-
135
Mieani su drali katel sve do pada republike (1797). Od tada
zaputen, sam se ori i obara.
(Slika 17.) Tioris gradine na Draevcu.
(U arhivu Akademije II Zagrebu ima prilino dosta gradiva o
Draevcu , iz kojega bi se gradiva moglo pocrpsti jo dosta
zanimljivih podataka o ovoj utvrdi).
J. Con ago.
o podrijeklu licitarskog srca. U sjevero-zapadnim krajevima nae
otadbine, licitarsko je srce po
svuda rasprostranjeno. Na protenjima i vaari ma ono je glavni
inventarni predmet u atorima mediara i igra veliku ulogu u
ljubavnom ivotu sela. Njegovo simbolino znaenje u darivanju izmeu
zaljubljenih, pribavilo mu je veliki popularitet kod nas, iako je
srazmjerno tek mlai obiaj sela. Dok veliki broj obiaja sela povlai
svoje korenje iz praslovenskih i pra
kranskih obiaja, l i c i t a r s k o s r e e v j e r o vat n o d
a t i r a t e k i z P o e t k a XVII. s t o l j e a i d o s e l i
los e k n a m a, p o s voj p r i l i c i sa sjevera, u vezi sa rel
igijskim prikazivanjem Srca Isusovo g.
U Njemakoj susreemo religijsko prikazivanje srca t e k II XVI. s
t oI j e u u vezi sa protureformacijom. Kako je ustanovljeno, da se
simbo
-
136
lino prikazivanje srca u Juznlm (katolikim) krajevima Njemake
poklapa sa prikazivanjem srca, koje je uobiajeno u Italiji, moe se
sa puno sigurnosti ustvrditi, da je i z I t a I i j e p r e I o u N
j e m a k u upravo sa tim valom protureformacije, odakle je tim
istim valom preneseno u nae krajeve. Kako su jezuiti bili glavni
stupovi protureformacije i nosioci kulta Srca Isusova, to je
njihovim dolaskom i taj kult kod nas rasprostranjen, sa svim svojim
popratnim pojavama. Svakako je interesantna pojava, da se na pr.
barokni motivi, koje su jezuiti takoer preteno importirali nama,
vremenski poklapaju s upotrebom srca kao ornamenta. Tako na pr.
nonja iz podruja Vojnog Kria pokazuje uz. barokni ornamenat srca.
Za ilustraciju primjene srca u narodnoj nonji, vezan u uz izrazite
barokne motive, donosim (sl. 7.) dio alovca poculice iz Gua (kot.
Sisak), iz kraja gdje su barokni motivi najljepe zastupani. Kako
je
usko vezan kult Srca Isusovog sa dolaskom Isusovaca u nae
krajeve, i kako je bio popularan u narodu, lijepo nam ilustrira
kalup (vidi sl. 4.), na kome susreemo dekorativni motiv do u
detalje identian sa igom
isusovakog reda. Pitanje je, kako se
srce kao religijski simbol pojavilo u Italiji? Od znaenja je, da
u rimskom starom kranstvu ne nalazimo srce. U rimskim katakombama
nema traga njegovom prikazivanju. Oni likovi, koje su
prije smatrali kao srca, nisu nita drugo, nego srcoliki listovi
brljana (Hedera distinguens) l).
Meutim susreemo prikazivanje srca u dananjem dvodjelnom obliku
ve kod koptijskih krana. U Kom Ekavu, u gornjem Egiptu, naena je
drvena krinja, iz vremena oko 600. godine poslije H., koja ima
ornamente srca2) (vidi sl. 2.).
') M. K. Kaufmann : Handbuch der christIichen Archiiologie
1905.
') J. Strzygowski: Koptische Kunst 1904. str. 153 i d.
l. Egipatska forma srca (2000- 1700 p. 1-1 .) - 2. Forma srca
kod Kopta, oko VI. stoljea iza H. - 3. Forma srcolikog hljeba sa
slike "La cena in Emaus" . - 4.-5. Kalupi za motive i 6. Licitarsko
srce iz POdravine. (Cr
tei Zdenke Serti).
-
lS7
Jo starije, iz IV. stoljea pos. H., je srce na t. zvo clavusu
kao i na starokranskom tkivu, naenom u Ahmin-Panopolisu3)
Postoji velika mogunost, da je srce dolo na zapad posredstvom
koptijskih monaha, koji su dugo bili posrednici izmeu egipatske i
grke umjetnosti i kulture'). Ti koptijski monas i p r e u z e l i s
u s i m b o I src a o d E g i P a n a, gdje ga ve davno u prolosti
susreemo.
Ve u vrijeme srednjeg carstva, od g. 2000-1700 pr. H. (12- 14
dinastije), nalazimo slike mrtvakih rtava sa srcima (vidi sl. l).
Ta su srca dodue znatno produljena od danas uobiajenih, ali su to
je glavno, dvodjelna. Ne moe se sa
sigurnou ustvrditi, da li su to bili u stvari rtveni hljebovi
ili samo ideografski znakovi za ivotinjska srca, koja su se
prinosila na rtvu.
Svakako je poznato, da su stari 7. Barokni ukras sa motivom srca
na Egipani prinosili mesnate rtve svojim alovcu poculice iz Gue
(kot. Sisak).
mrtvacima, pa je mogue, da su Kopti (Crte Zdenke Serti). to
prinaanje mesnatih rtava z a m ij e n i l i rtvama sa hljebom, jer
ve kod starih kr;ana nalazimo uobi
ajen mrtvaki hljeb. Herodot spominje, da su siromani ljudi u
Egiptu izraivali rtvene
svinje od hljeba. Wiedemann veli o tom ovo: "Zamjena svinje kod
rtava sa kolaima u njihovom obliku, isto je egipatska. Vrlo esto su
se prinosile mjesto pravih predmeta simboline votivne slike, koje
su pomou magijskih formula primile ,realnost. Naroito su sauvane
slike volova, gusaka, hljeba u kamenu i peenoj glini" 5). Znaenje
ove supstitucije je zamano za prosuivanje geneze hljeba u obliku
srca i u religijskom i u profanom pogledu.
R. A n d r e e6) je istakao, da sve do danas traje proces
supstitucije rtava sa votivnim slikama, samo sa tom razlikom, to su
na pr. votani votivi potpuno slobodni obzirom na vrijeme, dok su
hljebni votivi vezani uz odreene periode ku lta, to konano lei u
samom karakteru materijala, iz koga su izraeni.
Ali od presudnog znaenja je jedna druga injenica. Kranstvo nije
primilo u svoj sakralni inventar ivotinjsko srce, ali je pokraj
toga ipak
') For r e r, Friihchristliche Altertiimer: tab. XVII. f. 6. ')
Geschichte der christIichen Litteraturen des Orients: J. L e i p o
I d t, Geschichte
der koptisehen Litteratur, Leipzig 1907. ) Wied e mann Herodots
zweites Buch 2116) R. Andree, Votive und Weihegaben str. 127.
-
i3 siromani narod, u svojoj konzervativnosti, zamijenjivao
rriesnate rtve sa hljebnim. Prijanju magijsku formulu egipatskog
sveenika zamjenjivala je sada molitva koptijskog monaha. Da
srcoliki hljeb ne nalazimo meu mrtvakim hljebovima u kranstvu,
potvruje samo to , da r i m s k o kranstvo nije preuzelo u svoj
sakralni kult koptijska hljebna srca, ali je zato preuzelo srca kao
simbole, i to isto prema koptijsko-egipatskom uzoru, kako to
poslije vidimo i u religijskom slikarstvu.
Da se uzori dvodjelnog srca moraju traiti upravo kod Egipana i
poslije kod Kopta, svjedoi nam injenica, da su prigodom rtava, a
pogotovo kod balzamiranja mrtvaca, egipatski sveenici imali
dovoljno prilike, da se upoznaju sa anatomijom srca. Grci i
Rimljani su prikazivali srce u cilindrinoj formi, pa je prema tome
jasno, da njihovo prikazivanje nije moglo posluiti kao uzor za
dvodjelno srce, k a k vos u s r e e m o u s t a r o m k u l t u k r
a na.
Svakako stoji, da je hljebno srce zamijenilo kod rtava
ivotinjsko srce, nakon to je ovo prije istisnulo iz rtvenih
ceremonija ljudsko srce.
U vezi sa hljebnim srcem u vjerskim ceremonijama je i uivanje
srca. Obiaj, da se ljudsko srce jede, zasijeca duboko u mitsko
doba, a tragove susreemo jo i danas u narodnom vjerovanju. Tim, da
se jelo srce
ovjeka, vezano je vjerovanje, da snaga pokojnika prelazi na
preivjele, kao i njegova svojstva. Srce je do neke granice
predstavljalo centar duevnih vrlina, a prvenstveno hrabrosti. Prema
grkoj predaji hranili su Ahila iz Heirona srcem lava. Tipina .je
oznaka hrabrosti kod Riarda, koga su zvali "s lavljim srcem", a i
na narod voli oznaku, da je neko
"junakog srca". Uop.e je srce kao sjedite ivota ve u davnoj
prolosti ocrtano u mitosima i sakralnim ku1tima. Vremenom je na
mjesto obiaja, da se samo srce jede, doao obiaj, da se pila samo
krv, a kasnije se i oboje simboliziralo, na pr. noenjem srcolikih
amuleta, koji donose snagu, te simbolikim prikazivanjem krvi i
njegova mirisa sa crvenim bojama, esto i crvenim cvijeem na slikama
srca. I naa licitarska srca imaju esto crvene cvijetove ; njihovo
znaenje nisam mogao saznati, ali vjerovatno je u vezi s tom.
simbolikom krvi. Uzgred spomenuto, poznata je izreka: "da iz krvi
cvatu rue", kao to i jesu crveni cvijetovi simbolini za ljubav,
ije je sjedite u "srcu". Treba spomenuti, da je obiaj da se jede
srce ovjeka ili pije nje
gova krv" ostavio kao prvob1tno antidemonsko sredstvo, svoje
tragove i u narodnoj medicini. I danas jo imamo u zaputenijim
krajevima sluajeva, da zalutali psihiki atavizmi pojedinaca ne
prezaju pred ljudskim,
naroitim djejim rtvama.
-
139
Kad Je dakle doio do supstltuclje mesnatog srca sa hljebnim,
razumljivo je, da je time bio do neke mjere iskrenut i cio organski
materijal kod rtava, ali vjerovanje u dejstvo i ovog hljebnog srca
nije prestalo.
Tako imamo pred sobom elemente poganskog vremena, koje je
poslije rimsko kranstvo izmijenilo i nadopunilo svojim sakralnim
kultom.
Ovdje u prvom redu dolazi u obzir kult Srca Isusovog. O Srcu
Isusovom drao je prvu propovijed mistiar Bernhard iz Clairvaux-a
(umro 1153.), dok je kaluerica Margareta Alacoque (umrla 1690.)
osnovala posebno udruenj e, koje se klanjalo Srcu Isusovom7). Kod
svetaca nalazimo
takoer primjenu srca, koje predstavlja plamenu ljubav prema
boanstvu: tako kod sv. Ignacija i sv. Tereze. Plamena srca susreemo
i kod licitarija8).
Ovdje se ukrtavaju predkranski elementi sakralnog kulta hljebnog
srca s kultom srca Isusovog. Ovi stari predkranski elementi, iako
nisu bili formalno preuzeti od rimske crkve, ipak su pod novim
oblikom, izmijenivi svoje znaenje, zadrali preteni dio svoje
simbolike. Dok slikano srce ve susreemo pod koptijskim uplivom na
starijim slikama, najstariji trag u kulturnoj umjetnosti
primijenjenog h I j e b n o g srca nalazimo tek na slici Marca
Marziale, "La cena in Emaus" iz god. 1440., koja se nalazi u
venecijanskoj Accademia di Belle Arti (vidi sl. 3.). Prema dananjem
rezultatu istraivanja moe se nekom sigurnou ustvrditi, da su se u
proljee prireivala takva hljebna srca, dakle u vrijeme crkvenog
Uskrsa. Danas vie nisu vremenski vezana, ali su zadrala svoju
proljetnu simboliku, bar u tom, to izraavaju bujanje mladosti , te
i jesu sada is
kljuivo simboli za ljubavnike. Prijanje antidemonsko dejstvo
srca sada je metamorfozirano, i ono se daruje i u sluaju, kad se
hoe stei neuzvraena . ljubav.
Treba naglasiti, da u dananjoj simbolici hljebno srce n i k a d
ne slui kod mrtvakih ceremonija, kao to je to bilo u predkransko
vrijeme, ve da je sada i s k I j u i v o simbol ivota. Kao kod
mnogih prastarih, poganskih obiaja, tako je i ovdje kranstvo
zadralo samo formu i s vremenom ju ispunilo novom sadrinom.
') H. DetzeJ, Christliche Ikonographie, 1896., sv. JI. str.,
513. naziva Margaretu Alacoque utemeljicom kulta Srca Isusovog,
koju i kranska ikonografija prikazuje u asu, kao joj je Isus
pokazao svoje srce.
8) U vezi sa kultom Srca Isusovog mogu se navesti ovi
historijski podaci: Kao to je reeno, kult datira od Marije Alacoque
i njene vizije Srca Isusovog god. 1670. Taj kult su preuzeli
Isusovci i nakon ukinua isusovakog reda, 1794. g. osnovala su tri
biva Isusovca (Pournely, de Broglie i Pey) posebno udruenje za
gajenje kulta Srca Isusovog. Kad je g. 1814. ponovno uspostavljen
isusovaeki red, pretopilo se ovo udruenje, u nekim zemljama, sa
ovim redom ili je u drugim ostalo kao afilirano udruenje uz
isusovaki red. U kultu Srca Isusovog istakli su se i neki pape.
Tako je Pio IX. njemu posvetio Cijelo kranstvo, a papa Leo XliI.
cijelo ovjeanstvo.
-
140 Forma je hljebnog, licitarskog srca redovito dvodjelna, bez
drugih
obrubnih ukrasa. Jedino se jo nalazi uobiaj eno plameno srce,
koje simbolizira plamenu vatru due (datira u slikarstvu od sv.
Tereze), a sada slui kao neki pojaani ljubavni simbol. Na mnogim
srcima nalazi se monogram Kristov (isusovaki ig) kao sredstvo
protiv demona i raznih napasti. (Vidi sl. 4). Valjda isto znaenje
ima i srce s krstom, koje je inae malo u obiaju . (Vidi sl. 5).
Obino su ta hljebna i licitarska srca crveno bojadisana, sa
aplikacijama od eera i tijesta u obliku cvijea i lia. (Vidi sl. 6).
Te aplikacije su redom u baroknom stilu, to vremenski karakterie
njihovo podrijeklo i njihov dolazak k nama, zajedno sa ostalim
baroknim kulturnim tekovinama.
Upotreba ogledala na licitarskom srcu ima po svoj prilici svoje
simbolizirano znaenje u nekom "spoznaj samog sebe", i ima da
djeluje kao ljubavna pobuda. U novije vrijeme lijepe se na srca i
razni papirii s ljubavnim izrekama.
Svakako je religijski karakter hljebnog srca stariji od
profanog. Ve po svom podrijeklu kao supstituirani rtveni prinos
ostalo je, naravno izmijenjeno u duhu kranstva, kao zavjetni dar
ili votiv. Usput moemo spomenuti, da je rtvovanje pojedinih
dijelova tijela bilo u obiaju i u pred
kransko doba, odakle je transportirano u neku metafiziku sferu,
koja je djelo kranstva, ostalo i danas kod votiva, koji u votanim
nogama, rukama, oima i t. d. dodue ne prikazuju r t v u, ve p o s
ve e n j e bolesnog dijela tijela boanstvu. Tekar iz crkvenog kulta
prelo je srce u upotrebu za svjetovne svrhe. Uope je ista genetika
veza izmeu votiva i naeg licitarskog srca, samo su votivi vremenski
stariji.
K nama je, kako sam spomenuo, doao kult Srca Isusovog u doba
protureformacije, a s njim i upotreba srca i kao ornamenta i kao
licitarije. To dovoljno svjedoi injenica, da je licitarsko srce u
jugo-istonim krajevima nae otadbine nepoznato u narodnim obiajima.
A onda nae ' licitarsko srce pokazuje i sve tehnike karaktere
licitari ja, koje susreemo u sjevernim krajevima, pogotovo kod
junih Nijemaca.
Danas je naravno nemogue dobiti od samih seljaka podatke o samom
podrijeklu i znaenju licitarskog srca, osim one najobinije.
Dr. Mirko Kus-Nikolajev.