GODINA VJERE - franjevci-split.hrfranjevci-split.hr/pdf/subicevac_list_ante_13.pdf · 4 Sv Ante lasilo Samostana i čupe sv Ante adovansko, ibenik-Šubićevac M eđu svoj narod, kojeg

Sv. Ante / Glasilo Samostana i Župe sv. Ante Padovanskog, Šibenik-Šubićevac 1Glasilo Samostana i Župe sv. Ante Šibenik - Šubićevac

GODINA VJERE

Godina 10, br. 1 (17), lipanj 2013

SVETI ANTE

2 Sv. Ante / Glasilo Samostana i Župe sv. Ante Padovanskog, Šibenik-Šubićevac

Uvod.................................................................... 3

Fratri u Šibeniku ................................................ 4

Proslava blagdana sv. Ante 2012. ........................ 5

Novi župnik ........................................................ 6

Misa na početku školske godine

i blagoslov učenika ..............................................7

Blagoslov samostanske kapelice ..........................8

Dan mučenika Provincije .....................................9

Oproštaj s fra Draganom ....................................10

Zagoro, lipa li si - izložba ...................................10

Otvori mi vrata ..................................................12

Svetkovina sv. Franje Asiškog ............................13

Stigao je fra Šimun ............................................14

Očima djeteta- likovna radionica .......................14

Franjevački novaci na Šubićevcu .......................16

Kruh naš svagdašnji ..........................................17

Blagdan posvete crkve .......................................18

Koncert u Lišanima ............................................19

Svetac prosinca .................................................20

Franjevačka mladež - Šubićevac ........................21

Božićni koncert na Šubićevcu ............................23

Koncert u Katedrali ...........................................24

Blagdan Gospe Lurdske .....................................25

Izlet šibenskih framaša ......................................26

Stopama misionara u Africi ...............................28

Nedjelja muke Gospodnje. Cvjetnica 2013. ........29

Sveto trodnevlje i Uskrs 2013. ..........................30

Uskrsna karitativna akcija

Franjevačke mladeži grada Šibenika ..................31

Jezične grupe ....................................................32

Prvoga dana u tjednu - izložba ..........................33

“Caritas” - u službi ljubavi ................................36

Susret ministranata ...........................................38

Tko pjeva, dvostruko moli .................................39

Šale i vicevi .......................................................41

Sveti naš Ante ...................................................42

Uskrsna noć .......................................................42

SADRŽAJ

“SVETI ANTE”

Glasilo Samostana i Župe sv. Ante Padovanskoga, Šibenik, Šubićevac

Izdaje:Samostan i Župa sv. Ante,Bana Ivana Mažuranića 3a

22000 ŠibenikTel./Fax: +358(0)22 214 294;

Internet:[email protected]

[email protected]

Odgovara:Fra Božo Morić gvardijan i župnik

Fotografija:Jakov Škugor

Grafičko oblikovanje i tisak:Print Centar, Šibenik

Lektorica:Ana Paić Karega

List izlazi povremeno. Uzdržava se dobrovoljnim prilozima vjernika.

Žiro račun kod Jadranske banke d.d. Šibenik

2411006-1100013507

Sv. Ante / Glasilo Samostana i Župe sv. Ante Padovanskog, Šibenik-Šubićevac 3

Prošlo je dosta vremena od izlaska posljednjeg broja našega lista Sv. Ante. Pridonijele su tomu, sigurno, posljednje personalne promjene u našoj župi i samostanu, ali ima i drugih razloga.U Godini vjere, od 11. listopada 2012. do 24. studenoga 2013., svetk-ovine Krista Kralja prikazujemo i mi dio naših aktivnosti iz kršćanskoga života i rada.Svjesni smo činjenice: „Da današnji čovjek radije sluša primjere i svje-doke nego učene, i ako sluša učene, sluša ih, jer su uzorni primjeri“ (Evangelii nuntiandi, br. 41).I mi, u ovom broju našega lista, da-jemo prostora onima koji su se an-gažirali u pojedinim akcijama. Ništa tu nema neobično ni spektakularno, ali sigurno je važno dati gladnome kruha ili napojiti žednoga. Velika je stvar olakšati boli nemoćnomu. Ost-varili smo ponešto od ovih sadržaja. Otvarali smo vrata naših pros-tora svima, koji su pokucali, bez ograničenja i naknade. Svi, koji su željeli, mogli su ući pod naš krov. Dati slavu Bogu svojom molitvom i pjesmom su vrijednosti koje mi ne možemo vrednovati. Izazvati svojim stavom i djelom pitanje svoga bližn-

jega: što je Bog, zašto vjerujem, komu i u koga vjerujem…? Veliki su uspjesi pobuditi u nekima i takva pitanja.Nismo preuzetni i ne smatramo se kompetentnim na sve dati odgovor. Ali, usuđujemo se na sebe primijeniti izričaj: „Bog ne odabire kvalificirane, nego kvalificira odabrane“. Ovdje na-lazi svaki kršćanin svoju šansu, jer svaki je odabran, svi činimo sveti puk. U Crkvi je moguća obnova jedino da pojedinac dozvoljava da ga Isus mi-jenja. Kršćanin izaziva znatiželju i zanimanje jedino ako se na njemu vidi da ga „ljubav Kristova tjera“ (2 Kor 5,14), da naviješta veselu vijest – evanđelje. Obnova Crkve moguća je jedino vje-rom. „Porta fidei“, vrata vjere valja otvoriti da uniđe Kralj Slave, da bude dio našeg zajedništva i da naša radost bude potpuna. Aktivni kreatori naše vjerničke zbilje kroz svoje tekstove približili su nam svoje djelovanje u župnoj zajednici pa i šire.Svim našim čitateljima i župljanima želim obilje zajedništva i kršćanske ljubavi po zagovoru našeg sv. Ante.

Vaš fra Božo Morić, župnik i gvardijan

SVETI ANTEDragi vjernici i čitatelji našega lista!

Glasilo Samostana i Župe sv. Ante Šibenik - Šubićevac


Među svoj narod, kojeg su i prije pastor-izirali iz Promine, Petrova polja i os-

talih dijelova Dalmatinske zagore, izbjegli su u Šibenik i okolicu franjevci iz Visovca 1648. godine pred turskom vojskom. Kako je u to doba (1649.-1650.) vladala kuga, a grad okružen neprijateljem, bila je prigodna situacija i izazov za revne redovni-ke da ostanu i pomažu puku u svekolikim nevoljama. Tih godina broj stanovnika u gradu opao je s 12000 na svega 1500.Providur Foscolo trajno smješta fratre u palaču Maloga kaptola. Kupnjom još neko-liko manjih kućica 1654. osnovan je samo-stan sv. Lovre koji će se, sve do 19. stoljeća, zvati «Visovački samostan«.Franjevci sv. Lovre širili su razne pobožnosti i pastorizirali svoj narod u gradu i okolici.S vremenom samostan će postati kulturno i obrazovno središte, a 1911. sv. Lovre će biti filozofsko i bogoslovno učilište. I danas zi-dine ovoga samostana čuvaju bogatu bib-lioteku i vrijednu galeriju slika. U isto vri-jeme, kada i samostan, nastala je i župa izvan grada: Varoš ili Gospa van Grada (kako se i danas popularno zove).U gradu, «sv. Lovri«, i župama u blizini grada rasla je i bogatila se povijest s mirisom i potpisom «vratara«.I tako izmjenjivalo se zlo i dobro, sjene i mi-jene do 1966. kada je šibenski biskup Josip Arnerić razdijelio veliku župu Gospe van Grada te Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja dodijelio in perpetuum sljedeće župe: Crnicu, Meterize, Bilice, Dubravu i 30. 11. 1978. župu Šubićevac. Osnivanjem novih župa nastale su i nove potrebe za život i rad kako u samostanu sv. Lovre tako i u župama. Velika prepreka, za temeljito rješenje novonastale situacije, bila je ondašnja vlast, neprijateljski raspoložena prema Crkvi.Provincija Presvetog Otkupitelja je se-

Fratri u Šibenikudamdesetih godina na Šubićevcu sagradila obiteljsku kuću i u nju smjestila župnika. U tom skučenom prostoru slavljena je sve-ta misa, održavan vjeronauk i dijeljeni sveti sakramenti.Proći će pola stoljeća da bi se ostvarila ide-ja osnivanja novog samostana u centru no-vonastalih župa na Šubićevcu. Hrvatskom neovisnošću počelo se ozbiljnije raditi na re-alizaciji gradnje samostana i crkve sv. Ante. Nije se sve baš odvijalo ni lako ni brzo.Jedino što je jačalo i raslo bila je fratarska želja i odlučnost opet biti, kao na samim početcima, među, i sa svojim narodom. Tre-balo je tridesetak godina da ta želja postane stvarnost.15. studenog 2007. provincijal fra Željko Tolić i biskup msgr. Ante Ivas blagoslovili su samostan i posvetili crkvu sv. Ante. Kroničar bilježi da je to bio svečani i povijesni čin.I mi se slažemo i nadodajemo: Bogu hvala!U našoj župi živi više fratara koji rade u svo-jim župama, ali su od koristi i našoj župi i samostanu. Ovih godina naviknuli smo jed-ni na druge, na ovaj sakralni prostor, samo-stan, crkvu u kojoj se svakim radnim danom slave dvije redovite mise, u 7 i 18/19 sati. Moguće je slavljenje mise i po osobnim žel-jama prema dogovoru.Svakodnevno, prije večernje mise, molimo svetu krunicu koju rado predmole aktivne vjernice naše župe. Nedjeljom su tri mise, u 9,11 i u 18/19 sati.Tijekom godine udruge i grupe organiziraju: priredbe, koncerte, predavanja…Valja istaknuti i rad likovno- kreativne radi-onice kao i škole stranih jezika.Članovi Velikog i Dječjeg zbora, ministran-ti, FRAMA, vjeronaučne grupe… imaju idealne uvjete za rad u prostorijama našeg samostana. Svakako je i blagodat da naši vjernici imaju gdje i komu se obratiti, posav-


jetovati se i duhovno okrijepiti.Osjeća se suživot jednih s drugima što se primjećuje i po brojnosti na svetim misama.Djelo dobroga srca i vrijednih ruku je ured-nost, čistoća i okićenost naše crkve i drugih prostorija.Ovim smo htjeli skrenuti vašu pozornost na našu prošlost i nastajanje, a našu sadašnjost i budućnost stavljamo pod zagovor našega zaštitnika sv. Ante.Kao vaš župnik svima vam preporučujem da sve što činimo, činimo «Ad maiorem Dei gloriam - Sve na veću slavu Božju.«

Pripreme za proslavu sv. Ante započele su pobožnošću 13 utoraka, ponajviše, zalaganjem gvardijana i župnika fra Ivana Nimca. Župljani Župe sv. Ante na Šubićevcu za proslavu svoga zaštitnika pripremali su se i devetnicom koju su predvodili šibenski svećenici: fra Vitomir Glavaš, fra Perica Maslać, don Krešo Mateša, don Oleg Petrović i msgr. Milivoj Bolobanić. Drugi dio devet-nice, od 8. do 12. lipnja, bila je duhovna obnova za župljane. Duhovnu ob-novu predvodio je svećenik Zadarske nadbiskupije mons. Milivoj Bolobanić, koji je svaku večer u 18.00 imao duhovni nagovor, a zatim je bilo slavlje svete mise. Kroz sve dane devetnice vjernici su imali priliku za svetu ispovijed, a kakvo je ozračje vladalo svjedoči činjenica da je 15–ak svećenika u subotu, 11. lipnja, ispovijedalo od 17.00 do 20.30 sati.U sklopu proslave sv. Ante postavljena je izložba dječjih radova koji su nastali u likovno-kreativnoj radionici koja djeluje pri župi.Na sam blagdan slavljene su četiri mise: u 7, 9, 11 i 19 sati. Svečano i završno slavlje bilo je u 19.00 sati koje je predvodio fra Ivan Nimac, gvardijan i žup-nik na Šubićevcu. Poslije svete mise uslijedila je procesija oko samostana sa zadržavanjem u samostanskom vrtu u kojem su skupine djece i mladih iz više šibenskih župa i vrtića održale prigodan koncert „Djeca pjevaju sv. Anti“. Na istom mjestu je obavljen blagoslov djece i grada te se procesija s likom sveca ponovno uputila prema crkvi.

Proslava blagdana sv. Ante 2012.

Fra Božo Morić, župnik i gvardijan


Na prijedlog Franjevačkog pro-vincijalata Provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu šibenski je biskup mons. Ante Ivas razriješio službe župnika Župe svetog Ante fra Ivana Nimca, a za novog žup-nika imenovao je fra Božu Morića, dosadašnjeg župnika u Drnišu. Dosadašnji župnik fra Ivan je premješten u samostan Gospe od Anđela u Karinu, gdje će obnaša-ti službu samostanskog vikara i ekonoma. Također je od zadarskog nadbiskupa imenovan župnikom Župe svetog Jure u Kruševu. Dos-adašnji je župni vikar fra Damir Čikara imenovan župnikom Župe svetog Mihovila sa sjedištem u Lišanima. Fra Damir se od župe svetog Ante oprostio u nedjelju, 29. srpnja, a u novu službu je uve-den u ponedjeljak, 30. srpnja. U nedjelju, 26. kolovoza, u crkvi svetog Ante Padovanskog u Šibe-niku, na svetim misama u 9 i 11 sati svečano je predstavljen novi župnik i gvardijan fra Božo Morić. Na početku je, vikar samostana i duhovni pomoćnik fra Josip Klar-ić, pozdravio nazočne vjernike i izrazio dobrodošlicu gvardijanu i župniku fra Boži te pročitao dekret imenovanja provincijala fra Joška Kodžomana i šibenskoga biskupa

Novi župnik

mons. Ante Ivasa.Nakon toga fra Božo se obratio vjernicima i nastavio sa slavljem svete mise. U svojoj prigodnoj propovijedi novi je župnik na-glasio važnost obitelji za društ-vo i Crkvu, kao i suradnju svih na duhovnoj izgradnji ove mlade gradske župe. Zazvao je Božji blagoslov na sve stanovnike ove gradske četvrti i pozvao da svatko, u svojim mogućnostima, pridon-osi svekolikom rastu župne zajed-nice.Na kraju su vjernici pozdravljali novoga župnika izražavajući mu dobrodošlicu.

fra Božo Morić


U nedjelju, 9. rujna 2012., u našoj župi održana je izvanredna mala svečanost. Na misi u 9 sati koju je predvodio o. žup-nik napunila se crkva sv. Ante. Sv. misu je uljepšao Dječji zbor s voditeljicom prof. Anom Grubić i orguljašem Lukom Slavicom. Misna čitanja su čitale naše framašice. Ministranti i ministrantice su također besprijekorno obavili svoj posao.Župnik je u svojoj propovijedi posebno istaknuo i obradio biblijski pojam „Effa-ta“. Naglasio je kako je Bog kroz povijest uvijek bio otvoren za čovjeka. Bog ga traži i ima inicijativu. Sukladno Božjem planu i kršćanin treba biti otvoren Duhu Božjemu, duhu vremena i braći ljudi-ma. Kršćanin se otvorio Bogu i braći s krsnim „Effata“. Jednom je čovjek otvor-en za uzvišene i neprolazne vrijednosti. Kršćanski “Effata”- otvori se, je trajna briga za sve stvoreno. Danas izdvajamo naše učenike, ali ne zaboravljamo ni sve one koji su potrebni naše materijalne i moralne pomoći.Potrebni su nas sigurno: stari i mla-di, zdravi i bolesni, bogati i siromašni, naših molitava potrebni su također i oni koji se imaju pravo roditi.Poseban ugođaj ovom nedjeljnom pri-jepodnevu dali su Mali violinisti iz Vela Luke koji su, između misa u 9 i 11 sati pod ravnanjem svoje voditeljice prof. Renate Prizmić, održali jednosatni kon-cert. Bogu hvala! (B.M.)

Misa na početku školske godine i blagoslov učenika


U našem samostanu Sv. Ante u sri-jedu, 12. rujna 2012., o. provincijal fra Joško Kodžoman blagoslovio je novu samostansku kapelicu. Kapeli-cu je projektirao akademski slikar fra Ante Branko Periša. Drvodjeljske ra-dove je izveo obrtnik Goran Konsa iz Drniša. Anonimni dobrotvor, u ovom kriznom vremenu, doista se velikod-ušno iskazao. Prema nekim procjena-ma sve je to koštalo preko 150 000 kn. Evo, Bog nam je dragi providio da se na ovom blagoslovljenom mjestu sa-mostana Sv. Ante braća fratri, sabrano i skrušeno, mogu moliti za svoj narod. Samostanska obitelj ostaju trajno zah-valna i molitvom uzvraća dobroj duši koja nas je tako obilno darovala.Istoga dana u popodnevnim satima održan je i samostanski okružni kapitul (u koji spadaju fratri: Božo Morić -

BlAgoslov sAmostAnske kAPelicežupnik i gvardijan samostana i Župe sv. Ante, Josip Klarić - samostanski vikar i duhovni pomoćnik, Ivan Vidović-žup-nik Gospe van Grada, Perica Maslać - župni vikar, Mate Topić - gvardijan sv. Lovre, Mirko Klarić - župnik Me-teriza, Ante Vukušić - župnik Dubrave, Tomislav Brekalo - župnik Bilica, Božo Ćurčija - župnik Konjevrata, Nikola Ćurčija - župnik Crnice, Ivan Čupić - župnik Mirlović Zagore, Luka Delić - župnik Unešića, Mile Marović - žup-nik Nevesta, Branko Mijić - župnik Perkovića i Krešimir Mikelić - župnik Danila). Ovo napisah da naši vjernici znaju, barem ono najosnovnije, kako je ustrojen život fratara. Bilo da smo u samostanu ili van njega, tvorimo istu obitelj, imamo ista prava i dužnosti, i istog redovničkog poglavara. Bogu hvala!

B. M.


U našem samost-anu Sv. Ante na

Šubićevcu u poned-jeljak, 24. rujna, pro-slavljen je sv. misom „Dan mučenika Provincije“. Uz sud-jelovanje sve braće u samostanu sv. misu je predvodio o. gvardi-jan fra Božo.Na početku sv. mise o. vikar fra Josip pročitao je imena naše braće mučenika. Misna čitanja su čitali braća fratri. O. gvardi-jan je u propovijedi naglasio neprocjen-jivost mučeništva te svima zaželio da budu ponosni i Bogu zahvalni za ovu našu braću. Plod njihove smrti je poslijeratni procvat u redovničkim i svećeničkim zvanji-ma. Dio župnoga zb-ora i nešto vjernika uljepšalo je ovo, hvale vrijedno, slavlje.

B. M.

Dan mučenika Provincije


“Oj Zagoro lijepa li si…”, stihovi su kojima počinje refren pjesme Marka Perkovića Tompsona, a ujedno je to i naziv izložbe fra Tomislava Brekala, samoukog um-jetnika, zaljubljenika u umjetnost, u baštinu i povijesnu arhitekturu našega kraja, naše lijepe Zagore. Fra Tomislav Brekalo rođen je 7. rujna 1954. godine u mjestu Prisika kraj Aržana, na samoj granici između BiH i Hrvatske. Franjevac je i svećenik provincije Presve-tog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu a danas je župnik Župe Bilice. Gotovo cijeli

U nedjelju, 30. rujna 2012., naš časni brat fra Dragan Međugorac oprostio se od braće fratara u našem samosta-nu i vjernika naše župe. Fra Dragan je bio u našoj sredini dvije godine i vršio službu sakristana i vratara, a i sve ono što je bilo potrebno. Uspostavio je lijepe kontakte s našim župljanima, a svojom naravi bio je bogatstvo među braćom fratrima. Župnik i pomoćnik fra Božo i fra Josip su na sv. misama s nekoliko riječi, u ime vjernika, zahvalili za sve

Oproštaj s fra Draganom

dobro i lijepo. Nazočni vjernici su to popratili srdačnim odobravanjem uz poklone. Fra Dragan ide u Split i nastavlja svoju daljnju formaciju. Župljani i fratri žele mu svako dobro. Možda nam se opet vrati!? B. M.

“O ZAGORO, LIPA LI SI!”


svoj radni vijek proveo je kao župnik u župama Dalmatinske zagore odakle i dolazi inspiracija za slikarskim izraža-vanjem. Slikarstvom se bavio još u ra-nim danima svog života, kao bogoslov, a ljubav za slikanjem mu se ponovo rađa upravo u vrijeme pastoralnog djelovanja u Piramatovcima i Kijevu. Izlagao je na skupnoj izložbi 2007. go-dine u Prisiki, 2012. i 2013. godine ovd-je, kod nas, u Župi na skupnoj izložbi na temu „Muka Gospodina našega Is-usa Krista“ i „Prvoga dana u tjednu…“ na temu Uskrsnuća a ovo mu je već 7. samostalna izložba. Svoje slikarsko umijeće je stjecao družeći se s afirmiranim umjetnikom, kostimografom i scenografom šiben-skog kazališta, gospodinom Brankom Lovrićem Caparinom koji mu je usadio ljubav prema akvarelu, slikarskoj tehni-ci kojom se fra Tomislav okušao i u ovoj izložbi. Sam naziv izložbe „O Zagoro, lipa li si“, koja je u našoj Župi bila postavljena u listopadu 2012. godine nam govori o velikoj ljubavi umjetni-ka prema ovom kraju, a motivi su mu najčešće kamena arhitektura naše baš-tine. Ljudi Zagore posvećeni su dvjema vještinama: radu u kamenu i drvorez-barstvu, što fra Tomislav prepoznaje i prikazuje u svojim djelima. Zvonici, crkve, stare kamene kuće, dvorišta, dovratci, prozori i škure nas upućuju na ljubav prema detaljima koje umjet-nik s lakoćom i puno emotivnog nabo-ja prikazuje u svojim akvarelima. Ovaj cijeli opus slika nastaje u dva različita vremenska razdoblja 2008. i 2011. go-dine što ukazuje na opsjednutost i ve-liku zaljubljenost umjetnika u nasljeđe naših predaka, čije korijene i sam vuče. Potrebu za slikanjem o ovom trajnom, ali ipak trošnom, materijalu, kojeg na-

griza zub vremena, umjetniku je dalo motiva ovjekovječiti, vizualno prikaza-ti i doživjeti njegovu ljepotu i vrijednost koju i mi sad, ovog trenutka, gledajući ova djela, možemo doživjeti. I na kraju, mogu samo uputiti čestitke, riječi hvale, na ovoj smjelosti u izla-ganju svog intimnog dijela života, koji svaki umjetnik ima, i nadam se da će fra Tomislav nastaviti svoj slikarski put i opet nas ostaviti bez daha svojim djeli-ma u sljedećoj izložbi, ma gdje ona bila.

Stela Čuturić


Ljudi, za razliku od ostalih živih bića, osim moći prosuđivanja posjeduju i određeno estetsko iskustvo na temelju kojega možemo prosuđivati što nam se sviđa, a što ne sviđa. Ponekad ta sposobnost navodi čovjeka i na banal-iziranje vlastitog bitka i stvarnosti. Na temelju tog osobnog doživljaja sviđan-ja, spremni smo osmisliti cjelokupnu životnu filozofiju, ne idemo, prim-jerice, na misu ponukani raznim van-jskim i osobnim razlozima. Posljednjih godina svjesni smo činjen-ice opadanja vjernika koji traže instant sreću i rješenje u raznim oblicima se-kti, raznih gurua koji navodno mogu pogoditi i udovoljiti svim našim po-trebama. Čovjek pri tom zaboravlja ili, bolje reći, zaobilazi glavni ključ svoga spasenja, a to je križ. Treba li odlazak u crkvu shvatiti kao odlazak u građevinu s četiri zida i krovom koji nas štiti od vremenskih neprilika. Je li odlazak samo simbolički ili on nosi duhovnu vrijednost koja njeguje naš intimni odnos s Bogom. U daljnjem razmišl-janju smatram da je dobro osvrnuti se na riječi iz Svetoga pisma:

„ Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom..... Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu... (Otk 3,20; 4,1).

Otvori mi vrataTa vrata su se otvorila i otvaraju se svakodnevno na svetoj misi u našoj župnoj crkvi. Ona predstavljaju naš odlazak na nebo, ona postaju naše nebo na zemlji. Ukoliko je naš odla-zak shvaćen kao nebo, onda će nedjel-jna misa postati blagoslov, a ne teško breme. Crkva će biti mjesto gdje će se obitelj susresti bar na sat vremena da bi zahvalila na danu, na daru života te molila za sve potrebe i ištila blagoslov, zaštitu i zdravlje. Ona nam pruža isk-ustvo otkrivenja, potpunu sabranost u molitvi, snažno jedinstvo s Bogom, a nadasve gubi se sva naša nesigurnost i sumnja. Neka naš odlazak u crkvu i prisutnost na svetoj misi budu naš savez s Bogom i primanje Božje mi-losti koja nam pruža slobodu. Milost, koju nam Bog udjeljuje, omogućuje nam da činimo ono za što smo vjer-ovali da nikada nećemo biti u mo-gućnosti učiniti. Ona će nam pomoći da volimo savršenije, da se žrtvujemo u potpunosti i da podnesemo križ što nam ga je Isus Krist dao. Milost će is-praviti svaku našu slabost, zato ne sm-ijemo odbacivati mogućnost njenog primanja prisustvom na svetoj misi.Sjetimo se riječi „Evo na vratima sto-jim i kucam“. Naša crkva nije samo beton i cigla, nisu goli zidovi niti naša estetska procjena njenog unutarnjeg uređenja, nego milost što nam je Isus daje za vječni život.

Ivana Morić


Uoči blagdana našega sv. Franje u Šibeniku, na Šubićevcu, okupila su se sva braća iz samostanskog okružja i samostana, nekoliko trećoredica i Frama iz cijeloga grada. U 19 sati imali smo svečanu sv. misu koju je predvodio o. gvardijan fra Božo. Obred preminuća predvodio je o. vikar fra Josip. Okupio se i lijep broj vjernika. Poslije službe Božje razgledavali smo prvu likovnu samostalnu izložbu fra Tomislava Brekala pod naslovom: O Zagoro, lipa li si. O našem slikaru i njegovim djelima govorila je gospođa Stela Čuturić, nakon čega je o. gvardijan izložbu i otvorio. Nazočni fratri i Božji narod uz dom-jenak zadržali su se u razgledavanju i komentarima njegovih djela.Ovogodišnja svečanost završena je na sam blagdan našeg Serafskog oca svečanom sv. misom u 19 sati koju je predvodio župnik i gvardijan fra Božo uz stotinjak vjernika, a animirali su je framaši iz župa: Meterize, Gospa van Grada i Šubićevac.

B. M.

Svetkovina sv. Franje Asiškog


Molitva nas uvodi u svijet djeteta, njegovo mišljenje, gledanje i krea-tivno stvaranje. Na ovim temeljima se zasniva i rad naše likovno-kreativne radionice u Župi Sv. Ante koja egzisti-ra u ovim prostorima već petu godinu i svake godine iznova broj djece samo raste. Ova činjenica nas upućuje na razmišljanje o važnosti ovakve radion-ice u Župi i široj zajednici Šubićevca.Cilj ove radionice je djeci, mladima a i njihovim roditeljima približiti vizu-alne umjetnosti i likovno-kreativno iz-ražavanje, osvijestiti moguće skrivene talente i ljubav prema estetici i lik-

Dana 14. listopada na sv. misama smo predstavili fra Šimuna Markulina našim vjernicima. Fra Šimun je mag-istar teologije i za svetkovinu Krista Kralja ređen je za đakona, a na ljeto će biti ređen za svećenika. Kroz ovo vrijeme određene dane u tjednu će boraviti među nama i vršiti svoj prak-tikum koji „odrađuje“ u šestoj godini teologije. Na početku njegova javnog nastupa i rada našem fra Šimunu želi-mo potpun uspjeh i blagoslov.

B. M.

Stigao je fra Šimun

OČIMA DJETETA„Gospodine, daj mi malo sunca,i smiješak za ovaj dan.Daj mi oči djeteta…“ ovnosti, socijalizirati djecu i mlade,

probuditi im kreativno mišljenje, kritičko promatranje i vizualno krea-tivno izražavanje, vizualno im približi-ti prikaze iz biblijskog života i odgajati ih u vjeri.Višegodišnjim radom postali smo stal-ni sudionici na raznim likovnim nat-ječajima u gradu Šibeniku i šire, te smo osvajali mnoge nagrade za svoj likovni izričaj.Djeca rado pohađaju likovno-krea-tivnu radionici, druže se i osjećaju sret-no. Zato, draga djeco i dragi roditelji, pridružite nam se, svi ste dobrodošli!


„…Poželi si oči i srce djetetakoje veselo vrišteći trči zabranjenim travnjakom,klikće zbog jedne sićušne ribice što klizi kroz vodu;raspituje se o zvijezdama, i tko ih je zapalio,i koje te nikad ne voli zbog tvoga debelog novčanika,nego zato što se znaš igrati i smijati,jer znaš pripovijedati fantastične priče i pjevati vesele pjesme.

Imam što slaviti:današnji dan. “ /Phil Brosmans/ Stela Čuturić


Ovogodišnji Međuprovincijski susret franjevačkih novaka organizira naša Provincija Presvetog Otkupitelja. No-vaci iz Hrvatske i BiH (43) bili su 13. listopada u našem gradu te su posjetili samostan Sv. Frane i muzejsku zbir-ku. U večernjim satima došli su u naš samostan na Šubićevcu. Izmolili su Večernju i sudjelovali u listopadskoj pobožnosti. Primio ih je i pozdravio o. gvardijan fra Božo Morić. U 19 sati, zajedno s odgojiteljima, gvardijan je predvodio sv. misu i održao propovi-jed u kojoj je istakao važnost nasljedo-vanja sv. Franje iz Asiza. Poslije sv. mise bila je bratska večere koju je sa svojim suradnicima, na opće zadovoljstvo, priredio o vikar fra Josip Klarić. Nakon večere i razgledavanja samostana i crkve te srdačnih riječi o. gvardijana, mladi fratri su pošli u svoju bazu na Trstenik u Splitu. Hva-la im što smo bili s njima u ime našeg samostana i župe, a posebno u ime na-zočnih vjernika koji su ozarenih lica pratili svaki njihov pokret. (B.M.)

Franjevački novaci na Šubićevcu


Znate li da u našoj župi postoji DV Ciciban (Gradski vrtići Šibenik) i u vrtiću skupina djece (4-7 god.) koja, na njima primjeren način, stvaraju sliku Boga stvoritelja, Boga koji je ljubav, koji nas bezuvjetno voli, koji je naše ime upisao u svoj dlan, Boga kojemu smo svi jako važni ma koliko različiti bili.Iako smo mala djeca znamo da se Bogu možemo požaliti kad nam je teško, možemo ga moliti za pomoć bolesnom prijatelju (znanom i nezna-nom), ali znamo da mu trebamo reći hvala za novi dan, za igru u kojoj uži-vamo, za prijatelje u vrtiću i hranu koja nam treba kako bismo narasli kao mama i tata.Lijepa prilika za to su Dani kruha kojima se poklanja jedna nedjelja u mjesecu listopadu. Bili smo jako vri-jedni pa smo u vrtić donosili razne plodove iz naših vinograda, voćnjaka, maslinika, polja, njiva… Sve smo to s našim tetama Marijom i Anom lijepo aranžirali i prenijeli u crkvu Sv. Ante Padovanskog. Znamo da bez kruha nema euharistije, pa smo pripremili mali igrokaz „Kruh naš svagdašnji“ i pokazali našim roditeljima i mnogim župljanima. Lijepo je bilo u velikoj zajednici slaviti Gospodina i zahvaliti mu za sve darove kojima nas dariva. Dani kruha su prilika da se sjetimo i onih koji kruha nemaju i poziv na prevladavanje razlika među ljudima i prihvaćanje drugoga u njegovoj ra-zličitosti.

Ana Ljubica, odgojiteljica u vjeri

Kruh naš svagdašnji


I ove godine po peti put župa i samo-stan sv. Ante na Šubićevcu proslavili su sa svojim vjernicima Dan posvete crkve. Za ovo slavlje je održana trod-nevna priprava koju su predvodili o. gvardijan, o. vikar i fra Ante Vukušić, župnik Dubrave. Svečanu sv. misu u 18 sati predvodio je uz sve fratre samo-stana fra Mirko Klarić, župnik Meter-iza. Na početku sv. mise sve prisutne je pozdravio o. gvardijan. Ukazao je na važnost crkve kao mjesta okupljan-ja vjernika i slavlja otajstava. Crkva je znak i odgovor na mnoga pitanja. Crk-va je orijentir i putokaz. To je mjesto gdje druguje zemaljsko s nebeskim i vidljivo s nevidljivim.

Fra Mirko je istakao važnost hramova i crkava kroz povijest. Naglasio je ne-mogućnost života bez hramova kroz ljudsku civilizaciju. Mi kršćani, živa Crkva, nalazimo inspiraciju i snagu za kreativnost u našim crkvama koje govore o nama danas, svjedoče našu prošlost i daju nam smjer za daljnji hod. Slavlje je uveličao Veliki župni zbor, posebno solo dionicama, pod ravnanjem prof. Ane Grubić Miškić. Blagdan je završen u samostanskoj dvorani zajedničkim domjenkom. Bili smo zadovoljni i poradi toga što je ove godine bilo neusporedivo više vjerni-ka. Bogu hvala! Slaviti ćemo i dogo-dine. B. M.

Blagdan posvete crkve


Raspjevani pastiri su zapjevali i pok-lonili se Djetešcu rođenom u spilji, ali nisu stali. Trebalo je tu radosnu vijest pronijeti cijelim krajem pjevajući Vesel-je ti navješćujem. Na isti način učesnici božićnog koncerta na Šubićevcu: Veliki i Mali zbor i gosti iz Glazbene škole Iva-na Lukačića, podijelivši radost rođenja malog Isusa sa svojim župljanima, istim žarom su htjeli božićnu radost navijes-titi izvan granica naše župe. Priliku za to dobili su u crkvi sv. Nikole Tavelića u Lišanima, na poziv tamošnjeg župnika fra Damira Ćire Ćikare.Kaže se: dobar glas se daleko čuje. Tako se i glas o dobrom uspjehu našeg zbora brzo proširio izvan zidova crkve i samo-stana. Svojim nastupom na Šubićevcu izazvali smo euforiju u našoj crkvi, a isto to trebalo je ponoviti i u Lišanima.Štampanjem letaka fra Damir je animirao svoj puk, a isto tako ih pozvao da na te blagdanske dane dođu i oda-zovu se u što većem broju. Stigli smo u lijepo ravnokotarsko mjesto Lišane,

u još ljepšu novosagrađenu crkvu sv. Nikole Tavelića. Vjernici su pristizali u crkvu i do početka svete mise, koja je bila uvod u tu raspjevanu večer, crkva je bila popunjena do posljednjeg mjesta. Fra Damir ih je zamolio na strpljivost. Uslijedio je pozdravni govor, a onda repriza skladbi prethodnog koncerta sa Šubićevcu. Radost božićnog veselja započela je gromoglasnom pjesmom Velikog zbora Raduj se o Betleme. Pro-gram je tekao po napisanom redosljedu. Svaka izvedba, zborna i solo, popraćena je velikim pljeskom oduševljenog lišan-skog puka, a koncert je svečano završen pjesmom specifičnog murterskog napje-va: Preveliku radost.Pljesak se prolomio crkvom, a oči župl-jana su bile uperene u razdragana lica dječice iz Malog zbora, u čijoj pozadini je stajao Veliki zbor. Uslijedile su riječi zahvale fra Damira, čestitke župljana, a onda kraće zajedničko druženje i dom-jenak u prostorijama župne kuće. Ivanka Zoričić

RASpJEvANI zBOR pOD SvODOM cRKvE SvETOg NIKOlE TAvElIćA u lIŠANIMA


O svetom Nikoli povijesno se malo zna, ali je svejedno postao planetarno poznat svetac kojega najviše vole djeca zbog darova kojima napuni čizmicu u prozo-ru. Otkud običaj stavljanja poklona u čizmicu? Legenda kaže kako je u svečevu susjedstvu živio osiromašeni plemić s tri kćeri. Nije imao novaca za njihovu udaju te je odlučio trgovati svojim kćerima. Nikola to nije mogao pod-nijeti pa je na prozor toga čovjeka, kriomice, jedne večeri stavio vrećicu s novcem. Saznalo se tko je» tajni darivatelj. « Ta lijepa priča je «procurila« i proširi-

svetAc ProsincASveti Nikola, biskup

la se po svijetu i, na sreću sve djece, darivanje traje do današnjih dana.Po uzoru na svetog Nikolu i mi smo odlučili učiniti dobro djelo, darovati našu djecu. Povodom svečeva spomen-dana, 6. prosinca, održana je priredba na kojoj su nastupala djeca za djecu. U zraku se osjećala uzbuđenost što zbog nastupa što od iščekivanja hoće li se sveti Nikola, možda, pojaviti. Isti osjećaj mogao se iščitati na licima roditelja i djece u njihovu naručju.

Trenutke iščekivanja skratila su im djeca (Vrtića « Ciciban « i Dječjeg zb-ora) svojim pjesmama i recitacijama o sv. Nikoli.Pjesmom Ti dum, ti dum, ti dam podsjetili su nas na legendu o svetom Nikoli kao zaštitniku pomoraca. Za Nikolu kažu da je dobar i plemenit sta-rac. Koga god posjeti, donese dar kao nagradu za dobrotu. Svako dijete ima dobrote u sebi i zaslužuje dar.Vrhunac večeri bio je dolazak sv.


Nikole. Došao je u sjajnoj haljini s poznatom kapom, bijelom bradom i pozlaćenim štapom. Nosio je vreću punu darova. Radosti i veselju nije bilo kraja. Oglasio se i Dječji zbor i pozdra-vio sv. Nikolu pjesmom. Nakon krat-kog obraćanja, sveti Nikola je darovao djecu i obećao da će i iduće godine doći i donijeti im darove ako budu

dobri. Prije odlaska naglasio je da je sretan što je mogao ispuniti davno obećanje: doći u našu župu i doni-jeti djeci darove. Na kraju su se djeca slikala sa sv. Nikolom i preporučila mu da još jednom prošeće našim lijepim Šibenikom i otplovi mirnim morem, a mi smo ostali u luci čekajući njegov ponovni dolazak.

Franjevačka mladež (Frama) je zajed-nica mladih koji žive po uzoru na sv. Franju iz Asiza. Hrvatsko nacionalno bratstvo Frame sastoji se od pet po-dručnih bratstava. Frama Šubićevac pripada Zadarsko-šibenskom po-dručnom bratstvu koje ima oko 15 mjesnih bratstava. U Šibeniku postoje

čestiri bratstva: Frama Meterize, Fra-ma Gospa van Grada, Frama Vidici (u osnutku) i Frama Šubićevac. Svako mjesno bratstvo se dijeli na: obećan-ike (osobe koje nakon svake godine mogu obnoviti svoja obećanja, puno-pravni članovi bratstva), primljenike (osobe koje su nakon godinu dana

Franjevačka mladež

- ŠuBIćEvAc -

Lucija Karega


prolaska formacije primljeni u bratst-vo) te simpatizere (osobe koje nakon tri mjeseca mogu ući u bratstvo Fran-jevačke mladeži). Svako bratstvo ima svoje Mjesno vijeće u kojem mora biti najmanje pet osoba (predsjednik, pot-predsjednik, voditelj formacije, tajnik, blagajnik i duhovni asistent). Fra Ši-mun Markulin je naš duhovni asistent.Frama Šubićevac u Župi animira ned-jeljno večernje euharistijsko slavlje ministriranjem, pjevanjem i čitanjem. U bratstvu nas je 39 framaša, a susrete imamo petkom u 20,30. Organiziramo i izlete: posljednji izlet je bio posjet Sinju i Splitu. Podupiremo i podržava-mo ostala bratstva tako što im idemo na obred primanja i obećanja nakon kojeg uvijek bude druženje s ostalim framašima i zakuska.Framaši grada Šibenika posljednjih pet mjeseci su imali dvije humani-tarne akcije. Prva je bila božićna pod motom Pomagati je lako, kada smo u gradu ispred kazališta i u centru Dalmare postavili štandove na koji-

ma smo prikupljali hranu i sredstva za osobe slabijeg materijalnog stanja. Druga akcija je bila uskrsna lutrija: tiskali smo lutrije i poslije svakog ned-jeljnog euharistijskog slavlja prodavali ispred crkve. Dobitnici su dobili pok-lon-bonove restorana, školske opreme, knjige...S našim susjednim bratstvom Gospe van Grada sudjelovali smo na prošlo-godišnjem Susretu hrvatske katoličke mladeži u Sisku gdje su nas ugodno ugostili domaćini iz Lasinje. Sud-jelovat ćemo i na sljedećem SHKM u Dubrovniku i nadamo se da će broj zainteresiranih biti velik.

Lovre Kodžoman, predsjednik Mjesnog Vijeća


Zvjezdano nebo nadvilo se nad Šubićevcem. Prolaze posljedni sati Badn-je večeri. Rijeka vjernika slijeva se na isto mjesto kamo ih vodi zvijezda repatica, osvjetljeni zvonik crkve svetog Ante Pado-vanskog. Crkvena lađa popunjava se do posljednjeg mjesta. Radosni puk u ruka-ma drži letak božićnog koncerta Veselje ti navješćujem.Prvi put u našoj župi se održava takva manifestacija. Svi su nestrpljivi što će te

prosinačke noći čuti. Pred oltarom se sku-pio Veliki župni zbor svetog Ante i Dječji zbor „Ljiljani“. Naši su gosti profesorica i polaznici Glazbene škole Ivana Lukačića: prof. Tina Guberina, Jelena Pletikosa, Ines Grubišić, Borna Erceg, Jelena Žaja, Zvonimir Perković koji su se rado odaz-vali pozivu naše maestrice Ane Grubić – Miškić. Nakon uvodnih riječi o sadržaju programa, toplim riječima okupljenima se obratio župnik fra Božo Morić. Crkvom se zatim prolomio zvuk orgulja, a župni zbor je zapjevao gromoglasno Raduj se o Betleme. Naša crkva svetog Ante te na-

jradosnije noći bila je Betlem, okupljeni puk pastiri koji su došli slaviti rođenje Gospodinovo, a raspjevana djeca Dječjeg zbora su raspjevani zbor anđela koji su te noći u Betlehemu zapjevali Slava Bogu na visini. Slijedile su potom skladbe koje su naizmjenično izvodili Veliki i Dječji zbor, izvedbe naših gostiju: pjevača, profesorice i glazbenika za klavirom, malih glazbeni-ka na violini i violončelu i izvedba članova našeg zbora gospođe Stele Čuturić i Gora-

na Livakovića.Svaka pjesma popraćena je burnim pl-jeskom i oduševljenjem puka. Koncert je završio neposredno prije svete mise pol-noćke. Uslijedile su riječi zahvale svim iz-vođačima na lijepom daru kojim su darov-ali svoje župljane za blagdan porođenja Gospodinova. Crkvena zvona navjestila su polnoćku, a dolazak svećenika, đakona i ministranata na oltar, Župni zbor je nav-jestio pjesmom Radujete se narodi i tako nas uveo u najveći čin kršćanske vjere – svetu misu. Ljiljana Morić

Božićni koncert na Šubićevcu


Svake godine, u božićno vrijeme, u prelijepoj katedrali sv. Jakova, majci svih crkava Šibenske biskupije, tradicionalno se održava koncert župnih zborova. I ove godine, u vrijeme čestitanja i darivanja, trebalo je okupiti šibenski puk u kat-edrali pod krilaticom: Veselje ti navješćujem.Zadnjih godina i naš Veliki župni zbor sudjeluje na toj man-ifestaciji, a ove godine razlog za to je bio i veći. Zbor je već uspješno uveličavao nedjeljne i blagdanske svete mise pod ravnanjem profesorice Ane Grubić – Miškić i pratnju orgul-jaša Luke Slavice, a vrhunac uspjeha bio je božićni koncert na Šubićevcu i božićni koncert u Lišanima.Ljepotu zbornog pjevanja trebali smo prezentirati šiben-skom puku s dvijema pjesmama: O Sanctissima i Pristupite vjerni, ali zbog nekih promjena i vremenskog ograničenja otpjevali smo samo prvu skladbu. Pridružili su se našem zboru i učenice Glazbene škole Ivana Lukačića Jelena Ple-tikosa i Ines Grubišić.Da bi božićna radost bila još veća i učvrstila nas u velikoj božanskoj ljubavi, glavna organizatorica koncerta, prof. Je-lena Mikulandra, u program je unijela i neke izmjene, pučko pjevanje zborova i puka nekoliko božićnih pjesama. Između skladbi imali smo kratko razmišljanje o porođenju naše-ga Gospodina koje je čitao i razmatrao glumac HNK Šibe-nik Jakov Bilić. Kraj koncerta navijestio je murterski zbor s pjesmom Preveliku radost izdvojivši stihove: „Na noge ustante...“. Na te riječi su, puk i izvođači, bili na nogama, a riječi zahvale, Božji blagoslov, vjeru i nadu u zajedničko druženje sljedećeg Božića, uputio je mons. Marinko Mlakić.

Ivanka Zoričić

veseli se, puče, kršćanski

KO

NC

ER

T

U

KA

TE

DR

ALI


U ponedjeljak, 11. veljače, proslavili smo večernjom sv. misom suzaštitnicu naše župe Gospu Lurdsku. Sv. misu u 18 sati predvodio je župnik fra Božo Morić uz koncelebraciju okolnih žup-nika , subraće iz samostana: fra Niko-lom i Božom Ćurčijom i fra Tomisla-vom Brekalom. Slavlje je uzveličao naš Veliki i Dječji zbor pod ravnan-jem svoje voditeljice prof. Ane Gru-bić Miškić. Zapažen je bio i solistički nastup prof. Stele Čuturić. U svojoj propovijedi župnik je zazvao Gospu Lurdsku kao zaštitnicu bolesnih da i

nama pomogne u ovom našem vre-menu u kojem vladaju različite bolesti i epidemije. Marija je SALUS INFIRMORUM - ZDRAVLJE BOLESNIH i nama u ovom našem vremenu parafrazirajući književnika Martina Gutla: Ne treba-mo Boga, vele, a uzmaju tablete za spa-vanje. Ljubav smo sveli samo na strast, politiku na intrige. Moć pretvorili u nasilje, autoritet u prisilu. Tehnikom proizvodimo strah, a od bogatstva načinismo Boga.Slavlje je završeno blagoslovom bole-snika i djece. Bogu hvala! B. M.

BlAgDAN gosPe luRDSKE


Šibenski framaši bili su na jednod-nevnom izletu Sinj – Split u subo-tu, 2. ožujka 2013. Članovima triju bratstava (Gospa van Grada, Me-terize i Šubićevac) pridružili su se i ministranti sa Šubićevc. Bilo je ukupno 50 izletnika. Prešavši pre-ko Alkarskog trkališta, uputili su se prema Franjevačkoj klasičnoj gim-naziji. To je prva gimnazija u južnoj Dalmaciji u kojoj se nastava izvodila na hrvatskom jeziku. Slijedio je us-pon na gradsku tvrđavu gdje se odi-grala poznata bitka 1715. god. kada su malobrojni Sinjani – uz pomoć i zagovor Majke od milosti – obranili grad od nadmoćne turske sile. Sila-zak je bio kudikamo lakši pa su se uskoro našli u srcu Alkarskih dvora u kojima su naši mladi čuli o Sin-jskoj alci i alkarskim svečanosti-ma. Ostavljajući velebne Dvore za leđima, nekoliko koraka je dijelilo izletnike od Svetišta Gospe Sinjske. Neki su bili prvi put u Sinju, pa tako i u najvećem marijanskom svetištu južne Hrvatske. Obišavši crkvu i samostan – uz neizostavnu molitvu

na usnama – mnogi su od njih prvi put kročili u samostanski muzej, pozorno motreći izloške zbirki: Heraklovu glavu, Dijanin kip... Po-tom su mladi u Dvorani Gospe Sin-jske susreli svoje kolege, sinjske framaše. Uslijedilo je kratko pred-stavljanje i druženje, a potom ručak u Hodočasničkoj dvorani. Zasigurno će u pamćenju ostati i posjet Alkar-skoj ergeli u kojoj su imali priliku, izbliza, vidjeti alkarske konje. Nakon Sinja vesela družina krenu-la je prema gradu pod Marjanom. Sunčano vrijeme izmamilo je mnoge šetače na splitsku rivu, no framaši se nisu zaustavljali, već su nastavili Marmontovom ulicom prema samo-stanu i crkvi Gospe od Zdravlja. Up-oznavši se s kratkom poviješću do-laska franjevaca u Split na Dobri, s vrijednošću fresko-slike Krist Kralj i značenjem samostana za Fran-jevačku provinciju Presvetog Ot-kupitelja, susreli su se sa splitskim framašima. Osim predstavljanja, imali su se priliku ugodno družiti uz pjesmu i domjenak. Slijedio je pos-

Izlet šibenskih framaša


jet splitskoj katedrali Uzne-senja BDM (poznatija kao katedrala Sv. Duje), riznici i zvoniku Sv. Duje. Penjan-je na zvonik bilo je rezer-virano za odvažnije koji su uživali u pogledu na Split i otoke. Uslijedilo je slobodno vrijeme za sve uz kavicu na rivi. S molitvom i pjesmom na usnama krenuli smo pre-ma Šibeniku. Bogu hvala! (MN)


Upravo tako glasi posveta našeg franjev-ca fra Ante Vukušića na početku njegove obimom male, ali duhom i ljubavlju ve-like knjižice Stopama misionara u Afri-ci. Fra Ante, i sam kongoanski misionar, opisao je svoj povratak u Demokratsku Republiku Kongo zajedno s trojicom subraće fra Božom, fra Stojanom i fra Ivanom. Cijela knjižica, s opisom puta od Splita do njihove prve Misije Burh-ale i nazad, pisana je stilom i načinom kakav je naš fra Ante i kakvog ga pozna-jemo – svećenik iz naroda koji živi s narodom. Čitatelj ima dojam ne da čita knjigu, već kao da sjedi i sluša kako fra Ante priča, propovijeda, poučava. Nar-avno, da je fra Antino osobno iskustvo i misijsko djelovanje u Africi pridonijelo tomu da knjižica bude kako zanimljiva tako i u potpunosti razumljiva pros-ječnom čitatelju. Pisac nam opisuje sve što vidi oko sebe i ponovno proživljava, ali nas i retrospektivno vraća u vrijeme prije dvadesetak godina kada se prvi puta upoznao sa svim tim divnim ljudi-ma i neobičnim predjelima. Iznenađu-je ga koliko se sve promijenilo, ali i u onom svakodnevnom, teškom životu, ostalo isto. Nevjerojatan je prizor koji zatiče – afrička žena u borbi za živ-ot, ali s mobitelom u ruci. Civilizacija

je doprla i do Afrike, ali nije donijela mnogo dobra. Ono što je u Africi osta-lo najbolje i čemu se fra Ante iskreno veseli, jest svakodnevni susret tih ljudi s Isusom Kristom na Svetoj Misi. Nji-hovo doslovce dječje prepuštanje Duhu Svetom i radost pri svakom ponovnom susretu, slavljenje Boga i svih darova koje nam daje, usprkos teškom životu i tuzi koja ih okružuje – upravo to je najbolji dio fra Antine knjižice. Svakog čitatelja ponijet će ti opisi i prisiliti nas da se zamislimo – znamo li se i mi na isti način radovati susretu s Bogom? Fra Ante zbog toga i dolazi na odličnu ide-ju, možda je upravo sada pravo vrijeme da kongoanski svećenici dolaze k nama kao misionari!Fra Ante nas na kraju podsjeća na ri-ječi Phila Bosmansa: Volim kršćanstvo. Volim Boga kršćanstva. Boga malenih, siromašnih i slabih. Boga Franje Asiško-ga, malog Brata bez zahtijeva koji ljubi sve i svakoga i koji pretjeruje u ljubavi.Upravo ta ljubav je i potakla fra Antu da se prihvati pera i napiše ovo djelo, tu ljubav će svatko od nas i osjetiti kad pro-lista stranice ove knjižice, zbog te ljuba-vi možemo biti i sretni što se nazivamo kršćanima.

Hamida Šarić

Stopama misionara u Africi

Svim ribarima ljudi, jučerašnjim, današnjim i sutrašnjim u Africi, s ljubavlju i zahvalnošću!


Župna zajednica na Šubićevcu svečano je proslavila Cvjetnicu kada se spominjemo Isusovog ul-aska u grad Jeruzalem i Njegove muke. Nedjelja muke Gospodnje ujedno je početak Velikog tjedna.Slavlje u crkvi Sv. Ante Pado-vanskog započelo je blagoslovom maslinovih grančica i ophodom u 9 sati. Euharistijskim slavljem preds-jedao je fra Božo Morić, župnik i gvardijan. Na Cvjetnicu se čita povijest Gospodnje muke, ove go-dine prema izvještaju evanđelista Luke (Lk 22,14–23,56). Liturgijsko pjevanje je animirao zbor odraslih, pod vodstvom prof. Ane Grubić Miškić. Večernjim euharistijskim slav-ljem u 18 sati predsjedao je fra Josip Klarić, duhovni pomoćnik u Župi. Izvještaj o muci Gospodina

cvJETNIcA 2013.Nedjelja muke Gospodnje

Isusa Krista čitan je po ulogama, a liturgijsko pjevanje je animirao zbor Franjevačke mladeži (Frame) i Dječji zbor. MN


Najveća otajstva kršćanst-va slave se u Velikom tjed-nu i na Uskrs. U crkvi Sv. Ante Padovanskog očitova-la se vjera i zajedništvo svih članova župne zajednice, koji su na dostojanstven i pobožan način iskazali ljubav prema Bogu. Priprema za kršćanske svete dane - u skladu s tradicijom i crkvenom zapovijedi - započela je sa sakramentom svete ispovi-jedi kojeg smo slavili u sub-otu, 23. ožujka. Framaši i kandidati za sakrament potvrde imali su prigodu za zajednički ispit savjesti i ispovijed u 11,30 sati, a svi ostali župljani u 18 sati. Na Veliki četvrtak u kat-edrali smo slavili Misu posvete ulja u 9,30 sati, a euharistijskim slavljem je predsjedao mons. Ante Ivas. Obradovala nas je brojna nazočnost budućih krizmanika sa Šubićev-ca koji će biti potvrđeni uljem krizme, a kojeg je posvetio biskup na taj dan. Poslijepodne smo Misom večere Gospodnje ušli u otajstveno slavlje svetog trodnevlja. Euharistijskim slavljem u 18 sati preds-jedao je fra Božo Morić, župnik i gvardijan. Na pjesan Slava Bogu na vis-ini svečano su zazvonila

Sveto trodnevlje i uskrs 2013.crkvena zvona koja su - kao i orgulje - „šutjela“ do Uskrsnog bdijenja. Na-kon propovijedi imali smo obred pranja nogu 12-orici muškaraca. Euharistijska služba završila je pohran-jivanjem posvećenih čestica na pokrajnji oltar za Veliki petak jer tada Crkva, po drevnoj predaji, ne slavi otajstva. Zbor odraslih i fra Josip Klarić potom su otp-jevali skraćeni Gospin plač, autora fra Petra Kneževića, prema makarskom napje-vu. Obredi Velikog petka započeli su u 18 sati, a predvodio ih je fra Božo. Ulazak u tišini i prostraci-ja svećenikâ simbolički su približili Isusovu smrt i polaganje u grob. Izvještaj Muke po Ivanu čitan je po ulogama, a nakon propo-vijedi smo u Sveopćoj mo-litvi molili za Crkvu i sav svijet. Za vrijeme klanjan-ja križu zbor odraslih pje-vao je Puče moj. Treći dio obredâ Velikog petka bila je sveta pričest. Na Veli-ku subotu Crkva ostaje uz grob Gospodnji razmatra-jući njegovu muku i smrt i uzdržava se od misne žrtve. Slavlje Uskrsnog bdijenja - koje je majka svih bdijenja - započeli smo u subotnju večer, u 19 sati. U potpunoj

tami ispred crkve smo bla-goslovili pripravljeni oganj i uskrsnu svijeću kojoj je Hvalospjev otpjevao fra Josip. U Službi riječi slušali smo biblijska čitanja koja na osobit način progovara-ju o povijesti spasenja. Na pjesan Slava Bogu na vis-ini ponovno su se oglasila crkvena zvona i orgulje, i sva je crkva uronila u svjet-lo. Nakon blagoslova vode i obnove krsnih obećanja, fra Božo je poškropio okupljeni narod; a potom smo slavili euharistijsku službu. Usli-jedilo je čestitanje Uskrsa i blagoslov uskrsnih jela. Dnevne mise na Uskrs slavljene su u 9, 11 i 19 sati. Preko misa u 9 i 11 sati pročitana je biskupova uskrsna poslanica i bla-goslovljena su uskrsna jela. Čestitajući svim župljani-ma najveći kršćanski blag-dan - Uskrs, izražavamo osobitu zahvalnost pojed-incima i zajednicama koji su pridonijeli dostojanstvu i ljepoti proslave svetog trodnevlja i Uskrsa: zboru odraslih, framaša i djece, ministrantima, čitačima, svima onima koji sudjelu-ju u uređivanju crkve, koji poklanjaju cvijeće itd. Neka svemogući Bog nagradi naša zalaganja.

MN


Framaši iz triju bratstava Franje-vačke mladeži (Šubićevac, Meter-ize i Gospa van Grada) u karita-tivnoj uskrsnoj akciji prikupili su 13 tisuća kuna. Tijekom mjeseca ožujka u župnim zajednicama prodavali su srećke za lutriju, a sav prihod od prodaje srećki išao je za potrebe župljana slabijeg materi-jalnog stanja. Uoči Uskrsa framaši su zajedno sa svojim duhovnim asistentima obradovali 27 obitelji (25 obitelji je dobilo poklon-kar-tice od 400 kn koje korisnici mogu iskoristiti u trgovinama, a dvje-ma obiteljima je uplaćen novac za liječenje i rehabilitaciju njihove bolesne djece). Poslije božićne akcije „Pomagati je lako“, u kojoj su framaši pok-lon-paketima pomogli preko 50 šibenskih obitelji, i uskrsna akcija je ojačala kod mladih odgovornost prema drugima, osobito siromašn-ima. Bez njih cijeli projekt ne bi bio moguć, zato im hvala! Zahvala i sponzorima (ukupno 22 sponzo-ra, s preko 30 nagrada).Javno izvlačenje dobitnika kari-tativne lutrije bilo je u Samosta-nu 1. travnja 2013. god. u 12 sati (Uskrsni ponedjeljak). Sretne do-bitnike izvlačili su prvopričesnici.

Uskrsna karitativna akcija Franjevačke mladeži grada Šibenika


Posebno ugodno mi se dojmila ra-dost okupljanja mladih naše župe. Tu je toliko spontanosti, entuzi-jazma i razdraganosti na svim ak-tivnostima u kojima sudjeluju. Ne pratim dugo ta zbivanja, ali vidim da je glavni motivator i spiritus movens, koji tiho i nenametljivo koordinira njihove aktivnosti, fra Šimun. On brižno i suptilno rješava njihove dileme, usmjerava njihove talente i kreativnost: šireći mir i ljubav, vođen riječima evanđelja i razvijajući duhovni život mladih kroz molitvu.Osjetila sam potrebu uključiti se i ja. Što ja mogu, što znam? Ono što sam radila cijeli svoj radni vijek: poučavati, pomagati, odgajati. Bila sam profesor engleskog i talijan-skog jezika u srednjoj školi. Odluči-la sam pomoći onima koji engleski teže savladavaju u školi. Ideju sam iznijela fra Šimunu koji ju je odmah prihvatio. Oglasili smo namjeru i pozvali sve zainteresirane. Odaziv je bio i veći od očekivanog. Dapače, bilo je više onih koji su željeli viši stupanj od svog prethodno stečenog znanja, nego onih koji su htjeli poduku, i to bez naplate.S obzirom na različit uzrast prijav-ljenih, oformili smo dvije grupe. Mala grupa su djeca iz nižih razreda osnovne škole i velika grupa s učen-icima viših razreda osmogodišnje škole i srednjoškolcima s, otprilike, istim problemima: nesnalaženje u gramatici. Tome je pogodovao ovo-

Jezične grupegodišnji sistem neocjenjivanja na polugodištu. I tako nenaviknuti na redoviti rad, potražili su pomoć pa smo krenuli jednom tjedno.U poučavanju stranog jezika nas-tavnik mora razvijati kod učenika sve četiri jezične vještine: razum-ijevanje, govor, čitanje i pisanje, stoga treba djelotvorno iskoristiti vrijeme koje ima na raspolaganju. Kako je osnovna nakana bila po-moći, morali smo jednom tjedno prilagoditi vježbanje učenicima raz-norodnih grupa i različitih turnusa. Moram pohvaliti malu grupu. Te djevojčice su spremno i radoznalo koristile sve oblike rada od video prikaza vježbi do novih pjesmica. Što se tiče odrasle grupe, tu se ne mogu pohvaliti uspjehom. To su uglavnom individualne poduke, što je dapače pojedincu korisnije. Oni su sada, krajem nastavne godine, puni školskih obveza. Međutim, ja sam tu. Ako je potrebno, promijenit ćemo termin i eventualno dodati sat kako bi što bolje iskoristili preostalo kratko vrijeme. Dakle, srijedom u 17 sati mala grupa, u 18 sati velika grupa.Nove školske godine startat ćemo u samom početku kako bismo se što bolje organizirali.

prof. Aida Zaninović


„Prvoga dana u tjednu…“ naziv je skupne prodajne humanitarne izložbe likovnih djela. Već drugu godinu zaredom u našoj Župi organiziramo izložbu likovnih djela. Prošle godine u korizmeno vrijeme bila je to izložba pod nazivom „O biči preljuti…“ na temu muke Gospodina našega Isusa Krista, a ove godine je tema izložbe bila Uskrsnuće. Kako bi izložba imala svoju svrhu, ove go-dine smo željeli pomoći nekome komu je pomoć neophodna. Kontaktirajući Udru-gu za pomoć osobama s mentalnom re-tardacijom Šibensko-kninske županije „Kamenčići“ , došli smo do informacije da je neophodna pomoć obitelji Parat iz Šibenika. Naime, Krešimir Parat, rođen 1995. godine, koji od svoje treće godine boluje od meningoencephalitisa i od tada je, zbog višestrukih oštećenja potpuno nepokretan, vrijeme provodi uglavnom u krevetu, nerijetko mu je potreban respira-tor za disanje i u cijelosti je ovisan o po-

„pRvOgA DANA u TJEDNu…“/Ev.Lk. 24 - 24,6/ Prvoga dana tjedna otiđoše one vrlo rano na grob s mirisima što su ih bile pripravile. Nađoše kamen od groba odvaljen i uđoše unutra. Ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. Dok su one zbog toga bile posve zbunjene, gle, dva čovjeka stadoše pred njih u sjajnim haljinama. Od straha oboriše pogled na tlo. A oni im rekoše: „Što tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje nego je uskrsnuo....

moći i njezi majke.MOTOmed gracile, uređaj za rehabilitaciju neuroloških bolesnika kakav je i Krešimir, ne spada u pomagala koja se nalaze na listi HZZO-a, te majka već dulje vrijeme prikuplja iznos od 33.000,00 kuna koliko uređaj košta, a do sada je prikupila oko 22.000,00kn.Naime, MOTOgracile uređaj je motorizira-ni, softverski kontrolirani sustav za terapiju pokretom za ljude s paralizom i grčevima, koji poboljšava raspon pokretljivosti zglo-bova, pojačava snagu mišića, poboljšava cirkulaciju i elastičnost vezivnog tkiva te umanjuje grčeve mišića, odnosno uklanja posljedice nekretanja pa je u tom smislu Krešimiru neophodan, obzirom na njego-vo izuzetno teško zdravstveno stanje.Umjetnici, amateri, moji dragi prijatelji, iz naše županije i šire, autori likovnih djela, bez kojih ove izložbe ne bi ni bilo, su se, puna srca, odazvali na sudjelovanje i svoje djelo donirali u humanitarnu svrhu.


Na samom otvaranju izložbe, 6. travnja 2013. godine, pozdravnu riječ je uputio fra Božo Morić, župnik i gvardijan Župe i Samostana koja je i bila organizator ove humanitarne izložbe. Stručnu riječ i osvrt na izložbu uputila nam je gospođa Zden-ka Bilušić, voditeljica Centra za vizualnu kulturu, a ujedno i autorica jednog od izloženih djela.Evo što nam je Zdenka rekla:Naslikati Uskrsloga… Kako i odakle početi? Put ide onom teško odredivom crtom koja nastaje jedino u dubokom promišljanju i koja razgraničuje, ali i međusobno povezuje, zbilju neposredne datosti vanjskog svijeta od zbilje umjet-nikova doživljaja. A promišljanje jest st-varalačko djelovanje iz kojega nastaje nova zbilja – zbilja umjetničkog djela, koje nije niti puki opis ili reprodukcija pojavnoga, niti nešto proizvoljno i o svijetu neovisno ili svijetu suprotstavljeno, nego je sinteza toga dvoga nastaloga i u dodiru oblikovne volje sa stvarima, plod stvaralačke spon-tanosti vođene svjetlom intuicije. Bez obzira na to jesu li slikali izvanjsko ili unutarnje, jesu li se bavili materijalizmom površine ili duhovnošću, svaki od ovih autora imao je pred sobom težak zadatak. Možda su misli njemačkog slikara Emila Noldea prigoda da se progovori o nekim pitanjima pred kojima se nalaze autori kad se prihvate ovakvih zadaća. Slikajući

svoju Posljednju večeru o svojoj potrebi za slikanjem Krista Nolde piše: Slijedio sam neodoljivi zahtjev za pred-stavljanjem duboke duhovnosti, religije i osjećajnosti, no bez mnogo htijenja, znan-ja ili razmišljanja. Prethodno sam naslika samo nekoliko glava apostola i jednu glavu Krista. –Stajao sam gotovo prestrašen pred nacrtanim djelom, oko mene nikakav uzorak prirode, a eto ja sam trebao slikati najtajnovitiji, najintimniji događaj kršćan-ske religije! Krist sa sveto preobraženim, posve prema unutar okrenutim izrazom, a


na obje strane i pred njim vijenac učeni-ka koji sjede duboko dirnuti. Slikao sam, i slikao, jedva znajući je li dan ili noć, jesam li bio čovjek ili samo slikar. Pri odlasku na spavanje vidio sam sliku, vidio sam je i u noćnim satima, a preda mnom je stajala i kad sam se budio. Slikao sam sretan. Slika je bila gotova. Posljednja večera.Svako je od ovih djela autonomno, svako je druga zbilja i posebna cjelina, i svako od njih daje novi prilog konačnom raspadu čovjekova svijeta i prelasku u nadu, u svi-jet Uskrsloga. I svaki se od autora uhva-tio ukoštac sa zadatkom, pokušavajući sa svoga stajališta pojmiti bit zbilje, likovno očitovati lik prapojavnoga i nadpojavnoga, naslikati ono neizrecivo, tajnu. U galeriji ljudskih likova kojima se ovi umjetnici bave, posebno i najčešće mjesto zauzima, naravno, Krist na kojemu oni is-tražuju krajnje granice čovječnosti i odlaze u područje bogočovječnosti. Stoga je reli-giozno na ovim slikama uvijek ono pro-duženo ljudsko. Neki su se autori odlučili za odabir naglašeno zemaljskih motiva, naravno onih koji usko korespondiraju s nebeskim ili, bolje reći, baš tom svojom zemaljskošću oni ukazuju na nešto izvan i iznad sebe. Drugi su pokušali proniknuti u ono transcendentno. Da bi mogla posvjedočiti nazočnost živog Krista, umjetnost se mora osloboditi svoje shematiziranosti, trendova, stilova, stand-arda. Umjetnik mora svladati i osvojiti novi prostor slobode u kome će on, kao čovjek, moći biti iznutra zahvaćen um-jetnošću i s njenom pomoću i sam biti ponesen prema vlastitoj slobodi. Ta što je umjetnost doli razgovor s Bogom!

Da bi otvaranje izložbe bilo ljepše i pot-punije, pjesmom i riječju su ga uljepša-li Župni zbor na čelu s voditeljicom gospođom Anom Grubić Miškić, ženska klapa Skradine, te gospođa Josipa Bepa Jurat.

U ime Udruge „Kamenčići“ obratila se gospođa Slavica Slavica i predstavila Krešimira i njegovu majku, koji su uz ve-liki trud pri dolasku, puna srca nazočili samom otvaranju izložbe. Izložba je bila otvorena do 14.travnja 2013. godine i za to vrijeme je prodano šest umjetničkih djela. Od prodanih djela (8.000,00kn) i nešto prikupljenih sredstava župljana (520,00kn) uspjeli smo prikupiti ukupno 8.520,00kn i sredstva uplatili na račun obitelji Parat. Ovim putem se zahvaljujemo svim au-torima likovnih djela, svim sponzorima izložbe, svim sudionicima u organiziranju i provođenju ove humanitarne izložbe i iskreno se nadamo da smo ovom gestom bar malo pomogli obitelji Parat, i da će us-pjeti kupiti toliko neophodan aparat koji će olakšati život Krešimiru.Uskrsnuće je rasvijetlilo svijet. Isus je rekao: “Ja sam svjetlost svijeta.“ Kristovo uskrsnuće poziv je svima: biti svjetlo i nos-iti svjetlo drugima.

Stela Čuturić


LJUBAV, latinskog je porijekla, a prijevod je grčke riječi agape koja označava djelot-vornu ljubav, ljubav kao dar drugome. Kroz svoj rad Caritas kao institucija pruža ruku ljubavi onima kojima je to najpotre-bnije kroz mnoštvo aktivnosti koje provode svi oni koji svoj udio u toj službi ljubavi imaju kao zaposlenici ili kao volonteri. Kada govorimo o ljubavi kao o vrhovnoj zapovjedi koja nam je dana od samoga Krista koji je i sam živio, trpio i konačno život svoj položio te po toj istoj ljubavi i slavno uskrsnuo, tada nam je jasno da je caritas (ljubav) obveza svih nas. Svi smo jednako pozvani biti dionicima te ljuba-vi koja pruža ruku milosrđa i pomirenja svojoj braći i sestrama upravo tamo gdje nas je Gospodin poslao i tamo gdje nam je živjeti i djelovati. Naš nadbiskupijski Caritas usudim se reći, uistinu djeluje u službi ljubavi i pruža tu milosrdnu ruku svima onima kojima je to najpotrebnije kroz mnoštvo aktivnosti kojima se nastoji pomoći na raznorazne načine (pučka ku-hinja, sigurna kuća za žene, projekt „Pro vita“, pomoć u odjeći, hrani, opremanju životnog prostora, projekt „Pet za jedan“ – pet obitelji odvaja 100 kn mjesečno za jednu obitelj u potrebi, pomoć u kućanstvu starih i nemoćnih) i još mnoštvo aktivnosti koje je vrlo teško nabrojati, a provode ih djelatnici i volonteri našega biskupijskog caritasa. Kao djelatnik biskupijskog caritasa često

Živimo u vremenu u kojem je materijal-no blagostanje imperativ i upravo radi nametnute nam kapitalističke ideologije dolazi do velikog disbalansa i stvaranja još dubljeg jaza među ljudima koji nisu spos-obni odgovoriti na izazove kapitalizma ili se jednostavno odupiru stapanju s istim jer stavljanje materijalnog bogatstva na tron života nije u duhu kršćanstva pa niti u skladu s ljudskom prirodom. Stvoreni smo kao slobodna djeca Božja koja ne žele robovati niti jednoj ideologiji niti gubiti svoj identitet radi nagomilavanja materi-jalnog bogatstva na ovome svijetu. Upra-vo radi težine izazova koji je stavljen pred sve nas i pred našu braću i sestre u svim dijelovima našega planeta svjedoci smo sve većeg broja siromašnog stanovništva koje živi ispod egzistencijalnog minimu-ma i to se više ne može zvati niti rubom siromaštva već istinskim siromaštvom koje oduzima dostojanstvo i ovija našu braću i sestre stigmom srama, izolacije i konačno potpune marginalizacije. U duhu svega prethodno navedenog jasno je da je uloga Caritasa kao institucije koja je kroz desetl-jeća u našoj zemlji djelovala u duhu milos-rđa i ljubavi od samog začetka 20. listopa-da 1933. god. pa sve do dana današnjega, a s pomoću Gospodnjom tako će biti i dal-je, neosporna i nužna kako bi se onima ko-jima je to najpotrebnije omogućilo da žive svoj život dostojanstveno. Sama riječ „caritas“ u prijevodu znači

„caritas“ - u službi ljubavi


sam svjedočio vrlo teškim životnim trage-dijama i nedaćama koje su zadesile naše sugrađane. Iako je ponekad teško svojim očima svjedočiti svim nedaćama kojima su pritisnuti naši korisnici, isto toliko je moje srce bilo preplavljeno osjećajem tihe radosti jer sam u prilici onima kojima je najteže pružiti ruku milosrđa, pokloniti im osmijeh i toplu riječ koju tako rijetko imaju priliku čuti jer su zaboravljeni i marginalizirani od strane društva. Na neki način i sam se osjećam dionikom njihova bola i patnje koju prolaze radi siromašt-va i napuštenosti ali ono što me iznimno veseli i uvijek iznova raduje jest ponovni susret koji moje srce ispunja zadovoljst-vom i mirom jer sam djelić svoje ljubavi koju mi Krist sam daje poklonio onima koji su je gladni i žedni. Kroz svoj svakod-nevni rad i obilazak korisnika svjedočim sve većem broja nezaposlenih i životnih tragedija koje pogađaju naše sugrađane. Svakim danom broj korisnika je sve veći i vrlo je teško odgovoriti na sve potrebe i izazove koji stoje pred Caritasom kao pred institucijom koja je više nego ikada vrlo bitan faktor u održanju pojedinca, obitelji i društva. No marljivim radom, trudom i zalaganjem moguće je osigurati onaj min-imum koji je potreban za održivost života. Smatram bitnim naglasiti i poslati poruku svoj braći i sestrama koji žive ne samo u našem gradu nego i šire, nužnost senzib-iliteta za one kojima je pomoć najpotreb-nija i nužnost gledanja na svijet oko sebe kao na jednu veliku obitelj koja je uistinu u vrlo teškom položaju i pogođena je svako-jakim stradanjima. Naše obitelji temelj su društva, te je poziv i dužnost svakoga od nas da bude caritas (ljubav) prvome do sebe i da ne okrećemo lica svoga od onoga tko je u potrebi i kome je potrebna pomoć. Počnimo svi zajedno gledati očima ljubavi

i otvorenog srca jer samo tako ćemo ostati povezani najjačom sponom koju ništa ne može razoriti a to je spona LJUBAVI, koja ruši najveće zidove i mekša najtvrđa srca. U duhu ljubavi smatram bitnim širenje sol-idarnosti i jedinstva na svim područjima našega grada i naše županije, te ohrabren-jem i poticanjem mladih na sudjelovan-je u osnivanju i aktivnom djelovanju u župskim podružnicama Caritasa. Svatko od nas najbolje poznaje svoje susjedstvo, svi vidimo u svojoj bližoj okolici tko je u potrebi i kome je pomoć nužna. Sukladno svemu što sam ovdje naveo logično se može zaključit da je uloga i osnivanje Caritasa u našim župama potrebna i konačno nuž-na radi sve većeg broja siromašnog stano-vništva. Jedna ruka ne može sama mnogo kruha podijeliti ali više desetaka i stotina ruku složnih u ljubavi i milosrđu može mnoge gladne nahraniti, mnoge žalosne razveseliti i mnoge žedne napojiti. Zajed-ništvo, ljubav i solidarnost naše su oruđe u rukama koje će nam davati snagu i poticaj za bolje sutra svih nas, jer nitko od nas ne može biti u potpunosti radostan gledajući svoga brata kako sam i napušten luta uli-cama našega grada. Srce nam je dano za ljubav, ruke za trud i rad, oči za uočavan-je bitnoga i potrebnoga, a noge za hitan-je na poziv potrebnoga i zaboravljenoga. Ne zaboravimo na te uzvišene darove i budimo svjesni da smo svi jednakim dije-lom sudionici u stvaranju našega društva i naše zemlje za koju su mnogi svoj život položili. Budimo Caritas jedni drugima i nova nada onima koji je više ne pronala-ze. Obilje Božjeg blagoslova, mira i rados-ti neka udijeli naš Gospodin svim našim župljanima.

Frane Šunjerga, djelatnik biskupijskog Caritasa, Šibenik


U franjevačkom samostanu Sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu u subo-tu, 14. travnja, održan je susret ministranata iz četiriju župa. Na susretu je sudjelovalo 50-ak ministranata zajedno sa svojim voditeljima: župa Banjevci (fra Žarko Maretić), župa Konjevrate (fra Božo Ćurčija), Gospa van Grada (fra Perica Maslać) i Šubićevac (fra Josip Klarić). Susret je započeo kvizom za ministrante koji je bio podijeljen na pisani i usmeni dio. Četvero ministranata iz svake župe rješavalo je 45 pitanja u pisanom dijelu (teme: Ministrantska služba, Liturgija, Euharistija, Fran-jevci, Sv. Tarzicije, Šibenska biskupija), a u usmenom dijelu na pitanja su odgovarali predstavnici ekipa. Ekipa iz šibenske župe Gospa van Grada osvojila je prvo mjesto u kvizu (98 od 100 bodova). Uslijedilo je zajed-ničko druženje uz pjesmu i domjenak.Sportsko-rekreacijski dio održan je na obližnjem školskom igralištu. Če-tiri ekipe igrale su nogometni turnir na kojem su prvo mjesto osvojili ministranti iz Banjevaca. Osim nogometa ministranti su sudjelovali i u drugim društvenim igrama.

Susret ministranata


Pjesma i molitva imaju snagu koja uzdiže srca, ohrabruje klonule, vraća raspoloženje, podiže dušu i tijelo, pomaže da osjetimo radost pri slav-ljenju Boga, jače nas vodi k Njegovoj blizini. Sve ovo ili dio navedenoga možemo doživjeti slušajući naš Veliki župni zbor sv. Ante i Dječji zbor. Pjevajući i družeći se, gotovo na svakoj probi, odzvanja smijeh našeg Dječjeg zb-ora kojemu smo ove školske godine, na njihovu inicijativu, nadjenuli ime «Ljiljani«.«Ljiljani« broje oko tridesetak članova i svi su osnovnoškolci. Radosna srca dolaze na probe jednom tjedno, a ako zatreba i više puta. Strpljivost i upor-nost osobine su koje krase ovu djecu. Njihov veliki trud se isplatio. Dokaza-li su to nastupajući, uz ostalu djecu iz naše Biskupije, na manifestaciji Ot-vorite vrata Božiću - djeca pjevaju Ad-ventu. Nastupi izvan župe i pjevanje na nedjeljnim svetim misama poticaj su im i dodatni motiv za još veći rad.Nešto dužeg radnog staža je naš Veli-ki župni zbor sv. Ante koji, također, broji tridesetak članova. O rezultatima njihova rada, možda, najbolje govore izvedbe pjesama na svetim misama kao i gostovanja u našoj i izvan naše Biskupije.Još su nam svježa sjećanja na zajed-nički koncert obaju zborova za Božić u našoj crkvi.

Tko pjeva, dvostruko moli

voditeljica zboraprof. Ana Grubić-Miškić

Z aj e d n i č k i m snagama uveli su nas u najra-dosniji kršćan-ski blagdan - Božić.Istim pro-gramom oba zbora gostovala su u crkvi Sv. Nikole Tavelića u Lišanima, gdje su dočekani i ispraćeni s radošću i oduševljenjem.Zapažen nastup imao je naš Veliki zbor i na božićnom koncertu u kate-drali, gdje su, uz sudjelovanje zborova iz cijele Biskupije, proslavili rođenje našega Spasitelja.Nakon božićnih blagdana oba zbora nastavila su raditi jednakim žarom pripremajući se za nastupe na nedjel-jnim svetim misama i za nadolazeći najveći kršćanski blagdan, Uskrs.U tom razdoblju Veliki zbor je nastu-pao, zajedno s klapom Skradinke, na


otvaranju Likovne izložbi (humanitarnog karaktera) postavljene u župnim pros-torijama.Budući rad obaju zborova bit će usmjeren težnjama ka novim nastupima u župi i izvan nje, a svima onima koji nam se žele pridružiti i u druženju dijeliti radost pjesme i molitve želimo dobrodošlicu.

prof. Ana Grubić-Miškić


Preuzeto s: www.veritas.hr


U svakom onom tko Ti svetost štuje, nebeska svjetla u duši plamte; vazda ga čuvaš groma i oluje svojim divnim likom, sveti naš Ante !

Vrline te mnoge odavno diče, a skromnost u svemu - pohvale za Te; vjekovima dugim svjedoče priče o milosti Tvojoj, sveti naš Ante!

Predan si sav vjeri pa zbog tog i znam: bit ćeš nam utjeha dok te god prate dobrota i blagost spram dragog nam u naručju Krista, sveti naš Ante!

Ponizni lik je Tvoj nada na životnoj stazi, koju duše pamte u zvjezdanoj noći - kada mir vlada, svi ćemo biti s Tobom, sveti naš Ante!

Neka nam srca stog ne budu tužna! S molitvama smo vječno uza Te; odagnaj od nas zlo i djela ružna, put nam pokaži, sveti naš Ante!

Josipa Bepa Jurat

Molimo nebo da oblake tamne nekamo skrije da se svijet ne mršti; uskrsna noć je, neka zvijezde plamne okite nebo da sve okolo pršti!

Vjetar je svoju narav naglu prilagodio trenu uskrsnuća, probleme smo bacili u maglu, ostala su naša nadahnuća.

Nadahnuće je Isus naš nedužni nakon što su ga razapeli na drvo križa - da se svijet ružni u lijep stvori i takav probudi.

Motrimo nebo u uskrsnoj noći, željni utjehe za naše sve boli; sada već znamo da će Isus doći, jer nas beskrajno svojim srcem voli.

Njegove muke i patnje na križu, na radost našu, nisu uzaludne; s Golgote mračne vedrine pristižu u bića, stvari i pojave čudne.

Isuse dragi, uvjerivši sebe: Spasitelj Si nam do zadnjega slova; snažni vjerom, a ponosni na Te, želimo svima sna i blagoslova!

Josipa Bepa Jurat


RASPORED SLUŽBE BOŽJE U CRKVI SV. ANTE

Svete mise nedjeljom i blagdanom:• u 9,11 i 18/19 sati

Svete mise radnim danom:• jutarnja u 7 sati• večernja u 18/19 sati

NAŠI BLAGDANI

• Sv. Ante, 13. lipnja• Gospa Lurdska, 11. veljače• Posveta naše crkve, 15. stu-

denog

AKTIVNOSTI:

• Zborovi• Ministranti• Frama• Radionice• Igraonice• Škola stranih jezika• Hodočašća i izleti• Izložbe i promocije• Susreti

ŽUPNI URED SV. ANTE

tel: 022 214 294 / 311 470mob: 091 764 9092

Uredovno vrijeme:

Župni ured sv. Ante otvoren je svaki dan od 9 do 12 sati i prema dogovoru.


GODINA VJERE - franjevci-split.hrfranjevci-split.hr/pdf/subicevac_list_ante_13.pdf · 4 Sv Ante lasilo Samostana i čupe sv Ante adovansko, ibenik-Šubićevac M eđu svoj narod, kojeg

Documents