lim te, pomozi nam shvatiti kako ništa nije važno do li praštati i ljubiti. Pomo-zi nam shvatiti kako e sve što nam je poznato i vidljivo sada biti prah i pepeo da se ne brinemo što emo obu i i što emo jesti, nego da nam jedina briga

bude predati svoj život tebi. Pomozi nam da nam jedina molitva bude: „Isu-se, pomozi mi da umrem u sebi!“

Nikolina Šari

POMIŠLJAJ 21

22 POMIŠLJAJ

pravo“ za eto, a još ne-ro eno dijete „pobaciti“, tj. umoriti, ako smatraju da e im ono ograni ava-ti njihovu slobodu. ud-no je da to još nero eno malo ljudsko bi e nema pravo na život? Govori se o neotu ivom pravu na privatnu imovinu bez razlike od koga je nasli-je ena i kako je ste ena, a siromahu se oduzima ku a ako nije mogao vra-titi neki neznatni dug.

esto se naglašavaju pra-va samo nekih životinja, tzv, ku nih ljubimaca koje se gotovo izjedna-ava s ljudima. Kao da

npr. muha, po prirodnom zakonu, nema jednako pravo na život kao i pas i ma ka? Postoje organi-zacije koje su zadužene motriti, ukazivati i ka-žnjavati prekršitelje tih prava: „human right wat-ch“ ili kako se sve zovu.

Mogli bismo još na-brajati neka opravdana ali i udna i neopravda-na „ljudska prava“ što su ih donijele neke svjetske organizacije kao Ujedi-njeni narodi ili Europska

Ljudska prava?Danas se neprestano

i svugdje govori i piše o „ljudskim pravima“ i po-trebi sveop e borbe pro-tiv svake „diskriminacije i rasizma“. Naglašavaju se prava nacionalnih ma-njina u pojedinim drža-vama, prava odre enih „ugroženih“ nacionalnih ili jezi nih skupina di-ljem svijeta. Govori se o pravima žena koje tre-baju biti ravnopravne s muškarcima. One moraju biti dovoljno zastuplje-ne u politici, u privredi i gotovo svim zvanjima. Govori se o pravima dje-ce u odnosu na njihove roditelje i u itelje koje mogu prijaviti i polici-ji ako im njihova prava uskra uju. Novinari ima-ju „svoje pravo“; javno isticati mane crkvenih ljudi ili politi ara nevo-ljene stranke. Nije bitno ho e li to biti poluistine ili ak neistine.

U najnovije vrije-me se naglašava pravo nekih neobi nih lanova ljudskog društva kao što su homoseksualci, tzv.

LGBT skupine, koji svo-ja navodna prava nasilno name u svojim „parada-ma ponosa“, a sve one koji njihove postupke ne odobravaju nazivaju homofobima. Veoma se strogo motre i kažnjavaju pojave antisemitizma, tj. neka rije ili gesta koja bi mogla biti uvrjedljiva za Židove, jednako tako za Rome koji se više ne smiju zvati „Cigani“. Ne-kom crnoputom ovjeku ne smije se re i da je crnac, a kamoli „crn u-ga“. Posvuda se promi e borba protiv rasizma. Na svim velikim skupovi-ma osobito na sportskim stadionima postavljaju se natpisi „say no to ra-cism“, reci ne rasizmu! Bra ni drugovi imaju pravo živjeti nevjen a-no, rastajati se i ponovno sklapati brak po volji, bez obzira koje e posljedice zbog toga imati djeca. To se ne smatra grijehom ili manom i nije zapreka da takvi ljudi budu birani na najviše državne funkcije i nazivani asnim lju-dima. Roditelji „imaju

PORUKA ZA SADAŠNJI TRENUTAK

BOŽJA PRAVA

POMIŠLJAJ 23


priredbu ili raditi u polju nego i i na sv. Misu ili se u obitelji moliti. Bogu se nije e pravo da njegovo ime bude upisano u te-meljne zakone država i to tradicionalno krš anskih kao što su europske drža-ve. Uskra uje mu se pravo da njegove slike i križevi, tj. simboli ljudskog spase-

nja, budu postavljeni na javnim mjestima ili u jav-nim ustanovama kao što su škole i državni uredi.

A koliko je onih koji se s Bogom i njego-vim svetinjama izruguju? Koliko je onih, nažalost posebno u našem narodu hrvatskom, koji Boga na svakom koraku i bez ika-kvog razloga psuju kao

unija ili neke udne „ci-vilne udruge“.A gdje su Božja prava?

Božja prava, njegovi zakoni zapisani u Deset zapovijedi i svetom Evan-

elju najbolja su garanci-ja svih ljudskih prava. Ne može se istinski i razum-ski voljeti ovjeka ako se ne priznaje i poštuje Boga koji je svima stvoritelj i otac i koji je sve ljude stvorio jednakopravne i sebi na sliku. Nitko nema pravo drugoga mrziti, osobito nitko nema pra-vo drugome oduzeti život jer je samo Bog gospodar života i smrti. Ako poštu-jemo Božji zakon „Ljubi bližnjega svoga kao sa-moga sebe!“ onda e biti poštovana i sva ovjeko-va prava.

U današnje vrijeme se, i to u ime znanosti, Bogu nije e pravo ak i na opstojnost. Božja se prava i njegovi Zakoni posvuda krše i ak izvr-gavaju ruglu. Bogu se npr. nije e pravo na „Dan Gospodnji“ koji mu treba „posvetiti“. Ljudima je, pa i navodnim krš anima, važnije nedjeljom spava-ti, i i na neku sportsku

najve eg zlo inca ili kao neku budalu? Psuju kao pasi (neka nam oprosti ta doma a životinja ovu usporedbu!). Kao npr. na sportskim stadionima, na igralištima balota, u ka ima i drugim sasta-jalištima gdje je ina e zabranjen rasizam, homo-fobija i gdje je ve inom

zabranjeno i pušenje. Zašto nema nigdje natpi-sa: „Ovdje je zabranjeno psovanje Boga!?“ Psovka se ne može opravdavati „lošom navikom“, kako neki to pokušavaju. Takvi nisu u ono vrijeme „imali naviku“ psovati Tita i par-tiju jer su se bojali kazne, a ne boje se Božje kazne. Sve je navodno dozvolje-

24 POMIŠLJAJ

no u ime „božanstva“ o-vjekove slobode.

Ali jao onima koji se stavljaju na mjesto ili iznad Boga i na svakom koraku gaze Božja prava i prava onih koji Boga po-štuju. Jao onom narodu i jao onom ovjeku koji se ruga s Bogom i njegovim svetinjama. „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte

od njega. Bog ga prepusti njemu samome, a to je o-vjeku najve a kazna – biti bez Božje zaštite. Takvo-me se ovjeku doga a kao ribi koja napusti vodu, pa ostaje bez daha. Božja ka-zna ponekad ve na ovo-me svijetu sijevne i poput groma udari bezbožnika, ali onoj vje noj pravdi nitko ne može izma i. Bog ne pla a svake subo-

one ljude, svoje bližnje, kojima je Bog nešto najve-e i najdragocjenije, koji

poštuju Božje svece što ih psova vrije a. Jedan mi je ovjek rekao: „Kad mi netko opsuje Boga, Gospu ili moje svece ve a mi je uvreda nego da mi je opso-vao pokojnu majku ili oca. Smatram da bih trebao imati pravo tužiti ih zbog vrije anja Boga i mojih vjerskih osje aja.“

Naš hrvatski narod jest narod vjernika, mo-litelja, pokajnika i hodo-asnika u razna svetišta,

ali je i narod psova a, za-vidnika, bahatih siledžija, primitivaca i lopova. I ako prevagne u narodu ono ne-gativno; ako se Božja pra-va i dalje budu gazila, kao što se to sve eš e ini, ne-stat e ovaj narod s popisa naroda svijeta. I ako ovaj hrvatski narod izgubi svo-je ime i svoju domovinu onda e se to dogoditi naj-prije zato što ovaj narod ne poštuje Božja prava, što se klanja „zlatnom te-letu“ ljudskih uredaba a ne Bogu jedinomu, što traži sre u u tjelesnim užicima, a ne u Božjim obe anjima.

Fra Ž. Mareti

se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u pa-klu.“ (Mt. 10,28).

Jao onome tko tako padne u ruke Boga živoga. Bog jest milosrdan i do-brostiv svima koji se kaju za svoje grijehe i koji se odvrate od zla, ali je i pra-vedan. Njegova je kazna prije svega u tome da on poštuju i ljudsku slobodu, dozvoli grješniku da ode

te. Onaj tko pljuje u nebo pljuva ka mu se vra a na glavu, tako se i psov-ka prema Nebu psova u vra a na vlastitu propast. Psova svojom psovkom dokazuje svoju oholost, mržnju i nemo . Psovka ne može nauditi Bogu, ali je propast za psova a.

Psova svojom psov-kom na vrije a samo Boga i njegove svetinje ve i


POMIŠLJAJ 25

Za svaku, pa i životnu ispovijed, vrijede zna-

čajke koje mora imati svaka ispovijed: mora biti jednostavna, poni-zna, čista u nakanama, raskajana, tajna, iskre-na, usmena, bolna, ras-položena za poslušnost. Jednako tako, kako ističe Renzo Gerardi u Enciklopedijskom teološkom rječniku“, ona se mora izraziti „u obliku koji propisuje Crkva, kako bi pokajanje bilo uistinu i potpuno ljud-sko i kršćansko“. Ona je izvanjsko i crkveno očitovanje nutarnjega obraćenja pa je stoga znak vjere kršćanina grješnika u otajstvo Kri-sta i Crkve.“

Ispovijed je dakle crkveni znak stvarne želje za ispaštanjem zbog grijeha, što se izriče samooptužbom za počinjene grijehe, te stoga nije psihološko rasterećenje, nego „religiozni spasenjsko-eklezijalni događaj, osobni odgo-vor u vjeri Božjem pozivu na obraćenje“. Upra-vo zato ispovijed mora biti cjelovita, pa je nužno ispovijedati grijeh jedan po jedan, sve smrtne grijehe (kojih se sjećamo nakon dobroga ispita savjesti), a koje nismo ispovjedili na posljednjoj ispovijedi. Jednako tako, dobro je i duhovno korisno ispovjediti i lake grijehe, jer cjelovita ispovijed pomaže vjerniku da se doista odu-pre svim grijesima i ustraje na putu obraćenja. Ako vjernik na ispovi-jedi neke grijehe izostavi ili zaboravi spomenuti, dužan ih je ispovjediti na

sljedećoj.Kod životne is-

povijedi vjernik žali i is-povijeda grijehe svega svoga života, ali ona nije nužna onomu tko se redovito i temeljito ispovijeda, ako je bio iskren i ako je iznosio sve grijehe te ako se iskreno kajao i isto tako

iskreno donosio odluku da više neće griješiti. No kako se može dogoditi da se vjernik površ-no i slabo pripremi ispitom savjesti, ili u duši osjeća kako je to činio i više puta, ne vodeći računa o težini svojih grijeha, kao i o potre-bi iskrenoga kajanja i obraćenja, onda može pristupiti velikoj, životnoj ispovijedi u kojoj će pred svećenikom i u Božjoj prisutnosti ponov-no promotriti sav svoj život. Za to je potrebno dobro se pripremiti pomnim ispitom savjesti i molitvom. U toj životnoj ispovijedi vjernik će nabrojiti sve grijehe za koje smatra da ih nije dobro ispovjedio, da se za njih nije dovoljno kajao i da ih se zapravo nije odrekao.

Posebne i prikladne prilike za veliku ži-votnu ispovijed bile su i jesu pučke misije, duhovne vježbe ili duhovni seminari, prije stupanja u novi stalež-piše moralni teolog

Bernard Häring – a dobre su prigo-de i posebna mo-litvena okupljanja u našim župama ili svetištima, blagdani…a neki vjernici životnu ispovijed učine i potkraj svoga ovozemal jskog puta. Ima i onih vjernika koji se

VJERONAUK ZA ODRASLE

ŠTO JE TO ŽIVOTNA ISPOVIJED?

26 POMIŠLJAJ

dugo, možda desetljećima, nisu ispovijedali pa se onda temeljito pripreme i obave život-nu ispovijed, kako bi ponovno živjeli u milosti djece Božje.

„Ponovno ispovijedanje teških grijeha postaje dužnost ako su prethodne ispovijedi bile nevaljane ili čak svetogrdne. U tom sluča-ju treba ponovno ispovjediti sve teške grijehe počinjene od zadnje valjane ispovijedi. Ako se čovjek ispovijeda istom svećeniku kome je već, iako u nevaljanoj ispovijedi, ispovjedio velik dio svojih grijeha, a on ih se barem op-ćenito još prisjeća, dovoljno je da se raskaja-no ukaže na prošlu ispovijed“, piše Häring i pojašnjava: „Može se dogoditi da nakon jed-ne nevaljane ispovijedi slijedi čitav niz valjano obavljenih ispovijedi a da ta nevaljana ispo-vijed formalno još nije ponovljena, jer se sa-

vjest jednostavno nije više sjetila te obaveze. U tom slučaju nismo više dužni is-povijedati grijehe koje smo dobre savjesti ispovjedili u prethodnim ispovijedima. Valja savjetovati ponavljanje ispovijedi ili opću ispovijed dakle, životnu ispovijed, nap. A.) ako se razborito može sumnjati u valjanost prethodnih ispovijedi.“

„Skrećemo pozornost na to da kod ponovljene

ispovijedi koja se slobodno obavlja ni u kom slučaju ne treba tražiti materijalnu cjelovitost. Dovoljno je npr. spomenuti samo teže i zna-čajnije grijehe. A apsolutno treba izbjegavati nabrajanje do u sitnice svih grijeha protiv še-ste zapovijedi kad je riječ o nekoj dugoj listi. One koji naginju skrupuloznosti i plašljivosti treba odvraćati od opće ispovijedi, ako to nisu dužni učiniti zbog sigurno nevaljanih is-povijedi“, poučava Häring.

Na taj način još jednom snažno ističe svu važnost životne ispovijedi kod svakoga vjernika koji ima ispravno izgrađenu savjest i osjeća da se prethodno nije valjano ispo-vjedio, kao i važnost dobre pripreme za ži-votnu ispovijed. Jer, ona doista zahtijeva više vremena, ozbiljan pristup, duboku molitvu i razmatranje, suočavanje sa samim sobom u svjetlu Božjega milosrđa i Božje ljubavi,a zbog svega toga bilo bi mudro dogovoriti se s ispovjednikom prije ispovijedi kako bi i on imao dovoljno vremena, premda Häring na-vodi da je „spasonosna spontana opća ispo-vijed poglavito u prigodama posebnih Božjih milosti, kad Bog potiče na dublju skrušenost srca“ – te navodi još jednom te prigode: du-hovne vježbe, pučke misije, prije stupanja u novi stalež i slično.

(Glas koncila, broj 50, 2014.)

VJERONAUK ZA ODRASLE

POMIŠLJAJ 27

RAZGOVOR

USUSRET FRA IVANU U KUĆI SUSRETA TABORTijekom seminara – duhovne obnove u Taboru u vremenu od 29. sije nja do

1. velja e 2015., uz temu „Posve eni u Isusu Kristu“, razgovarali smo sa voditeljem duhovne obnove fra Ivanom Mati em, sve enikom Franjeva ke provincije sv. irila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu i voditeljem Ku e susreta. Evo što nam je rekao:

Od djetinjstva u Janjevu do franjevačke formacije…

„Odrastao sam u mnogobrojnoj obitelji u mjestu Janjevu, gdje sam i ro en 1967. godine. Završio sam srednju me-dicinsku školu. Mladost je obilježila glazba, pop-rock glazbenog stila, uz gitaru, prijateljstva i broj-na druženja. U 21. godini dolazim u Zagreb, najpri-je na Kaptol, kada i zapo-inje moje dublje traženje

i intenzivnije osje anje snage Božje rije i. Od 1990. do 1993. godine studiram teologiju u Za-grebu, a zatim odlazim na nastavak studija u Asiz. U Asizu, u okrilju franje-va kih svetišta, proživlja-vam još dublju spoznaju franjeva ke duhovnosti. U Hrvatsku se vra am 1995. godine i zapo i-njem raditi u Zagrebu. Slijede ih pet godina moj rad je obilježen evangeli-zacijom mladih, studena-

ta i radni ke mladeži, te pripravom katekumena za sakramente, a na poseban na in doživljavam rad s Franjeva kom mladeži (Frama) i Franjeva kim

svjetovnim redom (FSR). Godine 2000. po pozivu odlazim u Rim na duž-nost Generalnog asistenta Franjeva kog svjetovnog reda i Franjeva ke mla-

Fra Ivan Matić i fra Tomislav Brekalo

Nikolina Šarić čita misna čitanja

28 POMIŠLJAJ

deži koju sam dužnost obavljao sve do 2013. go-dine. U svibnju te godine dolazim u Tabor kako bi pomogao fra Zvjezdanu Lini u u duhovnim ob-novama, a nakon njegove smrti preuzimam vo enje Ku e susreta Tabor.“

Vaše iskustvo kroz evange-lizaciju mladih u svijetu…

„Dužnost General-nog asistenta Franjeva -kog svjetovnog reda i Fra-njeva ke mladeži omogu-

ila mi je brojne susrete na nacionalnim i me u-nacionalnim razinama di-ljem svijeta. Razli ita su iskustva obzirom na kon-tinente i države u kojima su se održavali nacionalni i me unacionalni susre-ti. Npr. Latinska Ameri-ka koja broji dvadesetak država imala je gotovo u svim državama organizi-rana i razvijena bratstva, ponajprije mjesna, a za-tim i povezana na nacio-nalnom nivou. Radi se o

lanovima Franjeva kog svjetovnog reda (FSR-a) koji nastoji u svijetu ži-vjeti Evan elje na na in kako je to inio sv. Fra-njo Asiški. Okupljeni su u krilu katoli ke Crkve i ta bratstva jesu slika same Crkve. Imao sam mnogo puta priliku biti u obitelji-ma iji su lanovi ujedno i lanovi Franjeva kog svjetovnog reda, tako da sam kroz sva ta iskustva doživljavao ljepotu i bo-gatstvo Crkve.

Zajednički snimak ispred kuće susreta u Taboru

RAZGOVOR

POMIŠLJAJ 29

Postoje li specifičnosti na domaćem terenu?

„Ono što je svakako posebno za Hrvatsku jesu brzina kojom su se ra-zvijala i me usobno po-vezivala mjesna bratstva Franjeva kog svjetovnog reda i Franjeva ke mlade-ži, kako na mjesnoj, po-dru noj, tako i na nacio-nalnoj razini. Stvaranjem samostalne nam Hrvat-ske, omogu ilo je da se još 1992. godine na Kap-tolu, uz pomo nas neko-liko bogoslova i službe-no osniva FRAMU, dok Franjeva ki svjetovni red ima mnogo dužu povijest. Jasno, jer to je red usta-novljen po nadahnu u i djelovanju sv- Franje Asiškog (1182. – 1226.). Propovijedanje sv. Franje,

rije ju i primjerom me u svojim susjedima naslje-duju i siromašnog i pat-ni kog Krista. Ipak, sve do unatrag 20 – tak godi-na, Franjeva ki svjetovni red kod nas u Hrvatskoj inila je srednja dob i/

ili starija populacija, a danas u mjesnim brat-stvima uklju en je veliki broj i ljudi mla e životne dobi. Uzet u za primjer naše veliko Mjesno brat-stvo, sa oko 800 lanova Franjeva kog svjetovnog reda Kaptol u Zagrebu koje djeluje uz Franjeva -ki samostan na Kaptolu. To je Bratstvo broj ano najve e u Europi, a i u svijetu me u najve ima, ima široki spektar dje-lovanja, ne samo unutar Bratstva, ve i u društvu uop e. Hrvatsko nacio-

njegov živi primjer kao i primjer njegovih prvih u enika, privuklo je veli-ku pažnju ljudi tako da su se mnogi oženjeni i udati tada željeli pridružiti pr-vom i drugom redu. Sv. Franjo je tako pokazao ljudima kako mogu živje-ti evan eoski na in života kod ku e, na poslu, šire i Evan elje, pou avanjem

Bilički “tabor” u kući susreta Tabor

Radost nakon radosnog susreta u Taboru

RAZGOVOR

30 POMIŠLJAJ

nalno bratstvo okuplja u zajednicu sva kanonski osnovana bratstva na po-dru ju Republike Hrvat-ske koja su me usobno povezana i organizirana po podru nim bratstvima. Pet je podru nih bratstva u Hrvatskoj: Osje ko, Primorsko-istarsko, Split-sko-dubrova ko, Zadar-sko-šibensko i Zagreba -ko, i svako okuplja ve i broj mjesnih bratstva. Upravo takav strukturni razvoj, mnogobrojnost i povezanost je ono što je posebno, obzirom na vrijeme kroz koje su brat-stva nastajala, a nastaju i nova danas.“

Nova evangelizacija kroz franjevačku karizmu…

„Upravo je organiza-cija seminara, duhovnih obnova i drugih programa na Taboru jedan od na ina provo enja nove evange-lizacije u duhu franjeva -ke karizme. U Ku u susre-ta Tabor dolaze zaista ra-zli iti ljudi, dolaze i novi ljudi, kako pojedina no, tako i u grupama, a svaka grupa zahtijeva i svoj pri-stup. Me utim,zajedni ko je svima da žele posvetiti to svoje vrijeme jednoj

duhovnoj obnovi. Dakle, dinamika rada s pojedinim grupama je uvijek druk i-ja, nova. Me utim od ve-like mi je pomo i moje dosadašnje dugogodišnje iskustvo rada s mladima, pogotovo u susretima na me unarodnoj razini, jer za puno mladih koji nam

dolaze u Tabor važno mi je približiti im Evan elje i to na taj naš speci an fra-njeva ki na in evangeliza-cije. Sve do mjeseca svib-nja imamo unaprijed odre-

ene programe sa temama po kojima emo raditi, a nakon toga emo objaviti još neke druge programe za obitelji i mlade. Osob-no mi je važno da su lju-di prepoznali naše susrete u Ku i susreta Tabor kao nešto što je važno za život u vjeri, da žele tu do i i da su u našim duhovnim ob-novama prepoznali nešto što je za njih dobro, da tu ispunjavaju svoje unutar-nje potrebe za traženjem, ežnjom, pomirenjem u

susretu s Bogom, snagom, molitvom; da vide kako je stvarnost Evan elja nešto što je doista istina i može se doživjeti na ovim našim duhovnim obnovama.“

Za sam kraj našeg boravka u Ku i susreta Tabor, uz zajedni ko fo-togra ranje, našem smo fra Ivanu poželjeli sretan i uspješan rad u organizaci-ji i vo enju duhovnih ob-nova i drugih programa u duhu franjeva ke karizme.mr. sc. Nada Mikulandra

Svi su se željeli fotografirat sa fra Ivanom

Braća u Kristu -Ivica i Holcer sa fra Ivanom

RAZGOVOR

POMIŠLJAJ 31

Mudrac šutnjom zna govorit,i sa šutnjom može molit.Kad se šuti nema rata,zato šutnja vrijedi zlata.

Šutnja puno reći može,plod od šutnje daj mi Bože.Šutnja ima svoje riječi,neka jezik nam ne zveči.

Šutnja daje prostor Bogu,duh sa tijelom ima slogu.Tko u šutnji djelo pravi,djelo poslije njega slavi.

U šutnji se može molit,sa šutnjom se može volit.Kad nastupi riječi suša,tad govori naša duša.

Kad istinske šutnje dođu,tad se djela rađat pođu.Vidljiva su i bez riječi,ne treba da jezik zveči.

Riječi danas puno ima,od njih glava puca svima.Riječi pažnju nam zaguše,pa ne znamo Duh kud puše.

Protiv riječi borbu vodi,u tišini misli rodi.Puni riječi i govora,duh trpjeti za to mora.

DUH I ŽIVOT

KRIZA ŠUTNJE I SABRANOSTIAparati puno viču,i slike se stalno miču.Uši su nam pune toga,kako čuti onda Boga.

Pljušte riječi čudo nije, što u glavi našoj vrije.Inflacija kad je riječi,u glavi nam tada zveči.

Kad aparat riječi lupa,naša glava biva tupa.Kad zašute aparati, neće mozak da nam pati.

Tad će misli da govore,jer tišinu oni vole.Sabranost se postić’ može,duh i volja kad se slože.

Stojan Damjanović

IZ ŽIVOTA ŽUPE

KRIZMENO SLAVLJE, 3. svibnja 2015.KRIZMENO SLAVLJE, 3. svibnja 2015.Anđela BURA, Davor i Tomislava r. RakMarko Ivan BUVA, Ive i Marijana r. NedićIvona ĆALETA, Ivica i Anita r. PoljanacJerko ĆALETA, Alen i Sanja r. MikulandraTea ĆALETA, Tino i Elena r. ŠupeKatarina ĆALETA CAR, Milenko i Silvana r. MikulandraVicenzo Vice ĆALETA CAR, Hrvoje i Sanja r. PalinićDuje JURAS, Stipe i Suzana r. RajšićIvana KNEŽIĆ, Damir i Mladenka r. SpahijaMario KNEŽIĆ, Nikica i Anita r. SuljeFilip KOVAČ, Tomislav i Emilija r. PoljanacKatarina Željka KRNIĆ, Damir i Anita r. BrajkovićNiko MAKAŠ, Senad i Jolanda r. ŠarićAntonio MARTINOVIĆ, Zdravko i Jasna r. DelićKarlo MIJAT, Joško i Ljubica Ivan MIKULANDRA, Dino i Sanda r. BanićLovre MIKULANDRA, p. Luka i Darija r. Ćaleta CarJosip MILAKOVIĆ, Joso i Vjerica r. GrbavicaBarbara PEREKVIĆ, Željko i Anita r. ČukaNino PERIŠIĆ, Branko i Senija r. LokasKarla PLETIKOSA, Karlo i Marijana r. UradinAntonio RADAŠ, Boris i Dijana r. SlavicaPetra SLAVICA, Jurica i Živana r. VukšićKarlo SVRAČAK, Antonio i Nikolina r. KonjevodaJosipa ŠKUGOR, Joško i Željka r. Nakić

32 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SLAVLJE PRVE PRIČESTI, 17. svibnja 2014.SLAVLJE PRVE PRIČESTI, 17. svibnja 2014.Ema BENAT, Janko i Sanja r. MikulandraRoko BLAŽEVIĆ, Branko i Rozalija r. ViragPetra BRKIČIĆ, Perica i Jasminka r. PerišaIvona BURA, Antonijo i Barbara r. LapovLana BURA, Željko i Anita r. BaranovićŠimun Petar BUVA, Zdravko i Suzana r. SlavicaDino ĆALETA, Vedran i Anita r. SmolkoFranka ČALETA, Marko i Silvija r. ŽupanovićDuje ĆALETA CAR, Denis i Jelena r. CeronjaAnte DULIBIĆ, Joško i Ivana r. PetkovićLuka DULIBIĆ, Ivica i Dijana r. BabićBarbara GRUBIŠIĆ, Ivica i Katarina r. RašićIvano Marko JURIĆ, Željko i Tatjana r. SlavicaAnđela KRNIĆ, Mate i Vinka r. SlavicaLaura MAMUŠA, Borislav i Sanja r. HrgićMarko MILAKOVIĆ, Joso i Vjerica r. GrbavicaNina PEREKOVIĆ, Željko i Anita r. ČukaIvan SAMARDŽIĆ, Mate i Ivana r. BrkanićDiego Dominik SEKULIĆ, Silvijo i Ivana r. LovrićFrane VATAVUK, Antonijo i Milica r. SkelinLana VUKOVIĆ, Joško i Grozdana r. Brčić

POMIŠLJAJ 33

34 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA ŽUPE

• FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI •

SUSRET KRIZMANIKA I ANIMATORA ŠIBENSKE BISKUPIJE

Animatori Šibenske biskupije: Paško Zori i , Ana Smolji i Tonka aleta Car održali su, 14. velja e 2015. u Bilicama, sat vjeronauka

kandidatima za krizmu. Na malo neobi an, ali mladima pristupa an na in, animatori su željeli naše mlade „zagrijati“ za Krista, njegovu Radosnu vijest i svjedo enje vjere u svakodnevnom životu.

BRUNO BILETA IZ PULE IZRADIO I DAROVAO

PASTIRSKI ŠTAP

Bruno Bileta iz Pule, sada ve župljanin Bilica – koji

živi u Mihaljevi ima, sam je izrezbario i umjetni ki obliko-vao ve i pastirski štap i darov-ao ga župniku. Župnik je zah-valio Brunu na umjetni kom djelu i u znak zahvalnosti darovao mu Bibliju.

POMIŠLJAJ 35

IZ ŽIVOTA ŽUPE

PROSLAVILI SMO BLAGDAN SV. JOSIPA

Na blagdan Sv. Josipa, suzaštitnika naše žu-

pe, 19. ožujka 2015., mi-sno slavlje u 17,00 sati predslavio je fra Edvard Sokol, župnik Piramato-vaca. Prije misnog slav-lja održana je procesija oko crkve i starog gro-blja u kojoj je sudjelo-valo oko 100 vjernika. U procesiji su etvorica Josipa nosili sve ev kip.

OBITELJ SCHIELBERG DAROVALA 2 UMJETNIČKE SLIKE ZA DUHOVNI CENTAR

Na Cvjetnicu, 29. ožujka 2015., bra ni par SCHIELBERG: Jerzy Henryk (Jura) i Malgorzata Jola (Margareta) darovali su župniku dvije umjetni ke slike (ulje na platnu) za Duhovni centar. Zanimljivo je da je obadvije slike: Okrunjeni Krist i Gospa s dje-tetom Isusom izradila Malgor-zata Jola - Margareta. Marga-reta, iako nije završila umjet-ni ku akademiju, pokazuje veliki smisao za lijepo i zaista ima umjetni ku „žicu“. Nji-hov dar je prvi dar za Duhovni centar namijenjen unutarnjem opremanju župnih prostorija nakon izvo enja svih gra evinskih radova. Ovo e, vjerujemo, biti poticaj i drugima da sudjeluju u opremanju Duhovnog centra potrebnim inventarom.


36 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA ŽUPE


BILIČKI KRIŽNI PUT NA VELIKI PETAK

I ove godine, 3. travnja, organiziran je križni put izvan crkve, od podnožja brda Pomišljaj prema crkve. Veliki drveni - teži križ, na svojim ramenima, rado su nosili momci i mlađi

muževi. Tomislav Slavica je predvodio pjevanje i najavljivao stajališta a župljanke: Nada i

Milanda Mikulandra su naizmjenično čitale tekstove za pojedina stajališta. Veliki broj je sudjelovao na ovoj pobožnosti. Obredi su nastavljeni u crkvi odmah nakon pobožnosti.

PROSLAVILI SMO GOSPU POMOĆNICU KRŠĆANA

Na Duhove, 24. svibnja 2015., svečano je proslavljen blagdan Gospe Pomoćnice kr-šćana. Slavlje, na otvorenom – ispod stoljetnih hrastova, predslavio je župnik župe

Gospe van Grada fra Filip Milanović Trapo. Veliki broj vjernika pažljivo je slušao pro-povjednika koji je govorio i o Gospi koja je uvijek spremna pomoći ali koja traži i naše

angažiranje i našu suradnju. Župnik je okupljenim vjerni-cima progovorio o proslavi 50. obljetnice osnutka župe Bilica koju ćemo proslaviti iduće godine. Naglasio je da ćemo uskoro, zbog stalnog naseljavanja u Bilicama, po-stati župa sa većim brojem obitelji i stanovnika od župe Gospe van Grada od koje smo se odvojili prije 50 godina.

IZ ŽIVOTA ŽUPE

POMIŠLJAJ 37


BILIČANI U BLEIBURGU

Na komemoraciji u povodu 70. obljetnice bleiburške tragedije i križnog puta, koja je održana 16. svibnja 2015., sudjelovalo je i oko 50 hodočasnika iz Bilica. Ho-

dočašće na sedamdeseti godišnji spo-men na najveću tragediju hrvatskoga naroda u njegovoj povijesti organizirala je Općina Bilice. Na spomen slavlju se okupilo više od 50 000 hodočasnika a u misnom slavlju, koje je predvodio zagre-bački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, sudjelovalo je više od stotinu svećenika. U propovijedi je kardinal, između ostalo-ga istaknuo: „Dok je 1945. godine za zemlje zapadne Europe nastupilo oslo-bađanje od totalitarističkih ideologija, u Hrvatskoj, kao i u nekim drugim zemlja-ma srednje i istočne Europe, došlo je do zamjene jednoga režima drugim, jedne totalitarističke vlasti drugom, dotadašnji nacifaši-zam zamijenio je komunizam”.

DVODNEVNA DUHOVNA OBNOVA U MEĐUGORJU

Već nekoliko godina, krajem svibnja ili početkom lipnja, organiziramo duhovnu obnovu u Međugorju. I ove godine oko 40 župljana je odlučilo poći u mjesto tišine, sabranosti,

molitve i mira. Kroz dva dana obnove zajedno smo molili krunicu, sudjelovali na misnim slavljima i klanjanju pred Pre-svetim. Neki su po-svetili više vremena osobnoj molitvi a svi su imali i prigodu za ispovijed. Nakon du-hovnih obnova vjer-nici postaju sve aktivniji članovi župne zajednice i nastoje češće sudjelovati na misnim slavljima i pobožnostima. Mnogi mijenjaju svoj život, svoje loše navike i odlučuju svoj

život predati Isusu da ih On vodi, prati i hrabri na njihovu životnom putu.

HODOČAŠĆE

Prigodom 300. obljet-nice Gospe Sinjske,

naša biskupija, putem svojih župa i župnika, dana Gospodnjeg 20. lipnja 2015. godine, or-ganizirala je hodo aš e u Sinj. Tako je i naša Župa, u ranim jutarnjim satima zapo ela svoje hodo a-sni ko putovanje, zajed-no sa našim župnikom fra Tomislavom.

Misno slavlje u Si-nju zapo elo je u 11.00 procesijom kroz dvorište Franjeva kog samostana, a samu je misu predvodio naš biskup msgr. Ante Ivas, u koncelebraciji sa fra Joškom Kodžomanom, provinci-jalom Franjeva ke pro-vincije Presvetog otkupi-telja u Splitu, fra Petrom Klapežom, upraviteljem Svetišta i gvardijanom Franjeva kog samosta-na, fra Domagojem Ru-njom, profesorom na Ka-toli kom bogoslovnom fakultetu Sveu ilišta u Splitu i župnikom Župa Le evica i Radoši , te sa drugim sve enicima naše biskupije.

Misa je zapo ela uvodnom rije i doma-ina fra Petra Klapeža,

koji nas je prigodno po-

u io o povijesti Sinja i Cetine, povijesti Svetišta i same slike udotvorne Gospe Sinjske koja se može ubrojiti me u ljep-še slike što ih je stvori-la krš anska umjetnost. Naslikana na platnu, da-nas se od Gospine slike vidi samo lice i maleni rub koprene. Sve je dru-go prekriveno zlatom i biserjem. Upravo je po nakitu i zavjetnim daro-vima slika Gospe Sinjske

dobila svoje vanjsko obilježje. Od svih se darova najviše isti e zlatna kruna, na kojoj stoji natpis: „IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT – ANNO

MDCCXV” (Zauvijek okrunjena slavi – 1715.).

Sinj i Cetinsku do-linu naselili su franjevci iz Bosne i Hercegovine (Rame, Š ita, Prozora, Bugojna, Kupresa, To-mislavgrada, Livna….) zajedno sa brojnim pu-anstvom, u progonu

pred Turcima davne 1678. godine. Po dola-sku i naseljavanju Ce-tinske doline, Zagore, Dugopolja, Klisa, pa sve do Splita, ubrzo u ovom kraju zapo inje gradnja prvog manjeg samosta-

38 POMIŠLJAJ

USUSRET MAJCI OD MILOSTI - JUBILARNE 2015.

na i crkve na groblju sv. Franje, koja nije bila pogodna za razvoj Marijanskog svetišta. Nakon što je fra Ante Pletiko-si , pješa e i no u pre acima, u proce-siji s bra om franjevcima, donio Gospi-nu sliku u Sinj 1692. godine, ubrzo su se proširile i hodo asni ke procesije iz okolnih mjesta.

Fra Pavao Vu kovi , kojeg Sinja-ni zovu „ocem Grada,“ zaslužan je za gradnju crkve i samostana na današnjem mjestu ishodivši odobrenja tadašnjih mleta kih vlasti. Stalne turske opasno-sti, razaranja i nedostatak nov anih sred-stava usporavali su gradnju zapo etu davne 1698. godine. Ve 1715., nakon što je samostan pod Tvr avom izgorio, fratri su se uselili u nedovršen samostan po Kamni kom nose i sa sobom sliku Majke od Milosti. No, ubrzo kre e novi napad turske vojske sa 60.000 vojnika,

zbog ega e se fra Pavao sa bra om franjevcima, nose i sv. Sliku, skloniti na Tvr avu koju je branilo tek oko 700 voj-nika – krš ana. Turski juriš na Sinj zapo-inje 8. kolovoza 1715., i sedmoga dana

tu silu kona no zaustavlja Božja ruka, po zagovoru Majke od Milosti kojoj se molio narod ovog kraja pred svojom sv.

POMIŠLJAJ 39

HODOČAŠĆE

Procesija kroz dvorište Franjevačkog samostana

Hodočasnici iz 32 župe Šibenske biskupije u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske

Slikom. Na sam blagdan Velike Gospe, pod Sinjem i u Sinju nije bilo niti jednog turskog vojnika, a odmah poslije slavne pobjede zapo ela je ponovna gradnja za-paljenog samostana i uništene crkve.

Baš kao nastavak ovog uvodnog izlaganja fra Petra Klapeža, kroz slavnu, ali i mu eni ku povijest hrvatskog naro-da, vodio nas je naš biskup msgr. Ante Ivas. U svojoj propovijedi, posebno je isticao i brojnim „živim“ primjerima do arao koliko je Bog strpljivo zauzet za našu sudbinu, kako u vrijeme ove velike pobjede, tako i sve do današnjih dana. „ ujemo li eznutljivi glas Bož-ji“? – pitao nas je. „Ili smo zaglušeni

bukom svijeta; bukom onih koji odbacuju Božju rije , koji odbacuju život. Tom sa-dašnjom bukom svijeta koja sve Božje izruguje.“

Nadalje, u svojoj je propovijedi istakao kako je Isus Majci Mariji pod križem

na Kalvariji povjerio brigu za sve nas: „Njoj, koja je prvi i najve i svjedok živo-ga Boga; njoj koja je vjerovala da je Gos-podin s njom i po kojoj je Bog postao o-vjekom. Ona je Majka koja stoji na povi-jesnom putu ovog naroda i svjedo anstva vjere. I kako je onda bila s apostolima u trenucima silaska Duha Svetoga, tako je bila i sada jeste s nama. Kroz itavu našu povijest, kroz našu sadašnjost; na moru i na kopnu, u gradovima i selima; u našim crkvama, oltarima, svetištima…jer svako naše mjesto ima svoju povijest; povijest punu bitki i prožetu krvlju. Ali Marija, ona bdije nad nama, u svim na-šim borbama, krvavim i duhovnim, kao svjedok da je Bog uvijek s nama….“

Na posljetku, spomenut u vrijed-nu muzejsku gra u: arheološku, numiz-mati ku i etnografsku zbirku, te zbirku crkvenih predmeta, koju uvaju i izla-žu bra a franjevci u ovom samostanu. Tu je i Franjeva ko sjemenište i Fra-njeva ka klasi na gimnazija, službeno otvorena 1854. godine.

Naš posjet Svetištu u Sinju završili smo oko 15:00 sati, kada smo duhovno bogatiji, puni dojmova, nakon prigod-nog ru ka u Hotelu Alkar, uz pjesmu, krenuli svojim ku ama.

Nada Mikuladra

40 POMIŠLJAJ40

Msgr. Ante Ivas predvodi misno slavlje

POMIŠLJAJ 41

MLADI I CRKVA

Časna sestra Elvira u ljeto 1983. godine napušta sigurnost samostana u Torinu kako bi u ruševnoj kući započela živjeti s mladima s ulice. Toga dana započela je priča o Zajednici Cenacolo, priča o iscjeljujućoj snazi evanđeoske ljubavi koja je, krenuvši sa sjevera Italije, zapljusnula i hrvatske obale.

Ova istinska duhovna i životna oporuka Majke Elvire, časne sestre ovisnika i mnogih drugih koji su zahvaljujući njezinoj zajednici našli životni smisao, istovreme-no je i snažna poruka nade svima onima koji se nalaze u životnim poteškoćama ili tragaju za zagrljajem ljubavi.

Donosimo nekoliko svjedočanstava sestre Elvire iz knjige ZAGRLJAJ, u izdanju VERBUMA – Split i uz njihovu suglasnost.

ZAJEDNICA „CENACOLO“… „Ime „Cenacolo“ nije došlo od

mene.S nama je kratko vrijeme boravio

jedan sve enik koji je htio neko vrije-me provesti s mladima. On je predlo-žio to ime, a meni se prijedlog u inio prikladnim. Uvijek sam nastojala pri-hvatiti savjete drugih, a potom initi ono što Gospodin želi!

Žarko sam željela da u našoj pri i bude prisutna i Marija. Razmišljaju i o nazivu Cenacolo, odmah sam pomi-slila na Crkvu, na apostole okupljene s Marijom u dvorani posljednje ve e-re, Cenaculu. Nakon Isusove smrti bili su u strahu. No, molili su s Marijom, a Duh Sveti sišao je na njih te su se pre-obrazili u hrabre svjedoke. Vrata koja su zbog straha bila zaklju ana sada su širom otvaraju, po hrabrosti i želji za radosnim svjedo enjem.

Danas mislim da je to ime imalo proro ku snagu: u sebi je sažimalo sve ono što smo željeli postati. Mladi koji

stižu k nama puni su strahova, zatvo-reni u sebe, šutljivi, zamišljeni, nes-posobni za dijalog, optere eni tugom i nemirni. Marija je ta koja ih okuplja, dovodi ih ovdje gdje zajedno s njom molimo. Duh Sveti silazi te ih malo-

PRIČA O ZAJEDNICI CENACOLO

42 POMIŠLJAJ

pomalo ini novim ljudima, slobodni-ma, hrabrim svjedocima Uskrsnu a…..

… Svaki novi dan udo je života.Iz osmjeha naših mladih iš itava

se divljenje i ljepota, njihove o i bli-staju, a radost isijava s njihova lica. Imaju hrabrosti i snage ostati u jednoj Zajednici koja se de nira kao zahtjev-na. Upravo tako: zahtjevna!

Želimo bezuvjetno ljubiti, vrsto uvjereni kako u mladima, pogotovo u onima koji su problemati ni, postoji veliko skriveno blago. Prihva amo ih takve kakvi jesu. Volimo ih bez preten-zija da budu nešto što nisu. No, isto-dobno želimo da shvate kako mogu

imati i budu nost, da se život može ob-noviti kad ga se ispuni ljubavlju, stra-š u, voljom. Volimo ih ljubavlju koja želi obnoviti njihovo dostojanstvo. Oni nisu starci, nisu bolesnici ili zi ki hendikepirani. To su mladi koji su se izgubili na putu života. Imaju pravo na drugu priliku, otkriti da vrijede, da u njima postoji veliko bogatstvo dobro-te, snage i ljubavi, bogatstvo koje mo-raju otkriti i u koje moraju vjerovati.“

RITA AGNESE PETROZZ, po-znata kao MAJKA ELVIRA, od mno-gih prozvana „ asnom sestrom ovisni-ka“, rodila se u gradi u Sori u Italiji 21. sije nja 1937. godine. Sa devetnaest godina ulazi u samostan u predgra u

MLADI I CRKVA

U Hrvatskoj djeluje osam kuća zajednice Cenacolo, a u Jankolovici se nalazi tridesetak štićenika

POMIŠLJAJ 43

Torina, Borgaro Torinese, kod sestara milosrdnica sv. Ivane Antide Thouret. Sredinom sedamdesetih godina u sebi osje a snažan poticaj da se posveti mladima s margina. Poslije duga iš e-kivanja, 16. srpnja 1983. godine, u Sa-luzzu utemeljuje Zajednicu Cenacolo. S vremenom se Majci Elviri pridružuje niz dragovoljaca i obitelji te mladi i i djevojke koji osje aju Božji poziv da posvete život djelu Zajednice. Zahva-ljuju i me unarodnom širenju djela, u srpnju 2009. godine Papinsko vije e za laike priznaje Zajednicu kao Me u-narodnu privatnu udrugu vjernika pa-pinskog prava. Bratovštine Zajednice, prisutne danas u osamnaest zemalja svijeta, besplatno primaju tisu e po-trebitih, osobito mlade i djecu s ulice.

U Hrvatskoj Zajednica Cenacolo ima sedam bratovština te mnoštvo simpa-tizera koji nadahnu e za svoj krš an-ski život crpe iz duhovnog poleta ove mlade i dinami ne zajednice koja nije samo socijalna ili terapijska ustanova nego škola života i vjere.

NAŠA ISTINSKA HRANA DUŠE JEST EUHARISTIJA!

Poruka majke Elvire mladima:„Euharistija je puno važnija za

dušu nego sva jela svijeta. Isus nam je ostavio najdragocjenije blago na svi-jetu, najdjelotvorniji lijek kojim lije i rane srca, najblistavije svjetlo za izla-zak iz tame zla.

Euharistijsko klanjanje predložila sam mladima jer sam osobno osjetila

MLADI I CRKVA

Majka Elvira s tadašnjim kardinalom Bergogliom u Buenos Airesu

njegovu snagu. Mogu re i da sam živi svjedok onoga što Bog danas ini po euharistiji. esto de niram našu Za-jednicu kao euharistijsko udo.

Moj životni poziv – da se posve-tim mladima – dogodio se pred euha-ristijom. Na koljenima, pred euharisti-jom, po ela sam shva ati duboku bol mladih, slušati njihov krik osamljeno-sti koji je lomio moje srce. Euharistija ti pomaže da pronikneš u srž proble-ma. Tada, pred euharistijom, obnovi-la sam svoj „da“ Isusu, prepuštaju i se pozivu koji je plamtio u mojem srcu. Osje ala sam da me Isus šalje onim mladima koji besciljno hodaju po gradskim ulicama, s tugom u srcu, gladni i žedni smisla života koji nisu niti upoznali.

Koji sam im lijek ili terapiju mogla predložiti? Nijedna tableta ne nudi radost življenja i mir u srcu. Iz ljubavi i poštovanja što sam ih osje-ala prema mladima nisam ih željela

ni im prevariti. Predložila sam im

tek ono što je meni pomoglo toliko puta, obnavljaju i mi nadu i povjere-nje: snagu milosr a Božjeg i euhari-stijske molitve.

Ukazala sam na put koji je mene izvukao, koji mi je toliko puta vra-tio dostojanstvo, snagu, hrabrost i ustrajnost; koji je donio mir i radost u moje srce. Ražario entuzijazam. To je put molitve, s povjerenjem u Isusa u euharistiji, kako bi on obno-vio snagu u nama i potaknuo nas na novi život.

Tu, na klanjanju pred Gospodi-nom, doga a se tiho svakodnevno uskrsnu e u srcu naših mladih.

Klanjanje pred tom tihom prisut-nosti budi njihove savjesti, prosvjet-ljuje ih i u i ih razlikovati dobro i zlo. Vodi ih k milosr u Božjem sakramen-tom oproštenja, k euharistijskom kru-hu koji daje snagu na putu. Kristova istina postaje u nama istinska i potpu-na sloboda, ona sloboda koju su mladi koje prihva amo uzaludno tražili po gradskim ulicama.

44 POMIŠLJAJ

MLADI I CRKVA

Zadivljuju e je koliko se razvoj naše zajednice može promatrati u svjetlu euharistije. Ona donosi život i dinami nost, kako pojedincima, tako i cijeloj skupini. Prvo su neki mladi spontano po eli ustajati u tišini no i kako bi otišli u kapelu na euharistij-sko klanjanje. Potom su svake subot-nje no i koja je u njihovoj prošlosti bila ve er ludovanja odlu ili organi-zirati zajedni ko klanjanje u svim na-šim ku ama kako bi molili za one koji u kasnim satima tragaju za varljivim užicima svijeta.“

„ Bog mi je dao strpljivost da sve ove godine slijedim njegove poticaje. Malo-pomalo obzori su se proširili i danas žele zagrliti itav svijet, dopri-jeti do tisu a mladih i djevojaka želj-nih ljubavi.

Ve dugo vremena te ruke nisu samo moje. Uz mene je sada mnoštvo mladih koji, nakon što osjete živu Bož-ju ljubav, odlu uju darovati drugima ljubav kojom su se osjetili ljubljeni.“

POMIŠLJAJ 45

LJUBAV…Ljubav je život.Ljubav je akcija.Ljubav je spremnost na žrtvu.Ljubav je prihvatiti poniženje.Ljubav je ponekad ostati gladan.

Ljubav i tad ostaje Ljubav.

Ljubav treba sijati svuda oko sebe.

Ponavljaj sebi, reci si:„Moram ljubiti!“„Želim ljubiti!“Jer Bog je ljubav.A mi smo izabrali Boga.Točnije, On je izabrao nas.Mi smo mu radosno povjerovali.

Vjerovati znači voljeti.Voljeti znači djelovati.Djelovati znači služiti.

SVATKO JE KOVA SVOJE SRE E ILI NESRE E!To znači: ne odlučuje Bog hoćeš li se spasiti ili nećeš.

Ti odlučuješ.Ne odlučuje Bog o tome hoćeš li biti vjeran ili ne.

Ti odlučuješ.U svemu ti odlučuješ.

Ne odlučuje Bog hoću li se moliti, ići na svetu misu, poštivati roditelje.Mi odlučujemo.

Bog samo gleda i prima na znanje što smo mi odlučili.Bog nam je odredio pravac života, pravila

i postavio zakone, ali nam je ostavio slobodu hoćemo livršiti kako je on odredio ili ćemo drukčije postupati.

Prema tome, kada je riječ o vječnome spasenju ili propastivalja znati da Bog nikoga neće silom vući u raj,

a ni strmoglaviti u pakao.Svatko se sam opredjeljuje.

MISLI ZA SVAKI DAN

46 POMIŠLJAJ

POMIŠLJAJ 47

OBNOVA SAKRALNIH OBJEKATA

PROPADA KROVIŠTE CRKVICE GOSPE POMOĆNICE KRŠĆANA

Krovna kupa kanalica, koja je vjero-jatno postavljena davne 1869. go-

dine, ve je dotrajala i zbog toga se krov pomalo urušava. Zbog vlage i drvena krovna konstrukcija propada. Što prije je potrebno itavo krovište sanirati prema prijedlogu Zdravka Živkovi a, dipl. inž. arh. iz Zagreba, koji je do prošle godine radio u Mi-nistarstvu kulture RH. Zdravko je ve

dva puta bio kod crkvice, sve dobro pogledao, izmjerio, fotogra rao i na-pravio projekt prema kojemu trebamo izvesti potrebne radove.

Odgovorni iz naše Op ine izra-zili su želju da e nancirati obnovu krova i izvesti sve potrebne radove. Ako ne uspiju do Duhova, odmah nakon Duhova, izvest e potrebne ra-dove. Op ina je nancirala proširenje i ure enje puta do crkvice. Put je uz pomo strojeva proširen i kamenje je samljeveno. Vlasnici terena uz put

Zdravko Živković, d.i.a. i Neven Mikulandra prije početka radova postigli su dogovor o obnovi

48 POMIŠLJAJ

Put do crkve je proširen i uređen

rado su nam ustupili svoj dio terena kako bismo proširili put radi pristupa manjeg kamiona do crkvice. Mi se na-damo da e ono što je obe ano uskoro biti i ostvareno.

U kapelici smo postaviti novi kameni manji oltar prema narodu na mjestu gdje je bio stari drveni – do-trajali oltar. Kamena – oltarna plo a je napravljena od dijela starog zvoni-ka sa župne crkve a postolje oltara je iz Karina sa starog mosta kod Franje-va kog samostana. Sada emo mo i više puta slaviti misu u crkvici i imati neke obrede.

Molimo vjernike da svojim do-prinosom pomognu obnovu Gospine slike koju tako er treba što prije ob-noviti. Osim toga trebat e crkvicu iznutra i izvana obojati. Još emo mo-rati nabaviti neki crkveni inventar.

Planiramo kod ulaza prema cr-kvici postaviti metalnu plo u na ko-joj e biti ispisani svi važniji podaci o crkvici na hrvatskom, njema kom i engleskom jeziku. TomiPrijedlog uređenja krovišta

TAKO JE TO NEKAD BILO

POMIŠLJAJ 49

SMJENA GENERACIJA

Jedni odlaze, drugi dolaze. Smjene generacija se doga aju neminovno

i svatko je me u nama proživljava na svoj na in. Jedino je pomalo udno što su meni djed i baka uvijek bili isti i kao da se nisu mijenjali. I ne samo oni nego i svi stariji ljudi koje pamtim su mi uvijek bili isti ili se meni barem tako inilo.

Sve njihove pri e o njihovoj mla-dosti i djetinjstvu ja sam upijao s ve-likom znatiželjom. Danas kad sam i sam „stariji“ rado ih se prisje am i

se sluša. Rijetko se tko rastavljao. U braku nije uvijek bilo neke ljubavi, ali poštovanja u svakom slu aju jeste.

Iz pri a naših starijih znam da je i najsiromašnija ku a u Bilicama ima-la barem jednu kravu i još neke dru-ge stoke i peradi od koje se živjelo. Starijim Bili anima poznato je kako su naše mještanke na magarcima no-sile mlijeko i verduru (zelenjavu) u Šibenik kako bi zaradile nešto novaca i tako prehranile obitelj. I ja se sje am da je u Bilicama bilo dosta obradivih

površina a danas su rijetki vinogradi, jer se mladima jednostavno ne isplati raditi ih. To je veliki napor, a mala do-bit pa su tako rijetki koji od vinogra-da žive. Prije se sve radilo na motiku. Prilikom obrade uvijek su pomagali jedni drugima pa je sve uvijek bilo na vrijeme obra eno. Jedan od zahtjev-nijih poslova bila je gnojidba vinove loze. Radilo se po cijele dane. Svaku je lozu trebalo „otvoriti“, zagnojiti i

prepri avam. Zanimljivo mi je bilo iz tih pri a slušati kako su se sklapali bra-kovi. Mladenka bio se esto „ukrala“, ili bi momak djevojku poljubio pred više ljudi i jednostavno bi se okrenuo i otišao, a ona bi onda morala „i i“ za njega, jer to je bila gotova stvar.

U obitelji je živjelo više lanova i nerijetko su spavali svi u istoj prosto-riji. Ku i se uvijek znalo tko „zapovi-jeda“ odnosno tko je glava ku e i koga

50 POMIŠLJAJ

ponovno zatrpati zemljom. Žene bi u polje donosile marendu ili ru ak. Svi bi samo obrisali ruke kroz zemlju i travu i tako jeli iako su im ruke od „ ubra“, a pod guzicu bi stavili smilja da ne sjede na goloj zemlji ili kamenu.

Danas smo svjedoci da se panji u vinogradu vade, a rijetki su oni koji sade mlade vinograde. Ako i vidite

poneki novi vinograd zasadio ga je netko koji je ve u poodmakloj dobi još uvijek nadaju i se da e ga netko mla i nastaviti obra ivati.

Ako prošetate „Bili kim Vrvom“, tako se zove brdo iznad Piližota prema kavi, možete prona i ostatke vinove loze. U meni to stvara osje aj divlje-nja prema ljudima koji su imali snage obra ivati te vinograde. Me u obra-slom borovom šumom i smrekama ima i starih maslina koje jedva provi-ruju iz makije. Sve je to bilo puno ma-slina. Maslina je na sre u jedina kul-tura koja se zadnjih godina obnavlja. Sade se novi maslinici. Još uvijek mi je pred o ima slika djeda kako stavlja na maštelo duge, a u prtenu vre u ma-sline koje bi zalijevao vru om vodom i onda bi bosim nogama gazio po toj vre i kako bi se iscijedilo isto masli-novo ulje.

Kasnije bi baba s kutljom (zaima-a, karcivola) iz maštela birala ulje, a

„murgu“ (talog) koja bi ostala bacila. Mali dio bi ostavila u neke boce. Kad bi djed išao na ribe to bi bacio u more


POMIŠLJAJ 51

kako bi se more razbistrilo od „mare-te“ (mrtvo more) a on bi bolje vidio ribu u moru.

Moj djed mi je pri ao da su se na brdu „Jazinka“ na zemlji zvanoj „Cr-vena zemlja“ sadile pomidore koje nitko nije zalijevao ali su ih brali ci-jelo ljeto, jesen a nekad ih je bilo i do Boži a. Sve dok slana nije u inila svoje. Danas sve moramo zalijevati, a ako želimo imati kakav takav urod moramo ih gnojiti umjetnim gnoji-vom i štititi od raznih bolesti.

Odje a koje su nosili nije bila Bog zna što i normalno je bilo da se po ku i i u polju ide u tašelanim ga-

ama i to tako da bi se stare ga e za-krpale komadima druge tkanine. Ali nije bilo lako na i i tašele, a nije svat-ko znao ni zakrpati. „Nova“ roba bi se nosila samo u prigodama i to za svad-bu, sahrani ili na neki svetac. Kad sam ja išao u školu imao sam samo jedne ga e koje mi je majka prala subotom, a kad bi škola završila onda bi se od tih ga a odrezale nogavice i imao bi kratke ga e za ljeto. Knjige su se stal-no posu ivale od u enika koji su taj razred prošli i tako sve dok su se mo-gle koristiti.

Sveci su se poštivali. Znalo se kad je petak a kad je „svetac“. Živo se sje-


Tri brata: brat - fra(ter) Tomislav, brat u Kristu - Josip Grubišić i brat - po sv. Frani „brat magarac”

am kako se prilikom proslave Velike Gospe u Bilicama moglo kupiti svaka-kvih „drangulija“ i to mi je kao djetetu ostalo u sje anju kao poseban doživljaj. Poslije mise bi se šetalo do dugo u no cestom koja se danas zove Ulica 113. Šibenske brigade HV-a, od spomenika do Gatari a pa prema gradu i natrag na više mjesta bi zastale grupice ljudi koji bi pri ali, a neki bi i zapjevali.

Nave er bi se slavilo u ku i uz bogatu trpezu sa svojim gostima.

Kupalo se od nedjelje do nedjelje. Nave er bi se oprale noge, a ujutro se umivalo u „kajinu“. Voda se davno prije donosila sa bunara, a kasnije sa seoskih esma. Voda bi se zagrijavala na špakeru. Zaklju alo bi se u konobu i onda bi se polivali vodom. Pralo se pravljenim sapunom, jer najbolje se pralo u „lukšija i“.

Wc je bio svaki žbun ili kupina oko ku e, a umjesto papira koristila se „škrija“ (kamen) ili list. Tribalo je donit puno vode u „vu ijama“, za pi e, pranje i kupanje. A tribalo je i stoku napojiti. Živjelo se bez vode i struje. Nikakvih ure aja u ku i nije bilo. Sve se radilo uz voštanice ili petrolejke. Struju smo dobili pedese-tih a vodu i kasnije.

Muškarci bi nedjeljom išli u to-verne gdje se prodavalo vino. Koje je vino bilo na toku znalo se po tome kakva je „kita“ bila stavljena. Masli-na za opol, smrika za crno, a bori za bijelo.

44 POMIŠLJAJ44

POMIŠLJAJ 53

vo pro i pored starije osobe a da je ne pozdraviš. U autobusu kojim smo pu-tovali u školu starijima smo se morali ustati a esto smo išli „na noge“.

E kako je to nekad bilo! Ponekad sam i nostalgi an. Ali život koji danas živimo tu je kraj nas. Žive ga neke nove generacije. Samo nam preosta-je poželjeti im da uživaju u ljepotama života sada i da u budu nosti budu još sretniji i zadovoljniji, nošeni ljubavlju i ispunjeni vjerom.

Joško Erceg

Žene su u slobodno vrijeme krpa-le, vezle, istile po ku i. Krajem 60 – ih došle su prve TV (crno bijele). Svi bi se onda okupljali u ku i onog tko je imao TV. Bilo je to pravo „ku no kino“. Neki su se i uredili uvjereni kako ih ljudi iz kutije mogu vidjeti.

Ako bi se što radilo oko ku e, nalivala taraca, zi a neki zid ili sli -no nije bilo teško skupiti ljude za po-mo , naravno uz dobru marendu. U selu se svi znali i družili. Stariji su se puno više poštivali, bilo je nepojmlji-


BILIČKO TRADICIJSKO GRADITELJSTVO

ZAŠTITIMO I OBNOVIMO ETNO SELO SLAVICESeoski turizam (ruralni,

agroturizam…), jedan je od strateških ciljeva hrvatskog turizma kojemu je cilj rav-nomjerniji regionalni razvoj, motivacija mladih za osta-nak na selu itd. To ujedno pomaže očuvanju lokalnog identiteta, tradicije i običaja, štiti okolicu, jača autohtonu – tradicijsku i ekološku pro-izvodnju te pomaže razvoju ruralnih krajeva na osnovi održivog razvoja.

Ruralni turizam je do-datni izvor prihoda, važan, a katkada i presudan za sma-njenje stope depopulacije. On je i osnova za očuvanje tradicijske kulture od gradi-teljstva do zanata. Razvoj ru-ralnog turizma donosi pros-peritet siromašnim seoskim područjima, ali se mora pa-ziti na mjeru, tj. da se ne bi

uništile atraktivne značajke prostora koje su u njega pri-vukle turiste.

Zanimanje za bavljenje seoskim turizmom u stalnom je porastu. Pretpostavlja se da je oko 4% svih međunarodnih turističkih putovanja zasnova-no na ruralnom turizmu i pro-cjenjuje se da ruralni (seoski) turizam raste po stopi od 6 % godišnje, što je znatno brže od stope rasta cjelokupnog turizma. Posljedica je to ka-raktera današnjeg vremena, vremena stresa, strke, nedo-statka vremena za sebe i po-manjkanje kvalitetnih aktivno-sti. Seoski turizam predstavlja dobru mogućnost bijega iz ta-kve stresom opterećene sva-kodnevice te daje mogućnost provođenja ugodnog odmora koji pobuđuje nostalgiju za prošlim vremenima.

MOGUĆNOST SEOSKOG TURIZMA

POMIŠLJAJ 45

U nekim europskim ze-mljama ruralni turizam počeo se razvijati pred sto i više godina, a kod našeg zapad-nog susjeda Slovenije prije I. svjetskog rata. O važnosti ruralnog turizma i najnovijem razdoblju govori i sadržaj Strategije za ruralnu Euro-pu, Vijeće Europe iz 1994. godine, kao i Budućnost ruralnog društva Europske komisije iz 1988. godine.

Brži razvoj seoskog turiz-ma u Hrvatskoj započinje pri-je dvadesetak i nešto godina kada je zbog ratnih neprilika došlo do zastoja turističkih djelatnosti u priobalnom po-dručju. U periodu od 1995. do 1999. godine Vlada Re-publike Hrvatske donijela je Nacionalni program razvoja malog i srednjeg poduzetniš-tva u turizmu, s naglaskom na održivi razvoj turizma u rural-nom prostoru. Potreba razvoja ruralnog turizma u Hrvatskoj naglašena je i u Strategiji pro-stornog uređenja Republike Hrvatske u kojoj se navodi kako uz turističke kapacitete i razvitak ponude na obalnom području države treba usmje-riti turistički razvoj i ponudu prema bržem i kvalitetnijem ra-zvitku u obalnom zaleđu uklju-čujući i planinska područja, te formiranju alternativnih oblika turističke ponude kroz razvitak seoskog turizma u svim pro-storima Hrvatske.

U starom biličkom zase-oku Slavice prije II. svjetskog

rata živjelo je oko 150 sta-novnika. Selo su za vrijeme II. svjetskog rata spalili talijan-ski okupatori i od tada, dakle preko sedamdesetak godina selo je pusto. Izgorjelo je ono što je moglo izgorjeti a to su stropovi i krovovi dok je kame-no ziđe ostalo. Od kamenih elemenata stradali su uglav-nom prozorski kameni okviri, poglavito nadvoji koji obično stradaju u požaru, a u kasni-jem vremenu odneseni su neki veći klesanci – uglavnom „kantuni“. Kameno ziđe kuća je u izvrsnom stanju makar je od tog događaja prošlo više od sedamdeset godina. To je dokaz da se radi o veoma so-lidnoj gradnji.

Da se nije dogodila tragedija selo bi kao i veli-ka većina drugih u poratnim godinama bilo devastirano neprimjerenim dogradnjama betona, bloketama, ravnim krovovima…, pa se može reći da ovdje nalazi potvrdu ona narodna „Svako zlo za neko dobro“. Naime selo ima veli-ki potencijal za bavljenje se-oskim turizmom. Smješteno na prisojnoj strani drage (su-hog korita), koje se od istoka spušta prema zapadu, Vrulji na Prukljanskom jezeru u ne-taknutom prirodnom pejzažu poput sokolova gnijezda.

Ova lokacija kao budu-ća turistička destinacija ima potencijalno najveće ocjene

45

48 POMIŠLJAJ

IZ PROŠLOSTI ŽUPE

elemenata turističke atraktiv-nosti, a one su sljedeće:• Zdrava klima• Čisti (nezagađeni) zrak, tlo i

voda• Odsutnost buke i vibracija• Odsutnost potencijalnih opa-

snosti od elementarnih nepo-goda (poplava, radijacija)

• Očuvana priroda• Očuvano graditeljsko

nasljeđe• Očuvane socio-kulturne

značajke

• Očuvan krajobraz

• Mogućnost slobodnog kre-tanja turista u prostoru

• Uvjeti za sportsku rekre-aciju, razonodu i posjete znamenitostima

• Ugostiteljski objekti, osobito s ponudom regionalnih jela

• Dobra cestovna povezanost naselja

• Internetska povezanost

• Udaljenost od prve ambulan-te i pošte (ne veća od 15 km)

Postoji nekoliko oblika ruralnog turizma, no u ovome slučaju to može biti etnoselo, ruralni hotel ili više manjih obi-teljskih ruralnih hotela itd.,o čemu postoji priručnik.

Za prvu ruku je potreb-no da zainteresirani osnuju udrugu koja bi pokrenula ini-cijativu, koja će surađivati s Općinom i Županijom. Sva-kako bi prvi posao udruge bio uvid u vlasništvo (zgrada i ze-mljišta) jer bez čistog vlasniš-tva neće se moći ništa učiniti. Zatim će biti potrebno izraditi kratki elaborat iz kojega će se vidjeti struktura sela i prostor-ne mogućnosti (koliko soba, kreveta, restorana) itd.

Pored nacionalnih izvo-ra financiranja projekti rural-nog turizma mogu se finan-cirati kroz fondove Europske Unije u razdoblju 2014. – 2020. godine.

Zdravko Živković,

dipl. inž. arh.

IZ PROŠLOSTI ŽUPE

48

POMIŠLJAJ 57

BILIČKO TRADICIJSKO GRADITELJSTVO

U Bilicama su postojala dva zaseoka Slavice: Duboke Drage i Jolići. Prema pričanju naših starih, prije 250 – 300 godina, u Duboke Drage (iza vijadukta na auto cesti) došla su dva brata. Jedan se zvao Dujmo a drugi Ivanelo. Pretpo-stavlja se da su bili Talijani i od njih su nastala dva plemena.

Do II. Svjetskog rata u zaseoku Slavice živjelo je oko 150 stanovnika. U II. Svjetskom ratu poginulo je u partizanima 22. mladih mještana. Prije rata umrlo je 9 mladih žena.

Stanovnici su se bavili maslinarstvom, vinogradar-stvom i stočarstvom. Osim toga bavili su se i trgovinom. Višak vina i ulja, jer su ga ima-li dovoljno za sebe, prodavali su u Drnišu i Vrlici. Zbog škrte zemlje žita nisu imali dovoljno. Od blaga imali su: magarca, krave, a bilo je i konja i ovaca.

Oskudijevali su sa vo-dom. Blago su gonili u obli-

POVIJEST ZASEOKA SLAVICEžnje Vrulje (Pisak) gdje se na-lazi izvor vode. Žene su nosile prati robu na more. Za vrijeme ljeta nosile su debelu (zimsku) robu na pranje.

Zbog teških životnih uvjeta neki su stanovnici iselili i prije II. Svjetskog rata. U selu se živjelo sve do II. Svjetskog rata. Kad su Talijani naselje u ratu zapalili, selo je ostalo bez stanovnika. Danas u Bilicama Slavica ima na nekoliko lokali-teta: Slavice na visoravni iznad starog sela, Jolići, Novo Nase-lje, Cari, Bosuć, Vrulje…

Tešku povijest ovog sela opisao sam i u stihovima:

Imali su škrto polje,

svaka kuća imala je guvno svoje.

Rukama su čupali žito i travu,

svaka kuća imala je magarca i kravu.

Kad bi došlo litno doba,

vršili bi na guvnu žito i ono malo boba.

U koćete stavili bi slamu da bi svoje odmorili tilo,

a lancuna kažu nije bilo.

U to vrime nije bilo škole,

išli su u crkvu da se Bogu mole.

Nije bilo škole da se uči i piše,

bilo jednom i nikada više.

Marinko Slavica,

pučki pjesnik

58 POMIŠLJAJ

RODITELJI • DJECA • ŠKOLA • UČITELJICE

Veseli BožićBoži je vrijemekad se svi vesele.Boži je vrijemekad rodio se Isus.Boži je vrijemeljubavi i sre e.Boži je vrijemekad ljubav se dijeli.Boži je vrijemekad svak se veseli.

BOŽIĆ U NAŠOJ ŠKOLIBOŽIĆ U NAŠOJ ŠKOLI

(Pjesmu „Veseli Božić“

recitirali su Frane Slavica i Antonio Svirčić

i uveli nas u Božićnu predstavu)

POMIŠLJAJ 59

VALENTINOVOVALENTINOVORODITELJI • DJECA • ŠKOLA • UČITELJICE

VALENTINLatinska riječ valens znači zdrav, krepak.

Iz toga korijenskoga značenja imena nastao je običaj u nekim europskim zemljama, a napose u Sjevernoj Americi, da ljudi na njegov spomendan izmjenjuju čestitke i darove: želi se zdravlje, sre-ću, svako dobro! Isti je razlog da ga vjernički puk smatra zaštitnikom od svih bolesti, napose zara-znih. Oblici su osnovnog imena Valentina, Tina, Tinka, Valenka, Valika; Valentin, Tin, Vala, Valent, Valko; zatim u prijevodu: Zdravko, Zdravka.

Valentinu se svetačka čast iskazuje nepre-kinuto punih 17. stoljeća. Bio je svećenik i u vri-jeme rimskog cara Klaudija, godine 269. ili 270. mučenički je ubijen. Štovatelji su mu, kad su progonstva prestala, podizali crkve; najstarija je u Rimu iz 4. stoljeća, a stoji i danas. Spomendan mu je oduvijek 14. veljače.

Običaj da se Valentin smatra svecem ili za-štitnikom zaljubljenih dolazi i od njegova mjesta u kalendaru. Datum 14. veljače spada poslije božić-nih blagdana, a prije korizme. Valentinov je kalen-darski spomendan baš u takvu vremenu, prepo-ručljivom za svadbene svečanosti. Zato se u stara vremena, oko Valentinova najviše ženilo i udavalo. To je jedan od razloga zašto se baš Valentin štuje kao zaštitnik mladih, zaljubljenih, mladenaca, koji se spremaju na ženidbu, vjenčavaju „za Valentino-vo“ i po tome pamte taj događaj.

Druga okolnost zašto je za zaštitnika zalju-bljenih odabran upravo Valentin jest njegovo ime, koje, kako rekosmo, znači zdrav, krepak, mlad… pa onda, naravno, takav svetac postaje i nebeski zaštitnik svih koji su mladi, žarka srca, razigranih osjećaja, u jednu riječ – zaljubljeni.

Valentin pripada skupini svetaca koji navije-štaju proljeće, novi život. I to je treći razlog što je Valentin zaštitnik mladih i zaljubljenih.

Stoga je Valentinovo svima blagdan i za sve dan radosnijih osobnih susreta, iskrena čestitanja i svečanijeg svjedočenja uzajamne privrženosti.

LJUBAVLjubav je neštonajljepše na svijetu.Bez ljubavi ne bibilo ni ljudi.Vole se mama i tata.Vole se djed i baka.Vole se momak i cura.Svi su zaljubljeni.Živjela Ljubav!

Ema Stjepan evi , IV. r

LJUBAVPrikrade se tihone uje se kad do e, a srce ti isko it ho e.Leptiri i šareni plešu svoj ples,misliš da eš pasti u nesvijest.Kad ljubav se prikradei djeli srca ti ukrade.Pa ho eš još, i još više,da srce ti zarobii pamet ti pomuti.Mnoge su pjesmepjevane njoj u ast.Ljubav neka vodi i nas!Antonia aleta Car (i mama) IV. r

58 POMIŠLJAJ


MI SMO MALE MAŠKAREMI SMO MALE MAŠKARE

58 POMIŠLJAJ

POMIŠLJAJ 61


IZVANUČIONIČNA NASTAVA

U enici 3. i 4. r. naše škole posjetili su, 12. ožujka 2015., zgradu Žu-

panije u sklopu nastave prirode i druš-tva i gra anskog odgoja.

U enici su razgovarali sa Šiben-sko – Kninskim županom Goranom Paukom. Župan i njegovi djelatnici vrlo srda no su nas primili u svom ure-du. U enici su postavljali razna pitanja na koja je Župan strpljivo odgovarao.

Pri ali smo o sportu, o upravlja-nju Županijom i njihovim poslovima.

Na taj na in u enici su se pobliže upo-znali sa životom i radom Županije.

Na kraju su u enici dobili prigo-dan poklon – CD o Šibensko – Knin-skoj županiji koji smo sutradan zajed-no pogledali u školi.

Ostatak vremena proveli smo u razgledavanju starog dijela grada Ši-benika. Posjet Šibeniku završili smo u Gradskoj knjižnici J. Šižgori a gdje smo pogledali igrani lm „Duh u mo-vari“ Ante Gardaša.

U iteljice: Nataša i Josipa

62 POMIŠLJAJ


Sve po i-nje Cvjetnicom. Ja i sestra smo išli u crkvu na blagoslov ma-slinovih gran i-ca. Bilo je puno ljudi. Išli smo u procesiju. Toga dana umili smo se u cvi-je u. Dan prije Uskrsa peku se poga e i kola i. Ja i sestra smo bojali jaja. Mama je poga e, jaja i sol nosila u crkvu na bla-goslov. Za Uskrs smo zajedno sve to do-ru kovali. Tata je kuhao šunku. Mi smo se tuckali jajima i ja sam sve pobijedio. Za ru ak smo išli kod bake i djeda. Cijela se obitelj okupila i bilo nam je veselo. Baka je napravila tortu koju smo svi zajedno poje-li. Uskrs je najljepši jer smo svi zajedno.

Bruno aleta, 2. r.

Na Veliku subotu nosili smo hranu na blagoslov u crkvu. U košaricu smo stavi-li sol, šunku, luk, poga u i uskrsna jaja. Onda je fra Tome upalio novu svije u ispred crkve i poslije je ušao u crkvu i go-vorio: „Svjetlo Kristovo!“, a mi smo od-govarali: „Bogu hvala!“ Tada smo slavili svetu misu. Nakon mise fra Tome je blago-slovio naše košarice sa hranom.

Leona Bobanovi , 2. r.

Moj Uskrs je bio divan. Proveo sam ga u Betini. Mama je pripremala kola e i uskrsne poga e, a ja sam se igrao s bra-om. Igrali smo nogomet, šetali uz more,

bacali kamen i e, pri ali šale, jeli slatkiše, gledali televiziju i bojali jaja. Na vrata su nam pokucali Žudije – vojnici koji uvaju

Isusov grob. Oni obilaze ku e i traže slatkiše. Tata me slikao s njima za uspo-menu. Na Uskrs, najve i krš an-ski blagdan,

otišli smo svi u crkvu. U crkvi sam opet vi-dio Žudije koji su pali kad je Isus uskrsnuo. Nakon mise jeli smo blagoslovljenu hranu: poga e, jaja i šunku.

Bio sam jako sretan sa svojom obi-telji, ali jako mi je nedostajala moja seka koja nije bila sa mnom jer je radila.

Ante Miliši , 2. r.

Ja sam se lijepo proveo za vrijeme proljetnih praznika. Odmarao sam se i pripremao za Uskrs. Prvo smo na Cvjet-nicu nosili maslinu na blagoslov u crkvu. Nakon toga, pred Uskrs, mama je pekla poga e i kola e. Onda smo nave er nosili poga e, jaja i sol na blagoslov. U nedjelju na Uskrs jeli smo poga e i jaja.

Antonio Kneži , 2. r.

Jako me vesele Uskrsni blagdani. Ci-jela ku a miriše na mamine kola e. Ja i brat bojamo jaja i tada se dobro zabavi-mo. Nave er se poga e nose blagosloviti. Ujutro na Uskrs, mama pripremi doru ak. Stol je u šarenim bojama. Tu su moja pla-va, žuta i zelena jaja i bratova maslinasta. Tu je boju dobio kad je kuhao jaja u aju od mente i kadulje. Na stolu su mirisali i proljetni zumbuli kojima je boje zasjenio kola od malina.

Andrija Blaževi , 2. r.

IZ ŽIVOTA ŽUPE

POMIŠLJAJ APOMIŠLJAJ 63

OBAVIJESTI I DOBROČINITELJI

ŽUPNE OBAVIJESTIMise

NEDJELJOM I ZAPOVJEDNIM BLAGDANIMA u 10,30 sati.

DNEVNA MISA – po dogovoru.Pobožnosti

Prije svake mise molimo sva otajstva krunice i litanije.

Svakog korizmenog petka, vršimo po-božnost križnoga puta uz postaje koje se nalaze uz cestu koja vodi prema crkvi. Po-božnost po inje u 17,00 ili 18,00 sati.

Svake prve subote u mjesecu organizira-mo pobožnost Klanjanja pred Presvetim u ve ernjim satima.

Svake subote Molitvena zajednica ima svoj susret u ve ernjim satima.

IspovijedŽupljani koji žele mogu se ispovjediti

prije svake mise nedjeljom i zapovjednim blagdanima od 9,30 – 10,30 s.

Ako nekome ne odgovara ovaj termin može dogovoriti sa župnikom drugi termin za ispovijed ili duhovni razgovor u franje-va kom samostanu sv. Ante na Šubi evcu.

Ispovijed bolesnika i starijih osoba po ku-ama, koji žele, treba dogovoriti sa župni-

kom. Na vrijeme treba prijaviti svoje bole-snike župniku za boži nu i uskrsnu ispovijed.

Bolesnici iz župe koji se na u u bolnici neka se jave bolni kom kapelanu fra Mati Topi u (mob: 098/870 009) za ispovijed ili bolesni ko pomazanje.

Darovi za Duhovni centarSVAKI TJEDAN MEDO JEDAN

50 kn: Obitelj Kovač, Dino Ćaleta, Marinko Slavica, Nevenka Ćaleta, Jasminka Ćaleta Car, Jelena Lakoš,

Jelena Lakoš, Krešo Erceg, Zoran i Anita Jakšić, Anica Batljan, N.N.; 100 kn: Ante Slavica p. Pere,

Stanislava Mikulandra, Zoran Lugović, Davor Gatara, Luka i Jelena Lakoš, Zora Piližota, Marija Grubišić ud. Josipa, obitelj Milišić, Antun Firi, Joško Gatara, Željko Mihaljević, N.N., Ankica Mikulandra, Ivo Lugović; 200 kn: Marko Mikulandra p. Dane, Željko Nimac, Miroslav

Slavica, Željka Škugor, Josip i Jadranka Grubišić; 400 kn: N.N.; 1.000 kn: obitelj Schielberg; 5.000 kn:

fra Mate Gverić (Visovac); 50 eura: Drago Bošnjak, Perica Brkičić, Ana Ćaleta ud. Bože, Slavko i Ljubica Tomašković; 100 eura: Vice Šišara Vicin; 150 eura: Eva Balen i Erwin Burger; U škrabici prikupljeno od

16. XI. 2014. – 31. V. 2015. = 2.930 kn.

Prilozi umjesto vijenaca za Duhovni centar† Luka Mikulandra

200 kn: Nada Mikulandra,300 kn: prijatelji (obitelji): Gulini, Lugovići i Mišići.

† Slavko Lugović150 kn: Bora Gulin, 200 kn: Ivo Lugović.

Prilozi umjesto vijenaca za potrebe crkve† Milan Grubišić

100 kn: Joško Lugović; 150 kn: Živko Lugović, Milan Lugović; 200 kn: Nediljko Lugović;

300 kn: Željko i Anna Grubišić.

Prilozi za potrebe crkve50 kn: Ivica i Dara Gatara, Marija Malenica, Ankica Pavić, Mirko Mihaljević, Nevenka Juras, Vedrana Ga-tara, Marija Slavica ud. Ante, Branko Bura; 100 kn: Janko Lipovac, Vlado Kovačević, Jelica Marić, Ivo Lugović, Ljilja Krnić, Nevenka Juras, Rada Mikšić, Željka Škugor, Jelica Marić ud. Marijana, Vice rnić p. Roka, Danica Slavica, Jelica Marić ud. Marijana, N.N., Zoran Mihaljević, Anto Jurić, Istra Berić, Obitelj Vlade Ćaleta Car, Joso Mikulandra, Joso Mihaljević, Zdenko Ćaleta Car, Obitelj Vrljević, Obitelj Gulin, Ma-rinko Mikulandra, Ljiljana Ćaleta Car, Zdenka Ćaleta, Meri Gracin, Drago i Milena Jakšić, Jakov Grubišić; 150 kn: Žarko Bralić, Dinko Pletikosa, Nevenka Sla-vica ud. Vinka Živka, Josip Rogač, Jelica Marić ud. Marijana, Jadranka Grubišić; 200 kn: Milan Ćaleta, Obitelj Samardžić, Mladen Ćaleta, Veronika Vuko-vić, Živana Polimac; 300 kn: Frane Slavica, Marinko Mikulandra; 500 kn: Ivo Piližota Vinkov; 20 eura: Viki-ca Hamš; 50 eura: Marko i Silvija Ćaleta, Ana Ćaleta

ud. Bože, Ana Josipović ud. Pere.

PRIJATELJI – DAROVATELJIŽupnog lista POMIŠLJAJ

50 kn: Željko Nimac, Jelica Marić ud. Marijana, Dinka Mikulandra: 2000 kn: Općina Bilice.

SADRŽAJ - IMPRESUM

64 POMIŠLJAJ

POMIŠLJAJLIST ŽUPE UZNESENJA

MARIJINA – BILICE

Ivana Mažuranića 3 A22000 ŠIBENIK

Telefon: 022/311 471Mobitel: 098/447 622

https://www.facebook.com/zupauznesenjamarijina.bilice

Izdavač: Župa Uznesenja Marijina - Bilice Glavni i odgovorni urednik:fra Tomislav Brekalo, župnik

Uredničko vijeće:fra Tomislav Brekalo, Nada Mikulandra,

Miranda Dujić, Danijela Grubišić,Milena Mikulandra, Nikolina Šarić,

Ivo LugovićGrafička priprema: Domagoj Bare

Lektor: fra Tomislav Brekalo

Fotografije: Velimir Mikulandra, Nada Mikulandra, Milena Mikulandra,

Marijana Mikulandra Mileta, Monika Mikulandra, Sara Makaš,

fra Tomislav Brekalo, Josip Ćaleta i drugiList izlazi dva puta godišnje, uz dopušte-

nje crkvenih i redovničkih poglavara.List se uzdržava dobrovoljnim

prilozima župljana i dobročinitelja.Tisak: Jafraprint d.o.o. Solin

OIB Župe: 46680856735Matični broj (MBS/MBO): 01153293

Žiro račun:Privredna banka Zagreb2340009-1110127632

Naslovna stranica:Hodočastili smo Gospi Sinjskoj

Druga stranica korica:Ovogodišnji krizmanici

Treća stranica korica:Ovogodišnji prvopričesniciZadnja stranica korica:

Krštenje Josipa Slavice Tomislavova

SADRŽAJ:Obitelj, nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske . . . . . . . . . . . 1Ne daj se zarobiti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2Održan drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji na Trsatu . . 3Molitva čini čuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6Moj Gospodine i moj Bože . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8Dodir Svete Zemlje (2) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9Pitanja pape Franje o redovničkom životu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12Biskup Ante Ivas otvorio Godinu posvećenog života u šibenskoj biskupiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14Ti si doveo moju dušu do mira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16Biblija kao mobitel . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17Meditacija o hvalospjevu ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18Božja prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22Što je to životna ispovijed? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25Ususret fra Ivanu u kući susreta Tabor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27Kriza šutnje i sabranosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31Krizmeno slavlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32Slavlje Prve pričesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Foto vijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Ususret Majci od Milosti - jubilarne 2015. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38Priča o Zajednici Cenacolo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41Svatko je kovač svoje sreće ili nesreće! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46Propada krovište crkvice Gospe Pomoćnice kršćana . . . . . . . . . . . 47Smjena generacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49Zaštitimo i obnovimo etno selo Slavice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54Roditelji - djeca - škola - učiteljice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58Obavijesti i dobročinitelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

Darovi za obnovu crkvice Gospe Pomoćnice kršćana50 kn: Grubišić, Marko Ćaleta Car, Mara Bartulović, obi-

telj Ante Jakšić Branko, Darinka Grubišić; 100 kn: Blanka Pa-klar, Marko Ćaleta Car, Frane Grubišić, Neno Juras p. Mirjana; 200 kn: Kristina i Mate Slavica; 500 kn: N.N.; 2.000 kn: Kata Radinković; 3.000 kn: Ivo Piližota Vinkov; 100 eura: Anto Grgić.

Akcije župnog CARITASAI ove godine pred Božić smo podijelili oko 12 paketa razne

hrane u vrijednosti oko 2.000,00 kuna. Neke obitelji su dobi-le dar u novcu za lijekove i neke druge potrebe. Odricanjem vjernika kroz korizmu prikupili smo oko 2.000,00 kuna i pred Uskrs smo kupili hrane za 12 siromašnih obitelji u župi. Župa je sudjelovala u akciji prikupljanja pomoći za jednu obitelj iz naše župe sa četvero djece koja je ostala bez svoga supruga i oca. Prikupljeni novac je pred Uskrs predan obitelji.

Darovi za potrebe Caritasa: 100 kn: Jolanda Makač, Din-ka Mikulandra; 200 kn: Sonja Beić.

Naši dobročiniteljiMarko Ćaleta Milanov, lakirao je svu unutarnju stolariju i ob-

novio bojanje zidova tamo gdje je trebalo nakon montiranja stolarije i postavljanja pločica, u Duhovnom centru.

Branko Slavica p. Ante nabavio je lanac za pokretanje zvona i montirao ga skupa sa Ljubom Grubišićem.

Ive Mikulandra p. Mije i Milka Mikulandra ud. Mate darovali su dio svoje zemlje za proširenje puta koji vodi prema crkvici Gospe Pomoćnice kršćana.

Općina Bilice pokrila je sve troškove za vodovodni priključak na Duhovni centar. Još su izveli radove oko proširenja i uređenja puta koji vodi do Gospine crkvice. Uskoro će biti završeni radovi na vanjskim dvorišnim vratima (klizna za automobile i manja za pješake) i montirani kod Duhovnog centra. I ove radove financirat će Općina Bilice.

Zahvaljujemo svim dobročiniteljima!

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA BILICE

Pomišljaj

50

Pomišljaj - franjevci-split.hrfranjevci-split.hr/pdf/bilice_pomisljaj_vel_gospa_15.pdf · i ljubavlju, jer su brak i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara ... 7 MISLI CRKVENIH

Documents