1. POJAM, NASTANAK I PREDMET ANTROPOLOGIJE Anticka Grcka- rodno
mesto svega najbitnijeg na cemu pociva filozofija, nauka,
knjizevnosti umetnost. Kada je covek izdignut i smesten u srediste
misli i obozavanja, dotadasnji celoviti pogled na svet-KOSMICKI-je
doveden u pitanje, izgubio je primat i znacaj. Novi period u
razvoju misli i delanja antickih ljudi je nazvan ANTROPOLOSKI.
Primat dobijaju pitanja vezana za coveka (Sokrat-ne interesuje me
drvece u sumi, vec ljudi na gori). Od toga vremena datira predmet
antopologije-na pocetku kao problem, a potom u okviru posebne
filozofske disciplene (filozofska antropologija) da bi u 19. veku
bio smesten u okviru posebne nauke-antropologije. ANTROPOLOGIJA-
rec je grckog porekla, ANTROPOS-covek i LOGOS- ucenje, nauka. NAUKA
O COVEKU-smatra se da je Aristotel prvi upotrebio tu rec-oznacava
proucavanje ljudske duhovne prirode. Na pocetku 16. veka pojam
antropologije su preuzeli naucnici iz prirodnih naukaMAGNUS HUNT
(autor se bavio obradom anatomskih osobina covekovog tela). Sledeci
autor koji spominje ovaj termin je GALEAC KAPELE. Pojam
antropologija obuhvata izucavanje i istrazivenje coveka kao celog i
jedinstvenog bica-ukljucujuci i covekovo telo, ali i dusu i duh,
odnosno obe covekove prirodeBIOLOSKU I KULTURNO-DUHOVNU. Dejvid
Hjum je prvi upotrebio izraz NAUKA O COVEKU (1739)- on smatra da je
ona temelj svih nauka, ona se treba zasnivati na iskustvu i
opazanju. Zan Zak Ruso i Volter su dali znacajan doprinos razvoju
antropologije. Ruso je opisivao coveka u prirodnom stanju kao
srecno bice, dok je Volter smatrao da coveka iz prirodnog stanja
treba prevesti u civilizaciju. Volter je osudjivao prekomernu
upotrebu pojma divljastvo, on je prvi upotrebio izraz filozofija
istorije (1765). Kant je antopologiju shvatao slicno kao
prosvetitelji. 1798. je objavio Antropologija s pragmaticnog
stanovista. Prema njemu antropologija obuhvata sva znanja o coveku,
ali ukljucuje i jedan broj preoblema iz psihologije. Vilhem fon
Humbolt je istako znacaj upoznavanja coveka ne samo u opstem
filozofskom poimanju vec i kao pokretno individualno bice koje se
pojavljuje pred nasim ocima. Za to upoznavanje vazna je i uporedna
antropologija koja oslanjajuci se na opstu, pretpostavlja da je
opsti karakter coveka poznat, trazi samo njegove individualne
razlicitosti, odvaja samo slucajne i prolazne od sustinskih i
trajnih. U 19. veku pocinju sistematska istrazivanja drustvenih
ustanova. Ovo je vek sistematskog struktuiranja antropologije. U
20. veku velike antropolske koncepcije dali su Franc Boas, Rud
Benedikt, Alfred Luis Kreber, Dzulijan Stjuart, Lesli Vajt, Emil
Dirkem, Marsel Mos, Levi-Bril, Malinovski... Njihove koncepcije i
istrazivanja pripadaju trima pristupima u antropologiji:
evolucionizmu, istorijskoj skoli i funkcionalizmu. Na osnovi njih
se razvijaju jos 2 pristupa: strukturalisticki i
istorijsko-humanisticki.
1
Predmet antropologije U pogledu odredjenja predmeta nema
jedinstvenig stava: -jedni ga odredjuju kao najopstiju drustvenu
nauku -drugi smatraju da je njen predmet odredjen predmetom
sociologije -po trecima njen predmet je kultura -cetvrti odredjuju
proucavanje odnosa kulture i licnosti -peti uzimaju coveka, njegov
rad, ideje i istoriju za predmet Predstavnici prvog odrenjenja su:
Dzilen, Hauels, Mos, Malinovski, Merdok i Kreber. Prema Dzilenu
predmet antropologije je ceo ljudski rod. Za Hauelsa je ona nauka o
prirodnoj istoriji ljudske vrste. U tu istoriju su ukljucena i
bioloska i kulturna komponenta ljudske vrste. Mos smatra da je
antropologija iznad sociologije, prema njemu ona je ukupnost nauka
koje posmatraju coveka kao zivo bice, svesno i drustveno.
Malinovski smatra da ona magistra vitae, upordno sa istorijom.
Merdok smatra da ona moze da posluzi kao osnova svih drugih
drustvenih nauka. Kreber smatra da ona treba da posluzi kao osnova
za integraciju drustvenih nauka. Drugo odredjenje zastupaju:
Evans-Ricard i Redklif-Braun. Ricard prihvata naziv komparativna
sociologija za socijalnu antropologiju. Antrpologija predstavlja
ogranak sociologije i tako proucava pre drustvo nego kulturu.
Redklif-Braun smatraju da socijalna antropologija proucava forme
asocijacije ili socijalne integracije u primitivnim drustvima.
Prema trecem odredjenu kultura je ono sto cini predmet
antropologije. Rodonacelnici su americki antropolozi. Oni smatraju
da treba da istrazuju kulturu u najsirem znacenju. Kultura se
proucana kao impresonalna kategorija koja ima svoju strukturu i
institucionalnu formu ili svoju istoriju, manje ili vise nezavisnu
od istorije drustava. Americki antropolozi su razvili kulturnu
antropologiju, a poreklo vode iz etnologije. Franc Boas definise
kulturu kao manifestaciju drustvenih nauka zajednice. Forde
antropologiju definise kao nauku koja se bavi struktuom drustvenih
odnosa datog naroda i smislu postojecih kulturnih normi. Lesli Vajt
predlaze da se osnuje nova naucna disciplina kulturologija koja
istice odnos izmedju ljudskih organizama. Cetvrto odredjenje
nastaje kao reakcija svodjenja antropologije na kulturologiju, ona
je u znaku vracanja antropologije izvornom znacenju, ali i
pomirenje na relaciji antropologijakultura. Antropolozi Linton,
Kardiner, Margaret Mid smatraju da je predmet antropologije
proucavanje odnosa kulture i licnosti, ali pre svega sa ciljem da
se ustanovi kako kultura deluje na licnost. Zastupnici petog
odredjena su Herskovic, Benedikt, Redfild, Montagju. Herskovic za
predmet antropologije odredjuje proucavanje coveka i njegove
delatnosti. (Antropologija se bavi ljudskim svetom-ljudskim
delatnostima i iskustvima). Benedikt smatra da je za nju predmet
covekov rad, njegove ideje i njegova istorija. Redfild kaze da se
antropologija okrenula onome sto je ljudsko u coveku: 1. licnost ,
2. kultura i 3. ljudska priroda. Montagju kaze da ona istrazuje
nacin na koji je ljudski rad delovao na coveka da izmeni njega i
njegove delatnosti. Za njega je predmet ljudska priroda.
Specificnos antropologije u odnosu na filozofiju i drustvene nauke
istakli su antropolozi Karol i Emberg. Prema njima antropologija je
holisticka-proucava sve varijante ljudi i sve aspekte ljudske
egzistencije u svim istorijskim periodima.
2
Antropologija traga tipicnim karakteristikama neke populacije.
Ona predstavlja most izmedju prirodnih i drustvenih nauka buduci da
proucava prirodu coveka celovito obuhvatajuci BIOLOSKE i SOCIJALNE
komponente. Njenim predmetom su obuhvacene obe ljudske prirode:
BIOLOSKA i COVECNA.
2. PREDMET POLITICKE ANTROPOLOGIJE Kao naucna disciplina
politicka antropologija se utemeljuje 60-tih godina 20. veka i u
pogledu njenog nastanka postoje razlicita misljenja. Jedni smatraju
da je njen predmet vec omedjen i upotpunjen u radovima antropologa
iz 20-tih godina 20. veka koji su posredno ili neposredno
ukljucivali politicka i antropoloska istrazivanja. Vecina drugih
autora uzima kao presudnu 1940. i objavu Africkih politickih
sistema koga su priredili Evans-Ricard i Fortes. Istakli su da
proucavanje politickih institucija treba da bude komparativno i
induktivno, cilj je da se povese njihova jednoobraznost, ali i
medjuzavisnost od drugih oblasti i karakteristika drustvenog
zivota. Prvi clanak pod nazivom polticka antropologija objavio je
1959. Dejvid Iston. On osporava politicku antropologiju, ali
istovremeno odredjuje politicko polje za koje su zainteresovani
antropolozi. Prva knjiga Politicka antropologija zbornik je radova
koji su priredili Svorc, Tarner i Tjuden 1966. godine u Cikagu. Oni
u centar istrazivanja stavljaju: drustvene i politicke koflikte,
polticku akciju, moc, vlast, kodove vlasti, politicke rituale,
vodjstvo i procese donosenja odluka. Prvo autorsko delo Politicka
antropologija objavio je Zorz Balandije 1967. On smatra da nova
disciplina politicke antropologije kao prvo obezbedjuje
prevazilazenje posebnoh politickih znanja i doktrina. Posmatra
coveka kao homo politicus-a i nastoji da ustanovi koje su to
osobine zajednice svim politickim uredjenjima. U tom znacenju
nalazimo je vec kod Aristotela u Politici gde se ljudsko bice
odredjuje kao politicko, odnosno ono je po prirodi politicko
bice... Aristotel smatra da coveku kao politickom bicu njabolje
odgovara autoritet zakona. Baladije konstatuje da i politikolozi
pocinju da priznaju postojanje potrebe za politickom
antropologijom. Prema njemu antropologija postaje i instrument
otkrivanja i proucavanja razlicitih institucija i nacina ponasanja
kojima se obezbedjuje vladavina nad ljudima, kao i sistema
misljenja i simbola na kojima se te institucije i ti nacini
ponasanja zasnivaju. Ciljevo politicke antropologije prema Baldijeu
su: 1. Odredjenja politickog 2. Objasnjenje politickog sistema 3.
Komparativno proucavanje Ted Luelen i knjizi Uvod u politicku
antropologiju naglasava da se u drustvima u kojima su antropolozi
tradicionalno radili, politika se ne moze izdvojiti od srodstva,
vere, vrsnjackoh udruzenja, tajnih drustava i sl. jer su upravo to
institucije koje ispoljavaju moc i vlast (autoritet). Politikoloski
i socioloski uvid u antropologije daje sire odredjenje predmeta
politicke antropologije nego sto to antropolozi i antropoloska
istrazivanja pruzaju i omogucavaju.
3
Polticka antropologija se bavi odnosom ljudske prirode (
bioloske i kulturne) i politickog kao proizvoda te prirode. U
sredistu istrazivanja politicke antropologije su: ljudska priroda,
ljudske zajednice, posebne politicke zajednice, politicki sistemi,
politicke organizacije, odnosno drzava, moc, vlast, autoritet,
konflikti, posebno nejdrasticniji i najopasniji koji su oslonjeni
na upotrebu sile i nasilja. Znacajno mesto zauzimju istrazivanja:
-politickih struktura i proces -mita i mitologije u politici
-religije u politici -obicaja i tradicije u politici Posebno se
izdvajaju problemi karaktera i politike, dominacija obrazaca losih
stanja i osecanja u politici, jezickih obrazaca u politici.
Politicko svedeno na tehniku i znanat, odvojeno od antropologije,
radja cudovista i proizvodi porazne posledice po ljude. Vrlina
politicke antropologije je povezivanje i koriscenje znanja i metoda
iz drustveno naucnih disciplina.
3. RAZVOJ I ZACETNICI POLITICKE ANTROPOLOGIJE Zainteresovanost
za antropologiju doprinela je da se stvori potreba za
specijalistickim potrebama i znanjima. Taj tok posebno je ispoljen
40-tih godina 20. veka. Preokupacije antropologa nalazimo jos u
antickom svetu. Platonova zastupljenost najboljim plitickim
poretkom odnosno drzavnim uredjenjem dobila je voljan odgovor kod
Aristotela. Aristotel je smatrao da treba ispitati sta drzave
uopste i pojedine drzavne oblike odrzava, a sta ih rusi. On je
pomirio normu sa stvarnoscu, odnosno sa njinim vidljivim
delomrealnoscu. Aristotel je bitan iz jos jednog razloga za razvoj
pol. antropologije- zbog odnosa prvih politickih antropolga prema
filozofiji. Oni prihvataju Aristotelovu empirijsku gradju, ali ne i
filozofski pristup antropologije. Insistiraju na razdvajanju.
Razdvajanje je lose po antropologiju. Sam pojam je nastao u
filozofiji, a i filozofi su utemeljivali antropologiju u svojim
filozofskim koncepcijama. Posebno znacajano mesto kod pol.
antropologa ima Sarl Monteskje. Mnogi ga smatraju zacetnikom
antropoloskog naucnog postupka. Njegovo delo O duhu zakona uzima se
kao prvi ozbiljni pokusaj da se stekne potpuniji uvid u raznolikost
ljudskih drustava kako bi se ona mogla razvrstati i uporedjivati.
Ono sto politicki antropolozi posebno izdvajaju kod Monteskjea
jeste njegovo proucavanje istocnajckog despotizmai koriscenje
gradje za proucavanje pojedinih vladavina van Evrope. Zan Zak Ruso
kao i Monteskje smatra da komparativni pristup u izucavanju
drustava omogucava njihovo bolje sagledavanje i razumevanje.
Istovremeno priznaje specificnost i neuravnotezenost svakog
drustvenog sistema, stalni spor izmedju sile prilika i sile zakona.
Na ovom tragu su i istrazivanja azijatskog nacina proizvodnje
Marksa i Engelsa. Oni su dali skicu jedne ekonomske antropologije,
ali i politicke antropologije. Interesovali su
4
se za funkcionisanje seoskih zajednica i drzave u 19.veku u
Indiji u cilju istrazivanja klasa i drzave. Mnogi smatraju da su
zacetnici politicke antropologije Henri Dzejms Samner Mejn (Drevno
pravo) i Luis Moragan ( Drevno drustvo). Mejnovo delo objavljeno
1861. komparativna je studija o pravima, prevnim sistemima i
shvatanjima prava o drevnim drustvima. Vrlina te studije je sto se
u njoj porede drustva koja su prostorno i vremenski udaljena. Ono
sto je na osnovu uporednog istrazivanja prava i pravnih sistema
drustava uocio Mejn jeste da su organizaciju ljudskih zajednica i
drustava odredila 2 nacela politicke organizacije: 1. SRODSTVO 2.
TERITORIJA Srodstvo je prethodilo teritoriji. Osnovan Mejnova teza
je: savremena drustvena organizovanost je nastala onog momenta kada
su krvno srodnicke veze bile zamenjene teritorijalnom povezanoscu.
Mejn je kritican prema koncepcijama tereticara prirodnog prava.
Prema njemu, prirodno stanje drustva je neistorijski,
neproverljivpojam. Jedna od metoda na koje se Mejn oslanja jeste
metoda komparativne filologije. Analizirajuci knjigu Postojanje iz
Biblije i Homerovu Odiseju izveo je zakljucak da se politicka
organizacija kod drevnih naroda temeljila na patrijarhalnoj vlasti,
a to znaci da je vec tada morala da postoji porodicna zajednica.
Osnovna jedinica arhaicnog drustva je PORODICA, a savremenog
INDIVIDUA. U primitivnom pravu porodica se smatra zajednicom koja
pociva na postojanosti i trajnosti. Porodica se vezuje na
najstarijeg muskog pretka. Luis Morgan smatra se drugim velikim
zacetnikom politicke antropologije. Nkegovu knjigu Drevno drustvo
mnogi antropolozi uzimaju kao delo koje je najvise uticalo na
razvoj antropologije kao nauke. U knjizi su obradjeni: razvoj
covekove inteligencije putem pronalazaka i otkrica, razvoj ideje o
vladavini, razvoj porodice i braka i razvoj ideje o svojini. Prema
Morganu, pojam vladavina se zaceo jos u rodovskoj organizaciji na
stupnju divljastva, a potop se razvijap kroz savrsenije oblike ove
institucije sve do uspostavljanja politickog drustva. Svi oblici
vladavine se mogu svesti na 2 vladavine: 1. Drustvo (societas)-
zasnovana na licnostima i cisto livnim odnosima 2. Drzava
(civitas)- zasnovana na teritioriji i svojini Morgan smatra da su
glavne institucije i vestine zivljenja zacete jos u periodu dok je
covek bio u divljastvu i donodi zakljucak o jedinstvenom poreklu
covecanstva. 4. FAZE RAZVOJA POITICKE ANTROPOLOGIJE Vecina
antropologa smatra da je razvijena kroz 3 faze: 1. Formativna- od
1879. do 1939. u njoj su antropolozi uzgredno izucavali politicko
2. od 1940. do 1966. politicka antropologija se utemeljuje
sistematicno; 3. Od 1966. do danasnjih dana
5
a) Antropologija politike Pocetak 1. faze povezuje se sa
osnivanjem Biroa americke etnologije Smitsonijan instituta 1879.
Njegova istrazivanja su povezala antropologiju i politiku preko
interesovanja za politicku organizaciju Indijanaca; Ovu fazu
karakterise interesovanje antropologa za evoluciju civilizacije i
drzave; 1. Izvestaji u nekoliko idealizovane rekonstrukcije
prerezervatskog politickog drustva 2. Izvestaji posmatranja
plemenske organizacije i pravne prakse 3. Dokumente o ugovornim
odnosima vlade i Indijanaca Antopoloska istrazivanja objavljena
krajem 19 veka na terenu u imperijalnim i kvaziimperijalnim
okolnostima sirom Afrike, Bliskog Istoka i Okeanije obuhvatala su i
probleme odnosa kolonijalnih drustava i politike. Dvadesetih godina
20 veka objavljena je monografija Roja Frenklina Bartona o zakonu,
ekonomiji, religiji i drustvu naroda Ifugao na Filipinima. On se
upustio u istrazivanje prava i drustvene kontrole Ifugoa i kod
njihovih suseda. Njegov doprinos je dragocen ne samo za
funkcionalisticku antropologiju vec i za antropologiju prava i
politicku antropologiju. Znacajna su istrazivanja Franca Boasa. On
se zainteresovao za politicke procese izmedju drustvenih grupa.
Prema njemu, oni se odvijaju ne iz racionalno sracunatih prednosti
vec iz emocionalnih opiranja stranim misljenima, delovanjima i
ponasanjima. Njegov stav je da je sopstvena kultura nadmocnija od
bilo koje druge. Po njemu svaki tudjinac je neprijatelj koga treba
likvidirati. U SAD-u dogodila se podela na one koji su se
specijalizovali za opisivanje posebnih plemenskih zajednica i na
one koje su istrazivajuci domoroce Amerike kao osvojene i pokorene
narode, domoroce smestali u istorijske tokove. U ovu drugu grupu
spada rad Vilijama Kristija Meklauda. Prema Dzoani Vinsent
kolonijalni i kvazikolonijalni period pokazao je da su prakticne
razlike u nadgledanju, kontroli i upravi domorodackih naroda
hrabrili antropologe na njihovu regionalizaciju, ali i na usvajanje
partikularistickih pristupa u politickoj analizi. U toj fazi
razvoja antropologije politike izdvajaju se dela profesora Roberta
Louija. On dovodi u pitanje Morganove tvrdnje o drevnom drustvu i
sistemima srodstva. Opredeljuje se za stav po kome je drzava
univerzalna organizacija i kao takva postoji u svim ljudskim
drustvima. Svim drustvima su zajednicka neka izvorna, primarna
politicka svojstva. Putevi izgradnje drzave nisu pravolinijski kao
sto isticu evolucinisti. Prva faza u razvoju politicke
antropologije prokrcila je put za njeno sistematsko strukturiranje.
b) Uspostavljanje politicke antropologije Delo za koje se smatra da
utemeljuje politicku antropologiju je africki politicki sistemi
napravljene su razlike medju africkim politickim sistemima.
Podelili su ih na: 1. Politicke sisteme kod kojih je u sredistu
smestena vlast i pravosudne ustanove 2. Politicke sisteme kod kojih
nema takve vlasti i ustanova
6
Takodje istrazivali su proces odlucivanja u oba politicka
sistema, sukobe, odrzavanje ravnoteze medju grupama, kao i moc
religije, simbole i obrede u gradjenju i ucvrscivanju grupnih
vrednosti. Istakli su vaznost komparacija. Evans-Ricard se posebno
zalagao za poredjenje strukturalnih obrazaca izmedju drustava.
Evans-Ricard i Fortes smatraju da komparativne situacije politickih
sistema moraju biti izvedene na apstraktnom nivou, gde su drustveni
procesi izolovani od kulturnog idioma. Prema njima naucno
proucavanje politickih intitucija mora biti induktivno i
komparativno. Evans-Ricardovo istrazivanje sukoba u segmentiranim
drustvima nastavio je da istrazuje Maks Glukman i uoblicio u
teoriju konflikta. Strukturalno- funkcionalisticki pristup koji su
praktikovali Evans-Ricard i Majer usresredio se kod kasnijih
istrazivaca jos na istrazivanje ustanova, sluzbi, prava, duznosti i
pravila. Zapostavljeno je proucavanje licnoh inicijativa,
strategija, procesa, borbi za pomoc i politickih promena. Edmund
Lic uzima potragu za moci kao iniverzalnu ljudsku osobinu.
Politicka antropologija u ovom periodu prosiruje i upotpunjuje svoj
predmet. Doprinos joj je dala teorija igara i procesa koja je
iskazana u terenskim istrazivanjima u periodu od 1954. do 1966.
Nastaje novi prostorni i procesualni recnik sa kljucnim recima koje
dominiraju: polje, kontekst, arena, trag, faza, pokret. c)Politicka
antropologija- od krize do konsolidacije Krajem 60-tih i pocetkom
70-tih otpocinje treca faza u razvoju politicke antropologije.
Politicke borbe u trecam svetu dobile su na znacaju u
istrazivanjima politickih antropologa. Dekolonijalizacija,
priznavanje novih nacia i formiranje novih drzava bili su izazovni
za antopologe istrazivace. U toj borbi pojavili su se novi oblici
imperijalizna odnosno neimperijalizma koji se naziva i ekonomskim
imperijalizmom. Vijetnamski problem i rat su izazvali amtropologe
na izucavanje imperijalizma, revolucija i kontrarevolucija. U isto
vreme radikalnija analiza i kritika dolazi od marksistickim
antropologa i vezana je za politicku ekonomiju. Strukturalni
marksizam se usmerio na istrazivanje nejednake razmene, zavisnosti
i nerazvijenosti. Problemi nejednakog razvoja i nacionalnih
nejednakosti unutar kapitalistickog poretka u antropologiju
politike ulaze sa objavljivanjem teksta Andre Gunder Franka o
sociologiji razvoja. Paralelno sa istrazivanjem nejednakog razvoja
pocelo je interesovanje politickih antropologa za seljacke otpore,
radnicke pokrete i krize u razvoju kapitalizma u Africi i Latinskoj
Americi. Kliford Gerts zalozio se da amtropologija odbaci zanr
studia zajednice u korist regionalnog istrazivanja u kojem ce biti
ukljuceni i seoski i gradski u jedan zajednicki okvir odnosno u
jedan veci sistem. 2 su se karakteristike osnazile kod politickih
antropologa: prihvatanje i postovanje razlicitosti i ohrabrivanje
za uporedjivanje kao jedan od najboljih nacina u antropoloskim
istrazivanjima. Od polovine 70-tih do polovine 80-tih godina 20.
veka dominiraju proucavanja: drzavotvorstva u Africi, pravnih
procesa, drustvenog raslojavanja, narodnosti, manipulativnih
strategija, politickog simbolizma, svetskog kapitalistickog sistema
itd.
7
Krajem 80-tih godina 20 veka preko antropologije prava u
politickoj antropologiji preovladava interesovanje za istrazivanje
odnosa podredjenih- nadredjenih. To se posebno odnosilo na seljake
i zene. Cine se napori kod istoricara i politickih antropologa da
se na tragu Valerstajna proizvede totalna istorija. Upravo takav
napor cini Stjuart Hol praveci razliku izmedju istorijske celine i
istorije odozdo. Prema Holu ovakav pristup razotkriva neadekvatnost
konvecionalnih vidjenja istorijskog procesa. Ta vidjenja
izostavljaju istoriju odozdo i sistematski je potiskuje. Hol tvrdi
da zanimanje za istoriju odozdo ima kljucne politicke posledice i
moze da obnovi osecaj agensa, osecaj delatnosti i osecaj
sposobnosti radnicke klase i podcinjenih. Problem orijentalizma
postavio je Edvard Sajd. Njegova knjiga je zov i poziv da se ne
zaborave podredjeni narodi. Novina u njegovom radu jeste spoj
politike i poetike. Istrazivanjem moci i znanja Misel Fuko je
otvorio pojavu nove postfukoovske mikropoliticke paradigme u
politickoj antropologiji 90-tih godina 20 veka. On je konstatovao
da su moc i znanje razliciti po prirodi. Prema Fukou moc je odnos
sila, moc nije forma, sila nikad nije u jednini njoj je u biti da
bude u odnosu sa drugim silama. 5. VRSTE PREDINDUSTRIJSKIH
POLITICKIH SISTEMA Edmund Lic uporedjuje pokusaje antropoloskih
razvrstavanja sa sakupljanjem leptira, zasnivajuci to na misljenju
da postojece tipologije nisu imale vise smisla nego sabiranje svih
plavih leptira na jednom mestu. O opstem sistemu razvrstavanja vise
manje nema neslaganja. Sinteticko razvrstavanje se zasniva na
sredstvima: 1. Politicke integracije 2. Pristupu politicke moci 3.
Nacini grupnog odlucivanja SLIKA Poredjenje drustva sa kucom: kucu
odredjuje organizacija a ne gradivni delovi a ta je organizacija
pod uticajem svog fizickog okruzenja i tehnoloskog nivoa ljudi koji
su je napravili. Odnos izmedju drustva i okruzenja je neprestano
povratan. Ne samo sto se ljudi prilagodjavaju okruzenju nego i
menjaju svoje fizicke i drustvene svetove prema svojim potrebama.
Kada se drustveni sistemi razvrstavaju cesto je produktivnije
misliti u strukturalnim odnosima u smislu da jedan deo logicno
uslovljava drugi. Suprotno strogo materijalistickim teorijama
kulture ne cini se da okruzenje i tehnologija toliko odredjuju
drustvenu strukturu koliko ogranicavaju raspon mogucnosti. Svakoj
tabeli treba postupiti sa oprezom. Ni od jednog drustva se ne moze
ocekivati da se poklopi sa svim osobinama svoje vrste. Ona
prikazuje kulturnu slozenost prema tome ne treba predpostaviti da
je politika prvenstveno odredjujuca zbog toga sto na vrhu kolona
stoji skupina, pleme i dr. Treba imati na umu da se nekim osobinama
bolje predvidja neko nekim drugim. Ovakva tabela po samoj svojoj
prirodi podrazumeva da je svaka od ovih vrsta prilicno razlicita od
ostalih dok su u stvarnosti one tacke po kontinuumu. Ne treba
pretpostaviti da visi nivo kulturne slozenosti ostavlja za sobom
osobine nizih nivoa. Posebno se pominje religija tamo gde nalazimo
snaznu vezu izmedju kulturne slozenosti i verske organizacije.
TABELA
8
Necentralizovani sistemi: U vecini tradicionalnih sistema moc je
delimicna i privremena, rasuta kroz porodice, skupine, i razna
udruzenja. Sire politicke grupe se mogu privremeno stvarati radi
suprodstavljanja nekoj pretnji. Nema politicke elite, moc je
delimicna i privremena. Ovi sistemi su egalitarni u bilo kom
stvarnom smislu samo na najnizem nivou- nivou lovaca sakupljaca. 6.
SKUPINE Skupina je mogla biti normalan nacin drustvene organizacije
paleolitskih vremena. Skupine su obicno male po obimu sa mozda 25
do 150 pojedinaca sabranih u porodicama. Iako postoji podela rada
po dobu i polu nema ni kakve specijalizacije vestina. Jedinstvo
sire grupe je po Dirkemu je mehanicko tj. Zasnovano na obicaju,
bastini i zajednickim vrednostima i simbolima pre nego na
medjuzavisnosti specijalizovanih uloga. Strogo pravilo skupinske
egzogamije tera na stvaranje bracnih saveza sa drugim skupinama, a
ova sira grupa je takodje najcesce sjedinjena bilateralnim
srodstvom. Loze ne bi bile dovoljno fleksibilne za neprestani
protok lovackosakupljackih drustava. Morton Frid kategorise takve
grupe egalitarnim u prirodi, drustvenoj organizaciji i politickoj
strukturi. Vodstvo koje se vremenom menja prema situaciji zasnovano
je na licnim osobinama pojedinca i nedostatku ikakve moci prirode.
Poglavar ili vodja ne moze nikome naredjivati u lovu ali mora
delovati kao arbitar grupe i mozda kao strucni savetnik u
odredjenim situacijama. Najmanje slozena od svih politickih
struktura se moze deliti na: patrilokalne, kompozitne i anomalne
skupine. Patrilokalna vrsta je zasnovana na skupinskoj egzogamiji i
bracnom pravu po kome zena zivi sa muzevljevom grupom. Kompozitnu
skupinu Servis je video kao posledicu raspada izvorno partilokalnih
struktura koje su u kratkom roku gubile clanove. Ta grupa nema ni
skupinsku egzogamiju ni pravilo bracog stanovanja. Ovde imamo
Sosone i Eskime. Iako u Gunga nema izdvojene politicke sfere oni se
moraju baviti brojnim politickim pitanjima poput odbrane
teritorija, zastite i premestanja vode i dr. Staresinstvo sa oca
prelazi na sina. Postojanje naslednih politickih mesta naizgled
pobija nacelo da svi odrasli muskarci imaju jednak pristup vodstvu.
Autoritet staresine je ogranicen na nadzor hrane i spolja i vode.
Do vaznih pitanja se steize grupnim konsensusom, pa je tako
pozicija staresine donekle simbolicna. Ni jedan pojedinac ne stoji
nad drugim. Osnovna jedinica kod Eskima je prosirena porodica koja
moze koristiti obostrane srodnicke veze rasdi udruzivanja sa drugim
porodicama u privremene skupine ili cak sela obzirom da nabavka
hrane jednjava i slabi tokom godine. Jedinstvo grupe ne odrzava
vladavina nego konvencionalne uzajamne obaveze medju srodnicima.
Odrzavanje reda se izvodi iz moci obicaja i javnog mnenja. Postoje
varijacije koje su ne dvosmisleno sekundarne i ishod su dugih
kontakata sa predstavnicima zapadne civilizacije.
9
7. PLEMENA Koncept plemena je koriscen u odnosu na ogroman opseg
entiteta koji gotovo nista jedan sa drugim nemaju. Tri osnovne
zamerke konceptu plemena su: 1. Ne obuhvata izdvojenu grupu drustva
koja dele zajednicke odlike 2. Nije dovoljno razlicit od drugih
vrsta poput skupina i poglavistava 3. Navodi na pomisao o
postojanju izvesnog stepena drustvene integracije koja cesto ne
postoji. Plemena su necentralizovani sistemi u kojima je autoritete
rasporedjen izmedju izvesnog broja malih grupa. Jedinstvo vecih
grupa se uspostavlja iz mreze pojedinacnih i grupnih odnosa. One su
obicno sedelackije nego lovacko- sakupljacke skupine. Malo je
politicke i privredne specijalizacije, izuzev kod podele rada po
dobu i polu. Prema Servisu odredjujuca odlika premena u odnosu na
skupinu je postojanje bratstava koja ujedinjuju samo dovoljne
zajednice u sire drustvene grupe. U plemenskim drustvima postoje 2
vrste bratstava: 1. ona izvedena iz srodstva 2. ona koja to nisu
Srodnicka bratstva ukljucuju LOZE- grupe potomaka po muskoj i
zenskoj liniji, KLANOVE- grupe loza zajednickog porekla koje cesto
idu do mitskog porekla. Ne srodnicka bratstva ukljucuju mnostvo
dobrovoljnih i nedobrovoljnih udruzenja. Srodstvo je gotovo bez
izuzetka vazan cinilac drustvene organizacije. Dok plemenska
drustva nemaju hijerarhije niti profesionalni klir, religija moze
biti izuzetno bitno posebno ako je vezana za neku vrstu postovanja
predaka. U ovim drustvima obredno raslojavanje moze biti kljucno za
integraciju, obzirom da oni odgovorni za glavne obrede preuzimaju
odlucivacko vodstvo cak i u sekularnim stvarima. Za razliku od
skupine, poglavistva i drzave, koncept plemena se zaista ne odnosi
na posebnu vrstu politicke organizacije jer se cini da ima malo
strukturalnih ili sistematskih ogranicenja raznolikosti oblika.
Kpele, zapadna Afrika Ova sira kulturna grupa je podeljena na
izvestan broj samodovoljnih zajednica, od kojih svaka ima naslednog
zemljoposednika, ali takodje i vece staraca koje odlucuje
konsenzusom. Politicku moc ovih grupa dopunjuje musko tajno
drustvo- PORO koje drzi nadprirodnu politicku moc koja prelazi
granice loze i malog poglavistva, pa tako moze ujediniti Kpele u
vece grupe. Tako u Kpele nalazimo centralizaciju i hijerarhiju koje
ocekujemo od poglavistva, segmentarnu organizaciju i sveplemenska
bratstva koju odlikuju plemena, kao i najmanje tri nase podvrste...
asociacionu, seosko- vecnicku i obredno raslojenu. Janomamo
Janomamo su hortikulturna grupa koja zivi u rasutim selima
Venecuele i severnog Brazila. Unutar sela, muskarci se sistemom
konvencionalizovanog nasilja cuvaju da ne ubiju jedan drugog. Uloga
politickpog vodje u ovim sukobina je odrzavanje nivoa nasilja
unutar pravila tj. Do same pogibije. Medju seoska politika je stvar
prezivljavanja. Da bi se odrzala ravnoteza moci, selo cesto mora
sklapati saveze sa bivsim neprijateljima. To se desava u 3
etape:
10
1. obredna razmena dobara 2. zajednicko slavlje 3. razmena zena
kao nevesti Ipak, ti savezi su slabi. Cini se da Janomamama
nedostaju sveplemenska bratstva. Iako loze prevazilaze seoske
granice, one ne ujedinjuju sela. Bracne veze su cesto jace od
patrilinearnih. Nuer Nueri su iz juznog Sudana. Njih je 1940.
opisao Evans-Ricerd. Daju klasican primer segmentarne loze kao
resanja problema jedinstva plemena. Drustveni poredak im je
ekstremno fuidan, a bije ih glas da su pojedinacno ekstremno
nezavisni. Iako im nedostaje sredisnja vlast bili su u stanju da se
radi suprodstavljanja spoljim pretnjama ujedinjuju u velike grupe.
Najmnja korporativna privredna jedinica je domacinstvo, sastavljeno
od nekoliko muskaraca u patrilinearnom odnosu i njihovih porodica.
Nekoliko domacinstava moze biti grupisano u zaselak unutar sela.
Ovi zaseoci cine manju lozu, a nekoliko njih cini sve vece
jedinice: vecu lozu, najvecu lozu i na kraju klan. Klan se moze
sastojati od hiljada ljudi i biti rasut sirom zemlje Nuera.
Paralelno sistemu segmentarnih loza postoji teritorijalni sistem.
Svaki klan poseduje neku teritoriju koja je otvorena clanovima
drugih klanova. U stvari vlasnicki klan ne stvara aristokratiju i
moze naseljavati samo mali deo zemljista. Centralizovani sistemi
Centalizovani politicki poredak obuhvata drustva u kojima su moc i
autoritet sadrzani u jednoj osobi ili grupi. Moze se reci da su ova
drustva gusce naseljena nego skupine i plemena, raslojena su
polozajem i klasom, imaju specijalizovane drustvene i strukovne
uloge, koriste produktivniju tehnologiju, privreda im je zasnovana
na centralizovanoj prerapodeli i stabilnija su u tekucim drustveno
politickim grupisanjima. Pojavljuje se politicka specijalizacija sa
profesionalnim politicarima i pratecom birokratijom. 8. POGLAVISTVA
Nivo poglavistva dvostruko nadilazi plemenski nivo. On ima vecu
gustinu stanovnistva omogucenu efikasnijom proizvodnoscu. Slozenije
s nekim oblicima centralizovane vlasti. Imaju relativno stalna
sredisnja tela vlasti, obicno zasnovana na sakupljanju i
preraspodeli privrednog viska. Polozaj poglavice je polozaj makar
minimalne moci tj. On raspolaze izvesnom prinudom. Poglavica moze
biti najvisi autoritet u raspodeli zemljista i moze mu biti u
vlasti da sakuplja vojsku. Cak i kada pozicija poglavice nije
direktno nasledna pripada samo nekim porodicama i lozama. Iako nema
prave klasne raslojenosti, svaki je pojedinac rangiran prema
poreklu. Poglavica ne poseduje apsolutnu vlast. Poslusnost kojom
poglavica moze upravljati vise ishodi iz njegove neposredne
kontrole sistema privredne preraspodele, nego iz straha od telesnih
kazni. Iako moze postojati privid birokratije, sluzbe ispod
poglavicine nisu jasno diferencirane, a kada pritisci narastu ovi
nisi birokrati se mogu otrgnuti od maticnog tela i uspostaviti
opoziciju vlasti.
11
Prekolonijani Havaji Osam ostrva urodjenickih Havajaca su bila
pod dominacijom brojnih poglavistava. Verovalo se da su vrhovne
poglavice potomci bozanstava, toliko naoruzani manomnatprirodnom
moci- da cak ni tlo kojim su krocili nije smelo biti taknuto od
strane nizih smrtnika. Poglavice su bile vrhovne privredne, vojne i
obredne vodje. Ispod njih su postojala jos 2 nivoa: nize plemstvo i
obican svet. Da bi se loza poglavice cuvala cistom naslednik je
morao biti prvo rodjeni sin poglavice i njegove prvorodjene sestre.
Nize poglavice su kontrolisale raspodelu zemlje i vode. Oni su
kontrolisali zajednicki rad obicnog sveta. Ono sto je sprecilo ove
politicke zajednice da dostignu status drzava delimicno je manjak
razlikovanja u politickoj sferi. To su bile nasledne teokratije u
kojima autoritet jos nije razdvojen od vere i srodstva. Kuakiutl
Indijska drustva severo-zapadne obale Severne Amerike. Franc Boas
je prvi zapoceo svoj terenski rad medju njima. Bili su podeljeni na
oko 25 sela, od kojih je svako bilo sastavljeno od 2 do 7 numajami,
unutar sebe cvrsto povezanih jedinica sastavljenih Od jedne ili
vise ekstazivnih porodica. Svaki pojedinac je imao polozaj unutar
svoje numajame. Povlascen polozaj je zadrzavan posredstvom potlaca-
slozene svetkovine u kojoj se ogromna koicina dobara rasporedjivala
svima prisutnima. 9. DRZAVA Za Servisa ono sto razlikuje drzavu od
poglavistva je prisustvoonog posebnog oblika kontrole, stalnog
pritiska sile od strane tela ili osoba legitimno ustanovljenih da
je koriste. Morton Frid istice drustveno raslojavanje. Za Ronalda
Kojena kljucna dijagnosticka osobina drzave je stalnost. Drzave su
u nacelu velika, slozena drustva, koja sadrze veliki broj klasa,
udruzenja i profesionalnih grupa. Specijalizacija zanimanja
sjedinjuje citavu grupu u mrezu medjuzavisnost. Pritisci i sukobi
vode nekoj vrsti vladavine bezlicnih zakona. Prekolonijani Zuli
Osnovna jedinica stanovanja je bila patrilinearna prosirena
porodica. Najveca stalna politicka jedinica je bila klan, iako je
nekoliko klanova moglo privremeno ciniti pleme- klasnicna
poglavistva. Tokom ranog 19 veka vecina ovih nezavisnih
poglavistava je osvajanjem ujedinjena u mocnu Zulu drzavu. U
velikoj meri ova relativno nerazvijena drzava je svoje kontinuirano
zajednistvo dugovala pretnji Bura i Britanaca koji su pritiskali
njene teritorije. Ona je sadrzavala mnoge osobine poglavistava na
kojima je bila zasnovana. Inke Pocetkom 15 veka mocno poglavistvo u
peruanskoj dolini Kusko je otpocelo sirenje vojnim putem sto je
stvorilo najvecu drzavu prekokolumbovskog sveta. Savremeno
opisivanje drzave Inka kao komunisticke, socijalisticke ili drzave
blagostanja malo znaci za ovo jedinstveno prilagodjavanje uslovima
Anda. Carstvo Inka je bilo integrisano kako putem sistema ekonomske
raspodele tako i putem vojne sile ili politicke centralizacije.
Proizvodnja hrane je znatno povecana pravljenjem velikih sistema za
navodnjavanje. Ova privreda je izdrzavla 3 vrste birokratije: 1.
Sredisnja birokratija sastavljena od plemstva Inka i drugih koji su
doprinosom drzavi stekli status Inka
12
2. Paralelna birokratija koja se starala o drzavnoj religiji
koja je bila u stanju da iu sebe ukljuci bozanstva, idole i obrede
osvojenih plemena 3. Provincijska birokratija Osnovna jedinica
drustvene strukture Anda je ostala ajju, na lozi zasnovana
zajednica u kojoj je zemlja drzana zajednicki i rasporedjivana
prema potrebi. Svaka ajju je imala vodju koji nije imao vlast
prinude. Ajju je za 4 veka nadzivela drzavu Inka, prezivela spanski
kolonijalizam, republikanizam, mnostvo diktatura i nastavlja da
zivi u mnogim oblastima Perua i Bolivije. 10. TEORIJE UNUTRASNJIH
SUKOBA Ucenje da se drzava razvila kroz klasnu borbu je prisutno u
mnogim spisima Karla Marksa. Ove ideje medjutim nisu razradjene sve
do glavnog rada Fridriha Engelsa Poreklo porodice, privatne svojine
i drzave. Prema Engelsu najraniji iblik drustvene organizacije je
bio komunisticki: resurse su podjednako delili svi. Tehnoloske
inovacije vode porastu viskova sto dozvoljava klasi neproizvodjaca
da se razvije. Privatna svojina je prosto prateca okolnost robne
proizvodnje. Jednom uspostavljena ona vodi stvaranju preduzetnickog
sloja. Osnovnim uzrocima promene se smatraju tehnoloski i
privredni, e ne idejni cinioci. Drustveno raslojavanje je jedno od
osnovnih svojstava drzave. Medjutim, sami koncepti komunizma i
kapitalizma izgledaju apsurdni kada se projektuju na drustva
skupina i poglavistava. Frid nudi varijaciju modela klasnog sukoba.
Koncentracija moci u rukama elite samo po sebi stvara sukob unutar
drzave. Razlicit pristup resursima i iskoriscavanje ljudskog rada
stvaraju pritiske nepoznate u prostijim drustvima. Sukob nije uzrok
stvaranja drzave vec prvobitni uslov. Jednom kada klase pocinju
izdvajanje iz hijerarhija zasnovanih na licnom ili srodnickom
polozaju, privilegovana elita mora prilicno brzo p[reuzeti vlast da
bi prava drzava nastala. 11. TEORIJE SPOLJASNJEG SUKOBA Ideji da se
drzave radjaju u ratu i krvi dato je naucno postovanje s pojavom
socijaldarvinizma. Herbert Spenser, glavni glasnogovornik
nasilnijih tumacenja evolutivne teorije primenio je prezivljavanja
najspremnijih u glavnom na pojedince, ali i na drustva. Jedino
postojanje spoljne pretnje koja zahteva snaznu stajacu vojsku moglo
bi pogurati labavo drustvo ka snaznom centralizovanom vodstvu.
Prisutna je ideja da je drzavna vlast u svojoj hijerarhijskoj
strukturi i centralizovanoj kontroli fizicke sile napravljeno po
uzoru na vojnu organizaciju. Karakteristicna za 19 vek tendencija
ka preteranom uopstavanju ocigledna je u svim teorijama zasnovanim
na grubom nerazumevanju fizicke evolucije. Darvinova teorija bi
tako mogla dati objasnjenje tj. Opravdanje kolonijalizma,
imperijalizma i svakog drugog oblika izrabljivanja. Postoje 2 vazne
primedbe teoriji da je rat prvenstveni uzrok: prvo, drustvo moze
prikupiti vojsku samo u skladu sa raspolozivim nivoima stanovnistva
i organizovanosti. Drugo, ratovanje bi pre sprecilo stvaranje
drzava nego izazvalo. Ova poslednja tacka se istice u teoriji
ogranicenja sredinom Roberta Karnijera. Ratovanje obicno ima za
posledicu
13
rasturanje ljudi pre nego ujedinjavanje. Sukobi bi samo u
posebnim okolnostima mogli voditi centralizaciji. Karnijero
primecuje da je zajednicki imenilac to da su sve to oblasti
ogranicenog poljoprivrednog zemljista. Tamo gde nema takvih
ogranicenja, pritisci se mogu prosiriti na okolinu, a porazeni u
ratu se mogu preseliti u neku novu oblast. U koliko je obradivo
zemljiste bilo ograniceno neplodnim za slabije u sukobima ne bi
bilo mesta za beg koji bi im obezbedio minimalno prezivljavanje.
Ogranicenje ne mora biti fizicko nego moze biti i drustveno. Nacelo
konkurencnog iskljucivanja kaze da jedna vrsta eliminise drugu.
Karnijero primecuje da su se kroz povest poglavistva sjedinjavala u
drzave a da su drzave ratovale da bi stvorile sve vece drzave. On
predvidja ujedinjenje citave planete do 2300. godine. Hidraulicna
civilizacija Vaznost navodnjavanja priznata je jos u spisima Maksa
i Engelsa. Dzujilan Stjuart je naglasio navodnjavanje kao temljni
mehanizam razvoja drzave. Karl Vitfogel je detaljno razvio
hidraulicnu teoriju. Neolitski seljaci su zavisili od navodnjavanja
plavljenjem, ali je ono bilo prilicno nestabilno. Seljaci su polako
poceli da kontrolisu poplave nasipima i rezorvoarima. Porastom
velicine sistema za navodnjavanje pojavljuje se i grupa
specijalista koji su planirali i kontrolisali izgradnju ovih
sistema. Ova grupa se razvila u upravljacku elitu koja je vladala
despotskim, centralizovanim drzavama. Ovu teoriju ne treba tumaciti
na krutim uzrocno-posledicni nacin. U nekim oblastima slozeni
sistemi za navodnjavanje predhodili su razvoju drzave. Pritisak
stanovnistva Odnosi izmedju porasta stanovnista i rasta drzave su
primetili gotovo svi evolucioni kulturni antropolozi. Robert
Karnijero je belezio odnos izmedju gustine stanovnistva i drustvene
slozenosti u 46 drustava. Privredna gustina je odnos izmedju
stanovnistva i proizvodnih izvora. Prema Tomasu Maltosu
stanovnistvo se negativno ogranicava bolescu, gladju i ratom kad
zapreti da preraste zalihe hrane. Ako bi ovo bio jedini pristup
rast stanvnistva bi se stabilizovao na nivou mnogo nizem od
danasnjeg. Sigurno je da je jedan od mogucih odgovora na pritisak
stanovnistva na zalihe hrane upravo suprotan maltusijanskim
ogranicavanjima. Marvin Heris je u ljudozderima i kraljevima video
drustvenu organizaciju i ideologiju kao posledicu tehnoloskog
prilagodjavanja drustva fizickoj okolini. Heris pocinje iznoseci
glavnu primedbu teorijama pritiska stanovnistva- da stanovnistvo
obicno tezi konfornoj stabilizaciji ispod maksimalnih mogucnosti
zemlje. U svim predindustrijskim drustvima odredjene prakse poput
cedomorstva kceri sluze odrzanju stanovnistva u ravnotezi u odnosu
na proizvodnju hrane. Tek je u modernim vremenima dozvoljen ne
ogranicen rast stanovnistva. Po Herisu je pocetni cinilac citavog
procesa je stanovnistvo. Nasuprot teoriji Ester Bozerap, on vidi
relativno stabilno prilagodjavanje stanovnistva smanjenju zaliha
hrane. Glavne cinilac teorije je da bilo koji oblik proizvodnje
postepeno vodi iscrpljivanju primarnih resursa sa ishodom da se sva
drustva pre ili kasnije moraju suociti sa alternativom- propasti
ili preci na novi nivo intenziviranja. Institucionalizacija vodstva
Elman Servis predlaze jednu integrativnu teoriju. Odbacuje sve
teorije sukoba. Ideja da pritisak stanovnistva stvara sukob koju
jedino centralizovana moze resiti je odbijena delimicno na osnovu
toga da takav pritisak moze isto tako voditi povecanoj raspodeli.
Servis je pratio logican razvoj od osnovnih nejednakosti urodjenih
ljudskom drustvu do
14
formalizovane i centralizovane nejednakosti. U svim drustvima se
neki pojedinci isticu izuzetnim darom, inteligencijom, snagom ili
lepotom. Povecanje vodstva, iako privredno, ne temelji se na
vlsnistvu kao kod Engelsa. Ono je pre ishod oblika zavisnosti koji
u primitivnom drustvu proizilazi iz velikodusnosti, iz pruzenih
usluga. Takvo vodstvo je nestabilno jer zavisi od pojedinca. Da bi
se u drustvu ocuvala korist od centralizacije harizmatsko vodstvo
se privremeno mora preobraziti u stalnu hijerarhiju. Kada je ovaj
nivo dostignut imamo poglavnistvo, prvu pravu institucionalizaciju
vlasti koja je takodje institucionalizacija nejednakosti. Rastom
centra vlasti raste i potreba nerazvijenog vladajuceg staleza da
zastiti povlascenosti. Nacin da se to ucini je legitimisanje elite
vlasti povezivanjem sa nadprirodnim. Servisova teorija pomera
teziste argumenata sa sredine na spoznaju tj. Na covecije poimanje
nagomilavanja koristi. Servis takodje koristi modele zasnovane na
saradnji i integraciji dok je vecina drugih teorija drzala sukob i
nestabilnost temelnjim uslovima iz kojih se razvija drzava. 12.
Sistemske teorije Za razliku od teorija koje odredjuju posebne
uzroke, sistemski modeli su zasnovani na skupovima necela,
ishodecih uglavnom iz fizike i biologije. To ukljucuje negativnu i
pozitivnu povratnu spregu, pocetni udarac, samoodrzanje i
samorazvoj sistema. Negativna povratna sprega je proces kojim
stabilni sistem smanjuje bilo koje odskakanje od ravnoteze.
Pozitivna povratna sprega je upravo suprotna: malo dostupanje moze
pokrenuti proces rastuce promene. Ako je intenziviranje
poljoprivrede odgovor porastu stanovnistva, ishod je dalji porast
stanovnistva koji onda generise sve vece intenziviranje i tako dok
se ne dosegne neka granica. Pocetni podsticaj koji stimulise prelaz
sistema negativne u sistem pozitivne povratne sprege moze biti
veoma mali. Kada su procesi pozitivne povratne sprege pokrenuti
drustvo postaje samorazvijajuce, dok porast stanovnistva,
intenziviranje poljoprivrede, urbanizacija i politicka
centralizacija podupiru jedno drugo u stalnoj kruznoj uzrocnosti. S
pozitivnom povratnom spregom, najmanji pocetni udarac moze voditi
ogromnoj promeni. Nije vise neophodno objasnjavati drzavu kao
posledicu nekog jednakog snaznog uzroka. Svim sistemskim torijama
je zajednicka ideja da na mnoge uslove drustva reaguju
prilagodjavanjem. Cilj objasnjenja nije isticanje jednog ili dva
cinioca koji izazivaju promene, nego izdvajanje procesa kojim
drustveni sistemi menjaju svoja unutrasnja ustrojstva odgovarajuci
na selektivne pritiske. Kliford Dzoli i Fred Plog su na primeru
Meksicke doline pokazali da je rast stanovnistva pocetni udarac,
ali da bi bilo koji podstrek koji bi stresno delovao bio dovoljan
da izazove bitnu promenu. Nekoliko je mogucnosti bilo na
raspolaganju: 1. smanjiti stanovnistvo cedomorstvom 2. rasprsiti
veca naselja 3. preseliti se u novi kraj 4. intenzivirati
poljoprivrednu proizvodnju
15
Os svih bi samo poslednja vodila stvaranju drzave. Kada se
izabere jedna od mogucnosti,ona nizom poljoprivrednih sprega vodi
nukleaciji (grupo sinonimna urbanizaciji), raslojavanju, jacanju
razlika i centralizaciji. Visak hrane osigurava da neki uopste ne
moraju da rade kao seljaci sto omogucava razvoj zanatske
specijalizacije. Drustvo se ne vidi kao red domina koje padaju po
predvidivom obrascu, nego kao fleksibilan, adaptivan sistem koji se
neprestano iznutra prilagodjava razlicitim stresovima. 13. RANA
DRZAVA- UNAKRSNI KULTURNI DOKAZ Rana drzava (1978) koju su
priredili Klasen i skelnik spaja podatke iz unakrsnih kulturoloskih
istrazivenja stvaranja 19. veka, od Egipta 3000. pre Hrista do
savremene Kacari u Indiji. Odredjenje rasne drzave kao:
Centralizovane drustvenopoliticke organizacije za regulaciju
drustvenih odnosa u slozenom, raslojenom drustvu podeljenom makar
na 2 osnovna sloja: na vladare i podanike cije odnose odlikuju
politicka nadredjenost prvih i poreske obaveze potonjih, akoje
legitimizuje zajednicka ideologija. Pisci su izdvojili cetiri
neposredna uzrocna cinioca: 1. porast ili pritisak stanovnistva 2.
rat ili ratna pretnja 3. osvajanje 4. uticaj ranijih drzava Cini se
da je vecina ranih drzava nastala iz ovih kombinacija. Vitfogelova
hidraulicna teorija nije podrzana, medjutim i Kornijerov model
okruzenja okolinom i Bozerapina teorija pritisaka stanovnistva bile
su podrzane, alo samo ako bi bile ukljucene u neku vrstu sistemskog
modela. (SLIKA) Ono sto su teoreticari sistema ucinili je uzdizanje
modela evolucije drzave do tako visokog nivoa apstrakcije da vise
noje lako naci izuzetke od svakog uopstavanja. Oseca se potreba za
pravnim uspostavljanjem osecaja da govorimo o pravim ljudskim
bicima. Teorija mora drzati srednju poziciju u antrpologiji, jer
sve pocinje i zavrsava sena terenu.
16
14. RATOVANJE I ELIMINISANJE PUTEM KONKURENCIJE Od vremena
Neolita je opadao broj autonomnih politickih jedinica, a uvecavala
se njihova velicina. Roland Preset je procenio da izmedju 8000
g.p.n.e do i 10000 p.n.e. stanovnistvo u svetu brojalo je izmedju 5
i 10 miliona ljudi. Neolitska revolucija u kojoj je doslo do
prelaza sa ishrane na fazi divljaci na pouzdaniji oblik ishrane na
zamljoradnickoj osnovi, omogucila je stalne naseobine i sa njima
naglo uvecavanje broja ljudi. Saklupljanje sela u sve vece
zajednice je zapravo bio korak koji je vodio iz Neolita u sledecu
fazu organizacije-to je bila visa zajednica na teritoriji pod
vlascu poglavice. Ratovanje kao mehanizam politicke evolucije
Karnijero je izneo teoriju u kojoj kaze da kako se gustina
stanovnistva u lokalnim zajednicama uvecavala, a obradiva zemlja
postajala sve oskudnija, doslo je do konkurentskog nadmetanja oko
zemlje. To stanje se pretvorilo u rat, a oni koji su izgubili
morali su da ostanu na svojim mestima i da zavise od onih koji su
pobedili. Prvi korak u tom procesu gde su jaca sela zauzimala
slabija, vodio je da nastanka teritorija pod vlascu jednog
poglavice. Ova teritorijalna uprava je bila ta koja je izmislila
oporezivanje i na taj nacina naterala stanovnike sela koji su
izgubili da stvaraju visak hrane. Obzirom na rast stanovnistva
potraznja za obradivom zemljom jedva da je ublazena povecanom
proizvodnjom i rat za zemlju se nastavio. Sada se jedna plemenska
teritorija pod vlascu poglavice borila sa drugim takvim
teritorijama. Ponovo je preovladao onaj koji je bio jaci i tako su
se oblikovale vece politicke jedinice. Iz svega toga se kasnije
stvara drzava koje se kasnije bore medju sobom. Princip
eliminisanja putem konkurencije Problem socijalnog ukrupnjavanja
kroz uspesnu konkurenciju niti odstuoa od prirodnog oblika niti je
jedinstven. Princip eliminacije kroz konkurenciju (poznat i kao
Gausev princip) tvrdi da 2 vrste koje zauzimaju i koriste isti deo
prebivalista ne mogu zajedno beskonacno da koegzistiraju. Pre ili
kasnije jedna od njih ce odstraniti drugu. Biolozi se slazu da se
najcesce suparnistvo javlja kod jedinki ist vrste. Sto su po
srodnosti blize 2 individue ili populacije to ce njihovi prohtevi
za hranom biti slicniji. Gared Hardin primecuje da vrste postaju
izuzetno ispesne kad njihova borba za opstanak prestaje da bude
borba sa fizickom okolinom ili sa drugim vrstama i postane
iskljucivo nadmetanje sa sopstvenom vrstom. Konkurencija je prosto
ishod teznje dve ili vise jedinki ili populacije iz susedstva koje
teze da prezive u slicnim uslovima i sa ogranicenim resursima.
Vajda predlaze model ravnoteze po kome se drustvo bori bori da
ponovo uspostavi ravnotezu. Glavna promena u politickoj strukturi,
promena od sela do treitorije pod vlascu poglavice, drzave i
imperije, jeste direktna konsekvenca konkurencije izmedju ljudskih
zajednica.
17
15. EVOLUCIJA RATOVANJA I POL. EVOLUCIJA Sukob izmedju ljudskih
zajednica je verovatno toliko star koliko je stara i sama ljudska
vrsta. Tokom Paleolita kad su ljudi ziveli u nomadskim grupama,
ratovanje oko resursa bilo je relativno neuobicajeno. Pojava rata
se odvija u kasnijim fazama Neolita. Rat se preusmerava na
zauzimanje teritorija. Inicijalne faze ratovanja oko zemlje
verovatno su dovodile do proterivanja neprijatelja i okupacije
njegove teritorije, bez pokusaja da se on podcini. Sto je obradiva
zemlja postajala redja ratovanje oko zemlje se jos vise
intenziviralo. U pocetku je to samo ukljucivalo nedmetanje olacanja
danka porazenih neprijatelja tako da su porazene grupe gubile
autonomiju samo delimicno. Intenziviranjem rata pobednici zele da
inkorporiraju porazene u njihovu vlastitu politicku jedinicu.
Nastale su prve politicke zajednice supra-zajednice. Ratovanje je
bio mehanizam pomocu koga je poceo da opada broj politickih
jedinica u svetu. Proces politicke evolucije Razdoblje u kome je po
prvi put doslo do okupljanja u supra-zajednicu bilo je po svoj
prilici kasni Neolit. Ali, vreme kada je to zapocelo variralo je od
podrucja do podrucja u zavisnosti od stupnja neolitskog razvoja. U
Egiptu i Mesopotamiji je udruzivenje u suprazajednice moglo poceti
5000g p.n.e. Kada je jednom krenuo proces politickog spajanja, on
se brzo odvijao. U nekim predelima se prelaz odigrao za samo
nekoliko milenijuma. U Egiptu, negde oko cetvtog milenijuma stare
ere stotine sela su se spojila u oko 42 teritorijalne skupine koje
su pocele da se nazivaju nome. One su kasnije ponovo okupljene u
Kraljevstvo Donjeg i Gornjeg Egipta. Na kraju, oko 2900. g. p.n.e
Menes je ujedinio taj ceo region. Politicka ujedinjavanja su cesto
bila krhka i kratkog zivota. 16.STOPA OPADANJA BROJA POLITICKIH
JEDINICA S obzirom da je broj autonomih jedinica u svetu opao,
moramo da saznamo nesto o stopi po kojoj se to desilo. Ali, to nije
lako odrediti. Postoje problemi pri odredjenju. Prvi problem je
donosenje odluke o datumu u istoriji kada je ukupan broj autonomnih
politickih jedinica bio najveci. To je bilo u vreme srednjeg
Neolita. Medjutim, ono je dostignuto u razlicita vremena na
razlicitim mestima. Pretpostavlja se da je to bilo nakon 3000.p.n.e
buduci da najveci broj obradivih regiona i svetu nije dospeo u
razdoblje srednjeg Neolita pre tog vremena. S druge strane taj
datum je bio pre 1000,g.n.e. buduci da je od tog doba osvajacko
ratovanje drasticno smanjilo broj autonomnih sela u svetu. Oko
1000.g.p.n.e. ravnoteza je uspostavljena izmedju umnozavanja i
spajanja, ali od tog doba na ovamo, spajanje je pocelo da nadmasuje
umnozavanje i stoga je ukupan broj nezavisnih politickih jedinica
poceo da opada. Haksli tvrdi da je izmedju 1000.p.n.e i 500.g.p.n.e
stanovnistvo u svetu brojalo oko 80 miliona. Ako pretpostavimo da
su ziveli u sleima koja su prosecno imala 100 jedinki, broj
politickih jedinica je bio oko 800000. Cak i ako su nezavisna sela
nastavila sa umnozavanjem nakon 1000.g.p.n.e, stopa po kojoj su se
ta sela ukljucivala u podrucje vlasti poglavice nesumnjivo je rasla
jos brze.
18
Neto efekat je bio supstativno umanjivanje broja autonomnih
politickih jedinica izmedju 1000.gp.n.e i 500.g.n.e. Tokom 1500
godina doslo je do dvotrecinskog smanjivanja broja nezavisnih
politickih jedinica u svetu, tako da se 500.g.n.e broj smanjio na
nekih 200000. Izmedju 500.g.n.e i danasnih dana opadanje u broj
nezavisnih politickih jedinica se nastavio u gotovo svakom regionu
sveta. Sve dok su ratujuce jedinice u regionu bile male i otprilike
iste velicine tesko je jedna osvajala drugu. Ali, kada je osvajanje
pocelo i kada su nastale disproporcije u velicini susednih
politickih jedinica, vecim politickim jedinicama je postalo lakse
da pobede i apsorbuju manje. 17. UVECANJE PO VELICINI POLITICKE
JEDINICE I POLITICKO UJEDINJENJE SVETA Kako su se politicke
jedinice smanjivale u broju, tako su se povecavale u velicini.
Politicko ujedinjenje sveta Ideja o svetskoj drzavi je odavno
integrirala ljudsku vrstu. Pol Lafarag je predvideo dolazak
politickog jedinstva ljudske vrste, jedinstva koje ce biti
zasnovano na ostacima postojecih nacionalnih jedinica. Postoje 2
nacina svetske drzave: 1. da ce do nje doci putem dobrovoljne
predaje postojecih nacionalnih suvereniteta jednoj svetskoj vlasti
2. dolazak do nje ratom Principom eliminacije kroz konkurenciju
mozemo tvrditi da ce se ratovo ponovo dogadjati sve dok budu
postojale nezavisne nacije. Miroljubiva koegzistencija se tako cini
kao privremen i nesiguran uslov koji ce pre ili kasnije ustupiti
mesto oruzanom sukobu medju glavnim silama... 18. KADA CE DOCI DO
POLITICKOG UJEDINJENJA? Hart se nije bavio predvidjanjem kada ce se
svetska drzava pojaviti. Narolovo predvidjanje je da ce do
2500.g.n.e biti 87 od 100 sansi da se pojavi svetska drzava Morano
koristi Norolove podatke o imperijama, ali je njegov pristup
drugaciji. On postavlja pitanje ako se trend ka vecim podrucijima
nad kojima upravlja jedna vlada nastavlja. U kojoj tacki u
buducnosti se moze ocekivati da kolicina povrsina najvece imperije
biti jednaka...ukupnom naseljenoj povrsini planete?. Predvidja oko
3500. g.n.e. On procenjuje da je Norolova projekcija datuma
preuranjena za citav milenijum. Drugo predvidjanje je negde oko
2300.g.n.e
19
19. SVETA LEGITIMNOST Nema jasne linije izmedju teokratije i
svetovne drzave, jer skoro svaka preindustrijska drzava se poziva
na neku vrstu bozanske legitimnosti. Jacina verskog naglaska je
stvar stepena, a nevrste. Cak i u drzavama u kojima religija igra
ekstremno vaznu ulogu laicka i kriticka birokratija su prilicno
razdvojene. I dok svestenici mogu imati ogromnu moc to nije ona moc
koja bi obicno bila prosirivana na zemaljsko funkcionisanje vlasti.
Jakobus Jansen zastupa stanoviste da je ovo vazilo za egipatske
faraone koji su jemcili i odrzavali kosmicki poredak dok su mu
istovremeno bili podredjeni.. njihove licnosti su bile tabu, ali
oni nisu bili sposobni da cine cuda, bili su svemocni, ali
podredjeni bozanstvima i prisiljeni da vladaju cisto ovozemaljskim
sredstvima. Luis Majr istice dve potrebe za srodstvom u Africi:
podrsku verskog sledbenistva i polaganje prava na
posebanprestalonaslednika na poseban odnos sa natprirodnim bicima.
Kralj zahteva i svetovnu podrsku i svetu legitimnost. Prvo ishodi
iz kraljeve licnosti i sposobnosti, ako i iz njegovog polaganja
prava na presto unutar traddicionalnih pravila. On mora postici
legitimnost povezujuci se mitom s natprirodnim poretkom odgovornim
za postanak grupe ili za neke druge dogadjaje mitoloske istorije.
Siluici iz Sudana veruju u Njikanga, poluboznaskog kulturnoh
heroja, po Frejzeru kralj mora biti ubijen pre nego sto ostari.
Verski obred ima vazne funkcije. Povremeno obnavljanje
legitimizirajucih mitova sjedinjuje citavu zajednicuu svetu veza
koja transcendira licne interese i svakodnevne sukobe dok ponovo
napaja drustvo tajanstvenom moci sveta postanka. Za mnoge
ravnicarske Indijance tokom dve sedmice suncanog plesa citavo se
pleme okupi kao jedna jedinica. Manipulacija verskim simbolima Kao
primer uzimamo pleme Lugbara iz Ugande koje ima klasicni
segmentirani sistem rodova. Najmanja efektivna jedinica drustva
bila je lokalna patrilinearna srodnicka skupina sastavljena od
grozdova porodica gde je umesto kraljevima i poglavicama autoritet
bio dodeljen sistemu zasnovanom na starosti. Sav politicki
autoritet je prvenstveno natprirodan, jer je kontrolisan od strane
mrtvih predaka i jer moc sankcije ishodi iz istog izvora. 20.
SIMBOLIZAM I OBRED U SVETOVNIM DRUSTVIMA Cak je i sekularna
politika u kojoj religija nije trenutno ocigledna, napunjena
emotivnom vrlinom koja obelezava domen svetog. Dejvid Kercer
zakljucuje da simbolizam prozima skoro svaki aspekt moderne
politike. Kako je simbolizam po svojoj prirodi nesvrstan i ima
jedan kvalitet postoji naginjanje ka tretiranju simbola kao stvari.
Vlada, stranka i drzava su simbolicke gradjevine. Ovakve
organizacije imaju kontinuitet kroz simbole, jer su samo oni
stalni, dok se ljudi koji organizaciju cine uvek menjaju. Po
Kerceru 3 su svojsta istinskih simbola: 1. sazimanje znacenja 2.
simboli su viseglasni tj. Obuhvataju sirig opseg razlicitih
znacenja 3. istinski simboli su dvosmisleni tako da nikad ne mogu
biti potpuno i do kraja odredjeni
20
Obred je akcija upakovana u mrezu simbola, veoma je
strikturisani cesto izvodjen u emotivno nabijenim vremenima i
mestima. Simboli osvestavaju vlast. Obredi ne moraju biti ni
pozitivni ni rutinizovani. Zajednicka crta u prirodi simbola i
obreda otezava razlikovanje svetovnog i svetog u politici. 21.
POKRETI OZIVLJAVANJA Religija moze zameniti politicku delatnost u
slucajevima kada je domace stanovnistvo politicki oslabljeno
stranom silom ili kada ne razume prirodu vlastite situacije. U
takvim slucajevima pokreti ozivljavanja mogu narasti kao svesni,
namerni napor nakih clanova drustva da stvore vise zadovoljavajucu
kulturu. Rano hriscanstvo, sireci se u okvirima rimskih osvajanja,
ima sve elemente pokreta ozivljavanja. Ima mnogo vrsta
ozivljavanja: Hilijasticki pokret se raduje apokaliptickom
preobrazaju drustva natprirodnim sredstvima. Ples duhova zasnovan
je na ucenju Uovoke, Piuto Indijanaca iz Nevade koji je prorokovao
unistenje i belaca i Indijanaca u holokaustu. Samo bo oni Indijanci
koji izvode Ples duhova i zive cistim zivotom nasledili svet u kome
bi se bizoni vratili u ravnice i u kome bi ljudi ziveli u miru i
bezbednosti. Ova religija je tragicno zavrsila. U mesijanskom
pokretu mesija je taj koji donosi ovaj preobrazaj. Sredinom 18.
veka Seneka Indijanac po imenu Lepo Jezero imao je seriju otkivenja
u kojima je predvideo novu veru koja kombinuje elemente
tradicionalne religije i hriscanstva. Strogom zabranom alkohola i
naglaskom na porodici nova vera je bila kadra da ih povrati iz
kulturnog kolapsa. U nativizmu je cilj ocistiti drustvo od
nezeljenih ili stranih elemenata. U revivalizmu cilj je ponovo
stvoriti nekadasnju eru srece. Vailala ludilo je bilo kargo kult,
vrsta pokreta ozivljavanja koja tezi dobijanju zapadnjackih
trgovinskih dobara magijskim sredstvima. Kada kolonizacija ili
invazija donese masovan upliv proizvedenih dobara domoroci uvek
traze objasnjenja ovih cuda unutar svog kulturnog razumevanja.
Prema Volosu pokreti prolaze kroz izvestan broj etapa, iako svi oni
ne predju citav ciklus: Prva faza je pretpokreta u kojoj je drustvo
u stabilnom stanju bez snaznih potresa. Postepeno, ako posledica
stranog nadiranja, gladi, pojedinci dozivljavaju psiholoski stres
dok kultura postaje sve poremecenija. Druga faza faza pokreta
pocinje kada prorok formulise novi nacin zivota. Kada je znacajan
broj ljudi prihvatilo novu doktrinu dogadja se kulturni preobrazaj
koji kulturu dovodi u skladniji odnos sa uslovima koji su ubrzali
stvaranje pokreta. Treca faza, je faza postpokreta. Pokret se
rutinizira kao glavna religija ili politicka stranka cime se
postize novo stabilno stanje. Pokreti ozivljavanja su u osnovi
pokusaji, cesto neuspesni, prilagodjavanja nekim uslovima i uprkos
verskim zahtevima oni su u sustini politicki. Oni se ne pojavljuju
samo medju plemenskim narodima. Savremena industrijska drustva su
dovoljno stresna i haoticna pojedincima i grupama da bi oni mogli
teziti verskom preobrazaju.
21
Gus Emunin- ozivljavanje u savremenom Izraelu Preobrazaj od
vatrene religije do rutinizirane stranke bio je moguc zato sto je
Gus Emnin artikulisao novi osecaj svrhe i znacenja u situaciji
razdiranoj haosom i ocajem. Okvir potkulturw iz koje ce ponici Gus
Emunin formiran je 1953. uspostavljanjem drzavnog sistema verskih
skolapod kontrolon Nacionalne verske stranke. Iako nikada nije
razvio jednu celovitu religiju, proglasen je nekom vrstom
nacionizma. Dogadjaj koji je obezbedio politicko otvaranje Gus
Emunina bio je rat oktobra 1973. Gus Emunin je razvio citavu shemu
protesta protiv povlacenja sa zauzatih teritorija ili dogovora sa
neprijateljima Izraela. 1977. laburiste je zamenila konzervativna
stranka. Postavljena je scena za rutinizaciju koja je nuzno odvela
birokratizaciji. 22. (69-71) , 1) 1915. jetera tilikaka 7. - ( o )
, , ajju ajju 50' 1955 ajju , , 1) 2) ajja ,
22
23. - - , , ( , ) , ,, 5 : 1) 2) 3) 4) 5) - ; , ' ' : , , - , ,
,
23
24. Nasledjivanje Smena vlasti u poglavistvima I ranim drzavama
je skoro bez izuzetka nasledna, sto odrazava naglasavanje srodstva,
posebno pravolinijskog Pravolinijsko srodstvo moze biti osnov na
kome su centralizovana drustva prvobitno sazdana Kako se drzava
usloznjava I trazi da njeni administratori posediju specijalna
znanja I vestine, srodstvo se postepeno prevazilazi kao dominantna
snaga u politici. Unutar sistema nasledjivanja se uglavnom
izbegavaju dva ekstrema: ne odredjuje se jedna osoba, ali nisu ni
svi muzkarci unutar roda kvalifikovani Analiza birokratije kod
Bugandi u Ugandi pre uspostavljanja britanskog protektorata (Martin
Sautvold)- Bugande cine mocan, ali ne I bozanski kralj, prvi
minister koji nije plemic I kraljev pomocnik koji takodje nije
plemic, ali ima glavnu ulogu u odredjivanju kraljevih naslednika
Bilo je 50-ak patrilinearnih klanova, ukljucujuci I kraljev
Pripadanje klanu, iako normalno, nije automatsko, nego kandidata
mora prihvatiti poglavica Sautvold razlikuje 5 kategorija pravila,
obicaja I nacela po kojima se birao kraljev naslednik: 1)
preskriptivna pravila-onih kojih se svesno drzi sav narod-samo
princevi od bubnja dostojni trona 2) preferencijalna pravila 3)
licni cinioci 4) politicki cinioci 5) izborne ustanove neplemici
imaju konacnu moc prilikom izbora kralja I oni bi to cinili
oprezno, plaseci se da moc kralja ne bude previse centralizovana
osim preskriptivnih, postojao je I skup preferencijalnih pravila,
od kojih je jedno ugovaralo da u periodima kada su zrelost I snaga
bile vazne, braca budu preferirana nad neiskusnim sinovima 25.
Latinoamericki model Nasilje je tokom vise od veka ipo nezavisnosti
bilo legitimno sredstvo prenosa vlasti u mnogim zemljama latinske
amerike Bogatstvo je bilo koncentrisano u rukama veoma malog broja
porodica Vecina stanovnistva je ostala indijanska, ziveci u
zatvorenim seoskim zajednicama sa vlastitim jezicima I narodnim
kulturama Vremenom su brakovi izmedju indijanaca I spanskih
naseljenika stvorili prelaznu klasu mestizosa U kolonijalnim
vremenima, sve vise sluzbe u vlasti su drzali spanski osvajaci, a
kreoli (evropljani rodjeni u americi) su morali da se zadovolje
lokalnim savetima izabranim izmedju bigatijih porodica. Po odlasku
kolonista kaudilji su dominirali altinoamerickom politikom
24
Dve kljucne sile bile su : oligarhija I vojska, od kojih je
svaka mogla preuzeti uzde vlasti Oligarhije su izvorno cinile
zamljoposednicke elite I veliki novac se prebacivao od zemlje ka
industriji ishodeci tome da vise nije bilo moguce govoriti o
nekoliko porodica koje nadziru veci deo obradivog zemljista Danas
elite nastaju iz agrarno-industrijskih kompleksa blisko povezanih
sa multinacionalnim kompanijama ugl. iz SAD, EU I japana U ovim
zemljama cesto postoji simbioticka povezanost vojske I elite-vojska
uglavnom uziva visok stepen samostalnosti Erik Volf I Edvard Hansen
su razvili tipologiju podele vlasti - macetizmo-se odnosi na
process koji je dugo vremena bio norma na mesnom nivou, kojim je
ejdan kaudiljo u stanju da sakupi dovoljno gole sile da nametne
svoju apsolutnu volju preko oruzne pratnje, svako tezi da postane
hefe maksimo - kvartelesko-pobuna kasarni, klasican obrazac je da
grupa vojnih staresina koordinise istovremene napade na
komunikacione centre, snabdevanje vojski I sedista vlasti, sto je
trenutno praceno proglasavanjem nove hunte I reformi - golpe de
estado (drzavni udar)-moze zaobici vojsku; udara se pravo na
sediste vlasti bilo atentatom, bilo hapsenjem predsednika ocigledni
problem sa tako nasilnim sredstvima smene vlasti je da ta nova
vlast ima slabu legitimnost u ocima naroda. Jedan nacin sticanja
legitimnosti je organizovanje izbora;tu legitimnost moze biti
poljuljana kroz imposicion,process kojim vladajuce elite odaberu
kandidata I laziraju izbore da bi bili sigurni u njegovu pobedu,
ili kroz candidate unicio, gde vladar odrzava izbore sa sobom kao
jedinim kandidatom. Prefinjeniji pristup je continuismo, kojim se
predsednicki mandate manipulisanjem psotojecim ustavom, pisanjem
novog, novim zakonima ili sudskim odlukama. Sve promene u latinskoj
americi se mogu svrstati u pobune, revolucija (prava strukturalna
promena) se dogodila jedino u Meksiku, Kubi I Nikaragvi 26.
Strukturalni funkcionalizam sinhrono, teleolosko, afrika I
zatvoreni sistem
SINHRONO- odredjeno kao ono sto se tice kompleksa dogadjaja u
ogranicenom vremenskom periodu ignorisuci istorijski prethodece
Pokusaj da se drustvo gleda odozgo, kao Celina, da se napravi karta
medjusobnih veza izmedju razlicitih podsistema drustva-srodstva,
braka,religije Samo se drustvo smatralo ne samo izvanvremenskim,
nego takodje izolovanim u prostoru Svaka pojedinacna ustanova je
analizirana u odnosu na nacin funkcionisanja u doprinosu opstanka
sireg sistema Ustanove I delovanja su analizirani teleoloski (u
odnosu na cilj) Antropolog se mnogo vise zanimao latentnim
funkcijama, kojih pojedinci nisu bili svesni, a ove sum ogle biti
odredjene samo posmatranjem sistema u celini
25
Jedan razlog zbog koga je ova paradigma mogla biti tako dugo
odrziva bio je da se gotovo sav terenski rad obavljao u delu afrike
pod britanskom kolonijalnom vlascu, gde su culture ostale
razdvojene jezickim preprekama I paternalistickim predrasudama
vladajuce klase britanskih upravljaca Evans Pricard-Nuer-osnovni
cilj knjige je bio da pokaze kako je drustvo od 200 000 ljudi moglo
odrzati ravnotezu uprkos gotovo neprestanim raspravama I nedostatku
ikakve sredisnje vlasti Smrt strukturalnog funkcionalizma se skoro
tacno poklopila sa smrcu britanskog kolonijalizma nakon 2 svetskog
rata Sinhroni pristup je zahtevao prilicno jasnu nepomicnu
fotografiju, a slika se zamagljivala kada bi delanje postalo
isuvise haoticno Vecina kritika sada izgleda prilicno ocigledno:
drustva nisu u ravnotezi, teleoloski argumenti nisu naucni, nijedno
drustvo nije izolovano od okruzenja, drustva nisu homogena,
kolonijalna afrika nije svet 27. Procesni pristup 3 autora su bila
u prvoj liniji fronta protiv strukturalnog funkcionalizma: Mark
Suoro, Viktor Tarner I Artur Tjuden modifikovali su 1966 temeljne
koncete za generacije procesnih teoreticara u svom uvodu Politickoj
antropologiji Za ove autore, istrazivanje politike je istrazivanje
procesa ukljucenih u odredjivanje I primenu javnih ciljeva I u
razlikovanje dostignuca I upotrebe moci od strane clanova grupe
koje se ovi ciljevi ticu. Politicke antropologije se ticu jedino
javni procesi-ovo obezbedjuje izlaz iz suvise uopstenih
sagledavanja politicke moci za koju se cini da ukljucuje skoro
svaki odnos moci, cak I na nivou porodice, ali ipak ostavlja
dovoljno fleksibilnosti da se ukljuci susedstvo ili nacija Procesni
teoreticari su bili mnogo vise zainteresovani za svesno odrzanje
ciljeva grupe, bez obzira da li su to nizi porezi, koji putevi, ili
zapovednistvo u ratu Politicka antropologija se tako uglavnom
sastoji od istrazivanja takmicenja za moc I nacina na koji oni koji
drze moc primenjuju grupne ciljeve Pojavila su se 3 siroka trenda:
1) process je postao kljucna rec politicke antropologije kako su
drustva istrazivana u njihovom istorijskom, ili maker vremenskom
kontekstu; time je naglasak presao sa ravnoteze na promenu 2)
znacajna grupa istrazivaca je suzila svoje polje istrazivanja na
ostru koncentraciju aktivnosti pojedinaca koji se takmice za moc
unutar veoma ogranicenog politickog okruzenja 3) sledeca grupa
istrazivaca je prosirila perspektivu ukljucivsi nacionalni sistem,
sa jakim naglaskom na promenama koje tradicionalne kulture moraju
naciniti u svrhu prilagodjavanja kako bivaju ukljucene u modernu
industrijsku drzavu
26
28. Polje I arena Otkrice da se politicke structure preklapaju,
ali ne I podudaraju sa drugim drustvenim strukturama vodilo je
konceptu politickog polja Procesni teoreticari su politiku
sagledavali vise u smislu strasne drame, postoji tekuca
uskladjenost zapleta, isti cinioci I grupe mogu neprestano
ucestvovati, ali se delanje vermenom pomera iz oblasti u oblast I u
prvom planu na kraju ostaje samo mali broj aktera. Ovo bi bilo
politicko polje, fluidna oblast dinamicnih napetosti u kojoj se
dogadja politicko odlucivanje I takmicenje Koncepti polja I arene
ostaju slabo odredjeni: Bejli poljem smatra ono u kome rivalske
grupe ne dele dogovorena pravila za regulisanje sukoba Arenu vidi
kao oblast u kojoj su razliciti takmicari prihvatili ista pravila
Politicko polje nije ni manje ni vise nego sira oblast politickog
delanja koju neki istrazivac definise, dok je arena oblast unutar
polja na koju istrazivac zeli da se koncentrise u odredjenom
trenutku 29. Moc Moc ne dolazi samo od fizicke sile. Tokom iranske
revolucije, sah Muhamed Reza Pahlavi je imao najbolje moderno
naoruzanje koje je ogromno naftno bogatstvo ove zemlje moglo
priustiti, a ipak je prava moc pripadala ajatolahu Homeiniju
,svetom coveku bez oruzja ili vojske SAD I afera votergejt-
dovedeno u pitanje pravo predsednika da vrsi sluzbu Ne treba
tvrditi kako moc moze postojati nezavisno od javne podrske Pravo
vladavine mnogih rezima je zasnovano na kontroli vojski, tajnih
policija I odreda smrti. Bilo koje odredjenje moci mora ukljuciti I
da to da se moc oslanja na silu, I da se ne oslanja, I da ishodi iz
licnosti, I da ishodi iz sistema. Rpnald Koen-odredjuje moc kao
sposobnost uticanja na ponasanje drugih i/ili sticanja uticaja na
kontrolu vrednovanih clanova Moramo razlikovati licnu moc I javnu
moc Moc moze takodje biti nezavisna ili zavisna Nezavisna moc je
odnos nadredjenosti zasnovan na neposrednim sposobnostima
pojedinca, kao sto su posebno znanje, vestine ili licna harizma Na
skupinskom I plemenskom nivou politickog razvoja, licna svojstva
su, pe svega, sredstva kojima jedna licnost stice uticaj nad
drugom, uticaj koji je uglavnom ogeranicen na sudjenje u sporovima
ili davanje primera
27
U centralizovanim drustvima nezavisna moc se opredmecuje I
formalizuje, vezujuci se za posebnu poziciju, bez obzira ko je
drzi, ona moze voditi I rastu ekstrema politicke dominacije.
Zavisna moc nastaje kad pojedinac nezavisne moci podari drugom
pojedincu pravo odlucivanja. To moze biti ucinjeno na 3 nacina: -
pojedinac moze dodeliti moc odlucivanja drugome - grupa koja
poseduje moc moze je dodeliti pojedincu - grupa ili pojedinac mogu
delegirati moc nekom broju drugih ljudi drugi nacin gledanja na
koncept moci je razlikovanje one koja je potpuno ili u velikoj meri
zasnovana na sili I prinudi od one koja je zasnovana na grupnom
konsenzusu Talkot Parsons je jednom uporedio silu u politickom
sistemu sa zlatom u monetarnom Rezim se moze odrzavati pomocu sile:
staljin, truhiljo, britanci u indiji I africi Ako ovakav rezim ima
fleksibilnosti da se prilagodi sasvim novim uslovima takodje mora
imati konsenzualnu moc koja ishodi iz narodnog pristanka.
Objektivno, rezim koji ima premalo konsenzualne moci je isuvise
krut da bi napravio neophodna prilagodjavanja radi sluzenja citavom
svom narodu U necentralizovanim egalitarnim drustvima vodje obicno
potpuno zavise od konsenzualne moci U mnogim slucajevima vodja mora
navesti ljude da ucine nesto sto oni ne bi zeleli da ucine u
odsustvu predvidljivih koristi 30. legitimnost I podrska -
legitimnost konsenzualna moc ima prednost slobode od posebnih
sankcija I posebnih nagrada SAD- predsednikova legitimnost ne
zavisi od stalne podrske naroda, nego od pravnog procesa kojim ta
osoba dolazi na sluzbu Predsednik crpi moc iz ustava, 200 godina
americke istorije I verovanja americkog naroda da je ovaj onlik
vladavine bolji od alternative Legitimnost moci ishodi iz politicke
culture grupe I iz narodnog ocekivanja o prirodi I nacinu sticanja
vlasti Legitimnost moze imati vrlo malo veze sa stvarnim nacinom
upotrebe moci Mase naroda se mogu stotinama godina drzati u
podanistvu I siromastvu-kraljeva samovolja I nestrucnost ne moraju
odvratiti prosveceno sledbenistvo ako je njegovo poalganje prava na
presto legitimno. - podrska legitimnost I prisila su suprotne vrste
podrske. Podrska je bilo sta sto doprinosi formulisanji i/ili
primeni politickih ciljeva postoji continuum podrske koji se krece
skalom od legitimnosti do prisile podrska moze biti neposredna I
posredna.
28
31. Dustvena drama Knjiga: raskol I postojanost u jednom
africkom drustvu- Vilijem Tarner Umesto da istrazuje celokupnu
skupinu Ndembua iz severne Rodezije Tarner se usredsredjuje na
pojedince koji prolaze kroz niz kriza Njegov sredisnji antagonista,
Sandombu, je istinski heroj. On stremi da postane poglavica svog
sela, on dva puta vredja poglavicu Kahalija, izazuvajuci njegov
autoritet Ovo dovodi do zestoke svadje, prilikom cega svako preti
onom drugom vradzbinama, nesto kasnije uvredjeni poglavica se
razboljeva I umire, Sandombu je omoguceno da se vrati u selo, ali
ima dovoljno sumnje da ga sprece da zameni poglavicu. Postoji niz
razloga za ovakvu odluku, I na kraju su imali I cvrsto uvrezeni
interes u optuzivanju Sandombua za vradzbinu Za Tarnera su ove
norme I structure postale drustveno polje,pozadina pred kojom se
pdigrava stvarno delovanje Sistemi porekla, pravila braka I
vrednosne norme I ponasanja nisu nepromenjivi deo stvarnosti, vec
drustvene iedalizacije I predmet svestrane manipulacije. Glavni
razlog usredsredjenja na pojedince umesto na grupe, je taj da se u
pojedincu sastaje izvestan veci broj razlicitih sisteme (on igra
vise uloga) Grupa moze odigrati jednu jedinu ulogu u odredjeno
vreme, dok pojedinac moze obavljati I sukobljene uloge 32 . Teorija
igara Nju je razvio Bejli u delu: ratne igre I pljacke Svaka
kultura razvija svoj skup pravila politicke manipulacije; zato je
moguce posmatrati politiku kao igru, nadmetanje sa prihvacenim
pravilima I prihvacenim ciljevima Postoje dve vrste pravila igre:
normativna- se javno iskazuju, ona merila prema kojima se o
delanjima moze suditi kao o moralno ispravnim ili ne, I
pragmaticna- ticu se stvarne pobede u igri Nadmetanje se odvija
unutar politickog polja koje moze biti odredjeno kao neko drustvo
ili deo drustva u kome postoje 2 ili vise suparnickih struktura
Unutar polja su arene u kojima timovi koji prihvataju takva pravila
pokusavaju da izgarde sebi podrsku I da podriju svoje suparnike
Postoji 5 glavnih elemenata politicke strukture kada se ona
posmatra kao igra: 1) nagrade ili ciljevi 2) osoblje umesano u
sukob 3) vodjstvo (pojedinci koje podrzava skupina sledbenika) 4)
nadmetanje (tj. njegove dve vrste: suocenje I borba) 5) sudija
(koji odredjuje pravila)
29
mada Bejli naglasava pravila kao sustinska za politicku igru, on
primecuje da su varanje ili igranje jednim skupom pravila nasuprot
drugom takodje deo igre. - politicki timovi 2 vrste politickih
timova su: ugovorni I moralni - ugovorni je onaj koji je ujedinjen,
ne an osnovu savesti, vec koristi ili moguce koristi koja se ima
izvesti iz sledjenja odredjenog vodje Srazmerno labav oblik
ugovornog tima je transakcioni tim koji se uglavnom zasniva na
razmeni materijalne prirode; veza izmedju vodja I sledbenika je
zasnovana na materijalnoj koristi - kao suprotnost ovim timovima,
moralni tim je ujedinjen zajednickom etikomreligioznim
ujedinjenjem, nacionalizmom kakva god da je vrsta tima, vodja mora
da izpuni neke zahteve: odlucivanje, pridobijanje canstva I
odrzavanje grupe, te medjudejstvo sa svetom izvan tima vodja
prilikom odlucivanja uvek mora proracunati politicki trosak.
Najskuplji oblik je prosta naredba, a najjeftiniji jednodusna
odluka. Medjutim, nju je tesko psotici - politicko obuhvatanje
dugorocno, timovi koji se redovno takmice za vlast moraju biti,
manje ili vise, jednaki u snazi medjutim, politika periodicno
prelazi iz jedne arene u drugu, vecu, u kojoj jedan tim postaje
obuhvacen mnogo vecom politickom strukturom mogu se javiti 3 vrste
odnosa: 1) veca struktura moze da odrzava samo najneznatnije odnose
sa manjom, narocito ako su culture dve grupe izrazito razlicite 2)
grabezljivo obuhvatatnje- dokle god slabija grupa placa danak ona
se ostavlja na miru 3) prefinjenija vrsta je posredno vladanje gde
se na kraju manja grupa moze stopiti sa vecom kakav god da je
process obuhvatanja, posrednik ce poprimiti znacajnu politicku
ulogu u dodiru izmedju dve politicke structure. Njegov uspeh ce
zavisiti od sposobnosti da obmane jer je nagodba moguca samo ako se
svaka strana lazno predstavi drugoj. (primer coloi u peruu) problem
sa kojim se suocava svaka obuhvacena politicka struktura jeste sam
opstanakkako ostati veran sebi sa najmanjom promenom unutar
izmenjenog okruzenja Bejli izdvaja 3 vrste politicke promene: 1)
promena koja se ponavlja- ona je korenita I moze se dogoditi unutar
sire ravnoteze 2) adaptivna promena- ne moze biti povratka na
izvornu ravnotezu- u ovom slucaju normativna pravila se mogu
zadrzati, ali pragmaticna pravila moraju da se primene da bi
razjasnila nove uslove 3) korenita promena- I normativna I
pragmaticna pravila se nepovratno menjaju ( npr. propast sovjetskog
carstva)
30
33. Frakcije Dokle god se ravnoteza smatrala ciljem drustvene
organizacije, frakcije su posmatrane kao neprilagodljive. Sa
stanovista procesne teorije, bilo je ocigledno da u nekim
okolnostima frakcije mogu da budu prilagodljivije od uobicajene
politike u organizovanju I kanalisanju drustvenih sukoba. Nasuprot
pojavi ujedinjenih grupa sa stalnim strukturalnim odlikama- poput
politickih stranaka, loza, klanova, ili tajnih drustava, frakcije
teze da budu nezvanicne, neposredne, sa odnosom vodja-sledbenici,
to su uredjene grupe sa zasebnim svrhama koje se raspustaju kada se
ta svrha postigne To su grupe koje se sukobljavaju sa drugim
grupama, ne moze nikad postojati samo jedna frakcija Frakcionarstvo
se u svom uobicajenom obliku odnosi na privremene sukobe unutar
zvanicnih politickih partija, prodiruce frakcionarstvo se razvija
kada spoljni pritisci izazivaju slom uobicajenih politickih
mehanizama. Izraz delimicno frakcionarski politicki sistem
primenjuje se na grupe u kojima frakcije cine preovladavajuci oblik
politickog ustrojstva Posto se frakcije radjaju I oblikuju u
sukobu, one ne mogu dostici cak ni tacku uslovne ravnoteze a da I
dalje zadrze svoj polozaj kao frakcije. Postoje 4 mogucnosti: 1)
jedna frakcija pobedjuje I postaje ozakonjena, porazena potpuno
nestaje 2) u jednopartijskim sistemima moze sluziti kao sredstvo
partijske politike 3) ni jedna frakcija nije pobedila I one opstaju
4) mogu se ustanoviti kao politicke stranke 34. Politicki
simbolizam Za Koena ljudi su temeljno dvodimenzionalno: I
simbolicka I politicka bica, I ove dve funkcije su u stalnom I
nerazdvojnom medjudejstvu Sav simbolizam ima politicki sastojak
Politika se najmocnije izrazava u otvoreno nepolitickim ustanovama,
kroz obrede I postupke, kroz etnos, elitizam I razlicite grupne
svecanosti Citav simbolizam je bivokalan: on sluzi I
egzistencijalnim I politickim ciljevima On je egzistencijalan u
smislu da upotpunjuje pojedinacnu licnost dovodeci u odnos tog
pojedinca sa grupom Mada je simbolizam uveliko nesvestan I zaista
predstavlja stalnost u zivotu svake osobe, njegov politicki
sastojak se najjasnije izrazava u zbijenim dramama rituala I
svecanosti Izucavanje ovih drama u posebnoj grupi otkriva polozaj
moci kao I kako se njome manipulise U politici elitne kulture, Koen
primenjuje ove opste pojmove na politiku u malom afruckom narodu
(istrazivalje Kreola u sijera leoneu)
31
Koen istrazuje nacin na koji se simbolizam koristi da bi stvorio
tajnovitost elitnosti I da bi legitimizovao tu tajnovitost izvan
sopstvenog polozaja kako bi drugi prihvatili njihova prisvajanja
moci Elitizam- je nacin zivota, on ne potice iz bogatstva ili
narocitih drustvenih uloga, vec iz sirokog I slozenog skupa simbola
ukljucujuci ponasanje, stil oblacenja, naglasak, rekreativne
delatnosti, obrede, svecanosti Vestine I sposobnosti koje se mogu
nauciti su svesne, dok je veliki skup simbola koji obrazuju stvarni
elitizam uveliko nesvestan Takvi simboli sluze dvostrukoj svrsi:
oni moraju da budu istovremeno I partikularisticki, sluzeci da
ujedine grupu I zadrze njen jedinstveni identitet, I
univerzalisticki, legitimisuci je kao delovanje moci prema velikoj
vecini neclanova Stalno postojanje Kreola kao posebne grupe se
neprekidno dovodi u pitanje Nekadasnja osnova moci u gradjanskim
sluzbama je okrunjena, posto se obrazovani provincijalci nadmecu za
ove polozaje Zene su uvek igrale glavnu ulogu u odrzavanju
odvojenosti Kreola, uglavnom kroz socijaliazciju dece u grupnim
simbolima I vrednostima. Zene su srediste I porodice I rodbinskih
mreza Za muskarce, slobodno zidarstvo obezbedjuje znacajno sredstvo
odrzanja grupe I sistema medjusobnog opstenja Ceste svecanosti,
obicnpo skupe, ozvanicuju I ucvrscuju grupne odnose, dok nametnut
sistem bratstva ohrabruje prijateljska razresenja nerazumevanja
medju pojedincima Sve ove ustanove sluze ne samo partikularnim
ciljevima odrzanja grupe, vec I univerzalnim ciljevima usmerenim
prema siroj javnosti Ovo je tacno I za razlicite svecanosti I
rituale koji izviru iz 5 kultova Kreola: - kult mrtvih I crkve -
slobodnog zidarstva - porodice I pristojnosti 35. Mit o
matrijarhatu Do nedavno je sveopsta politicka podredjenost zena
bila jedan od prihvacenih osnova kulturne antropologije.
Evans-Pricard je primetio da su u skoro svakoj zamislivoj
drustvenoj ustanovi, u svima njima, bez obzira na drustvenu
strukturu, muskarci nadmocni. U javnosti, kao I u nekim
humanistickim I drustvenim naukama opstaje mit o matrijarhatu
Artikulisao ga je Bahofen 1861 u Matrijarhatu, tvrdeci da je zenski
izum poljoprivrede vodio rastu kulta boginje-majke I dugom periodu
zenske nadmoci Medjutim, ni jedan dokaz perioda matrijarhata nije
se pojavio u etnoloskim I antrololoskim istrazivanjima Mit o
primitivnom matrijarhatu je cesto isao ruku pod ruku sa doktrinom
bioloskog osnova muske nadmoci
32
Iz bioloske perspektive, zenska podredjenost je neizbezan ishod
2 miliona godina duge evolucije fokusirane na muskarca-lovca, a
zene su bile prezauzete radjanjem I odrzavanjem ognjista da bi
mogle imati bilo sta sa necim tako znacajnim kao sto je
prezivljavanje najspremnijih Uprkos nastojanjima da bude nezavisna
od kulture, antropologija je bila podredjena sveprozimajucem
seksizmu zaoadne kulture kao I bilo koja druga akademska disciplina
Pojava feministicke nauke tokom poslednjih godina je postavila
izazove mnogim temeljnim pretpostavkama antropologije, dok ju je
istovremeno pomogla dajuci joj nove etnografske materijale
Preispitivanje antropoloskih pretpostavki o polu je pomesalo nauku
I ideologiju Pojavilo se nekoliko tema: 1) glediste koje
muskarca-lovca smatra pokretacem evolucije je izazvano 2) bioloski
podupirac nejednakosti polova doveden je u pitanje 3) koncepti
poput polozaja I muske nadmoci dovedeni su pod strog nadzor 4)
uzroci polnih razlika su trazeni u unakrsnim kulturnim
istrazivanjima 5) istorijski razvoj muske nadmoci je intenzivno
istrazivala grupa marksistickih antropologa 36. Muskarac-lovac
nasuprot zene-sakupljaca Standardna teorija evolucije homo sapiensa
naglasava kooperativni lov krupne divljaci Prednost oslobadjanja
ruku da koriste orudja za ubijanje I kasapljenje ishodovala je
bipedalizmom, koji je vodio vecoj efikasnosti lova I rastu
zavisnosti od zivotinjskih belancevina. Ti je uzrokovalo porast
mozga, sto je uzrokovalo duzi period nezrelosti dece, zenama je
nametnuta produzena briga o deci, dok su muskarci usavrsavali
alatke I razvili prvobitnu civilizaciju iz lovacke strategije
Dalberg se prema tradicionalnoj shemi muskarca-lovca odnosi kao
prema prici ne toliko razlicitoj od drugih mitova koji objasnjavaju
poreklo jezika, civilizacije, idr. Nudeci alternativno resenje,
Seli Slokam istice da je evolucija hominida zasnovana na relativno
maloj kolicini podataka, ostavljajuci rupe u evidenciji koje su
popunjene skrivenim, cesto nesvesnim, pretpostavkama Alternativna
shema bi zeni-sakupljacici dala najmanje jednaku vrednost u
evoluciji kao I muskarcu-lovcu. Prirodni odabir je ocigledno
postojao kod oba pola Produzetak zavisnosti dece bi mogao dati
prednost majcinim sposobnostima u nalazenju hrane sebi I potomcima,
daleko od ikakve zavisnosti od muskaraca, zene sum ogle same da
nabavljaju hranu Zene, daleko od pasivnih cinilaca evolucije,
sigurno su bile aktivne koliko I muskarci Druga verzija koncepta
muskarca-lovca dolazi iz sociobiologije, koja priznaje da su I
muskarci I zene biliinstrumentalizovani u evoluciji, ali da je
prirodna selekcija vodila razlicitim evolucionim strategijama
polova, rezultirajuci muskom nadredjenoscu Skola sebicnih gena- svi
organizmi imaju poriv da svoj genetski program sire sto vise
33
Najbolja muska strategija je imati sto je moguce vise partnera,
sto void agresiji I takmicenju Zene, sa druge strane, imaju vece
genetsko ulaganje u svoje potomstvo, tako da se radja veca
naklonost dugorocnim vezama I saradnji Sociobioloski argumenti se
cesto oslanjaju na to koju vrstu neko bira da poredi sa ljudima 37.
Bioloske ralike polova Postoje dva osnovna pogleda: 1) kulturolska
skola vidi citavo objasnjenje u socijalizaciji dece u modele
ponasanja koji odgovaraju njihovim kulturama 2) skoa pripremljenog
ucenja pretpostavlja bioloski zasnovanu sklonost ka ucenju i
stalnim modelima ponasanja posebnim za svaku kulturu psihobioloski
dokaz dolazi iz 4 izvora: - istrazivanje svevazcih kulturnih
obrazaca - posmatranje ponasanja dec - pordejnje sa visim primatima
- opstih fizioloskih odlika svuda je dokazano da su decaci
agresivniji od devojcica snaga misica zena je 55-65% muske snage
cini se da muskarci imaju vece energetske potencijale, a zene
sporiji metabolizam, postoji povezanost testosterona sa
agresivnoscu svaki od ovih puteva dokazivanja je diskutabilan polna
socijalizacija dece zaista pocinje rodjenjem, cesto na veoma
suptine nacine ostale postavke su takodje dovedene u pitanje siroka
raznolikost modela ponasanja zasnovanih na polu medju drustvima i
unutar bio kojeg posebnog drustva svedoci o rasponu ljudske
savitljivosti, bez obzira na urodjene predispozicije nema nicega u
pretpostavkama o urodjenoj zavisnosti jednog pola od drugog, kao ni
neceg sto bi navelo na polno raslojavanje pretpostavka da sama
telesna snaga ili visak testosterona vode nadredjenosti je
besmislena, skoro nigde snaga ili sirova agresija ne impliciraju
vodjstvo 38. Unakrsni kulturni dokaz (Irokua, Cipeujan i Agta) Iako
matrijarhati ne postoje, raspon polozaja zene u predrzavnim
ulturama je veliki - Irokua Kod irokua, konfederacije 5 kultrno
srodnih plemena na severoistoku SAD, zene su imale visoki status i
vise moci nego u bilo kojo poznatoj grupi. brojni su doprineli moci
zena Irokua indijanci su posmatrani uglavnom tokom 18 i 19 veka, pa
su njihov drustva vec prosla kroz prilicne promene usled dodira sa
evropljanima
34
Muskarci su uglavnom dugo bili udajeni od kuce u lovu, trgovini
ili ratu, pa su tako zene odrzavale kontinuitet u selima Drustvo je
bilo matrlinearno i matrilokalno. Ugledne zene su ugovarale
brakove. Muskarac bi nakon zenidbe prelazio u zeninu drugu kucu,
svo nasledjivanje titua, pravai imovine isloje po zenskoj liniji,
zene su raspolagale zivotom i smrcu zarobljenika... Prema Dzudit
Braun, zenama je moc davalo njihovo upra