Krunica nasih dana - franjevci-split.hrfranjevci-split.hr/pdf/krunicanasihdana.pdf · Tom promjenom nije æelio remetiti veÊ ustaljeni red moljenja krunice, nego je obogatiti novim

Petar Lubina, OFM

KRUNICA NA©IH DANA

Petar Lubina, OFM

KRUNICA NA©IH DANAKNJIÆNICA ”MARIJE” - KNJIGA 56

Nakladnik:FranjevaËka provincija Presv. Otkupitelja, Split

Odgovara:Petar Lubina,urednik lista ”Marija”, Trg G. Bulata 3, 21000 Split

Slog i obrada:Kamenko JoliÊ

Naslovnica:

Tisak:”Dalmacija-papir” - Split

Naklada:1000 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikacijiSveuËiliπna knjiænica u Splitu

UDK 243 : 232 . 931

LUBINA, PetarUzoru naπe nade : izabrane marijanskemolitve naπeg doba / Petar Lubina. - Split : FranjevaËka provincija Presv. Otkupitelja, 2009. - (Knjiænica Marije; knj. 55)Bibliografske biljeπke uz tekst

ISBN 978- 953-6012-43-5

130424079

Petar Lubina, OFM

KRUNICA NA©IH DANASUVREMENA RAZMATRANJA UZ MOLITVU

GOSPINE KRUNICE

Split, 2010.

2

PredgovorU jeku obrambenoga Domovinskog rata Gospinakrunica brojnim hrvatskim katolicima postala jeznatno bliskija. Molili su je tih dana po svojim do-movima, skloniπtima naπih gradova i trgovima, crk-vama i kapelama, a πapat Zdravomarija Ëuo se i porovovima i bojiπnicama. Anelov pozdrav Nazarets-koj Djevici, zdruæen s Elizabetinim blagoslovnimusklikom, odjekivao je diljem Lijepe naπe...U trenucima narodne tjeskobe bili smo jedno srce ijedna duπa. Iz naπih grudi razlijegali su se vapajiza mirom i slobodom. Bili smo uvjereni da Êe namBog pomoÊi, da Êe nas molitva krunice osnaæiti i oh-rabriti. I naπa zajedniËka molitva urodila je plodom.Uz ogromne ærtve i poteπkoÊe obranili smo hrvatskuslobodu i neovisnost. One su izmoljene! Pri tom jeGospina krunica odigrala vaænu ulogu.To me potaknulo da sam g. 1994. objavio knjiæicu”Krunica - moja molitva”. Vrlo dobro je prihvaÊenai brzo rasprodana. Godina krunice (2002/03.), kojuje proglasio Ivan Pavao II. i predloæio ”otajstava sv-jetla”, potaknuli su me da priredim knjigu ”Kruni-ca - æivotna suputnica” (2003.). I to izdanje dobro jeprihvaÊeno pa je ponovno objavljeno (2004.) u nov-om ruhu. Bio je to znak da je molitva krunice meu pukom ite kako zaæivjela. Stoga sam u meuvremenu zami-jetio potrebu od manje knjiæice s kratkim opisom kr-unice i naËinima njezina moljenja. To me potaknulona prireivanje knjiæice manjeg formata, koju samnaslovio ”Moja krunica”. To je zapravo vrsta moli-tvenika u kojemu sam ukratko opisao krunicu i pre-dloæio nekoliko naËina kako je moliti te dodao neko-licinu litanija. Zbog sadræaja i oblika taj molitvenikkrunice rado je prihvaÊen.

5

Kako smo u slobodi i demokraciji kao zemlja utranziciji u tijeku procesa globalizacije iπli naprijed,nailazili smo kao vjernici i graani i na odreenetegobe. I njih sam se s vremenom trudio uklopiti umolitvu krunice, pa sam se odluËio na objavljivanjeove knjiæice. Priredio sam za nju kratka razma-tranja koja mogu dobro doÊi kao uvodi u pojedinaotajstva. Koristio sam pri tome papinske poruke,priopÊenja hrvatskih biskupa, kao i izjave komisije”Justitia et pax” Hrvatske biskupske konferencije.Na poËetku sam ukratko opisao krunicu, a na krajudodao nekoliko Gospinih litanija. UËinio mi se zgod-nim naslov ”Krunica naπih dana”, pa sam ga knjizii dao. Pruæam je, evo, Gospinim poboænicima i moli-teljima njezine krunice, da, uz priloæena razmatra-nja, u joπ izobilnijoj mjeri mognu ”promatrati Kristo-vo lice s Marijom”, kako bi ih ”krunica dovela u sa-mo srce krπÊanskog æivota” (Ivan Pavao II.). Nek ta-ko svima ”Marija pomogne prihvatiti u sebe milostkoja struji iz tih otajstava, da bi preko nas mogla‘natapati’ druπtvo, polazeÊi od svagdanjih odnosa,i proËistiti ga od tolikih negativnih snaga otvarajuÊiga novosti Boæjoj” (Benedikt XVI.)

Fra Petar Lubina

U Splitu, na blagdan SvijeÊnice, 2. veljaËe 2010.

Ruæarij ili krunica

Ruæarij ili krunica najuvrjeæeniji je naziv za drevnumarijansku molitvu koju u hrvatskim krajevimarazliËito nazivaju. RijeË ruæarij dolazi od latinskogrosarium - πto znaËi vijenac ili kruna od ruæa, od-nosno ruæiËnjak, vrt u kojemu rastu ruæe, a kruni-ca je umanjenica od rijeËi kruna, mala kruna odZdravomarija, u Ëast Gospi. Naziv je nastao u sre-dnjem vijeku po uzoru na prigodni sveËani vijenacod ruæa koji bi u to doba mladi stavljali sebi okoglave. Iako se prije izraz krunica upotrebljavao zasamo jedan od dijelova ruæarija, danas se za istumolitvu podjednako rabe oba izraza. Krunica jetako molitveni vijenac od 200 Zdravomarija, izme-u kojih se umeÊe 20 OËenaπa koji je dijele na 20desetica, koje zavrπavaju sa Slavaocu. Redovito semoli dio krunice, tj. 50 Zdravomarija s OËenaπemna poËetku i Slavaocu na zavrπetku svake deset-ice. Dok izgovaramo odreenu deseticu razmatra-mo o pojedinom otajstavu naπega spasenja. Takonam otajstva radosti prizivaju u sjeÊanje Isusovoroenje i djetinjstvo. Otajstva svjetla potiËu nasna razmatranje o svijetlim trenucima Isusova jav-nog æivota. O Isusovoj muci i smrti razmatramo uotajstvima muke, a o Isusovoj slavi i proslavi nje-gove majke Marije u otajstvima slave.

Povijesni razvoj Molitva krunice oblikovala se tijekom stoljeÊa.Pojavila se u srednjem vijeku, i to u redovniËkimzajednicama po uzoru na molitvu Ëasoslova,zapravo kao zamjena za nju. RedovniËka braÊabez naroËite naobrazbe i poboæni puk molili su uodreenim Ëasovima dana 150 OËenaπa po uzoruna 150 svetopisamskih psalama. Tako je nastao

6 7

Psaltir OËenaπa, koji je bio podijeljen u tri pedese-tice. Po njegovu uzoru nastao je i Marijanski psal-tir, koji bismo mogli nazvati prvotnom krunicom.Od Zdravomarije molio se samo prvi dio, onaj eva-neoski koji sadræi Anelov pozdrav i Elizabetinblagoslov Majci Isusovoj.

U isto vrijeme psalmima su dodavane antifonemarijanskog sadræaja koje istiËu Marijine povlas-tice i kreposti. Tako su i psalmi postali prostor zarazmatranje Marijina lika i njezine uloge u djeluljudskog spasenja. Vjernici su se udruæivali u ma-rijanske bratovπtine, a njihovi su se Ëlanovi obve-zivali da Êe svagdano moliti. BuduÊi da su zajed-niËki molili pohvale Gospi, psalme bi zamjenjivalimolitvom Zdravomarije. U tom suzvuËju razvila sei krunica.

PoËetkom XV. st. Psaltir bl. Djevice Marije bio jepodijeljen na 15 desetica kojima je prethodila mo-litva Gospodnja - OËenaπ. Tek tada u Zdravomari-ju je uvedeno ime Isusovo i zavrπni Amen, kad jenastao i drugi dio Zdravomarije, koji je zapravoproπnja Crkve Gospi za pomoÊ i zaπtitu pripojenaevaneoskom dijelu te molitve.

U srednjem vijeku proπirila se poboæna predajaprema kojoj se Gospa ukazala sv. Dominiku(+1221.), utemeljitelju Reda propovjednika, i pov-jerila mu zadaÊu promicanja molitve krunice. Me-utim, krunica je nastala prije sv. Dominika, aliju je on prihvatio i rado molio sa svojom braÊom.Dominikanci su je revno πirili preko bratovπtina, anjihova se svagdanja molitva sastojala od 150Zdravomarija uz razmatranje otajstava Kristovadjela otkupljenja. Na hrvatskom podruËju najstar-ija kruniËarska bratovπtina osnovana je g. 1533.u Splitu, a Marijanski psaltir postao je njezinomsluæbenom molitvom. Otada se on naziva ruæari-jem ili krunicom bl. Djevice Marije.

Novije doba Pod utjecajem moderne poboænosti Marijanski ps-altir kreÊe u smjeru razmatranja pojedinih otajs-tava iz Isusova æivota. Dok se tijekom moljenja pr-vih 50 Zdravomarija razmatranje usredotoËuje napromatranje bl. Djevice Marije u svjetlu Isusovautjelovljenja, roenja i djetinjstva, tijekom drugih50 Zdravomarija molitelj je usmjeren na otajstvaIsusove muke, a dok izgovara treÊih 50 Zdravoma-rija razmatra otajstva Isusova uskrsnuÊa, uzaπaπÊai ponovnog dolaska. Povezivanje molitve takva nizaZdravomarija s razmatranjem Kristova æivota na-zvano je Krunicom, a svrha joj je iskazati hvalu Bo-gu, postiÊi Kristov blagoslov i Marijin zagovor. Takoje Psaltir bl. Djevice Marije postao ne samo molitvanego razmatranje i zrenje Kristovih otajstava.

Kako se molitva krunice πirila u narodu Boæjemu,tako se pojednostavljivala. Njezina otajstva svede-na su na ona glavna. Sa svoje strane rimski bis-kupi krunicu su preporuËivali vjernicima i obdari-vali je posebnim oprostima. Osobito se u tome is-tiËe Leon XIII. (+1903.) koji u krunici prepoznajedjelotvorno duhovno sredstvo protiv druπtvenihzala. Papa Pio V. (+1572.) i sam dominikanac, g.1569. tumaËi i potvruje njezin tradicionalni oblikkoji se saËuvao sve do naπih dana.

Gospina ukazanja i poruke iz Lurda (1858.) i Fa-time (1917.) dali su krunici nove zalete, a PavaoVI. apostolskom pobudnicom ©tovanje Marije(1974.) pruæio je detaljnije upute za moljenje kru-nice i podsjetio na njezine bogoslovne temelje.Krunica je molitva prosna, lirska i hvalbena, asnagom svojih temeljnih sastojnica ona je i molit-va klanjanja.

Apostolskim pismom Krunica Djevice Marije(2002.) Ivan Pavao II. predloæio je novi niz otajsta-va krunice - otajstva svjetla, koja su rado prihva-Êena. Otada krunica mjesto 15 obuhvaÊa 20 ota-jstava, a mjesto 150 sadræi 200 Zdravomarija.

8 9

Tom promjenom nije æelio remetiti veÊ ustaljenired moljenja krunice, nego je obogatiti novim sa-dræajem, otkriti njezinu evaneosku podlogu i na-glasiti njezino kristoloπko i mesijansko usmjeren-je. Tako je danaπnja krunica podijeljena u Ëetirikruga:

a) Otajstva radosti:1. Navjeπtenje Marijino, 2. Pohoenje Elizabeti, 3.Roenje Isusovo, 4. Prikazanje Isusovo u Hramu,5. NaπaπÊe 12-godiπnjeg Isusa u Hramu.

b) Otajstva svjetla:1. Krπtenje na Jordanu, 2. Objavljenje u Kani, 3.Navjeπtaj kraljevstva Boæjega i poziv na obraÊenje,4. Preobraæenje na gori, 5. Ustanovljenje euharis-tijskog otajstva.

c) Otajstva muke:1. Isusova molitva u Maslinskom vrtu, 2. BiËeva-nje Isusovo, 3. Isusa krune trnjem, 4. Isus nosikriæ na Kalvariju, 5. Isusa razapinju na kriæ.

d) Otajstva slave:1. Isusovo uskrsnuÊe, 2. Isusovo uzaπaπÊe, 3.Silazak Duha Svetoga, 4. Uznesenje Marijino, 5.Krunjenje Marijino.

Bogoslovno znaËenjePojedina otajstva krunice potiËu molitelja na raz-matranje o Boæjem djelu spasenja. Molitva OËena-πa slavi Boga, izvor i cilj svega dobra. Litanijskonizanje Zdravomarija povezuje nas s bl. Djevicom,koja je prisutna u Kristovu djelu otkupljenja. Sla-vaocu zakljuËuje naπu molitvu kojom slavimo Bo-ga u njegovu jedinstvu i trojstvu.

Krunica nije samo puko nizanje Zdravomarija, ne-go ”saæetak svega Evanelja” (Pio XII.). Ona je ”Bi-blija siromaπnih” (Ivan XXIII.) koja nam predstavl-ja glavna otajstva krπÊanske vjere. Iza svake Zdra-vomarije pred nama se niæu glavni dogaaji iz Isu-

sova æivota. Tako dok molimo krunicu, pameÊu isrcem hodoËastimo u Nazaret, Ain Karem, Betle-hem, Jeruzalem, na rijeku Jordan, u Kanu Galile-jsku, na goru preobraæenja, u dvoranu PosljednjeveËere, Maslinski vrt, dvor Pilatov, na Kalvariju,Isusov grob, mjesto uzaπaπÊa... Zaustavljamo setako na mjestima aneoskog navjeπtenja, Marijinapohoenja Elizabeti, roenja i krπtenja Isusova,objave njegova boæanstva, preobraæenja i ustano-vljenja euharistijskog otajstva, muke i smrti, us-krsnuÊa i uzaπaπÊa Isusova, silaska Duha Sveto-ga... U zajedniπtvu s Majkom Isusovom i u njezi-noj πkoli sve to gledamo i sluπamo, razmatramoKristovo lice i molimo.

U srediπtu krunice zapravo je Isus i njegovo spase-njsko djelo, s kojim je najuæe povezana njegovaMajka. Preko nje je Spasitelj doπao u naπu ljudskupovijest, da nas dovede k Bogu. Zbog toga je pro-πao kroz muku, smrt i uskrsnuÊe da bi dospio donebeske slave, kojoj je pridruæena i njegova MajkaMarija. Ista proslava namijenjena je nama i svimIsusovim sljedbenicima. Stoga moliti krunicuznaËi razmatrati o tim otajstvima i uranjati u povi-jest naπega spasenja poput Majke Gospodinove.

Duhovno znaËenjeKrunica je i kristocentriËna molitva, usredotoËenana otajstvo Kristova otkupljenja. Nema prave spo-znaje Krista bez spoznaje njegove Majke. Dok njoju krunici upravljamo hvale, razglaπavamo i navi-jeπtamo milosti po kojoj je ona Bogoroditeljica.Krunica je molitva Crkve. MoleÊi krunicu, kaokrπÊani produbljujemo svoju vjeru zajedno s bl.Djevicom, koja je najoËitiji znak crkvenosti, jer jemajka svih onih koji vjeruju u Krista. Krunica jejednostavna, mislena, pouËna i vjeronauËna molit-va, molitva æivotnog ritma, stvaralaËka molitva,molitva koja nam pokazuje put k Bogu i namasamima.

10 11

Dok molimo krunicu ponavljamo molitvu Zdravo-marijo. Tako zapravo zajedno s Anelom pozdravl-jamo Majku Isusovu i s Elizabetom je nazivamoblaæenom zbog njezine vjere. Po molitvi Zdravoma-rije, mi se zapravo zdruæujemo s bl. Djevicom i snjom slavimo Boga ”koji nam je uËinio velika dje-la” (Lk 1,49). Tako je naπa molitva krunice uprav-ljena ne samo Mariji nego zajedno s njome Bogu.Po toj molitvi ukljuËujemo se u molitvu Crkve, ko-ju upravljamo Ocu po Sinu u Duhu Svetomu.

Marijin stav vjere i predanja u volju Boæju svimaje nama uzor i primjer kako poÊi za Onim koji jenaπ ”Put, Istina i Æivot” (Iv 14,6). Zbog toga moli-mo zajedno s Marijom i prosimo njezin zagovor.Zajedniπtvo svetih obvezuje nas moliti jedni zadruge. U njemu Majka Isusova moli skupa s namai za nas. Zbog toga ima smisla opetovati rijeËi An-elova pozdrava, Elizabetina usklika i proπnje Cr-kve. Molitvom Zdravomarije priznajemo izvrsnostMarijine uloge u povijesti spasenja i njoj se prepo-ruËujemo da nam pokaæe put vjeËnoga spasenja.U Marijinu druπtvu kroËimo u sljedbi njezina Si-na, koji je doπao od Oca i zahvatio Ëitavo ËovjeËan-stvo da bi nas sve zajedno priveo k Bogu.

KrπÊanska πkolaU novije doba razvijaju se svetopisamske znanos-ti. One u krunici naglaπavaju sluπanje Boæje rijeËii potrebu razmatranja o velikim Boæjim djelima.Spisi svetih otaca i crkvenih nauËitelja stavljajuna prvo mjesto otajstvo Kristova utjelovljenja, kojeje veoma prisutno u molitvi krunice. PostavljajuÊiMajku Gospodinovu u srce Crkve kao ”sliku i pra-lik”, nauk o Crkvi vidi u krunici Marijinu πkolu.LiturgiËari prepoznaju blisku vezu izmeu kru-nice i bogosluæja te u krunici moguÊnost izvrsnauvoenja u bogosluæje kao i produæenja bogoslu-ænih slavlja te njihov odjek na cijeli dan.

Pavao VI. veli da nas ”krunica sili da idemo Gospi-

nim putem, oËarava nas evaneoskim stilom, od-gaja nas i preobraæava primjerom. To je πkola ukojoj postajemo krπÊani”. U apostolskoj pobudni-ci Krunica Djevice Marije Ivan Pavao II. piπe da sekrunica ”blago koje treba otkriti”, jer se ”ubrajameu najljepπe i najhvaljenije tradicije krπÊan-skog razmatranja”. Ona je ”promatranje Krista sMarijom” i dublje pronicanje njegova boæanstvaoËima vjere. U Marijinoj πkoli tako moæemo ”nau-Ëiti Krista”, s njome se Kristu suobliËiti, zajedno snjome Krista moliti i navijeπtati.

Novi naËini moljenjaUz tradicionalne naËine moljenja krunice, u vjer-niËkim krugovima pronalaze se novi oblici moljen-ja te molitve, πto predstavlja odreeno bogatstvokoje molitelju pruæa veÊu raznolikost. Pokuπaj dase prije svakog otajstva, odnosno prije svake Zdra-vomarije ili pak na kraju zaziva pvog dijela Zdravo-marije umetne odgovarajuÊi svetopisamski ulo-mak, odnosno svetopisamska reËenica ili spomendotiËnog otajstva omoguÊuje temeljitije pronican-je u tajnu otajstva o kojemu se razmatra. Trenuciπutnje izmeu pojedinih otajstava kao i uklapanjeodreenih pjesama veoma dobro dou za razbi-janje monotonije i oduπak srca.

U posljednje vrijeme nastaju posebne poboænostinadahnute na molitvi krunice, dosta prikladne zasvibanj i listopad. Tako neke vjerniËke skupinepokuπavaju ”slaviti krunicu”, πto zapravo postaje”sluæba rijeËi”. To je u duhu II. vatikanskog sabo-ra, a ureeno je prema veÊ uhodanom planu: Ëita-nje Sv. pisma, homilija, vjerniËka molitva ili zajed-niËka zahvalna i blagoslovna molitva. NajËeπÊe seuklapaju sastavni dijelovi Gospine krunice, uzobilnija svetopisamska Ëitanja, homiliju na temuotajstva, trenutke πutnje i pjesme koje doËaravajudotiËna otajstva. Zdravomarije se izgovaraju ma-nje puta, πto omoguÊuje bogatije unutarnje æivlje-

12 13

nje dotiËnih otajstava i pripravu na pojedine blag-dane.

Da bi moljenje krunice bilo πto uspjeπnije, IvanPavao II. savjetuje:

- da navjeπtaj otajstva bude popraÊen ikonom kojaga prikazuje, nakon Ëega bi moglo uslijediti Ëitan-je odgovarajuÊega svetopisamskog teksta;

- da se nakon navjeπtaja svetopisamskog odlomkazastane na trenutak u πutnji kako bi se pogled za-ustavio nad razmatranim otajstvom;

- da nam OËenaπ pomaæe æivjeti naπu molitvu uzajedniπtvu s braÊom i sestrama;

- u Zdravomariji, deset puta ponovljenoj, neka senaglasi srediπte, a to je ime Isusovo;

- Slavaocu, vrhunac molitve, neka bude dobro is-taknuto;

- da bi se naglasila veza izmeu krunice i æivota,svako pojedino otajstvo moæe biti zakljuËeno zazi-vom, upravljenim za postizanje posebnih plodovaistaknutoga trenutka Isusova æivota, koje se raz-matra.

I.

ZA PREPORODNARODA I DOMOVINE

Svi Ëeznemo za blagoslovljenijom i sretnijombuduÊnoπÊu. Kao krπÊani svakog dana pozvani

smo se odricati zla i s Kristom uskrsavati na noviæivot, zapoËinjati iznova. Svjesni potrebe

duhovnog preporoda naπeg naroda i domovine, urazmatranja otajstava krunice uklopili smo nekenakane kako bismo s Kristom mogli sebi umirati

i s njime uskrsavati na novi æivot.

14 15

Uz Dan æivota1. Anelov navjeπtaj MarijiAneo ue k njoj i reËe: ”Zdravo, milosti puna! Go-spodin s tobom!” Na tu se rijeË ona smete i staderazmiπljati kakav bi to bio pozdrav. No aneo jojreËe: ”Ne boj se, Marijo! Ta naπla si milost u Boga.Evo, zaËet Êeπ i roditi sina i nadjenut Êeπ mu imeIsus. On Êe biti velik i zvat Êe se Sin Sveviπnjega.Njemu Êe Gospodin Bog dati prijestolje Davida, ocanjegova, kraljevat Êe nad domom Jakovljevim uvi-jeke i njegovu kraljevstvu neÊe biti kraja.”(Lk 1, 28-33)

Od trenutka Isusova zaËeÊa, Marija je bila svjesnakako viπe nije sama.

Od trenutka zaËeÊa svoga djeteta, roditelji viπenisu sami. Viπe nisu njih dvoje nego troje. U njimaje i meu njima plod njihove ljubavi, produæetaknjih dvoje, æivot njihova æivota. Bog je blagoslovionjihovu ljubav. Ona nosi plod.

Gospodine, pohodi svojom ljubavlju sve koje sipozvao na roditeljstvo. Neka plodovi njihoveljubavi uzrastu do kraja i ugledaju svjetlo dana!

OËenaπ. 10 Zdravomarija i Slavaocu

2. Pohoenje Marijino ElizabetiI napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz sve-ga glasa: ”Blagoslovljena ti meu æenama i balgo-slovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da midoe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tekπto mi do uπiju doprije glas pozdrava tvojega,zaigra mi od radosti Ëedo u utrobi. Blaæena ti πtopovjerova da Êe se ispuniti πto ti je reËeno odGospodina!”(Lk 1, 41-45)

Svaki je æivot dar Boæji. Bog je njegov zaËetnik igospodar. Na poseban je naËin to æivot Isusov, darsvemu svijetu.

Svaki æivot pohod je Boæji ne samo novim roditelji-ma nego svima oko njih, onima koji njih okruæu-ju. Æivot se drugih biÊa i njih dotiËe. Tako se ljudipovezuju jedni s drugima. Svaki je Ëovjek pozvanukljuËiti se u taj lanac. Da bude ne samo dijetenego i otac i majka.

Da svi mi budemo kao Marija u svakom trenutkuspremni iÊi u pohode æivotima oko nas, osobitoonima koji nove æivote pod srcima svojim nose...


3. Isusovo roenjeI dok su bili ondje, navrπilo joj se vrijeme da rodi. Iporodi sina svoga, prvoroenca, povi ga i poloæi ujasle jer za njih nije bilo mjesta u svratiπtu.(Lk 2, 6-7)

Od Boga dolazimo, u Boæjoj smo ruci, k Boguidemo. Za Isusa je roenje znaËilo odlazak k ljudi-ma, spasiti ih od zla i voditi k Ocu.

Roenje djeteta u isto je vrijeme i Ëin oËev imajËin. Tek u sjedinjenju svojih æivota oniomoguÊuju novom æivotu dolazak na svijet. A usvijetu mu, nakon roenja, duguju ljubav.

Gospodine, toliki su roeni, ali ne iz ljubavi. Æive,a ljubavi i ne osjete. Rodi se u njihovim srcima iæivotima kako bi ljubav osjetili i drugima je okosebe pokazali.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad se po Mojsijevu Zakonu navrπiπe dani njihovaËiπÊenja, ponijeπe Isusa u Jeruzalem da ga prikaæuGospodinu - kao πto piπe u Zakonu Gospodnjem:Svako muπko proroenËe neka se posveti Gospod-inu! - i da prinesu ærtvu kako je reËeno u ZakonuGospodnjem: dvije grlice ili dva golubiÊa.(Lk 2, 22-24)

16 17

Marija i Josip odnijeli su Isusa u Hram i prikaza-li ga Bogu. Ta Isus je Boæji, njemu pripada!

Dati nekome æivot znaËi izvesti ga pred Boga. Æiv-jeti znaËi doÊi pred Boga, biti u njegovojnazoËnosti, iÊi u njegovoj svjetlosti. NoseÊi svojedijete na krπtenje roditelji zapravo govore Bogukako su svjesni da je to dijete njegovo, pa ga pov-jeravaju njemu da ga Ëuva i prati kroz æivot.

Boæju nazoËnost u æivotu dijete najbolje osjeti umeusobnom odnosu svojih roditelja i u njihovuodnosu prema njemu. Molimo za roditelje nekasvojim æivotom upoznaju svoju djecu s Bogom.


5. Isusa nalaze u HramuNakon tri dana naoπe Isusa u Hramu gdje sjediposred uËiteljâ, sluπa ih i pita. Svi koji ga sluπahubijahu zaneseni razumnoπÊu i odgovorima njegov-im. Kad ga ugledaπe, zapanjiπe se, a majka munjegova reËe: ”Sinko, zaπto si nam to uËinio? Gle,otac tvoj i ja æalosni smo te traæili.” A on im reËe:”Zaπto ste me traæili? Niste li znali da mi je biti uonome πto je Oca mojega?”(Lk 2, 46-49)

Kad su Isusa naπli u Hramu, Marija i Josipshvatili su da se njihov æivotni put nastavlja.

Svaki je Isusov vjernik pozvan æivjeti u Hramu.Zapravo je svaki Isusov vjernik Hram. U nama æiviDuh Sveti, u nama prebiva sam Bog. Nema zaroditelje veÊe sreÊe negoli naÊi svoje dijete uhramu, tamo se s njime susresti. Hram je zahtije-van, ali je æivot u njemu æivot u sigurnosti.

Isuse, molimo te za roditelje koji ne vode brigu oHramu. Daj im smisla za æivot po vjeri kako bi æiv-otnim primjerom svojoj djeci pomogli naÊi Isusa, das njime kroz æivot zaista iskuse sigurnost i sreÊu.

OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu

Da rastu i duhom jaËaju1. Anelov navjeπtaj MarijiAneo ue k Mariji i reËe: ”Zdravo, milosti puna!Gospodin s tobom!” Na tu se rijeË ona smete i staderazmiπljati kakav bi to bio pozdrav. (Lk 1, 28-29)

Naπi mladi zapoËeli su joπ jednu novu πkolskugodinu. Meu njima su neki prvi put stupili uπkolske klupe. I jedni i drugi naπa su nada i bu-duÊnost. Dok razmatramo kako je Bog po aneluGabrijelu donio Radosnu vijest Nazaretskoj Djevi-ci kojom joj nudi da prihvati ulogu Majke Spasite-ljeve, molimo za sve koji pouËavaju naπe mlade,osobito one najmlae: neka uvijek imaju na umukako u πkolskim prostorijama upravo oni svojimuËenicima zamjenjuju roditelje i kako im Bog baπpreko njih govori i pouËava ih. Stoga neka njihovemisli budu Boæje misli, njihove rijeËi Boæje rijeËi,njihova djela Boæja djela.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiTih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.Ue u Zaharijinu kuÊu i pozdravi Elizabetu. »imElizabeta zaËu Marijin pozdrav, zaigra joj Ëedo uutrobi. (Lk 1, 39-41)

Naπi mladi idu svakog dana u πkolu i vraÊaju se iznje kuÊi. ©to nose od kuÊe u πkolu, a πto iz πkolekuÊi?! Nakon πto je Isusa primila pod svoje srce, bl.Djevica Marija hrli u Ain Karem k rodici Elizabetikoja je bila trudna u poodmaklim godinama. Ide jojpomoÊi. Nosi joj Isusa. Time Êe je obradovati.

Isus je najveÊe blago koje Ëovjek moæe imati usvome æivotu. Imati Isusa sa sobom znaËi biti za-dovoljan i sretan. A sreÊa je kao i ljubav: ona sepoveÊava dijeljenjem. ©to je viπe dijelimo, bivamoi sami sretniji i zadovoljniji, ali time i druge okosebe usreÊujemo. Na poËetku joπ jedne πkolskegodine, molimo za naπe obitelji, napose za one iz

18 19

kojih djeca idu u πkolu: neka se trude imati Isusapod svojim krovom i u svojim srcima kako bi gadrugima mogli, poput Marije, donositi i takousreÊivati i njih i sebe.


3. Isusovo roenjeEvo, javljam vam blagosvijest, veliku radost za savnarod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spa-sitelj - Krist Gospodin. I evo vam znaka: naÊi ÊetenovoroenËe povijeno gdje leæi u jaslama.” (Lk 2,10-12)

Svaki Ëovjek duboko u srcu nosi Ëeænju zasreÊom. Ako nam iπta moæe pomoÊi u æivotu dabudemo sretni, onda je to vjera.

Vjera je Boæji dar koji smo svi primili na naπemkrπtenju. Meutim, taj dar treba razvijati, njego-vati, podræavati... U vjeri, naime, treba iz dana udan rasti. I to stalno. Nikad se ne smijemozapustiti. Ni u mlaim ni u poodmaklijim godina-ma. Pravo voljeti moæemo jedino ono πto dobropoznajemo. Za to Êe nam dobro doÊi vjeronauk isvaka vjeropouËna rijeË koju imamo moguÊnostËuti ili proËitati. Dok razmatramo kako je Isusdoπao meu nas u liku maloga djeteta, molimoposebno za naπe mlade: neka shvate ozbiljno iπkolski i æupski vjeronauk te ga uËe viπe æivotomnegoli umom, da bi se tako Isus rodio i nastavioæivjeti u njihovim srcima i obiteljima.

OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavacu

4. Prikazanje Isusovo u HramuKad se po Mojsijevu Zakonu navrπiπe dani njihovaËiπÊenja, ponijeπe Isusa u Jeruzalem da ga prikaæuGospodinu. (Lk 2, 22)

Na poËetku svake nove πkolske godine, kao isvakoga novoga æivotnog pothvata, roditelji strepe

i zabrinuti su za svoju djecu. Oni su im ne samou sruradnji s Bogom podarili æivote i na svijet ihdonijeli nego su im i prvi odgojitelji. Svjesni kakoje na njima velika odgovornost za buduÊnost nji-hove djece, neka svakog dana pronau vremenaza osobnu i zajedniËku molitvu u obiteljima. U timtrenucima neka i sami iznova Gospodinu prikazu-ju ne samo svoju djecu nego i sve njihove i svojepotrebe i æelje. I na taj naËin nek iskaæu pravuljubav prema Majci Isusovoj nasljedujuÊi je uprikazivanju Jedinoroenca Ocu nebeskomu napoËetku njegova zemaljskog æivota.


5. Isusa nalaze u HramuDjeËak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali nje-govi roditelji. Uvjereni da je meu suputnicima,odoπe dan hoda, a onda ga stanu traæiti meu rod-binom i znancima. I kad ga ne nau, vrate se uJeruzalem traæeÊi ga. (Lk 2, 43-45)

NajveÊa je vrednota na ovom svijetu Ëovjek. On jenajvrednije i najuzviπenije Boæje stvorenje. Djecasu najveÊe bogatstvo koje roditelji imaju, bez obzi-ra koliko su toga svjesni i jedni i drugi. No, djeËjije æivot danas jednostavno rastrgan. Dio vremenadjeca su pod roditeljskim krovom, dio u πkolskimklupama, a dio vani, na ulici... Odgovornost zanjih Ëesto se prebacuje na ”one druge”, a za njihsmo zapravo odgovorni svi, cijela druπtvena zajed-nica.

Dok razmatramo kako se Isus na povratku izJeruzalema izgubio, molimo za naπe mlade, da sena æivotnom putu ne izgube pred ponudamaovoga svijeta. Neka iz nedjelje u nedjelju buduustrajni u hramu Boæjemu oko oltara, sluπaju nje-govu rijeË i hrane se Kruhom æivota kako bi uvijekostali zajedno s Isusom na putu.


20 21

Da s Marijom rastemo u vjeri1. Isusovo uskrsnuÊeNe bojte se! Znam da traæite razapetog Isusa. Onnije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Doite i vi-dite mjesto gdje je bio poloæen, zatim krenite æurnoi recite uËenicima njegovim: ”Uskrsnuo je od mrtvihi, eto, pred vama ide u Galileju. Ondje Êete ga vidje-ti.” (Mt 28, 5-7)

Apostoli, drugi uËenici, æene i svi koji su ljudskimoËima promatrali smrt Isusovu, ostali su razoËa-rani. No, u tiπini Bog pripravlja odgovor smrti. Kaoπto u evaneoskoj prispodobi otac trËi u susret iz-gubljenom sinu, tako Isusov Otac prihvaÊa s ra-doπÊu svoga Prvoroenca, koji u njegovo oËinskokrilo dovodi cijelu Ëetu braÊe.

Zemlju je sebiËnost moÊnih toliko izmuËila na ra-zliËite naËine. Ona Êe biti utjeπena kad nam se O-tac pribliæi i obriπe nam svaku suzu.

RazmatrajuÊi o otajstvu Isusova uskrsnuÊa, mo-limo Mariju da nas zagovora kako bismo mogli æiv-jeti novim æivotom u Duhu.

OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

2. Isusovo uzaπaπÊeI Gospodin Isus, poπto im to reËe, bude uzet na ne-bo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoπe i propovije-dahu, a Gospodin suraivaπe i utvrivaπe RijeË po-pratnim znakovima. (Mk 16, 19-20)

Isus uzlazi u nebo, gdje Êe nam biti zagovornikkod Oca. Do kraja vremena on Êe Ocu pokazivatisvoje rane, dragocjene znakove neizmjerne ljubaviprema Bogu i ljudima. OdlazeÊi u nebo, Isus nasne napuπta niti se od nas dijeli. ObeÊaje nam daÊe biti stalno s nama, bez obzira πto Êe njegova na-zoËnost meu nama biti skrivena naπim oËima.

Uistinu, Isus je stalno s nama. Blizak je svakomËovjeku na zemlji sve do kraja svijeta.

RazmatrajuÊi o otajstvu Isusova uzaπaπÊa u nebo,molimo Marijinu da nas zagovara kako bismoimali Ëvrstu nadu u æivot vjeËni.


3. Isus πalje Duha SvetogaTad iznenada doe neka huka s neba, kao kadpuπe silan vjetar, da ispuni svu kuÊu u kojoj su bo-ravili. I ukazaπe im se jezici kao od plamena, i raz-dijeliπe se te nad svakog od njih sie po jedan. Svise oni napuniπe Duha Svetoga te poËeπe govoriti tu-im jezicima, kako ih je veÊ Duh nadahnjivao dagovore. (Dj 2, 2-5)

Isus je otiπao od nas u nebo, ali nam je poslao Du-ha Svetoga. Nije nas ostavio siroËad. Duh BoæjiveÊ djeluje u Crkvi i u svijetu. U njemu moæemoklicati: ”Abba, OËe!” (Gal 4, 6). Bl. Djevica u sredi-πtu je Crkve, najispunjenija je Duhom koji ju jeoËuvao od svake ljage grijeha veÊ od trenutka nje-zina zaËeÊa, uËinio ju je Majkom utjelovljene Rije-Ëi i sad je Ëini Majkom Crkve.

»itavu Crkvu obnovio je Duh Sveti. I danas je ob-navlja.

RazmatrajuÊi o otajstvu silaska Duha Svetoga nadIsusove uËenike, molimo Gospu da nas zagovorukako bismo i mi bili posluπni poticajima Duha usvagdanjem æivotu.


4. Marija uznesena na neboAli Bog, bogat milosrem - iz svoje velike ljubavikojom nas je ljubio - nas, koji bijasmo mrtvi zboggrijeha, oæivi zajedno s Kristom - miloπÊu ste spaπe-ni! - s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesi-ma, u Kristu Isusu, da u vjekovima koji nadolazepokaæe izvanredno bogatstvo milosti svoje dobro-tom prema nama u Kristu Isusu. (Ef 2, 4-7)

22 23

Iako uznesena u nebesku slavu, nebeska Majkanastavit Êe i dalje biti nazoËna meu svojom dje-com na zemlji. Uznesenje Marijino na nebo posta-lo je siguran znak i naπega uznesenja na nebo suskrsnulim tijelom, ali je takoer i siguran znaknazoËnosti mnogolike ljubavi OËeve meu nama.U Mariji, njegovoj preljubljenoj kÊerki, mogu gadotaknuti sva njegova djeca.

Uzdignimo svoja srca, pouzdajmo se viπe u ljubavBoæju i Gospinu pomoÊ!

RazmatrajuÊi o otajstvu Marijina uznesenja unebo, molimo Gospu da nas zagovara kako bismosvakog dana prepoznali u njoj znak krπÊanskenade i utjehe.


5. Marija okrunjena u slavi Na nebu se pojavi veliËanstven znak: ÆenaobuËena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, ana glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila jetrudna i ”vikala je u bolovima” i mukama”raanja”. (Otk 12, 1-2)

Sin Boæji, ærtvovani Jaganjac, otkupio je ljudskesinove i kÊeri te od nas uËinio kraljevstvo Boganaπega. On kruni Mariju i puπta kraljevstvo Ocu.Prvotni je plan zavrπio na najbolji moguÊi naËin.»ovjeËanstvo je zaruËnica koju je Otac izabrao zaSina, a bit Êe preda nj privedeno da uæiva uradosti Sinovoj. Otac, koji hoÊe da se svi spase, uMariji vidi stvorenje koje je suraivalo u spasenjukoje je Sin ostvario.

Otac hoÊe da se svi ljudi spase, pa je zato i Sinasvoga ærtvovao.

RazmatrajuÊi o otajstvu Marijina krunjenjaslavom, molimo Gospu da nas zagovara kakobismo ustrajali u prijateljstvu Boæjemu i postiglina kraju krunu slave.


Da uskrsnemo na novi æivot1. Isusovo uskrsnuÊeI uπavπi u grob, ugledaju mladiÊa zaogrnuta bije-lom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaπe se. A onÊe im: ”Ne plaπite se! Isusa traæite, NazareÊanina,Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamoga poloæiπe. Nego idite, recite njegovim uËenicima iPetru: Ide pred vama u Galileju! I ondje Êete ga vid-jeti kako vam reËe!”(Mk 16, 5-7)

Toliki su mislili kako Êe se Isusa rijeπiti nakon πtosu njegovo mrtvo tijelo poloæili u grob. Svojim us-krsnuÊem Isus je pokazao kako ljudi nemaju pos-ljednju rijeË.

U zadnje vrijeme Ëuje se Ëesto kako ”ne funkcioni-ra pravna dræava”, kako meu nama vlada ”mito ikorupcija”, lopovluk, malo se πto moæe postiÊi bezveze... Dræave i naroda nema bez mene i tebe, apravna dræava profunkcionirat Êe, mita, korupcijei lopovluka nestat Êe, veze neÊe trebati... ako ja iti poËnemo æivjeti i raditi ”kako Bog zapovijeda”...

Dok razmatramo o Isusovu uskrsnuÊu, molimo,po Marijinu zagovoru, da naπ hrvatski narod i do-movina poËnu æivjeti novim æivotom u Duhu.


2. Isusovo uzaπaπÊeA sada odlazim k onome koji me posla i nitko meod vas ne pita: ”Kamo ideπ?” Naprotiv, æaloπÊu seispunilo vaπe srce πto vam ovo kazah. No kaæemvam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako neodem, Branitelj neÊe doÊi k vama; ako pak odem,poslat Êu ga k vama. (Iv 16, 5-7)

»etrdeset dana nakon uskrsnuÊa, Isus je uziπaona nebo gdje sjedi u slavi OËevoj. Otiπao je pripra-viti mjesto i nama...

24 25

Naπi mladi izloæeni su utjecajima svakojakih ”vje-trova”. Mogli bismo reÊi kako im sredstva druπtve-nih priopÊivanja nude viπe zla negoli dobra... Toli-ko je toga zamamno za oËi, πkakljivo za uπi, privla-Ëno za srce, udobno za tijelo... Zbog toga brojninasjednu drogi, alkoholu, puπenju, razvratnu æiv-ljenju... Isus kao da im niπta ne znaËi. I sve ih tovodi u nesreÊu i propast.

Dok razmatramo o otajstvu Isusova uzaπaπÊa u ne-bo, molimo, po Marijinu zagovoru, da se naπi mla-di trgnu, uzdignu pogled prema gore, za Isusom sezanesu i u njemu nau æivotnog suputnika.


3. Isus πalje Duha SvetogaAko me tko ljubi, Ëuvat Êe moju rijeË pa Êe i Otacmoj ljubiti njega i k njemu Êemo doÊi i kod njega senastaniti. Tko mene ne ljubi, rijeËi mojih ne Ëuva. ArijeË koju sluπate nije moja, nego Oca koji me posla.To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Bra-nitelj - Duh Sveti, koga Êe Otac poslati u moje ime,pouËavat Êe vas o svemu i dozivati vam u pametsve πto vam ja rekoh.(Iv 14, 23-26)

Pedeseti dan nakon uskrsnuÊa Isus nad apostoleπalje obeÊanog Duha. Bilo je to upravo u trenuci-ma smetenosti, dok su joπ bili u strahu da ne bi ioni zavrπili kao i njihov UËitelj.

Toliki muæevi i æene tvrdili su prije vjenËanja kakoidu zajedno u æivot iz ljubavi. No, ljubav se hladi,a pri tom nailaze i druge simpatije... Dogaa se daoni koji su se jednom ljubili, nakon odreenogvremena okreÊu lea jedno drugome i odlaze svakiu svom smjeru. ZaËete ubijaju, a roene naprostorasteæu izmeu sebe. Ni krive ni duæne...

Dok razmatramo o otajstvu silaska Duha Svetoganad apostole, molimo, po Marijinu zagovoru, zadanaπnje supruænike, da se svagdano otvaraju

Duhu i osluπkuju njegove poticaje, kako bi jaËalimeusobnu ljubav i vjernost te se otvarali novimæivotima.


4. Marija uznesena na neboBog nam je zaklon i utvrda, pomoÊnik spreman unevolji. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kadse bregovi ruπe u more. Nek buËe i bjesne valovimorski, nek bregovi drπÊu od æestine njihove: s na-ma je Gospodin nad Vojskama, naπa je utvrda BogJakovljev! (Ps 46, 1-4)

Isus je, po Mariji, doπao na zemlju spasiti ne samonaπu duπu nego i naπe tijelo. To nam je pokazaona primjeru svoje Majke, koju je, kao prvi plod ot-kupljenja, s duπom i tijelom uznio u nebo.

Pod utjecajem raznoraznih strujanja, neki zabora-vljaju da je tijelo njihovo ”hram Duha Svetoga” (1Kor 6, 19), pa ga prepuπtaju obeπËaπÊivanju i os-kvrnjivanju: i prije braka, i u braËnoj zajednici iizvan nje. Odaju se bludu, i sami i s drugima, s is-tim i s drugim spolom... I u tome traæe nasladu izadovoljenje.

Dok razmatramo o otajstvu Marijina uznesenja unebo, molimo, po njezinu zagovoru, za one kojinemaju na umu kako je i tijelo naπe odreeno zauskrsnuÊe, da uvide svoju zabludu, obrate se i za-poËnu dostojno krπÊanskog duha æivjeti.


5. Marija okrunjena u slaviI pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj ve-lik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na gla-vama mu sedam kruna, a rep mu povlaËi treÊinuzvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stadepred Æenu koja imaπe roditi da joj, Ëim rodi, proædreDijete. (Otk 12, 3-4)

26 27

Nakon πto je uznesena u nebesku slavu, MajkaIsusova okrunjena je za kraljicu neba i zemlje. Do-stojno je i pravedno da ona, koja je slijedila svogaSina na zemlji, s njime kraljuje i u nebu.

U zadnje vrijeme kao da je svima malo novca, a ti-me i materijalnih dobara. Pod utjecajem materija-listiËkog nazora na svijet i æivot toliki su jednos-tavno izgubili glavu i samo nastoje πto viπe imatiili posjedovati. Za njih kao da ne postoji Bog nivjeËnost, a niti ikakve duhovne vrednote... A kadostavimo po strani Boga, zapuπtamo i Ëovjeka.

Dok razmatramo o otajstvu Marijina krunjenja unebeskoj slavi, molimo, po njezinu zagovoru, zaobnovu Isusova duha u naπem narodu, da ustra-jemo na Isusovu putu kako bismo postigli krunuslave.


Radost roditeljstva i æivota1. Anelov navjeπtaj MarijiAneo odgovori: ”Duh Sveti siÊi Êe na te i sila Êe teSveviπnjega osjeniti. Zato Êe to Ëedo i biti sveto, SinBoæji. A evo tvoje roakinje Elizabete: i ona u sta-rosti svojoj zaËe sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj,ovo je veÊ πesti mjesec. Ta Bogu niπta nije nemogu-Êe!” Nato Marija reËe: ”Evo sluæbenice Gospodnje,neka mi bude po tvojoj rijeËi!”(Lk 1, 35-38)

Na Boæju ponudu Nazaretska Djevica spremnoprihvaÊa biti majkom Sina Boæjega, njega raa iprati sve do pod kriæ.

Brojni mladi danas ne znaju πto bi. Ne usuuju sekrenuti putem duhovnog poziva, a boje se i æivotau braku. Gospodin poziva ili na prvo ili na drugo.Ta nije li veÊ davno reËeno kako ”nije dobro daËovjek bude sam” (Post 2, 18)?!

Dok razmatramo o Anelovu navjeπtaju Mariji,molimo za naπe mlade: da ne oklijevaju pred Boæ-jim zovom, nego se oslone na Boga, u njemu pro-nau smisao svoga æivota i u vjeri kako je naπ æi-vot Boæji dar i naπa sudbina u njegovoj ruci, nje-mu se velikoduπno predaju u sluæbu svim srcem iduπom, bilo u braku ili u duhovnom zvanju.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiUe Marija u Zaharijinu kuÊu i pozdravi Elizabetu.»im Elizabeta zaËu Marijin pozdrav, zaigra joj Ëedou utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povi-ka iz svega glasa: ”Blagoslovljena ti meu æenamai balgoslovljen plod utrobe tvoje!” (Lk 1, 40-42)

Æivotni je san svake æene biti majka, na svijet do-nijeti plod svoje ljubavi s voljenom osobom, roditi,imati dijete. Elizabeti je to poπlo za rukom tek upoodmakloj dobi.

28 29

Tolike su djevojke sa svojim æivotnim izabranici-ma uπle u brak s nakanom da se meusobno lju-be i potpomaæu te zajedniËku ljubav okrune plo-dovima svojih srdaca - novim potomstvom. Godi-ne zajedniπtva prolaze, a one se plodovima svojeljubavi joπ uvijek nadaju i Ëekaju ih... Meutim,svake je godine sve viπe onih koje ne mogu roditi.

Dok razmatramo o Marijinu pohoenju Elizabeti,molimo za æene koje æude za majËinstvom: da sh-vate kako je dijete dar Boæji i da Bog zna zaπto ganekome daje, a nekome ne daje te da njegovu vo-lju prihvate poput Elizabete i Marije, vjerujuÊi dasve πto Bog Ëini za njihovo dobro Ëini.



Kad se navrπilo vrijeme, Marija u Betlehemu raaIsusa, svijetu donosi Spasitelja.

Æivimo u vremenu jadikovanja zbog oskudice imaterijalnog siromaπtva nakon nametnutog namrata. Mnogima to sluæi kao izlika za neraanje,paËe i nezasnivanje braËne zajednice. Zaboravljase kako ne raa imanje ili posjed nego ljubav i dasvako novo roenje obogaÊuje obitelji jer donosinove sastojke ljudskosti, jer svako dijete predsta-vlja bogatstvo koje nitko u cijelosti ne moæe zami-jeniti ni nadomjestiti.

Dok razmatramo o Mariji koja raa Isusa u πtali,molimo za mlade oËeve i majke: da budu veliko-duπni darivatelji novih æivotâ te shvate i prihvatekako je svako novoroenËe bogatstvo ne samo zaobitelj u kojoj se ono raa nego i za Crkvu i cijelodruπtvo, da bi se joπ viπe djece raalo da Lijepanaπa ne ostane prazna.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad se po Mojsijevu Zakonu navrπiπe dani njihovaËiπÊenja, ponijeπe Isusa u Jeruzalem da ga prikaæuGospodinu - kao πto piπe u Zakonu Gospodnjem:Svako muπko proroenËe neka se posveti Gospodi-nu! - i da prinesu ærtvu kako je reËeno u ZakonuGospodnjem: dvije grlice ili dva golubiÊa.(Lk 2, 22-24)

Svjesna Boæjega dara, Marija zajedno s Josipomnosi u Jeruzalem u Hram svoga Jedinoroencaprikazati Ocu.

Mladi roditelji redovito su na poËetku braËnog æiv-ota zabrinuti za krov nad glavom, æele osiguratiudoban smjeπtaj i namjeπtaj, nabaviti automobil itoliko toga πto bi dobro doπlo njima i njihovoj djeciu svagdanjem æivotu. Nerijetko se dogodi da u tojtrci i brizi Bog ostane po strani, na nj se i zabo-ravi, æivi se kao da njega nema. Uslijed toga djecaodrastu i nisu onakva kakvu su oËekivali, kakvubi htjeli...

Dok razmatramo o Marijinu prikazanju malogaIsusa u Hramu, molimo za mlade koji stupaju ubrak: da imaju na umu kako je za æivot mnogotoga potrebno i bez tolikih je stvari æivjeti teπko, alije od svega toga mala korist i njima i njihovoj djeciako u æivotu nemaju Boga i njegova blagoslova.


5. Isusa nalaze u HramuKad su minuli ti dani, vraÊahu se oni, a djeËak Isusosta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.Uvjereni da je meu suputnicima, odoπe dan hoda,a onda ga stanu traæiti meu rodbinom i znancima.I kad ga ne nau, vrate se u Jeruzalem traæeÊi ga.(Lk 2, 43-45)

30 31

Marija i Josip vraÊali se iz Jeruzalema. Mislili suda je Isus negdje s rodbinom, zajedno s njima naputu.

Brojni roditelji misle kako je djeci dovoljno osigu-rati krov nad glavom, obuÊi ih i obuti, najesti ih inapiti, pruæiti im πto je nuæno za æivot... Meutim,djetetu je potreban roditelj, njegovo vrijeme, bo-ravak s njime, druæenje, razgovor, pouËavanje,osobito primjer æivota, pogotovo onaj po vjeri...Tek je tako dijete moguÊe izvesti na pravi put.

Dok razmatramo o Mariji kako nakon tri dananalazi Isusa u Hramu, molimo za roditelje i odgo-jitelje: da se znaju suæivjeti s djecom, zanimati seza njihove poteπkoÊe, s njima se radovati i plakati,pokazati im simpatije, za njih imati vremena i bitiim uzor æivljenja vjere kako bi njihov odgoj biouspjeπan, da sutra budu spremna preuzeti æiv-otne obveze.


Krunica supruge nerotkonje1. Anelov navjeπtaj Mariji”Ne boj se, Marijo, jer si naπla milost kod Boga. Evo‘ti Êeπ zaËeti i roditi Sina’ komu Êeπ nadjenuti imeIsus. On Êe biti velik i zvat Êe se Sin Previπnjega.Gopodin Bog dat Êe mu prijestolje Davida, oca nje-gova. On Êe vladati kuÊom Jakovljevom dovijeka. Ikraljevstvo njegovo neÊe imati svrπetka.”(Lk 1, 30-33)

Naπa nas vjera uËi da smo od Boga doπli i da seBogu vraÊamo. Dok smo na zemlji, ævimo u nadi,maπtamo i planiramo.

Svaki od nas kuje svoje planove. I Majka Isusovanjih je imala. Planove Boæje s nama nije uvijek la-ko prihvatiti, jer se oni ne poklapaju s naπima. I jabih æeljela biti majka...

Dok razmatram o Mariji koja prihvaÊa tvoju ponu-du da bude Majka Spasiteljeva, molim te, Gospo-dine, okruni zajedniËku ljubav mene i moga su-pruga plodom zdrave i bogobojazne djece, ali nekako ja hoÊu nego kako ti hoÊeπ.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiU one dane Marija se æurno zaputi u planinski krajprema jednom gradu Judinu. Ue u kuÊu Zahariji-nu i pozdravi Elizabetu. »im Elizabeta Ëu Marijinpozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabetase napuni Duhom Svetim.(Lk 1, 39-41)

Nakon πto je Isusa primila pod svoje srce, Marijase ”æurno zaputi” k Elizabeti. S njom Êe podijelitisvoju radost i biti joj pri ruci u visokoj trudnoÊi.

I oko mene ima mnoπtvo Elzabeta - starih, boles-nih i nemoÊnih koji Ëekaju hoÊe li im tko doÊi i ob-radovati ih svojim susretom i razgovorom, pomoÊiim u potrebi...

32 33

Dok razmatram o Mariji koja s Isusom pod srcemhita Elizabeti, molim te, Gospodine, da i ja doæi-vim dan kad Êu sa zdravim djetetom pod srcemkrenuti meu rodbinu, prijatelje i znance te imnavijestiti radosnu vijest o nastanku novog æivotau mome krilu.


3. Isusovo roenjeDok su tu bili, njoj doe vrijeme da rodi. I rodi sinasvoga, prvoroenca, te ga povije u pelenice i poloæiu jasle, jer u svratiπtu nije bilo mjesta za njih.(Lk 2, 6-7)

Za Mariju i Josipa nije bilo u betlehemskom svra-tiπtu mjesta. Meu svoje doe, a njegovi ga ne pri-miπe.

Bog tolike æene pohaa blagoslovom novog poro-da. Æivot, taj najveÊi Boæji dar, mnoge ne prihva-Êaju. Odbacuju ga i prije nego bi se mogao pojavi-ti, guπe ga odmah u zaËetku ili ga odbacuju nakonroenja.

Dok razmatram o Isusovu roenju, molim te, Gos-podine, ako nije tvoja volja da postanem roditelji-ca svoje i tvoje djece, udijeli mi volje i hrabrosti daposvojim koje napuπteno dijete i da mu, sa svojimsuprugom, pruæim ljubav i toplinu koja mu nedo-staje da se raduje punini æivota.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad je proπlo i vrijeme njihova ËiπÊenja, prema Moj-sijevu zakonu, donesoπe Isusa u Jeruzalem da gaprikaæu Gospodinu, kako je pisano u Zakonu Gos-podnjem: ”Svako muπko prvoroenËe neka se po-sveti Gospodinu!”(Lk 2, 22-23)

»etrdeset dana nakon πto je rodila, Marija nosi

svoga Jedinoroenca u Hram, prikazati ga Ocu,zahvaliti mu za dar majËinstva.

RazoËarane πto ih nije obdario æeljenim potoms-tvom, neke æene Boga napuπtaju, okreÊu mu lea,hlade se u vjeri, zanemaruju crkvu, molitvu i sa-kramente...

Dok razmatram o Marijinu prikazanju Isusa uHramu, prikazujem ti, Gospodine, svoje misli, ri-jeËi i djela, svoju æelju da postanem majkom, savsvoj æivot. Pomozi mi da prihvatim sebe i svoj æivotonakav kakav je i da te joπ viπe ljubim s onima ko-je ljubim, jer dobro znam da onima koji te ljubesve okreÊeπ na dobro.


5. Isusa nalaze u HramuKad ga ugledaπe, zapanjiπe se, a majka mu njegovareËe: ”Sinko, zaπto si nam to uËinio? Gle, otac tvoj ija æalosni smo te traæili.” A on im reËe: ”Zaπto ste metraæili? Niste li znali da mi je biti u onome πto je Ocamojega?” Oni ne razumjeπe rijeËi koju im reËe.(Lk 2, 48-50)

Na povratku iz Jeruzalema Marija i Josip izgubiliIsusa i naπli ga napokon nakon tri dana u Hramu,u domu Oca njegova.

U srcima mnogih roditelja splasnula je iskra istin-ske krπÊanske vjere. Prvi svjedoci vjere svojoj djecinemaju viπe za æivot po vjeri hrabrosti. Njihovadjeca rastu u ozraËju bez Boga...

Dok razmatram o Mariji i Josipu koji Isusa nalazeu Hramu, molim te, Gospodine, da ostanem vjer-na krsnim obeÊanjima, da radosno svjedoËim tvo-ju ljubav, da pomognem drugima da te ponovnosusretnu i tako sudjelujem u duhovnom majËin-stvu tvoje Majke.


34 35

Za politiËare koji vode domovinu1. Anelov navjeπtaj MarijiAneo joj reËe: ”Ne boj se, Marijo, jer si naπla milostkod Boga. Evo ‘ti Êeπ zaËeti i roditi Sina’ komu Êeπnadjenuti ime Isus. On Êe biti velik i zvat Êe se SinPreviπnjega. Gopodin Bog dat Êe mu prijestolje Da-vida, oca njegova. On Êe vladati kuÊom Jakovljevomdovijeka. I kraljevstvo njegovo neÊe imati svrπetka.”(Lk 1, 30-33)

Meu æidovskim djevojkama Bogu zapinje za okoMarija iz Nazareta. Nju izabire da bude Majka nje-gova Sina koji Êe svijetu donijeti spasenje.

Dok razmatramo o Anelu koji Mariji donosi rado-snu vijest da Êe biti Majka Sina Boæjega, molimoza odgovorne za sudbinu naπe domovine i naπeganaroda: da budu svjesni odgovornosti sluæbe kojusu im graani povjerili.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiTih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.Ue u Zaharijinu kuÊu i pozdravi Elizabetu. »imElizabeta zaËu Marijin pozdrav, zaigra joj Ëedo uutrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povikaiz svega glasa: ”Blagoslovljena ti meu æenama ibalgoslovljen plod utrobe tvoje!”(Lk 1, 39-42)

Kao πto je Marija iπla Elizabeti da joj bude pri rucii od pomoÊi u poodmakloj trudnoÊi, i politiËariobilaze druge zemlje i krajeve te s njihovim pred-stavnicima, u ime svoje dræave i svoga naroda, us-postavljaju suradnju i promiËu meusobne dobreodnose. Demokratski izabrani politiËari, naime,predstavljaju svoju zemlju i narod pred svijetom imeunarodnim ustanovama.

Dok razmatramo o Marijinu pohoenju Elizabeti,molimo za one kojima je povjerena sudbina naπeg

naroda i domovine: da se istinski zauzimaju zahrvatski narod i dræavu, za boljitak i napredaksvih graana kao i za miran suæivot i promicanjezajedniËkog dobra.


3. Isusovo roenjeNo aneo im reËe: ”Ne bojte se! Evo, javljam vamblagosvijest, veliku radost za sav narod! Danasvam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist Go-spodin. I evo vam znaka: naÊi Êete novoroenËe po-vijeno gdje leæi u jaslama.” (Lk 2, 10-12)

Isus je doπao na svijet radi nas ljudi i radi naπegaspasenja. U vremenu se zaodjenuo u naπe smrtnotijelo i otvorio nam put vjeËnog spasenja. PolitiËkivoe izabrani su da budu na Ëelu dræave, da zas-tupaju zajedniËke interese svega njezina puËanst-va, da se bore za opÊi napredak i zajedniËko dobro.

Dok razmatramo o Mariji kako raa Isusa u betle-hemskoj πpilji, molimo za hrvatskog predsjednika:da mu najprije na srcu bude dobro hrvatskih gra-ana i njihove domovine, a ne da samo misli kakoprovesti neke strane, svoje ili stranaËke interese.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad je proπlo i vrijeme njihova ËiπÊenja, premaMojsijevu zakonu, donesoπe ga u Jeruzalem da gaprikaæu Gospodinu, kako je pisano u ZakonuGospodnjem: ‘Svako muπko prvoroenËe neka seposveti Gospodinu!’(Lk 2, 22-23)

Isus je svjetlo dana ugledao u æidovskom narodu.Majka njegova Marija i pooËim Josip poπtivali suobiËaje svoga naroda i obdræavali Mojsijev zakon,πto su i na malog Isusa prenosili. Odgovorni za

36 37

narod i dræavu vode raËuna ne samo o sadaπnjostii proπlosti nego i o buduÊnosti svoga naroda idomovine te o njihovim obiËajima.

Dok razmatramo o Marijinu prikazanju malogIsusa u Hramu, molimo za politiËki vrh naπe do-movine: da pred stranim dræavama i ustanovamauvijek bude branitelj hrvatskoga naroda i domovi-ne, njihova dobra i njihovih interesa.


5. Isusa nalaze u HramuNakon tri dana naoπe ga u Hramu gdje sjedi pos-red uËiteljâ, sluπa ih i pita. Svi koji ga sluπahu bi-jahu zaneseni razumnoπÊu i odgovorima njegovim.Kad ga ugledaπe, zapanjiπe se, a majka mu njego-va reËe: ”Sinko, zaπto si nam to uËinio? Gle, otactvoj i ja æalosni smo te traæili.” (Lk 2, 46-48)

Iako je vjera osobna stvar svakog Ëovjeka, ona nasveæe jedne s drugima i sve zajedno s Bogom. Tako,πto smo Bogu bliæi, povezaniji smo i jedni s drugi-ma: i s onima koji su na ovim prostorima æivjeliprije nas, i s onima koji su ih obranili za ratnihsukoba i s onima koji su se s njih rasprπili diljemsvijeta.

Dok razmatramo o Mariji i Josipu, koji su Isusanaπli nakon tri dana u Hramu, molimo za voehrvatskoga naroda: da gaje i promiËu poπtovanjeprema utemeljiteljima hrvatske dræave i slobode injihovim braniteljima te podupiru Ëvrsto zajed-niπtvo domovinske i iseljene Hrvatske.


Za mir i blagostanje1. Anelov navjeπtaj MarijiAneo ue k Mariji i reËe: ”Zdravo, milosti puna!Gospodin s tobom!” Na tu se rijeË ona smete i staderazmiπljati kakav bi to bio pozdrav. No aneo jojreËe: ”Ne boj se, Marijo! Ta naπla si milost u Boga.Evo, zaËet Êeπ i roditi sina i nadjenut Êeπ mu imeIsus. On Êe biti velik i zvat Êe se Sin Sveviπnjega.Njemu Êe Gospodin Bog dati prijestolje Davida, ocanjegova, kraljevat Êe nad domom Jakovljevim uvi-jeke i njegovu kraljevstvu neÊe biti kraja.”(Lk 1, 30-33)

Æivot nosi sa sobom toliko dobra i lijepa, ali se uvi-jek nae i poneπto πto nas oneraspoloæi ili pakrazoËara. Vjernik bi u svakom trenutku morao bitisvjestan da je u Boæjoj ruci i on i Ëitav svijet. Raz-matrajuÊi o Anelovu navjeπtaju Mariji, molimoda bismo uvijek znali svaku vijest prihvaÊati s vje-rom: svjesni da Bog zna πto radi i da je sve to zanaπe dobro kako bismo mogli saËuvati svakog da-na prisebnost i mir u svojoj duπi.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiTada Marija reËe: ”VeliËa duπa moja Gospodina iraduje se duh moj u Bogu mome Spasitelju, πto po-gleda na neznatnost sluæbenice svoje: odsad Êeme, evo, svi naraπtaji zvati blaæenom. Jer velika midjela uËini Svesilni, sveto je ime njegovo.” (Lk 1, 46-49)

»ovjek ostaje uvijek Ëovjek. I kao vjernici mi smostalno ljudi sa svojim dobrim odlikama kao i sasvojim manama. Zato Êe se neprestano meu na-ma ili u naπoj blizini nalaziti onih koji Êe stvaratinered, izazivati svau, paËe i tuËnjavu... Razma-trajuÊi o Mariji koja Elizabeti ide u pohode i dono-si joj Isusa, molimo da bismo i mi Isusa uvijek

38 39

mogli imati u svojim srcima te ga donositi posvu-da kamo kreÊemo i tako stvarati mir i red, razumi-jevanje i sklad ondje gdje ih nema.


3. Isusovo roenjeI Josip... uzie ... iz grada Nazareta, u Judeju - ugrad Davidov, koji se zove Betlehem - da se pod-vrgne popisu zajedno sa svojom zaruËnicom Mari-jom koja bijaπe trudna. I dok su bili ondje, navrπilojoj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvoro-enca, povi ga i poloæi u jasle jer za njih nije bilomjesta u svratiπtu.(Lk 2, 4-7)

Isus se davno rodio u Betlehemu. Proπlo je otadaveÊ viπe od dvije tisuÊe godina. Doπao je meu nasna zemlju u ljudskom tijelu. Usprkos tome, i da-nas postoje brojna mjesta na kojima se ne osjeÊaIsusova nazoËnost. Bez obzira na viπe godina slo-bode i demokracije, tolike su ustanove, radna mj-esta i uredi danas meu nama u kojima se uoÊene zamjeÊuje Isusov duh. Ljudi u njima kao da ni-πta zajedniËko s Isusom nemaju: same spletke, is-koriπtavanje, krae, pronevjere, ljenËarenje... Dokrazmatramo o Isusovu roenju u Betlehemu, mo-limo da se on rodi u tolikim hrvatskim ustanova-ma u kojima ga joπ nema, kako bi ljudi u njima odnjega crpli snagu te mogli æivjeti i raditi u duhunjegove zapovijedi ljubavi.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad je proπlo i vrijeme njihova ËiπÊenja, prema Moj-sijevu zakonu, donesoπe ga u Jeruzalem da ga pri-kaæu Gospodinu, kako je pisano u Zakonu Gospod-njem: ‘Svako muπko prvoroenËe neka se posvetiGospodinu!’(Lk 2, 22-23)

Obrambeni Domovinski rat i proces globalizacijekoji nas je zahvatio tolike je meu nama doveo go-tovo na prosjaËki πtap, πto stvara u nama nezado-voljstvo, napetost i neraspoloæenje. A koliko u æiv-otu raËunamo na Boga, na njegou pomoÊ i njegovblagoslov? Dok razmiπljamo o Mariji koja donosiIsusa prikazati Ocu u Hramu, molimo da i mi na-uËimo svakog dana Bogu prikazivati sebe i svesvoje, ono malo πto imamo, kako bismo i s malobili zadovoljniji te imali njegov blagoslov i mir u sr-cu i duπi.


5. Isusa nalaze u HramuNakon tri dana nau ga u hramu gdje sjedi meuuËiteljima, sluπa ih i postavlja im pitanja. Svi kojisu ga sluπali divili su se njegovu umu i odgovorima.(Lk 2, 46-47)

Uslijed trke svagdanjeg æivota, naπega ranjenja ikaπnjenja radi materijalnih i novËanih dobara, do-godi se da zaboravimo ne samo na sebe i one okosebe nego i na Gospodina Boga. A bez Boga naπ æi-vot nema smisla ni buduÊnosti. Dok razmatramoo Mariji kako je Isusa naπla nakon tri dana u Hra-mu, molimo da se i nama ne bi dogodilo da Isusaizgubimo na ovozemaljskom putu prema nebeskojDomovini, kako bi naπ æivot u svakom trenutkuimao svoj smisao.


40 41

Za pouzdanje u Boga æivoga1. Krπtenje Isusovo na JordanuOnih dana doe Isus iz Nazareta galilejskoga i pri-mi u Jordanu krπtenje od Ivana. I odmah, Ëim izaeiz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput gol-uba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti siSin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!(Mk 1, 9-11)

Dok je mladi Pavao putovao u Damask da uhitiKristove sljedbenike, zabljesnula ga je neka tajan-stvena svjetlost i zaËuo je glas: “Savle, Savle, zaπtome progoniπ?” Pavπi na zemlju, upita: “Tko si, Go-spodine?” A isti glas odgovori: “Ja sam Isus koje-ga ti progoniπ!” (usp. Dj 9,3-5). Nakon tog susre-ta, Pavlov se æivot stubokom promijenio: dao sekrstiti i postao apostol evanelja.

Dok razmatramo o krπtenju Isusovu na Jordanu,po Marijinu zagovoru molimo za sve koji su prepo-roeni iz vode krπtenja i Duha Svetoga, da ih pre-obrazi ljubav Boga kojega je Pavao na putu za Da-mask susreo u osobi Isusa Krista kako bi i oni snjime mogli reÊi: “Æivim, ali ne viπe ja, nego æivi umeni Krist” (Gal 2,20).


2. Isus se objavljuje u KaniKad nestade vina, reËe Isusu njegova majka: ”Ne-maju vina.” Kaæe joj Isus: ”Æeno, πto ja imam s to-bom? Joπ nije doπao moj Ëas!” Na to Êe njegova ma-ti posluæiteljima: ”©to god vam rekne, uËinite!”(Iv 2, 3-5)

Za apostola Pavla nada nije samo neki ideal ili os-jeÊaj, nego æiva osoba: Isus Krist, Sin Boæji. Dubo-ko proæet tom sigurnoπÊu, moÊi Êe pisati: “Pouz-dajemo se u Boga æivoga” (1 Tim 4,10). “Bog æivi”jest Krist uskrsnuli i prisutni u svijetu. On je pra-va nada: Krist koji æivi s nama i u nama i koji naspoziva biti dionicima istoga njegova vjeËnog æiv-

ota. Ako nismo sami, ako je On s nama, πtoviπe,ako je On naπa sadaπnjost i naπa buduÊnost, Ëegada se bojimo?

Dok razmatramo o objavljenju Isusovu u Kani, poMarijinu zagovoru molimo da naπa nada bude uËeænji za nebeskim kraljevstvom i vjeËnim æivotomkao za svojom sreÊom, stavljajuÊi svoje pouzdanjeu Kristova obeÊanja i oslanjajuÊi se na milostDuha Svetoga.


3. Isus navijeπta kraljevstvo BoæjeA poπto Ivan bijaπe predan, otie Isus u Galileju.Propovijedao je evanelje Boæje: ”Ispunilo se vri-jeme, pribliæilo se kraljevstvo Boæje! Obratite se ivjerujte evanelju!”(Mk 1, 14-15)

Kriza nade lakπe pogaa nove naraπtaje koji naila-ze na teπkoÊe koje na prvi pogled nadilaze njihovesnage. Neki gotovo redovito izlaz vide u otuuju-Êem bijegu u riziËna i nasilna ponaπanja, u ovis-nost o drogama i alkoholu i u mnoge druge nevol-je u koje znaju upasti. Ipak, ni u njima se ne gasiæelja za pravom ljubavlju i istinskom sreÊom. Miznamo da samo u Bogu Ëovjek nalazi svoje istin-sko ostvarenje.

Dok razmatramo o Isusovu navjeπtaju kraljevstvai pozivu na obraÊenje, po Marijinu zagovoru moli-mo za sve koji kaæu da su krπÊani: da Radosna vi-jest zaæivi u njihovim srcima i Ëitavim biÊima, ka-ko bi i po njima novi naraπtaji otkrili pravo liceBoga, koji je ljubav.


4. Isus se preobraæava na goriNakon πest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakovai Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same,i preobrazi se pred njima. (Mk 9, 2)

42 43

Kao πto se susreo s Pavlom, Isus se æeli susrestisa svakim od nas. VeÊ je æelja za susretom s Gos-podinom plod njegove milosti. Kad u molitvi iska-zujemo svoju vjeru, i u tmini ga veÊ susreÊemo jerse On nudi nama. Ustrajna molitva otvara srce daga primi, kao πto objaπnjava sv. Augustin: “Gospo-din Bog æeli da se u molitvi ispuni naπa æelja, takoda postanemo sposobni primiti ono πto nam onnamjerava dati” (Pisma 130,8,17).

Dok razmatramo o preobraæenju Isusovu na gori,po Marijinu zagovoru molimo da znademo naÊivrijeme za molitvu, osobnu i joπ viπe zajedniËku,jer je Gospodin zajamËio da Êe biti prisutan tamogdje su dvojica ili trojica sabrana u njegovo ime.


5. Isus se dariva u euharistijiUze Isus kruh, zahvali i razlomi ga, pa ga davaπeuËenicima govoreÊi: ”Uzmite i jedite! Ovo je tijelomoje.” Zatim uze kaleæ te zahvali i dade im ga vele-Êi: ”Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza,koja se prolijeva za sve za oproπtenje grijeha.”(Mt 26, 26-28)

Vrhunac i srediπte æivota i poslanja svakog vjerni-ka i svake krπÊanske zajednice jest euharistija,sakrament spasenja u kojem se Krist uprisutnju-je i daruje kao duhovnu hranu samo svoje Tijelo iKrv za vjeËni æivot. Doista neizrecivo otajstvo! Okoeuharistije se raa i raste Crkva, velika obiteljkrπÊana, u koju Ëovjek ulazi krπtenjem i trajno seobnavlja zahvaljujuÊi sakramentu pomirenja.

Dok razmatramo o Isusu koji nam se dariva u eu-haristiji kojom nas hrani, po Marijinu zagovorumolimo: da u misnim slavljima nalazimo izvor sn-age za æivot istinskih Kristovih prijatelja i svjedo-ka, kako bismo mogli ostvariti svoje zadaÊe u Cr-kvi i svijetu.


Da RijeË Boæja svijetli mladima1. Isus u Maslinskom vrtu Spopade Isusa æalost i tjeskoba. Tada im reËe: ”Æa-losna je duπa moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijtesa mnom!”(Mt 26, 37)

Bog se objavljuje u povijesti, govori ljudima, a nje-gova je rijeË stvoriteljica. Bog govori ono πto Ëini iËini ono πto govori. U Starom zavjetu on navijeπtasinovima Izraelovim dolazak Mesije i uspostavu”novog” saveza; u utjelovljenoj RijeËi on ispunjavasvoja obeÊanja.

Kako bismo napredovali u zemaljskom hodoËaπÊuprema Nebeskoj domovini, svima nam je potrebnohraniti se RijeËju i Kruhom vjeËnoga æivota, kojisu meusobno nerazdvojivi.

Dok razmatramo kako se Isus u Maslinskom vrtukrvavim znojem znojio, molimo, po Marijinu zagovo-ru, da naπi mladi ljube Boæju rijeË i Crkvu, koja imomoguÊuje da pristupe blagu tako velike vrijedno-sti, pomaæuÊi im da prepoznaju njegovo bogatstvo.


2. Isusa biËujuTada Pilat naredi da se Isus uzme i biËuje. (Iv 19, 1)

Valja hitno ”osloboditi slobodu”, rasvijetliti tamukojom tumara ËovjeËanstvo. Isus je pokazao kakose to moæe dogoditi: ”Ako ostanete u mojoj rijeËi,uistinu, moji ste uËenici; upoznat Êete istinu i isti-na Êe vas osloboditi” (Iv 8, 31-32). Utjelovljena Ri-jeË, RijeË Istine, oslobaa nas i usmjerava naπuslobodu prema dobru.

Dok razmatramo kako Isusa biËuju u dvoru Pila-tovu, molimo, po Marijinu zagovoru, da naπi mladiËesto promiπljaju rijeË Boæju i dopuste Duhu Sve-tom da im bude uËiteljem, kako bi otkrili da Boæje

44 45

misli nisu ljudske misli te mognu motriti pravogaBoga i povijesne dogaaje iπËitavati njegovim oËi-ma kuπajuÊi puninu radosti πto se raa iz istine.


3. Isusa krune trnjemZatim ga svukoπe i ogrnuπe skrletnom kabanicom.Potom spletoπe krunu od trnja, staviπe mu je naglavu, a u desnicu mu staviπe trsku.(Mt 27, 28-29)

”Æiva je, uistinu, RijeË Boæja i djelotvorna; oπtrijaje od svakoga dvosjekla maËa; prodire dotle da di-jeli duπu i duh, zglobove i moædinu te prosuujenakane i misli srca” (Heb 4, 12). Valja ozbiljnoshvatiti taj poticaj da rijeË Boæju shvatimo kao”oruæje” potrebno za duhovnu borbu; ono je uËin-kovito i donosi rod ako je nauËimo sluπati, kakobismo joj bili posluπni.

Dok razmatramo kako Isusa krune trnovom kru-nom, molimo, po Marijinu zagovoru, da naπi mladishvate kako se to postiæe neumornim razmatranj-em rijeËi Boæje, te se tako ostaje ukorijenjen u nju,kroz nastojanje da se sve bolje poznaje.


4. Isus nosi kriæ Oni na to uzmu Isusa. A on, noseÊi svoj kriæ, uziena mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota.(Iv 19, 17)

Sv. Jeronim primjeÊuje: ”Nepoznavanje Pisma, ne-poznavanje je Krista.” Provjereni put za dublje po-znavanje Boæje rijeËi i uæivanje u njoj svakako jenjezino postupno Ëitanje. Prelazi se zatim na raz-matranje u kojemu se duπa obraÊa Bogu nastojeÊirazumjeti πto to njegova rijeË kaæe za danaπnjikonkretan æivot. Slijedi molitva, koja nas zadræavau druæenju s Bogom u izravnu razgovoru.

Dok razmatramo kako Isus na Kalvariju nosi kriæna koji Êe biti razapet, molimo, po Marijinu zago-voru, da naπi mladi usvoje prisan odnos s Bibli-jom, te je imaju uvijek pri ruci, kako bi im bila po-put kompasa koji pokazuje put kojim trebaju iÊi,a ËitajuÊi je, da mogu upoznati Krista.


5. Isus umire na kriæuTada nataknuπe na izopovu stabljiku spuævu punuocta i primaknuπe je k Isusovim ustima. Kad Isusuze ocat, reËe: ”Svrπeno je!” te nakloni glavu i - pre-dade duh. (Iv 19, 29-30)

”Budite vrπitelji rijeËi, a ne samo sluπatelji, zava-ravajuÊi sami sebe. Jer ako je tko sluπatelj rijeËi,a ne i izvrπitelj, sliËan je Ëovjeku koji mirno motrisvoje roeno lice u zrcalu: promotri se, ode i od-mah zaboravi kakav bijaπe. A koji se ogleda u sa-vrπenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kaozaboravan sluπatelj nego djelotvoran izvrπitelj,blaæen Êe biti u svem djelovanju svome” (Jak 1,22-25).

Dok razmatramo kako Isus umire na kriæu, moli-mo, po Marijinu zagovoru, da se naπi mladi, slu-πajuÊi rijeË Boæju i trajno usklaujuÊi svoj æivotprema njoj, postave na Ëvrst temelj kako bi postaliapostoli ukorijenjeni u rijeË Kristovu, sposobniodgovoriti na izazove naπega vremena i spremniposvuda πiriti evanelje.


46 47

Da mladi rastu i duhom jaËaju1. Isusovo uskrsnuÊeKrenite æurno i recite uËenicima njegovim: “Uskrs-nuo je od mrtvih i, eto, pred vama ide u Galileju.Ondje Êete ga vidjeti.” (Mt 28, 7)

Duh Sveti najuzviπeniji je dar Boga Ëovjeku, vrho-vno svjedoËanstvo njegove ljubavi za nas, ljubavikoja se konkretno oËituje kao “da æivotu” πto gaBog æeli za svako svoje stvorenje. Taj “da æivotu”svoj potpuni oblik ima u Isusu iz Nazareta i u nje-govoj pobjedi nad zlom preko otkupljenja.

Dok razmatramo o Isusovu uskrsnuÊu, po Mari-jinu zagovoru molimo za naπe mlade: da nikad nezaborave da se Isusovo evanelje, upravo snagomDuha, ne svodi na puku tvrdnju nego æeli postati“lijepa vijest za siromahe, osloboenje suænjima,vid slijepima…” (Lk 4, 18).


2. Isusovo uzaπaπÊeGalilejci, zaπto stojite i gledate u nebo? Ovaj istiIsus koji je uznesen na nebo izmeu vas opet Êe sevratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi nanebo. (Dj 1, 11)

Navijeπtati evanelje i svjedoËiti vjeru danas jeviπe nego nuæno. Netko misli da pokazati dragoc-jeno blago vjere osobama koje ju ne dijele znaËibiti netolerantan prema njima, ali to nije tako, jerpredloæiti Krista ne znaËi njega i nametnuti. VeÊ jedvije tisuÊe godina kako su dvanaestorica aposto-la dali æivot da bi Krist bio poznat i da bi ga se lju-bilo. Otada se evanelje kroz stoljeÊa i dalje πirizahvaljujuÊi ljudima poticanima istim mision-arskim æarom. Stoga su i danas potrebni KristoviuËenici koji neÊe πtedjeti vremena i energije da bisluæili evanelju.

Dok razmatramo o Isusovu uzaπaπÊu, po Marijinuzagovoru molimo za naπe mlade, da dopuste da u

njima gori Boæja ljubav i velikoduπno odgovore nanjegov snaæan poziv kako su to uËinili brojnimladi blaæenici i sveci u proπlosti, a i u vremeni-ma koja nam nisu tako daleka, kako bi postalinositelji lijepe vijesti o Isusu svojim vrπnjacima.


3. Isus πalje Duha SvetogaSvi se oni napuniπe Duha Svetoga te poËeπe gov-oriti tuim jezicima, kako ih je veÊ Duh nadahnji-vao da govore. (Dj 2, 4)

Da bismo shvatili poslanje Crkve, moramo se vrati-ti u dvoranu Posljednje veËere gdje su uËenici ostalizajedno (usp. Lk 24, 49) moleÊi s Marijom, “Maj-kom”, oËekujuÊi obeÊanoga Duha. Na toj se ikoniCrkve πto se raa mora stalno nadahnjivati svakakrπÊanska zajednica. Apostolska i misionarskaplodnost nije ponajprije rezultat mudro pripreml-jenih i “uËinkovitih” pastoralnih programa i meto-da, nego je plod neprekidne zajedniËke molitve.

Dok razmatramo o silasku Duha Svetoga nad apo-stole, po Marijinu zagovoru molimo za naπe mladepo naπim krπÊanskim zajednicama: da budu ujed-injeni, tj. da imaju “jedno srce i jednu duπu” (usp.Dj 4, 32) i budu spremni svjedoËiti ljubav i radostπto ih Duh Sveti ulijeva u srca vjernika (usp. Dj 2,42) kako bi njihovo poslanje bilo πto uËinkovitije.


4. Marija uznesena na neboAli Bog, bogat milosrem ... nas, koji bijasmo mrtvizbog grijeha, oæivi zajedno s Kristom ... s njim nasi uskrisi i s njim postavi na nebesima, u KristuIsusu... (Ef 2, 4-6)

Dopustiti da nas obnovi Duh Sveti i rasti uduhovnom æivotu moæemo po sakramentima jer sevjera raa i u nama jaËa zahvaljujuÊi njima, pon-ajviπe sakramentima krπÊanske inicijacije: krπte-nju, potvrdi i euharistiji koji se nadopunjuju i ne-

48 49

odvojivi su (usp. KKC, 12585). Ta istina o trimasakramentima koji su na poËetku naπega krπÊan-skoga bivanja moæda je zanemarena u vjerskomæivotu ne maloga broja krπÊana za koje su oni ge-ste iz proπlosti bez stvarnoga utjecaja na danaπ-njicu, kao korijeni bez æivotne limfe.

Dok razmatramo o Marijinu uznesenju u nebeskuslavu, po njezinu zagovoru molimo da naπe mlade,po sakramentima krπtenja, potvrde i kasnije - nastalan naËin - euharistije, Duh Sveti Ëini djecomOËevom, Isusovom braÊom, Ëlanovima svoje Crk-ve, sposobnima za pravo svjedoËenje evanelja,korisnicima radosti vjere.


5. Marija okrunjena u slaviNa nebu se pojavi veliËanstven znak: Æena obuËe-na u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na gla-vi joj vijenac od dvanaest zvijezda. (Otk 12, 1)

Za rast u krπÊanskome æivotu potrebno se hranitiTijelom i Krvlju Kristovom: naime, krπteni smo ipotvreni u vidu euharistije (usp. KKC, 1322).“Izvor i vrhunac” crkvenoga æivota, euharistija je“trajna Pedesetnica” jer svaki put kad slavimo sv.misu primamo Duha Svetoga koji nas dublje ujed-injuje s Kristom i u Njemu nas mijenja. Ako Ëestosudjelujete na euharistijskom slavlju, ako Êetemalo svoga vremena posvetiti klanjanju predPresvetim, iz Izvora ljubavi - Euharistije - doÊi Êevam ona radosna odluËnost da æivot posvetitenasljedujuÊi evanelje.

Dok razmatramo o Marijinu krunjenju u nebeskojslavi, po njezinu zagovoru molimo da naπi mladiistodobno doæive da ih tamo gdje ne dopiru nji-hove snage Duh Sveti mijenja, ispunja svojomsnagom i Ëini svjedocima punima misionarskogæara Krista uskrsnuloga.


II.IZAZOVI VREMENA

Aktualna zbivanja u hrvatskoj politiËkoj idruπtvenoj stvarnosti poticala su biskupe HBKda se na pojedinim svojim zasjedanjima osvrnuna trenutaËno stanje u Crkvi i domovini. S njih

su se obraÊali javnosti svojim porukama, u njimaiznosili stajaliπta i naËela za zdrav temelj suæiv-

ota i dijaloga te tako pridonosili izbjegavanjunereda, smirivanju tenzija, stvaranju sigurnosti i

stabilnosti, kao i traæenju praviËnih rjeπenja unaπoj situaciji. »esto su se oslanjali na rijeËi

Ivana Pavla II. za pohoda naπoj domovini. PremarijeËima i mislima iz tih poruka donosimo kratka

razmatranja za pojedina otajstva krunice.

50 51

Za narod i Domovinu1. Anelov navjeπtaj MarijiAneo ue k njoj i reËe: ”Zdravo, milosti puna! Gos-podin s tobom!” Na tu se rijeË ona smete i stade ra-zmiπljati kakav bi to bio pozdrav. (Lk 1, 28-29)

Bog je stvoritelj Ëovjekov i gospodar povijesti. Kaoπto se pobrinuo pripraviti dostojnu Majku svomeSinu i preko nje obradovao ljudski rod πaljuÊi muSpasitelja, tako on o svakom Ëovjeku i danas vodibrigu i πalje ga da navijeπta Radosnu vijest dana-πnjem naraπtaju.

Molimo za ljude koji rade u obavijesnim sredstvi-ma u naπoj Domovini, da se Ëuvaju svakog senza-cionalizma i pristranosti, pri Ëemu Ëesto stradava-ju nevine osobe, ili se njihovo dostojanstvo teπkougroæava. Neka imaju na umu kako su optuæbe iliosude koje ne polaze od objektivnih, provjerenih ivjerodostojnih Ëinjenica, javna kleveta i teπka po-vreda etike izvjeπÊivanja, jer svaka osoba ima pra-vo na dobar glas dok joj se ne dokaæe suprotno.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiUe u Zaharijinu kuÊu i pozdravi Elizabetu. »imElizabeta zaËu Marijin pozdrav, zaigra joj Ëedo uutrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga.(Lk 1, 40-41)

Marija je prihvatila biti Majkom Isusovom. RijeËBoæja pod njezinim srcem postaje Tijelom. NemaveÊe radosti negoli imati Isusa! A tko ima Isusa,ne dræi ga ljubomorno za sebe nego ga nosi drugi-ma, kao i Marija Elizabeti. S Isusom joj donosi ra-dost, a radost se uveÊava jedino dijeljenjem!

Za obrambenoga Domovinskog rata u obrani suuËinjena junaËka djela ljubavi prema Domovini iprema narodu, ali su, na æalost, ponegdje preko-raËene ‘granice nuæne obrane’. Molimo za odgov-

orne u Domovini i u svijetu: da osiguraju i πtiteprava svih hrvatskih graana, πto znaËi i onih ko-jima su tim moguÊim prekoraËenjem uËinjene ne-pravde, i time omoguÊe svim ljudima da budu za-dovoljni i osjete radost æivljenja.



Marija raa Isusa u Betlehemu i polaæe ga u jasle.Za njih nije bilo mjesta u svratiπtu. SliËno je i snovoroenom hrvatskom dræavom. Za nju kao dajoπ uvijek nema doliËna mjesta u okvirima svjet-skih moÊnika.

Zahvaljujemo Bogu i svima koji su pridonijeli da jestvorena dræava u kojoj su svim njezinim graa-nima Ustavom zajamËena temeljna ljudska prava,dostojanstvo svakoga Ëovjeka, socijalna sigurnost,sloboda, demokratski pravni poredak i mir. Mo-limo Gospodina da æivot vjeËni udijeli onima kojisu æivote za Domovinu ærtvovali, a ljudima na od-govornim mjestima mudrosti i razboritosti, da nepoduzimaju niπta πto bi ugrozilo Dræavu, πto bi bi-lo protivno zajamËenim vrijednostima i πto bi ima-lo prizvuk omalovaæavanja ærtava podnesenih zaDomovinu.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad se po Mojsijevu Zakonu navrπiπe dani njihovaËiπÊenja, ponijeπe Isusa u Jeruzalem da ga prikaæuGospodinu. (Lk 2, 22)

Marija je Ëetrdeseti dan nakon poroaja Isusa pri-kazala u jeruzalemskomu Hramu Ocu nebesko-

52 53

mu. Nije li i prikazivanje Gospodinu sebe i svogarada, pa i svojih boli i jada, jedna od tajni krπÊan-skog uspjeha?!

Prikaæimo Gospodinu sve koji raspolaæu silom ipolitiËkom vlaπÊu da ne nasjedaju politiËkim pro-vokatorima, kojima nije na pameti dobro hrvats-kog naroda ni ostalih hrvatskih graana, nego od-reeni pojedinaËni, stranaËki ili usko nacionalniinteresi. Isticanje prava jednih na πtetu drugih, je-dnog naroda na πtetu drugoga, nipoπto ne vodinacionalnom i meunacionalnom pomirenju i sk-ladnu suæivotu, na Ëemu svi trebamo raditi. Moli-mo kako bismo u tome πto viπe uspjeli.


5. Isusa nalaze u HramuKad mu bijaπe dvanaest godina, uzioπe po obiËajublagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraÊahu seoni, a djeËak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisuznali njegovi roditelji. (Lk 2, 42-43)

Marija i Josip na povratku su iz Jeruzalema izgu-bili Isusa. Gubitak Boga i odijeljenost od njeganajveÊa su Ëovjekova nesreÊa. Ako Ëovjek izgubiBog, gubi i smisao za Ëovjeka. A Ëovjek je najveÊavrednota na zemlji.

Molimo za odgovorne na vlasti da ne smjenjujunikoga zbog drukËijih uvjerenja, da nastoje otva-rati nova radna mjesta za sve graane, bez obzirana njihovo politiËko uvjerenje, nacionalnu pripad-nost, da se pobrinu kako bi se svi prognani i izbje-glice, koji to æele, mogli vratiti u svoj zaviËaj i usvoje kuÊe. Protjeranim i izbjeglim Hrvatima izdrugih dræava neka pruæe uËinkovitu pravnu imaterijalnu pomoÊ. Onima koji se æele vratiti usvoj zaviËaj neka pomognu u ostvarivanju njiho-vih ljudskih i graanskih prava i sloboda.


Za bolju buduÊnost1. Anelov navjeπtaj MarijiNa te rijeËi Marija se smete i poËe razmiπljati πtoznaËi taj pozdrav. Aneo joj reËe: ”Ne boj se, Mari-jo, jer si naπla milost kod Boga. Evo, ‘ti Êeπ zaËeti iroditi Sina’ komu Êeπ nadjenuti ime Isus.” (Lk 1, 29-31)

Na svojim rukama roditelji dræe svijet, osobito ma-jke! To je novi naraπtaj koji Êe ostati poslije nas.

Zahvaljujemo ti, Gospodine, za tolike naπe oËeve imajke, koji i u nepovoljnim gospodarskim prilika-ma u naπoj Domovini, velikoduπno prihvaÊaju iodgajaju djecu, plodove svoje ljubavi koje im tidarivaπ.

Dok razmatramo o Anelovu navjeπtaju Nazaret-skoj Djevici, molimo te, Gospodine, za one koji suu nepovoljnoj gospodarskoj situaciji izgubili hra-brost za æivot i nadu u bolju buduÊnost: neka i uovom trenutku prepoznaju tvoju nazoËnost i svje-doËe svojoj djeci tvoju ljubav.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiMarija reËe: ”VeliËa duπa moja Gospodina i radujese duh moj u Bogu mome Spasitelju, πto pogleda naneznatnost sluæbenice svoje: odsad Êe me, evo, svinaraπtaji zvati blaæenom.” (Lk 1, 46-48)

Mladi su buduÊnost Crkve i Domovine. Kakvi suoni danas, takva Êe biti naπa sutraπnjica.

Zahvaljujemo ti, Gospodine, za tolike naπe mlade,koji uspijevaju odoljeti razliËitim pogubnim isku-πenjima naπeg vremena. U obitelji oni sluπaju jed-no, u πkoli drugo, u crkvi treÊe. Toliko im se putanije lako snaÊi, ne znaju πto Êe, kojim Êe smjeromkrenuti...

54 55

Dok razmatramo o Marijinu pohoenju Elizabeti,molimo te, Gospodine, da se naπi mladi ne dajuzavesti razliËitim zamamnostima koje im pruæadanaπnji svijet nego u Kristu nek otkriju vjernaprijatelja i s njime odvaæno kroËe kroz æivot.


3. Isusovo roenjeNo aneo im reËe: ”Ne bojte se! Evo, javljam vamblagosvijest, veliku radost za sav narod! Danasvam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist Go-spodin. (Lk 2, 10-11)

O uËiteljima i odgojiteljima velikim dijelom ovisisutraπnjica naπega naroda i domovine. Kakvi suoni danas, takvi Êe sutra biti naπi mladi.

Zahvaljujemo ti, Gospodine, za tolike naπe uËiteljei odgojitelje koji se - iako za to nisu na odgovaraju-Êi naËin nagraeni - samozatajno trude prenijetina mlade naraπtaje ne samo znanje, nego i auten-tiËne ljudske i krπÊanske vrijednosti.

Dok razmatramo o Isusovu roenju u Betlehemu,molimo te, Gospodine, za sve kojima je povjerenodgoj naπih mladih: da imaju u vidu kako Bog svevidi i sve zna te u tom duhu vlastitim æivotnim pri-mjerom odgajaju mladi naraπtaj i svojom nazoË-noπÊu meu njima zraËe ozbiljnoπÊu i radoπÊu æiv-ljenja.


4. Prikazanje Isusovo u Hramu©imun ga primi u naruËje, blagoslovi Boga i reËe:”Sad otpuπtaπ slugu svoga Gospodaru, po rijeËisvojoj, u miru! Ta vidjeπe oËi moje spasenje tvoje,koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlostna prosvjetljenje narodâ, slavu puka svoga izrael-skoga.”(Lk 2, 28-32)

Stari, bolesni i nemoÊni pri kraju su svojih æivot-nih snaga. Oni priæeljkuju svoje posljednje trenu-tke proæivjeti dostojno Ëovjeka.

Zahvaljujemo ti, Gospodine, za tolike naπe umiro-vljenike, stare, bolesne i nemoÊne koji strpljivopodnose nedaÊe malih mirovina i svoje tjelesnenemoÊi.

Dok razmatramo o Marijinu prikazanju Isusa uhramu, molimo te, Gospodine, za sve umirovljene,stare, bolesne i nemoÊne: neka i u ovim teπkimtrenucima budu svjesni posvudaπnje Boæje nazo-Ënosti i vodstva te se puste da ih dotakne ljubavKristova.


5. Isusa nalaze u HramuNjegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pasheiπli u Jeruzalem. Kad mu bijaπe dvanaest godina,uzioπe po obiËaju blagdanskom. (Lk 2, 41-42)

»ovjek ima obveze i prema Bogu i prema drugomËovjeku. Meutim, njih nije uvije lako prihvatiti, akamoli u æivot provesti.

Zahvaljujemo ti, Gospodine, za sve ljude u naπe-mu druπtvu koji savjesno i poπteno izvrπavaju svo-je duænosti, osobito za tolike naπe gospodarstve-nike koji u teπkim okolnostima otvaraju nova rad-na mjesta i pravedno nagraujuÊi radnike omogu-Êuju njima i njihovim obiteljima æivot dostojanËovjeka.

Dok razmatramo o Marijinu naπaπÊu Isusa u Hra-mu, molimo te, Gospodine, za sve ljude u naπojdomovini: da uvijek pred oËima imaju Boga kakobi mogli savjesno i poπteno postupati ne samoprema Bogu nego i prema svakom Ëovjeku.


56 57

Za sklad u Crkvi i Domovini1. Anelov navjeπtaj MarijiAneo joj reËe: ”Ne boj se, Marijo, jer si naπla milostkod Boga. Evo ‘ti Êeπ zaËeti i roditi Sina’ komu Êeπnadjenuti ime Isus...” (Lk 1, 30-31)

Svaki biskup odgovoran je za cjelokupno pas-toralno, osobito evangelizacijsko dogaanje u svo-joj biskupiji. Æupnici pri tom, u suradnji s bisku-pom, imaju ulogu koordinatora koji sve oblike kr-πÊanskoga æivota povezuje u jednu cjelinu. U na-πoj Crkvi ima danas viπe oblika nove evangelizaci-je. Mnogovrsni su dobri plodovi njihova djelovanjakoji obogaÊuju æivot Crkve i daju nove nade zanjezinu buduÊnost.

Dok razmatramo o Anelovu navjeπtaju Mariji,molimo za sve koji su se ukljuËili u pokrete noveevangelizacije, da, u duhu smjernica mjerodavnihtijela Svete Stolice, poπtujuÊi u cijelosti crkveneobrede, osobito one koje se tiËu liturgije, pridono-se izgradnji Crkve, Tijela Kristova, u svoj njezinojljepoti i bogatstvu.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiMarija se æurno zaputi u planinski kraj prema jed-nom gradu Judinu. Ue u kuÊu Zaharijinu i poz-dravi Elizabetu. »im Elizabeta Ëu Marijin pozdrav,zaigra dijete u njezinoj utrobi. (Lk 1, 39-41)

Vjera nije neπto apstraktno, od nas daleko, negdjeu oblacima. Ona je dio naπega svagdanjeg æivota.Bez djela nema, naime, ni istinske vjere. HrvatskiCaritas zato je vrlo vaæna ustanova Hrvatske bis-kupske konferencije koja svojim djelovanjem po-kazuje trajnu brigu Crkve za one najpotrebnije iæivost naπe vjere.

Dok razmatramo o Mariji koja hiti Elizabeti, potre-bitoj pomoÊi, molimo za sve vjernike da primijete

potrebne oko sebe i pomognu im, osobito za pobo-ljπanje rada i administrativno voenje HrvatskogaCaritasa kako bi joπ djelotvornije mogao pokretatii ostvarivati nove akcije i tako pripomoÊi svima upotrebi.


3. Isusovo roenjeDok su tu bili, njoj doe vrijeme da rodi. I rodi sinasvoga, prvoroenca, te ga povije u pelenice i poloæiu jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.(Lk 2, 6-7)

Stanje duha danaπnjega Ëovjeka obiljeæeno je, sjedne strane, odreenom ravnoduπnoπÊu i posvje-tovnjaËenjem, dok s druge strane razliËiti duhovnipokreti i seminari pokazuju Ëovjekovu teænju iglad za duhovnim vrijednostima. Na tom podruËjupostoje neki oblici djelovanja sveÊenika i pojedinihlaiËkih skupina koji premalo vode raËuna o pas-toralnim planovima i sveukupnu pastoralnom æiv-otu odreene biskupije ili æupe.

Dok razmatramo o Mariji kako u Betlehemu svije-tu donosi Spasitelja, molimo da se takvi skupovi iakcije pripremaju u dogovoru s dijecezanskimbiskupom ili odgovornim osobama koje on imenu-je kako bi bili πto djelotvorniji.


4. Prikazanje Isusovo u Hramu©imun ih blagoslovi i reËe Mariji, majci njegovoj:”Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuÊemnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi Êesamoj maË probosti duπu - da se razotkriju namislimnogih srdaca!” (Lk 2, 34-35)

Pitanje sjeÊanja i odavanja poËasti ærtvama totali-tarnih reæima za vrijeme II. svjetskog rata i poraÊa

58 59

nije dosad ozbiljno rjeπavano, osobito nisu podu-zeta cjelovita istraæivanja kako bi se na znanstveni nepristran naËin utvrdio broj ærtava. Dok na topozivaju i potiËu sve odgovorne u hrvatskom dru-πtvu, naπi biskupi zovu i na molitvu za sve ærtve,bez obzira kojoj vjeri, naciji ili politiËkoj opciji pri-padale.

Dok razmatramo o Marijinu prikazanju Prvoroe-nca u Hramu, molimo da u tom duhu budu naπiodlasci na Bleiburg, Macelj, u Staru Gradiπku idruga stratiπta, kao i ono πto Poæeπka biskupijaËini u Jasenovcu, kako bi se ta mjesta oslobodilasvakog oblika manipulacije i uËinila mjestima do-stojanstvene molitve i sjeÊanja na teπka stradanjanevinih ljudi.


5. Isusa nalaze u Hramu”Sinko, zaπto si nam to uËinio? Gle, otac tvoj i ja æa-losni smo te traæili.” A on im reËe: ”Zaπto ste me tra-æili? Niste li znali da mi je biti u onome πto je Ocamojega?” Oni ne razumjeπe rijeËi koju im reËe.(Lk 2, 48-50)

U danaπnjemu hrvatskom druπtvu postoje odre-ene teænje, osobito medijske, da se Crkvu sve Ëe-πÊe prikazuje u negativnu svjetlu. Iako to nije ne-ka novost, a Crkva je, uz to, navikla trpjeti, pozva-na je iskoristiti sve moguÊnosti da na takve napa-de odgovori na njoj primjeren naËin, dajuÊi obra-zloæenje nade koju ona donosi svijetu.

Dok razmatramo o Mariji kako Isusa nalazi treÊidan u Hramu, molimo da nam pravi putokaz natom putu bude jasan, nedvosmislen i odluËan go-vor i æivot naπega Pape, a tiskovni uredi biskupskekonferencije i pojedinih biskupija budu na raspo-laganju javnim glasilima i pomaæu da istina oCrkvi doe do svih koji je æele Ëuti.


Za Crkvu u hrvatskom narodu1. Anelov navjeπtaj MarijiU πestome mjesecu posla Bog anela Gabrijela ugalilejski grad imenom Nazaret k djevici zaruËenojs muæem koji se zvao Josip iz doma Davidova; adjevica se zvala Marija. Aneo ue k njoj i reËe:”Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” (Lk 1, 26-28)

Radosna vijest koju je Isus donio na svijet ljudimaprije dva tisuÊljeÊa i danas odjekuje diljem kuglezemaljske. Do nas je doπla preko naπih oËeva imajki, djedova i baka, pradjedova... U naπemu hr-vatskom narodu podræavaju je i danas naπi bisku-pi i sveÊenici, toliki redovnici i redovnice, vjerou-Ëitelji i zauzetiji vjernici...

Dok razmatramo o Anelovu navjeπtaju Nazaret-skoj Djevici da Êe svijetu donijeti Spasitelja, moli-mo da posvuda bude krπÊana koji æive kao praviKristovi apostoli i hrabri svjedoci njegove ljubaviprema svima, da primjerom vlastitoga æivota pre-nose Radosnu vijest mladom naraπtaju na kojemuÊe sutra ostati narod i domovina.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiTih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.Ue u Zaharijinu kuÊu i pozdravi Elizabetu. »imElizabeta zaËu Marijin pozdrav, zaigra joj Ëedo uutrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga.(Lk 1, 39-41)

Poput Marije rodici Elizabeti, tako i naπi biskupihrle svako nekoliko meu svoje vjernike na æupekoje su povjerene njihovoj skrbi, da se s njima su-sretnu, da vide kako æive svoju vjeru, da im pruæesavjet i ruku pomoÊnicu na putu prema nebeskojDomovini...

Dok razmatramo o Marijinu pohodu Elizabeti, ko-

60 61

joj je trebala pomoÊ u poodmakloj dobi, molimo zanaπe biskupe: da se ne pokolebaju u ustrajnu vr-πenju svoje proroËke sluæbe, hrabro i neumornopodiæuÊi glas u obranu neopozivih ljudskih i krπ-Êanskih vrednota, naËela i ideala koji proæimajutisuÊljetno nasljee hrvatskoga naroda, a koji se usuvremenoj kulturi sve viπe dovode u pitanje.


3. Isusovo roenjeNo aneo im reËe: ”Ne bojte se! Evo, javljam vamblagosvijest, veliku radost za sav narod! Danasvam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist Go-spodin.”(Lk 2, 10-11)

Isus nam je ostavio svoje sveÊenike, da nam dono-se meu nas njega samoga, propovijedaju namnjegovu Radosnu vijest, posveÊuju nas svetim sa-kramentima, utvruju nas u vjeri, hrabre u nadi ijaËaju u ljubavi... Za to im je potrebna Boæja mi-lost, ali Êe dobro doÊi i naπa ljudska potpora.

Dok razmatramo o Isusovu roenju u Betlehemu,molimo da naπi biskupi ne oklijevaju poduzimatipothvate korisne nadasve jaËanju duhovnosti svo-jih sveÊenika te odræavati s njima Ëeste osobne su-srete i redovita povremena zajedniËka okupljanja,pomaæuÊi im sve viπe zavoljeti osobnu molitvu,promicati poæeljno euharistijsko klanjanje u æupn-im zajednicama i radosno æivjeti svoje sveÊeniπtvo.


4. Prikazanje Isusovo u Hramu©imun ih blagoslovi i reËe Mariji, majci njegovoj:”Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuÊemnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi Êesamoj maË probosti duπu - da se razotkriju namislimnogih srdaca!” (Lk 2, 34-35)

Naπi mladi izloæeni su danas tolikim iskuπenjima.Nudi im se mnogo toga, viπe zla negoli dobra, a neznaju toliko puta izabrati ono pravo, πto je za nji-hovo dobro. Da bi mogli biti i ustrajati na pravomeputu, nuæna im je æiva vjera koja Êe ih u æivotudræati i pokazivati im pravi smjer u Æivot.

Dok razmatramo o Marijinu prikazanju Isusa u je-ruzalemskom Hramu, molimo da naπi biskupi mi-sle posebno na mlade i pobrinu se da oni sami bu-du protagonisti navijeπtanja evanelja, posebnosvojim vrπnjacima, hrabreÊi ih da preuzimaju svo-je odgovornosti u sklopu poslanja i organizacijeCrkve.


5. Isusa nalaze u HramuNakon tri dana naoπe ga u Hramu gdje sjedi po-sred uËiteljâ, sluπa ih i pita. Svi koji ga sluπahu bi-jahu zaneseni razumnoπÊu i odgovorima njegovim. (Lk 2, 46-47)

»ovjeka u æivotu znaju spopasti razliËite zgode inezgode. Ostati uslijed svega toga postojan i Ëvrst,veoma je teπko. Bez istinske vjere, to je jednostav-no nemoguÊe. Nerijetko se, tako, pojedinci znajuizgubiti u bujici masa koje ih sa sobom nose... Istariji i mlai.

Dok razmatramo o naπaπÊu dvanaestogodiπnjegIsusa u Hramu, molimo da naπi biskupi ne zane-mare formiranje zrelih krπÊana u vjeri sposobnihsvjedoËiti evanelje, prije svega u obiteljima uzpomoÊ dobro organizirana obiteljskog pastorala,te u razliËitim podruËjima svjetovnoga æivota, upolitici i druπtvu, u medijima, πkoli i sveuËiliπtu.


62 63

Da buduÊnost gradimo na proπlosti1. Isus u Maslinskom vrtu Ode malo dalje, pade niËice te se pomoli: ”OËe moj!Ako je moguÊe, neka me mimoie ovaj kaleæ! Alineka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Mt 26, 39)

U Maslinskom vrtu Isus je uoËi svoje muke i smrtimolio i znojio se krvavim znojem da ga mine gorkaËaπa koju je imao piti.

Izloæen na vjetrometini izmeu Istoka i Zapada, nakriæiπtu moÊi i interesa, razliËitih druπtvenih susta-va, uljudbi i religija, stoljeÊima je hrvatski narodËeznuo za samostalnom hrvatskom dræavom, πto jetijekom obrambenoga Domovinskog rata uz velikeærtve i ostvario. Zahvalimo Bogu i svima koji su pri-donijeli da je stvorena dræava i, po Marijinu zago-voru, molimo za sve politiËke subjekte da ne poduz-imaju niπta πto bi je ugrozilo, πto bi bilo protivnozajamËenim vrijednostima i πto bi imalo prizvukomalovaæavanja ærtava podnesenih za Domovinu.



Pilat se naπao na udaru. Morao je donijeti osudu.Narod izabire slobodu za Barabu, na πto PilatIsusa daje izbiËevati.

Samostalna hrvatska dræava od svojih poËetakanaπla se na udaru neprijatelja koji su je ne samohtjeli pred svjetskom javnoπÊu oblatiti nego jepolitiËkim i oruæanim sredstvima uniπtiti. To nisuuspjeli zahvaljujuÊi naπim hrabrim braniteljima ihrvatskom politiËkom vodstvu. Ako naπa Domov-ina joπ nije u stanju vrednovati i nagraditi najza-sluænije za uspostavu hrvatske dræave, po Mari-jinu zagovoru molimo za odgovorne u njezinu vod-stvu neka im Gospodin udijeli dovoljno mudrostida niËim ne pokazuju kako ne cijene njihove ærtve.


3. Isusa krune trnjemZatim ga svukoπe i ogrnuπe skrletnom kabanicom.Potom spletoπe krunu od trnja, staviπe mu je naglavu, a u desnicu mu staviπe trsku. (Mt 27, 28-29)

Svjetina se nije zadovoljila Isusovim biËevanjem.Trebalo ga je k tome i izrugati! Ispletu mu na totrnovu krunu i kao kralja ga okrune.

Neki kao da se joπ uvijek ne mogu pomiriti s Ëinje-nicom da hrvatski narod ima pravo na svoju slo-bodu, svoj dom i svoju domovinu. I æele ga izvr-gnuti ruglu razliËitim procesima. Po Marijinu za-govoru molimo za sve njih neka im Gospodin udi-jeli pronicavo srce da pri donoπenju suda o doga-anjima u obrambenomu Domovinskom ratu vo-de raËuna o povijesnom suzvuËju, da ne zaboravekojim je sve nepravdama hrvatski narod bio izlo-æen i πto je sve morao pretrpjeti; da vode raËuna io tome πto je bilo prije a πto poslije, πto je uzrok aπto posljedica; da ”knjigu zlodjela” rata ne listajupo nekim odreenim politiËkim potrebama i naru-dæbama, Ëime meu braniteljima potiËu strah ineizvjesnost...


4. Isus nosi kriæ Na to uzmu Isusa. A on, noseÊi svoj kriæ, uzie namjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota. Tu raza-pnu njega i joπ dvojicu s njim: jednoga s jedne, dru-goga s druge strane, a Isusa u sredini. (Iv 19, 17-18)

Svjetina nije imala mira. Svim silama htjela se ri-jeπiti Isusa. Pilat im ga preda da ga razapnu. Skriæem na ramenima odvedu ga na Kalvariju.

Naπa sredstva druπtvenih priopÊivanja kao da joπuvijek nemaju mira. Nakon samo uspostavljenesumnje, tolike osude bez ikakva sudskog postup-ka. I televizija, i radio i novine. Molimo za odgovor-ne u vodstvu Domovine i sve koji rade u sredstvi-ma druπtvenog priopÊivanja da ne zaborave kako

64 65

svaki Ëovjek ima pravo na dobar glas i da nitkonema pravo prije pravednoga sudskog postupkaikoga proglaπavati krivim, pogotovo ne ratnimzloËincem. Isto tako neka imaju na umu kakonitko nema pravo ikakvim oblikom prisilespreËavati pravedni postupak legitimnih sudskihdræavnih organa, a iznoπenjem ‘afera’ i otkrivan-jem ‘dossiera’ zastraπivati narod i time skretatinjegovu pozornost od nerijeπenih socijalnih igospodarstvenih problema.


5. Isus umire na kriæuBilo je veÊ oko πestoga sata kad nastane tama posvoj zemlji do devetoga sata. PomrËa sunce, a hra-mski se zastor razdrije po sredini. Tada Isus viknujakim glasom: ”OËe, u ruke tvoje predajem duh sv-oj.” To reËe i - izdahnu. (Lk 23, 44-46)

Na Kalvariji Isus je razapet na kriæu s kojega namje Mariju ostavio za majku. Na kriæu je i umro zaspasenje svih ljudi.

Hrvatska domovina razapeta je obrambenimDomovinskim ratom. Razorena su njezina sela igradovi, a brojni sinovi i kÊeri ratnim su posljedi-cama dovedeni do krajnje bijede. Po Marijinu za-govoru molimo za odgovorne u Domovini neka sveto imaju u vidu, a za politiËke subjekte i voditeljeudruga proizaπlih iz redova hrvatskih braniteljada se suzdræe od radikalne politizacije Domovin-skog rata te da sva pitanja, osobito politiËka, rje-πavaju na demokratski naËin, preko legitimnihstranaËkih predstavnika u Saboru; za sve koji ra-spolaæu silom i politiËkom vlaπÊu da ne nasjedajupolitiËkim provokatorima, kojima nije na pametidobro hrvatskog naroda ni ostalih hrvatskih gra-ana, nego odreeni pojedinaËni, stranaËki ili us-ko nacionalni interesi.


Pred izazovima vremena1. Isusovo uskrsnuÊeNe bojte se! Znam da traæite razapetog Isusa. Onnije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Doite ividite mjesto gdje je bio poloæen.(Mt 28, 5-6)

Mladi su nada Crkve i druπtva. Na njima Êe poËi-vati naπa buduÊnost.

RastuÊa nezaposlenost pogaa posebno mlade ko-ji zbog toga gube vjeru u buduÊnost, postaju ærtvedroge i ostalih poroka.

Dok razmatramo o Isusovu uskrsnuÊu, po Mariji-nu zagovoru molimo za ljude koji nemaju svojihradnih mjesta, osobito za naπe mlade: da u domo-vini nau zaposlenje kako bi, poduprti vjerom uuskrsnuÊe, mogli gledati vedro u bolju i sretnijusutraπnjicu.


2. Isusovo uzaπaπÊeI Gospodin Isus, poπto im to reËe, bude uzet na ne-bo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoπe i propovije-dahu, a Gospodin suraivaπe i utvrivaπe RijeË po-pratnim znakovima.(Mk 16, 19-20)

Nada je ono πto Ëovjeka dræi i pogled mu usmjera-va prema boljoj sutraπnjici.

Dugogodiπnje nerijeπeno pitanje poloæaja progna-nika i izbjeglica u naπoj domovini stvara u njimaosjeÊaj zaboravljenosti i beznaa, a u sliËnu supoloæaju i mnogi drugi koji na razliËite naËine trpeposljedice rata.

Dok razmatramo o Isusovu uzaπaπÊu na nebo, poMarijinu zagovoru molimo za prognanike i izbje-glice, kao i za sve koji trpe od posljedica rata: dau Isusovu uzaπaπÊu nau nadahnuÊe kako bi sva-

66 67

kog dana pogled dizali prema nebu i s pouzda-njem u Boga iπli prema sretnijoj sutraπnjici.


3. Isus πalje Duha SvetogaI ukazaπe im se jezici kao od plamena, i razdijeliπese te nad svakog od njih sie po jedan. Svi se oninapuniπe Duha Svetoga te poËeπe govoriti tuimjezicima, kako ih je veÊ Duh nadahnjivao da govore.(Dj 2, 3-5)

Bog je jedini pravedan sudac, a nas nitko nije po-stavio da druge sudimo.

Zabrinjavaju suprotstavljanja o obrambenomeDomovinskom ratu u naπoj domovini, jer se doga-ajima, osobama i okolnostima u kojima se on do-godio nerijetko pristupa bez duænog poπtovanja iistinoljubivosti.

Dok razmatramo o silasku Duha Svetoga nad apo-stole, po Marijinu zagovoru molimo za ljude naodgovornim mjestima u hrvatskom druπtvu: dabudu svjesni kako Bog sve vidi i sve zna i u tomduhu rade za dobro ljudi i narodâ, a ne gledajuosobne ili stranaËke probitke.


4. Marija uznesena na neboStoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bre-govi ruπe u more. Nek buËe i bjesne valovi morski,nek bregovi drπÊu od æestine njihove: s nama je Go-spodin nad Vojskama, naπa je utvrda Bog Jakovljev!(Ps 46, 2-4)

BuduÊnost je ono o Ëemu sanjaju svi, u πto upirusvoj pogled svi, i mlai i stariji.

Izvori nesigurnosti kod mnogih su u domovini inejasni ciljevi za kojima ide meunarodna zajed-nica na hrvatskim prostorima.

Dok razmatramo o Marijinu uznesenju u nebeskuslavu, po njezinu zagovoru molimo za odgovorne umeunarodnoj zajednici: svjesni kako je Bog daosvakom Ëovjeku slobodu, neka puste svakog Ëo-vjeka i narod da svoj dom i domovinu ureuje povlastitoj mjeri, πto je njihovo prirodno pravo.


5. Marija okrunjena u slavi »ovjeka si uËinio malo manjim od anela, okruniosi ga slavom i ËaπÊu.(Ps 8, 6)

Duboko se u srcu Ëovjekovu krije Ëeænja da budesretan i zadovoljan. Zauvijek.

Nemali su razlog tjeskobe naπega hrvatskog naro-da i trajni meustranaËki sukobi koji prelaze okvi-re demokracije i oteæavaju izlazak naπe zemlje izgospodarskih teπkoÊa, a uËvrπÊenju demokracije iopÊem osjeÊaju sigurnosti ne pridonose ni Ëestizahvati u Ustav.

Dok razmatramo o Marijinu krunjenju u nebeskojslavi, po njezinu zagovoru molimo za Ëelnike i od-govorne politiËkih stranaka kao i njihove glasno-govornike: da ljude ne poistovjeÊuju s masom kojaÊe podleÊi njihovim nagnuÊima, nego savjesno iodgovorno izlaæu svoje programe radeÊi za boljitaknaroda i domovine.


68 69

Za obnovu naπeg druπtva1. Anelov navjeπtaj MarijiNe boj se, Marijo, jer si naπla milost kod Boga. Evo,”ti Êeπ zaËeti i roditi Sina” komu Êeπ nadjenuti imeIsus. On Êe biti velik i zvat Êe se Sin Previπnjega.Gospodin Bog dat Êe mu prijestolje Davida, oca nje-gova. On Êe vladati kuÊom Jakovljevom dovijeka. Ikraljevstvo njegovo neÊe imati svrπetka. (Lk 1, 30-33)

Narodu i domovini Hrvata potrebna je duhovnaobnova. Stoga Hrvatska ne smije dopustiti da jeobeshrabre preostale poteπkoÊe. Mora nastaviti sdemokratizacijom druπtva i njegovih graanskihustanova, promicati Ëestitost, razboritost, poπto-vanje bliænjega, poærtvovnost i strpljivost, jer uprotivnom demokraciji prijeti propast. Da bi tomogla, molimo u prvom otajstvu.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiU one dane Marija se æurno zaputi u planinski krajprema jednom gradu Judinu. Ue u kuÊu Zahari-jinu i pozdravi Elizabetu. »im Elizabeta Ëu Marijinpozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabetase napuni Duhom Svetim. (Lk 1, 39-41)

Naπa je buduÊnost velikim dijelom u naπim ruka-ma. Stoga svi moramo uloæiti sve sile da se u naπojdomovini izgradi demokracija utemeljena na mo-ralnim vrijednostima, urezana u samu narav ljud-skog biÊa. Da bi razumijevanje i pomirba zauzelimjesto nasilju i pustoπenju u ratnim tragedijama,meunarodna zajednica neka ne propusti, s veli-kim osjeÊajem solidarnosti, na vrijeme pruæitinam svoju pomoÊ. Molimo na te nakane u drugomotajstvu.


3. Isusovo roenjeU ono vrijeme izie zapovijed cara Augusta da seprovede popis puËanstva u svoj zemlji. To je bio pr-vi popis za vrijeme Kvirinijeva upraviteljstva Siri-jom. Svi su iπli, svatko u svoj grad, da se upiπu. Ta-ko i Josip, jer bijaπe iz Davidove kuÊe i porodice,uzie sa svojom æenom Marijom, koja bijaπe trudna... u Betlehem, da se upiπe. Dok su tu bili, njoj doevrijeme da rodi.(Lk 2, 1-6)

Dræavi je zakon nuæan kako bi svaki njezin graa-nin mogao biti slobodan i siguran. Da bi Hrvatskasvoj pravni sustav mogla uskladiti sa zahtjevimapravne dræave, poπtovati zahtjeve ukorijenjene upriroeno dostojanstvo svih graana, priznavati iprihvaÊati temeljna prava ljudske osobe, poËevπiod prava na æivot od njegova poËetka do njegovanaravnog prestanka, molimo u treÊem otajstvu.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad je proπlo i vrijeme njihova ËiπÊenja, prema Moj-sijevu zakonu, donesoπe Isusa u Jeruzalem da gaprikaæu Gospodinu, kako je pisano u Zakonu Gos-podnjem: ”Svako muπko prvoroenËe neka se po-sveti Gospodinu!” i dadnu za ærtvu, kako je reËenou Zakonu Gospodnjem, ”par grlica ili dva golubiÊa”.(Lk 2, 30-32)

Æivimo u vremenu u kojemu je gotovo nestao sva-ki smisao za ærtvu. Zbog toga se raa manje djece,mladiÊi i djevojke izbjegavaju æenidbu i udaju, ane æele izabrati ni duhovni poziv. Dok dosegne ple-menite ciljeve za kojima teæi, da Hrvatska uspijepokazati veliku strpljivost, mudrost, spremnostna ærtvu i velikoduπnu solidarnost, molimo u Ëe-tvrtom otajstvu.


70 71

5. Isusa nalaze u HramuKad su se vraÊali kuÊi, djeËak Isus ostade u Jeru-zalemu bez znanja svojih roditelja. MisleÊi da jemeu suputnicima, odu dan hoda te ga poËnu tra-æiti meu rodbinom i znancima. Kako ga ne nau,vrate se u Jeruzalem da ga traæe. Nakon tri dananau Marija i Josip Isusa u hramu gdje sjedi meuuËiteljima, sluπa ih i postavlja im pitanja. (Lk 2, 43-46)

Hrvatski narod kroz tegobnu proπlost oËuvala jejedinstvena vjera u Krista i ljubav prema Gospi.Njima imamo zahvaliti i za slobodnu i neovisnudomovinu. Vjera je temelj i jamstvo hrvatske bu-duÊnosti. Da bi hrvatsko vrhovniπtvo i ubuduÊe ukrπÊanstvu traæilo duhovno jedinstvo i polet iz ko-jih su u minulim stoljeÊima cvala velika djela odsveopÊe vrijednosti za cijelo ËovjeËanstvo, molimou petom otajstvu.


Za obnovu naπe Crkve1. Anelov navjeπtaj MarijiAneo joj odgovori: ”Duh Sveti siÊi Êe na te i sila Êete Sveviπnjega osjeniti. Zato Êe to Ëedo i biti sveto,Sin Boæji. A evo tvoje roakinje Elizabete: i ona ustarosti svojoj zaËe sina. I njoj, nerotkinjom prozva-noj, ovo je veÊ πesti mjesec. Ta Bogu niπta nije ne-moguÊe!”(Lk 1, 35-37)

Meu svojim narodom ostavio si, Gospodine, bi-skupe, da budu πto dosljedniji tvoji predstavnici:da u Kristovo ime vjerno vrπe sluæbu uËiteljâ, po-svetiteljâ i upravitljâ. Po Marijinu primjeru i zago-voru, nadahnjuj ih neka se ne boje svakodnevnozalagati za uËvrπÊivanje crkvenog zajedniπtva nasvim razinama, trudeÊi se da naπi i sveÊenici i vje-rnici budu ustrajni u apostolskom nauku i brat-skom zajedniπtvu.

OËenaπ, 10 Zdarvomarija i Slavaocu


Uslijed tijeka vremena i razliËitih zbivanja krozpovijest, Crkva se Boæja razdijelila na mnoπtvo ve-Êih i manjih zajednica. »lanovi nekih od njih æivei u naπoj domovini. Isus je htio da svi budemo jed-no. Molimo za naπe biskupe, da se ne boje drugih:neka se najprije trude izgraivati crkveno jedinst-vo svojih sveÊenika, redovnika i vjernika, a zatimneka ne posustanu promicati ekumenski dijalog,u skladu s naukom II. vatikanskog sabora i posve-Êivati pozornost meureligijskom dijalogu.


72 73


Obitelj je osnovna stanica ljudskoga druπtva. Unjoj se Ëovjek raa, æivi i umire. Ona je ”kuÊnaCrkva”. Za naπe biskupe, da joj posvete posebnomjesto u svojoj pastoralnoj sluæbi; neka skrbe oprikladnoj pripremljenosti pastoralnih djelatnikau pitanjima zaruËniËkog i obiteljskog pastorala;neka suosjeÊaju i pomaæu obitelji u teπkoÊama;neka ustraju u izlaganju krπÊanskog poimanjaobitelji i æenidbe i promiËu sustavni i pouzdanipastoral obitelji u kojemu je na prikladnu mjestuobrana æivota i otkrivanje njegova smisla.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad se po Mojsijevu Zakonu navrπiπe dani njihovaËiπÊenja, ponijeπe Isusa u Jeruzalem da ga prikaæuGospodinu - kao πto piπe u Zakonu Gospodnjem:Svako muπko proroenËe neka se posveti Gospod-inu! (Lk 2, 30-32)

Svima nam je na srcu buduÊnost i naroda i domo-vine. Oni Êe sutra ostati na naπim mladima. Zanaπe biskupe, da ne zaborave odgoja naπe mlade-æi. Redovnicima i redovnicama neka pruæaju pot-poru u njihovu predanju Gospodinu, potiËuÊi ihda velikoduπno æive karizmu svoje zajednice. Neka”daju duπu” i Ëitavoj suvremenoj Hrvatskojpromicanjem dostojanstva osobe i obitelji; pravana æivot, koje je danas posebno ugroæeno; obra-nom najslabijih druπtvenih slojeva.


5. Isusa nalaze u HramuKad ga ugledaπe, zapanjiπe se, a majka mu njego-va reËe: ”Sinko, zaπto si nam to uËinio? Gle, otactvoj i ja æalosni smo te traæili.” A on im reËe: ”Zaπtoste me traæili? Niste li znali da mi je biti u onome πtoje Oca mojega?” (Lk 2, 48-49)

Bog se u Isusu Kristu objavio svim narodima. Naπhrvatski narod razdijeljen je u viπe dræava, ali tvorijedinstvenu Crkvu. Molimo da ostanemo jedno:neka naπi hrvatski biskupi ostanu meusobnoujedinjeni, u zajedniπtvu s Rimskim biskupom iostalim Ëlanovima biskupskoga zbora, osobito sbiskupima iz Bosne i Hercegovine i odvaæno nas-tave pastirsku sluæbu po primjeru onih koji su,kao i bl. Alojzije Stepinac, poloæili svoje æivote zaKristovo stado.


74 75

Za obnovu Crkve i Domovine1. Isus u Maslinskom vrtu Ode malo dalje i ruπeÊi se na zemlju molio je da ga,ako je moguÊe, mimoie ovaj Ëas. Govoraπe: ”Abba!OËe! Tebi je sve moguÊe! Otkloni Ëaπu ovu od mene!Ali ne πto ja hoÊu, nego πto hoÊeπ ti!”(Mk 14, 35-36)

U prvom otajstvu razmatrat Êemo o Isusovoj smrt-noj borbi u Maslinskom vrtu. Æivimo u druπtvu ukojemu je duh materijalizma zaπao u gotovo svepore. »esto smo izloæeni borbi: hoÊemo li ostativjerni svojim krπÊanskim korijenima ili Êemo sedati zavesti zamamnostima naπeg vremena?

Daruj nam, krvavim znojem izmoreni Otkupitelju,po Marijinu zagovoru, milost da budemo ponosnina blago vjere, da ostanemo na visini snaæne, bo-gate i muËeniËke krπÊanske baπtine te je ljubomo-rno Ëuvamo, kako bismo mogli s punim povjeren-jem svakog dana ponovno prihvaÊati volju OËevu.


2. Isusa biËujuKad Pilat vidje da niπta ne koristi, nego da bivaveÊi meteæ, uzme vodu i opra ruke pred svjetinomgovoreÊi: ”Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!” Savnarod nato odvrati: ”Krv njegova na nas i na djecunaπu!” Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbiËevana,preda da se razapne.(Mt 27, 24-26)

U drugom otajstvu razmatrat Êemo o Isusovu bi-Ëevanju. Kao narodna zajednica konaËno smosvoji na svome. Iako je naπa Domovina napokonslobodna i neovisna, po njoj pljuπte udarci brojnihbiËeva. I iz redova njezinih sinova i tuinaca.

Daruj nam, biËevima izudarani Spasitelju, po Ma-rijinu zagovoru milost, da u krπÊanskoj vjeri traæi-mo duhovno jedinstvo hrvatskoga naroda i polet iz

kojih su u minulim stoljeÊima cvala velika djela odsveopÊe vrijednosti za cijelo ËovjeËanstvo i takobudemo Ëvrsto povezani sa svom naπom braÊom isestrama koji pate i koji su progonjeni.


3. Isusa krune trnjemPotom spletoπe krunu od trnja, staviπe mu je naglavu, a u desnicu mu staviπe trsku. Poklecali supred njim i izrugivali mu se govoreÊi: ”Zdravo, kra-lju æidovski!”(Mt 27, 28-29)

U treÊem otajstvu razmatrat Êemo o Isusovu kru-njenju trnovom krunom. Nakon πto smo se oslo-bodili tuinske prevlasti i zadobili slobodu za ko-jom smo stoljeÊima Ëeznuli, trnovu krunu kao dana glavu Domovini nabijamo mi sami.

Daruj nam, trnju okrunjeni Isuse, po Marijinu za-govoru, svijest odgovornosti za svoju Domovinu,da se natjeËemo tko Êe viπe doprinijeti njezinu ra-stu u gospodarstvu, politici i kulturi te tako tebepriznamo svojim kraljem. Jer, buduÊnost i druπ-tva i Crkve bit Êe u onoj mjeri bolja u kojoj se svat-ko bude zauzeo za poboljπanje samoga sebe.


4. Isus nosi kriæTko ne uzme svoga kriæa i ne poe za mnom, nijemene dostojan. Tko nae æivot svoj, izgubit Êe ga, atko izgubi svoj æivot poradi mene, naÊi Êe ga.(Mt 10, 38-39)

U Ëetvrtom otajstvu razmatrat Êemo o Isusovu ho-du na Kalvariju s kriæem na koji je bio razapet.Nametnuti nam rat ostavio je iza sebe brojne ranei pustoπ, koji su joπ uvijek svjeæi. Iz tolikih ustaËuje se jauk i zapomaganje. Meutim, ”nisu naj-veÊi patrioti oni koji najviπe viËu, veÊ oni koji naj-

76 77

savjesnije vrπe Zakon Boæji” (bl. A. Stepinac). Mo-ramo sve svoje snage usmjeriti na postupno lije-Ëenje dubokih rana ratnog sukoba.

Isuse, teæinom kriæa izmoreni, daruj nam, po Ma-rijinu zagovoru, da i mi, prihvaÊajuÊi svakog danasvoj kriæ i vjerno ga noseÊi, gradimo æivot bogatduhovnim, ljudskim i kulturnim vrijednostima jerse Ëovjek moæe jedino s Bogom i u Bogu ostvariti ipostiÊi puninu vlastitoga biÊa.


5. Isus umire na kriæuBilo je veÊ oko πestoga sata kad nastane tama posvoj zemlji do devetoga sata. PomrËa sunce, a hra-mski se zastor razdrije po sredini. Tada Isus viknujakim glasom: ”OËe, u ruke tvoje predajem duhsvoj.” To reËe i - izdahnu.(Lk 23, 44-46)

U petom otajstvu razmatrat Êemo o Isusovu raza-pinjanju na kriæ i darivanju Marije nama, da nambude majka. Na kriæiπtu Istoka i Zapada Gospodinnam je podario kutak Lijepe naπe. Na toj vjetrome-tini svjetova veÊ smo stoljeÊima razapeti imeurazliËitih utjecaja i teænji. Vjera u Raspetoga i lju-bav prema njegovoj djeviËanskoj Majci oËuvali sunaπe narodno biÊe i odræali nas zajedno do danas.

Isuse, na kriæ razapeti, daruj nam, po Marijinu za-govoru, milost da budemo vjerni svojim krsnimobeÊanjima kako bismo savjesno mogli vrπiti Za-kon Boæji i tako ostati vjerni apostolu Petru i dos-tojni sinovi otaca naπih.


Za sigurnije socijalno stanje1. Anelov navjeπtaj MarijiAneo ue k njoj i reËe: ”Zdravo, milosti puna! Gos-podin s tobom!” Na tu se rijeË ona smete i stade ra-zmiπljati kakav bi to bio pozdrav. (Lk 1, 28-29)

Anelov dolazak s Boæjom porukom za Mariju jebio radosna vijest. SliËnih vijesti svatko bi poæelio.

Hrvatsko druπtvo prate mnoga oËekivanja, ali i ne-izvjesnosti i tjeskobe. Svima je znano da su mnogigospodarski problemi s kojima se suoËavamo, zaje-dno s odreenim mentalitetom, nasljee proteklogakomunistiËkog reæima, mnogi su posljedica joπ ne-zalijeËenih ratnih razaranja i strahota, a nemali ihje broj prouzroËen nesavjesnoπÊu i gramzivoπÊu po-jedinaca i skupina koji su odluËivali ili odluËuju ozajedniËkim dobrima ne vodeÊi raËuna o opÊemdobru nego o vlastitim interesima.

Molimo za sve koji odluËuju u hrvatskomu dru-πtvu, da ih Isus obasja svojom ljubavlju kako bi vi-πe raËuna vodili o opÊem dobru negoli o vlastitiminteresima i tako meu nas unijeli viπe radosti.

OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavacu...

2. Pohoenje Marijino ElizabetiI napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz sve-ga glasa: ”Blagoslovljena ti meu æenama i balgo-slovljen plod utrobe tvoje!” (Lk 1, 41-42)

Elizabeta je bila sretna πto ju je Bog po Ivanu po-hodio u starosti. Marijinoj sreÊi πto ju je Bog oda-brao za Majku svoga Sina nije bilo kraja.

Prevelika oËekivanja od ”demokratskih promjena”,a istodobno lako dana nerealna obeÊanja onih kojisu na taj naËin æeljeli dobiti povjerenje biraËa, do-datno su uveÊali razoËaranje i nepovjerenje u dr-æavu i njezine institucije, πto oteæava izlazak iz kri-ze. Ne smiju se zanemariti ni sve teæe prilike u su-vremenom svijetu, kao i neprimjereni zahtjevi me-

78 79

unarodnih financijskih ustanova. Sve je to stvo-rilo teπku socijalnu situaciju.

Molimo za sve stanovnike Hrvatske, da budemosvjesni kako je ona naπa zajedniËka domovina i daÊe se sve poteπkoÊe moÊi rijeπiti zajedniËkim nas-tojanjima svih nas.


3. Isusovo roenjeI dok su bili ondje, navrπilo joj se vrijeme da rodi. Iporodi sina svoga, prvoroenca, povi ga i poloæi u ja-sle jer za njih nije bilo mjesta u svratiπtu. (Lk 2, 6-7)

Dugo oËekivani Spasitelj doπao je, ali ne u bogatedvore, nego u siromaπtvo obiËne πpilje.

Radnici za svoj rad primaju plaÊu (ako je uopÊeprimaju) koja nije dostatna za dostojan æivot njihi njihovih obitelji; visoka stopa nezaposlenosti nesmanjuje se; demografski problemi zadobivaju ka-tastrofiËne predznake; umirovljenici sa svojim sk-romnim mirovinama sve teæe æive; branitelji stra-huju za svoja prava, a mladi u sve veÊem brojutraæe svoju buduÊnost izvan domovine; porodilja-ma i obiteljima s djecom smanjuje se ionako ne-dostatna pomoÊ, a kvalitetna zdravstvena zaπtitapostat Êe moæda privilegij samo nekih.

Dok nam u takvoj situaciji ostaje malo prostora zanadu i optimizam, molimo Gospodina neka se rodiu srcima svih ljudi dobre volje i ispuni ih nadomu bolju sutraπnjicu.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad se navrπiπe dani njihova ËiπÊenja, ponijeπe Isu-sa u Jeruzalem da ga prikaæu Gospodinu - kao πtopiπe u Zakonu Gospodnjem: Svako muπko prvoro-enËe neka se posveti Gospodinu! (Lk 2, 22-23)

Marija Ëetrdeseti dan nakon poroda donosi Isusau Hram prikazati ga Ocu nebeskomu.

Prilagodbe sveukupnoga gospodarskog i socijal-nog sustava novim svjetskim standardima ne mo-gu proÊi bez potresa i ærtava, ali upravo zbog togaje u planiranju i provoenju reforma potrebno po-stupati mudro i odmjereno, kako bi ærtve i odrica-nja bili πto manji i πto ravnomjernije rasporeeni,a osnovne postavke socijalne dræave oËuvane. St-varanje strategije gospodarskog razvoja promjenei reforme mirovinskoga, zdravstvenog i πkolskogsustava te sustava socijalne pomoÊi, skrbi i osigu-ranja ne samo da su vaæne nego Êe dugoroËno od-rediti razvoj hrvatskog druπtva.

Molimo za odgovorne neka promjene ne provodena brzinu i bez odgovarajuÊeg sudjelovanja stru-Ënjaka, svih socijalnih partnera i πiroke hrvatskejavnosti, kao i bez trajne brige i pomoÊi za one ko-je Êe one najviπe pogoditi kako bi svi mogli izdræatineizbjeænu ærtvu.


5. Isusa nalaze u HramuUvjereni da je meu suputnicima, odoπe dan hoda,a onda ga stanu traæiti meu rodbinom i znancima.I kad ga ne nau, vrate se u Jeruzalem traæeÊi ga.(Lk 2, 44-45)Marija i Josip naπli su Isusa u jeruzalemskom Hr-amu meu nauËiteljima, kako ih sluπa i pita.

Zbog Ëinjenice da o tako vaænim reformama ipromjenama u naπoj domovini nema javne ras-prave, niti relevantnih informacija, stjeËe se do-jam kako oni koji ih donose neπto skrivaju od jav-nosti, moæda zato da bi se planirano lakπe provelo.

Molimo za odgovorne u naπemu druπtvu da pra-vodobno pruæe πto je viπe moguÊe pravih informa-cija o planiranim i poduzetim reformama, ne samoo tome kako Êe se provoditi nego i koliko Êe stajatite pred kakvim Êe se poteπkoÊama naÊi odreeninaraπtaji ljudi.


80 81

Da zacijele ratne rane1. Anelov navjeπtaj MarijiAneo joj reËe: ”Ne boj se, Marijo, jer si naπla milostkod Boga. Evo ‘ti Êeπ zaËeti i roditi Sina’ komu Êeπnadjenuti ime Isus. On Êe biti velik i zvat Êe se SinPreviπnjega. Gopodin Bog dat Êe mu prijestolje Da-vida, oca njegova. On Êe vladati kuÊom Jakovlje-vom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neÊe imati svr-πetka.” (Lk 1, 30-33)

Aneo je donio Mariji ponudu da postane MajkaSpasiteljeva. Ona ju je spremno prihvatila. Kona-Ëna samostalnost i sloboda ostvarenje su stoljet-noga sna i ono πto je hrvatski narod prihvatio ra-dosno i svim srcem.

Naπ narod, kao i svaki drugi narodi, ima pravo nadostojanstven æivot u vlastitoj dræavi, utemeljen,izmeu ostaloga, i na objektivnom vrednovanjunjegove borbe za slobodu.

Dok razmatramo o Anelovu navjeπtaju Mariji,molimo za sve graane naπe domovine: da je izgra-uju u slozi i ljubavi, poπtujuÊi Boæje zapovijedi ipromiËuÊi zduπno krπÊanske i humane vrijednos-ti koje je rat doveo u pitanje u ljudima i meu nar-odima koji æive na hrvatskim prostorima.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiU one dane Marija se æurno zaputi u planinski krajprema jednom gradu Judinu. Ue u kuÊu Zahari-jinu i pozdravi Elizabetu. »im Elizabeta Ëu Marijinpozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabetase napuni Duhom Svetim. (Lk 1, 39-419

Isus, koji se nastanio pod Marijinim srcem, odveoje bl. Djevicu k rodici Elizabeti. S njom je ostala dabi joj bila pri ruci u visokoj trudnoÊi. Kroz trimjeseca njih dvije bile su jedno.

Jedinstvo je omoguÊilo hrvatskome narodu krozpovijest obraniti se i opstati na ovim prostorima.

Ono nam je i danas jamstvo da Êemo moÊi uspje-πno prevladati naπe unutarnje poratne teπkoÊe iizvanjske pritiske.

Dok razmatramo o Marijinu pohoenju rodici Eli-zabeti, molimo za sve koji su na vlasti u naπoj do-movini: neka se postojano zauzimlju za opÊe do-bro naroda i dræave, a pojedinaËne i skupne inte-rese stave u drugi plan.


3. Isusovo roenjeNjoj doe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvoro-enca, te ga povije u pelenice i poloæi u jasle, jer ugostionici nije bilo mjesta za njih. (Lk 2, 6-7)

Bog nas je toliko ljubio da je u vremenu i sam do-πao na zemlju i u Kristu Isusu postao jedan odnas. Otkrio nam je kako smo svi mi braÊa i djecaistoga Oca. Time nas je pozvao da tako i æivimo.

Za zajedniπtvo i opÊe dobro od presudne je vaæno-sti njegovanje dijaloga i meusobne suradnje svihgraana koje je rat izranio, a neki poratni dogaajite rane joπ viπe poveÊali. Najteæe posljedice ratanisu, naime, sruπeni domovi i bolnice, πkole i tvor-nice, nego ono πto je sruπeno u ljudima i u njiho-vim meusobnim odnosima.

Dok razmatramo kako je Marija u Betlehemu svi-jetu rodila Spasitelja, molimo za sve ljude dobrevolje: neka uzajamnim prihvaÊanjem, praπtanjemi pomirenjem prevladavaju korijene zla i sukoba.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad je proπlo i vrijeme njihova ËiπÊenja, prema Moj-sijevu zakonu, donesoπe ga u Jeruzalem da ga pri-kaæu Gospodinu, kako je pisano u Zakonu Gospod-njem: ‘Svako muπko prvoroenËe neka se posvetiGospodinu!’ (Lk 2, 22-23)

82 83

U jeruzalemskom Hramu naπli su se Marija iJosip s Isusom, ali i starac ©imun s proroËicomAnom. U Marijinu naruËju prepoznali su tih dvojeSpasitelja. On ih je okupio i u Hram doveo.

U prosuivanju obrambenih djelovanja meunaro-dno priznate dræave Republike Hrvatske potrebnoje imati na umu cjelovitu viziju ratnih zbivanja.

Dok razmatramo o Marijinu prikazanju Isusa uHramu, molimo za one koji su u svoje ruke uzelisudbinu naπega naroda i domovine: neka ratnadogaanja na hrvatskom teritoriju ne izdvajaju iznjihova povijesnog suglasja i ne promatraju pos-ljedice neovisno o njihovim uzrocima, kako bi do-πli do objektivne istine koja jedina oslobaa i moæedonijeti trajan mir.


5. Isusa nalaze u HramuNakon tri dana nau ga u hramu gdje sjedi meuuËiteljima, sluπa ih i pita. Svi koji su ga sluπali divilisu se njegovu umu i odgovorima. (Lk 2, 46-47)

Hram u Jeruzalemu okupljao je sav narod da se unjemu barem jednom godiπnje doe pokloniti svo-mu Bogu. Tako i svetu obitelj Isusa, Marije i Josi-pa. Ta Bog je izvor mira, zadovoljstva i sreÊe.

Mir je djelo pravde i plod ljubavi. Zato je u izgra-ivanju mira potrebno voditi raËuna o zadovolje-nju pravde. Nedostatak pravednog pristupa πirimeu graanima osjeÊaj nemoÊi, besperspektiv-nosti i izgubljenosti.

Dok razmatramo kako je Marija naπla Isusa meunauËiteljima u Hramu, molimo za moÊnike meu-narodne zajednice: neka na podruËju naπe domo-vine stvaraju ozraËje koje pogoduje suæivotu, dija-logu, praπtanju i zajedniπtvu koje je u stanju dru-goga prihvatiti i svakome oprostiti.


III.OBAVIJESNA SREDSTVA

Sredstva druπtvenog priopÊivanja nezaobilaznasu za Ëovjeka naπeg vremena, jer stvaraju opÊe

mnijenje, imaju silan utjecaj i veliku odgovornostu oblikovanju Ëovjeka. Mogu biti pravi izvor nje-gova obogaÊenja, ali i propasti. Mogu pripomoÊi

rastu dobra, ali i zla. Stoga posebnu odgovornostimaju radnici u sredstvima druπtvenog

priopÊivanja, zajedno s dræavnim vlastima, zakoje treba posebno moliti. Evo i kratkih razma-tranja koja mogu posluæiti kao uvodi u pojedina

otajstva pri moljenju krunice.

84 85

Javna glasila - rizik i bogatstvo1. Anelov navjeπtaj MarijiNo aneo joj reËe: ”Ne boj se, Marijo! Ta naπla similost u Boga. Evo, zaËet Êeπ i roditi sina i nadjenutÊeπ mu ime Isus. On Êe biti velik i zvat Êe se SinSveviπnjega.” (Lk 1, 30-32)

ZahvaljujuÊi nevienu πirenju medijskog træiπtakroz posljednja desetljeÊa, mnoge obitelji u svijetuimaju sada iz vlastitih domova pristup do mnogihi raznolikih izvora sredstava druπtvenog priopÊi-vanja. PosljediËno, uæivaju u gotovo neograniËe-nim moguÊnostima u pitanju obavjeπÊivanja, ob-razovanja, kulturnoga razvoja, pa i duhovnoga ra-sta - moguÊnostima koje daleko nadilaze one kojesu bile dostupne obiteljima u ranijim vremenima.

Dok razmatramo o Anelovu navjeπtenju Mariji,molimo za odgovorne u sredstvima druπtvenog pr-iopÊivanja: neka imaju na umu kako je odreenimglasilima moguÊe i teπko raniti obitelji, predstav-ljajuÊi neprikladan ili Ëak izobliËen pogled na æi-vot, na obitelj, na religiju i na moral...


2. Pohoenje Marijino ElizabetiMarija ostade s Elizabetom oko tri mjeseca; zatimse vrati svojoj kuÊi. (Lk 1, 56)

Same dræavne vlasti imaju ozbiljnu duænost pru-æanja potpore braku i obitelji poradi dobra samo-ga druπtva. Umjesto toga, mnogi sada prihvaÊajui provode neËuvene slobodnjaËke argumente sku-pina koje zagovaraju Ëine πto pridonose teπkoj po-javi krize obitelji i slabljenju same ideje obitelji.

Dok razmatramo o Marijinu pohoenju Elizabeti,molimo za dræavne vlasti: neka uspostave regula-tive i postupke kako bi se zajamËilo da sredstva

druπtvenog priopÊivanja ne djeluju protiv dobraobitelji, a predsatvnici obitelji neka budu zastu-pljeni u stvaranju takve politike.


3. Isusovo roenjeNo aneo im reËe: ”Ne bojte se! Evo, javljam vamblagosvijest, veliku radost za sav narod! Danasvam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - KristGospodin.”(Lk 2, 10-11)

Roditelji, kao prvi i najvaæniji odgojitelji svoje dje-ce, prvi su koji Êe ih pouËiti i o sredstvima druπ-tvenog priopÊivanja. Pozvani su da izvjeæbaju svo-je potomstvo za ”odmjerenu, kritiËku, paæljivu irazboritu uporabu medija” u kuÊi (Familiaris con-sortio, 76).

Dok razmatramo o Isusovu roenju, molimo zadanaπnje roditelje: da to Ëine dobro s ustrajnoπÊu,kako bi obogatili obiteljski æivot, jer tako Ëak i vrlomala djeca mogu biti pouËena vaænim lekcijama osredstvima druπtvenog priopÊivanja: kako ih pro-izvode ljudi koji æele prenijeti neku poruku; kakosu to Ëesto poruke da se neπto uËini - da se neπtokupi, da se preuzme neki dvojbeni stav ili ponaπa-nje - kako to nije najbolji interes djeteta ili nije uskladu s moralnom istinom; kako djeca ne bi tre-bala nekritiËki prihvaÊati ili oponaπati ono πto na-u u sredstvima druπtvenog priopÊivanja.


4. Prikazanje Isusovo u HramuTa vidjeπe oËi moje spasenje tvoje, koje si pripraviopred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenjenarodâ, slavu puka svoga izraelskoga.(Lk 2, 30-32)

Brak i obiteljski æivot Ëesto su oslikani s

86 87

osjeÊajem, realistiËno, ali i sa suosjeÊanjem, πtopromiËu kreposti poput ljubavi, vjernosti, praπta-nja velikoduπnoga samodarivanja drugima. To seodnosi i na medijska predstavljanja koja prepoz-naju neuspjeh i razoËaranje koje se neizbjeæno su-sreÊe meu braËnim parovima i obiteljima - nape-tosti, sukobi, pogorπanje odnosa, pogreπne odlukei πtetni postupci - no, istodobno, prepoznaju i na-stojanje da se odvoji ispravno od pogreπnoga, dase razlikuje prava ljubav od njezinih suprotnosti ida se pokaæe nenadomjestiva vaænost obitelji kaotemeljne jedinice druπtva.

Dok razmatramo o prikazanju Isusovu u Hramu,molimo za Ëlanove naπih obitelji: dok gledaju, slu-πaju i Ëitaju, da pravo vrednuju ono πto im se pre-dstavlja preko sredstava druπtvenog priopÊivanja iiz toga uËe za æivot.


5. Isusa nalaze u HramuNakon tri dana naoπe ga u Hramu gdje sjedi po-sred uËiteljâ, sluπa ih i pita. Svi koji ga sluπahu bi-jahu zaneseni razumnoπÊu i odgovorima njegovim. (Lk 2, 46-47)

Obitelj i obiteljski æivot preËesto su u sredstvimadruπtvenog priopÊivanja neprikladno prikazani.Nevjera, izvanbraËna spolna aktivnost i odsutnostmoralnoga i duhovnog vida braËnog saveza, pred-stavljeni su nekritiËno, dok je ponekad dana pot-pora rastavi braka, spreËavanju zaËeÊa, pobaËajui istospolnosti.

Dok razmatramo o Isusovu naπaπÊu u Hramu,molimo za sve ljude koji rade u sredstvima druπ-tvenog priopÊivanja: neka imaju na umu kako ta-kvo prikazivanje, promicanjem stvari neprijate-ljskih braku i obitelji, πteti opÊem dobru druπtvate i oni time postaju sudionici zlih posljedica.


Da mediji promiËu zajedniπtvo1. Isusovo uskrsnuÊeNe bojte se! Znam da traæite razapetog Isusa. Onnije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Doite i vidi-te mjesto gdje je bio poloæen.(Mt 28, 5-6)

Sveti Pavao u Poslanici Efeæanima potanko opisu-je naπ ljudski poziv ”dioniπtva na boæanskoj nar-avi” (DV 21): po Kristu moæemo stupiti pred Oca ujednom Duhu; tako nismo viπe tuinci ni prido-πlice, nego sugraani svetih i ukuÊani Boæji, pos-tavπi sveti hram i prebivaliπte Boæje (usp. Ef 2, 18-22). Ta uzviπena slika æivota zajedniπtva ukljuËujesve vidove naπega krπÊanskoga æivota.

Dok razmatramo o Isusovu uskrsnuÊu, molimo,po Marijinu zagovoru, da prepoznamo Boæju dina-miËnu snagu u nama, snagu koja se od nas æeliproπiriti i na druge, kako bi ta ljubav doista posta-la prevladavajuÊom mjerom svijeta.


2. Isusovo uzaπaπÊeI Gospodin Isus, poπto im to reËe, bude uzet na ne-bo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoπe i propovije-dahu, a Gospodin suraivaπe i utvrivaπe RijeË po-pratnim znakovima.(Mk 16, 19-20)

Istinsko saobraÊanje iziskuje hrabrost i odluËnostonih koji rade u sredstvima druπtvenog priopÊiva-nja da ne popuste pod teæinom tolikih informacijate se pomire s djelomiËnim i privremenim istina-ma. Iziskuje ponajprije istraæivanje i πirenje onogaπto je smisao i konaËni temelj ljudskog postojanja,osobnoga i druπtvenog.

Dok razmatramo o Isusovu uzaπaπÊu u nebeskuslavu, molimo, po Marijinu zagovoru, da Gospodinprosvijetli savjesti pojedinaca i pomogne im razvi-

88 89

ti svoje miπljenje kako bi u ovome svijetu sredstvadruπtvenog priopÊivanja mogla konstruktivno pri-donijeti πirenju svega πto je dobro i istinito.


3. Isus πalje Duha SvetogaIznenada doe neka huka s neba, kao kad puπe si-lan vjetar... I ukazaπe im se jezici kao od plamena,i razdijeliπe se te nad svakog od njih sie po jedan.Svi se oni napuniπe Duha Svetoga te poËeπe govo-riti tuim jezicima... (Dj 2, 2-4)

Premda razna sredstva druπtvenog priopÊivanjaolakπavaju razmjenu informacija i ideja, pridono-seÊi meusobnom razumijevanju razliËitih skupi-na, u isto doba ona mogu biti zaraæena dvoznaË-noπÊu. Neke teænje unutar njih mogu proizvestimonokulturu koja zamagljuje stvarateljski genij,preoblikuje sloæenu finoÊu misli te obezvreujezanimljivosti obiËaja vezanih uz kulturu i indivi-dualnost vjerovanja. Do tih izobliËenja dolazi kadmedijska industrija postane smislom samoj sebi,okrenuta samo zaradi, te gubi iz vida svijest o od-govornosti u sluæbi opÊem dobru.

Dok razmatramo o silasku Duha Svetoga nad apo-stole, molimo, po Marijinu zagovoru, za odgovorneu sredstvima druπtvenog priopÊivanja, neka jamËetoËno izvjeπÊivanje o dogaajima, iscrpno tumaËe-nje tema od javnog znaËenja i pravilno predstav-ljanje razliËitih stajaliπta.


4. Marija uznesena na neboAli Bog, bogat milosrem - iz svoje velike ljubavi ko-jom nas je ljubio - nas, koji bijasmo mrtvi zbog gri-jeha, oæivi zajedno s Kristom - miloπÊu ste spaπeni!- s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima,u Kristu Isusu... (Ef 2, 4-6)

Odgoj za odgovorno i kritiËki osmiπljeno koriπtenje

javnih glasila pomaæe osobama da se njima sluæena razuman i prikladan naËin.

UpeËatljiv dojam πto ga posebice elektroniËka sre-dstva druπtvenog priopÊivanja ostavljaju stvaraju-Êi novi rjeËnik i nove slike koje tako lako uvode udruπtvo, ne smije se podcijeniti.

BuduÊi da suvremena sredstva druπtvenog priop-Êivanja suoblikuju popularnu kulturu, dok raz-matramo o Marijinu uznesenju na nebo, molimo,po njezinu zagovoru, da oni koji rade u njima nad-vladaju svaki pokuπaj manipulacije, osobito mla-dima, nastojeÊi, nasuprot tome, odgajati i sluæiti,kako bi mogli jamËiti ostvarivanje graanskog dr-uπtva dostojna ljudske osobe, a ne njegovo raspa-danje.


5. Marija okrunjena u slavi I otvori se hram Boæji na nebu i pokaza se KovËegsaveza njegova u hramu njegovu te udare munje iglasovi i gromovi i potres i tuËa velika.(Otk 11, 19)

Sudjelovanje u sredstvima druπtvenog saobraÊa-nja proizlazi iz same njihove naravi, kao dobra na-mijenjena svim ljudima. Kao javni servis, sredstvadruπtvenog saobraÊanja traæe duh suradnje i su-odgovornosti, uz skrupuloznu osjetljivost na javnasredstva i ispunjenje javnih zadataka, ukljuËujuÊitu i utjecanje regulativnim propisima i ostalim od-lukama ili strukturama odreenim za tu svrhu.

Dok razmatramo o Marijinu krunjenju u slavi, mo-limo, po njezinu zagovoru, da sredstva druπtvenogpriopÊivanja znaju iskoristiti moguÊnosti koje proi-zlaze iz promicanja dijaloga, razmjene meu kul-turama, izricanja solidarnosti i iz veza mira, kakobi postala utjecajna i cijenjena sredstva u izgrad-nji civilizacije ljubavi, teænje svih naroda.


90 91

Da mediji doprinose odgoju1. Isusovo uskrsnuÊeUto doe i ©imun Petar koji je iπao za njim i ue ugrob. Ugleda povoje gdje leæe i ubrus koji bijaπe naglavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego naposesavijen na jednom mjestu. Tada ue i onaj drugiuËenik koji prvi stiæe na grob i vidje i povjerova.(Iv 20, 6-8)

Izazovi s kojima se odgoj i obrazovanje moraju su-oËiti Ëesto su povezani sa πirokim utjecajem sred-stava druπtvenog priopÊivanja na naπ svijet. Kaojedan od vidova globalizacije i potpomognuti brzimrazvojem tehnologije, ona snaæno ocrtavaju kultu-rnu sredinu. Zapravo, ima onih koji tvrde da jeodgojni utjecaj sredstava druπtvenog priopÊivanjakonkurentan utjecaju πkole, Crkve, a moæda Ëak iutjecaju obitelji.

Dok razmatramo o Isusovu uskrsnuÊu, molimo,po Marijinu zagovoru, za ”osobe koje dræe da stva-rnost odgovara onome πto im sredstva druπtvenogpriopÊivanja predstave kao stvarnost” (AN, 4), da,poduprti vjerom u uskrsnuÊe, Ëuju i ono πto sepreko glasila ne Ëuje i vide i ono πto se ne vidi teznaju Ëitati izmeu redaka.


2. Isusovo uzaπaπÊeNo kaæem vam istinu: bolje je za vas da ja odem:jer ako ne odem, Branitelj neÊe doÊi k vama; akopak odem, poslat Êu ga k vama. (Iv 16, 7)

Odnos izmeu djece, sredstava druπtvenog priop-Êivanja i odgoja moæe se promatrati pod dva vidi-ka: odgoj djece preko sredstava druπtvenog priop-Êivanja i odgoj djece za pravilan odgovor poticaji-ma sredstava druπtvenog priopÊivanja. Tako sepojavljuje svojevrstan reciprocitet koji istiËe odgo-

vornost sredstava druπtvenog priopÊivanja kao in-dustrije i potrebu aktivnog i kritiËnog sudjelovan-ja Ëitatelja, gledatelja i sluπatelja. U tom suglasjuprikladan odgoj za ispravno koriπtenje sredstavadruπtvenog priopÊivanja bitan je za kulturalni,moralni i duhovni razvoj djece, a odgovornost zanj je na roditeljima, Crkvi i πkoli.

Dok razmatramo o Isusovu uzaπaπÊu, molimo, poMarijinu zagovoru, da roditelji, odgovorni u Crkvii πkoli misle o suprotnosti izmeu Krista, koji dje-cu ”zagrli pa ih blagoslivljaπe polaæuÊi na njih ru-ke” (Mk 10, 16), i onoga koji ih sablaænjava, za ko-jega je korisnije ako je ”s mlinskim kamenom stro-valjen u more” (Lk 17, 2).


3. Isus πalje Duha SvetogaJoπ vam mnogo imam kazati, ali sada ne moæetenositi. No kada doe on - Duh Istine - upuÊivat Êevas u svu istinu; jer neÊe govoriti sam od sebe, ne-go Êe govoriti πto Ëuje i navjeπÊivat Êe vam ono πtodolazi. On Êe mene proslavljati jer Êe od mojega uzi-mati i navjeπÊivati vama. (Iv 16, 12-14)

Roditelji imaju pravo i obvezu jamËiti razborito ko-riπtenje sredstava druπtvenog priopÊivanja, odga-jajuÊi savjest svoje djece kako bi bila u stanju for-mulirati ispravne i objektivne sudove koji Êe ihvoditi u izboru ili odbacivanju programa koji im senude (Familiaris consortio, 76). Odgoj za sredstvadruπtvenog priopÊivanja trebao bi biti pozitivan.IzlaæuÊi djecu onome πto je estetski i moralnonajbolje, pomaæe im se da razvijaju svoje miπljen-je, razboritost i sposobnost razlikovanja.

Dok razmatramo o silasku Duha Svetoga nad apo-stole, molimo, po Marijinu zagovoru, za krπÊanskeroditelje da æive kao odrasli u vjeri, nau ohrabre-nje i potporu u πkoli i æupi, te pomoÊ u Ëitavojzajednici.


92 93

4. Marija uznesena na neboAli Bog, bogat milosrem - iz svoje velike ljubavi ko-jom nas je ljubio - nas, koji bijasmo mrtvi zbog grije-ha, oæivi zajedno s Kristom - miloπÊu ste spaπeni! -s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima, uKristu Isusu...(Ef 2, 4-6)

Obrazovanje za sredstva druπtvenog priopÊivanjazahtijeva odgoj za uporabu slobode. PreËesto seona predstavlja kao neumorna potraga za zadovo-ljstvima ili novim iskustvima, πto je osuda, a nesloboda. Prava sloboda ne bi nikada osudila poje-dinca - posebice ne dijete - na neutaæivu potraguza novostima. U svjetlu istine, prava sloboda doæi-vljava se kao konaËan odgovor na Boæje ”da” Ëo-vjeËanstvu, te nas poziva da izaberemo, hotimice isvjesno, sve ono πto je dobro, isitnito i lijepo.

Dok razmatramo o Marijinu uznesenju u nebo, mo-limo, po njezinu zagovoru, za roditelje: da budu Ëu-vari te slobode te, dajuÊi im postupno sve veÊu slo-bodu, svoju djecu uvode u duboku radost æivota ka-ko bi se na kraju naπli u slavi s Isusom i Marijom.


5. Marija okrunjena u slaviNa nebu se pojavi veliËanstven znak: Æena obuËe-na u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na gla-vi joj vijenac od dvanaest zvijezda.(Otk 12, 1)

Æelja roditelja i uËitelja, da pouËavaju djecu putuljepote, istine i dobra moæe biti podræana i od stra-ne medijske industrije samo u onoj mjeri u kojojona promiËe temeljno dostojanstvo ljudskog biÊa,istinske vrijednosti braka i obiteljskog æivota, poz-itivna dostignuÊa i ciljeve ËovjeËanstva. Dok mno-gi radnici u sredstvima druπtvenog priopÊivanjaæele Ëiniti ono πto je ispravno, primjeÊuje se da seoni koji rade na tom podruËju susreÊu s posebn-

im psiholoπkim pritiscima i etiËkim dvojbama, jerih ponekad træiπna konkurencija prisiljava nasniæavanje standarda.

Dok razmatramo o Marijinu krunjenju u nebeskojslavi, molimo po njezinu zagovoru, za radnike usredstvima druπtvenog priopÊivanja: da budu za-uzeti oko stvarnog odgoja djece i poπtovanja etike,jer je to posebno vaæno i æurno u oËima svih kojiimaju osjeÊaj graanske odgovornosti.


9594

Da mediji promiËu istinu1. Isusovo uskrsnuÊeUskrsnuo je kako je rekao! Doite i vidite mjestogdje je bio poloæen.(Mt 28, 6)

ZahvaljujuÊi vrtoglavu tehnoloπkom razvitku,sredstva druπtvenog priopÊivanja stekla suizvanredne moguÊnosti, istodobno postavljajuÊinova i neËuvena pitanja i probleme. Bez njihovadoprinosa doista bi bilo teπko podupirati ipoboljπavati razumijevanje meu nacijama, pruæi-ti sveopÊu πirinu dijalozima o miru, zajamËitiËovjeku prvotno pravo na informaciju osigurava-juÊi istodobno slobodno kolanje misli, nadasve πtose tiËe ideala solidarnosti i socijalne pravde.

Dok razmatramo o Isusovu uskrsnuÊu, molimo dasredstva druπtvenog priopÊivanja budu ne samosredstva za πirenje ideja, nego i u sluæbi pravedni-jega i solidarnijega svijeta, da se ne pretvore usustave usmjerene na podvrgavanje Ëovjekalogikama πto ih diktiraju prevladavajuÊi interesiodreenoga trenutka.


2. Isusovo uzaπaπÊeKad to reËe, bi na njihove oËi uzdignut u zrak, ioblak ga ote oËima njihovim. Dok su oËiju uprtih unebo gledali kako odlazi, najedanput stadoπe krajnjih dva Ëovjeka u bijelu...(Dj 1, 9-10)

»ovjeËanstvo se danas nalazi na raskriæju. I javnaglasila pruæaju neËuvene moguÊnosti za dobro, aliu isto doba otvaraju neizmjerne moguÊnosti zlaπto prije nisu postojale. Zato se potrebno pitati, jeli mudro prepustiti da javna glasila budu slugan-ski podloæna nezaustavljivu natjecanju tko Êe bitiprvi ili da zavrπe na milost i nemilost onih koji ih

koriste za pravljenje smicalica savjestima.

Dok razmatramo o Isusovu uzaπaπÊu, molimo zaodgovorne u sredstvima druπtvenog priopÊivanja:da Ëine sve da ona ostanu u sluæbi osobe i zajed-niËkoga dobra te da pospjeπuju ”etiËko formiranjeËovjeka, u rastu Ëovjeka iznutra”.


3. Isus πalje Duha SvetogaKad napokon doe Pedeseti dan,... ukazaπe im sejezici kao od plamena, i razdijeliπe se te nadsvakog od njih sie po jedan. Svi se oni napuniπeDuha Svetoga te poËeπe govoriti tuim jezicima,kako ih je veÊ Duh nadahnjivao da govore.(Dj 2, 1-4)

I na podruËju sredstava druπtvenog priopÊivanjau igri su sastavne protege Ëovjeka i njegove istine,i to na naËin koji se ne razlikuje od onoga πto sedogaa na fronti ljudskoga æivota, braka i obitelji,te na podruËju velikih suvremenih pitanja πto setiËu mira, pravde i zaπtite stvorenoga.

Dok razmatramo o silasku Duha Svetoga, molimoza sve koji rade u sredstvima druπtvenogpriopÊivanja, da ne izgube etiËka uporiπta i ne izb-jegnu druπtvenom nadzoru nego ljubomornobrane Ëovjekovu osobu i potpuno poπtuju njezinodostojanstvo.


4. Marija uznesena na neboAli Bog, bogat milosrem - iz svoje velike ljubavikojom nas je ljubio - nas, koji bijasmo mrtvi zboggrijeha, oæivi zajedno s Kristom - miloπÊu stespaπeni! - s njim nas i uskrisi i s njim postavi nanebesima, u Kristu Isusu...(Ef 2, 4-6)

Moæe se reÊi da traæenje i predstavljanje istine o

9796

Ëovjeku tvore najuzviπeniji poziv druπtvenog sao-braÊanja. Koristiti s tim ciljem sve jezike kojimasredstva druπtvenog priopÊivanja raspolaæu, a kojisu sve ljepπi i profinjeniji, uzviπena je zadaÊa uprvome redu povjerena odgovornima i djelatnici-ma toga sektora.

Dok razmatramo o uznesenju Marijinu, molimoda sredstva druπtvenog priopÊivanja ne postanuglasnogovornik gospodarskoga materijalizma ietiËkoga relativizma, pravih rana naπega doba,nego pridonesu upoznavanju istine o Ëovjeku,braneÊi je pred onima koji je nastoje zanijekati iliuniπtiti.


5. Marija okrunjena u slavi Na nebu se pojavi veliËanstven znak: ÆenaobuËena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, ana glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila jetrudna i ”vikala je u bolovima” i mukama”raanja”.(Otk 12, 1-2)

»ovjek æea za istinom. Istina koja nas oslobaajest Krist, jer samo On moæe u potpunosti odgov-oriti na æe za æivotom i ljubavlju koji su uËovjekovu srcu. Onaj tko ga je susreo i postajegorljiv za njegovu poruku doæivljava nezadræivuæelju da podijeli i priopÊiva tu istinu.

Dok razmatramo o Marijinu krunjenju, molimo dane uzmanjka hrabrih djelatnika sredstavadruπtvenog priopÊivanja i pravih svjedoka istinekoji Êe znati, vjerni Kristovoj ostavπtini i gorljivi zaporuku vjere, postati tumaËi danaπnjih kulturnihzahtjeva, trudeÊi se æivjeti ovo doba vezâ kaodragocjeno doba za traganje za istinom i za razvojzajedniπtva meu osobama i narodima.


Da nam nove tehnologije koriste1. Krπtenje Isusovo na JordanuKad je Isus bio krπten, odmah izie iz vode. Izne-nada se otvoriπe nebesa te on vidje Duha Boæjegagdje silazi kao golub i spuπta se na njega. I glas sneba reËe: ”Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga samodabrao!” (Mt 3, 16-17)

Æivmo u svijetu medija. Mladi su, na posebannaËin, shvatili goleme moguÊnosti novih medija uolakπavanju povezivanja, saobraÊanja i razumije-vanja meu pojedincima i zajednicama i koriste ihza saobraÊanje sa svojim prijateljima, na njimauspostavljaju nova prijateljstva, stvaraju zajed-nice i mreæe, traæe informacije i vijesti te iznosevlastite ideje i miπljenja.

Dok razmatramo o krπtenju Isusovu na Jordanu,po Marijinu zagovoru molimo da nova kulturasaobraÊanja pripomogne Ëlanovima naπih obiteljida ostanu u povezanosti i kad su daleko jedni oddrugih, a studentima i istraæivaËima da omoguÊilakπi pristup izvorima i rad...


2. Isus se objavljuje u KaniTeÊi dan poslije toga bijaπe svadba u Kani Galilej-skoj, a bila je ondje i majka Isusova. Na svadbu bi-jaπe pozvan i Isus zajedno sa svojim uËenicima.Kad nestade vina, reËe Isusu njegova majka: ”Ne-maju vina.” (Iv 2, 1-3)

»ovjek je druπtveno biÊe. Æelja za saobraÊanjem iprijateljstvom utkana je u samu ljudsku narav ine moæe se ispravno shvatiti samo kao odgovor natehnoloπke novîne. U svjetlu biblijske poruke, tuæelju treba tumaËiti prije kao odraz naπeg dioni-πtva u komunikacijskoj i ujedinjujuÊoj ljubavi Bo-ga, koji od Ëitava ËovjeËanstva æeli uËiniti jednuobitelj.

9998

Dok razmatramo o Isusovu objavljenju na svadbi uKani, po Marijinu zagovoru molimo: kad osjeÊamopotrebu pribliæiti se drugima, kad ih æelimo boljeupoznati ili pak oni æele upoznati nas, da shvatimoda odgovaramo na Boæji poziv koji je utisnut unaπu narav biÊâ stvorenih na sliku i priliku Boæju.


3. Isus navijeπta kraljevstvo BoæjeOd toga Ëasa Isus poËe propovijedati: ”Obratite se,jer je blizu kraljevstvo nebesko!” (Mt 4, 17)

Apostoli i njihovi uËenici pronosili su Isusovu Ra-dosnu vijest grËkim i rimskim svijetom: kao πto jetada navijeπtanje evanelja, da bi bilo plodonos-no, iziskivalo podrobno razumijevanje kulture iobiËaja ondaπnjih poganskih naroda kako bi sedotaklo njihove pameti i srca, tako sada navjeπtajKrista u svijetu novih tehnologija predmnijeva nji-hovo duboko poznavanje kako bi se moglo njimapravilno sluæiti.

Dok razmatramo o Isusovu navjeπtaju kraljevstva ipozivu na obraÊenje, po Marijinu zagovoru molimoosobito za mlade, koji su se gotovo spontano su-æivjeli sa sredstvima saobraÊanja: da s oduπev-ljenjem preuzmu na sebe zadatak navijeπtati evan-elje svojim vrπnjacima, jer dobro poznaju njihovestrahove i nade, njihova oduπevljenja i razoËaranja.


4. Isus se preobraæava na goriI zaËu se glas iz oblaka: ”Ovo je Sin moj, Ljubljenimoj, koga sam odabrao! Njega sluπajte! Kad to Ëu-πe uËenici, padoπe niËice i silno se prestraπiπe. Isusim se pribliæi, dotaËe ih se i reËe: ”Ustanite i nemoj-te se bojati!” (Mt 17, 5-7)

Isus je rado boravio sa svojima. Æelja za povezi-vanjem s drugima i nagon saobraÊanja, koji suneπto πto se u suvremenoj kulturi samo po sebi

podrazumijeva, nisu u stvari niπta drugo negosuvremena oËitovanja temeljnog i postojanognagnuÊa ljudi da se odmaknu od samih sebe kakobi stupili u odnos s drugima. Kada se otvorimodrugima, mi zapravo ispunjavamo svoje najdubljepotrebe i postajemo potpuniji ljudi. U Stvoritel-jevoj smo promisli, naime, stvoreni za ljubav.

Dok razmatramo o preobraæenju Isusovu na gori,po Marijinu zagovoru molimo za sve koji djeluju usvijetu digitalne komunikacije: da se zaloæe upromicanju kulture poπtivanja, dijaloga i pri-jateljstva, a izbjegavaju rijeËi i slike koje poniæava-ju ljudsko biÊe, te iskljuËe sve πto potiËe mrænju inesnoπljivost, obezvrjeuje ljepotu i intimnostljudske spolnosti, zloupotrebljava slabe i nevine.


5. Isus se dariva u euharistijiUze Isus kruh, zahvali i razlomi ga, pa ga davaπeuËenicima govoreÊi: ”Uzmite i jedite! Ovo je tijelomoje.” Zatim uze kaleæ te zahvali i dade im gaveleÊi: ”Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krvSaveza, koja se prolijeva za sve za oproπtenje gri-jeha.” (Mt 26, 26-28)

Za istim stolom s Isusom sjedili su - njegovi pri-jatelji. Pojam prijateljstva doæivio je novi zamah urjeËniku digitalnih druπtvenih mreæa koje su sejavile posljednjih godina. U prijateljstvima i po pri-jateljstvima rastemo i razvijamo se kao ljudi.Upravo se zato pravo prijateljstvo oduvijek sma-tralo jednim od najveÊih bogatstava kojima ËovjekuopÊe moæe raspolagati.

Dok razmatramo o Isusu koji nam se darovao uotajstvu euharistije, po Marijinu zagovoru molimoda æelja svih za odræavanjem i produbljivanjemprijateljstava ne bude na πtetu raspoloæivosti zaobitelj, bliænje i one koje susreÊu svakog dana.


101100

Da se mediji ne daju potkupiti1. Isusovo uskrsnuÊeDoite i vidite mjesto gdje je bio poloæen, zatim kre-nite æurno i recite uËenicima njegovim: ”Uskrsnuo jeod mrtvih i, eto, pred vama ide u Galileju. OndjeÊete ga vidjeti.”(Mt 28, 6-7)

Publiciranje zla, kao oblik ulagivanja najniæim lju-dskim porivima, najlakπi je, ali i najodgovornijinaËin privlaËenja masa. U tom smislu, umah seprimjeÊuje da je crna kronika postala suviπna ru-brika, jer je gotovo najveÊi dio prostora u sredstvi-ma druπtvenog priopÊivanja zapravo veÊ pretvorenu crnu kroniku. DapaËe, nerijetko su Ëitave novi-ne i informativne emisije iskljuËivo crna kronika.

Dok razmatramo o Isusovu uskrsnuÊu od mrtvih,po Marijinu zagovoru molimo za sve radnike u hr-vatskim medijima: da shvate kako metodologija”publiciteta zla” oËigledno nije voena æeljom zaraskrinkavanjem zla, nego ga joπ viπe potiËe.


2. Isusovo uzaπaπÊeI Gospodin Isus, poπto im to reËe, bude uzet na ne-bo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoπe i propovi-jedahu, a Gospodin suraivaπe i utvrivaπe RijeËpopratnim znakovima.(Mk 16, 19-20)

Druga rak-rana naπih sredstava druπtvenog prio-pÊivanja jest traæenje novca od institucija ili osobau zamjenu za ”konkretno pisanje” ili preπuÊivanje.To je dodatna ljaga proklamiranoj ”slobodi medi-ja”, ali i javnim duænosnicima koji su pristali, nov-cem poreznih obveznika, platiti vlastitu medijskupromidæbu, Ëime se otvara i problem sprege poli-tike i sredstava druπtvenog priopÊivanja, s nov-cem kao zadnjim nazivnikom.

Dok razmatramo o Isusovu uzaπaπÊu u nebo, poMarijinu zagovoru molimo za naπe novinare: da nenasjedaju pritiscima izdavaËâ, vlasnicima medijâ ikapitala, i tako protiv svoje volje ili egzistencijalnopritisnuti, postaju ”plaÊenici zla”.


3. Isus πalje Duha SvetogaKad je napokon doπao dan Pedesetnice... ukazaπeim se jezici kao od plamena, i razdijeliπe se te nadsvakog od njih sie po jedan. Svi se oni napuniπeDuha Svetoga te poËeπe govoriti tuim jezicima,kako ih je veÊ Duh nadahnjivao da govore.(Dj 2, 1-4)

Ako træiπni fundamentalizam i novac kao prvi nje-gov osnovni kriterij postane osnovica i pokretaË”ureivaËke politike”, onda idemo ususret vreme-nu s najopasnijom cenzurom, a to je cenzura do-bra. Radi se o uskraÊivanju prava javnosti na in-formaciju o dobru ili o marginaliziranju dobra, priËemu se druπtvo pretvara u ”reketiranje zlom svihprotiv svih”.

Dok razmatramo o silasku Duha Svetoga nad apo-stole, po Marijinu zagovoru molimo za radnike usredstvima druπtvenog priopÊivanja i njihove vlas-nike: da se suprotstavljaju bacanju u zaborav te-meljnih ljudskih vrijednosti kao i njegovu proizvo-du ”reketiranja zlom” u druπtvu te i sami u tomene sudjeluju.


4. Marija uznesena na neboAli Bog, bogat milosrem, zbog velike ljubavi kojomnas uzljubi, nas, koji bijasmo mrtvi zbog grijeha,oæivi zajedno s Kristom ... s njim nas i uskrisi i snjim postavi na nebesima, u Kristu Isusu...(Ef 2, 4-6)

103102

Sredstva druπtvenog priopÊivanja danas u velikojmjeri pridonose ne samo siromaπenju i kvarenjustandardnoga hrvatskog jezika nego i njegovoj vu-lgarizaciji, pa tako prostota i nasilje u jeziku dobi-vaju pravo graanstva i ”legitimitet”. Do koje jemjere takvo degradiranje uzelo maha, pokazujunavlastito elektroniËki mediji koji su puni neo-pravdanih tuica i na kojima su prijevodi Ëestovulgarniji od originala.

Dok razmatramo o Marijinu uznesenju s duπom itijelom u nebesku slavu, molimo za radnike u sre-dstvima druπtvenog priopÊivanja: da njeguju svojhrvatski jezik, a ne da ga osiromaπuju i kvare do-prinoseÊi njegovoj vulgarizaciji.


5. Marija okrunjena u slavi Na nebu se pojavi veliËanstven znak: Æena obuËe-na u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na gla-vi joj vijenac od dvanaest zvijezda.(Otk 12, 1-2)

Treba poticati da loπe pojave, koje u medijskomprostoru kao da nemaju nikakvih granica, dobijuzakonski okvir primjeren Ëovjeku kao pojedincu idruπtvenoj zajednici. Istovremeno, treba pokretatii podupirati inicijative koje podiæu razinu svijesti ipojedinca i druπtvene zajednice kako bi bili otpor-niji na negativne pojave i uËinkovitiji u oslobaa-nju od (auto)cenzura dobra i promicanja vrednotaneophodnih za svekoliko zdravlje i funkcioniranjepojedinca i druπtva.

Dok razmatramo o Marijinu krunjenju u nebeskojslavi, molimo za vjeru u snagu dobra, koja moraosigurati dobru pravo javnosti koje mu se trenu-taËno u praksi brojnih sredstava javnog priopÊiva-nja osporava.


IV.POZVANI NA OBRAΔENJE

Korizma je vrijeme molitve, milostinje i posta kojinas pripremaju za proslavu Uskrsa i uËe iziÊi u

susret potrebama bliænjega kako bismo stekli joπviπe duha solidarnosti. To razdoblje prikladno je

za uËenje kako izdræati s Marijom i ”ljubljenimuËenikom”, uz Onoga koji na Kriæu za Ëitavo

ËovjeËanstvo predaje ærtvu svoga æivota. Evo ikratkih uvoda u otajstva krunice koja mogu

dobro doÊi pri molitvi i ne samo kroz korizmenedane.

105104

Da æivot imaju1. Isus u Maslinskom vrtu Zatim ode malo dalje, pade niËice te se pomoli: ”OËemoj! Ako je moguÊe, neka me mimoie ovaj kaleæ!Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!”(Mt 26, 39)

”Svi su zaista sagrijeπili i potrebna im je slava Bo-æja; opravdani su besplatno, njegovom miloπÊu pootkupljenju u Kristu Isusu” (Rim 3, 23-24). Bog jeza nas predao svoga Sina. Milostivo se prignuonad naπu slabost, izlivπi svoju ljubav na novi i joπdivniji naËin.

Dok razmatramo o Isusu koji se u Maslinskom vr-tu moli Ocu i znoji krvavim znojem, molimo za Ëi-tavu Crkvu: da ne prestaje navijeπtati to otajstvobeskrajne dobrote, veliËajuÊi Boæji slobodan izbori njegovu æelju da ne osudi Ëovjeka, nego da ga po-novno vrati u svoje zajedniπtvo.


2. Isusa biËujuSav narod nato odvrati: ”Krv njegova na nas i nadjecu naπu!” Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbiËe-vana, preda da se razapne.(Mt 27, 25-26)

DostignuÊa medicine i biotehnologije mogu katka-da Ëovjeka navesti da sebe zamiπlja kao vlastitogastvoritelja i podlegne napasti da manipulira ”sta-blom æivota” (Post 3, 24). No, sve πto je tehniËki iz-vedivo nije ujedno i moralno dopustivo.

Dok razmatramo o Isusu privezanu uza stup i bi-Ëevanu u dvoru Pilatovu, molimo za ljude koji sebave znanoπÊu. Premda je znanstveni rad usmje-ren osiguravanju kvalitete æivota primjerenije lju-dskom dostojanstvu vrijedan divljenja, neka ni-kad ne zaborave da je ljudski æivot dar i da ostajedragocjen Ëak i kada je oznaËen trpljenjem i ogra-

niËenostima. Dar koji je besplatno primljen i bes-platno stavljen u sluæbu drugima uvijek treba pri-hvaÊati i ljubiti.


3. Isusa krune trnjemPotom spletoπe krunu od trnja, staviπe mu je naglavu, a u desnicu mu staviπe trsku. Poklecali supred njim i izrugivali mu se govoreÊi: ”Zdravo, kra-lju æidovski!”(Mt 27, 29)

Isusovim primjerom ærtvovanja za nas na Kalvari-ji korizma nam na jedinstven naËin pomaæe razu-mjeti da je æivot u njemu otkupljen. Po Duhu Sve-tom, Isus obnavlja naπ æivot i Ëini nas dionicimaonoga istoga boæanskog æivota koji nas uvodi uBoæji nutarnji æivot i daje nam iskusiti njegovu lju-bav prema nama.

Dok razmatramo kako Isusa krune trnovom kru-nom, molimo za sve koji u Isusa vjeruju: da svibudemo svjesni da taj æivot, koji nam je prenesenpo krπtenju, moramo neprestano hraniti odgova-rajuÊi na njega osobnom i zajedniËarskom vjeromkroz molitvu, slavljenje sakarmenata i evaneoskosvjedoËenje.


4. Isus nosi kriæI izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolazni-ka koji je dolazio s polja, ©imuna Cirenca, sina Ale-ksandrova i Rufova, da mu ponese kriæ. I dovukuga na mjesto Golgota, πto znaËi Lubanjsko mjesto.(Mk 15, 20-22)

BuduÊi da smo æivot doista besplatno primili, mo-ramo ga besplatno i dati svojoj braÊi i sestrama.To Isus traæi od uËenika πaljuÊi ih kao svoje svje-doke u svijet: ”Besplatno primiste, besplatno daj-

107106

te” (Mt 10, 8). A prvi dar koji treba dati jest darsvetoga æivota, svjedoËenje besplatne Boæje lju-bavi.

Dok razmatramo kako Isus na svojim ramenimanosi kriæ na Kalvariju, molimo neka korizmenihod za sve vjernike bude stalan poziv na produ-bljivanje toga naπega osobitog poziva. Kao vjerni-ci, naime, moramo biti otvoreni æivotu koji je uznaku ”besplatnosti”, posveÊujuÊi se bez pridræajaBogu i bliænjemu.


5. Isus umire na kriæuPomrËa sunce, a hramski se zastor razdrije po sre-dini. Tada Isus viknu jakim glasom: ”OËe, u ruketvoje predajem duh svoj.” To reËe i - izdahnu.(Lk 23, 45-46)

Cijeli naπ æivot oznaËen je Boæjom dobrohotnoπÊu.Dar je i poËetak æivota i njegov Ëudesni razvoj. Aupravo zato πto je dar, æivot se nikada ne smijesmatrati nekim posjedom ili privatnim vlasniπ-tvom, premda bi nas moguÊnosti za unapreivan-je kvalitete æivota kojima danas raspolaæemo moglenavesti na pomisao da je Ëovjek ”gospodar” æivota.

Dok razmatramo kako Isus na kriæu umire izme-u dvojice razbojnika, a gleda ga njegova æalosnaMajka, molimo da rijeËi iz Evanelja ”Besplatnoprimiste, besplatno dajte” (Mt 10, 8), odjekuju usrcu svih krπÊana na pokorniËkom hodoËaπÊuprema Uskrsu i potakne ih neka se u svom srcudive veliËini æivota, njega njeguju i za nj se zauzi-mlju.


Da prihvaÊamo volju Boæju1. Isus u Maslinskom vrtu A ukaza mu se aneo s neba koji ga ohrabri. A kadje bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaπeznoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na ze-mlju.(Lk 22, 43-46)

UoËi svoje muke Isus se povukao na molitvu uMaslinski vrt. Bio je svjestan teæine sutraπnjegadana: muke i smrti na kriæu.

»ovjeku ne ide uvijek onako kako æeli i kako bihtio. Proæivljava ponekad teπke trenutke. UslijedopÊe krize, nae se u tjeskobi zbog oskudice ilinestaπice sredstava za æivot, koja znade prerasti upravu æivotnu borbu za sebe i za Ëitavu obitelj. Ra-zbija glavu πto odjenuti, kako obuÊi i obuti djecu,πto im ponuditi za jelo i piÊe...

Isus u Maslinskom vrtu moli neka ga mimoie ka-leæ muke koji ga Ëeka, ali je spreman prihvatiti vo-lju OËevu.

Dok razmatramo o Isusovoj smrtnoj borbi u Mas-linskom vrtu, molimo da bismo ga u odlukama imi nasljedovali, prepuπtajuÊi se volji OËevoj i Ëu-vajuÊi vlastitu prisebnost.


2. Isusa biËujuReËe im Pilat: ”Ta πto je zlo uËinio?” Povikaπe joπ ja-Ëe: ”Raspni ga!” HoteÊi ugoditi svjetini, Pilat im pu-sti Barabu, a Isusa izbiËeva i preda da se razapne.(Mk 15, 14-15)

Pilat se htio izvuÊi i liπiti se odgovornosti. Isusa jedao izbiËevati misleÊi na taj naËin udovoljiti naro-du i oprati ruke od krivnje zbog Isusove osude.

Obitelj je osnovna stanica ljudskog druπtva. U njojse raamo, rastemo, starimo i umiremo. Svi priæe-

109108

ljkujemo da stanje u domovini bude sreenije, daproradi pravna dræava, da bude viπe reda... Dræa-va Êe biti onakva kakve budu naπe obitelji, a obi-telji onakve kakvi mi budemo. Imat Êe ono πto ja iti u njih donesemo i πto za njih privrijedimo. O na-πim obiteljima ovisi kakva Êe biti πira crkvena, atako i druπtvena zajednica u kojoj æivimo. Svi smojednako odgovorni kakva Êe naπa obitelj biti, πtoÊe imati i kako Êe æivjeti.

Dok razmatramo o Isusovu biËevanju, molimo dase nitko izmeu nas ne izvlaËi, nego savjesno pri-hvaÊa svoje svagdanje duænosti, obavlja svoju ulo-gu u obitelji i druπtvu te bude svjestan svoga dije-la odgovornosti.


3. Isusa krune trnjemA vojnici spletoπe vijenac od trnja i staviπe mu gana glavu; i zaogrnuπe ga grimiznim plaπtem. I prila-zili su mu i govorili: ”Zdravo, kralju æidovski!” Ipljuskali su ga.(Iv 19, 2-3)

Isusu kao da nije bilo dosta uzeti kriæ, nositi ga naKalvariju i na njemu biti razapet, nego su se joπ snjime trebali i rugati!

Da bi opstala obitelj i normalno funkcionirala πiradruπtvena zajednica, svakome je u æivotu povjere-na odreena uloga. Mjesto da se, zahvalni Bogu zaæivot i dobro zdravlje, prihvatimo posla kako bi-smo zavrijedili kruh svagdaπnji za sebe i one kojisu povjereni naπoj skrbi, mi se Ëesto ispriËavamokako nigdje naÊi zaposlenje, pomalo ljenËarimo iËekamo da nam drugi priprave posla kakav miæelimo... Galamimo na odgovorne u dræavi i Crkvi,njih kritiziramo i njima prigovaramo za neke ne-pravilnosti, a neki radije pruæaju ruku ne bi li imtko pruæio kunu, mjesto da se prihvate posla i ne-πto rade...

Dok razmatramo o Isusu kojega krune trnjem,molimo da uvidimo tegobu æivotne stvarnosti i svjerom je prihvatimo kako bismo jedni drugimabili od pomoÊi i na blagoslov.


4. Isus nosi kriæ Oni na to uzmu Isusa. A on, noseÊi svoj kriæ, uziena mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota. Turazapnu njega i joπ dvojicu s njim: jednoga s jedne,drugoga s druge strane, a Isusa u sredini.(Iv 19, 17-18)

UzimajuÊi kriæ i noseÊi ga na Kalvariju, Isus je po-nudio najprihvatljivije rjeπenje ljudske patnje.

Kriæ su sve æivotne poteπkoÊe na koje kao ljudisvagdano nailazimo. Majci je tako kriæ briga okodjece i supruga, pripravljanja jela, ËiπÊenja, pra-nja, glaËanja... Ocu je kriæ posao, skrb za obitelj,trka oko priskrbljivanja nuænoga za æivot sebi isvojoj obitelji... Djeci je kriæ uËenje, odlazak u πko-lu i boravak u njoj, gnjavaæa s tolikim predmetimai uËiteljima... Kratko i jasno reËeno, kriæ je svakitrenutak naπega æivota na zemlji, osobito ono πtonam je teπko. Osim toga, kriæ smo mi sami jednidrugima, i to onaj najteæi.

Dok razmatramo o Isusu kako za nas nosi kriæ naKalvariju, molimo da, poput njega, i mi moæemoprihvatiti kriæeve svoje svagdaπnjice i strpljivo ihnositi do kraja, kako bismo se po njima spasili.



Ne samo da je kriæ trebalo donijeti na Kalvarijunego i na njega biti razapet i na njemu umrijeti.

111110

Istinska krπÊanska vjera zove nas na budnost uopasnostima i napastima na koje nailazimo nasvakom koraku. Domovina je naπa na nebesima.Dok putujemo prema njoj, osueni smo na æivot sdrugima. Da bismo u miru i skladu s drugima æiv-jeli, pozvani smo svagdano umirati - samima sebi.Umirati samome sebi znaËi toliko puta ne znationo πto znademo, ne vidjeti ono πto vidimo, ne Ëutiono πto Ëujemo, odreÊi se onoga πto bismo htjeli...A zar i u takvim trenucima ne trebamo onih kojiÊe s nama suosjeÊati, pomoÊi nam izdræati u tomnaπemu svagdanjem umiranju sebi i drugima?!

Dok razmatramo o Isusu kako umire na kriæurazapet izmeu dvojice razbojnika, molimo kakobismo i mi mogli umirati tolikim svojim prohtjevi-ma da bismo oËuvali mir i red u svojoj obitelji.


Da prihvaÊamo malene1. Isus u Maslinskom vrtu I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo,pade na koljena pa se molio: ”OËe! Ako hoÊeπ, otk-loni ovu Ëaπu od mene. Ali ne moja volja, nego tvojaneka bude!”(Lk 22, 41-42)

UoËi muke, Isus se naπao u tjeskobi. U sliËnoj si-tuaciji nae se i svaki vjernik.

Isus je ljubio djecu. On æeli da im i zajednica otvoriruke i srce kao njemu samomu: “Tko primi radi me-ne jedno malo dijete kao πto je ovo, mene prima”(Mt 18,5). Uz bok djeci Isus stavlja i ”najmanju bra-Êu”, tj. bijedne, potrebne, izgladnjele i oæednjele,strance, gole, bolesne, zatvorene. Njih prihvaÊati iljubiti ili, naprotiv, s njima postupati ravnoduπno iodbacivati ih, znaËi tako postupati s njim samim,jer se on u njima na poseban naËin ponazoËuje.Dok razmatramo o Isusovoj smrtnoj borbi u Mas-linskom vrtu, molimo, po Marijinu zagovoru, daËitava druπtvena zajednica i u djeci i u svima kojeIsus stavlja njima uz bok prepozna njega samogai prema njima se u tom duhu odnosi.


2. Isusa biËujuKad Pilat vidje da niπta ne koristi, nego da biva ve-Êi meteæ, uzme vodu i opra ruke pred svjetinom go-voreÊi: ”Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!” (Mt 27, 24-25)

Isus je doπao radi nas ljudi i radi naπega spasenja.Stoga ga ni Pilatu nije bilo lako osuditi.

U godinama svoga javnoga æivota, Isus viπe putaponavlja kako Êe uÊi u kraljevstvo nebesko samooni koji budu kao djeca. U njegovim rijeËima dijetepostaje rjeËita slika uËenika pozvana slijediti bo-æanskog UËitelja posluπnoπÊu djeteta: “Tko se poni-

113112

zi kao ovo jedno dijete bit Êe najveÊi u kraljevstvunebeskom” (Mt 18,4). ”Poniziti se” i ”prihvatiti” ma-lene: to su dva vida jednoga jedinstvena uËenja ko-je Gospodin opetuje svojim uËenicima u ovo naπevrijeme. Samo onaj tko se ”ponizi” moæe s ljubavljuprihvatiti ”najmanju” braÊu.Dok razmatramo o Isusovu biËevanju, molimo, poMarijinu zagovoru, za vodstvo naπe domovine, dane izgubi duh malenosti kako bi dostojnu pozor-nost moglo posvetiti ”najmanjoj” braÊi u hrvat-skom druπtvu.


3. Isusa krune trnjemZatim ga svukoπe i ogrnuπe skrletnom kabanicom.Potom spletoπe krunu od trnja, staviπe mu je naglavu, a u desnicu mu staviπe trsku.(Mt 27, 28)

Trnova kruna na Isusovoj glavi znak je ruganja to-likih. Usprkos njima, uvijek se nalazilo suÊutnih ivelikoduπnih.

Mislim sa zahvalnim divljenjem na one koji preuzi-maju skrb za odgoj u djetinjstvu u tegobama i ubla-æuju patnje djece i Ëlanova njihovih obitelji prouzro-Ëene sukobima i nasiljem, nedostatkom jela i vode,od prisilnog seljenja i tolikih oblika nepravdi koje usvijetu postoje.Dok razmatramo o krunjenju Isusa trnovom kru-nom, molimo, po Marijinu zagovoru, za sve kojishvaÊaju ”malene” i ublaæuju bol njima i Ëlanovi-ma njihovih obitelji, da se u tome nikad ne umore.

OËe naπ, 10 Zdravomarija i Slava Ocu...

4. Isus nosi kriæOni na to uzmu Isusa. A on, noseÊi svoj kriæ, uziena mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota.(Iv 19, 17)

Isus nas je doπao spasiti po kriæu. Svatko od nasima svoj kriæ. Roditeljima su najveÊi kriæ njihovadjeca.

Htio bih podsjetiti na roditelje koji ne oklijevaju pre-uzeti na se skrb za mnogoËlanu obitelj, oËeve i maj-ke koji, mjesto da na prvo mjesto stave uspjeh uzvanju i osobnu karijeru, vode brigu da prenesudjeci ljudske i vjerske vrednote koje æivotu daju pr-avi smisao.Dok razmatramo o Isusovu hodu prema Kalvariji skriæem na koji Êe biti razapet, molimo, po Marijinuzagovoru, za roditelje da svaki dan velikoduπnoprihvaÊaju svoj kriæ u svojoj djeci i vjerno ga nose.


5. Isus umire na kriæuI natakoπe na izopovu trsku spuævu natopljenuoctom pa je primakoπe njegovim ustima. »im Isusuze ocat, reËe: ”Dovrπeno je!” I prignuvπi glavu,preda duh.(Iv 19, 29-30)

Razapet na kriæu, kao Ëovjek i Isus se osjetio odOca zaboravljenim i napuπtenim.

Ima sebiËnih koji ne ”primaju” djece. Ima malenihkoji su duboko ranjeni nasiljem odraslih: spolnazlorabljenja, upuÊivanje u prostituciju, upletenost uprodaju i uporabu droge; djeca koja su prisiljenaraditi i ratovati; nevini zauvijek oznaËeni zbograzdvojenosti obitelji; maleni upleteni u sramotnuprodaju organa i osoba. A πto reÊi na sidu sposljedicama koje pustoπe Afriku? Toliki suzaraæeni veÊ od roenja. Dok razmatramo o pribijanju Isusa na kriæ i dari-vanju Marije nama za majku, da nam budemajka, molimo, po Marijinu zagovoru, za ËitavoËovjeËanstvo: neka ne zatvara oËi pred takozabrinjavajuÊom dramom u svijetu!


115114

Za vjeru da Bog i po kriæu ljubi1. Isus u Maslinskom vrtu Zatim ode malo dalje, pade niËice te se pomoli: ”OËemoj! Ako je moguÊe, neka me mimoie ovaj kaleæ!Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!”(Mt 26, 39)

SvemoguÊi oËekuje ”da” svojih stvorenja kao mladzaruËnik ”da” svoje zaruËnice. Na æalost, zavedenolaæima Zloga, ËovjeËanstvo se zatvorilo ljubavi Bo-æjoj, u iluziji nemoguÊe samodostatnosti (usp. Po-st 3, 1-7). PovlaËeÊi se u sebe, Adam se udaljio odvrela æivota koje je Bog, te postao prvi ”od onih ko-ji bijahu podvrgnuti ropstvu za Ëitav æivot strahomod smrti” (Heb 2, 15).

Dok razmatramo o Isusovoj smrtnoj borbi u Mas-linskom vrtu, molimo za sve koji proæivljavaju teπ-ke trenutke: kao πto se Bog nije dao pobijediti, ne-go ga je Ëovjekov ”ne” kao odluËan udarac naveoda pokaæe svoju ljubav u svoj otkupiteljskoj snazi,nek se Bogu prepuste i pouzdaju u njegovu ljubav.


2. Isusa biËuju Tada Pilat naredi da se Isus uzme i biËuje. (Iv 19, 1)

Gledajmo s povjerenjem proboden bok Isusov, izkojega potekoπe ”krv i voda” (Iv 19, 34). Crkvenioci dræali su te sastojke kao simbole sakramenatakrπtenja i euharistije. ZahvaljujuÊi djelovanju Du-ha Svetoga, vodom krπtenja otvara nam se intim-nost trojstvene ljubavi. U korizmenom hodu, sje-ÊajuÊi se svoga krπtenja, potaknuti smo iziÊi iz sa-mih sebe da bismo se otvorili, u povjerljivu prepu-πtanju, milosrdnu zagrljaju OËevu. Krv, simbolljubavi Dobrog Pastira, teËe u nama posebno ueuharistijskom otajstvu: ”Euharistija nas uvodi uËin Isusove ærtve... ulazimo u samu dinamiku nje-gova predanja samoga sebe” (DC 13).

Dok razmatramo o Isusovu biËevanju u dvoru Pi-latovu, molimo za bolesne i ærtve nepravde: da ko-rizmu æive kao ”euharistijsko” vrijeme, u kojemuÊe, prihvaÊajuÊi ljubav Isusovu, nju i sami uËiti πi-riti oko sebe svakim svojim Ëinom i rijeËi.


3. Isusa krune trnjemZatim ga svukoπe i ogrnuπe skrletnom kabanicom.Potom spletoπe krunu od trnja, staviπe mu je naglavu, a u desnicu mu staviπe trsku. Poklecali supred njim i izrugivali mu se. (Mt 27, 28-29)

Promatranje ”Onoga koga su proboli” (Zah 12, 10)potaknut Êe nas otvoriti srce drugima priznavaju-Êi rane nanesene dostojanstvu ljudskog biÊa; pota-knut Êe nas, napose, boriti se protiv svakog oblikaprezira æivota i iskoriπtavanja osobe i ublaæavanjadrame osamljenosti i napuπtenosti tolikih osoba.

Dok razmatramo kako Isusa krune trnjem, moli-mo za sve krπÊane, osobito oholije i moÊnije: danam korizma bude obnovljeno iskustvo ljubaviBoæje darovane nam u Kristu, ljubavi koju svakogdana moramo ”uzvraÊati” bliænjima, prije svegaonima koji viπe trpe i u potrebi su, svjesni da Êemojedino tako moÊi u potpunosti sudjelovati u rado-sti Uskrsa.


4. Isus nosi kriæIsus, noseÊi svoj kriæ, uzie na mjesto zvano Luba-nja, hebrejski Golgota. Tu razapnu njega i joπ dvo-jicu s njim: jednoga s jedne, drugoga s druge stra-ne, a Isusa u sredini. (Iv 19, 17-18)

U otajstvu Kriæa posvema se objavljuje nesadræivamoÊ milosra Oca nebeskoga. Da bi ponovno osvo-jio ljubav svoga stvorenja, prihvatio je platiti viso-ku cijenu: krv svoga Jedinoroenoga Sina. Smrt,

117116

koja je za prvog Adama bila krajnji znak osaml-jenosti i nemoÊi, tako se pretvorila u najveÊi Ëinljubavi i slobode novog Adama. Tako moæemo tvr-diti, da Krist ”umrije, ako se tako moæe reÊi, boæa-nstveno, jer je umro slobodno”. U Kriæu se oËitujeBoæja ljubav prema nama. To je ona snaga ”koja nedopuπta ljubavniku da ne ostane u sebi samomu,nego ga potiËe da se sjedini s ljubljenim”.

Dok razmatramo kako Isus nosi kriæ na Kalvariju,molimo za one koji nose teπke kriæeve, proæivljava-ju bolesti, poteπkoÊe... da se osjete poduprti nazo-ËnoπÊu Kristovom, ljubavlju svojih ukuÊana, rod-bine i prijatelja.


5. Isus umire na kriæuTada nataknuπe na izopovu stabljiku spuævu punuocta i primaknuπe je k Isusovim ustima. Kad Isusuze ocat, reËe: ”Svrπeno je!” te nakloni glavu i -predade duh. (Iv 19, 29-30)

Krist, proboden na Kriæu, objava je ljubavi Boæje.Na Kriæu je Bog sam koji prosi ljubav svoga stvo-renja: On je æedan ljubavi svakoga od nas. Apos-tol Toma priznade Isusa kao ”Gospodina i Boga”(usp. Iv 20, 28) kad je stavio ruku u ranu njegovaboka. Ne iznenauje da su, meu svetima, mnoginaπli u Srcu Isusovu najganutljiviji izraz toga ota-jstva ljubavi. Moglo bi se upravo reÊi da je objavaljubavi Boæje prema Ëovjeku, zapravo, najuzviπe-niji izraz njegove ljubavi. Isus je rekao: ”Kad bu-dem uzdignut sa zemlje, sve Êu privuÊi k sebi” (Iv12, 32).

Dok razmatramo kako Isus na kriæu umire raspetizmeu dvojice razbojnika, molimo za sve koji sepriznaju krπÊanima: da se puste da ih Krist privu-Ëe, da prihvate njegovu ljubav, na nju odgovore izauzmu ju se priopÊivati drugima.


Da pomaæemo potrebitima1. Isus u Maslinskom vrtu Tada se vrati k uËenicima, nae ih gdje spavaju tereËe Petru: ”Tako, ne mogoste sa mnom probdjeti nijednoga sata? Bdijte i molite da ne padnete unapast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo.”(Mt 26, 40-41)

Prema evanelju, mi nismo vlasnici nego upravite-lji dobara koja posjedujemo: stoga ih se ne smijesmatrati iskljuËivim vlasniπtvom, nego sredstvimapo kojima Gospodin poziva svakog od nas pojedi-naËno da budemo posrednici njegove providnostiprema bliænjemu. ”Tko ima dobra ovoga svijeta i vi-di brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce- kako ljubav Boæja ostaje u njemu?” (1 Iv 3,17).

Dok razmatramo o Isusovoj smrtnoj borbi, moli-mo, po Marijinu zagovoru, da poziv na dijeljenjedobara joπ veÊom snagom odzvanja u zemljama ukojima veÊinsko stanovniπtvo Ëine krπÊani, jer jenjihova odgovornost prema mnoπtvu onih koji trpeu oskudici i obilju joπ veÊa, zato πto je pomoÊ nji-ma prije dug prema pravednosti nego Ëin ljubavi.


2. Isusa biËujuHoteÊi ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, aIsusa izbiËeva i preda da se razapne. (Mk 15, 15)

”Neka ti ne zna ljevica πto Ëini desnica”, kaæe Isus,”da tvoja milostinja bude u skrovitosti” (Mt 6, 3-4). Netom prije toga kaæe da se ne smijemo hvas-tati vlastitim dobrim djelima, da se ne bismo naπliu opasnosti da nam se uskrati vjeËna nagrada(usp. Mt 6, 1-2). Isusov se uËenik mora brinuti dasve bude na Boæju, a ne njegovu slavu: ”Tako ne-ka svijetli vaπa svjetlost pred ljudima da vide vaπadobra djela i slave Oca vaπega koji je na nebesima”(Mt 5, 16).

119118

Dok razmatramo kako Isusa biËuju, molimo, poMarijinu zagovoru, da pomaæuÊi bliænjemu izbje-gavamo isticanje nas samih, jer evaneoska milo-stinja nije jednostavno Ëovjekoljublje nego kon-kretan izraz ljubavi, koji zahtijeva nutarnje obra-Êenje ljubavi prema Bogu i bliænjemu, nasljedova-nju Krista.


3. Isusa krune trnjemSpletoπe krunu od trnja, staviπe mu je na glavu, au desnicu mu staviπe trsku. (Mt 27, 29)

VeÊa je radost u darivanju negoli primanju (usp.Dj 20, 35). Kad radimo s ljubavlju, iznosimo istinuo svome biÊu: stvoreni smo ne radi nas samih, ne-go radi Boga i braÊe (usp. 2 Kor 5, 15). Svaki putkad iz ljubavi prema Bogu dijelimo svoja dobra sbliænjima u potrebi, izravnim iskustvom spoznaje-mo kako puninu æivota daje ljubav i kako nam sesve vraÊa kao blagoslov u obliku mira, nutarnjegzadovoljstva i radosti.

Dok razmatramo kako Isusa krune trnjem, moli-mo, po Marijinu zagovoru, za one koji osjeÊaju te-ret poËinjenog zla i, upravo zbog toga osjeÊaju dasu se udaljili od Boga, te ih je strah ili mu se jed-nostavno ne mogu obratiti, kako bismo i mi, prib-liæavajuÊi se drugima, pribliæili se takoer Bogu ipostali sredstvo istinskog obraÊenja i pomirenja snjim i braÊom.


4. Isus nosi kriæI noseÊi svoj kriæ, uzie na mjesto zvano Lubanja,hebrejski Golgota. Tu razapnu njega i joπ dvojicu snjim: jednoga s jedne, drugoga s druge strane, aIsusa u sredini. (Iv 19, 17-18)

Isus je predao samoga sebe za nas. Korizma nas idavanjem milostinje potiËe slijediti njegov primjer.

Od njega moæemo nauËiti kako æivjeti u potpunojpredanosti Bogu; nasljedujuÊi njega uspijevamopostati spremni ne toliko davati neπto od onogaπto posjedujemo, nego same sebe. Praksa milosti-nje u korizmenom vremenu postaje stoga sredstvoza produbljivanje naπega krπÊanskog poziva.

Dok razmatramo o Isusu kako nosi kriæ na Kalva-riju, molimo, po Marijinu zagovoru, kad slobodnodajemo same sebe, da imamo na umu da svjedo-Ëimo kako materijalno bogatstvo ne diktira æivot-ne zakone, nego ljubav koja nadahnjuje razliËiteoblike darivanja, prema moguÊnostima i uvjetimapojedinca.


5. Isus umire na kriæuTada nataknuπe na izopovu stabljiku spuævu punuocta i primaknuπe je k Isusovim ustima. Kad Isusuze ocat, reËe: ”Svrπeno je!” te nakloni glavu i -predade duh. (Iv 19, 29-30)

Korizma nas poziva da duhovno ”oËvrsnemo” i uzpomoÊ milostinje, kako bismo rasli u ljubavi i usiromasima prepoznavali samoga Krista. ApostolPetar nekom je bogalju koji je molio milostinju naulazu u hram rekao: ”Srebra i zlata nema u mene,ali πto imam - to ti dajem: u ime Isusa KristaNazareÊanina hodaj!” (Dj 3, 6). Milostinjom daje-mo neπto materijalno, znak veÊega dara koji moæe-mo dati drugima navijeπtanjem i svjedoËenjemKrista, u Ëijem je imenu pravi æivot.

Dok razmatramo o Isusu kako umire na kriæu,molimo, po Marijinu zagovoru, da ovo korizmenovrijeme bude u znaku osobnog i zajedniËkog nas-tojanja oko prianjanja uz Krista kako bismo bilisvjedoci njegove ljubavi i proslavama uskrsnihblagdana prispjeli obnovljeni u duhu.


121120

Da svoj kriæ nosimo posteÊi1. Isus u Maslinskom vrtu Isus ode malo dalje, pade niËice te se pomoli: ”OËemoj! Ako je moguÊe, neka me mimoie ovaj kaleæ! Alineka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Mt 26, 39)

Isus objaπnjava duboki razlog posta, stigmatizira-juÊi dræanja farizeja, koji su obdræavali propise, aliim je srce bilo daleko od Boga. Pravi post je, pon-avlja boæanski UËitelj, vrπiti volju Oca nebeskog,koji “vidi u skrovitosti, uzvratit Êe ti” (Mt 6,18). Onsâm daje primjer za to odgovarajuÊi avlu, po za-vrπetku 40 dana provedenih u pustinji, da “ne æiviËovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijeËi πto izlaziiz Boæjih usta” (Mt 4,4).

Dok razmatramo o Isusu kako u Maslinskom vrtumoli i znoji se krvavim znojem, molimo da i naπkorizmeni post ima za cilj jesti “pravu hranu”, ko-ja je vrπiti volju OËevu (usp. Iv 4,34), kako bismose ponizno podloæili Bogu, pouzdavajuÊi se u nje-govu dobrotu i milosre.



BuduÊi da smo svi optereÊeni grijehom i njegovimposljedicama, post nam se nudi kao sredstvo zaponovnu uspostavu prijateljstva s Gospodinom.Tako je Ëinio Ezra prije nego Êe krenuti iz progon-stva u ObeÊanu zemlju, pozvavπi narod da posti(8,21). SvemoguÊi je Ëuo njegovu molitvu i zajam-Ëio mu svoju naklonost i zaπtitu. Isto su uËinilistanovnici Ninive, koji, odluËivπi se odazvati Jon-inu pozivu na pokoru, proglasiπe, kao svjedoËan-stvo svoje iskrenosti, post govoreÊi: “Tko zna, mo-æda Êe se povratiti Bog, smilovati se i odustati odljutoga svog gnjeva da ne izginemo?” (3,9). I tadaBog vidje njihova djela te ih poπtedi.

Dok razmatramo kako je Isus biËevan bio, molimo

da bismo shvatili kako za nas krπÊane liπavati seneËega πto je po sebi dobro i korisno za naπeuzdræavanje moæe biti od velike pomoÊi za izbjega-vanje grijeha i svega πto na nj navodi.


3. Isusa krune trnjemPotom spletoπe krunu od trnja, staviπe mu je naglavu, a u desnicu mu staviπe trsku. Poklecali supred njim i izrugivali mu se govoreÊi: ”Zdravo,kralju æidovski!” (Mt 27, 28-29)

U naπe dane, praksa posta kao da je pomalo izgu-bila na svojoj duhovnoj vrijednosti i, u kulturi obil-jeæenoj traæenjem materijalnog blagostanja,nekako viπe poprimila vrijednost terapijske mjereza brigu o vlastitu tijelu. Post zacijelo koristi tje-lesnom zdravlju, ali je za vjernike u prvom redu“terapija” za lijeËenje sveg onoga πto ËovjekaspreËava da se prikloni Boæjoj volji. Sl. papa BoæjiPavao VI. uoËio je potrebu da se post smjesti u su-zvuËje poziva svakog krπÊanina da “ne æivi viπe zasamoga sebe, nego za onoga koji ga je ljubio i daosamoga sebe za nj, i… takoer æivjeti za braÊu”.

Dok razmatramo kako je Isus trnjem okrunjenbio, molimo da nam ovogodiπnji korizmeni postpomogne mrtviti naπu sebiËnost i otvoriti srceljubavi prema Bogu i bliænjemu, πto je prva inajviπa zapovijed novog Zakona i saæetak Ëitavogaevanelja (usp. Mt 22, 34-40).


4. Isus nosi kriæA Isus, noseÊi svoj kriæ, uzie na mjesto zvanoLubanja, hebrejski Golgota. Tu razapnu njega i joπdvojicu s njim: jednoga s jedne, drugoga s drugestrane, a Isusa u sredini. (Iv 19, 17-18)

Post nam pomaæe da postanemo svjesni situacijeu kojoj æive mnoga naπa braÊa. U svojoj Prvoj

123122

poslanici sveti Ivan upozorava: “Tko ima dobraovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvoripred njim srce - kako ljubav Boæja ostaje u nje-mu?” (3, 17). Dragovoljni post pomaæe nam ugle-dati se na milosrdnog Samaritanca, koji se saginjei pritjeËe u pomoÊ bratu koji trpi. Kada slobodnoodluËimo odreÊi se neËega kako bismo pomoglidrugima, pokazujemo na konkretan naËin da nambliænji u nevolji nije tuinac.

Dok razmatramo kako je Isus nosio kriæ na Kalva-riju, molimo da æupe i sve druge zajednice osnaæe,posebno tijekom korizme, praksu osobnog i zajed-niËkog posta, njegujuÊi takoer sluπanje Boæje ri-jeËi, molitvu i milostinju, πto je, od samih poËeta-ka, bilo uobiËajeno u krπÊanskim zajednicama.



Vjerna praksa posta pridonosi k tomu da osoba,tijelo i duπa, stekne jedinstvo pomaæuÊi joj da sekloni grijeha i raste u prisnosti s Gospodinom. Od-ricanjem od materijalne hrane koja hrani tijelo ola-kπava se nutarnju raspoloæivost za sluπanje Kristai hranjenje rijeËju spasenja. Postom i molitvomomoguÊujemo Njemu da doe i utaæi onu dubljuglad koju osjeÊamo u srcu: glad i æe za Bogom.

Dok razmatramo kako je Isus na kriæu raspet bio,molimo da svaka obitelj i svaka krπÊanska zajed-nica prepoznaju vrijednost korizme kao sredstvakoje pomaæe udaljiti se od svega onoga πto dovodido rastresenosti duha i ËvrπÊe prigrliti ono πtohrani duπu otvarajuÊi je ljubavi prema Bogu ibliænjemu.


V.LIJE»NIK LJUDSKE BOLI

U æelji da cjelokupno druπtvo postane osjetljivoza potrebe bolesnika i svih osoba koje na bilo

koji naËin trpe, na blagdan Gospe Lurdske slavi-mo Svjetski dan bolesnika. Za taj dan pape

upuÊuju i posebne poruke, a u njima nas potiËui da ne samo toga dana nego i ËeπÊe molimo za

bolesnike, za one koji o njima vode skrb kao i zasve ljude. Evo i kratkih razmatranja za pojedina

otajstva krunice na tu temu.

125124

Isus lijeËi naπe boli1. Isus u Maslinskom vrtu Spopade ga æalost i tjeskoba. Tada im reËe: ”Æalos-na je duπa moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte samnom!” Zatim ode malo dalje, pade niËice te sepomoli: ”OËe moj! Ako je moguÊe, neka me mimoieovaj kaleæ! Ali neka ne bude moja, nego tvojavolja!”(Mt 26, 37-39)

Crkva promatra sve koji trpe i obraÊa pozornostna bolesnike, osobito neizljeËive, od kojih mnogiumiru zbog bolesti koje su veÊ u krajnjoj fazi. Ta-kvih ima na svim kontinentima, posebice u kraje-vima u kojima siromaπtvo i druge poteπkoÊe uzro-kuju bijedu i veliku bol.

Dok razmatramo o Isusovoj smrtnoj borbi u Mas-linskom vrtu, molimo za ljude koji prouËavaju zloneizljeËivih bolesti u naπem svijetu i na prigodnimskupovima o njima raspravljaju kako bi ohrabrilinapore krπÊanskih zajednica u njihovu svjedoËe-nju Gospodinove njeænosti i milosra.


2. Isusa biËujuSav narod nato odvrati: ”Krv njegova na nas i nadjecu naπu!” Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbiËe-vana, preda da se razapne.(Mt 27, 25-26)

Stanje bolesti sa sobom neizbjeæno donosi trenut-ke krize i ozbiljno suoËavanje s vlastitom situaci-jom. Napredak u medicinskim znanostima Ëestonudi potrebna sredstva za suoËavanje s tim izazo-vom, barem u odnosu na njegov fiziËki vid.

Dok razmatramo kako Isusa biËuju u dvoru Pila-tovu, molimo za one koji svakodnevno djeluju ka-ko bi zajamËili bolesnicima, osobito onima koji senalaze u zavrπnoj fazi bolesti, te njihovim obitelji-

ma, prikladnu i ljubavlju ispunjenu pomoÊ, danastave uz pomoÊ Marije, koja je Zdravlje boles-nih, davati uËinkovito svjedoËanstvo milosrdneskrbi Boga, naπeg Oca.


3. Isusa krune trnjemPotom spletoπe krunu od trnja, staviπe mu je naglavu, a u desnicu mu staviπe trsku. Poklecali supred njim i izrugivali mu se govoreÊi: ”Zdravo, kra-lju æidovski!”(Mt 27, 29)

SlijedeÊi primjer milosrdnog Samaritanca, Crkvaje uvijek pokazivala osobitu skrb za bolesne. Dje-lovanjem pojedinaca i crkvenih ustanova ona i da-lje ostaje u blizini bolesnima i umiruÊima, nasto-jeÊi oËuvati njihovo dostojanstvo u tim vaænim tre-nucima ljudskoga postojanja.

Dok razmatramo kako Isusa krune trnjem, moli-mo za sveÊenike i pastoralne suradnike, da Crkvau njima i dalje neumorno pruæa potporu svima ko-ji boluju i na tijelu i na duπi te tako bude uz njih,pomaæuÊi im u trenucima potrebe, uprisutnjujuÊitako Kristovo milosre puno ljubavi prema svimakoji trpe.


4. Isus nosi kriæNoseÊi svoj kriæ, Isus uzie na mjesto zvano Luban-ja, hebrejski Golgota. Tu razapnu njega i joπ dvoji-cu s njim: jednoga s jedne, drugoga s druge strane,a Isusa u sredini.(Iv 19, 17-18)

Crkva æeli podræati bolesnike, pozivajuÊi na ujed-naËenu socijalnu politiku koja Êe moÊi pridonijetiuklanjanju uzroka mnogih bolesti i osobitom us-trajnoπÊu traæeÊi bolju zdravstvenu pomoÊ za sve

127126

koji umiru i koji ne mogu raËunati viπe ni na ka-kvu vrstu medicinske njege.

Dok razmatramo kako Isus nosi kriæ na Kalvariju,molimo za odgovorne u druπtvu, da promiËu poli-tiku koja Êe biti u stanju stvoriti uvjete u kojimaÊe ljudska biÊa na dostojanstven naËin moÊi pod-nijeti bolesti, osobito one neizljeËive, i suoËiti se sasmrÊu.


5. Isus umire na kriæuBilo je veÊ oko πestoga sata kad nastane tama posvoj zemlji do devetoga sata. PomrËa sunce, a hra-mski se zastor razdrije po sredini. Tada Isus viknujakim glasom: ”OËe, u ruke tvoje predajem duhsvoj.” To reËe i - izdahnu.(Lk 23, 44-46)

Ljudski æivot ima svoja ograniËenja te, prije ili ka-snije, zavrπava smrÊu. To je iskustvo na koje jepozvano svako ljudsko biÊe i za koje svatko morabiti spreman. Bez obzira na napredak znanosti,nije moguÊe naÊi lijeka za svaku bolest.

Dok razmatramo kako Isus umire na kriæu izmeudvojice razbojnika, molimo za naπu braÊu i sestrepo bolnicama, utoËiπtima i domovima cijelog svije-ta, koja su se susrela s patnjom neizljeËive bolesti,osobito za one koji su u njihovu zavrπnom stadiju,neka nikad ne pomisle da si ih ti napustio.


Da kriæ bolesti nosimo s Isusom1. Isus u Maslinskom vrtu Tada im reËe: ”Æalosna je duπa moja do smrti.Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!” Zatim ode malodalje, pade niËice te se pomoli: ”OËe moj! Ako jemoguÊe, neka me mimoie ovaj kaleæ! Ali neka nebude moja, nego tvoja volja!” (Mt 26, 37-39)

Ljudski æivot na zemlji neprestana je borba izme-u æivota i smrti. Iako nas je iz ljubavi dao na svi-jet i sve nas voli, Bog nam pripuπta odreena trp-ljenja, bolesti i boli. Mnoge od njih medicina Ëestone moæe ublaæiti, jer znaju biti duboko ukorijenje-ni u ljudsku narav. Zato pogoene nerijetko navo-de da posumnjaju u Boæju dobrotu i ljubav, a onekoji o njima skrbe potiËu na suÊut i straπe ih.

Dok razmatramo o Isusovoj smrtnoj borbi, molimoza one koji proæivljavaju teπke trenutke trpljenja ibolesti koje medicina ne moæe ublaæiti: da se zna-ju pouzdati u ljubav Boæju i ne izgube vjeru da imBog sve to pripuπta upravo zato πto ih ljubi.


2. Isusa biËujuKad Pilat vidje da niπta ne koristi, nego da biva ve-Êi meteæ, uzme vodu i opra ruke pred svjetinom gov-oreÊi: ”Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!” Sav na-rod nato odvrati: ”Krv njegova na nas i na djecu na-πu!” Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbiËevana,preda da se razapne. (Mt 27, 24-26)

Æivot je Boæji dar, pa je Bog njegov gospodar a neËovjek. Bog nam ga daje, ali i oduzima prema svo-me providnosnom naumu. Nama ga povjerava naËuvanje i njegu. No, Bog nam u svojoj dobroti pri-pusti i bolest, s kojom se neki ne mogu pomiriti, atoliki oko njih nikako da shvate njihovu bol i ne-moÊ. PaËe ih proglaπavaju lijenËinama, napadajuih da se pretvaraju, glume i izvlaËe se. BiËevi su tokoji bolesnika biju, znaju mu pokvariti æivotne

129128

planove, bacati ga u maloduπnost i depresiju, slo-miti ga do kraja...

Dok razmatramo o Isusovu biËevanju, molimo zasve bolesne, i u tijelu i na duπi: da od ljudi oko se-be ne oËekuju razumijevanje i utjehu koliko odBoga, koji jedini pravo vidi i zna πto se skriva unajtajnijim dubinama ljudskog biÊa.


3. Isusa krune trnjemPotom spletoπe krunu od trnja, staviπe mu je naglavu, a u desnicu mu staviπe trsku. Poklecali supred njim i izrugivali mu se govoreÊi: ”Zdravo,kralju æidovski!” (Mt 27, 29)

Kaæu da Ëovjek nauËi cijeniti svoje zdravlje tek on-da kad ga izgubi. Nerijetko se to dogodi tolikima uæivotu dosta rano. Mnogi na to ne misle, osobitomlai, do te mjere da ih ima koji se s bolesnima is boleπÊu Ëak i rugaju. I ne pada im na pamet dabi jednog dana ona i njih mogla pohoditi...

Dok razmatramo o Isusu kako ga krune trnjem,molimo za mlae i zdravije, koji kriæ bolesti joπ ni-su osjetili i teπko ga shvaÊaju: da se ne povode zamodom i razliËitim utjecajima novijih strujanjakoja πtete njihovu zdravlju i izlaæu ih moguÊnostioboljenja, kako bi mogli dugo æivjeti i raditi i takosluæiti Bogu i druπtvu.


4. Isus nosi kriæOni na to uzmu Isusa. A on, noseÊi svoj kriæ, uziena mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota. Turazapnu njega i joπ dvojicu s njim: jednoga s jedne,drugoga s druge strane, a Isusa u sredini.(Iv 19, 17-18)

Svaka je bolest kriæ. I za onoga koji je njome po-goen i za onoga kojega je skrbi bolesnik povjeren.

Za bolesna i stara malo se tko otima. No, poslovi-ca veli: Ako nemaπ starca u kuÊi, kupi ga! Da isam vidiπ πto te Ëeka kada doeπ u njegove godinei da mladi pod tvojim krovom od tebe nauËe kakoÊe prema tebi postupati kad ti ostariπ. Isus naszove da uzmemo svoj kriæ, a apostol opominje danosimo bremena jedni drugih.

Dok razmatramo o Isusu koji na Kalvariju nosisvoj kriæ, molimo za one koji nose kriæeve tue bo-lesti, nemoÊi i starosti: da potporu nau u ljubavii razumijevanju svojih najbliæih, a ohrabrenje u Is-usovim rijeËima da su uËinili njemu ono πto uËinejednome od njegovih najmanjih.


5. Isus umire na kriæuBilo je veÊ oko πestoga sata kad nastane tama posvoj zemlji do devetoga sata. PomrËa sunce, a hra-mski se zastor razdrije po sredini. Tada Isus viknujakim glasom: ”OËe, u ruke tvoje predajem duhsvoj.” To reËe i - izdahnu. (Lk 23, 44-46)

Koliki se bolesnici nalaze u ovom trenutku u svo-joj smrtnoj borbi, na prijelazu iz ovoga æivota udrugi! Smrt je najvaæniji trenutak Ëovjekova æivo-ta, a Ëitav krπÊanski æivot u nekom je smislu pri-prava za smrtni Ëas. U njemu pokazuje svoju opr-edjeljenost za Boga ili odbija njegovu spasiteljskuljubav. KrπÊanin je pozvan sama sebe prikazati O-cu nebeskom, pa je zato dobro moliti za sretnusmrt. Bog, koji nam je æivot darovao, odreuje kadÊe koji od nas napustiti lice ove zemlje.

Dok razmatramo o Isusu koji umire razapet nakriæu, molimo za ljude koji proæivljavaju posljed-nje trenutke svoga æivota na zemlji: nek ne uzmiËupred otajstvima okrepe svete vjere, nego ih veliko-duπno prihvate i s pouzdanjem se prepuste u rukeBoæje.


131130

Bog nas i kroz bolest ljubi1. Krπtenje Isusovo na JordanuKad je Isus bio krπten, odmah izie iz vode. Izne-nada se otvoriπe nebesa te on vidje Duha Boæjegagdje silazi kao golub i spuπta se na njega. I glas sneba reËe: ”Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga samodabrao!”(Mt 3, 16-17)

Svi smo u Ëasu krπtenja postali ljubljenom djecomOËevom. Iako nas Bog ljubi, tijekom æivota pripuπtanam toliko puta bolesti i æalosti, patnje i tjeskobe...»ini to upravo zato πto nas voli, æeli nas saËuvati zasebe, ne dopuπta da se ijedan od njega izgubi. Ninjegovu ljubav tako nije uvijek lako razumjeti.

Dok razmatramo kako je Isus na Jordanu krπtenbio, molimo, po Marijinu zagovoru, za one koji pro-æivljavaju teπke trenutke æalosti, trpljenja i bolestina zemlji koje medicina ne moæe ublaæiti: da sepouzdaju u Boga i njegovu ljubav te ne izgube vjeruda im on sve to pripuπta upravo zato πto ih ljubi.


2. Isus se objavljuje u KaniTeÊi dan poslije toga bijaπe svadba u Kani Galile-jskoj, a bila je ondje i majka Isusova. Na svadbubijaπe pozvan i Isus zajedno sa svojim uËenicima.Kad nestade vina, reËe Isusu njegova majka:”Nemaju vina.” (Iv 2, 1-3)

U najradosnijem trenutku svoga æivota zaruËnicisu se u Kani naπli u nevolji. Na svadbi im nesta-lo vina! Da nije meu njima bilo Majke Isusove,bili bi izvrgnuti sramoti i ruglu. Svojim pronicav-im majËinskim srcem uvidjela je Gospa nevolju ukojoj se naπlo dvoje zaruËnika i zauzela se za njihkod svoga sina Isusa. Takav je njezin naËin dje-lovanja...

Dok razmatramo kako se Isus na svadbi u Kaniobjavio, molimo, po Marijinu zagovoru, za sve bo-lesne, i one koji pate u tijelu i na duπi: da od ljudioko sebe ne oËekuju razumijevanje i utjehu kolikood Boga, koji jedini pravo vidi i zna πto se sve skri-va i u najtajnijim dubinama njihovih biÊa.


3. Isus navijeπta kraljevstvo BoæjeA poπto Ivan bijaπe predan, otie Isus u Galileju.Propovijedao je evanelje Boæje: ”Ispunilo se vri-jeme, pribliæilo se kraljevstvo Boæje! Obratite se ivjerujte evanelju!”(Mk 1, 14-15)

ObraÊenje na koje poziva Isus nije trenutaËan Ëinnego trajan proces. Zajednica Isusovih vjernikaCrkva kao i svaki pojedinac u njoj neprestano supotrebni obnove: trenutaka zastoja u sabranosti itiπini u kojoj Êe sagledati stanje u kojemu se nala-ze i odvaæiti se na zaokret u pravom smjeru, pov-ratak na Boæji put.

Dok razmatramo kako je Isus navjeπÊivao Boæjekraljevstvo i pozivao na obraÊenje, molimo, po Ma-rijinu zagovoru, za one koji su mlai i zdraviji tekriæ bolesti joπ nisu osjetili i teπko ga shvaÊaju: dase ne povode za modom i utjecajima novijih stru-janja koja πtete njihovu zdravlju i izlaæu ih mogu-Ênosti oboljenja, kako bi mogli dugo æivjeti i radi-ti te tako sluæiti Bogu i braÊi ljudima.


4. Isus se preobraæava na goriI zaËu se glas iz oblaka: ”Ovo je Sin moj, Ljubljenimoj, koga sam odabrao! Njega sluπajte! Kad toËuπe uËenici, padoπe niËice i silno se prestraπiπe.Isus im se pribliæi, dotaËe ih se i reËe: ”Ustanite inemojte se bojati!” (Mt 17, 5-7)

133132

U ljudskom æivotu kriæevi su neizbjeæni. Æivota beznjih zapravo i nema. Oni su njegov sastavni dio. Ada bismo pod tolikim kriæevima mogli izdræati, nu-æno nam se svagdano povlaËiti ”na goru visoku”, uosamu, u kojoj Êemo se preobraæavati i ispunjava-ti novim snagama u molitvi i razmatranju u dru-πtvu sa svojim Gospodinom.

Dok razmatramo kako se Isus preobrazio i svojunam slavu objavio, molimo, po Marijinu zagovoru,za one koji nose kriæeve tue bolesti, nemoÊi i sta-rosti: da potporu nau u ljubavi i razumijevanjusvojih najbliæih, a vrelo snage i ohrabrenje u Isu-sovim rijeËima da su uËinili njemu ono πto uËinejednom od njegovih najmanjih.


5. Isus se dariva u euharistijiUze Isus kruh, zahvali i razlomi ga, pa ga davaπeuËenicima govoreÊi: ”Uzmite i jedite! Ovo je tijelo mo-je.” Zatim uze kaleæ te zahvali i dade im ga veleÊi:”Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza,koja se prolijeva za sve za oproπtenje grijeha.”(Mt 26, 26-28)

Ljudski je æivot teæak, toliko puta neizdræiv i jed-nostavno nezamisliv bez Boga. Iako nam se i Bogponekad Ëini prezahtjevan, ostavio nam je sredst-va koja Êe nam tijekom æivota pomagati da zauvi-jek ostanemo u njegovoj blizini i u djelo provede-mo evaneoski nauk: misno slavlje s Boæjom rijeËii svetom priËeπÊu.

Dok razmatramo kako nam se Isus u otajstvu eu-haristije ostavio, molimo, po Marijinu zagovoru,za ljude koji proæivljavaju posljednje trenutke svo-ga æivota na zemlji: da se ne boje okrepe BoæjomrijeËi i otajstvima svete vjere, nego ih velikoduπnoprihvate, u njima nau vrelo snage i s pouzda-njem se prepuste u ruke OËeve.


Bolest i trpljenje - πkola nade1. Krπtenje Isusovo na JordanuKad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok semolio, rastvori se nebo, sie na nj Duh Sveti u tjele-snom obliËju, poput goluba, a glas se s neba zaori:”Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!”(Lk 3, 21-22)

U sadaπnjem povijesno-kulturnom trenutku zamje-Êuje se potreba za pozornom i kapilarnom pri-sutnoπÊu Crkve pored bolesnika, kao i prisutnost udruπtvu koja je kadra prenijeti na djelotvoran naËinevaneoske vrijednosti u cilju zaπtite ljudskoga æiv-ota, od njegova zaËeÊa pa do naravne smrti.

Dok razmatramo o Isusovu krπtenju na Jordanu,po Marijinu zagovoru molimo da Ëovjek naπeg vre-mena shvati da ne ozdravlja izbjegavanje trpljenjai boli, nego sposobnost prihvaÊanja nevolje i sazri-jevanja u njoj, nalaæenje smisla po sjedinjenju sKristom, koji je patnje podnosio s ljubavlju.


2. Isus se objavljuje u KaniTeÊi dan bijaπe svadba u Kani Galilejskoj. Bila on-dje i Isusova majka. Na svadbu bijaπe pozvan i Is-us i njegovi uËenici. Kad ponesta vina, Isusu Êe nje-gova majka: ”Vina nemaju.”(Iv 2, 1-3)

ZadaÊu je Crkve skrbiti za one koji trpe: “Otac jeposlao Krista ‘navijeπtati Radosnu vijest siromasi-ma, …ozdravljati one koji su skrπena srca’ (Lk4,18), ‘traæiti i spasiti ono πto je izgubljeno’ (Lk19,10); na sliËan naËin Crkva okruæuje ljubavljusve koji su pogoeni ljudskom slaboπÊu, πtoviπe, usiromasima i patnicima prepoznaje sliku svojegasiromaπnog i patniËkog Utemeljitelja te se trsiukloniti njihovu nevolju i nastoji u njima sluæitiKristu” (Lumen gentium, 8).

135134

Dok razmatramo kako se Isus na svadbi u Kaniobjavio, po Marijinu zagovoru molimo za sveÊeni-ke, znak i orue Kristova suosjeÊanja, da se neπtede u skrbi i pruæanju utjehe osobama koje trpe,jer vrijeme provedeno uz njih raa plodovima mi-losti za sve ostale dimenzije pastorala.


3. Isus navijeπta kraljevstvo BoæjeA poπto Ivan bijaπe predan, otie Isus u Galileju.Propovijedao je evanelje Boæje: ”Ispunilo se vrije-me, pribliæilo se kraljevstvo Boæje! Obratite se i vje-rujte evanelju!”(Mk 1, 14-15)

Na zavrπetku II. vatikanskog sabora saborski ociuputili su Poruku siromaπnima, bolesnima i svi-ma onima koji trpe: “Vi svi koji teæe osjeÊate teretkriæa… vi koji plaËete… vi neznani patnici, buditehrabri: vi ste miljenici Boæjega kraljevstva, kraljev-stva nade, sreÊe i æivota; vi ste braÊa trpeÊeg Kri-sta; i s njim, ako to æelite, vi spaπavate svijet!” (En-ch. Vat., I, n. 523, str. 313).

Dok razmatramo kako je Isus kraljevstvo Boæjenavijestio i na obraÊenje nas pozvao, zahvalimoBogu na osobama koje sluæe bolesnima i onimakoji trpe, ËineÊi da apostolat Boæjeg milosra, ukoji su ukljuËeni, odgovara uvijek sve bolje na no-ve zahtjeve.


4. Isus se preobraæava na goriI zaËu se glas iz oblaka: ”Ovo je Sin moj, Ljubljenimoj, koga sam odabrao! Njega sluπajte! Kad to Ëu-πe uËenici, padoπe niËice i silno se prestraπiπe. Isusim se pribliæi, dotaËe ih se i reËe: ”Ustanite i nemoj-te se bojati!” (Mt 17, 5-7)

“Ljudsko trpljenje dostiglo je svoj vrhunac u Kris-tovoj muci. Istodobno ono je uπlo u potpuno novudimenziju i u novi red: vezano je uz ljubav…, uzonu ljubav koja stvara dobro, koja izvlaËi dobrotakoer iz zla preko trpljenja, kao πto je najviπedobro otkupljenja svijeta poteklo od Kristova kriæai neprestano iz njega izvire. Kristov je kriæ postaoizvor, iz kojeg izviru rijeke æive vode” (Spasonosnotrpljenje, 18).

Dok razmatramo kako se Isus na gori preobrazio isvoju nam slavu darovao, po Marijinu zagovorumolimo da moæemo shvatiti da, Boæjom miloπÊu ko-ju se prihvaÊa i æivi u svakodnevnom æivotu, isku-stvo bolesti i trpljenja moæe postati πkola nade.


5. Isus se dariva u euharistijiI uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreÊi:”Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo Ëinitemeni na spomen.” Tako i Ëaπu, poπto veËeraπe, go-voreÊi: ”Ova Ëaπa novi je Savez u mojoj krvi koja seza vas prolijeva.”(Lk 22, 19-20)

Gospodin Isus na Posljednjoj veËeri, prije nego Êese vratiti Ocu, prignuo se da opere noge apostoli-ma, anticipirajuÊi najviπi Ëin ljubavi na kriæu. Tomje gestom pozvao svoje uËenike da uu u istu nje-govu logiku ljubavi koja se daje osobito najmanji-ma i najpotrebitijima (usp. Iv 13, 12-17). SlijedeÊinjegov primjer, svaki je krπÊanin pozvan u vlastit-om æivotu provoditi u djelo prispodobu o dobromSamaritancu, koji, prolazeÊi pored nekog Ëovjekakojeg su razbojnici ostavili polumrtva uz put, vidjega, saæali se i pobrinu se za njega.

Dok razmatramo kako nam se Isus u euharistijidarovao, po Marijinu zagovoru molimo da se, sud-jelujuÊi u euharistijskom slavlju i sami ispunjamonadahnuÊem i snagom kako bismo se joπ revnije

137136

prigibali nad rane tijela i duπe tolike naπe braÊe isestara koje susreÊemo.


VI.USKRSNUΔE MRTVIH

Mjesec studeni, osobito njegovi prvi dani,posveÊen je onima koji su jednom æivjeli na ovojzemlji, ali su pred nama otiπli u VjeËnu domov-

inu. PrisjeÊamo se tolikih milih i dragih s kojimasmo dijelili radosti i nade, æalosti i tjeskobe

svagdanjega æivota, posjeÊujemo njihove grobove,na njih nosimo cvijeÊe, na njima palimo svijeÊe i

zaustavljamo se u molitvi, koja im je i te kakopotrebna. Evo i kratkih razmatranja koja mogu

dobro doÊi kao uvodi u pojedina otajstva krunicepri osobnoj i zajedniËkoj molitvi u te dane.

139138

S Isusom do slave uskrsnuÊa1. Isusovo uskrsnuÊeNe bojte se! Znam da traæite razapetog Isusa. On ni-je ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Doite i viditemjesto gdje je bio poloæen, zatim krenite æurno irecite uËenicima njegovim: ”Uskrsnuo je od mrtvih i,eto, pred vama ide u Galileju. Ondje Êete ga vidjeti.”(Mt 28, 5-7)

KrπÊanska vjera temelji se na Isusovu uskrsnuÊu.Kolika naπa vjera bila da bila, rastanak s naπimmilim i dragima sve nas æalosti, osobito njihov od-lazak s ovoga svijeta. A svi smo mi iz obiteljî u ko-jima su neki zamijenili ovaj æivot drugim i veÊ prednama otiπli u VjeËnu domovinu. Dok razmatramoo Isusovu uskrsnuÊu, po Marijinu zagovoru moli-mo za sve pokojne s kojima smo bili krvno ili du-hovno vezani i æivotom bliski: neka ih Gospodinpridruæi zboru svojih svetih i vjernih, a nama po-mogne naÊi utjehu u vjeri.


2. Isusovo uzaπaπÊeKad to reËe, bi na njihove oËi uzdignut u zrak, i ob-lak ga ote oËima njihovim. Dok su oËiju uprtih u ne-bo gledali kako odlazi, najedanput stadoπe krajnjih dvojica Ëovjeka u bijelu i rekoπe im: ”Galilejci,zaπto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji jeuznesen na nebo izmeu vas opet Êe se vratiti istoonako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.”(Dj 1, 9-11)

Isus je doπao na zemlju radi nas ljudi i radi naπe-ga spasenja, bez obzira kojega smo roda i jezika,boje koæe i uzrasta, da bi nas sve doveo u nebeskuslavu. Naπi pokojni branitelji velikoduπno su polo-æili svoje æivote u obrani slobode i domovine, abrojni koji su ostali æivi nisu shvaÊeni ni prihva-Êeni, Ëak su i zlostavljani. Dok razmatramo o Isu-sovu uzaπaπÊu, po Marijinu zagovoru molimo za

pokojne da ih Gospodin dovede u nebesku slavu,a æivima dade snage da se izdignu iznad onih kojiih ne shvaÊaju i ne prihvaÊaju te se othrvaju svimnevoljama.


3. Isus πalje Duha SvetogaKad napokon doe Pedeseti dan, svi bijahu sku-pljeni na istom mjestu. Tad iznenada doe nekahuka s neba, kao kad puπe silan vjetar, da ispunisvu kuÊu u kojoj su boravili. I ukazaπe im se jezicikao od plamena, i razdijeliπe se te nad svakog odnjih sie po jedan. Svi se oni napuniπe Duha Sve-toga te poËeπe govoriti tuim jezicima, kako ih jeveÊ Duh nadahnjivao da govore.(Dj 2, 1-5)

Mnogi naπi branitelji tijekom nametnutog nam ra-ta nisu æalili ærtvovati svojih æivota za slobodu ineovisnost Lijepe naπe. Brojni su preæivjeli ratnestrahote, ali danas trpe od razliËitih posljedica.Nerijetki uslijed svega toga diæu i ruke na samesebe. Dok razmatramo o silasku Duha Svetoganad apostole okupljene oko Isusove Majke, po Ma-rijinu zagovoru molimo za samoubojice, da im Go-spodin bude milostiv, a æivi, neka poput prve Isu-sove zajednice u trenucima sabranosti i molitveuspiju naÊi utjehu i snagu za æivot te smisao kakobi izdræali do kraja.


4. Marija uznesena na neboAli Bog, bogat milosrem - iz svoje velike ljubavi ko-jom nas je ljubio - nas, koji bijasmo mrtvi zbog gri-jeha, oæivi zajedno s Kristom - miloπÊu ste spaπeni!- s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima,u Kristu Isusu, da u vjekovima koji nadolaze poka-æe izvanredno bogatstvo milosti svoje dobrotomprema nama u Kristu Isusu. (Ef 2, 4-7)

141140

Svi se mi tijekom æivota znademo umoriti, jer smokao ljudi slabi i ograniËenih sposobnosti. Nekimaje, uz to, smrt njihovih æivotnih suputnika, skrb-nika i oslonaca nanijela nenadomjestiv gubitak.Dok razmatramo o Marijinu uznesenju u nebo, ponjezinu zagovoru molimo za pokojnike koje oniæale, da nau radost u krilu OËevu, i za njih da,po Marijinu primjeru, ustraju sve do pod kriæ,kako bi napokon, kao i ona, mogli biti u nebu iproslavljeni.


5. Marija okrunjena u slavi Na nebu se pojavi veliËanstven znak: Æena obuËe-na u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na gla-vi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila je trudna i”vikala je u bolovima” i mukama ”raanja”.(Otk 12, 1-2)

Domovina je naπa na nebesima! Roeni smo zaslavu Boæju, da s Bogom budemo zauvijek sretni.To Êe se dogoditi tek kad u Bogu otpoËine srce na-πe. Svima nama na putu i te kako je potrebna po-moÊ, i ljudska i boæanska. Dok razmatramo o Ma-rijinu krunjenju u slavi, po njezinu zagovoru moli-mo za pokojne koji su za æivota izgubili vjeru, daim Gospodin bude milostiv, a æivima koji su izlo-æeni napasti da podlegnu nagnuÊima razularenemase: da pronau uravnoteæenost i sklad æivota uvladanju samim sobom kako bi Bogu zauvijek os-tali vjerni i s njime se naπli u slavi.


Za æivot vjeËni1. Isusovo uskrsnuÊeNe bojte se! Znam da traæite razapetog Isusa. Onnije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Doite ividite mjesto gdje je bio poloæen.(Mt 28, 5-6)

Nakon tolikih poniæavanja doæivljenih u vrijemenametnutog nam rata za obranu slobode i Domo-vine, ponadali smo se da Êe ruka pravde dostiÊikolovoe zloËina koji je odnio tolike æivote, a broj-ne zavio u crno, ostavio bez æivotnih suputnika ijoπ brojnije pretvorio u siroËad. No, moÊnici ovogasvijeta koji su u svoje ruke uzeli pravdu, gledajuto drukËije, a Ëini se da imaju i druge namjere...

Dok razmatramo o Isusovu uskrsnuÊu, po Mariji-nu zagovoru molimo za naπe poginule branitelje:da se Ëim prije nau u slavi OËevoj, a moÊnicimanek prosvijetli pameti kako bi naπu stvarnost mo-gli pravo gledati i donijeti pravednu presudu.


2. Isusovo uzaπaπÊeA sada odlazim k onome koji me posla i nitko meod vas ne pita: ”Kamo ideπ?” Naprotiv, æaloπÊu seispunilo vaπe srce πto vam ovo kazah. No kaæemvam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako neodem, Branitelj neÊe doÊi k vama; ako pak odem,poslat Êu ga k vama. (Iv 16, 5-7)

U obrani Domovine toliki su ærtvovali svoje æivote,brojni su ostali osakaÊeni, a ni broja se ne znaonima koji osjeÊaju duπevne smetnje i podnosepsihiËke boli zbog svega πto su tijekom rata vidjeli,Ëuli i doæivjeli. Za mnoge od njih nemaju razumije-vanja ni odgovorni u druπtvu, a ni oni koji s njimadijele radosti i nade, æalosti i tjeskobe svagdanjegæivota.

142141

Dok razmatramo o Isusovu uzaπaπÊu u nebeskuslavu, po Marijinu zagovoru molimo za ljude s tje-lesnim i duπevnim bolima od posljedica obram-benoga Domovinskog rata: pokojnima nekaGospodin udijeli svoj sveti mir, a æivima dadesnage da nadiu nerazumijevanja na koja nailazei hrabro izdræe raËunajuÊi na konaËnu slavu.


3. Isus πalje Duha SvetogaKad napokon doe Pedeseti dan, svi bijahu sku-pljeni na istom mjestu. Tad iznenada doe nekahuka s neba, kao kad puπe silan vjetar, da ispunisvu kuÊu u kojoj su boravili. I ukazaπe im se jezicikao od plamena, i razdijeliπe se te nad svakog odnjih sie po jedan.(Dj 2, 1-3)

Oni na kojima je obrambeni Domovinski rat osta-vio silne posljedice æive i dalje s nama i meu na-ma. Toliko ih puta ne shvaÊamo. Oni Ëesto imajusvoj svijet, a mi svoj. Dolazi zbog toga toliko putado meusobnih nesporazuma, koji znaju izbiti uprave sukobe, da pojedincima ponestane i snage...

Dok razmatramo o silasku Duha Svetoga nad apo-stole, po Marijinu zagovoru molimo za sve obiteljiu kojima ima Ëlanova s ratnim posljedicama: da utrenucima nerazumijevanja i nesnoπljivosti smo-gnu snage povuÊi se i otvoriti se Duhu Boæjemuradije negoli galamiti, svaati se, psovati, razbi-jati...


4. Marija uznesena na neboAli Bog, bogat milosrem - iz svoje velike ljubavi ko-jom nas je ljubio - nas, koji bijasmo mrtvi zbog gri-jeha, oæivi zajedno s Kristom - miloπÊu ste spaπeni!- s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima,u Kristu Isusu, da u vjekovima koji nadolaze poka-

æe izvanredno bogatstvo milosti svoje dobrotomprema nama u Kristu Isusu.(Ef 2, 4-6)

Bog je stvorio Ëovjeka kao druπtveno biÊe, a tolikoputa u æivotu najteæi mu je upravo onaj drugipokraj njega. No, Ëovjek je odreen za viπe! MajkaIsusova svima nam u tome prethodi! Nakon tijekaovozemaljskog æivota s duπom i tijelom prva je odljudi uznesena u nebesku slavu, kamo je Isusotiπao i nama pripraviti mjesto.

Dok razmatramo o Marijinoj proslavi u nebu, ponjezinu zagovoru molimo za sve kojima su teretoni koji su pogoeni obrambenim Domovinskimratom i njegovim posljedicama: pokojne dovedi uraj, a æivima daj snage da u primjeru MajkeIsusove nalaze nadahnuÊe u svagdanjem æivotukako nadiÊi poteπkoÊe na koje nailaze.


5. Marija okrunjena u slavi Na nebu se pojavi veliËanstven znak: Æena obuËe-na u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na gla-vi joj vijenac od dvanaest zvijezda.(Otk 12, 1)

Iza brojnih naπih palih branitelja ostala su djeca.Mnogima od njih nedostaje Ëvrsta ruka odvaænaoca i njeæno srce dobre majke, koji jedini pravomogu odgojiti Ëovjeka. Na kraju ovozemaljskog æi-vota pred Boga nam je svima doÊi i nemirno je sr-ce naπe dok ne otpoËine u njemu.

Dok razmatramo o Marijinu krunjenju u slaviOËevoj, po Marijinu zagovoru molimo za djecu na-πih poginulih branitelja, izloæenu napasti da sepoistovjete s masom i podlegnu njezinim nagnu-Êima: tragiËno preminule dovedi u nebo, a æivimapomozi da pronau uravnoteæenost i sklad æivotau vladanju samim sobom.


144143

S Kristovim svjetlom do vjeËnosti1. Krπtenje Isusovo na JordanuKad je Isus bio krπten, odmah izie iz vode. Izne-nada se otvoriπe nebesa te on vidje Duha Boæjegagdje silazi kao golub i spuπta se na njega. I glas sneba reËe: ”Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga samodabrao!”(Mt 3, 16-17)

Svi smo mi, po krπtenju, iz vode i Duha Svetogapreporoeni na novi æivot te smo postali djeca Bo-æja odabrana. Tolika su naπa braÊa i sestre æivjelikao da toga ni svjesni nisu bili, kao da s Bogomniπta zajedniËko nemaju. Neki su veÊ otiπli prednama u vjeËnu Domovinu, potrebni su naπe moli-tve i ærtve, a brojni od njih nemaju nikoga da bi ihse sjetio u svojim molitvama.

Dok u prvoj desetici razmatramo kako je Isus naJordanu po Ivanovu krπtenju svijetu bio objavljen,molimo Majku Gospodinovu, da zagovara za svepokojnike koji su æivjeli kao da ni svjesni nisu bilida su i oni djeca Boæja ljubljena.


2. Isus se objavljuje u KaniTeÊi dan poslije toga bijaπe svadba u Kani Galile-jskoj, a bila je ondje i majka Isusova. Na svadbu bi-jaπe pozvan i Isus zajedno sa svojim uËenicima.Kad nestade vina, reËe Isusu njegova majka: ”Ne-maju vina.” (Iv 2, 1-3)

”Nije dobro da Ëovjek bude sam” (Post 2, 18), za-pisano je na prvim stranicama Svetog pisma. Zatose muπkarac i æena zdruæuju u zajednicu da semeusobno potpomaæu u zajedniπtvu i ljubavi teu obiteljskom gnijezdu podiæu plodove svoje lju-bavi. Neki su zaboravili u svoj brak pozvati Isusai Majku njegovu ili nisu ni svjeni bili da su i oni

zajedno s njima pod istim krovom, pa su, æiveÊibez Boga, osjetili gorËinu, doæivjeli neuspjeh...

Dok u drugoj desetici razmatramo kako se Isus nasvadbi u Kani sam objavio, molimo Majku Gospo-dinovu, da zagovara za sve koji su otiπli s ovogasvijeta iz razorenih braËnih zajednica, da se ne iz-gube iz zajedniπtva pred licem OËevim u posljed-nji dan.


3. Isus navijeπta kraljevstvo BoæjeOd toga Ëasa Isus poËe propovijedati: ”Obratite se,jer je blizu kraljevstvo nebesko!”(Mt 4, 17)

RijeËi Isusova poziva ljudima na obraÊenje veÊ dvatisuÊljeÊa odjekuju diljem kugle zemaljske. Nanjih nas je viπe puta podsjeÊala i Majka Isusova inaπa Marija u tolikim svojim ukazanjima pripom-injuÊi i nama potrebu obraÊenja, molitve i pokorenuænih za spasenje. Usprkos tome, toliki su ostalitvrdokorni u svom uvjerenju i joπ uvijek u tomeustrajavaju. Tome se pozivu ogluπuju, a neki æivekao da Boga i nema.

Dok u treÊoj desetici razmatramo o Isusovu pozi-vu na obraÊenje, molimo Majku Gospodinovu, dazagovara za pokojnike koji se Isusovu pozivu i nje-zinu podsjeÊanju na potrebu obraÊenja nisu oda-zivali, da se ne izgube na putu u vjeËnost.


4. Isus se preobraæava na goriI zaËu se glas iz oblaka: ”Ovo je Sin moj, Ljubljenimoj, koga sam odabrao! Njega sluπajte! Kad to Ëu-πe uËenici, padoπe niËice i silno se prestraπiπe. Isusim se pribliæi, dotaËe ih se i reËe: ”Ustanite i nemo-jte se bojati!” (Mt 17, 5-7)

Toliki mladi dobrano su veÊ uhvatili godina, a dase joπ nisu odvaæili stupiti u braËnu zajednicu. St-rahovali su pred kriæevima braËnog æivota i obite-ljskog zajedniπtva. Nisu imali Ëvrste vjere da su ioni sinovi OËevi ljubljeni, u kojoj bi pred oËimagledali vjeËnost i divote koje je Bog pripravio oni-ma koji ga ljube, kako bi se nadahnjivali za hrab-rost pri svladavanju straha pred tegobama koje æi-vot sa sobom donosi.

Dok u Ëetvrtoj desetici razmatramo kako se Isuspred uËenicima preobrazio i slavu im svoju objavio,molimo Majku Gospodinovu, da zagovara za poko-jnike koji su se za æivota bojali stupiti u brak, da imisprosi zajedniπtvo u druπtvu svojih svetih i vjernih.


5. Isus se dariva u euharistijiUze Isus kruh, zahvali i razlomi ga, pa ga davaπeuËenicima govoreÊi: ”Uzmite i jedite! Ovo je tijelomoje.” Zatim uze kaleæ te zahvali i dade im ga veleÊi:”Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza,koja se prolijeva za sve za oproπtenje grijeha.”(Mt 26, 26-28)

Iako je ljudski æivot nerijetko mukotrpan i zahtije-van, Bog nas nije prepustio samima sebi nego sepobrinuo da nam na ovozemaljskom putu pruæi isredstva kojima se mogu svladati sve æalosti itjeskobe. Brojni kao da su kod oËiju ostali slijepi ine æele shvatiti Ëemu molitveni æivot i sveti sakra-menti. Pouzdavaju se jedino u sebe i svoje sile paim toliko puta u æivotu ne ide i umorni su.

Dok u petoj desetici razmatramo kako nam je Isusostavio Kruh Æivota da nas njime na æivotnom pu-tu krijepi, molimo Majku Gospodinovu, da zago-vara za sve pokojnike koji za ovozemaljskog æivotanisu uviali potrebe od molitve i svetih sakrame-nata.


Za sveÊenike - neprocjenjiv dar1. Isusovo uskrsnuÊeI uπavπi u grob, ugledaju mladiÊa zaogrnuta bije-lom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaπe se. A onÊe im: ”Ne plaπite se! Isusa traæite, NazareÊanina,Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamoga poloæiπe.” (Mk 16, 5-7)

“SveÊeniπtvo je ljubav Isusova srca“, obiËavao je go-voriti sv. Arπki æupnik. Taj dirljiv izraz omoguÊujenam s njeænoπÊu se i zahvalnoπÊu spomenuti ne-procjenjivog dara koji sveÊenici predstavljaju nesamo za Crkvu nego i za samo ËovjeËanstvo: Ëita-vome svijetu ponizno i svakodnevno nude KristoverijeËi i geste, nastojeÊi se sjediniti s Njim u svojimmislima, volji, osjeÊajima i Ëitavim svojim æivotom.

Dok razmatramo o Isusovu uskrsnuÊu, zahvalimoGospodinu na preminulim sveÊenicima koji supomogli da je i do nas doπlo svjetlo krπÊanskevjere i, po Marijiu zagovoru, molimo za one koji sunas, po sakramentu krπtenja, uveli u veliku Boæjuobitelj Crkvu.

OËe naπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

2. Isusovo uzaπaπÊeI Gospodin Isus, poπto im to reËe, bude uzet na ne-bo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoπe i propovije-dahu, a Gospodin suraivaπe i utvrivaπe RijeË po-pratnim znakovima. (Mk 16, 19-20)

Sv. Arπki æupnik bio je veoma ponizan, ali itekakosvjestan, kao sveÊenik, da je neizmjerni dar zasvoj narod: “Dobri pastir, pastir po Boæjem srcu,je najveÊe blago koje dobri Bog moæe dati nekojæupi i jedan od najdragocjenijih darova boæanskogmilosra”, govorio je.

Dok razmatramo o Isusovu uzaπaπÊu u nebeskuslavu, zahvalimo Gospodinu na preminulim sve-Êenicima koji su kao æupnici djelovali u naπoj æupi

i, po Marijinu zagovoru, molimo za sve njih, da sejednom nau s Isusom u nebu, kamo je i namaotiπao pripraviti mjesto.


3. Isus πalje Duha SvetogaKad napokon doe Pedeseti dan, svi bijahu sku-pljeni na istom mjestu. ... I ukazaπe im se jezici kaood plamena, i razdijeliπe se te nad svakog od njihsie po jedan. Svi se oni napuniπe Duha Svetoga tepoËeπe govoriti tuim jezicima, kako ih je veÊ Duhnadahnjivao da govore. (Dj 2, 1-5)

Kad bi sv. Arπki æupnik govorio o sveÊeniπtvujednostavno nije nalazio rijeËi da opiπe veliËinudara i zadaÊe povjerene jednom ljudskom stvoren-ju: “O kako je sveÊenik velik!... Kad bi to shvatio,umro bi… Bog ga sluπa: on izgovori dvije rijeËi, aNaπ Gospodin silazi s neba na njegov glas i zatva-ra se u malu hostiju…”, govorio je.

Dok razmatramo o silasku Duha Svetoga nad apo-stole, zahvalimo Gospodinu na svim preminulimsveÊenicima preko kojih je rijeËi Isus dolazio u ma-lu hostiju u naπoj æupi i, po zagovoru one koja jebila usred Dvanaestorice u Dvorani posljednje ve-Ëere, molimo da se zajedno s Isusom nau i u slavi.


4. Marija uznesena na neboAli Bog, bogat milosrem - ...nas, koji bijasmo mrtvizbog grijeha, oæivi zajedno s Kristom... - s njim nasi uskrisi i s njim postavi na nebesima, u Kristu Isu-su, da u vjekovima koji nadolaze pokaæe izvanred-no bogatstvo milosti svoje dobrotom prema nama uKristu Isusu. (Ef 2, 4-7)

ObjaπnjavajuÊi svojim vjernicima vaænost sakra-menta sv. Arπki æupnik govorio je: “Bez sakrame-nta Reda, ne bismo imali Gospodina. Tko ga jestavio tamo u svetohraniπte? SveÊenik. Tko je do-

Ëekao vaπu duπu kada je prvi put ulazila u æivot?SveÊenik. Tko je hrani i krijepi na njezinu zemalj-skom putovanju? SveÊenik. Tko Êe je pripraviti dase pojavi pred Boæjim licem, peruÊi je po posljed-nji put u krvi Isusa Krista? SveÊenik, uvijek sve-Êenik. A ako bi ta duπa umrla [zbog grijeha] tko Êeje podiÊi na novi æivot, tko Êe joj vratiti spokoj imir? Ponovno sveÊenik… Poslije Boga, sveÊenik jesve!... On Êe sama sebe shvatiti tek u nebu.”

Dok razmatramo o Marijinu uznesenju u nebeskuslavu, zahvalimo Gospodinu na preminulim sve-Êenicima koji su i nas pouËavali i odgajali u krπ-Êanskoj vjeri i, po Marijinu zagovoru, molimo dase i oni s njome jednom nau u slavi nebeskoj.


5. Marija okrunjena u slavi Na nebu se pojavi veliËanstven znak: Æena obuËe-na u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na gla-vi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila je trudna i”vikala je u bolovima” i mukama ”raanja”. (Otk 12, 1-2)

“Kad bismo dobro shvatili πto je sveÊenik na zem-lji, umrli bismo, ali ne od straha, nego od ljubavi…Bez sveÊenika, smrt i muka Naπega Gospodina bilibi beskorisni. SveÊenik je taj koji nastavlja djelootkupljenja na zemlji… Kakve bi koristi bilo odkuÊe pune zlata kad ne bi bilo nikoga da otvorinjezina vrata? SveÊenik posjeduje kljuË nebeskihblaga: on otvara vrata; on je ekonom dobroga Bo-ga; upravitelj njegovih dobara… SveÊenik nijesveÊenik za sebe, nego za vas.”

Dok razmatramo o Marijinu krunjenju u nebeskojslavi, zahvalimo Gospodinu na preminulimsveÊenicima koji su nam kao takvi sluæili a nisubili svjesni dara sveÊeniπtva te su vlastitim æivo-tom toliko puta zakazali i, po Marijinu zagovoru,molimo da im Viπnji Sudac bude milostiv.


VII. ZA DUHOVNA ZVANJA

»etvrta vazmena nedjelja poznata je u Crkvi kaoNedjelja dobrog Pastira, kad posebno molimo za

duhovna zvanja, koja su nam veoma potrebna. Ute dane okupljamo se na molitvu za zvanja na

sveÊeniπtvo, na posveÊeni æivot i na misionarskosluæenje. Ovdje donosimo kratka razmatranja za

otajstva krunice, koja mogu dobro doÊi kao uvodiu pojedina otajstva i kao molitvene nakane za tu

prigodu.

Za novi navjeπtaj evanelja1. Isusovo uskrsnuÊeUskrsnuo je kako je rekao! Doite i vidite mjestogdje je bio poloæen, zatim krenite æurno i recite uËe-nicima njegovim...(Mt 28, 6-7)

”Molite dakle Gospodara æetve da radnike poπaljeu æetvu svoju” (Lk 10, 2). Iz tih rijeËi vidi se brigaDobrog pastira za svoje ovce. On Ëini sve ”da æivotimaju, u izobilju da ga imaju” (Iv 10, 10). Nakonsvoga uskrsnuÊa svojim Êe uËenicima povjeriti od-govornost da nastave isto poslanje: Evanelje nav-ijeste ljudima svakog vremena.

Dok razmatramo o otajstvu Isusova uskrsnuÊa,molimo, po Marijinu zagovoru, posebno za mlade:da Gospodin izmeu njih i danas pozove veliko-duπnih koji Êe dragovoljno ponuditi svoj æivot zaposvemaπnje sluæenje njegovu Kraljevstvu.


2. Isusovo uzaπaπÊeDok su oËiju uprtih u nebo gledali kako odlazi, na-jedanput stadoπe kraj njih dva Ëovjeka u bijelu irekoπe im: ”Galilejci, zaπto stojite i gledate u nebo?Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeu vasopet Êe se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli daodlazi na nebo.”(Dj 1, 10-11)

Bez obzira na velike procese posvjetovnjaËenja,danas se u svijetu zamjeÊuje πirok zahtjev zaduhovnoπÊu, koji se velikim dijelom izraæavaupravo u obnovljenoj potrebi za molitvom(Nadolaskom treÊeg tisuÊljeÊa, 33). U nju seukljuËuje i naπa zajedniËka molitva Gospodinu dapoπalje radnika u svoju æetvu.

Dok razmatramo o otajstvu Isusova uzaπaπÊa unebo, molimo, po Marijinu zagovoru, za sve

mjesne Crkve, kao i za sveÊeniËke, redovniËke imisionarske odgojne zavode, da stvarajumolitvene zajednice za zvanja i podræavaju unjima duh molitve.


3. Isus πalje Duha SvetogaTad iznenada doe neka huka s neba, kao kadpuπe silan vjetar, da ispuni svu kuÊu u kojoj suboravili. I ukazaπe im se jezici kao od plamena, irazdijeliπe se te nad svakog od njih sie po jedan.(Dj 2, 2-4)

Molitva poprima posebnu vrijednost ako je vezanaza ærtvu i trpljenje. Trpljenje, proæivljeno kao dop-una onomu πto u vlastitom tijelu nedostaje”mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu”(Kol 1, 24), postaje oblik najuspjeπnijeg zagovora.

Dok razmatramo o otajstvu silaska Duha Svetoganad Isusove uËenike, molimo, po Marijinu zagov-oru, za sve pozvane boleπÊu pogoene, da ujedin-juju svoje patnje s Kristovim i time doprinesuveÊoj svetosti duhovnih zvanja.


4. Marija uznesena na neboAli Bog, bogat milosrem ... nas, koji bijasmo mrtvizbog grijeha, oæivi zajedno s Kristom - miloπÊu stespaπeni! - s njim nas i uskrisi i s njim postavi nanebesima...(Ef 2, 4-6)

U srediπtu svih molitvenih poticaja stoji Euharis-tija. Presv. Oltarski sakrament poprimaodluËujuÊe znaËenje za nastajanje zvanja i ustra-jnost u njemu. Dobro je stoga da se euharisti-jskom slavlju pridruæi klanjanje Presvetom i tako,na neki naËin, produlji otajstvo misnog slavlja.

Dok razmatramo o otajstvu Marijina uznesenja u

nebo, molimo, po njezinu zagovoru, za sve poz-vane, da od Kristove otkupiteljske ærtve crpesnagu kako se nikad ne bi umorili navijeπtatiEvanelje.


5. Marija okrunjena u slaviNa nebu se pojavi veliËanstven znak: ÆenaobuËena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, ana glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda.(Otk 12, 1)

Sve bi krπÊanske zajednice mogle postati ”istinskeπkole molitve”, u kojima se moli da ne ponestaneradnika u πirokom podruËju apostolskog djelo-vanja. Osim toga, potrebno je trajnom duhovnombrigom pratiti one koje je Bog pozvao i koji ”prateJaganjca kamo god poe” (Otk 14, 4).

Dok razmatramo o otajstvu Marijina krunjenjaslavom, molimo, po njezinu zagovoru, zasveÊenike, redovnike i redovnice, pustinjake,posveÊene djevice i Ëlanove svjetovnih instituta daostanu vjerni do kraja.


Za velikoduπnost u sluæenju1. Isusovo uskrsnuÊeNe bojte se! Znam da traæite razapetog Isusa. Onnije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Doite ividite mjesto gdje je bio poloæen.(Mt 28, 5-6)

Brojni su ostavili roditeljski dom i sve πto su imalite se posvetili Gospodinu sluæeÊi mu radeÊi u nje-govu vinogradu. Htjeli su ne samo svojom rijeËjunego joπ viπe i primjerom vlastitog æivota donijetiRadosnu vijest svakom stvorenju. Meutim, usli-jed svih zbivanja u svijetu i domovini, toliki meunjima kao da su se pomalo umorili.

Dok razmatramo o Isusovu uskrsnuÊu, po Mari-jinu zagovoru molimo za naπe biskupe, sveÊenike,redovnike i redovnice da se ne daju umoriti: utrenucima iskuπenja i smetenosti neka ih podupresigurnost Isusova uskrsnuÊa koje jamËi da dobrona kraju uvijek pobjeuje.


2. Isusovo uzaπaπÊeKad to reËe, bi na njihove oËi uzdignut u zrak, ioblak ga ote oËima njihovim. Dok su oËiju uprtih unebo gledali kako odlazi, najedanput stadoπe krajnjih dva Ëovjeka u bijelu i rekoπe im: ”Galilejci,zaπto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji jeuznesen na nebo izmeu vas opet Êe se vratiti istoonako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.”(Dj 1, 9-11)

MaterijalistiËki nazor na svijet i æivot sve viπezahvaÊa maha i meu nama ubire svoj danak.Uvrjeæuje se dojam da Ëovjek vrijedi samo onolikokoliko ima ili posjeduje... Pred oËima tolikihmladih to zasjenjuje smisao svakoga duhovnogpoziva. Ako meu nama nema novih duhovnihzvanja, znaËi li to da nam ona ne trebaju?

Dok razmatramo o Isusovu uzaπaπÊu u nebo, poMarijinu zagovoru molimo za danaπnje roditelje:da se ne brinu samo πto Êe jesti i piti, obuÊi i obutioni i njihova djeca te kako πto viπe zaraditi negoda svoj pogled svagdano usmjeruju prema nebu imisle na Isusa koji nam je otiπao pripraviti mjestote obeÊao opet doÊi i tako prenose vjeru svojojdjeci.


3. Isus πalje Duha SvetogaKad napokon doe Pedeseti dan, svi bijahu sku-pljeni na istom mjestu. Tad iznenada doe nekahuka s neba, kao kad puπe silan vjetar, da ispunisvu kuÊu u kojoj su boravili. I ukazaπe im se jezicikao od plamena, i razdijeliπe se te nad svakog odnjih sie po jedan.(Dj 2, 1-5)

Nakon Isusove smrti, njegovi uËenici ostali su uzabrinutosti i strahu, πto Êe od njih biti. Ako jetako zavrπio njihov UËitelj, πto Êe tek biti s njegov-im uËencima?! I danaπnji predvodnici u Crkviznaju se naÊi u sliËnoj situaciji. Toliko puta Ëuju,vide i Ëitaju kako pojedinci ili odreene skupinedrvlje i kamenje bacaju na biskupe i sveÊenike,redovnike i redovnice, a i njihove bliæe suradnike,one koji su im pri ruci.

Dok razmatramo o silasku Duha Svetoga nadapostole, po Marijinu zagovoru molimo za naπebiskupe i sveÊenike, redovnike i redovnice, osobitoza naπe æupnike, njihove pomoÊnike i suradnike:da se svagdano znaju povlaËiti na molitvu i raz-matranje i u tim se trenucima ispunjati novomsnagom, odvaænoπÊu i hrabroπÊu za rad u vino-gradu Gospodnjem.


4. Marija uznesena na nebo

Ali Bog, bogat milosrem - iz svoje velike ljubavikojom nas je ljubio - nas, koji bijasmo mrtvi zboggrijeha, oæivi zajedno s Kristom - miloπÊu stespaπeni! - s njim nas i uskrisi i s njim postavi nanebesima, u Kristu Isusu, da u vjekovima kojinadolaze pokaæe izvanredno bogatstvo milostisvoje dobrotom prema nama u Kristu Isusu.(Ef 2, 4-7)

Majka Gospodinova sve svoje nade stavila je uGospodina i njemu se u potpunosti stavila usluæbu. Meutim, brojni mladiÊi i djevojke naπegvremena kao da nemaju jasne vizije svojebuduÊnosti. Istina, pohaaju πkole i fakultete,toliki ih i zavrπe, ali kasnije... Dio se odluËi zabrak, brojni se u njemu brzo umore, a tolikima napamet i ne pada. Ostaju stari momci i djevojke...A kako bi dobro doπli Crkvi da su izabrali duhovnipoziv!

Dok razmatramo o Marijinu uznesenju u nebo, ponjezinu zagovoru molimo za naπe mlade: ako seveÊ toliki ne odluËuju ni za brak niti za duhovnipoziv, da ozbiljno razmisle ne zove li ih zaistaGospodin da mu se posvete u duhovnom zvanju ivelikoduπno mu se odazovu.


5. Marija okrunjena u slavi Na nebu se pojavi veliËanstven znak: ÆenaobuËena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, ana glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila jetrudna i ”vikala je u bolovima” i mukama”raanja”.(Otk 12, 1-2)

Bog i Boæji blagoslov najveÊe su bogatstvo kojeËovjek moæe posjedovati. Majka Isusova Bogu sepredala nepodijeljena srca i velikoduπno mu sestavila u sluæbu Ëitavim svojim biÊem. Zato je nakraju uæivala vjeËnu slavu. PosvjetovnjaËeni svijet

u kojemu æivimo za to sve manje ima sluha i smis-la.

Dok razmatramo o Marijinu krunjenju u nebeskojslavi, po njezinu zagovoru molimo za one koji sespremaju sluæiti Bogu kao sveÊenici i redovnici ilimu se posvetiti ostajuÊi u svijetu: da se ne dajusmesti pred poteπkoÊama na koje nailaze usvagdanjem æivotu i zamamnostima ovoga svijetanego radije gledaju na vjeËnost i ono πto im jeobeÊano.


Za zvanja u sluæbi Crkve-misije1. Isusovo uskrsnuÊeNe bojte se! Znam da traæite razapetog Isusa. Onnije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Doite ividite mjesto gdje je bio poloæen.(Mt 28, 5-6)

U savezu s Izraelom, Bog je povjerio odabranimljudima, koje je pozvao i u svoje ime poslao naro-du, poslanje da budu proroci i sveÊenici. TakouËini, primjerice, s Mojsijem: Zato hajde! reËe muJahve. ©aljem te faraonu da izbaviπ moj narod izEgipta... Kada izvedeπ narod iz Egipta, Bogu Êeteiskazati πtovanje na ovome brdu. Isto se dogodilos apostolima.

Dok razmatramo o Isusovu uskrsnuÊu, po Mari-jinu zagovoru molimo da se u krπÊanskim zajed-nicama odgajaju u vjeri mladi i odrasli, kako biCrkva mogla vrπiti poslanje koje joj je Krist povje-rio te da ne ponestanu navjestitelji potrebni svije-tu.


2. Isusovo uzaπaπÊePoπto im je ovako govorio, Gospodin Isus bi uzne-

sen na nebo i sjede s desne strane.(Mk 16, 19)

Odgovor na Gospodinov poziv ukljuËuje mudro iponizno suËeljavanje sa svakom opasnoπÊu, Ëak iprogone, jer „nije uËenik nad uËiteljem, niti sluganad svojim gospodarom” (Mt 10, 24). Postavπijedno s UËiteljem, uËenici viπe ne navijeπtaju saminebesko kraljevstvo, nego Isus djeluje u njima.Joπ viπe, kao pravi svjedoci, „obuËeni u silu odoz-go“, oni su propovijedali „obraÊenje i oproπtenjegrijeha“ svim narodima.

Dok razmatramo o Isusovu uzaπaπÊu u nebeskuslavu, po Marijinu zagovoru molimo za svekrπÊane da gaje svijest dara vjere koja ih poziva nasuradnju u evangelizaciji propovijedanjem i kate-hezom, liturgijom i stalnim oblikovanjem umolitvi.


3. Isus πalje Duha SvetogaTad iznenada doe neka huka s neba, kao kadpuπe silan vjetar, da ispuni svu kuÊu u kojoj suboravili. I ukazaπe im se jezici kao od plamena, irazdijeliπe se te nad svakog od njih sie po jedan.(Dj 2, 2-4)

Kristova je ljubav „nosila“ apostole. Poput vjernihsluæbenika Crkve, posluπnih djelovanju DuhaSvetoga, brojni misionari slijedili su uzor prvihuËenika. „Premda na svakom Kristovu uËenikuleæi duænost da uzme svoj udio u πirenju vjere,ipak Krist uvijek poziva iz broja uËenika one kojesam hoÊe, da budu s njim i da ih πalje k narodi-ma propovijedati“ (II. vatikanski sabor). Kristovuljubav zaista treba primjerima i rijeËima, cijelimæivotom priopÊiti braÊi.

Dok razmatramo o silasku Duha Svetoga nadapostole, po Marijinu zagovoru molimo da svijesto duhovnom pozivu poveÊavamo vjeæbanjem prih-

vata, djelima milosra, duhovnim vodstvom,razmiπljanjem i odabiranjem, jer samo naduhovno dobro obraenu zemljiπtu cvjetajusveÊeniËka i redovniËka zvanja.


4. Marija uznesena na neboAli Bog, bogat milosrem - iz svoje velike ljubavikojom nas je ljubio - nas, koji bijasmo mrtvi zboggrijeha, oæivi zajedno s Kristom - miloπÊu stespaπeni! - s njim nas i uskrisi i s njim postavi nanebesima, u Kristu Isusu...(Ef 2, 4-6)

Izmeu osoba koje se posvema posveÊuju sluæbievanelja sveÊenici su na poseban naËin pozvaninavijeπtati rijeË Boæju, dijeliti sakramente, poglav-ito Euharistiju i sakrament pomirenja, oni suodreeni za sluæbu najslabijima, bolesnima,trpeÊima, siromasima i svima koji proæivljavajuteπkoÊe ma gdje bili, katkada mnoπtvu koje joπnije doæivjelo pravi susret s Isusom Kristom.Njima misionari donose prvi navjeπtaj Kristoveotkupiteljske ljubavi.

Dok razmatramo o Marijinu uznesenju u nebo,zahvalimo Bogu za brojne sveÊenike koji su usluæbi Kristu trpjeli sve do ærtve æivota i, po Mari-jinu zagovoru, molimo da njihov primjer nadahnebrojne mlade da i oni slijede Krista te svoj æivotzaloæe za druge, otkrivajuÊi tako pravi æivot.


5. Marija okrunjena u slavi Na nebu se pojavi veliËanstven znak: ÆenaobuËena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, ana glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda.(Otk 12, 1)

U Crkvi oduvijek ima muπkaraca i æena koji,

potaknuti Duhom Svetim, odabiru korjenito æivjetievanelje, polaæuÊi zavjet ËistoÊe, siromaπtva iposluπnosti. To mnoπtvo redovnika i redovnica,pripadnika brojnih ustanova kontemplativnogaæivota, i danas ima veoma vaæan udio u evange-lizaciji svijeta.

Dok razmatramo o Marijinu krunjenju u nebeskojslavi, po njezinu zagovoru molimo da svojom tra-jnom i zajedniËkom molitvom, kontemplativniredovnici neprestano posreduju za ËovjeËanstvo, aaktivni redovnici viπestranim karitativnim djelo-vanjem svima svjedoËe ljubav i milosre Boæje.


Da odgovore kad Bog zove1. Isusovo uskrsnuÊeOn nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Doite ividite mjesto gdje je bio poloæen, zatim kreniteæurno i recite uËenicima njegovim...(Mt 28, 6-7)

Boæanski UËitelj osobno je pozvao Apostole ”dabudu s njime i da ih πalje propovijedati s vlaπÊuda izgone avle” (Mk 3, 14-15); oni su, sa svojestrane, pridruæili sebi druge uËenike, vjernesuradnike u misijskoj sluæbi. I tako su se bezbro-jne Ëete sveÊenika i posveÊenih osoba u Crkvi,odgovarajuÊi na Gospodinov poziv i posluπnidjelovanju Duha Svetoga, u tijeku stoljeÊâ stavileu potpunu sluæbu evanelja.

Dok razmatramo o Isusovu uskrsnuÊu od mrtvih,zahvalimo Gospodinu za sve koji su se odazvali nanjegov poziv i stavili se potpuno u sluæbuevanelja, i molimo, po Marijinu zagovoru, da idanas nastavi sazivati radnike u svoj vinograd kojiÊe mu se velikoduπno odazvati.


2. Isusovo uzaπaπÊeGalilejci, zaπto stojite i gledate u nebo? Ovaj istiIsus koji je uznesen na nebo izmeu vas opet Êe sevratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi nanebo.(Dj 1, 11)

Katekizam KatoliËke Crkve prikladno podsjeÊa daslobodni Boæji poticaj zahtijeva slobodan Ëovjekovodgovor. I to pozitivan odgovor koji uvijek pret-postavlja prihvaÊanje i sudjelovanje u planu πtoga Bog ima za svakoga; odgovor koji prihvaÊa pot-icaj Gospodinove ljubavi i koji za onoga koji je poz-van treba postati moralna obvezujuÊa nuænost,zahvalno poπtovanje Boga i potpuna suradnja uplanu πto ga On provodi u povijesti (br. 2062).

Dok razmatramo o Isusovu uzaπaπÊu na nebo, poMarijinu zagovoru molimo za sve koje je Gospodinpozvao: da pozorno sluπaju i mudro razluËuju,velikoduπno i spremno prianjaju uz boæanskiplan, te ozbiljno produbljuju ono πto je svojstvenosveÊeniËkom i redovniËkom pozivu kako bi nanjega odgovorili na odgovoran i osvjedoËen naËin.


3. Isus πalje Duha SvetogaI ukazaπe im se jezici kao od plamena, i razdijeliπese te nad svakog od njih sie po jedan. Svi se oninapuniπe Duha Svetoga te poËeπe govoriti tuimjezicima...(Dj 2, 3-4)

RazmatrajuÊi euharistijsko otajstvo koje na vrhu-naravni naËin izraæava slobodni dar OËev u osobijedinoroenoga Sina za spasenje ljudi, te Kristovopotpuno i posluπno predanje da do kraja popije”kaleæ” Boæje volje (usp. Mt 26, 39), boljeshvaÊamo kako ”povjerenje u Boæji poticaj”oblikuje i daje vrijednost ”ljudskom odgovoru”.

Dok razmatramo o silasku Duha Svetoga, po Mar-ijinu zagovoru molimo za sve Isusove sluæbenike:da vjeruju da je u euharistijskom slavlju samKrist onaj koji djeluje u onima koje je izabrao; nekih on podupire da njihov odgovor prijee u odnospovjerenja i zahvalnosti koji rasprπuju svakistrah.


4. Marija uznesena na neboAli Bog, bogat milosrem ... nas, koji bijasmo mrtvizbog grijeha, oæivi zajedno s Kristom - miloπÊu stespaπeni! - s njim nas i uskrisi i s njim postavi nanebesima...(Ef 2, 4-6)

Splet ljubavi izmeu boæanskog poticaja i ljudskogodgovora prisutan je, na zadivljujuÊi naËin, i upozivu na posveÊeni æivot. ”Evaneoski savjetiBogu posveÊene ËistoÊe, siromaπtva i posluπnosti- kako su utemeljeni u rijeËima i primjerimaGospodinovim i kako ih apostoli, crkveni oci,nauËitelji i pastiri preporuËuju - boæanski su darkoji je Crkva primila od svojega Gospodina i kojinjegovom miloπÊu uvijek Ëuva” (Lumen gentium,43).

Dok razmatramo o Marijinu uznesenju na nebo,po njezinu zagovoru molimo za sve Bogu na pose-ban naËin posveÊene: da im Isus bude model pot-puna predanja i pouzdana prianjanja uz voljuOËevu prema kojemu mora stremiti svakaposveÊena osoba.


5. Marija okrunjena u slavi Na nebu se pojavi veliËanstven znak: ÆenaobuËena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, ana glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda.

(Otk 12, 1)

Uzoran ljudski odgovor, prepun povjerenja u Boæjipoticaj, velikoduπni je i potpuni ”amen” Djevice izNazareta, izgovoren s poniznim i odluËnim prian-janjem uz planove Sveviπnjega, πto ih je prenionebeski glasnik (usp. Lk 1, 38). Njezin spreman”da” omoguÊio joj je da postane Majka Boæja,Majka naπega Spasitelja. Nakon prvoga ”Neka mibude” (Lk 1, 38), Marija ga je morala ponavljati joπmnogo puta sve do trenutka Isusova razapinjan-ja...

Dok razmatramo o Marijinu krunjenu u nebeskojslavi, njoj koju je Isus s kriæa i nama ostavio zaMajku povjerimo sve one koji zamjeÊuju Boæjipoziv da krenu putem ministerijalnog sveÊeniπtvaili u posveÊeni æivot: da se velikoduπno odazovu.


VIII.MISIJEIsus je poslao uËenike propovijedati Evaneljesvakom stvorenju (Mk 16, 15). I naπa je toduænost, viπe uzornim krπÊanskim æivljenjemnegoli rijeËima. Neki su poπli za to i u daleke kra-jeve, a mi smo im pozvani pomoÊi svojommolitvom i ærtvom, novËano i materijalno, osobitopredzadnje listopadske nedjelje kad slavimo Svjet-ski misijski dan. Evo i kratkih razmatranja kojamogu posluæiti kao uvodi u pojedinu deseticu ota-jstava krunice pri molitvi za misije i misionare.

Ljubav - duπa misije1. Anelov navjeπtaj MarijiAneo reËe: ”Ne boj se, Marijo, jer si naπla milostkod Boga. Evo ‘ti Êeπ zaËeti i roditi Sina’ komu Êeπnadjenuti ime Isus...”

(Lk 1, 30)

Ako ne izvire iz dubokog Ëina boæanske ljubavi,misija je u opasnosti da bude svedena na obiËnuËovjekoljubnu i druπtvenu djelatnost. Ljubav, πtoje Bog gaji prema svakoj osobi, predstavlja srceevaneoskog iskustva i navjeπtaja, a oni koji jeprihvaÊaju postaju njezinim svjedocima. LjubavBoæja koja daje æivot svijetu ljubav je koja nam jedarovana u Isusu, savrπenoj slici milosranebeskog Oca. Poslanje πirenja navjeπtaja o tojljubavi Isus je povjerio apostolima, a oni su, iznu-tra preoblikovani na dan Pedesetnice silom DuhaSvetoga, poËeli svjedoËiti Gospodina umrloga iuskrsnuloga.

Dok razmatramo o Anelovu navjeπtaju Mariji,molimo za Crkvu Boæju: da nastavi to poslanjekoje je neizbjeæna i trajna obveza za sve vjernike.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiU one dane Marija se æurno zaputi u planinski krajprema jednom gradu Judinu. Ue u kuÊu Zahari-jinu i pozdravi Elizabetu. (Lk 1, 39-40)

Iz svijesti o svom zajedniËkom poslanju svojusnagu uzima velikoduπna raspoloæivost KristovihuËenika da ostvaruju djela ljudskog i duhovnognapretka koja svjedoËe ”duπu Ëitave misionarskedjelatnosti: ljubav koja jest i ostaje pokretaËemmisije, te je jedinim kriterijem po kojem se sve Ëiniili ne Ëini, mijenja ili ne mijenja” (Otkupiteljskoposlanje, 60). Biti misionarima znaËi, dakle, ljubitiBoga Ëitavom svojom osobom sve do davanja i æiv-ota za njega, ako je to potrebno; prignuti se nadpotrebama sviju, osobito najsiromaπnijih ipotrebitih, jer tko ljubi Kristovim srcem ne traæivlastiti interes, nego samo slavu OËevu i dobrobliænjega.

Dok razmatramo o Mariji koja pod svojim srcemIsusa nosi rodici Elizabeti, molimo da shvatimokako je u tome tajna apostolske plodnosti misi-jskog djelovanja, koje nadilazi granice i kulture,dostiæe narode i πiri se do najudaljenijih krajevasvijeta.


3. Isusovo roenjeDok su tu bili, njoj doe vrijeme da rodi. I rodi sinasvoga, prvoroenca, te ga povije u pelenice i poloæiu jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih. (Lk2, 6-7)

UoËi svoje muke Isus je uËenicima, u dvoraniPosljednje veËere, ostavio ”novu zapovijedljubavi”. Bratska ljubav πto je Gospodin zahtijevasvoj izvor ima u Boæjoj oËinskoj ljubavi. ApostolIvan primjeÊuje: ”Svaki koji ljubi od Boga je roeni poznaje Boga” (1 Iv 4, 7). Kako bi se po Boæju lju-bilo potrebno je, dakle, æivjeti u Njemu i od Njega:Bog je prva ”kuÊa” Ëovjekova, pa samo tko uNjemu prebiva moæe gorjeti plamenom boæanskeljubavi sposobnim ”zapaliti” svijet. Nije li toposlanje Crkve u svakom vremenu?

Dok razmatramo o Isusovu roenju u betlehem-skoj πpilji, molimo da svaki pojedini krπÊanin,svaka mjesna zajednica, pojedine Crkve i ËitavNarod Boæji shvate kako je istinska misionarskaskrb, prva obveza crkvene zajednice, povezana svjernoπÊu boæanskoj ljubavi.


4. Prikazanje Isusovo u HramuPrema Mojsijevu zakonu, donesoπe Isusa u Jeruza-lem da ga prikaæu Gospodinu, kako je pisano uZakonu Gospodnjem.(Lk 2, 22-23)

Svaka krπÊanska zajednica pozvana je upoznavatidruge s Bogom koji je Ljubav. Svojom ljubavljuBog proæima svo stvorenje i cjelokupnu ljudskupovijest. »ovjek je iziπao iz ruku Stvoriteljevih kaoplod inicijative ljubavi, ali je grijeh zatim u njemuzamutio boæanski otisak.

Svjetski dan misija dobra je prigoda da joπ boljeshvatimo kako je svjedoËanstvo ljubavi, duπe mis-ije, obveza sviju.

Dok razmatramo o Marijinu prikazanju Isusa uHramu, molimo da shvatimo kako je sluæenjeevanelju skupni zadatak svake zajednice: uzmisionare, i mnogi drugi, djeca, mladi i odraslimolitvom i svojom suradnjom na razne naËine pri-donose πirenju Kraljevstva Boæjega na zemlji.


5. Isusa nalaze u HramuNakon tri dana nau Marija i Josip Isusa u hramugdje sjedi meu uËiteljima, sluπa ih i postavlja impitanja.(Lk 2, 46)

Prevareni od zloga, naπi praroditelji izgubili supovjerljiv odnos s Gospodinom. Umjesto besplat-noj boæanskoj ljubavi, prednost su dali sebi sami-ma, uvjereni da na taj naËin uËvrπÊuju svoju slo-bodnu volju. Zato su izgubili izvornu radost iiskusili æalosnu gorËinu grijeha i smrt. Meutim,Bog ih nije napustio, nego je njima i njihovimpotomcima obeÊao spasenje, unaprijednavjeπÊujuÊi da Êe poslati svoga Jedinoroenca,koji Êe objaviti, u punini vremena, njegovuoËinsku ljubav, ljubav sposobnu otkupiti svakoljudsko stvorenje iz ropstva zlu i smrti.

Dok razmatramo kako je Marija nakon tri danaIsusa naπla u Hramu, molimo za one koji su se uvjeri ohladili: da povjeruju kako nam je u Kristupredan besmrtni æivot i darovana moguÊnost ulas-

ka u zajedniπtvo s milosrdnim Ocem.


Sve Crkve za Ëitav svijet 1. Anelov navjeπtaj MarijiNe boj se, Marijo, jer si naπla milost kod Boga. Evo‘ti Êeπ zaËeti i roditi Sina’ komu Êeπ nadjenuti imeIsus. On Êe biti velik i zvat Êe se Sin Previπnjega. (Lk 1, 30-32)

Misijski poziv Gospodin nastavlja upuÊivatisvakom krπteniku, u prvom redu Crkvama tzv.drevne tradicije, koje su nekoÊ za misije davale nesamo materijalna sredstva nego i lijep brojsveÊenika, redovnika, redovnica i laika. Ta jesuradnja urodila obilnim plodovima. PrednadiruÊom posvjetovnjaËenom kulturom, te suCrkve izloæene opasnosti da se zatvore u samesebe, da s malom nadom gledaju u buduÊnost ipopuste u svojim misijskim nastojanjima.

Dok razmatramo o Anelovu navjeπtenju Mariji,po njezinu zagovoru molimo da se Crkve s pouz-danjem otvore Boæjoj providnosti, jer Bog nikadane napuπta svoj narod nego ga snagom Duha Sve-toga vodi prema ispunjenju svoga vjeËnog naumaspasenja.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiU one dane Marija se æurno zaputi u planinski krajprema jednom gradu Judinu. Ue u kuÊu Zahari-jinu i pozdravi Elizabetu. (Lk 1, 39-40)

Premda se Crkve u kojima je Radosna vijest tek unajnovije doba navijeπtena susreÊu s nemalimpoteπkoÊama i preprekama, biljeæe stalan rast.

Neke od njih obiluju sveÊenicima i zavjetovanimosobama koje se u ne malom broju, unatoË tomeπto postoje velike potrebe u mjestu, πalje da obavl-jaju svoju pastoralnu i apostolsku sluæbu nadrugim mjestima, pa i u zemljama drevne evange-lizacije.

Dok razmatramo o Marijinu pohoenju Elizabeti,po njezinu zagovoru molimo da sve krπÊanskezajednice i svaki krπtenik postanu sve viπe svjesnida je Kristov poziv na πirenje njegova Kraljevstvasve do na kraj zemlje upuÊen svima.


3. Isusovo roenjeNe bojte se! Donosim vam radosnu vijest o velikomveselju za sav narod. Danas vam se u gradu Davi-dovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.(Lk 2, 10-11)

Navijeπtaj evanelja niπta nije izgubio na svojojaktualnosti i prijeko je potreban. Misijska zauze-tost ostaje prema tome prva sluæba koju Crkvaduguje danaπnjem ËovjeËanstvu, kako bi se kul-turne, druπtvene i etiËke promjene upravilo upravom smjeru i u njih utkao duh evanelja.

Dok razmatramo o Isusovu roenju, po Marijinuzagovoru molimo kako bi se Kristovo spasenjepruæilo Ëovjeku naπega doba, koji je u mnogimkrajevima svijeta poniæen i potlaËen zbog siro-maπtava koja su zahvatila πiroke slojeve, nasilja isustavnog nijekanja ljudskih prava.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad je proπlo i vrijeme njihova ËiπÊenja, premaMojsijevu zakonu, donesoπe ga u Jeruzalem da gaprikaæu Gospodinu, kako je pisano u ZakonuGospodnjem: ‘Svako muπko prvoroenËe neka se

posveti Gospodinu!’(Lk 2, 22-23)

Crkva sveopÊem poslanju navijeπtanja evaneljane moæe izmaÊi; ono za nju predstavlja snaænuobvezu. BuduÊi da je Krist povjerio misijskoposlanje u prvome redu Petru i apostolima, onodanas prije svega spada u duænost Petrovanasljednika i biskupâ koji su izravno odgovorni zanavjeπtaj evanelja, bilo kao Ëlanovi biskupskogzbora, bilo kao pastiri mjesnih Crkava.

Dok razmatramo o Marijinu prikazanju Isusa uHramu, po Marijinu zagovoru molimo za pastiresvih Crkava: nek u grudima svakog od njih joπviπe plamti æar za navijeπtanjem i πirenjemevanelja!


5. Isusa nalaze u HramuNakon tri dana nau Isusa u hramu gdje sjedimeu uËiteljima, sluπa ih i postavlja im pitanja.(Lk 2, 46)

Nakon πto su napustili svoje zajednice, mnoπtvosveÊenika stavili su svoje apostolske snage usluæbu katkad tek nastalih zajednica usiromaπnim krajevima i zemljama u razvoju.Meu njima je ne mali broj muËenika. Ne zabo-ravimo ni mnoge redovnike, redovnice i laikedragovoljce koji su se, zajedno sa sveÊenicima,ærtvovali za πirenje evanelja sve do na kraj svije-ta.

Dok razmatramo o Marijinu naπaπÊu Isusa uhramu, sjetimo se te naπe braÊe i sestara u vjerikoji se nastavljaju ærtvovati na misijskompodruËju i molimo, po Marijinu zagovoru, da nji-hov primjer probudi nova zvanja i novu misijskusvijest u svemu krπÊanskom narodu.


Sluge i blagovjesnici Isusovi1. Anelov navjeπtaj MarijiU πestome mjesecu posla Bog anela Gabrijela ugalilejski grad imenom Nazaret k djevici zaruËenojs muæem koji se zvao Josip iz doma Davidova; adjevica se zvala Marija. Aneo ue k njoj i reËe:”Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” (Lk 1, 26-28)

Dok u brojnim dijelovima svijeta postoji æurnapotreba za prvim navijeπtanjem evanelja, mnogebiskupije i ustanove posveÊenog æivota muËinedostatak klera i pomanjkanje zvanja. Vaæno je,ipak, ponovno istaknuti da, unatoË postojeÊimteπkoÊama, Kristova zapovijed da se svim ljudimanavijeπta evanelje ima prvorazrednu vaænost.NiËim se ne moæe opravdati usporavanje ili zastoju navijeπtanju, jer ”zadaÊa navijeπtanja Evaneljasvim ljudima tvori temeljno poslanje Crkve”(Evangelii nuntiandi, 14).

Dok razmatramo kako je Aneo navijestioNazaretskoj Djevici da Êe zaËeti i roditi Sina, poMarijinu zagovoru molimo za one koji kaæu da sukrπÊani: slijedeÊi Kristov poziv, nek iziu napuËinu mora svijeta i bez bojazni bace mreæe,pouzdavajuÊi se u njegovu stalnu pomoÊ ipropovijedaju primjerom vlastitoga æivota.



Misijska djelatnost odgovor je na ljubav kojom nas

Bog ljubi. Njegova nas ljubav otkupljuje i potiËeda idemo propovijedati svim narodima; ona jeduhovna snaga sposobna uËiniti da u ljudskojobitelji rastu sklad, pravednost, zajedniπtvo meuljudima, rasama i narodima, za Ëime svi teæe.Stoga sâm Bog, koji je ljubav, vodi Crkvu ususretËovjeËanstvu i poziva vjerovjesnike da piju s ”onogprvoga, iskonskog izvora koji je Isus Krist, iz Ëijegje probodenoga srca potekla Boæja ljubav” (Deuscaritas est, 7).

Dok razmatramo kako je Nazaretska Djevicipohodila rodicu Elizabetu da joj bude pri ruci upoodmaklim danima trudnoÊe, po Marijinu zagov-oru molimo za biskupe, koji su reeni za spasËitavoga svijeta: da uËine misionarskom Ëitavubiskupijsku zajednicu rado pridonoseÊi, premamoguÊnostima, da sveÊenike i laike πalju u drugeCrkve kako bi ondje navijeπtali evanelje.


3. Isusovo roenjeNe bojte se! Evo, javljam vam blagosvijest, velikuradost za sav narod! Danas vam se u gradu Davi-dovu rodio Spasitelj - Krist Gospodin. (Lk 2, 10-11)

Pred prizorima koje vidimo u danaπnjem svijetuljude ”spopada nemir te su rastrgani izmeu nadei tjeskobe” (Gaudium et spes, 4) i sa zabrinutoπÊupitaju: πto Êe biti od ËovjeËanstva i stvorenog svi-jeta? Ima li nade za buduÊnost, ili bolje, ima libuduÊnosti za ËovjeËanstvo? I kakva Êe biti tabuduÊnost? Odgovor na ta pitanja nama vjernici-ma daje evanelje. Krist je naπa buduÊnost i, nje-govo je evanelje navjeπtaj koji ”mijenja æivot”, uli-jeva nadu, πirom otvara tamna vrata vremena iosvjetljava buduÊnost ËovjeËanstva i svemira.

Dok razmatramo kako je Nazaretska Djevica rodi-la Spasitelja u Betlehemu i poloæila ga u jasle, po

Marijinu zagovoru molimo za sveÊenike, prvebiskupove suradnike, posebno za one koji su otiπliu misijske krajeve: da u njima nikad ne splasnemisionarski æar i zanos te budu velikoduπnipastiri i poletni vjesnici evanelja!


4. Prikazanje Isusovo u HramuTa vidjeπe oËi moje spasenje tvoje, koje si pripraviopred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenjenarodâ, slavu puka svoga izraelskoga.

(Lk 2, 30-32)

Sv. Pavao dobro je shvatio da ËovjeËanstvo jedinou Kristu moæe naÊi otkupljenje i nadu. Stoga jeosjeÊao æurnom i neodgodivom zapovijed da navi-jeπta ”obeÊanje æivota, æivota u Kristu Isusu” (2Tim 1, 1), ”nadi naπoj” (1 Tim 1, 1), da svi narodiuzmognu biti subaπtinici i sudionici toga obeÊanjapo evanelju (usp. Ef 3, 6). Bio je svjestan da subez Krista, ljudi ”bez nade, jer su… ‘neznaboπci nasvijetu’ (Ef 2, 12)” (Spe salvi, 3). Uistinu, ”onaj tkone pozna Boga, pa gajio on mnoge nade, zapravoje bez nade, liπen one velike nade koja je glavnioslonac u æivotu (usp. Ef 2, 12)” (ondje, 27).

Dok razmatramo kako je Nazaretska Djevica ujeruzalemskom Hramu prikazala Ocu svoga Jed-inca, po Marijinu zagovoru molimo za redovnike iredovnice, kojih zvanje ima snaæan misijski biljeg:da navijeπtaju evanelje svima, naroËito onimakoji su daleko, dosljednim svjedoËenjem Krista ikorjenitim æivljenjem njegova evanelja.


5. Isusa nalaze u HramuNakon tri dana naoπe ga u Hramu gdje sjediposred uËiteljâ, sluπa ih i pita. Svi koji ga sluπahubijahu zaneseni razumnoπÊu i odgovorima njegov-

im. (Lk 2, 46-47)

Pred svima stoji neodgodiva obveza navijeπtatiKrista i njegovu poruku spasenja. ”Jao meni -kaæe sv. Pavao - ako evanelja ne navjeπÊujem” (1Kor 9, 16). Na putu u Damask on je iskusio i shva-tio da su otkupljenje i poslanje djelo Boæje i nje-gove ljubavi. Noπen ljubavlju prema Kristu pro-lazio je putovima Rimskoga carstva kao glasnik,apostol, πiritelj i uËitelj evanelja, kojega seproglaπavao ”poslanikom u okovima” (Ef 6, 20). Izljubavi je Boæje ”svima bio sve da poπto-poto nekespasi” (usp. 1 Kor 9, 22).

Dok razmatramo kako je Nazaretska Djevicanakon tri dana Isusa naπla u Hramu meunauËiteljima, po Marijinu zagovoru molimo zavjernike laike: da svojim æivotom svjedoËe dakrπÊani ”pripadaju novome druπtvu, koje se nalazina cilju puta kojim sada zajedno kroËe i kojega seobrisi mogu veÊ unaprijed razabrati na njihovuzemaljskom putovanju” (Spe salvi, 4).


Boæja svjetlost za sve narode1. Anelov navjeπtaj MarijiPosla Bog anela Gabrijela u galilejski gradimenom Nazaret k djevici zaruËenoj s muæem kojise zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvalaMarija. Aneo ue k Mariji i reËe: ”Zdravo, milostipuna! Gospodin s tobom!” (Lk 1, 26-28)

Cijelo ËovjeËanstvo ima korjenit poziv vratiti sesvome izvoru - Bogu, u kojemu Êe jedino pronaÊisvoje konaËno ispunjenje po uspostavljanju svihstvari u Kristu. Poslanje je Crkve “zaraziti” nadomsve narode. Zbog toga Krist poziva, opravdava,posveÊuje i πalje svoje uËenike da navijeπtajuBoæje kraljevstvo, kako bi sve nacije postale Boæjinarod. Samo se u takvu poslanju razumije i

potvruje pravi povijesni put ËovjeËanstva.

Dok razmatramo o Anelovu navjeπtaju Mariji, poMarijinu zagovoru molimo da cijela Crkva shvatida navijeπtanje evanelja za nju mora biti, kao πtoje bilo za apostola Pavla, neminovna i prvotnaobveza.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiTih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.Ue u Zaharijinu kuÊu i pozdravi Elizabetu. »imElizabeta zaËu Marijin pozdrav, zaigra joj Ëedo uutrobi.(Lk 1, 39-41)

SveopÊa Crkva osjeÊa se odgovornom za navjeπtajevanelja. Ona, kvasac nade, mora nastaviti Kris-tovo sluæenje svijetu. Njezino poslanje i njezinasluæba nisu po mjeri materijalnih potreba ili pakonih duhovnih koje se iscrpljuju u okviru vre-menskoga postojanja, nego transcendentalnogaspasenja koje se ostvaruje u Boæjem kraljevstvu.Iako ono nije od ovoga svijeta (usp. Iv 18,36), uovome je svijetu i u njegovoj je povijesti snagapravednosti, mira, prave slobode i poπtivanja dos-tojanstva svakoga Ëovjeka.

Dok razmatramo o Marijinu pohoenju rodiciElizabeti, po Marijinu zagovoru molimo za Crkvukoja hoÊe preobraziti svijet navjeπtajem evaneljaljubavi, da se svi njezini Ëlanovi i ustanove doistaodvaæe na to poslanje i sluæenje.



Poslanje je Crkve pozvati sve narode na spasenjeπto ga ostvaruje Bog po svome utjelovljenom Sinu.Potrebno je stoga obnoviti zauzimanje zanavijeπtanje evanelja koje je kvasac slobode inapretka, bratstva, jedinstva i mira, tim viπe πto jeto zadaÊa i poslanje koje velike promjenesadaπnjega druπtva Ëine joπ nuænijima. U pitanjuje vjeËno spasenje osoba, πto je svrha i samoispunjenje ljudske povijesti i svemira.

Dok razmatramo o Isusovu roenju u Betlehemu,po Marijinu zagovoru molimo za cijelu Crkvu, dase zauzima za promicanje misijskog duha sve dokse u potpunosti ne ostvari spasenjska Kristovavlast.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad se po Mojsijevu Zakonu navrπiπe dani njihovaËiπÊenja, ponijeπe Isusa u Jeruzalem da ga prikaæuGospodinu.(Lk 2, 21)

Sudjelovanje u Kristovu poslanju obiljeæava i æivotnavjestiteljâ evanelja, kojima je namijenjena istasudbina kao i njihovu UËitelju. “SjeÊajte se rijeËikoju vam rekoh: ‘Nije sluga veÊi od svoga gospo-dara.’ Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti” (Iv15, 20). Crkva staje na isti put i sama podnosiKristovu sudbinu jer slijedi put Kriæa, pretvarajuÊise - u sinovskoj posluπnosti Ocu - u svjedoka isuputnika ovoga ËovjeËanstva.

Dok razmatramo o prikazanju Isusovu u Hramu,po Marijinu zagovoru molimo za Crkve, koje jeGospodin postavio kao sol zemlje i svjetlo svijeta,da navijeπtanje Krista sve do na kraj zemlje budeprvi od njihovih pastoralnih planova.


5. Isusa nalaze u HramuNakon tri dana naoπe Isusa u Hramu gdje sjediposred uËiteljâ, sluπa ih i pita. Svi koji ga sluπahubijahu zaneseni razumnoπÊu i odgovorima njegov-im.(Lk 2, 46-47)

Misijski poticaj uvijek je bio znak æivotnosti naπihCrkava. Meutim, potrebno je ponovno potvrditida je navijeπtanje Evanelja djelo Duha, te da je iprije nego πto je djelovanje svjedoËenje i isijavanjeKristova svjetla od strane mjesne Crkve, koja πaljesvoje misionare i misionarke da bi izaπla izvansvojih granica.

Dok razmatramo o naπaπÊu Isusovu u Hramu, poMarijinu zagovoru molimo za sve katolike: da moleDuha Svetoga da poveÊa strast za πirenje BoæjegaKraljevstva i da podupiru vjerovjesnike ikrπÊanske zajednice zauzete u tome poslanju.


IX. SVI SMO MI PUTNICISvaki dan sve je viπe onih koji moraju napuπtatidom i domovinu te krov potraæiti u kojemu dru-gom kraju svijeta. Meu njima posebno suzapaæeni mladi. Crkva i njima posveÊuje posebnupozornost te slavi Svjetski dan selilaca i izbjeglica,a Papinsko vijeÊe za pastoral selilaca i onih kojiputuju objavilo je i kratke uvode u razmatranja opojedinim otajstvima krunice. Ovdje donosimoneke od njih kao i one napravljene prema papin-skim porukama.

Radost1. Anelov navjeπtaj MarijiAneo joj reËe: ”Ne boj se, Marijo, jer si naπla milost

kod Boga. Evo ‘ti Êeπ zaËeti i roditi Sina’ komu Êeπnadjenuti ime Isus.”(Lk 1, 30-31)

”Pastoralno djelovanje u svojim mnogostrukimlicima πto ga obavljaju apostolatski zauzeteskupine Cigana, ©kole vjere i ©kole RijeËi,nacionalne i biskupijske sluæbe, kapelanije zaCigane i napokon Papinsko VijeÊe za pastoralselilaca i putujuÊih, pokazuje koliko je dubokaljubav Crkve prema ciganskom narodu” (IvanPavao II.).Molimo, u ovoj desetici, za cigane, da po primjeruMarijinu, posluπni poticajima Duha Svetoga i spomoÊu krπÊana zauzetih u njihovoj sredini,shvate svoj poziv i poslanje u Crkvi i u druπtvu.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiU one dane Marija se æurno zaputi u planinski krajprema jednom domu Judinu. Ue u kuÊu Zahari-jinu i pozdravi Elizabetu. (Lk 1, 39-40)

”Htio bih izraziti svoje poπtovanje i simpatijuprema svima koji se zaustavljaju po gradovima iselima, prireujuÊi svojim posjetiteljima prostorza slavlje i prijateljstvo. Pobuditi smijeh u djeteta,osvijetliti za trenutak oËajniËki pogled osamljeog,i, preko predstave i slavlja, pribliæiti ljude jednedrugima, to je veliËina tih poziva” (Ivan Pavao II.).Molimo, u ovoj desetici, na poseban naËin zamlade u svijetu cirkusa i Luna-parkova, da znajuizvuÊi iz bogate umjetniËke i kulturalne baπtinesvojih predaka ona blaga koja su radost i veselje,i znaju ih prenijeti, sa svrhom da objave svima lje-potu i dobrotu Boæju koje odsijevaju na licu Kris-tovu.



”Studenti koji su usavrπili svoje studije u tuini,zahvaljujuÊi svojoj profesionalnoj spremi, mogudoprinijeti potrebnu poticaju koji bi pripomogaoizvoenju njihovih zemalja iz suhoÊe nerazvijenos-ti. Ulaganje u njihovo formiranje jedan je dakle odoblika suradnje koja bi trebala biti povlaπtena”(Ivan Pavao II.).Molimo, u ovoj desetici, za sve studente koji svojstudij nastavljaju u stranim zemljama, da u njimaosjete bratski prijem koji Êe im i tamo pomoÊisaËuvati ljudsku i krπÊansku cjelovitost, nadobrobit naroda iz kojega potjeËu.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad je proπlo i vrijeme njihova ËiπÊenja... donesoπeIsusa u Jeruzalem da ga prikaæu Gospodinu, kakoje pisano u Zakonu Gospodnjem... Tada je æivio uJeruzalemu Ëovjek imenom ©imun. Bio je pravedani poboæan... Potaknut od Duha Svetoga doe uHram. Upravo kad su roditelji nosili DjeteπceIsusa... uze ga na ruke i dade hvalu Bogu.(Lk 2, 22. 25. 27)

”ZadaÊa je krπÊana pobrinuti se da se osigura, uovoj novoj eri ideoloπkih predrasuda isebiËnjaËkih interesa, put istinskoj solidarnostimeu narodima i nacijama. PotiËem tako Aposto-lat mora neka obnovi svoje napore u koristduhovnih potreba onih koji tvore dio pomorskogasvijeta, i koji su potrebni znakova i svjedoËansta-va Boga u svojim æivotima, oznaËenim dugim raz-

dobljima udaljenosti iz vlastitih obitelji” (IvanPavao II.)Molimo, u ovoj desetici, za ljude razliËitih narod-nosti, jezika, kultura i vjera koji æive na moru, danjihov susret s brodovima ili po lukama budenalaæenje meu braÊom i sestrama, kao djecomjedinoga Boga, i slavlje bogatstva darovaSveviπnjega svakoj osobi. Pod vodstvom DuhaSvetoga, neka u tim susretima radosno otkrijunazoËnost Krista Spasitelja, Svjetla svijeta meunama.


5. Isusa nalaze u HramuNakon tri dana nau Isusa u Hramu gdje sjedimeu uËiteljima, sluπa ih i postavlja im pitanja...”Dijete moje, zaπto nam to uËini! Gle! Otac tvoj i jas bolom smo te traæili.” ”Pa zaπto ste me traæili? -odgovori im - Zar niste znali da ja moram biti u kuÊiOca svoga?”(Lk 2, 46. 48-49)

”...VeÊ kao dijete, Isus je hodoËasnik u Hram naSionu da bude prikazan Gospodinu; postavπidjeËak, s Marijom i Josipom obraÊa se u ‘kuÊuOËevu’. Isusovo javno djelovanje, koje se odvijaputovima njegove domovine, polako se oblikujekao hodoËaπÊe prema Jeruzalemu koje posebnoLuka istiËe u srcu svoga evanelja kao velikoputovanje koje za cilj ima ne samo kriæ nego slavuUskrsnuÊa i UzaπaπÊa” (Ivan Pavao II.).Molimo, u ovoj desetici, da vjerniËka hodoËaπÊa,æivljena kao iskustva vjere u molitvi i u susretu sBogom u sakramentima, mognu pobuditi uvjerniËkim srcima Ëine djelotvorne bratske ljubavii oraspoloæiti ih za obnovljenu obvezu premaGospodinu i braÊi u svagdanjemu æivotnom hodu.


Isus se objavljuje1. Krπtenje Isusovo na JordanuU ono vrijeme doe Isus iz Nazareta u Galileji, te gaIvan krsti u Jordanu. I odmah, dok je izlazio izvode, vidje gdje se otvaraju nebesa i Duha gdjepoput goluba silazi na njega. Doe glas s neba: ”Tisi Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!”(Mk 1, 9-11)

”Vi se susreÊete (djelatnici u pastoralu Roma) dabiste molili, bolje upoznali Isusa Krista, njegovurijeË, njegovo djelo i da sudjelujete u ovoj rijeËi iovom djelu Kristovu. Jer je to æiva rijeË, rijeË kojaoblikuje naπ æivot” (Ivan Pavao II.).Molimo, u ovoj desetici, za sve one koji se zauzi-maju za druπtvenu i duhovnu promidæbu Roma,da, podræani Boæjom miloπÊu, znaju uputiti tubraÊu da u potpunosti budu svjesni da su sinoviBoæji, pomaæuÊi im postati vjesnicima Radosnevijesti kraljevstva Boæjega.


2. Isus se objavljuje u KaniTim poËe Isus svoja Ëudesa u Kani Galilejskoj teobjavi slavu svoju, i uËenici njegovi povjerovaπe unjega. (Iv 2, 11)

”U svome dugom hodu (cirkuskih glumaca) cesta-ma tolikih krajeva i nacija, vi nastavljate nositi,malima i velikima, svoju tipiËnu poruku soli-darnosti, dobrote, radosti, Ëasti, podsjeÊajuÊi sveda - prema pozivu Svetog pisma - moramo uvijeksluæiti Gospodinu u radosti” (Ivan Pavao II.)Molimo, u ovoj desetici, za one koji posjeduju darprenoπenja radosti preko umjetnosti, posebno zaglumce u cirkusu, da mudro znaju iskoristitibogatstvo svojih talenata, da grade njima kulturu

solidarnosti i mira u druπtvima kojima prijetisebiËnjaπtvo i mrænja.


3. Isus navijeπta kraljevstvo BoæjePoπto je Ivan bio zatvoren, doe Isus u Galileju. Tuje propovijedao Radosnu vijest Boæju. Govorio je:”Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Boæje.Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!”(Mk 14, 15)

”Svjetski dan izbjeglica ... naglaπava duænu soli-darnost s milijunima osoba koje æive u teπkimuvjetima izbjeglica i protjeranih. Ta se ranaposljednjih godina proπirila: poveÊava se, susljed-no, potreba meunarodne zaπtite, ali se mnoæe izemlje koje ju nastoje ograniËiti. Dok æelim daposvuda nestanu uzroci prisilnih seljenja, pozi-vam na obnovu napora da izbjeglicama nikad neponestane pravedno razumijevanje i nuænapomoÊ” (Ivan Pavao II.).Molimo, u ovoj desetici, za brojne osobe kojedolaze u naπe krajeve traæiti utoËiπte, bjeæeÊi odrata, nasilja, opasnosti za æivot, od liπavanjatemeljnih pravâ i dobara, prije svega slobode, damognu naÊi prihvatiliπta, u naπim ustanovama inaπim zajednicama, prijateljstvo, razumijevanje,meusobno bratsko dijeljenje i, nadasve, nadu.


4. Isus se preobraæava na goriOko osam dana poslije toga uze (Isus) sa sobomPetra, Ivana i Jakova te se uspe na brdo moliti. Dokje molio, promijeni se njegovo lice, a odjeÊa mupostade bijela i sjajna. I gle, dva Ëovjeka, Mojsije iIlija, poËnu s njim razgovarati. Pojaviπe se u sjaju,a govorili su o njegovoj smrti koju mu je trebalopodnijeti u Jeruzalemu.

(Lk 9, 28-31)

”Diæemo joπ jednom Ëvrsto svoj glas da pozovemosve ljude dobre volje i potaknemo ih neka dopri-nesu da civilni i krπÊanski obiËaji, nadahnuti navrijednostima Evanelja, na bratstvu, uljudnosti,uzajamnom poπtovanju, meusobnoj pomoÊi, uujoπ viπe u temelje i napokon se pokaæu vidljivima,i na ovom podruËju (cestovnog prometa), pod-loænu, kao svako drugo podruËje ljudskog æivota,jasno naznaËenim pravilima zakona Boæjega imoralne svijesti” (Pavao VI.).Molimo, u ovoj desetici, za sve koji koriste ceste,vozaËe i pjeπake, da se znaju svagdano posveÊivatiu prometu i odgovorno se ponaπati, gledajuÊi udrugima svoju braÊu, suputnike.


5. Isus se dariva u euharistijiJa sam, uistinu, primio od Gospodina ono πto samvam i predao: Gospodin Isus one noÊi u koju bijaπeizdan uze kruh te zahvali, razlomi ga i reËe: ”Ovo jetijelo moje koje je za vas. Ovo Ëinite na mojuuspomenu!” Isto tako uze i kaleæ, poslije veËere, tereËe: ”Ovaj je kaleæ Novi savez u mojoj krvi. OvoËinite, svaki put kad ga pijete, na moju uspomenu!” (1 Kor 11, 23-25)

”U euharistijskom slavlju, osloncu svakogacrkvenog zajedniπtva, prihvaÊanje pruæeno nam-jerniku nalazi svoj najdublji izraz. U njemu zajed-nica æivi vlastito jedinstvo s Kristom uskrsnulim,gradi svoje jedinstvo s braÊom i pruæa najjasnijesvjedoËanstvo da zajedniπtvo nadilazi i veze krvi ikulture. SveopÊost Crkve koju je okupio Spasiteljodjekuje posebnom snagom u tom susretu braÊekoja pridolaze iz toliko razliËitih mjesta, ujedinjeniu molitvi izricanoj na razliËitim jezicima” (Papin-sko vijeÊe za pastoral selilaca i putnika).

Molimo, u ovoj desetici, da se krπÊanske zajednice

i turisti koje primaju znaju uzajamno prihvaÊatiza zajedniËko slavljenje jedinstvene ærtve Gospodi-nove, kao πto je i ”razasuto zrnje æita postalo jed-nim kruhom”.


Slava1. Isusovo uskrsnuÊe”Zaπto traæite æivoga meu mrtvima? On nije ovdje!Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio dok joπbijaπe u Galileji: ‘Treba da Sin »ovjeËji budepredan u ruke greπnika i da bude razapet te dauskrsne treÊi dan!’”(Lk 24, 5-6)

TehniËko-gospodarski razvoj, promijenjeni odnosigraana i nacija, stalno sve πiri i ËeπÊi odnosimeuovisnosti, istraæivanje novih gospodarskihvidika, geslo upravljeno za sve veÊim povlaivan-jem ljudske obitelji i poveÊanje postignuto danasod sredstava druπtvenog priopÊivanja, otvorili suπire obzore i uveli nove oblike u odnosu na neka-daπnje... PromiËuÊi uzajamno poznavanje imeunarodnu suradnju, danaπnja ljudskapokretnost potiËe prema jedinstvu i uËvrπÊujeonaj bratski odnos meu narodima, prema kojimasvaki pojedini daje i prima istodobno od drugoga.

Molimo, u ovoj desetici, da Crkva, koja se raa izboka Krista umrla i uskrsnula, promiËe soli-darnost prema svim seliocima i doprinese daporastu æive zajednice u kojima se uskrsnuli Kristpokazuje u svojoj ljubavi prema braÊi i sestramasvakog naroda, kulture i religije.


2. Isusovo uzaπaπÊePoπto im je ovako govorio, Gospodin Isus bi uzne-

sen na nebo i sjede Bogu s desne strane. A oniodoπe i poËeπe propovijedati svuda. Gospodin je snjima djelovao i potvrivao RijeË Ëudesima πto su jepratila.(Mk 16, 19-20)

”Uskrs posjeduje i donosi slobodu koja animiraslobodno vrijeme kao njegovo najintimnijenaËelo”, i to, u svoje vrijeme, ”morat Êe dopustitiËovjeku ... ostvariti istisnku ËovjeËnost... ono‘uskrsnog Ëovjeka’”. Tako za krπÊanina turizamulazi potpuno u vazmeni dinamizam obnove: to jeslavljenje primljenoga dara, putovanje ususretdrugim osobama s kojima se slavi radost spasen-ja, vrijeme za dijeljenje u solidarnoj akciji koja naspribliæava obnovi svih stvari u Kristu.”

Molimo, u ovoj desetici, da turistiËka aktivnostbude stalno viπe uspjeπno sredstvo za promicanjeosobnoga i socijalnog rasta pojedinih osoba i svihnaroda, za uËvrπÊivanje sudjelovanja i suradnjemeu nacijama, kulturama i religijama.


3. Isus πalje Duha SvetogaKad napokon doe Pedeseti dan, svi bijahu sku-pljeni na istom mjestu. Tad iznenada doe nekahuka s neba, kao kad puπe silan vjetar, pa ispunisvu kuÊu u kojoj su boravili. I ukazaπe im se jezicikao od plamena, i razdijeliπe se te nad svakog odnjih sie po jedan. Svi se oni napuniπe Duha Sve-toga te poËeπe govoriti tuim jezicima, kako ih jeveÊ Duh nadahnjivao da govore.(Dj 2, 1-4)

Vaæno je da sami (strani) studenti budu svjesniodgovornosti glede svoje domovine. U njihovim jerukama jedan od kljuËeva njezina razvoja: nek sene otimlju takvoj odgovornosti! Nek ne liπavajusvoju domovinu osposobljenosti koje su postiglikao lijeËnici, inæenjeri, agronomi, struËnjaci na

jednom ili drugom podruËju socijalnog æivljenja.Kao krπÊani, oni ne mogu ne osjeÊati obvezuevaneoskog izbora sluæenja siromasima, posta-juÊi tako æive stijene Zajednice koja ih je rodilavjeri. U tom vidu oni Êe marljivo prionuti uz vlasti-to kulturalno usavrπavanje i duhovnu izgradnju,da bi bili djelatnici mira i glasnici jednoga svijetaviπe ujedinjena, pomirena i slobodna (Ivan PavaoII.).Molimo, u ovoj desetici, za studente koji studirajudaleko od svoje domovine, da se krπÊanski iakademski pripremaju za svoju buduÊnost, kakobi uspjeπno doprinijeli i razvoju svoga rodnogkraja.


4. Marija uznesena na neboKao πto u Adamu svi umiru, tako Êe u Kristu svioæivjeti. Svaki u svom redu... Neprijatelj koji Êeposljednji biti uniπten jest smrt... Prema tome,braÊo moja ljubljena, budite Ëvrsti, nepokolebljivi,uvijek napredujte u djelu Gospodnjem, svjesni davaπ trud u Gospodinu nije uzaludan!(1 Kor 15, 22. 26. 58)

”Motrim veliËinu mora okolo, iznenaujem se idivim; traæim tvorca” (sv. Augustin). Te rijeËidobrano saæimlju stav krπÊanina prema stvorenju,velikom daru Boæjem ËovjeËanstvu, posebno predveliËanstvenoπÊu i ljepotom mora... Vaæno je neuzmanjkati pruæiti duhovnu potporu onima kojitvore dio velike obitelji mora. Njima je dana zgodada susretnu Boga i u njemu otkriju istinskismisao æivota. ZadaÊa je vjernika svjedoËiti da sumuπkarci i æene pozvani æivjeti jednu ”novuËovjeËnost”, pomirenu s Bogom (Ivan Pavao II.).Molimo, u ovoj desetici, za pomorce i njihoveobitelji, za vlasnike brodova i pomorske radnike, iza sve koji rade na moru, da se, u obavljanju svo-

jih poslova, ne puste ”zarobiti materijalniminteresima i brigama”, niti nadvladati nesig-urnoπÊu, zabrinutoπÊu i osamljenoπÊu, nego datraæe sigurnost u ljubeznom srcu Marije, na nebouznesene.


5. Marija okrunjena u slavi Potom se u nebu pokaza veliËanstven znak: ÆenaobuËena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, ana glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda.(Otk 12, 1)

Marija je ponizna sluæbenica Gospodnja koja,kako prikladno podsjeÊa Sabor, sada na zemlji”dok ne doe dan Gospodnji, svijetli putujuÊemBoæjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe”(Lumen gentium, 68) ... »astimo Gospu podnaslovom Gospe Loretske, zaπtitnice ”ljudi kojilete”. Zazivamo je neka bdije nad aktivnostima,katkada riskantnim i teπkim, vaπega rada i svihkoji iz razliËitih naslova doprinose dobrufunkcioniranju zrakoplovnih sluæbi... Neka vasπtiti Djevica Marija... Njoj upravljamo joπ svojumisao. Marija je put Krista, put Kristu, nada i pot-pora naπoj opstojnosti (Ivan Pavao II.).Molimo, u ovoj desetici, za sve koji rade u zraËnimlukama, ”kriæiπtima ËovjeËanstva u hodu”, da spomoÊu kapelana na njima nazoËnima, æurnoshvate vaænost svoje sluæbe, u duhu otvorenosti irazumijevanja razliËitosti, ËineÊi tako doticljivim ineposrednim osjeÊaj univerzalnosti Crkve.


Za mlade selioce i izbjeglice1. Anelov navjeπtaj Mariji”Ne boj se, Marijo! Ta naπla si milost u Boga. Evo,

zaËet Êeπ i roditi sina i nadjenut Êeπ mu ime Isus.On Êe biti velik i zvat Êe se Sin Sveviπnjega. NjemuÊe Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njego-va, kraljevat Êe nad domom Jakovljevim uvijeke injegovu kraljevstvu neÊe biti kraja.

(Lk 1, 30-33)

Globalizacijski procesi, kojima je zahvaÊen velikdio svijeta, za sobom povlaËe pojavu seljenja ljudi,koja sili i mnoge mlade da napuπtaju vlastituzemlju i æive daleko od svojih obitelji i svojedomovine. Posljedica je toga da iz mnogih zemaljaodlazi mladeæ natprosjeËnih intelektualnihsposobnosti, dok su u zemljama koje primajuselioce na snazi propisi koji oteæavaju njihovostvarno ukljuËivanje u druπtveni æivot.

Dok razmatramo o Anelovu navjeπtenju Mariji,molimo za one koji su na Ëelu javnih ustanova,humanitarnih udruga kao i KatoliËke Crkve, nekulaæu sve napore da se izie ususret tim ljudimau nevolji.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiU one dane Marija se æurno zaputi u planinski krajprema jednom gradu Judinu. Ue u kuÊu Zahari-jinu i pozdravi Elizabetu.(Lk 1, 39-40)

Mladim seliocima osobito teæak problem pred-stavlja, s jedne strane, da æivo osjeÊaju potrebu dane izgube kulturu iz koje su ponikli, a, s druge, unjima se javlja razumljiva æelja da postanu sas-tavni dio druπtva u koje su primljeni, a da to ipakza sobom ne donese potpunu asimilaciju i timegubitak tradicije svojih predaka. Meu mladimaima i djevojaka, koje lakπe postaju ærtve izrablji-vanja, moralnih ucjena pa Ëak i svakovrsnihzloupotreba. ©to tek reÊi o napuπtenim adolescen-tima i maloljetnicima meu traæiteljima azila?

Dok razmatramo o Marijinu pohoenju Elizabeti,molimo za te mlade, da ne zavrπe na uliciprepuπteni samima sebi i postanu plijen nemilos-rdnih izrabljivaËa, koji ih, nerijetko, pretvaraju uobjekte tjelesnog, moralnog i spolnog nasilja.



Meu izbjeglicama, prognanicima i ærtvamatrgovine ljudima susreÊe se mnogo djece i ado-lescenata. Kako ne misliti da su i oni doπli na svi-jet, kao i svi drugi, s opravdanim teænjama za sret-nim æivotom? Kako ne podsjetiti da su djetinjstvoi mladost razdoblja od temeljne vaænosti za razvojmuπkarca i æene i zahtijevaju stabilnost,ozbiljnost i sigurnost? Ta djeca i mladi jedino πtosu iskusili jesu “logori” u kojima æive u izolaciji,daleko od stambenih naselja i liπeni moguÊnostipohaanja redovne nastave.

Dok razmatramo o Isusovu roenju, molimo zaodgovorne, nek uloæe truda da se tim mladima joπviπe pomogne stvaranjem prikladnihprihvatiliπnih i obrazovnih struktura kako bi snadom mogli vedrije gledati u buduÊnost.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad je proπlo i vrijeme njihova ËiπÊenja, premaMojsijevu zakonu, donesoπe ga u Jeruzalem da gaprikaæu Gospodinu, kako je pisano u ZakonuGospodnjem: ‘Svako muπko prvoroenËe neka seposveti Gospodinu!’(Lk 2, 22-23)

Koliko su samo zamrπene situacije i brojneteπkoÊe s kojima se iseljeni mladi susreÊu u svo-jim obiteljskim i πkolskim sredinama! Ne trebapodcjenjivati ni teπkoÊe s kojima se susreÊu priukljuËivanju u obrazovni sustav koji je na snazi uzemljama koje su ih primile.

Dok razmatramo o Marijinu prikazanju Isusa uhramu, molimo za odgovorne da za mlade izb-jeglice pripreme prikladne programe, i na poljuobrazovanja i rada, kojima Êe se zajamËiti njihovaopÊa izobrazba i pruæiti im se neophodne temeljeza pravilno ukljuËivanje u novo druπtvo, kulturu isvijet rada.


5. Isusa nalaze u HramuNakon tri dana nau ga u Hramu gdje sjedi meuuËiteljima, sluπa ih i postavlja im pitanja. Svi kojisu ga sluπali divili su se njegovu umu i odgovorima.(Lk 2, 46-47)

Crkva s osobitom pozornoπÊu promatra svijetselilaca i traæi od onih koji su u zemlji iz koje sudoπli primili krπÊansku naobrazbu, da uËine sveda ta baπtina vjere i evaneoskih vrijednostidonese plod na naËin da pruæa dosljedno svje-doËanstvo u razliËitim æivotnim sredinama.

Dok razmatramo o Marijinu nalaæenju Isusa treÊidan u hramu, molimo za crkvene zajednice u kojeselioci dolaze, da sa simpatijom prihvaÊaju mladei najmlae s njihovim roditeljima, trudeÊi serazumjeti sve nedaÊe kroz koje su proπli ipomaæuÊi im ukljuËiti se u novu sredinu.


Djela ljubavi sræ su krπÊanskog æivota1. Anelov navjeπtaj Mariji

Nato Êe Marija anelu: ”Kako Êe to biti kad ja muæane poznajem?” Aneo joj odgovori: ”Duh Sveti siÊiÊe na te i sila Êe te Sveviπnjega osjeniti. Zato Êe toËedo i biti sveto, Sin Boæji. A evo tvoje roakinjeElizabete: i ona u starosti svojoj zaËe sina. I njoj,nerotkinjom prozvanoj, ovo je veÊ πesti mjesec. TaBogu niπta nije nemoguÊe!”(Lk 1, 34-37)

Nakon susreta s Kristom na putu za Damask,æivot apostola Pavla iz korijena se promijenio: zanjega je Isus postao smisao æivota i nadahnuÊeapostolskog rada u sluæbi evanelja. Od progo-nitelja krπÊana postao je gorljiv Kristov apostol.Voen Duhom Svetim, bespridræajno je ibespoπtedno svima, neovisno o nacionalnosti ikulturi, navijeπtao evanelje koje je “snaga Boæjana spasenje svakomu tko vjeruje - Æidovu najpri-je, pa Grku” (Rim 1,16).

Dok razmatramo o Anelovu navjeπtaju Mariji daÊe postati Majkom Spasiteljevom, molimo za svekoji kaæu da su krπÊani: da budu istinski glasniciIsusa Krista, koji Êe primjerom vlastitoga æivotapozivati svakog Ëovjeka da, u Sinu Boæjem,postane “novo stvorenje”.


2. Pohoenje Marijino ElizabetiU one dane Marija se æurno zaputi u planinski krajprema jednom gradu Judinu. Ue u kuÊu Zahari-jinu i pozdravi Elizabetu. »im Elizabeta Ëu Marijinpozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabetase napuni Duhom Svetim.(Lk 1, 39-41)

Da navijesti Radosnu vijest svima, Pavao je ploviomorima koja oplakuju Bliski istok i prolazioeuropskim putovima, sve do Rima. Njegov æivot injegova propovijed bili su u cjelini usredotoËenina to da svi upoznaju i uzljube Isusa, jer su u

njemu svi narodi pozvani postati jedan narod. I usadaπnjem trenutku, to je poslanje Crkve i svakogkrπtenika.

Dok razmatramo o Marijinu pohodu Elizabeti,molimo za krπÊanske zajednice u koje nailaze stu-denti, selioci, izbjeglice, prognanici i raseljeni, dabudu solidarni s tom naπom braÊom i sestrama tepromiËu miran suæivot meu razliËitim narodima,kulturama i religijama.



Misionarski æar i vatrenost borca, kojima seodlikovao Apostol narodâ, proizlazili su izËinjenice da je on, “zahvaÊen Kristom” (Fil 3, 12),ostao s njim tako duboko sjedinjen da se osjeÊaodionikom samoga njegova æivota, po “zajedniπtvuu patnjama njegovim” (Fil 3, 10). To je izvor apos-tolskog æara sv. Pavla koji se s Kristom osjeÊao“su-raspetim”, tako da moæe reÊi: “Æivim, ali neviπe ja, nego æivi u meni Krist” (Gal 2, 20).

Dok razmatramo o Isusovu roenju u Betlehemu,molimo za sve putnike: Kao πto svetog Pavlanikakva nevolja nije mogla sprijeËiti da hrabronavijeπta evanelje u velikim gradovima koji subili pravi mozaik naroda i kultura, da ni oni neoklijevaju ispovijedati svoju vjeru vlastitim æivo-tom ma gdje se naπli.


4. Prikazanje Isusovo u HramuKad je proπlo i vrijeme njihova ËiπÊenja, premaMojsijevu zakonu, donesoπe ga u Jeruzalem da ga

prikaæu Gospodinu, kako je pisano u ZakonuGospodnjem: ”Svako muπko prvoroenËe neka seposveti Gospodinu!”(Lk 2, 22-23)

»itajuÊi Djela apostolska i poslanice sv. Pavla,uoËava se model Crkve koja nije iskljuËiva, negootvorena svima, to je Crkva koju Ëine vjernici svihkultura i rasa: svaki krπtenik je, zapravo, æivi Ëlanjednoga Tijela Kristova. S toga motriπta, bratskasolidarnost, koja se pretvara u svakodnevne Ëinedijeljenja, sudioniπtva i radosne skrbi za druge,poprima jedinstvenu vaænost.

Dok razmatramo o Marijinu prikazanju Isusa uhramu, molimo za sve koji se priznaju krπÊanima:da budu spremni za sluπanje i prihvaÊanje RijeËikoju se propovijeda i po kojoj se æivi (usp. 1 Sol 1,6), koja potiËe na nasljedovanje Krista (usp. Ef 5,1-12) vodeÊi se u tome za Apostolovim primjerom(usp. 1 Kor 11, 1), kako bismo mogli ostvaritidimenziju uzajamne bratske susretljivosti.


5. Isusa nalaze u HramuNakon tri dana nau ga u Hramu gdje sjedi meuuËiteljima, sluπa ih i postavlja im pitanja. Svi kojisu ga sluπali divili su se njegovu umu i odgovorima.(Lk 2, 46-47)

©to je zajednica sjedinjenija s Kristom, to postajebriænija prema bliænjima, odbacuje osuivanje,prezir i sablazan te se otvara uzajamnom prih-vaÊanju. SuobliËeni Kristu, vjernici se u njemudoæivljavaju kao “braÊa”, sinovi istog Oca. Toblago bratstva vodi tome da “gaje gostoljubivost”(Rim 12, 13), koja je prvi plod zajedniËke gozbeljubavi. Na taj se naËin ostvaruje GospodinovoobeÊanje: “Ja Êu vas primiti. I bit Êu vam otac i viÊete mi biti sinovi i kÊeri” (2 Kor 6, 17-18).

Dok razmatramo o naπaπÊu dvanaestogodiπnjeg

Isusa u hramu, molimo da umijemo preuzetibrigu za one koji, posebno meu izbjeglicama iprognanicima, æive u teπkim uvjetima i potrebnisu, slabi i nezaπtiÊeni, koji æive u oskudici i nesig-urnosti, koji su potisnuti na rub druπtva, a Ëestoiz njega i iskljuËeni.


Za maloljetne selioce i izbjeglice1. Krπtenje Isusovo na JordanuKad je Isus bio krπten, odmah izie iz vode. Izne-nada se otvoriπe nebesa te on vidje Duha Boæjegagdje silazi kao golub i spuπta se na njega. I glas sneba reËe: ”Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga samodabrao!”(Mt 3, 16-17)

Zbog druπtvenih, gospodarskih, politiËkih, kul-turnih i religijskih problema brojne osobe iskusilesu æivot u iseljeniπtvu, πto stvara poteπkoÊe i dra-matiËan je izazov i za nacionalnu i za meunaro-dnu zajednicu. Selilac je Ëovjek s neotuivimtemeljnim pravima koje moraju poπtivati svi i usvim okolnostima.

Dok razmatramo o Isusovu krπtenju na Jordanu,po Marijinu zagovoru molimo za sve krπÊane: dapostanu svjesni druπtvenog i pastoralnog izazovakoji predstavlja poloæaj selilaca i izbjeglica, oso-bito maloljetnih.


2. Isus se objavljuje u KaniKad ponesta vina, Isusu Êe njegova majka: ”Vinanemaju.” Kaæe joj Isus: ”Æeno, πto ja imam stobom? Joπ nije doπao moj Ëas! Nato Êe njegovamati posluæiteljima: ”©to god vam rekne, uËinite!”(Iv 2, 3-5)

Kao dijete i Isus je iskusio selilaπtvo jer je, da biizbjegao Herodove prijetnje, morao zajedno sJosipom i Marijom pobjeÊi u Egipat (usp. Mt2,14). ImajuÊi posebno na umu maloljetne seliocei izbjeglice, spominjemo se Kristove opomene, kojiÊe na posljednjem sudu sve ono πto je uËinjeno ilinije uËinjeno “jednomu od ove moje najmanjebraÊe” (usp. Mt 25,40.45) smatrati uËinjenim sebisamom.

Dok razmatramo o Isusovu objavljenju na svadbiu Kani, po Marijinu zagovoru molimo za malol-jetne selioce i izbjeglice, da u ljudima koji im Ëinedobro poradi Isusa prepoznaju Boga koji ih ljubi.


3. Isus navijeπta kraljevstvo Boæje”Ali da znate: vlastan je Sin »ovjeËji na zemljiotpuπtati grijehe!” I reËe uzetomu: ”Tebi zapovi-jedam, ustani, uzmi postelju i poi kuÊi!” I on usta,uze odmah postelju i izie na oËigled svima. (Mk 2, 10-12)

Premda Povelja o pravima djeteta jasno kaæe da semora uvijek πtititi interes maloljetnika (usp. »l. 3),kojem se moraju priznati temeljna prava osobejednako kao i odraslima, to u praksi nije uvijeksluËaj. Dok u javnome mnijenju raste svijest onuænosti poduzimanja toËno odreenih i uËinkovi-tih akcija u cilju zaπtite maloljetnika, u stvarnos-ti su mnogi od njih napuπteni i, na razliËitenaËine, izloæeni opasnosti izrabljivanja.

Dok razmatramo o Isusovu navjeπtaju kraljevstvaBoæjega i pozivu na obraÊenje, po Marijinu zagov-oru molimo za maloljetne selioce, osobito one kojiæive bez potpore obitelji: da nau druπtvenu sred-inu koja omoguÊuje i pridonosi njihovu tjelesnom,kulturnom, duhovnom i moralnom razvoju.


4. Isus se preobraæava na goriI zaËu se glas iz oblaka: ”Ovo je Sin moj, Ljubljenimoj, koga sam odabrao! Njega sluπajte! Kad toËuπe uËenici, padoπe niËice i silno se prestraπiπe.Isus im se pribliæi, dotaËe ih se i reËe: ”Ustanite inemojte se bojati!” (Mt 17, 5-7)

TipiËan vid maloljetniËkog seljenja predstavljastanje u kojem se nalaze djeca koja ne æive s isel-jenim roditeljima od svoga roenja, nego im sepridruæuju naknadno. Ona pripadaju dvjema kul-turama s prednostima i problematikama vezanimuz njihovu dvostruku pripadnost, πto im moæepruæiti moguÊnost da iskuse bogatstvo susretarazliËitih kulturnih tradicija.

Dok razmatramo o Isusovu preobraæenju na gori iobjavljenju njegove slave, po Marijinu zagovorumolimo za odgovorne u druπtvu: da djeci seliocimapruæe moguÊnost πkolovanja i kasnijegukljuËivanja u svijet rada te olakπaju njihovoukljuËivanje u druπtvo obrazovnim i druπtvenimstrukturama, jer adolescencija predstavljatemeljno razdoblje za oblikovanje ljudskog biÊa.


5. Isus se dariva u euharistijiUze Isus kruh, zahvali i razlomi ga, pa ga davaπeuËenicima govoreÊi: ”Uzmite i jedite! Ovo je tijelomoje.” Zatim uze kaleæ te zahvali i dade im gaveleÊi: ”Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krvSaveza, koja se prolijeva za sve za oproπtenje gri-jeha.”(Mt 26, 26-28)

Posebnu vrstu maloljetnika predstavljaju izb-jeglice koji traæe azil (pribjeæiπte u stranoj zemlji),bjeæeÊi, iz razliËitih razloga, iz svoje zemlje, gdjeim nije pruæena prikladna zaπtita. Njih je svakidan sve viπe. RijeË je o pojavi koju treba pomno

istraæiti i koja zahtijeva poduzeti usklaene djelat-nosti kao i prikladne mjere predusretanja, zaπtitei prihvaÊanja, sukladno onome πto predviatakoer sama Povelja o pravima djeteta (usp. »l.22).

Dok razmatramo o Isusu koji nam se u euharisti-jskom otajstvu darovao, po Marijinu zagovorumolimo za æupe i katoliËke udruge: nadahnutiduhom vjere i ljubavi, da Ëine koliko viπe mogukako bi izaπli ususret potrebama te naπe braÊe isestara koji traæe azil.


1. Biblijske Gospine litanijeGospodine, smiluj se.

Kriste, smiluj se.

Gospodine, smiluj se.

Kriste, Ëuj nas.

Kriste, usliπi nas.

OËe nebeski, Boæe, smiluj se nama!Sine, Otkupitelju svijeta, Boæe,

Duπe Sveti, Boæe,

Sveto Trojstvo, jedan Boæe,

Sveta Marijo, Majko Boæja, moli za nas!Nova Evo,

Majko æivih,

Rode Abrahamov,

Baπtinice obeÊanja,

IzdanËe Jiπajev,

KÊeri Sionska,

Zemljo djeviËanska,

Ljestve Jakovljeve,

Grme goruÊi,

Svetohraniπte Sveviπnjega,

©krinjo zavjetna,

Prijestolje mudrosti,

Grade Boæji,

Vrata istoËna,

Izvore vode æive,

Zoro spasenja,

Veselje izraelsko,

Slavo jeruzalemska,

Diko puka naπega,

Djevice Nazaretska,

Djevice milosti puna,

Djevice Duhom Svetim osjenjena,

Djevice koja raa,

Sluæbenice Gospodnja,

Sluæbenice RijeËi,

Sluæbenice ponizna i siromaπna,

ZaruËnice Josipova,

Blagoslovljena meu æenama,

Majko Isusova,

Majko Emanuelova,

Majko Sina Davidova,

Majko Gospodinova,

Majko uËenikâ Isusovih,

Majko briæna za pohoda Elizabeti,

Majko koja se radujeπ u Betlehemu,

Majko koja prikazujeπ u Hramu,

Majko izbjegla u Egipat,

Majko koja strepiπ u Jeruzalemu,

Majko koja proviaπ u Kani,

Majko koja si jaka na Kalvariji,

Majko koja moliπ u Dvorani posljednje veËere,

Æeno novog Saveza,

Æeno Suncem odjevena,

Æeno zvijezdama okrunjena,

Kraljice zdense Kraljeve,

Blaæena jer si povjerovala, mi te hvalimo!Blaæena jer si RijeË Ëuvala, mi te blagoslivljamo!Blaæena jer si volju OËevu vrπila, mi te slavimo!Pomolimo se.

OËe, ti iz naraπtaja u naraπtaj objavljujeπ svojuljubav prema Ëovjeku: zahvaljujemo ti πto si nam,u punini vremena, po blaæenoj Djevici Mariji,darovao svoga Sina i naπeg Spasitelja; udijelinam, molimo te, Duha istine da u povijesnim zbi-vanjima otkrijemo znakove nade i mira, dapostignemo u æivotnim dogaajima klice slobode imilosti. Po Kristu Gospodinu naπemu. Amen.

2. Litanije Lauretanske BDMGospodine, smiluj se.

Kriste, smiluj se.


Kriste, Ëuj nas.


OËe nebeski, Boæe, smiluj nam se!Sine, Otkupitelju svijeta, Boæe,

Duπe Sveti, Boæe,


Sveta Marijo, moli za nas!Sveta Bogorodice,

Sveta Djevo djevica

Majko Kristova,

Majko Crkve,

Majko Boæje milosti,

Majko prebistra,

Majko preËista,

Majko neoskvrnjena,

Majko nepovrijeena,

Majko ljubezna,

Majko divna,

Majko dobrog savjeta,

Majko Stvoriteljeva,

Majko Spasiteljeva,

Djevice premudra,

Djevice Ëasna,

Djevice hvale dostojna,

Djevice moguÊa,

Djevice milostiva,

Djevice vjerna,

Ogledalo pravde,

Prijestolje mudrosti,

UzroËe naπe radosti,

Posudo duhovna,

Posudo poπtovana,

Posudo uzorna poboænosti,

Ruæo otajstvena,

Tornju Davidov,

Tornju bjelokosni,

KuÊo zlatna,

©krinjo zavjetna,

Vrata nebeska,

Zvijezdo jutarnja,

Zdravlje bolesnih,

UtoËiπte greπnika,

Utjeho æalosnih,

PomoÊnice krπÊana,

Kraljice anela,

Kraljice patrijarha,

Kraljice proroka,

Kraljice apostola,

Kraljice muËenika,

Kraljice priznavalaca,

Kraljice djevica,

Kraljice svih svetih,

Kraljice bez grijeha istoËnoga zaËeta,

Kraljice na nebo uznesena,

Kraljice svete krunice,

Kraljice obitelji,

Kraljice mira,

(Kraljice FranjevaËkog reda).

JaganjËe Boæji, koji oduzimaπ grijehe svijeta,oprosti nam, Gospodine.JaganjËe Boæji, koji oduzimaπ grijehe svijeta, usliπinas, Gospodine.JaganjËe Boæji, koji oduzimaπ grijehe svijeta,smiluj nam se.R. Moli za nas, sveta Bogorodice.

O. Da dostojni postanemo obeÊanja Kristovih.

Pomolimo se. Dopusti nama slugama svojim,molimo Gospodine Boæe, da se neprestano raduje-mo duπevnom i tjelesnom zdravlju i da se slavnimzagovorom blaæene Marije vazda Djevice izbavimood sadaπnje æalosti i nauæivamo vjeËne radosti. PoKristu Gospodinu naπem. Amen.

U doπaπÊu:R. Aneo Gospodnji navijestio Mariji.

O. I ona je zaËela po Duhu Svetom.

Pomolimo se. Boæe, ti si htio da se po Anelovunavjeπtenju tvoja RijeË u utrobi Djevice Marijeutjelovi; mi vjerujemo da je ona uistinu Bogorodi-

ca: daj da nas potpomognu njezini zagovori predtobom. Po Kristu Gospodinu naπem. Amen.

Od BoæiÊa do Krπtenja Gospodinova:R. Po poroaju si, Djevice, neoskvrnjena ostala.

O. Bogorodice, zagovaraj nas.

Pomolimo se. Boæe, ti si po plodnom djeviËanstvublaæene Marije nadario ljudski rod dobrimavjeËnoga spasenja: udijeli nam, molimo, osjetitizagovor one po kojoj smo zavrijedili primiti tvogaSina, zaËetnika æivota. Koji s tobom æivi i kraljujeu vijeke vjekova. Amen.

U uskrsno vrijeme:R. Veseli se i raduj, Djevice Marijo, aleluja.

O. Jer je uskrsnuo Gospodin uistinu, aleluja.

Pomolimo se. Boæe, ti si se udostojao razveselitisvijet uskrsnuÊem svoga Sina, Gospodina naπegaIsusa Krista: daj, molimo te, da po njegovoj Majci,Djevici Mariji, postignemo radosti vjeËnoga æivota.Po istom Kristu Gospodinu naπem. Amen.

3. Litanije Marije KraljiceGospodine, smiluj se.

Kriste, smiluj se.


Sveta Marijo, moli za nas!Sveta Bogorodice,

Sveta Djevo djevica,

Preljubljena kÊeri OËeva,

Majko Krista, Kralja vjekova,

Slavo Duha Svetoga,

Djevice, kÊeri Sionska,

Djevice siromaπna i ponizna,

Djevice blaga i posluπna,

Sluæbenice u vjeri posluπna,

Majko Gospodinova,

Suradnice Otkupiteljeva,

Puna milosti,

Izvore ljepote,

Riznice kreposti i mudrosti,

Prvi plode otkupljenja,

Savrπena uËenice Kristova,

PreËista sliko Crkve,

Æeno novog saveza,

Æeno suncem odjevena,

Æeno zvijezdama okrunjena,

Gospe beskrajne dobrote,

Gospe od oprosta,

Gospe naπih obitelji,

Veselje novog Izraela,

Sjaju svete Crkve,

Diko roda ljudskoga,

Odvjetnice milosti,

Sluæbenice Bogu ugodna,

PomoÊnice naroda Boæjega,

Kraljice ljubavi,

Kraljice milosra,

Kraljice mira,

Kraljice anela,

Kraljice patrijarha,

Kraljice proroka, moli za nas!Kraljice apostola,

Kraljice muËenika,

Kraljice priznavalaca,

Kraljice djevica,

Kraljice svih svetih,

Kraljice bez grijeha zaËeta,

Kraljice na nebo uznesena,

Kraljice zemlje,

Kraljice neba,

Kraljice svega stvorenja,

JaganjËe Boæji, koji oduzimaπ grijehe svijeta,oprosti nam, Gospodine.JaganjËe Boæji, koji oduzimaπ grijehe svijeta, usliπinas, Gospodine.JaganjËe Boæji, koji oduzimaπ grijehe svijeta,smiluj nam se.R. Moli za nas, slavna Majko Gospodinova.

O. Da dostojni postanemo obeÊanja Kristovih.

Pomolimo se. Boæe, preblagi OËe, posluπaj molitvusvoga naroda, koji Ëasti bl. Djevicu Mariju,sluæbenicu tvoju, i nju priznaje Majkom milosti iKraljicom milosra: daj nam da ti s ljubavljusluæimo u svojoj braÊi da bismo s njima postalidionici slave tvoga kraljevstva. Po Kristu Gospod-inu naπem. Amen.

4. Litanije Gospe ÆalosneGospodine, smiluj se.

Kriste, smiluj se.


Kriste, Ëuj nas.


OËe nebeski, Boæe, smiluj se nama!Sine, Otkupitelju svijeta, Boæe,

Duπe Sveti, Boæe,


Majko Raspetoga, moli za nas!

Majko srca probodena,

Majko Otkupiteljeva,

Majko otkupljenih,

Majko æivih,

Majko Isusovih uËenikâ,

Djevice posluπna,

Djevice spremna na ærtvu,

Djevice vjerna,

Djevice πutnje,

Djevice oproπtenja,

Djevice iπËekivanja,

Æeno izbjegla,

Æeno jaka,

Æeno neustraπiva,

Æeno bola,

Æeno novog saveza,

Æeno nade,

Nova Evo,

Druæice Otkupiteljeva,

Sluæbenice pomirenja,

Obrano nevinih,

Hrabrosti progonjenih,

Jakosti potlaËenih,

Nado greπnika,

Utjeho æalosnih,

UtoËiπte bijednih,

Ohrabrenje prognanih,

Potporo slabih,

Olakπanje bolesnih,

Kraljice muËenika,

Slavo Crkve,

Djevice Uskrsa

JaganjËe Boæji, koji oduzimaπ grijehe svijeta,oprosti nam, Gospodine.

JaganjËe Boæji, koji oduzimaπ grijehe svijeta,usliπi nas, Gospodine.

JaganjËe Boæji, koji oduzimaπ grijehe svijeta,smiluj se nama.

R. Moli za nas, Djevice preæalosna.

O. Da dostojni postanemo obeÊanja Kristovih.Pomolimo se. Boæe, ti si htio da uz tvog Sina, nakriæ uzdignuta, bude prisutna i njegova æalosnaMajka: daj da i mi, s njome pridruæeni Kristovojmuci, budemo dionici i slave uskrsnuÊa. Koji æivii kraljuje u vijeke vjekova.

Amen.

S A D R Æ A J

Krunica nasih dana - franjevci-split.hrfranjevci-split.hr/pdf/krunicanasihdana.pdf · Tom promjenom nije æelio remetiti veÊ ustaljeni red moljenja krunice, nego je obogatiti novim

Documents