L. N. Tolstoj (Viktor Kralj)

ШшШШШ ш Ш ш т Шш&Ш

ШШШШ

т т шШШШ

шш И ј Втт§$ШтМШШ Ш м м И М ш Мж ш Ш ж т т Аш

ЋжтџшштМ М М

■з м I I

i

.

H R V A T S K I M O D E R N I P I S C IK O L O V 1 9 4 1 K N J I G A 1

VIKTOR KRALJ

L. N. TOLSTOJ

Binozino V Kolo Hrvatskih Modernih Pisaca izlazi redovito sva- kog drugog mjeseca. Kolo od 6 knjiga sastoji se od 5 knjiga hrvatskih pisaca i 1 knjige stranih pisaca. Kolo ođ 6 knjiga stoji Din 180.—. Pretplatnici mogu plaćati po Din 15.— ili kad prime knjigu Din 30.—. Knjige izvan pretplate imaju drugu cijenu. —

Pretplatnici uživaju popust za izvanredna izđanja.

VIKTOR KRALJ

L. N. TOLSTOJ

Z A G R E B 1941

"VLASNIK I IZDAVAČ: BINOZA, NAKLADNI ZAVOD Z. S O. J.ZAGREB VI.

Dalmatinska 10. Tel. 96-51. Račun Poštanske štedionice 37389

O TRIDESETOJ GODIŠNJICI TOLSTOJEVE SMRTI

P R E D G O V O RI knjige imadu svoju sudbinu! Jedne nastaju s izvjes-

nom namjerom, druge samoniklo, jedne oholo i bučno, druge čedno i tiho, jedne ulaze u život glatko i bez bola, katkada prije nego se osušilo crnilo piščevo, druge čeka- ju u prašini, dok ne požute. Da, i knjige imadu svoj sretni ili nesretni čas, upravo kao i ljudi, kojima život donosi bez obzira na njihovu sposobnost ili nesposobnost bilo sreću bilo nesreću.

Ova je rasprava o L a v u N i k o l a j e v i č u T o l- s t o j u nastala samoniklo, upravo slučajno, bez izvjesne svrhe ili naročite unutarnje potrebe. Nastala je za dugih mračnih dana i još dužih noći, koje su se mjesecima i godinama nizale bez kraja i broja u jednoj zarobljenickoj bolnici, upravo zapuštenoj tvornici maloruskoga grada Kurska, prevratnih godina tisuću devet stotina se- damnaeste i osamnaeste.

Od vremena do vremena donosio bi nam iz opljačka- noga carskoga dvorca, u kojem je iza prevrata bila smje- štena privremena bolnica samo za ruske ranjenike, dobri Malorus liječnik dr. Njesterjenko po nekoliko svezaka ruske književnosti, sadrtih zlatom urešenih korica, me- đu kojima su se dobrim dijelom nalazila i Tolstojeva djela. Kadgod bi donio koji Tolstojev svezak, rekao bi stavivši ga na uzglavlje: Vot kusoček boljsevizma (etokomadić boljsevizma)! Medutim ovakvo objedivanje do- brohotnoga starca Tolstoja za teške posljedice, koje su nastale zbog ukočenosti, upravo tvrdoglavosti ruskih vlasti, a koje je jasnopoljanski mislilac prorekao, pod- sjeća na tvrdnju, da je bolesnik zato umro, jer je lijecnik predvidio njegovu smrt.

I dok su, eto, po širokim i kaljavim ulicama grada Kurska odjekivali hici »crvenih« ophodnja, koje su uli- jevale strah u kosti miroljubivim gradanima, skidale s njih tople krznene kapute zamjenjujući ih vojnickim »šinjelima« te puškom na samome mjestu krojile pravdu

5

bez suda i sudišta; dok su šrapneli pobunjenih topnika praskali r\ad krovom naše nazovibolnice, kojom je »u- pravljao« ne možda najstariji liječnik nego po godinama najstariji član bolničkoga sovjeta »tovarišč kaševar« (drug kuhar), i dok su po obzorju one beskrajne od prirode blagoslovene a od ljudi proklete zemlje plamtjeli plemićki dvori i majuri — dotle se polagano na uzglavlju jedne ranjeničke postelje kupilo gradivo, od kojega je nastala ova rasprava.

I onda je došlo vrijeme povratka i čekanja; papir je žutio, slova su blijedjela, prašina se kupila. U poratno je vrijeme malo tko mario za ozbiljno štivo, pa ni oni zvani, koji su piscu ove rasprave izjavili, da se Tolstoj »pre- živio«. Ne može se preživjeti onaj, koji je napisao — da samo spomenemo tri djela — »Vojnu i mir«, »Anu Kare- ninu« i »Uskrsnuće«, iako se njegovi nazori o društvenom pitanju dadu pobijati. Nije se Tolstoj preživio, već su se dobrim dijelom preživjeli oni, koji su nekoć slobodno vrijeme provodili uz ozbiljno štivo, kad jos nije bilo ni kina, ni radija ni nogometa. Ovo troje mnogima danas nado- knaduje ne samo kazalište i glazbu već, sto je najgore, i knjigu, tu najdostojniju tečevinu uma ljudskoga.

I tako je, eto, u poratno vrijeme stradala knjiga, na- ročito ozbiljna, i još strada. Život se odvija kinemato- grafskom brzinom uz radiofonsko kvrčanje i nogometno urlanje, pa koje čudo, da pri tom tiha i čedna knjiga ne može vršiti svoje zadaće kod unapređivanja duševne kulture. Poratni svijet vise i ne treba drugo nego otvoriti oči i uši: strojevi govore, pjevaju, sviraju — misle, dok se knjiga mora citati, a uz čitanje misliti.

Napokon je došlo vrijeme, da uza sve lose prilike za knjigu uopće ova rasprava ipak ugleda svijetlo, i to o tridesetoj obljetnici smrti velikoga Rusa.

Djela, kojima se pisac kod životopisa Tolstojeva slu- žio: 1. Ruska kritička literatura: O djelima L. N. Tol-stoja. Sastavio V. Zelinski (Moskva 1888.). — 2. P. Biru- kov: Životopis i uspomene L. N. Tolstoja (pregledano od samoga Tolstoja 1906.).

6

Obrađena su pak u ovoj raspravi sva ona Tolstojeva djela, do kojih je pisac uopće mogao doći:I. R o m a n i : 1. Ana Karenina. 2. Obiteljska sreća. 3. Uskrsnuće. 4. Vojna i mir. — II. P r i p o v i j e t k e : 1. Albert. 2. Aljoša lonac. 3. Dva huzara. 4. Gospodar i sluga. 5. Hadži Murat. 6. Vlastelinovo jutro. 7. Kozaci. 8. Kreutzerova sonata. 9. Krivotvoreni kupon. 10. Lucern.II . Mećava. 12. Napadaj. 13. Nikolaj Palkin. 14. Obnovapakla (legenda). 15. O čemu ljudi žive (legenda). 16. O- tac Sergije. 17. Polikuška. 18. Poslije plesa. 19. Pripovi- je(ke za djecu. 20. Pripovijetke za puk. 21. Putujte u svijetlu. 22. Radnik Emeljan i pusti bubanj. 23. Sevasto- poljske pripovijetke (3). 24. Sječa. 25. Skupo stoji. 26. Tri smrti. 27. Vrag. 28. Zapisei konobarovi. 29. Zapisci lu- đakovi. — III. D r a m e : 1. I svijetlo svijetli u tami. 2.Vlast tmine. 3. Živi mrtvac. — IV. R a s p r a v e : 1. Al- kohol i duhan. 2. Aneksija Bosne i Hereegovine. 3. Car- stvo božje. 4. Caru i njegovim pomoćnicima. 5. Crkva i država. 6. časnička spomenica. 7. Čiji smo? 8. Domo- Ijublje i državna vlast. 9. Gdje je izlaz? 10. Gradski život. 11. Ispovijed. 12. Jedino od potrebe. 13. Kako treba čita- ti evanđelje? 14. Konac jednoga vijeka. 15. Misli o Bogu. 16. Mladim ljudima. 17. Na ljudskoj klaonici. 18. Ne mogu šutjeti. 19. Ne suzbijaj zlo zlim. 20. O borbi sa zUm. 21. Odgovor sinodu. 22. O vjerskom uzgoju. 23. O ručnom radu. 24. O društvenom pokretu u Rusiji. 25. Osvijestite se! 26. O vjerama. 27. O životu. 28. Domoljublje i držav- na vlast. 29. Pismo naredniku. 30. Predgovor k »Revolu- ciji« od Čortkova. 31. Protiv moderne umjetnosti. 32. Protiv vojne. 33. Razum i dogma. 34. Ropstvo našega vremena. 35. Seoski život. 36. Smrtna kazan i kršćanstvo. Što je vjera? 37. Što nam treba činiti? 38. Veliki dru- štveni grijeh. 39. Vojna i razum.

Već po samim natpisima navedenih 75 djela, od kojih pretežan dio (39 rasprava) otpada na mislilački rad Tolstojev, kojemu je i dobar dio pripovijedaka posvećen, vidi se velika težnja Tolstoja mislioca, da razlaganjima i savjetima djeluje ne samo na mogućnike i njihove po- moćnike već i na sve slojeve pucanstva od učenjaka, umjetnika i književnika do tvorničkoga radnika i selja-

7

ka, ne izuzevši nijednoga staieža, bilo činovničkoga, obrt- ničkoga ili vojničkoga, pa ni svećeničkoga.

Rasprava je pođijeljena na devet odjelitih poglavlja tako, te se mogu i mimo red po volji eitati: I. Opći p o gled. II. Život i značaj. III. Pjesnička djela. IV. Nazori o životu. V. Vjera i crkva. VI. Država i društveno pitanje. VII. Protiv vojne i smrtne kazni. VIII. Odgojitelj i este- tičar. IX. Pogovor.

Viktor Kralj

8

I. O P Ć I P O O L E D»Počeo sam taka, da sam zavolio svoju

pravoslavnu vjeru većma od svoga duševno- ga mira, zatim sam zavolio kršćanstvo već- ma od crkve svoje, a sada ljubim istinu već- ma od svega na svijetu«.

(Tolstoj: Odgovor sinodu)»A ja odgovararn, da ne propovijedam

i ne mogu propovijedati, premda silno to že- lim. Propovijedati mogu djelom, a moja djela ne valjaju. To pako, što govorim, nije propovijed, već samo pobijanje lažnoga shvaćanja Kristove nauke i razjašnjavanje njezina pravog značenja«.

(Tolstoj: Ne suzbijaj zlo zlim)

Svrha je ovome djelu, da prikaže velikoga pjesnika i umnika Lava Nikolajeviča Tolstoja u što jednostavnijem svijetlu, tako da svatko uzmogne sebi stvoriti sliku, a možda i sud o ovome velikome Rusu.

Tolstoj je velik i kao pjesnik i kao umnik. I doista u pjesničkom svijetu zajamčeno mu je mjesto medu najver ćima, no u znanstvenom Tolstoja zabacuju priznajući mu doduše dubinu misli kao i osobitost u njegovim nazorima i samostalnost u sudovima i izvodima, koji cesto upravo iznenaduju; ali njegovo zabacivanje svake znanosti te nedostatak svakoga sustava prouzročiše tako reći nepre- mostivi jaz izmedu njega i predstavnika znanosti.

Daleko veći jaz postoji izmedu Tolstoja i crkve, kojoj se usudio kao nitko dotada reći onako otvoreno i javno svoje mnijenje.

Niti sa socijalistima se Tolstoj ne može složiti, iako s oduševljenjem pozdravlja ideju njihovu, ali način, kako socijalisti misle tu ideju ostvariti, ne odobrava nikako, jer veli: sila silu rada. A to ne valja. Državno ustrojstvo današnjega oblika, društveni poredak našega vremena i sve ono, sto se naziva prosvjetom u jednu, a uljudbom u drugu ruku, zatim vojništvo te politiku, koja u pojmu domoljublja nalazi svoje najjace i najstrašnije sredstvo

9

— sve to Tolstoj zabacuje; jer, kaže, sve to služi takvim idealima, od kojih narodi samo mogu da stradaju, to jest idealima pojedinaca ili u najboljem slučaju nekolicine.

I tako Tolstoj stoji osamljen u pozadini svijeta, u kojem je živio: da li kao pojam nijekanja svega, sto postoji, pa i napretka, u koji on nije vjerovao, ili kao pojava, kojoj bijaše mjesto ili tamo negdje u davna vremena, ili koja bi se snašla u svijetu istom u nedoglednoj buduć- nosti — to je teško reći. Toliko stoji, da iz njega govori kao neki iz davnih vremena zatomljeni glas savjesti, koji Tolstoj nesvijesno osjeća poradi nasilja i nepravdi, s kojih je patilo čovječanstvo i još uvijek pati. Iz njegovih se usta čuje krik ispaćenoga čovječanstva stoljećima i ti- sućljećima. Tolstoj bi bio najsretniji čovjek na svijetu, on bi dao sve svoje, pa makar morao prosjačiti, sto vise i život svoj bi dao, kad bi time mogao poslužiti sreći roda ljudskoga. On je jedan od najvećih čovjekoljubaca sviju vremena. I već to njegovo covjekoljublje, koje se ne zadovoljava tek ispraznim rijecima, već koje i u životu dolazi do potpunoga izražaja, dostajalo bi, da se upoznamo sa čovjekom, koji se odrekao svega, i časti i raskoši, po- vukavši se u zabit, da pola svoga života posveti velikornu pitanju, kako da se pomogne čovjecanstvu.

Zato je upravo neoprostivo, kad se o Tolstojevim 11a- zorima o svijetu samo onako, gotovo s nekim prezirom govori, što se nerijetko događa. Često pak cine to ljudi, koji toga velikoga umnika poznaju samo iz njegovih ve- ćih romana, i to kao pisca »ugodnoga i zanimljivoga« štiva; ili oni, koji su tu i tamo čitali po koju njegovu raspravu i već sebi stvorili sud o njemu. Takvi sudovi su i površni i nepravedni, kad pomislimo, da je Tolstoj trideset godina života svoga radio poput crva ne zazirući ni od koga, pa ni od najviše državne vlasti, da јалто ispovijeda svoju vjeru, koja bijaše tako nepoćudna i ruskoj vladi i ruskoj crkvi.

Recimo, da Tolstoj i imade svojih slabih strana, ako ih već hoćemo tako nazvati s gledišta prosvjetno-napred- iioga — osobito vrijedi tu njegovo neprotivljenje zlu, — no odatle jos ne slijedi, da treba sav njegov mislilački, a- ko već ne ćemo da kažemo »filozofski« rad zabaciti. Tol-

10

stoj je svojim silnim umom tako duboko proniknuo u du- šu čovjecju, kao i u najzamršenija pitanja društvena, dr- žavna, vjerska i uopće životna pitanja, kao nitko drugi. Nitko nije tako duboko osjećao, tako duboko patio, a nije ni mogao, kao što je mogla samo jedna ruska duša — prava ruska »širokaja duša«.

Tolstoj daleko nadvisuje sve svoje preteče čovjekolju- be: Pestalozzija (19. stolj.), odgojitelja naroda; Rous- seau-a (18. stolj.), koji doduše govori, da se treba vratiti k prirodi, ali uza sve to ostaje u tijesnoj vezi s uljudbom, koju zabacuje; ucitelja Vittorina da Feltre (15. stolj.), ako ga je uopće smjeti s Tolstojem uporediti radi njegove crkvene pobožnosti, koja se Tolstoju ne mili; Čeha Chelčiekoga (15. stolj.), koji svojim nazorima o neprotivljenju još najvećma podsjeća na Tolstoja. Svi o- ni daleko zaostaju za Tolstojem iz različitih uzroka, bilo sto su jednostrani bilo površni, a sto je najglavnije, da većina njih svoje nauke ne potkrepljuje i načinom života svoga kao Tolstoj.

Rado se govori o Tolstoju kao asketi. No Tolstoj je sve prije nego to. Dok se asketa odriče života te se povlači u samoću, da u neprestanom razmišljanju o ništavilu života i u molitvi traži spas duše, koji će postići na drugome svijetu Tolstoj naprotiv ide za tim, da nade pravi smisao života, koji je dostojan čovjeka kao razumnoga biea i koji ga može da zadovolji. On imade samo toliko asket- skoga u sebi, ako se to uopće može ta.ko nazvati, koliko nastoji odricanjem i samoprijegorom svladati pohote 1 strasti, koje su nedostojne čovjeka. Ali se Tolstoj ne pri- klanja ni budizmu, kako se to može vidjeti iz njegova djela »0 životu«, jer želi, da ljudi život svoj prožive do posljednjega časa u radu i ljubavi, to jest u radu, koji imade biti posvećen drugima. I dok asketa gleda u smrtl najuzvišeniji čas svoga života, naime prelaz u drugi ži- vot, a budista konaeni prelaz u nirvanu — dakako, ako je već za života slomio u sebi svaku volju —, Tolstoj u smrti vidi samo prijelaz tvari iz jednoga oblika u drugi. I baš zato, jer tim prijelazom tvari u drugi oblik, u kojem se ono čovječje »zasebno ja« gubi, treba dotle, dok smo sebi još svijesni toga zasebnoga ja, nastojati, kako

11

ćemo naći pravi smisao života, da uzmognemo živjeti dostojno razumnoga bića i da nam uspomena nakon smrti bude što Ijepša.

Tolstoj nije stvorio nikakvoga filozofskoga sistema. A to on nije ni htio. On je uopće protiv svakoga određe- nja i omedivanja. On je za potpuni prirodni razvoj, jer kao što se priroda vječno razvija poprimajući uvijek nove i nove oblike, tako i život čovječji treba da ide svojim slobodnim razvojem, koji se sam od sebe nadaje. Taj prirodni razvoj moguć je dakako samo onda, ako čovjek doista i živi pravim prirodnim životom — »životom seoskim«. To je onaj život, koji covjeka potpuno može zadovoljiti: život, koji nam je sa svojim tjelesnim radom i odnošajima k prirodi najbliži i po covjeka najzdraviji, ži- vot, u kojem se krije duboki smisao rijeci »u znoju lica jest ćeš hljeb svoj«. Udesivsi tako svoj tjelesni život, koji je neophodno potreban, da se uzdrži tijelo zdravo i krepko, treba da čovjek kao razumno biće udesi i svoj odnošaj prema svijetu, prema ljudima po onoj: »ne čini drugima ono, što ne ćeš, da drugi tebi čine«. I to je sve! To jest, ovo je načelo, na kojem bi se po mnijenju Tolsto- jevu mogao osnovati takav društveni poredak, u kojem ne bi jedni živjeli na račun drugih. A u tome i leži najveća nepravda i nedostojnost kao i uzrok svemu zlu.

Tolstoj se nipošto ne može izmiriti s takvim društve- nim poretkom, u kojem mogu da postoje tako velike razlike, kao što je obilje i lagodan život s jedne, a bijeda i vjecna borba s druge strane, ili ovamo znanosti i umjetnosti, a onamo potpuno neznanje i zaostalost. I to sve može da postoji u neposrednoj blizini jedno do drugoga. Zato on i zabacuje sav taj društveni poredak od početka do kraja, kao najveće zlo, od kojega trpi velika većina čovječanstva. I upravo radi toga nijekanja današnje u- ljudbe, kojoj čovječanstvo — zapravo neznatna manjina— ima da zahvali svoj lagodni život, mnogi zabacuju Tol- stojevu nauku uopće. No krivo čini onaj, koji Tolstoju porice svaku sposobnost kao sociologu. Dolazi pak ta j nepovoljni sud o Tolstoju odatle, što ljudi čitajući koju raspravu njegovu kod pomenutog nijekanja čitavoga dru- štvenoga poretka obično stanu, odbace knjigu i osude

nauku, tako te je postalo općenito mnijenje o Tolstojevoj nauci kao zabludi.

Većinom se ta j nepovoljni sud o Tolstojevoj nauci kreće oko načela o neprotivljenju, koje on doduše ne stavlja na prvo mjesto, ali ga naglasuje kao posljedak osnovne misli svoje nauke: »ne čini drugima ono, sto ne ćeš, da drugi tebi čine«. Tako na pr. Bolsche u svom djelu »Stunden im All« veli: »Čovjeku sile i djela bit će jasno, da se s Tolstojevim načinom nigda ne može doći do napretka, o čemu je on već i onako uvjeren«. To stoji, a- ko ne uočimo glavni cilj Tolstojeve nauke, naime sreću čovječanstva. Za ovu je Tolstoj spreman sve žrtvovati, pa i samu uljudbu. Njemu je glavna svrha prije svega vidjeti sita, odjevena i zadovoljna covjeka, koji živi mirnim, nepomućenim životom. Istina treba da zavlada svijetom, pa makar to išlo i na račun samih kulturnih teče- vina; iako to ne bi bilo potrebno, ali Tolstoj bi i njih žrt- vovao, jer covjek treba prije svega da zna, u cemu je covječje dostojanstvo. Ništa pak nije tako nedostojno covjeka, i to onoga »boljega«, kako Tolstoj kaže, već ako živi na račun drugih.

No bez obzira na ove i slične niječne sudove o Tolstoju, djela su njegova pisana s toliko ljubavi i osjećaja za istinu i pravednost, da bi ih već i radi toga trebalo poznavati. On svojim oštrim umom zalazi u najtamnije za- kutke čovječje duše, skida najgušću koprenu sa raznih kumira, kojima služi velika većina zavedenoga i neukoga čovječanstva; on bistri pojmove, koji su se stoljećima tako izobličili i izmiješali i kao takvi ustalili, da nitko vise ne sumnja o njihovoj ispravnosti — jednom riječi Tolstoj otvara oci svakomu, koji hoće da vidi.

Pa ipak Tolstoj nije onaj veliki učitelj i prorok, koji želi čovječanstvo popraviti riječima, opomenama i upući- vanjima. On dobro zna, da svaka pa i najmanja ideja tre ba vremena, dok se ostvari, a nekmoli ovakav silni preokret, kakav on sebi zamišlja. čovječanstvo samo treba da dode do takve spoznaje, koja će mu jasno naznaciti put, kojim treba poći. Ono će doista i doći do te spoznaje. Kada? To Tolstoj ne može reći, ali da to vrijeme nije daleko, duboko u duši svojoj osjeća. I kad se covjecan-

13

stvo oslobodi onih lanaca — lanaca laži, nepoštenja i farizejstva, kojima je još i danas sputano, onda će doci i do prave spoznaje dobra i zla.

Kao pjesnik Tolstoj je poznat po čitavom kulturnom svijetu kao malo koji drugi pisac u svjetskoj književno- sti. Lijepa njegova knjiga pisana je u realističkom duhu s malo iznimaka, gdje je zašao do u krajnji naturalizam, kao na pr. u znamenitoj drami: »Moe tmine«; ako uopće smijemo pravu narodnu rusku književnost mjeriti istim mjerilom, kojim se općenito služi svjetska književnost. Ruska narodna književnost diše svojim osebnim ruskim duhom, imade svoj ruski način prikazivanja, svoj ruski sadržaj, ona živi životom, kakav samo u Rusiji susreće- mo. I Tolstojeva lijepa knjiga od velike je česti čisto ru ska. On nas u svojim pripovijetkama i romanima upo- znaje s tipovima iz najrazličitijih slojeva osim jednoga, koji se isfom pod konac 19. stoljeća poeinje javljati — tip »potucala«, kako ga je osobito Gorki do savršenosti dotjerao.

Tolstoj je doista pravi umjetnik, a to se već iz toga vidi, što ćemo jedva naći u ruskoj književnosti pisca, koji bi se mogao isporediti s njim u jednostavnosti i jas- noći njegova stila. Najdublje i najzamršenije misli umije on jednostavno i s malo rijeci izraziti. Njegov stil je stil pravoga pučkoga pisca. U tome i jest veličina njegova umjetničkoga stvaranja. No Tolstoj je jednako prost i u svojim naučnim djelima imajući vazda pred ocima o- naj neuki narod, kojemu je posvetio pola života. Pa ipak kraj sve te jednostavnosti Tolstoj rise svojim prostim kistom najvelebnije slike: hoćeš li prirodne ljepote ro- mantičnoga Kavkaza ili život poludivljih Čecenaca na Te- reku i njihovu borbu s donskim kozacima ili burne ratne prizore, u kojima je on osobit majstor upravo radi svoje mirnoće u prikazivanju; ili hoćeš li razmaženo i preza- sićeno salonsko društvo moskovskoga bogataša ili bijedu ispaćenoga ruskoga radnika ili zapuštenost ruskoga mu- žika, ili napokon očajno stanje sibirskoga prognanika — u svemu je Tolstoj jednostavan, u svemu velik.

Bez obzira na njegov umjetnički rad, koji predstavlja golemu vrijednost Tolstoja umjetnika te ga luči od Tol-

14

stoja mislioca, koji je sebi u učenjačkom svijetu stekao vise protivnika nego pristaša, Tolstoj je tako velika i ta ko osebna pojava, da mu doista nema premca u svjetskoj knjizevnosti svih vremena. U istoj osobi: sve sposobnosti velikoga majstora najuzvišenije umjetnosti i sve oznake najvjernijega sljedbenika prave nauke Kri- stove.

Da li je Tolstoj vise Rus u svojim pjesničkim ili u svojim naučno-sociološkim djelima, teško je reći, no toliko stoji, da se u svim njegovim djelima zrcali prava ruska duša sa svim svojim bolima i patnjama, sa svim pretr- pljenim nepravdama i mukama ispaćenoga naroda ruskoga, sa svom svojom ljubavlju za pravednost i bratstvo. Tolstoj nije samo najznačajniji tip ruskoga čovjeka, vec nam on u bistvu svojem, da tako kažemo, predstavlja pojam osobine i veličine ruskoga naroda.

Pa ipak uza sve to Tolstoj nipošto nije sputan lanci- ma tjesnogrudnoga domoljublja; on ljubi sve ljude jedna- kom iskrenom ljubavi, kao sto to može pravi Slaven, bez obzira na vjeru ili narodnost, jer on zabacuje sve ono, sto narode izmedu sebe dijeli, a u prvom redu vjerske ustanove, a zatim domoljube. I kao sto je velika njegova ljubav prema svima, koji pate, i koji se slijepo dadu voditi i izrabljivati, tako je i neizmjerna mržnja njegova prema onima, koji su vjeru i domoljublje uzeli u najam, da pod tim krinkama uzmognu unapredivati svoje vlasti- to dobro na racun neukih i zaslijepljenih.

Tolstoj traži od ljudi, da budu iskreni i savjesni. Isti- na treba da pobijedi. On to vruće želi pod svaku cijenu, kad kaže: »Načelo istinski prosvijećenih ljudi ne može biti: fiat cultura, pereat justitia (neka bude prosvjeta, pa makar propala pravednost), nego: fiat justitia, pereat cultura (neka bude pravednost, pa makar propala prosvjeta«.

Da li bi čovječanstvo bilo sretnije, kad bi pobijedila Tolstojeva nauka, kad bi se makar i prosvjeta žrtvovaia za volju pravdi i istini, ili da li je uopće potrebno žrtvo- vati prosvjetu, da se dode do pravde i istine, za kojima Tolstoj tako čezne, o tom će svatko moći sebi stvoriti sud, kad pročita ovo djelo.

15

II. Ž I V O T I Z N A Č A J

U svom dnevniku od 6. I. 1903. dijeli Tolstoj život svoj na četiri doba: Prvo doba, to jest djetinjstvo, koje naziva slavnim, nedužnim, veselim i pjesničkim, seže do 14. godine njegova života. Drugo doba, koje obuhvača punih 20 godina, to jest od 14. do 34. godine, naziva Tolstoj strašnim; to je doba raspuštenosti, doba eastoljublja i t as tine, a prije svega doba putenosti. Ovo doba namje- ravaše Tolstoj potanko opisati, »bude li vremena i živo- ta, kakogod će ga podilaziti stid pišući o njemu«. Treče doba, koje obuhvaća 18 godina, i to otkako se oženio pa do 52. godine života, to jest do njegova duševnog preporoda, naziva Tolstoj ćudorednim. U tom razdoblju živ- Ijase on sređenim porodičnim životom, ili kako sam ka- že »životom nezanimljivim«, brinući se tek za dobrobit svoju i porodice svoje. Napokon četvrto doba od 52. godine dalje, to jest do smrti njegove, naziva stalnim, jer veli u istom dnevniku, da je čvrsto uvjeren, da svojih nazora ne će vise mijenjati, već da će s njima i umrijeti. To je doba »preporoda«.

Tolstoj nije stigao da napiše svoj životopis, kako ga je 1903. bio zasnovao prema pomenutoj razdiobi, iako je to vruće želio, jer veli, da bi ovakav životopis bio ljudima od veće koristi nego sve ono »umjetničko naklapanje«, koje ispunjava 12 svezaka njegovih djela. Ali takvo dje-lo nije na žalost nigda osvanulo. Tek u dnevniku Tolsto- jevu mogu se naći neki znatniji podaci o njegovu životu.

Loza Tolstojeve porodice seže u 14. stoljeće. Grofov- ski naslov dobiše Tolstoji za carice Katarine. Jos za Petra Velikoga bio je prvi grof Petar Tolstoj znatna ličnost na carskom dvoru. Od ove loze potjecaše rastrošni otac Tolstojev Nikola, koji se oženio s nelijepom ali bogatom kneginjom Marijom Volkonskom, posjednicom Jasne Poljane, da mogne namiriti svoje dugove. Uza sve to bi- jaše ta j brak osobito sretan. Iz njega potekoše cetiri sina, od kojih je Lav bio najmladi, i kći Marija. Iza poroda

16

posljednjega umre grofica Tolstoj. Lavu, koji se rođio 1828., bila je tada podruga godina.

Za čudo je, kako se Tolstoj u svojim »memoarima« sjeća toga najranijega djetinjstva, to jest onoga neugođ- noga čuvstva, kad je morao nepomično ležati u pelenama, i ugodne tople vode, u kojoj bi ga kupali. Doživljaja iz vremena, kad još nije znao govoriti, sjeća se vrlo dobro. Tako mu je na pr. živo ostala u pameti uspomena, kako je sa sestricom Marijom ležao u malenom krevetiću; kako su njih dvoje tepanjem svojim izazivali dadilju, koja ih je mirila ljuteći se, što ne spavaju; ili kako je tek po glasu poznavao dadilju, dok je inače nije mogao razlikovati od drugih. I dok su mu takvi i slieni doživljaji ostali u pameti, prirode s njezinim lišćem, evijećem i drvećem, s njezinim nebom i suncem ne sjeća se Tolstoj nikako. On drži, da dijete istom onda počinje primjećivati prirodu, kada se od nje odijelilo.

Tolstoj uopće rado priča o svom djetinjstvu i njegovim nevinim igrama, kojih on nigda zaboraviti ne će: »Blaženo, ah blaženo, nepovrativo vrijeme djetinjstva! Tko da ne ljubi i ne obožava tvojih uspomena ? Te uspomene osvježuju i uzdižu dušu moju, one mi ostadoše iz- vorom najvećih rad o sti. . .«

Kad je Lavu bilo devet godina, umre mu otac. Več nakon smrti majčine brinule su se o uzgoj djece sestre staroga Tolstoja, od kojih je Juškova (udata u Kazanju) osobito djelovala na njih pobuđujući u njima aristokrat- sld ponos i častoljublje. Premda u tom duhu odgojen već kao dječak pokazivaše Lav, da je u njega dobro i plemenito srce. Tako na pr. kad ga je jednom sluga upozorio, da ne bije umornoga konja, na kojem je jašio, jer da je to stara bolježljiva životinja, side s konja, poljubi ga i zamoli, da mu oprosti.

Lav je zarana poceo posmatrati i rasudivati, tako te je već kao djecak upoređujući sebe s drugima bio sam sa sobom nezadovoljan, upravo nesretan. Tako nam pripovijeda u svom dnevniku ovo: »Vrlo sam dobro znao, da nijesam bio lijep, i nijesam se u tom varao. Prema tome mi bijaše svaka primjedba neugodna, koja se mene tica- la . . .« I dalje: »Nerijetko sam ocajavao. Umišljao sam

17

sebi, da čovjek ne može biti sretan na ovome svijetu, u kojega su tako debele usne, tako sir ok nos i malene sive oci kao u mene. Molio sam se Bogu, da učini čudo, pa da me pretvori u lijepa d ječaka. . .« Jednom se sjeti, da o- brije obrve, no na svoj užas opazi, da je to njegovo i o- nako nelijepo lice još ružnije postalo.

Nauke nije osobito volio, pa se može reći, da je bio prije loš nego dobar đak. S ispitima je vazda bila nevo- Ija. Ali nije to dolazilo od toga, sto on ne bi bio imao smisla za rad, već od toga, sto se nije mogao zagrijati za takvu nauku, kakva se gajila u školi. Zato Tolstoj i nije svršio nikakvih nauka, premda je bio upisao u kazanj- skom sveučilištu najprije jezikoslovlje, a kad mu je ovo dodijalo, pravo. U Kazanju je međutim mnogo polazio zabave, da se po želji tetke Juškove, kod koje stanovaše, što većma dotjera u finom vladanju tadanjega otmjenog društva. On je doduše volio zabavu i igru, no ženskar nije bio nigda, premda je bio velik kicoš, koji je nada sve pazio na svoju spoljašnost, kako nam sam o tom u »Mla- dosti« priča: »Moj »comme il faut« (otmjeno vladanje) iziskivaše prije svega izvrsnu francuštinu, osobito dobar izgovor. Tko je imao loš francuski izgovor, pobudio je u meni smjesta osjećaj mržnje. Zašto hoćeš svakako da go- voriš kao mi, kad ne možeš? — pitao sam ga u mislima s otrovnim prezirom. Drugi preduvjet »comme il faut«-a bijahu dugi, njegovani i čisti nokti; treći bijaše vještina u pozdravljanju; četvrti, i to vrlo znatni preduvjet bijaše ravnodušnost prema svemu, kao i vječni izražaj neke od- licne, prezime đosade«. Iz ovoga se vidi, da je sva ta Tol- stojeva »finoća« bila samo naucena i prisiljena; ona mu nije bila, usla u krv, to jest, 011 je tek bio uvjeren, da ta ko mora biti, pa se ljutio na one, koji se nijesu dovoljno dotjerivali. I napokon sva ta besposlica stajaše ga mnogo tru d a .. . .

No takva bijase sama spoljašnost Tolstojeva, to jest on je bio prisiljen vladati se onako, kako je to okolina njegova iziskivala, no po osjećajima, po srcu svome bi jaše on sasvim drugi čovjek. Tako je početkom svoga mladenačkog doba imao ova četiri osjećaja: ljubav prema nekom nepoznatom ženskom biću; zatim ljubav pre-

18

TOLSTOJ U PEDESETIM GODIN AM A

ша ljubavi, treći osjećaj bijaše nada u neku neobičnu sreću i napokon glavni osjećaj: prezir samoga sebe i p o kajanje.

Tolstoj je, kako rekosmo, malo radio za školu, ali je zato vrlo mnogo eitao. Osobito mu je bilo omiljelo štivo u mladosti: Novi zavjet (»Evanđelje Matejevo«), Rousseau (»Ispovijedi« i »Emile«), Dickens (»David Copper- field«). Rousseau-a je uopće čitavoga pročitao, i to nekoliko puta; upravo ga je obožavao, tako te je u petnaestoj svojoj godini nosio mjesto križića oko vrata, kako je to bio onda običaj, medalju sa slikom Rousseau-ovom. Osim pomenutih djela ueiniše na Tolstoja jak dojam »Herman i Dorotea« od Goethea, »Notre Dame de Paris« od V. Hu- goa, »Phadon« i »Symposion« od Platona te Homer.

Kad je Tolstoju bilo 19 godina, oboli tako teško, te je morao poei u bolnicu. Tu je ležeći imao vremena da raz- mišljava o sebi, pa je nasao, da se premalo bavi ozbiljnim radom. Stoga odluci promijeniti nacin života, i to prema ovim pravilima: 1. sve treba da izvedeš, na sto se jednom odlucis, pa bilo to usprkos svima; 2. stogod ra- diš, treba valjano da radiš; 3. sto si jednom zaboravio, ne valja vise po knjigama tražiti, već treba da prisiliš svoj mozak, da radi s najvećom napetošću, kojoj je dorastaa; 5. va^da treba da glasno čitaš i misliš; 6. ne valja se boja ti reći onima, koji te smetaju, neka te ne uznemiruju: zato treba da 'im to najprije dadeš osjetiti, a ako te ne bi razumjeli, treba da ih zamoliš, da ti oproste, i onda da im otvoreno kažeš.

OzdraAavsi odluci napustiti sveučilišne nauke. I doista. on to naskoro i učini te se vrati u Jasnu Poljanu. Tu se stane ozbiljno baviti naukom. U tu je svrjiu unaprijed sebi određivao čitave planove svojih nauka htijući marlji- vim radom postići ono, sto mu po njegovu mnijenju nijedno sveuciliste nije moglo dati. Glavni mu predmeti bijahu: pravo; praktična medicina; francuski, ruski, njemacki, engleski, talijanski i latinski jezik; poljodjel- stvo; povijest, zemljopis i statistika; matematika; glazba; slikarstvo; prirodoslovne znanosti. No u njegovim odlukama i željama za opsežnim i svestranim znanjem stadoše ga prvi put u njegovu životu smetati žene. Zato

20

odluci ovo: »Posmatraj žensko društvo kao nužno zlo u društvenom životu i budi što većma od njih odijeljen. »Žena se treba čuvati, kaže nadalje, jer kako su žene pri- stupačnije prirode od muškaraca, jasno je, da su one u ovo pokvareno doba i pokvarenije od muškaraca upravo tako, kao što su za dobrih vremena bile bolje od njih«.

Kakogod je mladi Tolstoj nastojao, da bude krepostan i da provodi što jednostavniji život, to jest da se oslobodi spona otmjenoga društva i da se povuče s popri- š ta velikih i njemu mrskih karijera, ne mogaše odoljeti svojoj okolici, koja mu se rugala, osobito pak tetka njegova, koja je živo željela, da joj se sinovac oženi bogatom djevojkom i da postane »ađutantom« kod kojega vi- sokog generala, a po mogućnosti i kod samoga cara. Na- pokon da udovolji želji svoje tetke i rodaka, pode 1848. u Petrograd, da uči pravo. No i ovaj put ostade nauka u svemu kod dva ispita. Tolstoj se opet vrati u Jasnu Po- ljanu, pošto je u Petrogradu potrošio sav svoj novae i silno se zadužio. Velegradski ga je život sasvim pokvario. I tako je opet skrenuo sa puta kreposti i radinosti.

Vrativši se u Jasnu Poiianu, sasvim napusti svoje planove o duševnom radu te se predade kroz pune tri godine uživanju, i to do krajnih granica. Jedna od glavnih strasti bilo mu je kartanje. No Tolstoj je sam uvidao i otvoreno priznavao, da mu taj način života ne valja, ali da se nada, da će se popraviti, kako je jednom pisao bratu Sergiju: »božjom pomoei hoću i ja jednoga dana, da se popravim i cestit čovjek da buđem«.

Doskora pode u Moskvu, kako se sam izjavio, s tri namjere: da se karta, ženi i da stupi u državnu službu. Ali niti se oženio, niti je stupio u državnu službu. Videći da će ga taj naein života sasvim uništiti, naumi nešto poduzeti, što će ga spasti od sigurne propasti, što će ga ras- trijezniti i očeličiti. 1851. ode nenadano sa starijim bra- tom Nikolajem put Kavkaza, gdje je ovaj služio u vojsci. Tolstoj nipošto nije namjeravao stupiti u vojsku, tek je htio da promijeni način života zasitivši se svojih pustolo- vina.

život ruskih pograničnih posada, koje su imale doduse pune ruke posla s nemiimm Čerkezima, ali koje su

21

slobodno vrijeme provodile loveći po obroncima Kavka- za, veličanstvena priroda onih krajeva, saobraćaj sa zdravim i veselim seoskim svijetom, jednostavni način života, kao i srdačni odnošaj prema bratu Nikolaju —- sve to probudi odjednom u Tolstoju one plemenitije osje- ćaje, koji su čamili u dubini njegove duše. Zato ođluci da stupi kao topnik u vojsku, ali ne s torn željom, đa is- kuša i ta j veseli i bezbrižni život, već da proučava prirodu, ljuđe i njihov način života, Napokon položi i ispit te postane časnikom. Kako se Tolstoju dopao taj novi ži- vot, vidi se iz jednoga pisma, što ga je pisao nekom prijatelju u Moskvu: »O da znadete, kako ste mi odvratni i vrijedni sazaljenja u vašem luđilu! Zgadi mi se, kad na mjestu moje kućice, moje šume i moje ljubavi uskrsne u mojoj mašti slika onih salona,* onih žena s olaštenom kosom, kroz koju proviruju krivi uvojci, s usnama, koje neprirodno šapuću, sa sapetim i iskrivljenim udovima te pusto brbljanje, koje nazivaju konverzacijom«.

Ljubav njegova, koju spominje u pismu, bila je ko- začka djevojka. No odnošaj ta j prekine Tolstoj naskoro. jer je vidio, da mu ona već radi svoje niske naobrazbe ne bi mogla biti ženom, a da je zavede, bio bi »veći grijeh, nego da je ubije«. Tolstoj je rado zalazio medu seoski svijet, i tako je stekao mnogo znanaca i prijatelja, Naj- zanimljiviji od sviju bijaše neki Sado iz plemena čeče- nackoga, s kojim se bio osobito sprijateljio. Taj covjek bio mu je vazda na ruci; pa j u najvećoj pogibli za vlastiti život. Tolstoj bi bio kod svojih poduzeća (izleta i lovova) često stradao, da nije bilo vjernoga Sade.

Čudni su ti poludivlji čečenci, kako ih Tolstoj opisuje. Kod njih postoji na pr. običaj, da covjek mora sve učiniti i žrtvovati za svoga prijatelja, pa radilo se i o samome životu. Osobito mnogo drže do jednoga svoga obi- čaja — do krade i otimačine. Sto tko imade vise tih opa- čina na duši, to je časniji, a zovu ga »džigitom«.

U društvu casnika, vojnika, kozaka i čečenaca, Tolstoj se sasvim preporodio. Od razmaženoga salonskog gospodicića postao je čelični i prosti vojnik. »Što covjek dalje živi, to cešće svlaci kožu«, pisao je jednoj svojoj tetki. I upravo toj promjeni u nacinu života imao je Toi-

22

stoj da zahvali i svoj preporod u duševnom smislu. Počeo se baviti ozbiljnijim mislima o životu, o čovjeku i njegovu društvu. Tako je poznata iz toga vremena njegova misao: »Pravednost je najmanje mjerilo kreposti, a treba svakoga da veže. Sve drugo, sto je vise od te kreposti, smjera na savršenost, a što za pravednošću zaostaje, nije bolje od opačine«.

U to se vrijeme Tolstoj stao baviti pisanjem i naskoro osvanuše njegovi prvenci: »D j e t i n j s t v o«, »N a- v a 1 a«, »Dj e c a č t v o«, »V l a s t e l i n o v o j u t r o«, » Z a p i s c i k o n o b a r o v i « , » Ko z a c i « . »Mladost« i »Kozaci« ostadoše nedovršeni. »Djetinjstvo« i »Dječa- čtvo« nijesu mu se svidjeli, kad ih je jednom ponovno či- tao, pa se bavio mišlju, da ih preradi. No do toga nije do- šlo. Uzrok, iz kojega nije dovršio Kozaka, vrlo je zgodan. Igrajući naime jednom s Katkovim, izdavaeem »Ruskoga vjesnika«, billard, izgubi 1000 rubalja, pa kako nije imao dosta novaca, ostavi kao zalog svomu protivniku u igri rukopis još nedovršenih »Kozaka«, koje Katkov naskoro dade tiskati. I tako ostadoše nedovršeni.

Godine 1853. navijesti car Nikola I. Turskoj rat, koji je poznat pod imenom krimskoga rata. Budući da su u početku imali Rusi sreću, umiješa se u taj ra t Engieska, pa i Francuska, bojeći se ruske pretege u svjetskoj politi- ci. Tolstoj bi poslan sa svojom baterijom u Rumunjsku. No kad se ruska vojska stala povlačiti od Silistrije, jer nije mogla odoljeti saveznicima, zatraži Tolstoj studenoga mjeseca 1854. svoje premještenje u Sevastopolj, gdje je neprijatelj već tri tjedna podsjedao grad.

Premda je Tolstoj kod svojih starješina vrijedio kao sposoban časnik, a i njegove »Sevastopoljske pripovijetke« — sama carica Aleksandr a Fedorovna čitala ih je s užitkom — bile bi mnogo pridonijele njegovoj vojnickoj karijeri, ipak »Sevastopoljska pjesma«, u kojoj Tolstoj izvrgava ruglu neke generale, učini, te je sva sjajna bu- dućnost mladoga casnika pala u vodu. Ta je pjesma postala tako omiljela, da su je i vojnici znali i pjevali. Godine 1855. bi Tolstoj kao glasnik poslan u Petrograd, o- dakle se nije vise vraćao na bojno polje. On sasvim napusti vojnu službu.

23

Došavši u Petrograd Tolstoj naskoro stupi u književ- no društvo oko »Savremenika«, koji je osnovao Puškln još godine 1836. Istorn nakon smrti Puškinove podigao se »Savremenik« do potpune visine, i to pod upravom znamenitoga kriticara Bjelinskoga te postane glavnim listom za rusku umjetnost, kritiku i sociologiju. Glavni su članovi bili: Panajev, Nekrasov, Turgenjev, Družinin, Ostrovski, Gončarov, Grigorovič, Sologub i Tolstoj.

S Turgenjevim se Tolstoj već od prvoga dana nije mogao slagati, jedno zato, jer je Turgenjev bio stariji od njega i već priznata veličina u knjizevničkom svijetu, covjek, koji je mnogo i neumorno govorio, dok je Tolstoj bio mučaljiv, a možda kao novajlija i plašljiv, pa bi svojim hladnim rasudivanjem tako znao razdražiti Turgenje- va, da je među njima često došlo do neugodnih razraču- navanja. Turgenjev je sam priznavao, da u svom životu nije nigda nešto slično upoznao, sto bi ga moglo tako malodusnim učiniti, kao djelovanje toga pronicavoga pogleda Tolstojeva, koji je mogao u svezi s dvije ili tri otrovne primjedbe svakoga natjerati do granica ludila. Nadalje kaie Turgenjev, da je ta odbojnost, koju je o- sjećao prema Tolstoju, dolazila od nepovjerljivosti sa strane Tolstojeve. Tolstoj se naime nigda nije pouzdavao u iskrenost ljudi. Svaki osjećaj cinio mu se lažljivim te je imao običaj svojim pronicavim pogledom probosti svakoga, koji mu se činio neiskrenim.

Od svih Savremenikovih suradnika Tolstoj bi ustuk- nuo pred jedinim Družininom, koji mu je mogao i naj- osjetljivije prigovore staviti, na koje Tolstoj nije uzvra- ćao. Družinin je, može se reći, dosta djelovao i na razvoj njegova stila. Tako mu je jednom pisao ovo: »Važno je za Vas to, da se klonite dugih rečenica. Ta rasijecite ih na dvije ili t r i . . . ne bojte se ta cak a . . . upotrebljavajte štomanje riječi kao: onaj, koji; trebali biste ih svu silu izbaciti. Ako se nalazite pred kakvom teškoćom, uzmite recenicu, pa predstavite sebi, kao da ju želite nekomu onako jednostavno i neprisilno re ć i. . .« itd.

Ratne doživljaje i utiske opisao je Tolstoj u ovim pripovijetkama: »S e v a s t o p o 1 j u p r o s i n c u « , «S e-v a s t o p o l j u k o l o v o z u « i » S j e č a š u me « . U Se-

24

v as t osto polj skim pripovijetkama opisuje Tolstoj podsje- danje sevastopoljske tvrdave i uzmak ruske vojske.

Tolstoju naskoro dosadi književničko društvo oko »Savremenika«, jer tnu se činilo, da sve ono pisanje, na- tjecanje i prepiranje savremenikovih književnika nema prave svrhe. Zato napusti Petrograd te pode kući u Jasnu Poljanu 1856. Putem posjeti nedaleko Moskve na ima- nju Pokrovskom porodicu Dr. Bersa. Toga je dana zabi- lježio u svoj dnevnik: »Veselih li i slatkih malih djevoj- čiea!« — šest godina iza toga oženi se Tolstoj s najmla- đom od njih.

Došavši kući stade se Tolstoj ozbiljno baviti gospo- darstvom i naukom. No budući da ga taj rad nije zado- voljavao, odluči poći u zapadnu Evropu, osobito u Nje- maeku, ne bi li tamo našao poticaja. I doista godine 1857. ode Tolstoj u jesen preko Njemačke u Paris. Tu se nakon dugoga vremena opet sastane s Turgenjevim. koji je stalno boravio u Parizu.

U Parizu je Tolstoj slučajno bio nazočan kod sma- knuća nekoga zločinca gilotinom. To smaknuće tako je djelovalo na nj, da je vrativši se u Rusiju medu drugim svojim proučavanjima mnogo truda posvetio i pitanju, jeli opravdano čovjeka osuditi na smrt, i kako se ubijanje slaže s onom pojavom u kulturnom razvoju covjecanstva, koju nazivamo »napredak«. »Kad sam vidio glavu odijeljenu od tijela — pise Tolstoj u svojoj raspravi »Kako sam počeo vjerovati?« — i čuo, kako su se oba dijela stropoštala u sanduk, razumio sam, ne razumom već čitavim bićem svojim, da nema takvoga osvjedoce- nja, koje bi moglo ovakav postupak opravdati«.

Tz Pariza pode preko Švajcarske u Italiju, pa onda u Englesku. Osobiti utisak ucini na nj Švajcarska. Veličan- stvena pojava Alpi, otmjeni gradovi i milovidna seoca te kulturne zemlje, bučni i bezbrižni život bogataša, koji se sa sviju strana svijeta tamo sastaju — sve to tako na- puni Tolstoja ushićenjem, da je pišući tetki uskliknuo: »Ja sam doista sretan i počinjem se veseliti, da sam se rodio sa srebrnom žlicom u ustima«. No kao sto je s jedne strane Tolstoju trebalo mnogo podražaja, da se u njemu probudi osjećaj prave radosti i sreće, tako mu je s druge

25

strane mogla i najmanja sitniea da pokvari svako veselje, da ga učini nezadovoljnim, što vise nesretnim. Vidi se to iz srdžbe, koja ga je obuzela u Lucernu, kad je vidio, kako bogati i otmjeni gosti ne htjedoše ni da se osvmu na nekoga ubogog pjevača skitnicu, kpji ih je molio za milostinju. Taj doživljaj opisao je u pripovijeci »Lucern«.

Na putovanju po zapadu Tolstoja su najvećma zanimale škole, njihovo uredenje, kao i način uzgajanja mla- deži. On se naime ozbiljno bavio mišlju, da osnuje školu prema vlastitim načelima. Zasitivši se putovanja i svijeta, vrati se Tolstoj preko Londona u Jasnu Poljanu, gdje naskoro započne svoj pedagoški rad u tako zvanoj »Slo- bodnoj školi«.

U to su vrijeme nastala ova Tolstojeva djela: »Me-ć a v a « , » D v a h u z a r a « , » M l a d o s t « , » S u s r e t a j s m o s k o v s k i m z n a n c e m « , » A l b e r t « , »Obi - t e l j s k a s r e ć a « , »T r i s m r t i«, »L u c e r n«, »P o 1 i- k u š k a« i »M j e r a č p 1 a t n a«. Sve su to što veće što manje pripovijetke.

Nešto prije povratka Tolstojeva iz tuđine 1861. bi ruski seljak proglašen slobodnim. I tako je između seljaka i veleposjednika, kojemu je onaj morao plaćati otkupninu, nastao novi odnošaj, u kojem je kao sudija odlueivao tako zvani »mirovni posrednik«. »Mir« podsjeća na naše seoske zadruge, samo u znatno većem razmjeru; to je zapravo općinski posjed, koji zajednički obrađuje i uživa čitava općina. Takvim mirovnim posrednikom za Jasnu Poljanu bi imenovan Tolstoj.

Kao mirovni posrednik, dolazeći često u dodir sa se- Ijaeima, upozna Tolstoj sve lose strane seljačkoga života, pa je naišao na osobito žalosne pojave, naime da je seljak i siromašan i neuk. Prvoj bijedi nastojaše doskociti time, da kao posrednik sto savjesnije provodi otkup, a drugoj time, da osnivanjem pučkih škola što većma suzbija nepismenost. Uopće se od toga vremena Tolstoj stao živo baviti seljačkim i radničkim pitanjem, a to ga je konačno dovelo na misao, da ispita uzroke društveno- ga zla. Od toga su ga nauma odgovarali mnogi prijatelji, pogotovu Turgenjev, videći kako sve većma zanemaruje pjesništvo. No Tolstoj se nije dao ni od koga poucavati,

26

i kađ bi mu tkogod svojim savjetima dosađivao, bio bi neugodan i oštar, a kad je štogod preduzeo, onda nije bilo tako teških zapreka, kojih on ne bi svladao, A od svega najvećma ga je poticala na rad želja za istinom. Njoj za volju bio bi sve žrtvovao — imetak, pa i život.

S Turgenjevim, kako je vee spomenuto, nije se Tolstoj upravo radi svoga otvorenog značaja nigda mogao sporazumjeti, dok napokon ne dođe izmedu njih do potpunoga sloma. Dogodilo se to u kući njihova prijatelja Feta, koji je jednom obojicu pozvao k sebi u goste. Turgenjev pripovijedaše naime, kako njegova kćerka krpa i popravlja haljiniee siromašnoj seoskoj djeci, tvrdeći da je to dobro uzgojno sredstvo, jer da će na ta j način djelovati na njezino srce. Na to primjeti Tolstoj: »A ja dr- žim, da bogato djevojče, koje se bavi krpanjem zamaza- nih i otrcanih dronjaka, igra neiskrenu i teatralnu ulogu«. Turgenjev se na to tako ražestio, da je s mjesta ostavio društvo i otišao. Mnogo je prošlo vremena, prije nego se njih dvojica izmiriše. Prijateljstvo, koje su kasnije ponovno sklopili, bilo je za čudo neobieno srdaeno, tako te Tolstoj poslije smrti Turgenjevljeve nije mogao da pre- žali gubitka toga nada sve eestitoga i plemenitoga covjeka.

Jos prije povratka s putovanja umre Tolstoju brat Nikolaj. Smrt Nikolajeva učinila je na nj osobito jak u- tisak, pa kad je iza toga u Jasnoj Poljani vidio, kako u- mire neki dječak od sušice, zabilježio je u svoj dnevnik: Zašto je umro? Razjasnjenje mogla bi dati samo vjera u uskrsnuće. Ako toga nema, onda nema ni pravednosti, onda pravednost nije nikakva nužda, a želja za pravedno- šću samo je praznovjerje«.

Osnovavsi svoju »slobodnu školu«, stane izdavati i pedagoški list: » J a s n a j a P o l j a n a « , u kojem jeiznosio svoje nazore o školi. Tu su se vodile i rasprave sa ruskim odgojiteljima, koji su općenito drzali Tolstojeve nazore zabludom. Osim toga je napisao Tolstoj svoju »Azbuku« i vise citanki. S vremenom podiže on vise takvih uzorškola, svega dvanaest.

Zbog napornoga duševnog rada oslabi Tolstoj tako, te je radi oporavka pošao u Samarsku guberniju, gdje je

27

kupio i jedan posjed. Tu se liječio »kumisom« (kobilje mlijeko), koji osobito vole tamošnji Baškiri i Kirgizi.

Ozdravivši vrati se kući te se oženi Sofijom Andre- jevnom, najmladom kćerkom Dr. Bersa 1862. Time se svršava drugo doba Tolstojeva života — »doba strasno«, kako ga on zove, a počinje se treće — »doba ćuđoređno«. I doista život Tolstojev ispunjavahu od sada brige oko porodice, književni rad i nastojanje oko pridizanja seljaka u privrednom i ćudorednom smislu. Najvećma ga za- nimase pitanje, kako da se otkloni nepravda, radi koje toliko trpi velika većina čovječanstva, a koja proizlazi iz savremene društvene laži.

Kako je Tolstoj volio istinu, vidi se iz neprispodobive iskrenosti, koju je pokazao prema svojoj zaručnici, kratko vrijeme prije vjenčanja. On nije mogao dopustiti, da buduća njegova žena u njemu gleda nešto, što on doista nije ili bolje, što on prije braka nije bio, naime tako čist i nepokvaren mlađić, kao sto je ona bila čista i nepokva- rena djevojka. Savjest ga je njegova tako dugo mucila dok nije zaručnici svojoj uručio dnevnik, u kojem je to- čno bez poljepšavanja opisao sve svoje mane, strasti i raspuštenost. Premda je ta ispovijest prouzrocila u duši nevine djevojke čitavu buru, tako te se dugo vremena nije mogla pravo odlučiti, bi li pošla za Tolstoja ili ne bi, pobijedila je napokon u njoj ljubav prema čovjeku, koji je upravo tom svojom iskrenošću zasvjedocio svoje duboko poštovanje prema njoj.

U braku življaše Tolstoj sa ženom svojom upravo sretno. Upoznavši naime značaj i nazore njegove u svemu ga je potpomagala žena. I ona je sudjelovala u školskom radu, a kasnije, kad su im djeca poodrasla, morade i ona poučavati, tako te je citava obitelj Tolstoj imala pune ruke posla s odgajanjem i poucavanjem seoske djece, kao i savjetovanjem i potpomaganjem siromašnih, neukih seljaka.

Odmah, čim se oženio, zapocne Tolstoj svoje najopsež- nije djelo roman »Vo j n u i mi r « . Osim toga potj^ču iz toga vremena i dvije šaljive igre, koje nijesu nigda usle u tisak: »Nihilist« i »Zaražena porodica«.

28

Godine 1966. ustade Tolstoj prvi put javno protiv smrtne kazni, i to kad je kao porotnik kod vojnoga suda branio vojnika Šibunina, koji je u pijanstvu udario bio svoga starjesimi. Svoje nazore o smrtnoj kazni iznio je u raspravi »Ne mogu šutjeti«, potaknut smaknućem dva- naestorice seljaka, koji bijahu provalili u dvorac nekoga vlastelina.

U njegovu radu spreeavahu Tolstoja dugo vremena neugodne posljedice pada s konja, kojom prilikom je sebi išcašio desnu ruku, i to tako opasno, da se morao nakon dugoga uzaludnog liječenja podvrći operaciji.

Sedamdesetih godina nastade u Samarskoj guberniji glad. Tolstoj, koji je ta j kraj i njegovo siromasno žitelj- stvo već otprije poznavao, zauzme se za nj. Doskora izi- đe u »Moskovskim Novinama« članak, u kojem Tolstoj poziva i bogato i siromasno, da priskoei postradalome narodu u pomoe, jer mu je prijetila opasnost, da će posve izginuti. I doista Tolstojev članak imao je velik uspjeh; gotovo dva milijuna nibalja bi sakupljeno, kao i mnogo žita za ta j siromažni kraj. U isto vrijeme objelodani u »Domovinskim Zapiseima« svoju raspravu »0 na- rodnom obrazovanju«, koja je izazvala čitavi pedagoški boj izmedu Tolstoja i njegovih protivnika.

Svršivši »Vojnu i mir« započe Tolstoj drugi svoj opse- žni roman »A n u K a r e n i n u « 1874. Roman taj pisan u vrijeme, kad se u Tolstoju stalo buditi nezadovoljstvo sbog lažne prosvjete, koja ima da zahvali svoj postanak nametničkom životu naobraženih, koji žive na račun tjelesnoga radnika. Neprirodnost i posljedice toga nametni- čkoga života prikazao je ne samo u »Ani Karenini« već i u pripovijeci »Kreutzerova sonata«, koja je napisana u potonje vrijeme.

Uspoređujući život seoskoga svijeta sa životom na- obraženih, dođe Tolstoj do zaključka, da nema napretka, i da je to, sto mi zovemo prosvjetom i napretkom, samo plod besposlice naobraženih. Svoju duševnu borbu toga vremena opisao je u svojoj »I s p o v i j e d i«.

Sa društvenim pitanjem u svezi stajaše i Tolstojev ozbiljni rad oko proucavanja crkvene nauke, kojemu se Tolstoj svom dušom posvetio, budući da je u crkvi nazri-

29

jevao jednoga od glavnih krivaca, koji su prouzročili ne- snosljivi i nečovječni poredak u društvu ljudskom. Zato se i dao na proučavanje Kristove, a napose crkvene nauke te stade prevoditi »E v a n d e 1 j e«. On se tako zadu- bio u svoj rad, te je zanemarivao gospodarstvo.

Nemir, koji zavlada dušom Tolstojevom, nije ostao bez utjecaja i na porodični život, tako te ni tu nema vise skladnosti i jedinstva prijašnjih vremena. Sale, kojoj je Tolstoj osobito bio odan, nestaje; nestaje i smisla za društvenost, on napušta svaku zabavu, kao lov i jašenje, te se sve većma povlači u samoću — u svoju sobu, u koju nitko nije smio ulaziti. Tu se nalazila među ostalim i slika njegova miljenika Schopenhauera. Tu bi često provodio čitave dane i noći.

Osim jezika, koji su mu bili prijeko potrebni, da mogne na vrelima ispitati nauku Kristovu — grčki, latinski, hebrejski — proučavaše još i Renana, Straussa, Max Miillera, »Talmud«, islam, budizam i dr. Za odmora či- tao bi najradije Homera, Ksenofontovu »Anabazu« (dakako na grčkom jeziku), dok mu je od novijih djela bilo najmilije štivo »Les Miserables« od V. Hugoa.

Tolstoj zabaci i pjesmu i glazbu, koja se prije mnogo gajila u njegovoj kući. I znameniti komponist Čajkovski, kojega je Tolstoj radi njegove đarovitosti visoko cijenio, dolazio bi prije onamo. Vec se iz toga vidi, kako je Tolstoj volio glazbu, koja ga je cesto znala ganuti do suza. No otkako je sebi stvorio novi nazor o svijetu i poceo se baviti ozbiljnim radom, ne htjede se vise odavati piacljivoj čuvstvenosti glazbe, koja može mimo volju čovjeka da djeluje na njegovo raspoloženje. Zato je odbaci nazvavsi je nećudorednom.

Zanimljivo je, da izmedu Tolstoja i Čajkovskoga nigda nije došlo do pravoga zbliženja. Čajkovskomu se naime Tolstoj nije svidio, i to najviše zato, što je Čajkovski sebi zamišljao Tolstoja, sudeći ga po njegovim slavnim djelima, kao neko uzviseno bice, koje obicni svagdanji život sa svim njegovim potrebama i ne zamjećuje. Ali Tolstoj nije bio takav, naprotiv on je živio kao svaki drugi pro- sječni covjek, kojega su i te kako zanimale obične stvarce i sitnice. I upravo ta svagdašnjost i jednostavnost veil-

30

TOLSTOJ U STAROSTI

koga pjesnika ueiniše, veli Čajkovski, da su djela Tolsto- jeva, koja je on osobito volio čitati, nakon poznanstva s Tolstojem izgubila za nj onaj prijašnji car. Tako je na pr. nazvao Anu Kareninu »odvratnom, prostom brblja- rijom«.

Takav bijaše eto Tolstoj sedamdesetih godina, to jest u oci svoga duševnoga preporoda, koji je konacno postigao potpuni razvoj u 52. godini pjesnikova života. O tom preporodu, koji je poznat pod. imenom »krize u Tol- stojevu životu«, veli sam pjesnik u svom životopisu, da nije nikakvoga preporoda proživio, jer da je za citavoga vijeka svoga nastojao, da dokuči svrhu života, i tako to- božnja ta kriza zapravo nije ništa drugo, već vrhunac svijesnoga mu nastojanja, da postigne: pravi smisao ži- vota, to jest onu vjeru, koja ga je potpuno mogla zadovoljiti. Taj preporod počeo se već za djetinjstva buditi u Tolstoju. Prvi pak podražaj u tom smislu uzrokovala je kazan, koju mu bijaše naložio kućni učitelj zatvorivši ga u sobu i zagrozivši mu se šibama. I doista od toga vremena, kaže Tolstoj, počeo je mrziti silu i nasilje. Nasilno mu je smaknuće čovjeka, nasilna državna vlast, nasilna mu je smrt itd.

Sve je dakle osnovano na sili upravo nasilju, pa i sav društveni poredak, govoraše Tolstoj, ni sama prirođa ne pravi iznimke. Zato je i težio za takvom vjerom, koja ne dopušta nasilja, a daje životu pravi smisao. Taj smisao je istom onda našao, kad je upoznao onaj stalež, koji se bavi tjeiesnim radom: »Desilo se, da mi se život na- šega kruga — bogatih ljudi i učenjaka — ne samo zga- dio, već da sam svaki smisao za nj izgubio. Sve naše djelovanje, tumacenja, znanosti, umjetnosti — sve je to do- bilo novo značenje za mene. Shvatih, da je to samo igra, da se tu ne može nikakav smisao tražiti. I tada iskrsnu preda mnom u svome pravom značenju život naroda, koji se trudi, te čitavoga, čovječanstva, koje život stvara. Samo takav narod, koji živi neposredno o trudu svojem, poznaje pravi smisao života, pravu vjeru — pravo božan- stvo: Boga poznavati i živjeti jedno je isto. Bog je ži- vot!«

Prije je krivo mislio, kaže Tolstoj, da je vjera samo neki nepotrebni dodatak životu. No poslije je vidio, da život bez vjere nema nikakvoga smisla, to jest život i vjera nerazdruživi su. I upravo ta zabluda, dok je još vjeru držao nepotrebnim dodatkom, gotovo ga dotjerala do ruba propasti, do samoubistva. Upoznavši pak, da je vjera znanje o smislu života, da je ona snaga života i da se ona nalazi u punoj mjeri sačuvana kod tezaekoga naroda, nastojase, da se oslobodi svega dojakošnjega, kao i svakoga društvenog obzira, ueenoga svijeta uopće, pa da se što većma priblizi načinu života, kako ga provode seljaci i radnici. Zato Tolstoj odsada posvećuje mnogo vremena tjelesnomu radu: on ore, kopa, sijeee drva, kosi, šije cipele, i to sve ponajviše u društvu s drugim radnicima. U porodici svojoj nije nikoga silio, da slijedi njegov primjer, iako je to živo želio. Jedini sin Lav i kcerka Ma- ša pomagahu ocu kod poljskoga rada, dok žena mu i o- stala djeca ne htjedoše ni blizu.

Da bi se što većma upoznao sa savremenom crkvenom naukom, pode u Kijev, gdje posjeti vise crkvenih dostojanstvenika. Osobito ga zanimahu braća znamenitoga samostana »lavre« (samostan prvoga reda) nedaleko Ki- jeva. No ne saznavši ništa, sto bi bilo od vrijednosti, jer mu ili ne htjedoše ili ne mogoše objasniti ono, sto je njemu trebalo, vrati se nezadovoljan kući. Isto tako posjeti i drugi jedan samostan, i to pješke u opancima od lika, ne bi li štogod saznao. No na svoje razočaranje uvjeri se, da ta samostanska braća govore s takvim nehajemo vjeri, kao o kakvoj običnoj svagdanjoj stvari. Taj loši uspjeh njegova istraživanja još većma rasklima veze, koje su ga vezale s crkvom. Zato je i zabilježio u svoj dnevnik: »Crkva je počevši od danasnjega vremena do u tre- ee stoljeće unatrag jedan jedini lanac lazi, okrutnosti 1 prevare«. Podvrgnuvši nauku crkvenu rasudivanju zdra- voga razuma te nasavši, da se protivi razumu, odreče se Tolstoj i crkve i njezine nauke. Medutim je marljivo pre- vodio Sv. pismo, tako te je 1881. svršio i ta j golemi posao.

Jednom posjeti Tolstoja nakon dugoga vremena Turgenjev, koji je došao iz Pariza, da bu(|^ nazoqan kod ot- krića Puškinova spomenika u MoskyiC; K6d toga se posje-

ta Turgenjev tako bio udobrovoljio, da je zaplesao tada omiljeii pariški pies »cancan« (kankan, nepristojan pies). Tolstoja se to tako neugodno dojmilo, da je toga dana zabiljesio u dnevnik tri riječi: »Turgenjev . . . cancan . . . žalosno . . .«. Sve mu bijase mrsko, štogod bi ga podsjećalo na običaje, navike i finoću tako zvanoga otmjenoga društva, koje u dokolici svojoj ne zna, kako da protjera dosadu, čime da se pozabavi. Tako je o svom bo- ravku u Moskvi zapisao u dnevnik: »Smrad, kamenje, raskoš, siromaštvo, zločin! Tu se skupiše zločinci, koji su narod oplijenili; najmiše vojnike i suce, da im cuvaju njihovo slavlje, dok oni uživaju. Narod ne treba ništa drugo raditi, već da izrabljujući strasti tih ljudi opet prikupi ono, sto su mu ugrabili«.

To je doba tako zvanoga Tolstojeva preporoda. Odsa- da on živi samo za svoje ideale; svu svoju sposobnost po- svećuje proučavanju vjerskoga, društvenoga i uopće ži- votnoga pitanja, iznoseći misli i nazore svoje u raspravama najrazlicitijega sadržaja; dok slobodno vrijeme ispunjava tjelesnim radom družeći se sa seliacima i siromasima. Jasno je, da je taj način života prije svega dojadio Tolstojevoi ženi, koja se nije mogla prilagoditi nazorima svoga muža. »Sjedi u bluzi, u zamazamm vunenim cara- pama, raščupan i žalostan, te s Mitrofanom šije cipele za Agafju Miliajlovnu. Učitelj čita glasno iz života svetaca. Meni je ta glupost i to vladanje prema porodici mrsko...« Ovako se tužila žena Tolstojeva pišući svojoj sestri. Na- pokon ode s djecom u Moskvu, da svega toga ne vidi.

To nesuglasje u porodici Tolstojevoj dolazi do izražaja u drami: »I s v i j e t l o s v i j e t l i u t ami «. To je ta ko reći ogledalo porodičnoga života Tolstojeva iz onoga л^гетепа. Izmedu ostaloga tu se prikazuje i raspra, koja bijase nastala izmedu Tolstoja i žene mu radi dijeljenja posjeda medu seljake, dok bi on samo toliko pridržao za sebe i porodicu, koliko im je trebalo za život.

Znatno bolja drama od ove, ujedno i najbolja Tolstojeva drama je » V l a s t t m i n e « , koja će jedva imati premca medu pjesničkim djelima naturalističkoga smjera (isticanja loših strana života) u svjetskoj književno- sti. Ovamo pripada jos i drama »2 i v i 1 e š«.

34

Odsađa ostaje Tolstoj vjeran odluci svojoj živeći pri- prosto, gotovo skučeno, samo da bude što bliži i sličniji onima, koji u znoju lica svoga zarađuju kruh. I posljeđ- nji vapaj, što mu ga šalje Turgenjev malo pred smrt 1882. iz Pariza zaklinjući ga, da se vrati k umjetnosti, ostaje bezuspješan: »Moj prijatelju, veliki pjesnice ruske zemlje — saslušaj molbu moju!« Ali uzalud.. . .

Kad je Turgenjev umro, imao je Tolstoj da održi u Petrogradu predavanje o njegovu pjesničkom djelovanju, no vlast zabrani tu proslavu. Kaže se, da je Tolstoj bio s tom zabranom vrlo zadovoljan, budući da nije nigda volio javno pred mnoštvom govoriti.

Iz toga vremena, to jest do godine 1890. poznate su nam ove Tolstojeve rasprave: » R a z u m i d o g m a«,» E v a n đ e l j e « , »U č e m u je m o j a v j e r a ? « , » G d j e j e i z l a z ? « , » š t o n a m j e c i n i t i ? « , »0 r u c n o m r a d u « , »0 ž i v o t u « ; zatim pripovijetke: » Z a p i s c i l u d a k o v i « , N i k o l a j P a l ki n«, » S m r t I v a n a I l j i č a « , » E m e l j a n i p u s t i b u b a n j«, » P u t u j t e u s v i j e t l u « , » K a v a n a o d S u r a t e« i » K r e u t z e r o v a s o n a t a « . Ova posljednja je za kratko vrijeme poplavila kao nijedno drugo djelo Tolstojevo tako reći čitav svijet. Većina tih djela bila je zabranjena u Rusiji, tako te su se ponajviše širila ufrancuskim, engleskim i njemačkim prijevodima. Tako je na pr. bila zabranjena gore pomenuta »Ispovi- jed«, koja se medutim prepisivanjem i litografiranjem širila po Rusiji. U Francuskoj osvane »Ispovijed« u vrlo lošem prijevodu, tako te je neki španjolski publicista koji se poslužio tim prijevodom, prikazao Tolstoja kao asketu, koji kini svoje tijelo — ?! Tolstoj naime završu- je svoju ispovijed snom, kako visi sapet remenjem nad ponorom, sto imade slikovito da prikaže njegovo dušev- no raspoloženje.

Tolstoj nije asketa ni u kojem smislu; njegovo nastojanje ide samo za tim, da covjek svojom voljom u sebi zatomi samoljublje i sve niske strasti uopće, jer one ne dopustaju, da se u njegovu srcu razvije prava nesebična ljubav, koju treba prema svakome osjećati. I doista je ta

35

prava nesebična ljubav bila u Tolstoju silno razvijena, on ju nije samo propovijedao, već ju je i činom zasvjeđo- čavao. Tako je za narodnoga popisivanja u Rusiji podu- zeo bio veliko sabiranje, da se novcem pomogne moskov- skoj sirotinji. Ali budući da se od moskovskih bogatasa ne htjede nitko odazvati, propade to poduzeće. Međutim je došao do uvjerenja, da se narod može samo tako pridi- ći, ako mu se dade prilika zarade, nipošto novcem. Misli svoje o torn objelodanio je u raspravici »Iz u s p o m e - n e n a s t a t i s t i k u « . Svoje čovjekoljublje zasvjedo- čio je i podizanjem javnih kuhinja iz vlastitih sredstava za velikoga glada u Rusiji 1890.

Devedesetih godina napisao je Tolstoj ove rasprave: » C a r s t v o j e b o ž j e u v a m a « , » M i s l i o Bo- gu«, » N e ć u d o r e d n i u ž i c i « , » C r k v a i d r ž a - va«, » Ž i v o t u g r a d u « , » S e l o i g r a d « , »Rop- s t v o n a š e g a v r e m e n a«, »D o m o l j u b l j e 1 v l a s t « , » P r o t i v m o d e r n e u m j e t n o s t i « , » V o j n a i r a z u m « , » R a z u m i d o g m a « , »C rk v a i d r ž a v a « ; zatim igru » P l o d o v i n a o b r a - z be« i roman » U s k r s n u ć e « .

Radi Tolstojeva istupa protiv crkve izjavio je bio ruski sinod 1901. javno, da ne priznaje grofa L. N. Tolstoja tako dugo clanom pravoslavne crkve, dok ne opozove svojih tvrdnja i ne okaje grijehe. Na to je Tolstoj odgovorio sinodu raspravama »0 d g o v o r s i n o d u « i »S t o j e v j e r a ?«. Osim toga su u to vrijeme nastale raspravice kao » C a r u i n j e g o v i m p o m o ć n i - c i ma « , » Č a s n i c k a s p o m e n i c a « , » V o j n i c k a s p o m e n i c a « , » P i s m o n a r e d n i k u « .

Rusko-japanski ra t 1904. kao i revolucija, koja je iza toga slijedila, porazno su djelovali na starca Tolstoja. On, koji je gotovo trideset godina propovijedao ljubav i slogu, napokon je morao pred sm rt jos da doživi tako strasna krvoprolića. Pobuden ratom napisao je poznatu raspravu » Na l j u d s k o j k l a o n i c i « , dok ga je revolucija potaknula da napiše druge dvije rasprave »V e 1 i- k i d r u š t v e n i g r i j e h « i »0 d r u š t v e n o m p o k r e t u u R u s i j i « te kratki » P r e d g o v o r «

36

za Čortkovljevu »Revoluciju«, u kojem govori o slobodi. Ova su djela pisana tako oštrim načinom protiv društve- noga poretka i vlasti, da su Tolstoja osudili na progon u Sibiriju. Kad ga je medutim car Nikola П. pomilovao, reče: »Uvijek sam govorio: zlo zemlji ne dolazi od glave đržave, već od njezinih doglavnika«.

Poraz, koji je pretrpjela velika Rusija u borbi s ma- lim Јаралот, smatraše Tolstoj dogadajem, koji je od velikoga zamašaja ne samo za Rusiju već i za čitavo kr- šćanstvo i njegovu kulturu. Misli svoje o tom razvija u raspravi » K o n a e j e d n o g a v i j e k a « .

Kako je Tolstoj bio protiv svake sile, jer može lako da prouzroči nasilje i nepravdu, nemilo ga se dojmila »aneksija« Bosne i Hercegovine od Austro-ugarske monarhije 1908. Svoje nezadovoljstvo zbog toga nasilja izrazio je u raspravi » A n e k s i j a B o s n e i H e r c e g o v i n e « .

Napokon da spomenemo još i posljednje radove Tol- stojeve, od kojih su neki bili objelodanjeni kao ostavšti- na pjesnikova. Ovamo pripada pet većih pripovijedaka: »Н a d ž i Mu r at«, »O t a c S e r g i j e«, P u t u j t e u s v i j e t l u « , » G o s p o d a r i s l u g a«, K r i v o t v o - r e n i k u p o n « ; zatim manje: »Vr a g«, »A1 j o š al o n a c « , » P r i p o v i j e t k e z a d j e c u « , » Pr i p o - v i j e t k e z a puk«, » S k u p o s t o j i « i napokon rasprave: »O v j e r a m a « « , »Ne s u z b i j a j z l oz l i m«, » M l a d i m l j u d i m a « , »Či j i smo?«, »0 l j u b a v i p r e m a B o g u i b l i ž n j e m u « , A l k o - h o l i d u h a n«. — I time bi bio u glavnom iscrpljen rad Tolstojev.

Pod jakim utjecajem revolucionarca Čortkova, koji je upravo svojim djelovanjem na Tolstoja prouzročio mnogo gorkih časova ženi njegovoj, napisa starac oporuku, i to ne baš povoljnu za svoju obitelj, pogotovu što se tice njegove književne ostavštine. Čini se, da ga je upravo zato i progonila savjest. Bojeći se pak, da mu žena ne bi saznala taj njegov posljednji čin, te osjećajući očitu nepravdu prema svojima pobježe Tolstoj pred smrt u svijet, da se bilo gdje smiri; ali ga putem u Astapovu za- teče smrt.

37

Tolstoj se do posljednjega časa svoga života neprestano bavio duševnim radom i pisanjem. Još mu je valja-lo da ispuni jedno obećanje, naime da opiše svoj život. No svesilna smrt, koja nigda ne odustaje od svoga iskon- skoga prava, učini kraj i njegovu neumornome životu. Studenoga mjeseca 1910. umrije Tolstoj mirno i spokojno. Umrije medu ljudima, pa ipak daleko od njih: on, koji je tako ljubio svijet, koji je gotovo pola života svoga posvetio sreći čovjecanstva, koji je iskreno mislio i plemenito osjećao, umrije n e s h v a ć e n (kod vlastite porodice svoje), o m r a ž e n (kod svećenstva i bogataša), p r e z r e n (kod učenjaka), n e p o z n a t (kod velike ve- ćine onih, za prava kojih se borio).

Vjeran svojim nacelima naredi, da bude zakopan bez opijela, bez svečanosti, i to ne na groblju već u svome vrtu kraj Pokrovskoga, nedaleko Jasne Poljane. Grob mu ne resi nikakav drugi znak, samo humak obrasao travom u malenoj šumici oznacuje mjesto, gdje pociva veliki pjesnik, umnik i eovjekoljub L a v N i k o l a j e - v i č T o l s t o j .

38

III. PJESNICKA DJELA.Kao što ne možemo spomenuti Homera, a da pri tom

ne pomislimo na besmrtnu »Ilijadu«, ili Dantea, a da ne zasja pred nama »Divina Commedia«, ili Goethea, a da ne iskrsne pred nasim ocima vjeeni »Faust«; tako ne mo- žemo spomenuti ni Tolstoja, a da ujedno ne pomislimo na njegovo najslavnije djelo » V o j n u i mi r « .

Prije nego je Tolstoj započeo »Vojnu i mir«, bavio se mišlju, da napiše roman s naslovom »Dekabristi«. Djelo ovo imalo je prikazati pokret tajnoga saveza »dekabri- sta«, koji se bio pod konac vlade Aleksandra I. (1801.— 1825.) rasirio po čitavoj Rusiji, i koji je namjeravao, da zakonitim putem odstrani sve ono zlo, koje se bilo poslije Napoleonove vojne ustalilo u državnoj upravi. No kada je Aleksandar I. umro, zabaciše dekabristi svoj prija- šnji program, thijući nromjene u državi provesti revo- lucionarnim putem. Pothvat ta j bi 26. prosinca (dekabra) godine 1825. osujećen.

Kupeći gradivo za ovo djelo upoznao se Tolstoj po- bliže s Napoleonovim vremenom i s velikom vojnom u Rusiji, koja ga je već kao bivšega easnika zanimala. I tako dođe nehotice na misao, da pise »Vojnu i mir« na- pustivši »Dekabriste«, koje već bijase započeo.

U ovom najvećem svom romanu opisuje Tolstoj ži- vot i borbu ruskoga naroda za Napoleonove vojne 1812. Ruski je narod, boreći se pod generalom Kutuzovim, izvoj- štio ne samo jednu od najvećih pobjeda, sto ih svijet poznaje, s obzirom na konačni njezm uspjeh, već je i s obzirom na osobitost samoga naeina ratovanja izvojštio takvu pobjedu, kojoj nema premca u povjesnici svih naroda.

Dok daleko tamo na bojnim poljanama bjesni rat, dok životi ljudski gasnu na tisuće, dotle ruska^ aristokra- cija mirno i spokojno provodi život u zabavi i dokolici, samo tu i tamo podsjećaju je vijesti, koje dolaze sa rati- šta od poznatih i rođaka, na jedan drugi život — život patnje i pogibli.

39

S približavanjem francuske vojske strah je sve većma obuzimao Ruse. Car Aleksanđar I. predade vrhovno za- povjedništvo starini Kutuzovu. Nakon manjih okršaja dođe do velike bitke kod Borodina 26. kolovoza 1812.

Napoleon je toga dana rano izjašio, da vidi pocetak bitke. »Prvi hici još ne bijahu zamrli, kad se već i drugi oglasiše, novi te novi, dok se svi u jedan jedini tutanj ne stopiše. Napoleon stigne do Ševardinskoga šanca i sjaše. Igra se zapocela«.

Bitka se razvijala vrlo žestoko. Sila naroda izgine. Kutuzov se povuče s vojskom iza Moskve prepustivši grad neprijatelju. Budući da je Napoleon dne 2. rujna u- zalud cekao na brdu Poklonaji, dok stigne izaslanstvo iz Moskve, pođe sam u zapušteni grad.

Premda je Napoleon došao kao pobjednik u Moskvu, opet nije mogao Rusije pokoriti. Nakon bitke kod Borodina nestalo je bilo u vojsci reda i Napoleon izdade zapovijed za uzmak. Sva njegova umnost, o kojoj povijest toliko pripovijeda, nije mu mogla pomoci: pokvarena vojska, nestasica hrane, opasnost i strah od Rusa — sve su to bili takvi uvjeti, pod kojima ni Napoleon nije mogao ništa drugo uciniti, već što bi učinio i svaki drugi vojsko- vođa, naime da ostavi Rusiju. Zato Tolstoj i porice svaku umnost, koju povijest pripisuje vojskovođama, jer veli Bolkonski: »Dobar vojskovoda ne samo da ne treba ge- nijalnosti i osobitih sposobnosti, već mu je naprotiv od potrebe nedostatak najvećih i najboljih čovjecjih svojstava Ijubavi, poezije, nježnosti i rasuđivanja. Teško njemu, ako želi biti covjek te imade bilo s cime smilova- nja, ili ako razmišlja, što je pravo, a što nije«.

Pocetkom listopada napuste Prancuzi Moskvu te se stanu povlačiti prema Smolensku i Vilni uznemirivani od kozaka, koji im kod prijelaza preko Berezine zadado- še posljednji teški udarac. Gladan i prozebao bježao je poput »progonjene zvijeri« fralicuski vojnik bacajući sve, što mu je smetalo kod bijega, samo da spasi goli život. Tisuće i tisuće Francuza zatece sm rt na tom uzmaku iz- nemogle i shrvane od silne studeni i napornoga puta; »ali vojskovođa ogm ut krznom sjede u saonice i odveze se sam dalje, prepustivši ostale sudbini...«

40

I tako se svršila velika Napoleonova vojna u Rusiji, koja je progutala stotine tisuća ljudskih života, što ih je žrtvovao jedan covjek svojoj slavičnosti, ne mareći za sve one strahote, koje je time prouzročio. »Ti milijuni ljudi počiniše jedni protiv drugih toUku množinu opaci- иа, prijevara, izdaja, krađa, krivotvorenja, grabeža, pa- leža i ubijstva, koliko ih za čitavih stoljeća izvješca svih sudišta ne mogu iskazati, a kojih u to vrijeme oni ljudi, koji su ih počinili, ne smatrahu zločinom«. Vojna je prestala, bojne poljane po čitavoj Evropi prepune su grobnih hixmaka, pod kojima pocivaju oni, koji su još mogli ži- vjeti, oplakivani od svojte i rodbine. A život se i dalje razvija svojim običnim tokom stvarajući nove ljude, koji se ne sjećaju vise onih junaka, kojih je uspomena za vazda pala u zaborav. . .

Dok nam u »Vojni i miru« prikazuje Tolstoj sredeni porodični život, koji se daleko od vojne mirno i nesme- tano razvija, u drugom svom opsežnom romanu » An i K a r e n i n i « crta on nesredenost i nezadovoljstvo u braku, kao i posljedice takvoga života:

Mlada i lijepa Ana proživjela je ni sretno ni nesretno u braku s neljubljenim mužem gotovo deset godina. Premda nalazi u svome sinčiću najveće zadovoljstvo, dok joj muž upravo pretjeranom brižljivošću nastoji uciniti život ugodnim, ipak napušta ljubljeno dijete i muža, koji se očinski za nju brinuo, te zapocinje novi život — »ži- vbt ljubavi i sreće« s mladim grofom Vronskim. Neodo- Ijivoj ljubavi prema Vronskom žrtvuje Karenina ne samo dijete te mirni, iako ne bas sretni, ali posve bezbrizni ži- vot, dobar glas muža svoga kao i porodice uopće, već i sreću šurjakinje svoga brata, Oblonskoga, koja je odbi- la čestitoga Ljovina, jer se nadala, da će je Vronski za- prositi. Sve to dobro znade Ana Karenina, ali ona ipak prelazi preko toga, jer mrzi neiskreni bracni odnošaj spram neljubljena muza, zeljna ljubavi i sreće. Ona se sva predaje Vronskomu i želi, da i on sav svoj život posveti njoj. Ali Vronski koje ne će, koje ne može da shvati Teličinu ijubavi Anine, jer je skopcana s toliko zrtava* Napokon uviđa razočarana Karenina, da nije postigla o- no, sto je tako vruće željela -— potpuno shvaćanje ljuba-

41

vi, pa se odriče svega, i prijasnjega i sadašnjega života, te polazi u smrt.

Nema idealnih brakova, kako ih sebi zamislja nesretna Ana Karenina ili Ljovin, koji napokon dobije šurjaki- nju Oblonskijevu za ženu; svaki pa i najsretniji brak ima svojih dobrih i svojih zlih strana. I dok sreea u braku stoji do pravog i potpunog shvaćanja ljubavi izmedu mu- ža i žene, nesreća može biti najrazlicitija: »Svi sretnfbrakovi nalikuju jedan na drugi; svaki nesretni brak nesretan je na svoj način«.

Kako neobuzdana strast može da uništi ne samo pojedinca, koji joj se podaje, već kako može da unesreći čita- ve porodice, pa i potomstvo, prikazao je Tolstoj u »Ani Karenini«. A kako ta ista neobuzdana strast, koja ide za easovitim užitkom, može imati nedoglednih posljedica, i to upravo za onoga, koji je najmanje skrivio, vidimo u trećem romanu Tolstojevu, u » U s k r s n u ć u « . U ostalom Tolstoj u tom romanu nišani na onaj stalež koji je kraj sve svoje obrazovanosti daleko nekulturniji od onih, koji mu služe, žrtvujući svoju snagu, svoje zdravlje, svoj život — sve svoje, pa i poštenje.

Knez Dmitrij Nehljudov i Katjuša Maslova, koja je još kao siromasno dijete služila u kući tetaka Nehljudov- Ijevih, ljubljahu se čistom nepomueenom ljubavi djece. Nekoliko godina iza tih sretnih vremena posjeti Nehljudov kao mladi časnik o Uskrsu svoje tetke. No on nije vise onaj plemeniti mladić; život u gradu kao i vojna služba sasvim su ga promijenili. Od čestita mladića, puna samozataje i spremna da se zauzme za svaku dobru stvar, postao je opak covjek, skroz sebeznao, koji živi samo zbog užitka. On vise ne vidi u Katjusi milo djevoj- če, već predmet, koji može da posluzi njegovo j pohoti. I on je zavede davši joj na svom polasku stotinu rubalja.

Od toga kobnoga dana pošla je Katjuša stramputicomi lutala tako dugo, dok se nije strmoglavila u najdublji ponor, u koji može da padne izgubljena žena. Kroz cijelo to vrijeme svoje strašne zablude vidjela je Maslova, gdjegod je bila, da su je svi muškarci, koji su je susre- tali, trebali, pa je došla do uvjerenja, da »ona ne samo da nije zadnji, već naprotiv važan clan drustva ljudskoga«.

42

Posljeđica te zablude bila je, da se tako daleko zaboravi- la, te je na prijedlog konobara u gostionici »Mauretanija«, gdje je tjerala svoj nesretni zanat, sasula nekom trgovcu otrova u vino, da ga uspava, ne znajući, da se tu radi o umorstvu. Konobar, koji se na ta j naein htio dočepati novaca trgoveevih, i ostali sukrivci budu zajedno s Ma- slovom predani sudu.

Slučaj htjede i Nehljudov bude porotnikom kod rasprave. Maslova bi osudena na četiri godine prisilnoga rada u Sibiriji, i to pomutnjom, jer je sud zaboravio ci- njenicu, da ona nije imala namjere otrovati trgovca. Nehljudov, koji je sebe smatrao glavnim kriveem citave te nesreće — Maslova ne bi bila nigda tako duboko pala, da je nije on jednoć zaveo —, pode k Maslovoj u zatvor, da je zamoli za oproštenje. Unatoč poraznome uti- sku, koji je na nj ueinila Maslova kod prvoga posjeta u zatvoru, videći da od bivše Katjuše ništa vise nema, tek da je preostala »Maslova«, kojoj iz očiju sijeva lukavština, kako bi sto bolje izrabila bogatoga gospodina — dakle untoc tome nastoji Nehljudov, da u njoj probudi ponos, koji je tako duboko pao. I upravo u toj promjeni Katjuši- noj vidi on svu veličinu svoga grijeha, kad veli: »Doista ja sam ništarija i lopov. Ljudi mogu o meni suditi, kako im volja, njih mogu prevariti, ali samoga sebe ne!« Zato naumi da pod svaku cijenu digne propalu djevojku iz ka- Ijuže života, pa makar je ženidbom iskupio, htijući tako okajati svoj grijeh.

Nehljudov se u duši svojoj posve promijenio, jer je došao do uvjerenja, da je sve laž i da su svi tako zvani ćudoredni zakoni, na kojima je osnovan društveni poredak, samo isprazne rijeci, koje mogu da vežu onoga, koji drugoga izlaza nema. On se stane baviti zemljišnim pitanjem, zastupajući Georgeo-vu (Džordž) teoriju, da zemlja pripada onomu, koji ju obraduje. Zato poklanja i daje u najam svoja zemljišta seljacima.

Pohadajući Maslovu u zatvoru i promatrajući život kažnjenika dolazi do uvjerenja, da zatvor može čovjeka jos većma da pokvari, i da se medu zločincima nalaze nerijetko eestitiji ljudi od mnogih, koji u društvu zaprema- ju odlicna mjesta. To potvrduje i sam slučaj s Maslovom,

koja bi mogla biti čestiti član društva ljudskoga, da nije pala žrtvom pohota onoga Nehljudova, koji je u visokim krugovima omiljela i tražena ličnost, a koji je nesretnu djevojku ne samo zaveo, veći i time, sto joj je dao stotinu rubalja kao nagradu, uputio, kako će moći na lak naein doći do novaca i udobna života.

Shvativši veličinu svoga grijeha Nehljudov odluči sve poduzeti, da se dokaže nevinost Maslove ne štedeći ni truda ni novaca. Konacno mu uspije osloboditi Maslovu od prisilnoga rada, tako te bude kažnjena običnim progo- nom u Sibiriju na četiri godine.

Da uzmogne Maslovu dovesti na onu stazu života, kojom je išla jos kao nevina djevojka, trebalo ju je duže vremena đržati pod neprestanim nadzorom i djelovati na nju dobriin riječima. Zato Nehljudov prije svega isposlu- je, te su Maslovu premjestili iz odjela za »kriminalne zločince« u odjel »politickih kaznjenika«. Uredivši svoje poslove pode za Maslovom u Sibiriju.

Medu političkim kažnjenicima upozna se Maslova s vrlo čestitim ljudima, od kojih je osobito na nju djelovao neki Simonson; ovaj bijase radi svojih slobodoumnih ideja osuden na progon. Maslova pocinje uvidati svu strahotu svoje zablude: pomalo stane shvaćati, da su najbo- Ije kreposti poštenje i radinost, koje su osobito resile prijatelja joj Simonsona. Simonson pak prozrevši svu nepravdu, radi koje je trpjela Katjuša, zavoli tu nesretni- cu tako, te odluči, pošto je i ona na to pristala, oženiti se njome. Nehljudov postaje suvišnim. Njegova je zadaca ispunjena, to jest uspjelo mu je sto vlastitiin trudom sto djelovanjem čestitih ljudi, s kojima se Maslova družila, da u njoj probudi ta j veliki preporod, to — uskrsnuce. Premda Maslova potajno ljubi Nehljudova, opet ne može da pristane na žrtvu, koju on zeh radi nje da prinese, to jest, da se njome oženi, jer dobro znade, da to ne bi bio nikakav život ni za nju ni za njega. Ona mu od svega srca oprasta i odlazi sa Simonsonom u krajiii Sibir.

Nehljudov, skršen i osamljen, traži utjehu u Svetom pismu i slucajno otvori mjesto iz evandelja Matejeva (18), gdje stoji pisaino: »Tada pristupi k njemu Petar i reče: Gospodine, koliko puta treba da oprostim bratu

44

svomu, koji se o mene ogriješio? Je li dosta sedam puta?— Isus mu rece: Velim ti, ne sedam puta, nego sedam- deset i sedam puta«. I Katjuša je njemu oprostila. A on viđeći preporodenu Katjušu, kako smirena njemu opra- šta najveći grijeh, i sam smiren započinje novi život, jer je došao do uvjerenja, da ljudi dolaze božjom voljom na svijet, pa zato treba da i žive po toj volji. No ljudi drže, da su samo radi užitka na svijetu zaboravljajući Boga, kao i oni radnici u vinogradu gospodnjem, koji sebi umi- sljahu, da je vinograd njihov, zanemarivši gospodina Boga svoga. I od toga eto sve zlo na svijetu.

Kako strašno se osvećuje nedopušteni pretjerani uži- tak u spolnoj ljubavi, kojoj robuju svi oni, koji u bracnom odnošaju naziru samo zadovoljavanje strasti prikazuje Tolstoj u pripovijeci » K r e u t z e r o v a s o n a t a « . (»Kreutzerovu sonatu« posvetio je Beethoven slavnom violinisti Kreutzeru).

Kao geslo stavio je pjesnik riječi evandehste Mateja (5. 28): »A ja vam kažem, da je svaki, koji pogleda na ženu sa željom, učinio preljub s njom u srcu svome«. Na usta junaka ove pripovijetke Pozdniševa najavljuje Tolstoj, koji je glavni uzrok svemu zlu u braku i izvan njega s obzirom na odnošaj izmedu muškaraca i žena, pa kaže, da je odnošaj žena prema društvu isto takav, kao i odnosaj Židova, to jest u jednu su ruku ponižene od društva do najnižega stepena, a u drugu imadu največu vlast.

Žene djeluju na osječaj muškarca tako, te doista žene biraju, a ne, kako se to na oko čini, kao da muškarci imadu prednost, naime pravo izbora. A da je doista u žena taprednost i pretega, vidi se iz riječi Pozdnisevljevih: »Obidite u svakom većem gradu skladista. Tu su milijuni; ne možete ocijeniti truda ljudskoga, koji tu leži, i pogledajte devet desetina tih skladista, ima li štogod za porabu muškarcima? Sva raskoš života traži se i podržava radi žena. Uzmite sve tvornice. Veliki dio izraduje besko- risne nakite, kočije, pokućstva, igracke za žene. MiUjuni ljudi, citava pokoljenja robova ginu od teškoga rada po tvornicama, i to samo za volju ženama. Žene poput carica drže u verigama ropstva i teškoga rada devet desetina

45

roda ljudskoga. A sve to zbog toga, jer su ih ponizili, li- šivši ih ravnopravnosti s muškarcima. I one se osvećuju djelovanjem na naš osjećaj, to jest hvatanjem u svoje mreže. Da, sve dolazi od toga! Žene su od sebe ucinile takvo sredstvo djelovanja na osjećaj, da muškarac ne mo- že mirno susretati ženu. Tek što se muškarac priblizi že- ni, već je podlegao njezinom čaru i poludio. U prijašnje vrijeme bilo bi mi neugodno, nesnosljivo, kad bih vidio iskićenu damu u plesnoj odjeći, a sada mi je upravo stra- šno, jer vidim nešto opasno za ljude i protuzakonito i htjelo bi mi se da zovnem strazara, da ga zamolim za po- moć protiv opasnosti, da zatražim, neka ukloni, odstrani opasni predmet«.

Pozdnisev nazire u bestidnosti žena začetak nećudo- rednosti, u koju tako često zapada muškarački svijet, te joj se katkada podaje do krajnih granica misleći, da je to prirodno da tako mora biti. I Pozdnisev je ispio do dna eašu užitka, dok se napokon ne zaljubi i oženi. No naskoro iza vjenčanja dode izmedu njega i žene do nesporazu- ma. On tada nije razumio, otkuda to nesuglasje, koje bi često urodilo dugotrajnom mržnjom. Sada, gdje može mirno o tom da rasuduje, veli: »Zaljubljenost se istrošila udovoljavanjem strasti, a mi smo ostali u našem pravom odnošaju jedno protiv drugoga, to jest dva sebi posve strana i sebeznala čovjeka, koji hoće da imadu sto vise koristi jedan od drugoga«.

Dodoše i djeca. Liječnik zabrani bilo s kojega razloga ženi da doji djecu. Lisena toga glavnoga materinjeg zvanja stane se sve vise sama baviti sa sobom, dok napokon ne bude od nje namiguša. Pozdnišev postaje ljubomoran. Od vremena do vremena javljaju se ljubav i zloba naiz- mjence: »vrijeme ljubavi, vrijeme zlobe; snažno vrijeme ljubavi, dugo vrijeme zlobe; slabije pojavljivanje ljubavi, kratko vrijeme zlobe«. Tako živi njih dvoje nekako snosljivo, dok se ne pojavi Truhačevski, drug Pozdnisev iz mladih dana. Budući da mu je prijatelj glazben, pristane Pozdnisev, da Truhačevski može dolaziti u kuću i svirati s njegovom ženom, iako bi često najvolio toga čovjeka otjerati. Silan ljubomor izjeda Pozdniseva. Vrhunae svoj postigne to strasno čuvstvo onda, kad Tru-

46

hačevski sa ženom Pozdniševljevom svira na klaviru »Kreutzerovu sonatu« od Beethovena. — Znadete li prvi presto? Znadete li? — pita Pozdnisev. — Oh! Strašna stvar ta sonata. Pogotovu ta j dio. I uopće je strasna stvar glazba. Što ona čini? I čemu ona to čini, što čini? Govore, da glazba djeluje oplemenjujući — glupost, laz. Ona djeluje, strašno djeluje, govorim za sebe, no ona nikako ne oplemenjuje niti nas uznosi niti poništava, već nas razdražuje«.

Nepovjerenje prema ženi raste u Pozdniševu sve već- ma i većma, ljubomor postaje sve nesnosniji, dok napokon ta napetost živaca ne provali svom snagom. Borave- ei jednom zaposlen u obližnjem mjestu, spopane Pozdni- ševa i opet neodoljivo čuvstvo nepovjerenja i ljubomora. Htijući se uvjeriti o protivnom, naime da je njegova sumnja neopravdana, ostavlja svoj službeni posao i vraća se kući s nam jer om, da nenadano osvane kod žene. Došavši u kasnu noć kući, nađe kod žene Truhaeevskoga. Sve nepovjerenje, sav ljubomor u ta j čas su u duši njegovoj o- pravdani. Nožem u ruci baci se na ženu, dok Truhacev- ski utekne. U posljednji čas Pozdnisev vidi, da do toga nije trebalo doći, no on to vidi prekasno; žena mu je već podlegla zadanoj rani: »Istom onda, kad sam ugledao njezino mrtvo lice, pojmio sam sve, sto sam učinio. Poj- mio sam, da je od mene proizlazilo to, da je ona bila živa, gibiva, topla, a sada da je nepomična, kao od voska, hlad- na i da se to ne može nigda, nigdje i ničim popraviti«.

Ova Tolstojeva pripovijest uzbunila je sav tadašnji čitalački svijet. Sa sviju strana dobivao je Tolstoj pisama s upitima, sto misli o tom, sto je napisao u »Kreut- zerovoj sonati« i u koju svrhu. Tolstoj je na to odgovorio svojim »Epilogom«:

»Dobivao sam i dobivam mnogo pisama od nepozna- tih lica s molbom, da jednostavnim i jasnim rijecima raz- jasnim ono, sto mislim o predmetu, koji sam prikazaoii pripovijeci s naslovom »Kreutzerova sonata«. Pokušat cu, da to učinim, to jest da po mogućnosti ukratko ka- žem ono, sto sajn htio s torn pripovijetkom i s onim izvodima, koji se mogu po mom mnijenju iz nje izvesti«.

47

»Htio sam reći u p r v o m redu evo to, da se u našem društvu ustalilo svim staležima zajedničko i lažnom naukom podržavano uvjerenje o torn, da je spolno općenje prijeko potrebno za zdravlje, i buduči da ženidba nije u- vijek moguća, da je spolno općenje i izvan braka stvar posve prirodna, koja ne veže čovjeka ni na što drugo, o- sim na novčanu plaću, pa je prema tome treba podupira- ti. Uvjerenje to tako je postalo općenitim i stalnim, da roditelji po savjetu liječnika spremaju razvratnost za svoju djecu; vlade, kojima je glavna briga za ćudoredno blagostanje njihovih gradana, stvaraju pokvarenost, to jest podržavaju čitav stalež žena, koje su dužne ginuti i tjelesno i duševno radi zadovoljavanja umišljenih po treba muževa, a neoženjeni ljudi podaju se posve mirne duše razvratnosti«.

»I eto, što ja htjedoh reći, da to ne valja, i to zbog to ga, jer ne može biti opravdano, da bi radi zdravlja jednih bilo nužno, da propadaju tjelesa i duše drugih upravo ta ko, kao što ne može biti ni to, da bi zbog zdravlja jednitx bilo potrebno piti krv drugih. Sam po sebi razumljiv zakljucak, koji se može iz toga izvesti, čini mi se, da je taj, da nije potrebno podavati se zabludi i varci. I zato, da se ne podajemo tomu, treba u prvom redu, da ne vjerujemo nećudorednom ueenju, podržavalo se ono kakvim god bilo ispraznim naukama, a drugo treba razumjeti, da je takvo spolno opcenje, kod kojega se ljudi oslobadaju od posljedica — djece, ili svaljuju svu težinu tih posljedica na že- nu, ili osujećuju mogućnost radanja djece — da je dakle takvo spolno opcenje prestupak protiv najobičnijega sahtjeva ćudorednosti; jest nedostojnost, pa prema tome neženje ne smiju to da cine, ako ne će da žive nedostojno«.

»Pa stoga, da se mognu uzdržati, treba da osim ćudo- rednoga nacina života nastoje, da ne piju, da suviše ne jedu, da ne jedu mesa i da ne bježe od rada, ne možda od tjelovježbe već od rada, koji umara, a ne koji je zt>og igre; ne smiju da dopuste u svojim mislima mogućnost općenja s tudim ženama upravo tako, kao sto nijedan covjek ne će dopustiti takvu mogućnost izmedu sebe i majke, ili medu sestrama, rodakinjama, ženama prijatelja. Stotine dokaza može svaki muškarac u svojoj okoli-

48

ni naći, da je uzdržanje moguće i manje opasno i štetno po zdravlje od neuzdržanja. To je prvo«.

» D r u g o je, što je u našern društvu bračna ne- vjernost u svim slojevima opcinstva (osobito u seljačkom, što se ima vojnistvu zahvaliti) zbog takvoga nazora o spolnom općenju (i to ne samo kao neophodno nužnom uvjetu zdravlja, već i kao poetičkom, uzvišenom dobru života) postala najobicnijom pojavom. A ja držim, da to ne treba ciniti. I zato, da se to ne bi činilo, treba promijeniti nazor o spolnoj ljubavi, to jest da se muškarci i žene odgajaju u porodici i javnim mnijenjem tako, da o- ni i prije i poslije ženidbe ne gledaju na zaljubljivanje i s njim svezanu spolnu ljubav kao na poetieko uzvišeno stanje, kako na to sada gledaju, već kao na stanje živo- tinjsko, koje covjeka ponizuje; i da se krsenje vjemosti u braku kazni javnim mnijenjem, i to barem tako, kako se njime kažnjava krsenje novcanih obveza i trgovačka prevara, a da se ne veliča, kako se to sada cini romanima, stihovima, pjesmama, operama itd. To je- drugo«.

» T r e c e je, što je u našem društvu radanje djece, dakako opet zbog onoga lažnoga znacenja, koje se pripisuje spolnoj ljubavi, izgubilo svoj smisao; pa mjesto da ono bude ciljem i opravdanjem bračnoga odnošaja, stalo se izvan braka i u braku po savjetu sluga lijecničke nauke širiti upotrebljavanje sredstava, koja lisavaju že- nu mogućnosti radanja, dok je postalo obicajem i navikom ono, čega nije ni prije bilo, niti sada imade u starin skim seljackim porodicama: produživanje bračnih odno- šaja za vrijeme trudnoće i dojenja. A ja držim, da to ne valja«.

»Ne valja upotrebljavati sredstva protiv radanja u prvom redu zato, jer to lišava ljude brige i truda oko djece, koja služe kao otkup spolnoj ljubavi, a drugo zato, jer se to približava djelovanju, koje se protivi čovjecjoj savjesti — ubistvu. Ne valja za vrijeme trudnoće i dojenja ne uzdržavati se već zato, jer to slabi ne samo tjelesnu, nego, što je glavno, i duševnu snagu žene. Poslje- dak pak, koji proizlazi iz toga, takav je, da to ne valja einiti. I zato da se to ne bi činilo, treba razumjeti, da je uzdržanje kao nužni uvjet čovjecanskoga dostojanstva u

49

vanbračnom stanju još i većma obvezatno u braku samome. To je treće«.

Č e t v r t o je, što se u našem društvu, koje smatra djecu ili smetnjom užitku ili nesretnim slučajem ili pak nasladom svoje vrste (ako se rađaju već prema u- naprijed određenom broju), dakle što se ta djeca ne ođ- gajaju u smislu onih zadataka čovječjega života, koji ih čekaju kao razumna bića, koja Ijube, već u smislu onih zabava, koje roditelji pri tom imaju. I što se zbog toga djeca ljudi uzgajaju kao djeca životinja, tako te rodite- Ijima nije glavna briga, da spremaju djecu za rad, kojije dostojan čovjeka, već da ih što bolje hrane, da se po-spješi njihovo rastenje, da ih drže čistima, bijelima, siti- ma, lijepima. Kod nižih staleža toga ne čine, i to zbog nevolje, no mnijenje je o tom jedno isto«.

»I kod razmažene djece, kao i kod svih preuhranjenih životinja, javlja se neprirodno rano nesavladiva osjećaj- nost prouzrokujući strašna mučenja kod te djece već u dječacko doba. Nakiti, čitanje, kazaliste, glazba, plesovi, slatka hrana, sav uređaj života, počevši od sličica na ku- tijicama do romana i do pjesme, još i većma raspaljuju tu osjećajnost, i zbog toga postaju naužasniji spolni poroci i bolesti običnim uvjetom kod rastenja djece obojega spola, a često ostaju i u zreio doba. A ja držim, da to nevalja. Jer zaključak, koji se može izvesti iz toga, jest taj,da treba prestati s odgajanjem djece ljudi poput djece ži- votinja, a kao svrhu odgajanju ljudske djece treba postaviti druge ciljeve, a ne lijepo, razmaženo tijelo. To je cetvrto«.

» P e t o j e, sto je zaljubljivanje u nasem drustvu, koje nastaje izmedu mlade žene i mladoga muškarca, imajući za osnovu uvijek spolnu ljubav, privedeno k vi- šemu poetickomu cilju ljudskoga nastojanja, o čemu svjedoci sve iskustvo i sva poezija našega društva, jer mladi ljudi ljepše vrijeme svoga života posvecuju: i tomuškarci promatranju, traženju, prisvajanju na:jljepsih predmeta ljubavi u obliku ljubavne veze ili braka, dok žene i djevojke posvećuju brigu mamljenju muškaraca u vezu ili brak. I kod toga se bolja snaga ljudi troši ne samo na besplodni već i na štetni rad. A iz toga proizlazi ve-50

lik dio bezumne raskoši nasega života, od toga besposlica muškaraca i bestidnost žena, koje ne zaziru od po- modne nošnje usvajajući je od razvratnih žena, koje iza- zivlju strast dijelom tijela. A ja držim, da to ne valja. Ne valja pak zato, jer je postizavanje sjedinjenja u braku ili izvan braka s predmetom ljubavi, pa bilo to još tako opjevano, cilj nedostojan čovjeka upravo tako, kao što je nedostojna svrha, koja se mnogim ljudima pricinja visim dobrom, to jest postizavanje slatke i obilate hrane«.

»Zakljucak, koji se iz ovoga može izvesti, je taj, da treba prestati misliti, da je spolna ljubav nešto izvanredno i uzvišeno, već treba razumjeti, da se svrha, koja je dostojna covjeka, to jest koja ima da služi bilo covje- čanstvu bilo domovini, da i ne govorimo o Bogu, ili bila ona kakva mu drago, ako je samo držimo dostojnom covjeka — dakle da se ta svrha ne postizava sjedinjenjem bilo u braku bilo izvan njega; naprotiv sjedinjenje s predmetom ljubavi (pa nastojali mi i jos kako dokaziva- ti protivno u stihovima i prozi) nigda ne olakšava posti- zavanja onoga cilja, koji je dostojan covjeka, već ga jos i otešćava. Eto to je peto«.

U ovo pet toca,ka (koie su pisane pravim Tolstojevim stilom) razlaže Tolstoj, što je mislio pišući »Kreutzero- vu sonatu« i u koju svrhu ju je pisao. Treba da suzbijaš strast za vremena, prije nego zavlada tobom. Jer ako joj se samo jedanput podas, prijeti ti opasnost, da ćeš za vazda postati njezinim robom, tako te ne ćeš uz najbolju volju imati snage, da joj se otmes. Posljednje je Tolstoj prikazao u pripovijeci »V rag«.

Čestiti Evgenij Irtenjev, koji štuje i ljubi svoju valja- nu, ali niposto lijepu i ponešto boležljivu ženu, ne može da odoli požudi, koja se u njemu ponovo probudila prema lijepoj seljakinji Stepanidi. S ovom je naime jos prije braka podržavao odnošaj. On svom silom nastoji, da se odupre napastima, koje ga sve većma progone i muče; no uvidjevši, da mu je sav trud zaludan, jer je strast svaku otpornu snagu u njemu skrsila, odluci ili da odstrani predmet svoje strasti, ili da ukloni onu, Tcoja mu smeta, te ne može da zadovolji svojoj pohoti. Hakon teške borbe pobijedi konacno bolji dio njegova

51

značaja; on ne čini ni jedno ni drugo, jer ne će da bude nepravedan prema ženi, niti da počini kakvo nedjelo, zato polazi u smrt. I tako Evgenij može samo vlastitom smr- ću da pobijedi strast, kojoj se jednom podao.

Što strast može da ueini od covjeka, uci nas i tragi- čan konac mladoga Nehljudova u » Z a p i s c i m a k o n o - b a r o v i m « . Konobar neki pripovijeda nam svoja opa- žanja, kako je mladi Nehljudov kao nepokvareni mladic stao pohoditi kavane, gdje je naskoro, postavši strastven kartaš, proigrao sav svoj novae. Buduci da nije mogao platiti dugova, a novaca ni otkuda, ubije se. Iz list a, što ga je napisao malo pred smrt, vidi se sva tragika, koja je uništila život mladoga covjeka: »Bog mi je sve dao, sto covjek sebi poželjeti može *— bogatstvo, casno ime, pamet, smisao za sve, sto je plemenito. Htio sam da uživam svoj život i ja zgazih u blato sve dobro, koje je u meni bilo. Nijesam obešcasćen, nijesam nesretan, niti sam sto skrivio. Ali ja sam nešto gore pocinio. Ja sam svoj osjećaj, svoj razum, svoju mladost uništio«.

Kako bi trebaio udesiti svoj život, da mognemo živje- ti zadovoljno i dostojno valjana covjeka, izjavljuje u pripovijeci » V l a s t e l i n o v o j u t r o « i opet Nehljudov, koji teži za sretnim bracnim životom. (Mladi vlastelin Nehljudov, kojega češće susrećemo u Tolstojevim pripovijetkama, zapravo je Tolstoj sam). — Mladi ta j vlastelin napustio je visoke škole u Moskvi te se povukao u zabit na svoje imanje s namjerom, da podigne blagostanje seljaka. U tu bi se svrhu sastajali kod njega siromasni seljaci, da iznesu svoje želje, koje bi Nehljudov o- činski saslušao i po mogućnosti i savjesti izvršio. Da se uvjeri o potrebama svojih molitelja, zalazio bi u seljačke kuće, i tamo upućivao ljude, kako im valja raditi.

Tako je eto i jutros pošao do nekih siromašnih seljaka, koji su nedavno bili kod njega s razlicitim molbama. Premda Nehljudov pokazuje najbolju volju, da tim bijed- nim ljudima pomogne u njihovoj nevolji, odbijaju oni svaki negov savjet s ropskom poniznošću. Nekima želi pomoći novcem, koji oni s nepovjerljivošću primaju. Mnogo imade razloga, radi kojih njegovi seljani trpe bijedu: jedan je nesposoban, drugi lijen, ovaj se podao

52

pijančenju, onaj je praznovjeran, pa misli, da mu je zaludan svaki trud, jer da ga je netko opčinio i slicno. No irna ih i cestitih i radinih, samo sto svi oni žive i gospo* dare na svoj način ne obazirući se nikako na savjete, koje im Nehljudov daje. Svi oni, i dobri i loši, nemaju Nehlju- dovu ništa da zahvale: sposobni napreduju, nesposobni propadaju.

Pošto je ovako vise od godinu dana nastojao oko podizanja blagostanja svojih kmetova, dolazi napokon Nehljudov do uvjerenja, da mu je sav trud zaludan: »Nji- hovo se stanje nije popravilo, dok moje postaje danomi- ee sve to lošijim. Kad bih barem imao uspjeha, kad bih vidio zahvalnost. . . ; vidim samo lažljivu lukavost, poro- ke, nepovjerenje, nespretnost. Uzalud gubim svoje naj- Ijepse godine«. — Nehljudov uvida istinitost rijeci svoje tetke, koja ga je od toga pothvata odgovarala, da covjek onda istom osjeća svoje zvanje, kad se u njem već jednom prevario, i da je laglje osnovati vlastitu sreću nego sre- ću drugih ljudi.

Do eega stoji nepomueen i sretan život, kazuje nam Tolstoj u romanu »0 b i t e 1 j s k a s r e c a « . Mlada že- na, sada već majka, pripovijeda nam svoj roman iz bračno- ga života, što ga je proživjela sa covjekom od sebe znatno starijim. — Kao skrbnik nakon smrti njezina oca dolazio je Sergej MihaiUc često u njihovu kuću. Njih se dvoje zavoli i uzme. Živeći na selu sami i odijeljeni od svijeta provodili su dane u zadovoljstvu, ili kako je Sergej jednom sebi zaželio »tihi, samotni život u seoskom za- tišju«. Naskoro stanu osjećati dosadu i sumornost i zato podu u Petrograd. U društvu otmjenoga svijeta neopazice im prolazi vrijeme. Tu izide njezina ljepota tako na glas, te joj muz postane ljubomoran. Opet se vrate na imanje, ali ne zadugo, budući da je prijasnjega odno- šaja medu njima nestalo; njih dvoje zamrzi samoću, onu samoću, koja im je prije tako mila bila. Zato odlaze u inostranstvo.

U Badenu se upozna ona s mladim talijanskim mar- kizom, koji je donekle sličan njezinu mužu s tom razlikom, da je mladi i ljepši. Pomisao.na dijete i muža spa- s&va je od stramputice. Napokon uvidi, da se prava sre-

53

ća može naći u mirnom i sređenom braenom životu, u brizi oko djece i muža, koji joj ne može vise biti Ijubavni- kom već prijateljem.

Novi taj život, život ozbiljnoga rada, usrećuje ju u- pravo tako, kao što ju jednoć zadovoljavaše i prvo doba njezina braka, doba čuvstva i bezbrižnosti, za koje sada veli: »Dani, tjedni, dva mjeseca samotnoga seoskoga života prodoše, kako se onda cinilo, neopazice, pa ipak bi euvstva, uzrujavanja i sreća tih nekoliko mjeseci do- stali, da ispune citav jedan život«.

Pravu dakle i nepomućenu sreću možemo postići, ako se povučemo od gradskoga bucnog života u seosku tisi- nu, u prirodu, te se bavimo takvim poslovima, koje iziskuje briga oko svagdašnjih životnih potreba. Da gradski život ša svojim neprirodnim uređenjem i sa svojom. lažnom uljudbom daleko zaostaje za onim životom, što ga provode sretna djeca prirode, spoznao je napokon i mladi ruski plemić Olenin u » K o z a c i m a « .

Zasitivši se gradskoga života otide Olenin na Kavkaz, da stupi tamo u pogranicnu vojsku. Unatoc svojim nazorima o ljubavi, to jest da ljubav ne postoji, zaljubi se u mladu kozakinju, kojom bi se bio i oženio, da nakon dugoga skanjivanja s njezine strane konačno ne pobijedi u njoj nagon zdrave prirode, koji se nikako ne može da sprijatelji s duhom uljudbe, u kojem je odgojen Olenin. (Eto nam i opet Tolstoja u susret). Osim toga je Olenin, budući još mlad i neiskusan, covjek bez ustaljenih nazora i bez volje. Ražalošćen zbog prezrene ljubavi odlazi, obogaćen jednim novim iskustvom, kako sam veli i kako mu je jednom zgodom rekao dobri prijatelj stari kozak, da je sve u onome svijetu, u kojem je Olenin prije živio, i u koji se opet vraća, lažno — naime uljudba.

Kod kozaka upoznao je Olenin pravi zdravi nagon, po kojem kozak živi, to jest koji mu daje smisao životu, te ga svuda prati: »i kad uhodi jelena, tje ra vepra, hvata zamkom fazana, lovi u Tereku ribu; i kad sprema slatko grozde ili voce, slavi svadbu, igra kolo; i kad se bori sa poludivljim Čecencima — vazda imajući na umu Boga svemožnoga, pa i onda, kada nišaneći puškom na protivnika potiho šapće: u ime oca i sina«.

54

Lažnu uljudbu žigoše Tolstoj u pričici »L u c e r n«, koju je tako nazvao po gradu Lucernu, gdje je na svorn putovanju po zapadnoj Evropi neko vrijeme boravio. Tu nam pripovijeda Tolstoj istinski dogadaj, kako je neki pjevač pred svratištem »Schweizerhof« molio bogate goste za milostinju. No ne samo, da mu nijesu ništa dali, već su ga i izgrdili i otjerali. Tolstoj, kojemu bijase žao jadnoga covjeka, pozove otrcanoga pjevaca i sjeđne s njim k stolu, gdje je već sjedio neki bogati lord. Ovaj dakako smjesta ustane i ostavi dvoranu, radi čega je do- sio do neugodnoga razračunavanja izmedu Tolstoja i konobara.

Tolstoj bijase silno ogoreen videći tu »laznu kulturu civilizovanoga društva«: »Tko će mi objasniti, što je sio- boda, što despotizam, što civilizacija, a što barbarstvo?«— I sada razm atra Tolstoj u jednu ruku otreanoga, jadnoga pjevača, njegov kukavni život i bijedu, a u drugu bogatu svjetsku gospodu u svili i kadifi, koja su znala slušati pjesmu sirotana, a nijesu se ni obazrela, kad ih je ovaj molio za milostinju, pa se pita, gdje je tu kultura. čovječanstvo čini sve, da udovolji svojim potrebama, unapredujuci znanosti, podižući fabrike, gradeći željezni- ee i drugo, no kako je unaprijedilo kulturu srca i du- še, vidi se iz pomenutoga slučaja sa siromasnim pjeva- čem — slucaj, »koji bi trebali povjesnicari da zabilježe plamenim, neizbrisivim pismenima. Taj je slucaj, nastavlja Tolstoj, znatniji, ozbiljniji i imade dublje znače- nje od svih dogadaja, o kojima pišu novine i povjesnice. To je cinjenica, koja je znacajna ne za povijest ljudskih izuma već za napredak i ćudoređe«.

Čovjek je zbog velikih potreba svojih postao daleko sebeznalijim, nego sto on od prirode jest. Te potrebe ra- stu danomice, a s njima i zelja za posjedovanjem, tako te covjek cesto teži i za onim, sto mu doista ne treba. Kako teskim posljedicama može da urodi takvo gramženje za nepotrebnim, spoznao je i jadni Valah u priči »M j e- r a č p l a t n a « .

Priča ova počinje s opisom života konja u jednoj er- geli. Tu živi i stari boležljivi konj Valah, kojega radi is- kvarenoga hoda zovu »holstomjerom« (mjerač platna).

55

Valah kazuje drugim konjima svoje doživljaje počevši od poroda pa do onoga vremena, kad je stigao u ergelu, u kojoj se sada nalazi. Naročitu pažnju posvećuje kod svoga pripovijedanja osobitosti ljudi, koji sebi prisvajaju nešto, sto nije njihovo, a prisvajaju sebi često i takve stvari, kojih nikako ne trebaju. Valahu je na pr. izričaj »moj konj« upravo tako nerazumljiv kao i: »moja zemlja« . . . »moj zrak« . . . »moja voda«. Nakon mnogih isku- stava došao je napokon do zakljucka, da to svojatanje ljudsko dolazi od toga, sto su ljudi sebi postavili glavnim životnim pravilom »riječi«, a ne »djela«. Toj ljudskoj pohoti ima i on da zahvali svoju najveću nesreću. Jedan naime od prvih njegovih gospodara imadase ljubovcu, koju je po običaju ljudskom nazivao »svojom«. Kada jednom nije našao ljubovce kod kuće — bila je pobjegla s drugim —, dade se gospodar njegov u potjeru za njom. Kod toga bjesomucnog ganjanja tako su ga izmorili tu- kući, da je obolio. Izgubivši svoje dobro zdravlje propa- daše sve vise i vise, dok napokon nije došao u ruke sa- dašnjega gospodara. — Napokon bude jadni Valah ubi- jen radi neke priljepčive bolesti, i tako se svrši njegov patnieki život.

Osim u »Mjeraču platna« prikazuje Tolstoj jos i u drugim dvjema pricama smrt, i to u priči sa naslovom »Tri smrti« i u satiri na lijecnički stalež » S m r t I v a n aI I j i c a«.

Ivan Iljie državni je činovnik, koji živi sređenim živo- tom, kao onaj covjek, koji se ne može ni pohvaliti ni potužiti. Nakon dugoga potucanja s porodicom po »u- jezdima« (kotarhna) dočepa se boljega mjesta kod vise- ga sudišta u Petrogradu. No sada, kad bi mogao smire- nije i udobnije živjeti, pocinje ga mučiti bolest, koju lijecnici tumace zapaljenjem bubrega i slijepoga crijeva. Nakon dugotrajnoga bezuspješnog lijecenja i »konzulta- cija najvećih Uječničkih kapaciteta«, koji ovdje ne prolaze bez poruge (jer su i oni često u borbi protiv prirode nemoćni), umre Ivan Iljic.

Od smrti nije nitko siguran, ni razumni covjek ni nerazumna životinja, pa ni samo drvo. I ono umire. Tako

56

Biora u »Tr i s m r t i « mlado stabalce dati svoj život, da bude grobnim spomenikom.

Vlastelin neki sprema mladu bolesnu ženu na put u Italiju. No čim stignu u obližnje selo, gdje im treba mijenjati konje, savjetuje lijecnik vlastelina, da se sa že- nom vrati, jer da mu ne će vise dugo živjeti. Kocijas, koji je vozio mladu vlastelinku, prenoći u istome selu. U preno- cištu bori se sa smrću dobri znanac njegov, koji vec odavna boluje od sušice. S ovim se pogodi kočijas, da će mu postaviti grobni kamen, kad umre, ako mu pokloni svoje čizme. Drugo jutro nađu znanca kočijaševa mrtva na peći; zakopaju ga na zapuštenom seoskom groblju bez opijela i bez krsta.

Naskoro umre i mlada vlastelinka, i to u nazocnosti svećenika, liječnika, muža i rođaka, ne bi li joj olakšali posljednje časove života. Napokon je zakopaju uz veliki sjaj i postave joj spomenik od kamena.

I tako moradoše umrijeti i siromasni kocijašev zna- nae i bogata vlastelinka, jer smrt ne pita, kakvoga si roda i staleža. Samo po izvanjskim znacima možeš razazna- ti, gdje pociva siromah a gdje bogataš: ovamo grobnihumak bez krsta, onamo spomenik od kamena.

Napokon da održi svoje obećanje, pode kočijaš jednoga ju tra u obližnju šumicu i posiječe mlado drvce, da ođ njega nacini grobni krst pokojnomu znancu, koji mu je ostavio svoje čizme. I tako mora da padne mlado zdravo drvce u svom bujnom zelenilu, da bude mrtvo spomenikom mrtvome čovjeku.

Smrt sve izjednacuje, bogato i siromasno, razumno i nerazumno, što osjeća i što ne osjeća. Mi možemo kao razumna bića sve poduzeti, da život svoj spasimo i produ- Ijimo, sto nam kadgod i uspije za neko vrijeme, ali kad đođe čas, gdje ponestaje svakoga uvjeta za život, onda je svako nastojanje suvišno, a i svaka znanost nemoćna. I upravo ta neizbježiva sm rt treba covjeka da pouci, kako je jadan uza sve svoje znanje i bogatstvo. I sto je covjek bliži prirodi, sto je jednostavniji i siromasniji, to manje zazire od smrti, kao onaj Nikita u pripovijeci » Go s p o - d a r i s l u g a«.

57

Ovdje je prikazana borba putnika s mećavom, koja je osobito značajna za rusku beskrajnu ravnicu s njezinim lošim cestarna, koje snijeg često tako zamete, da in ni najvrsniji kočijas ne može raspoznati. Zateče li ovakva mećava putnika, koji ne pozna onoga kraja, izgubljen je. Zaluta li dakle vozeći se, najbolje je da pusti konja, neka sam ide, kako mu je volja. U najgorem će se slučaju konj vratiti опашо, odakle je pošao, osim ako životinja nije sustala od velikoga napora. No dogodi se i to, da konji iđući svojim vlastitim tragom vječno kruže oko istoga mjesta. U takvom slučaju kočijas stane i čeka, dok ili mećava ne prestane, ili ga namjera ne namjeri na putnika, koji se bolje može da snade. Nerijetko naiđu ljudi na konje i putnike, smrznute i snijegom zatrpane.

Takva sudbina snalazi i gospodara Vasilija Andre- jica spopada strah, da se ne smrzne, što bi značilo izgu- vlastite krivice, jer hoće unatoč dobrim savjetima žene svoje i prijatelja, da pod svaku cijenu još isti dan stigne u mjesto, gdje ga čeka unosna trgovina. Putem ga zate- če, kako se moglo predvidjeti, mećava. Budući da je konj sustao od napornoga puta, a pomoći ni odakle, pred- loži sluga Nikita, da prenoće nasred polja u snijegu. Premda prozebao u slabom kaputiću i poderanim čizma- ma, pokrije Nikita uznojenoga konja, kojega on voli kao i svaku životinju, a sam se zguri u snijegu, dok se gospodar ogrnut dvjema bundama smjesti u saonicama. Andre- jiča spopada strah, da še ne smrzne, što bi znacilo izgu- biti unosnu trgovinu, kojoj se tako radovao. Zajasi dakle konja, da potraži bilo kakav izlaz, jer mu se pričinilo, kao da čuje pjev pijetla i odjaši ostavivši slugu, koji je »kao i svi ljudi, koji žive s prirodom i poznaju nuždu, bio ustrpljiv te mogao spokojno čekati ure, dane, a da ne o- ćuti nemira«. No jasući kroz mećavu i ne znajući, kako to obicno biva, vrati se opet k saonicama. Smotrivši već napola smrznutoga slugu u njegovu otrcanom kaputiću, mahom spozna svu svoju slabost i zastidi se. Da spasi ži- vot tomu covjeku, koji nije osjećao straha ni od studeni ni od smrti, legne na nj, da ga ugrije svojom toplinom, pa makar i sam stradao. Tako i bi. Sjutradan nadu seljaci iz obližnjega sela, upozoreni znakom, koji je Nikita

58

bio namjestio uspravivši rudu s rupčićem, smrznutoga gospodara i konja mu, dok slugu izvuku poluživa iz sni- jega.

Osim u ovoj pripovijeei, koja je pisana nahvalice, opisuje Tolstoj borbu s vijavicom još i u »М e ć a v i», i to prema istinskom doživljaju, kako je vozeći se u saonicama cijelu noć lutao ne znajući ni kuda ni kamo prepustiv- si konjima vodstvo. I doista zorom stigoše kao čudom na odredenu stanicu.

Ćudorednopoučnoga značaja je priča iz doba ranoga kršćanstva: » P u t u j t e u s v i j e t l u « . Ni bogatstvo ni slava ne može covjeka da usreći, već jednostavan, če- dan život, koji provodimo u radu i poštenju.; Julije sin draguljara Juvenala iz Tarsa bi krivicom svojih roditelja lose odgojen, tako te je trošeći očev imetak u društvu nevaljaUh prijatelja i pokvarenih žena zadavao roditeljima mnogo jada. Kad mu otae ne htjede vise davati novaca, uzme potaj.no njegova majka sku- pocjeni dragulj i dade ga Juliju, da ga proda, a novce sebi da uzme. No kad je mati rekla sinu, da će u slučaju, ako bi otac opazio, da je nestalo dragulja, okriviti jednoga od robova, zgrozi se Julije i pobjegne iz očinske kuće.

Osamljen i nezadovoljan odluči JuUje poći u kršćan- sku općinu, gdje je živio njegov prijatelj kršćanin Pamfi- lije. Putem sretne nepoznata covjeka, koji ga stade od- govarati, da ne ide medu kršćane, jer da ga kršćanska nauka ne može osloboditi od strasti, koje ga progone, i ako to silno želi. Ne može ga pak osloboditi zato, jer stoji na krivom stanovistu, to jest da treba svaku strast u- gusiti, a to znaci isto, sto i zaustavljati vodu branom ta ko dugo, dok silom ne provali i poplavi polja muljem i blatom; pomalo pak natapajući ista voda bila bi od velike koristi. Zato neka se vrati domu svome i udovolji že- lji roditelja svojih, pa će živjeti zadovoljno. Tako i učini.

Julije se oženi i stane provoditi život u radu i stjeca- nju. Naskoro iza toga sastane se s Pamfilijem. U razgovoru s njim o vjeri i životu uvjeri se, kako mu je i nepoznati covjek govorio, da je kršcanska vjera zabluda, bu- dući da traži, da se svega treba odreći, da nitko ne smije ništa posjedovati, i da ne treba drzave, u kojoj se silom

59

vlada. Kad bi sav svijet živio po kršćanskoj vjeri, ne bi bilo ni grabeža ni ubistva, svi ljudi bi živjeli u ljubavi i slozi. Tako mu govoraše Pamfilije, no Julije, koji imade djece, ne može da shvati, kako bi bez posjeda hranio porodicu, a da nema carske vojske, tko bi mu čuvao posjed od grabežljivih barbara, premda bi volio živjeti u ljubavi i slozi. I on stalno odluci, da ne će nigda priječi na krsćanstvo.

Nekoliko godina iza toga razgovora s Pamfilijem sazna Julije, da mu se prijatelj oženio, da imade djece i da živi sretno kraj svega svoga siromastva. Julije stane raz- mišljati o tom, kako je u njega svega izobila, ali zadovoljstva nema: žena mu se ne mili vise, djeca mu dojadi- še, bogatstvo ga nikako ne veseli, dok je Pamfilije u velikoj bijedi svojoj sretan. I opet odluci poći do krsćana, da vidi, kako oni žive. No lijecnik neki odvraća ga od namjere govoreći mu, kao nekoć onaj nepoznati, da je kr- šćanstvo pogubno. I po drugi put dade se Julije odgovoriti, ali ne zadugo, jer naskoro stane sam shvaćati, da su is- tinite rijeci Pamfilijeve o ljubavi, bez koje nema srece, kao ni on što je nije zato nasao, jer su ga u svim njegovim pot- hvatima vodile strast i pohlepa za bogatstvom i castixna, dok ljubavi nije bilo. U to se zavadi sa sinom, koji je u- pravo tako nevaljao, kao i on sam što je nekoć bio, i za- malo bi ga ubio radi razvratnosti i neposluha.

Iskusivsi svu žuć života konačno odlazi Julije po tre- ći put kršćanima. Pamfilije ga radosno primi i odvede u vinograde, gdje je upravo bila berba, da radi. U prvom vinogradu, koji bijase pun grozda, ne nade mjesta za sebe, isto tako ni u drugom manje plodnom, istom u trećem pustom vinogradu naslo se mjesta i za njega. Da je prvi put došao medu kršćane, kako bijase odlucio, dobio bi bio mjesto u plodnom vinogradu kršćanske općine, koja zajednicki obrađuje i uživa sva tri svoja vinograda, no ovako, budući da je zakasnio, mora se zadovoljiti onim, sto je preostalo u trećem lošem vinogradu. Ali Julije ne treba žaliti ni za cim, jer pred Bogom svi su ljudi jednaki, do- sli oni prije ili kasnije, samo kad su stigli. Bog ne razlikuje veliko od malenoga, ali razlikuje ravno od neravnoga.

60

Zato treba da idemo ravnim putem, i mi eemo biti s B o gom, a naše stvari ne će biti ni velike ni malene, nego stvari božje — dakle: putujmo u svijetlu.

Život bez rada život je bez svrhe, provodili ga mi jos tako bogodusno. I što se tko većma kloni rada, to se već- ma udaljuje od života kreposti. Zato i život asketa i pu- stinjaka, koji su doduše provodili bogodušan život, nije krepostan, jer su povukavši se u samoeu mislili, da će o- militi Bogu molitvama zaboravivši, da je prema onoj »u znoju lica svoga jest ćeš hljeb« molitva bez rada is- prazna. Ovu misao zastupa Tolstoj u pripovijeci » O t a c Š e r g i j e « .

Knez Stjepan Kasatskij imao se da oženi otmjenom dvorskom gospojicom. No saznavši, da mu je zarucnica bila milosnica car a Nikole I., ostavi je te pode u samostan, gdje se zakaluderi. Premda je bio cvrsto odlucio, da provodi što bogodušniji život, ne polazi mu za rukom, jer ga uznemiruju misli zbog ostavljene zarucnice i želja za svjetovnim životom, kao i mrzost, koja ga obuzima gledajući samostansku braću, kako ta j svetacki život samo na oko vrše, dok upravo tako robuju strastima, teže za udobnim životom i častima kao i ostali ljudi.

Razočaran napušta samostan i odlazi u samoću, gdje kao pustinjak živi mnogo godma. Ljudi vjerujući u njegovu svetačku moc dolaze k njemu, da ih tješi i liječi od bolesti. On to sve čini njima za volju, polažući ruke na njih i moleći se, a protiv svoga uvjerenja, budući da osje- ća cineći djela, koja praznovjerni svijet smatra čudesima, kako se sve većma udaljuje od Boga i od onoga zavjeta svoga, da provodi bogodušan život. No on osjeća potrebu ljubavi, to jest on nema nikoga, s lame da dijeli onu veliku ljubav, koju u sebi nosi. Zato bježi iz samoće, jer vidi, da nijedno njegovo djelo nije bilo djelo ljubavi. Činilo mu se, da je sve ono, što je činio zbog ljudi, cinio i u ime Boga, u kojega je konacno izgubio svaku vjeru, jer je spoznao, da su sva njegova djela, koja su ljudi držali ču- desima, samo puka prijevara. — Napokon se smiri kao radnik kod nekoga posjednika u Sibiriji.

61

Dakle rad i samo rad može čovjeka da zadovolji i o- euva od stramputica. Zato na pr. nije dobro, da zločince zatvaraju u tamnice, već ih treba što većma zaposliti. Radom će koristiti ne samo državi, jer će zaradivati hljeb, već i sebi, je r će se radom popraviti. Od tamnice je dvostruka šteta: prvo sto ona ne popravlja, a drugo sto stoji državu mnogo novaca. Takvomu uređenju drža- vnih tamnica ruga se Tolstoj u priči » S k u p o s t o j i « , koju je napisao prema jednoj Maupassantovoj satiri.

Tu se pripovijeda o državici Monaco, koja je uredena, kao veliko carstvo, dakako u umanjenom mjerilu. No »carić« treba novaca, jer su izdaci veUki, a državni doho- ci maleni. Da mogne doći do novaca, osnuje »carić« igra- ći salon, kamo stanu dolaziti bogatasi sa sviju strana svijeta da igraju. Mnogome je tamo potamnjelo sunce, jer izgubivši sav imetak, sto se nerijetko dogada, nesretnik se takav ih baci u more ili se ustrijeli. Ali u »ca- rića« novaca dosta.

Dogodilo se jednom u »carstvu« razbojstvo i sud osu- di zlocinca na smrt. No budući da nijesu imali gilotine, »carić« se obrati francuskoj vladi, da mu pošalje krvnika i stroj. Kao naknadu zatraži Republika tako veliku svotu, da je »carić« odbio ponudu te se obratio talijan- skomu kralju, da mu on pošalje krvnika. AU kad je i o- vaj zatražio nemalenu svotu, odluci državno vijeće, da vojnik odsiječe zločincu glavu. No budući da nijedan od šezdeset državnih vojnika ne htjede to uciniti, pomilova »carić« zlocinca na doživotnu tamnicu. Medutim takve nije bilo, pa su morali toga jednoga zlocinca zatvoriti u posebnu zgradu i dati mu stražara, da ga Suva.

Nakon godinu dana ispostavi se, da će ta j zlocinac, bude li dugo poživio, stajati državu silne novce. Zato ot- puste stražara u nadi, da će kažnjenik pobjeći, a država bi se oslobodila nepotrebnih izdataka. AU kažnjenik ni da bi pomisho na bijeg. Dobro mu je u zatvoru! Konačno odluci državno vijeće, da dadu čovjeku mirovinu, samo da izide iz zatvora. Tako i bi. Otpušteni kažnjenik kupi sebi zemlje i stane živjeti kao pošten covjek.

62

Zločincu treba dati priliku, da se mogne popraviti. A to će u najviše slučajeva i biti, jer i najokorjeliji zločinac imade u sebi toliko snage i ponosa, da se pridigne. Tako i zloglasni Polikej u priči »P o 1 i k uš k a« voli poći u smrt, nego da preživi sramotu, htijući time pokazati, koliko mu je stalo, da opet steee dobar glas.

O Polikeju Iljiču, kmetu vlastelinke Pokrovske, svašta se znalo, samo ništa dobro. Seljaci ga nijesu trpjeli radi varanja i krađe. Često bi ga sumnjieili, pa i onda, kad nije bio kriv, te bi zlo prošao, kad bi mu štogod dokazali. Samo kao konjski ljekar — premda je u tom svom zva- nju bilo zbog neznanja bilo zbog površnosti počinio vise zla nego dobra — uživaše još nešto dobra glasa medu se- Ijacima, koji su ga za njegov trud dobro plaćali. Novce bi obično zapio.

Jednom je vlastelinka trebala covjeka, da ga poša- Ije u obližnji gradić po veću svotu novaca. Budući da nikoga drugoga nije bilo, pošalje Polikeja. Ovaj sav sretan, da u njega imade toliko povjerenja, htio je ovom zgodom zasvjedociti, da u njega još nije sve propalo. Ali nesreća htjede — i on izgubi putem novce. U očajanju svom objesi se.

Polikej je vise nesretan nego pokvaren covjek. On je i sam uvidio, da njegov život ne valja, pa je i odlučio bio, da započne nov život. Ali on to nije mogao, kako je pla- čući jednom ženi svojoj priznao: »Ja sam nesretan covjek, što da radim?« A kad mu se pružila priUka, da do- kaže, da još imade u njega poštenja, izgubi po nesreći novae. Zato polazi u smrt, jer je uvjeren, da mu se ne bi vjerovalo.

Kakvim teškim posljedicama mogu da urode često na oko neznatni uzroci, prikazao je Tolstoj u pripovijeci » K r i v o t v o r e n i k u p o n « . — Gimnazijalac Mahin krivotvorio je kupon, da pomogne svome drugu iz nepri- like, jer je imao još istoga dana da namiri dug od nekoliko rubalja, što ih je na zabavi nekoj potrošio. Prolazeći iz ruke u ruku prouzroči ta j kupon čitav niz nezgoda; ta ko bi seljak neki zbog njega predan sudu i drugo.

63

Osim toga napisao je Tolstoj vise pripovijedaka za puk, također ćudorednopoučnoga sadržaja. Tako se u »K u m e e t u« prikazuje, kako se zlo ne može zlim (silom) umanjiti, već se naprotiv povećava. — Pripovijet- ka » T r e b a l i c o v j e k u m n o g o z e m l j e ? « uci nas, da ne valja biti lakom i težiti za bogatstvom, jer na koncu dostaje čovjeku tek toliko zemlje, da se u nju sa- hrani tijelo njegovo. — U »D v a s t a r c a«, koji su se zaputili u Jerusalim, da se poklone grobu Gospodnjemu, kazuje se, kako ne treba ni hodocastiti ni Boga traziti, jer se on svuda nalazi i na svakom mu se mjestu nioze služiti dobrim djelima. Jedan je naime od tih staraca doista posjetio grob, no dotle mu kod kuće propade sve imanje; a drugi sustavši putem i potrošivši sav svoj novae u korist neke siromašne porodice vrati se kući veseo, što je učinio dobro djelo. — Zatim su jos neke manje pripovijetke: » C a r K r e z o i u c i t e l j S o l o n « (Nitko •se prije smrti ne može nazvati sretnim ); » K a k o j e M a u r p l a t i o u b o j i c i s i n a s v o j e g a« (Pra- štaj i najljućem neprijatelju, kao musliman Maur, koji je ubojici vlastitoga sina, katoliku Španjolcu, spasio život!); »R a z u m i o t a t a« (Praštaj onome, koji od nevolje pocini zlo djelo); »G a s i v a t r u , d o k n e b u k n e « (iz seljačkoga života); »Z r n o k a o k o k o š j e j a- j e«; »S v i j e č i c a«; »D v a b r a t a i z 1 a t o«; » D j e v o j č i c e u m n i j e o d s t a r c a « ; »Zl u к u k l o n i , d o b r u s e p o k l o n i « ; B o g j e s p o r , a l i d o s t i ž a n« (istinski događaj: krivo osuden zbog ubistva na progon u Sibiriju); » G d j e j e 1 j u b a v,0 n d j e j e i Bog« ; » Tr i s t a r c a«; »A 1 j o š a1 o n a с«; »Р r i p o v i j e t k a z a d j e c u« i dr .

Ovamo pripada i legenda »O c e m u 1 j u d i ž i v e?«. U toj legendi o arhandelu Mihajlu i ubogom postoiaru razvija Tolstoj misli o ljubavi, koja sve pokreće. Bez ljubavi nema života; ljubav je Bog.

Bog je kaznio arhandela Mihajla, jer nije izvršio zapovijedi njegove, da donese u nebo dusu jedne majke. Na njezinu molbu naime, da je pusti na životu zbog sirocadi, koja bi ostala bez hraniteljice, smilovao se andeo. No

64

Bog unatoč tome uzme dušu majčinu, a Mihajla baci na zemlju pretvorivši ga u bijedna covjeka i zabrani mu povratak u nebo tako dugo, dok ne spozna tri stvari: Sto se nalazi u ljudima? Sto ljudima nije dano? O eemu ljudi žive?

Neki siromašni postolar, koji sa svojom porodicom oskudijeva, uzme Mihajla pod svoj krov, nahrani ga i odjene. Mihajlo naskoro izuči postolarski zanat i bude marljiv radnik.

Nakon šest godina zemaljskoga života sastane se Mihajlo s djecom one majke, kojoj bijase život poklonio i sazna, da se poslije smrti njezine našla druga žena, koja je prigrlila siročad i odgojila. Mihajlo uvida, da o- noj majci nije bilo dano znati, što će djeci njezinoj biti potrebno za život. Nijesu ni briga ni trud nove hraniteljice spasili život djeci, već ljubav, koja »se nalazi u ljudima«. Zato kaze Mihajlo postolaru vraćajući se u nebo: »Ja sam spoznao, da ljudi ne žive o brizi, već o ljubavi«. Dakle bez ljubavi nema života, a ljubav je Bog, jer je receno: »Tko ne ljubi, ne poznaje Boga; jer Bog je ljubav« (1. Epist. Iv. 4, 8).

Ovamo pripada i druga oveća legenda Tolstojeva »Ob- nova pakla«, no s obzirom na njezin sadržaj, kojim Tolstoj žigoše crkvu i njezine predstavnike, bit će o njoj govora u poglavlju » V j e r a i c r k v a«.

Napokon da spomenemo jos tri pripovijetke »N i k o- l a j P a l ki n«, » P o s l i j e p l e s a « i » R a d n i k E m e 1 j a n i p u s t i b u b a n j « , od kojih se osobito ističe posljednja radi svoga očitoga smjera. U toj pripovijeci, koja bijase zabranjena od ruske cenzure, kazuje se, kako je radnik Emeljan s pomocu bubnja spasio sebe i svoju ženu.

Car se zaljubi u lijepu ženu Emeljanovu i stane nare- đivati muzu njezinu redom najteže poslove uz prijetnju, da će ga kazniti smrću, ako ih ne izvrši, u nadi, da će se domoci žene njegove. Emeljan htjede isprva da spasi sebe i ženu bijegom. Ali kamo da pobjegne, kad je carska zemlja puna vojske. No s pomocu žene svoje, koja je u vezi s nadnaravnim svijetom, izvede on sve poslove, koje mu je car naložio. Napokon mu car po savjetu svojih do-

65

glavnika zapovjedi, »da pode nekamo, a da ne zna kamo, i da donese nešto, a da ne zna što«. I sada savjetuje že- na Emeljana, da pode do neke starice, koja će ga uputiti, što mu treba činiti. Putem se namjeri na carske vojnike, te i njih zamoU, da ga savjetuju. No oni mu ne znaju drugo odgovoriti, već da se i s njima slicno zbiva, otkako su u vojsci, to jest da idu nekamo, a da ne znaju kamo, i da traže nešto, a da ne znaju sto.

Starica, na koju ga je uputila žena, dade Emeljanu klupko, koje ga, kotrljajući se pred njim, dovede u neki nepoznati grad. Po savjetu staričinu treba da se tu do- mogne čudnovatoga predmeta, kojemu se mlad covjek vise pokorava nego zapovijedima svojih roditelja, i ta j predmet da predade caru. Bude li pak car nezadovoljan s tim predmetom, neka ga raskine i baci u rijeku.

Prenoćivši u nekoj kući čuje rano ujutro, kako otac nareduje sinu, da ide u šumu sjeći drva. AU se sin ne makne sa svoje postelje. Uto nastane neobicna tutnjava pred kućom. Sin smjesta ustane i izide. Emeljan pode da vidi, sto je to na mladića većma djelovalo od očevih rije- či, i spazi covjeka, kako udara o neki čudni predmet, od kojega je dolazila ona tutnjava. Bio je to bubanj. Emeljan dosjetivši se, da bi to mogao biti onaj predmet, o kojem mu je govorila starica, dokopa se bubnja i pođe kuči.

Stignuvši u car ski dvor javi caru, da je došao onaj, koji je bio negdje, a da ne zna gdje, i da je donio nešto, a da ne zna sto. Kad je car na to izjavio svoje nezadovoljstvo, stane Emeljan da udara u bubanj, našto se skupi oko njega sva vojska i uskrati pokornost caru. Car vidjevši svoju nemoć — u koga je bubanj, u toga i vlast— vrati Emaljanu ženu, koju je već bio prisvojio. Emeljan pak raskine bubanj te ga baci u rijeku, nasto se vojnici razidu kućama svojim. Od toga je vremena živio car novim razumnim životom. Dok se u »Emeljanu« priča. odakle vlast caru, u »N i k o 1 a j u P a 1 k i n u« kazuje se istinit dogadaj, kako je car nekoć tu vlast na nečo- vječan način izrabljivao. Starac neki pripovijeda o zvjer- stvima, koja su se dogadala u ona vremena, kada su se jos batine dijeUle. On je sam kao bivši podčasnik u carskoj vojsci često iz\^ršivao tu kaznu. Kažnjenik bi morao go ici66

kroz redove vojnika, koji udarahu po njemu batinama, dok bi im časnik dovikivao: »Bij žešće!«. Bilo je slučaje- va, gdje je ovakav nesretnik bio osuden na tisuću i vise batina. No budući da ih sviju odjedanput nije mogao iz- držati, bi nakon potpune klonulosti predan liječniku na li- jecenje, da onda opet, kad prizdravi, primi preostale batine. Obično se ovakvo batinanje svršavalo smrću kaznje- nikovom. S takvoga krvološtva bijase medu ruskim care- vima osobito na glasu Nikola I., kojemu su vojnici nadje- li nadimak »Palkin« (batinas: palka = batina). Nikola I. se često hvalio, da u njegovu carstvu nema smrtne kazne, jer je već sama osuda na tisuću i vise batina značila smrtnu kaznu.

Tolstoj se pita, kako je to moguće, da su ljudi nekoć mogli biti tako nečovjecni, te nijesu vidjeli svu strahotu svoga postupka, i kakvo bijase duševno raspoloženje o- nih, koji su izvršujući takve zapovijedi mogli spokojno spavati, moliti se Bogu, brinuti se za svoju porodicu i zabavljati se. Danas mi toga ne možemo pojmiti, pa ipak se za najvećih ruskih vladara Petra VeUkoga, Katarine, Aleksandra I. i Nikole I. vršila ta strašna kazan. Ne možemo pojmiti, kako su ljudi mogli biti tako necovje- cni i nerazumni, te na pr. spaijivahu heretike iU stavlja- hu na muke one, od kojih je trebalo štogod saznati, kao kod inkvizicije. Od vajkada je covjecanstvo robovalo sad ovim sad onim zabludama. Pa kao sto pojedina pokolje- n ja nijesu mogla shvatiti, da su zablude njihova vremena nedostojne covjeka, tako ni mi danas ne vidimo savremenoga zla, koje je jednako nedostojno nas. Tako su na pr. zatvori ruski napunjeni tisućama političkih zlocinaca i vojnih bjegunaca. Mladi vojni obvezanici ostavljaju svoj dom, mladu ženu, porodicu, da se onda neradom kvare. Car se ruski ne može maknuti ni koraka, a da ne bude opkoljen tisućama vojnika, koji ga čuvaju. Carevi daju ubirati porez, da grade palace, kazališta, da uživaju, dok narod po tvornicama teško i naporno radeći propada. Sve je to nedostojno covjeka; vrhunac pak je svemu zlu, veli Tolstoj u »Nikolaju Palkinu«, u tome, sto vlasti sile vojne obvezanike na ubistvo. Isus je doduše na upit farizeja, da li treba caru .plaćati porez, odgovorio: »Caru carevo,

67

a Bogu božje«, no kad bi ljudi imali na pameti zapovijedi »Ne ubij!«, »Ne čini drugomu ono, što ne ćeš, da drugi tebi čini!« i »Ljubi bližnjega svoga, kao samoga sebe!«, onda ne bi tih riječi tako krivo tumačili. Podanik može sve da dade caru, sto ovaj od njega traži prema Kristo- vim rijecima i novae i ženu i djecu, pa i život svoj, samo ne ono, za sto je svatko pred Bogom odgovoran: svojedjelovanje, svoju savjest, svoju dušu, to jest on nije du- žan progoniti, muciti i ubijati svoga bližnjega. No mi cinimo protivno žrtvujući Bogu svijece, molitve, rijeci, u- opće sve, sto nitko ne treba, dok caru dajemo upravo o- no, što je božje, svu svetinju duše svoje, savjest svoju. Ljudi daju caru sve, pa i dušu, a Bogu samo ono, sto je caru nepotrebno.

S tim svjetskim nazorima služila se i crkvena nauka, a kršćanski se svi jet slijepo dao voditi od onih, koji se nazivahu nasljednicima Kristovim stavljajući se izmedu vjemika i Boga kao nepogrešivi tumaci i učitelji nauke Kristove zaboravivši, što im Krist porucuje u Matejevu evandelju (23,8): »A vi se nemojte zvati učiteljima; jer jedan je u vas učitelj — Krist; svi ste vi braća«. I tako se sve ono, sto je dolazilo od crkve, držalo istinitim i ne- pogrešivim. Takav uzgoj nije mogao djelovati oplerne- njujući, jer su ljudi slijepo činili, što im se nalagalo л је- rujući dostojanstvu crkvenom i državnom, a da nijesu pitali razum svoj, niti su slušali glas savjesti svoje. Samo tako se može razumjeti, kako su izvrsitelji tih naj- strašnijih kazni mogli lako i besavjesno vršiti svoju rusr- nu dužnost. Posljednje prikazuje Tolstoj u noveli »Р o- s 1 i j e p 1 e s a«.

Netko pripovijeda u društvu, kako je nemilim sluca- jem napustio djevojku, kćerku nekoga pukovnika, koju je volio. Nakon jednoga plesa naime, gdje se ugodno za- bavljao sa svojom djevojkom, naide vraćajući se ujutro kući na vojnicki odio, kako batina jednoga Tatarina, i to pod zapovjedništvom oca svoje odabranice! Isti onaj pukovnik, koji ga se na plesu tako ugodno dojmio, koji mu je sam doveo kćerku svoju u naručaj, da s njom ple- še i preporucio mu dijete svoje odlazeći ranije kući radi »nekoga posla«, sto ga je imao zorom da obavi — dakle68

isti ta j ugodni gospodin grozio se kaznom onim vojnici- ша, koji nijesu đosta žestoko udarali po rascijepanim leđi- ma nesretnoga Tatarina: »Bij žešće!« Taj strasni prizor, u kojem je pukovnik bio glavno lice, uzrokova, te je mla- dić ostavio kćerku njegovu.

Tolstoj odlično opisuje rat, što je bez sumnje dokazao u »Vojni i miru«, kao nitko drugi. On je dobro znao, da mu u tom nema premca, kako se i sam izjavio pisući svojoj ženi s bojišta borodinskoga, gdje je neko vrijeme boravio, da ga za svoj roman točno prouči: da još nitko nije tako opisao ta j rat, kako će ga opisati on. Dok je u »Vojni i mini« prikazan ra t u velikom razmjeru sa silnim svojim ustrojstvom, u »Sevastopoljskim pripovijetkama« crta Tolstoj dogadaje, koji se zbivaju u neposrednoj blizini neprijateljskoj, kako ih je sam proživio. Upravo umjetnički opisuje duševno raspoloženje vojnika.

Tako u prvoj pripovijeci »Sevastopol j u prosincu« 1854. prikazuje Tolstoj ratne strahote za sevastopoljske obrane, koje se odigravahu pred njegovim očima. Kod o- pisivanja najburnijih dogadaja, na pr. na »četvrtom bastionu«, koji je najviše žrtava iziskivao, nacin je prikazivanja tako vjer an, a kraj toga tako miran i jednostavan, kao da se govori o običnim svagdanjim stvarima: »Eto tako pada ovdje dnevno po sedam ili osam ljudi«, reći će Vam pomorski časnik kao odgovor na užas, koji se na Vasem lieu pojavio. . . zijevne i stane praviti cigaretu od žuta papira. Svatko zazire od četvrtoga bastiona. Kada netko kaze, da je bio na četvrtom bastionu,kaze to s osobi- tim ponosom i zadovoljstvom; kada netko veli »idem na četvrti bastion«, uvijek se na njemu opaža mala uzruja- nost ili velika ravnodušnost; kad ljudi hoće s kimgod da se našale, onda kazu »trebalo bi te poslati na četvrti bastion«; ako sretneš nosiljke i zapitaš, odakle dolaze, ve- ćinom glasi odgovor »sa četvrtoga bastiona!« itd.

S opisivanjem svojih opazanja nastavlja Tolstoj u drugom dijelu sevastopoljskih pripovijedaka »Sevastop o l u svibnju« 1855. Zanimljivo je, što Tolstoj misli o hrabrosti. On ne vjeruje u junastvo, o kojem se tako mnogo govori, jer veli: »Junak moje pripovijetke, kqje- ga sam nastojao u potpunoj ljepoti njegovoj prikazati, i

69

koji je uvijek bio, jest i bit će lijep, junak ta j je istinac. Junakom svoje pripovijetke ne može nazvati ni onoga, koji srta u pogibao zbog slavičnosti, ni onoga »nepromiš- ljenoga« covjeka, koji umire za prijesto i domovinu, upra* vo tako, kao ni onoga, koji na svakom koraku đršće od straha. No sigurno je to, da je »tisućstruko čovječje samoljublje bilo tamo (na ratištu) povrijeđeno, tisuće drugih našlo je priliku ponosnoga zadovoljstva, tisuče se smiriše — u zagrljaju smrti«.

U trećoj pripovijeci »Sevastopolj u kolovozu« 1855.r koja bi se mogla označiti kao hvalospjev u slavu dvojice mladih časnika (dva brata, od kojih je jedan poginuo, a drugi bio teško ranjen), vidimo Francuze, kako provaljuju u rovove sevastopoljskih utvrda. Rusi se nakon jeda- naestmjesečnoga hrabrog držanja povlace prema sje- veru.

Ovamo pripadaju još neke price iz vojničkoga života, kao »N a p a d a j« (borba s tatarskim gorštacim a), »S u- s r e t a j s m o s k o v s k i m z n a n c e m « , no naj- uspjelija je bez sumnje »S j e č a«, u kojoj su izvanredno ocrtani vojnički značajevi. Vojnici određeni za stražu, dok ostali sijeku šumu, sjedeći oko vatre sale se i pripo- vijedaju svakojake doživljaje s mnogo duhovitosti. Uto navale Tatari; razvije se kratka bitka; neprijatelj uz- makne.

O ruskom vojniku veli Tolstoj, da ga je upravo tako teško oduseviti, kao što je gotovo nemoguće tako djeio- vati na nj, da klone duhom. Glavne su mu kreposti skrom- nost i sposobnost, da vidi u opasnosti sve drugo samo ne opasnost. Tako na pr. spominje vojnika, koji je u prvi čas, kad je bio ranjen, žalio svoju prodrtu novu bundu.

Doživljaje iz vojničkoga života opisuje Tolstoj još i u povjesnici » Dv a h u z a r a«, u kojoj ujedno osvjetlju- je i razliku između starijega i mladega pokoljenja. U prvom se dijelu pripovijeda, kako je poručnik Iljin proigrao veću svotu državnoga novca u igri s nekim igracem vara- licom. Ležeći na klupi u gostionici, gdje mu se desila ne- sreća, doceka jutro, potisten i spreman, da se ubije. Hu- zaru grofu Turbinu sažaii se mladi covjek i pozove vara- licu, da s njim igra karte. Ali kad se ovaj ne htjede oda-70

zvati, otme mu Turbin prevarom stečeni novac i vrati ga Iljinu.

Dvadeset godina iza toga dolazi u isto mjesto sin Tur- binov, također kao mlad časnik, gdje se upozna sa starim znancima svoga oca. On đoduše nalikuje na oca, koji je u dvoboju pao, svojom spoljašnošću, no otac njegov i on dva su posve razlicita znaeaja: stari huza,r je vojnik starinskoga kova, odrešit i hrabar, koji ne štedi ni imetka ni života, ako treba ocuvati čast, čovjek ispravan, društven i rastrošan; dok je sin njegov, mladi huzar, raz- maženo čeljađe, čovjek sitnih potreba, koji ne poznaje viteštva ni plemenitosti, čovjek obrazovan ali tjesnogru- dan i oprezan, koji jednako štedi i život i imanje.

Sama za sebe stoji pripovijetka »A 1 b e r t« o zapu- štenom guslaru, koji se uza svu darovitost i sve umje- štvo na guslama ne može dići iznad obicnoga noćnoga svirača. Albert voli po gostionicama petrogradskim za- služivati po kopejku živeći tako doduše slobodno i neovisno, ali u najvećoj bijedi, nego da provodi obezbijeđen život kao dobro plaćeni violinista u kojem orkestru — život đostojan njegove umjetnosti.

Bogatome Lelesovu sažali se čovjek te ga pozove, da živi kod njega, gdje će imati sve, što mu treba, a osim toga će se pobrinuti i za mjesto u kazališnom orkestru. No već nakon nekoliko dana pobjegne Albert od Leleso- va, jer ne samo da ne ljubi sređenoga života, već mu je naprotiv takav život mrzak i nesnosan. On se vraća u svoju bijedu, koju jedinu ljubi, jer ta je bijeda njegova sloboda, iako dobro znade, da je ona ujedno i njegova propast. On joj se podaje, jer za nj drugoga izlaza nema, kao i za mnoge druge njemu srodne talente, kako je to jednom ležeći pijan pred nekom gostionicom mogao razabrati iz necijih riječi: »Umjetnost je najviši izražaj čo- vjecje snage. Malo ih je, kojima ona pada u dio te diže izabranika svoga do visine, gdje mu se smrači i gdje je teško ostati zdravim. U umjetnosti imade kao u svakoj borbi junaka, koji se posve predaju svojoj službi i — pada ju ne postignuvši cilja«. Medu ove pripada i Albert.

Uspjela je oveća pripovijetka, koju je Tolstoj naplsao već pod starost: » H a d ž i M u r a t « . Idući jednom po-

71

Ijem naiđe Tolstoj na pregaženu stabljiku cička. Samo još ta j uveli čičak preostao je nakon oštroga pluga, dok se na čitavom izoranom polju ni travčica zamijetiti nije mo- gia. Kao što onaj čicak (ruski »tatarin«) među biljem pr- kosi svojom oporom prirodom skupo prodajući život svoj, ako ga se tkogod usudi ubrati, tako imade i ljuđi, koji se poput čička ne priznaju prije pobijeđenima, dok nijesu hrabrošću unaprijed platili dušmaninu gubitak svoje slobode ili svoga života. Takav junak bijaše i znameniti Tatarin Hadži Murat, kojega se pjesnik kod ubiranja uveloga čička nehotice sjetio osjetivši ljute bođlji- ke njegove.

Hrabri Hadži Murat prebjegao je k Rusima, progo- njen od Šamila, poglavice čečenačkih gorštaka. Ali on nema namjere da izda svoj narod, pogotovu kad se njegova porodica nalazi u vlasti Šamilovoj. Medutim stigne glas od poglavice, koji poziva Hadži Murata, da se vrati u domovinu, uz prijetnju, ako se ne odazove pozivu njegovu, da će mu dati oslijepiti jedinca sina. Da spasi dijete, dade se Hadži Murat u bijeg. Bježeći s nekoliko vjernih svojih ljudi bude dostignut i opkoljen od ruskih straža. Nakon ljutoga kreševa, u kojem su mnogi od progonitelja poginuli, pogoden tanetom pade i sam Hadži Murat, svla- dan pretežnijim brojem svojih protivnika. Skupo je pro- dao život svoj, poput onoga cicka, koji je nemilo izbo ruku pjesnikovu.

I napokon da spomenemo jedno nedovršeno djelo Tol- stojevo, koje je od velike vrijednosti za upoznavanje zna- čajnih crta piščevih iz mladih dana. Tolstoj je namjeravao napisati djelo, u kojem bi bio prikazan razvoj co- vječjega života. No od toga romana, koji je imao dobiti naslov »Povijest cetiri doba« (»Djetinjstvo«, »Dje- čactvo«, »Mladost« i »Muževnost«), izadoše tek dva potpuna dijela: »D j e t i n j s t v o« i »Dj e č a č t v o « ,dok je »M1 a d o s t« ostala nepotpuna, a »Muževnost« nije bila nigda ni započeta. Ova se tr i dijela nemaju smatra ti životopisom piščevim, iako dolaze tu i tamo do izra- žaja značajne crte Tolstojeve. Roman ta j prikazuje nam život i razvoj ruskoga plemića. Dakle Nikola Irtenjev,

72

junak roinana, uzor je ruskoga boljara, a nipošto Tolstoj sam.

S tim bi bio u glavnom iscrpljen pripovjedaiacki rad Tolstojev. Na polju roinana i pripovijetke uopće stvorio je Tolstoj svoja najglavnija djela, koja će jedva imati prenr ca u svjetskoj knjizevnosti (»Vojna i mir«, »Ana Karenina«, »Uskrsnuće« i dr.). Njegovo je prikazivanje reali- stičko (vjerno prema životu), koje gdjekad prelazi u 11a- turalizam (isticanje loših strana), i to ponajviše tamo, gdje je naročito htio naglasiti svoje uvjerenje, da tako zvano otmjeno društvo uza svu svoju uljudbu nerijetko zaostaje za priprostim svijetom, ili da je to otmjeno dru- štvo sa svojom lažnom uljudbom čovječanstvu vise sko- dilo već koristilo.

I na dramatskom polju okušao je Tolstoj svoj talenat, i to sa znatnim uspjehom. Na prvom mjestu zaslužuje da bude spomenuta drama »Moć t mi ne « , koja je u osam- desetim godinama silno djelovala na književni razvoj na- turalistickoga smjera (isticanje loših strana života) kođ drugih naroda, osobito kod Nijemaca.

U toj se drami prikazuje, kako duboko može da padne covjek, koji ni od čega ne zazire, pa ni od najružnijih opacina, samo da udovolji svojim ličnim potrebama i pohotama! Premda ljudi iz najnižega staleža, opet tako hladnokrvno i proračunano izvode svoje namjere, da se sigurno mogu nadati uspjehu svoga pothvata. No glas savjesti, koji se u svakom čovjeku nakon pocinjena ne~ djela budi, nerijetko dovodi grešnika do konačne spoznaje, tako te radije polazi u smrt, nego da živi uz uvjete, koje je sam sebi stavio. Taj glas savjesti ne može u sebi da zatomi ni mladi Nikita, koji je još za života svoga bivšega gospodara, bogatoga i boležljivoga seljaka Pjo- tra imao odnošaj s njegovom drugom ženom, mladom Anisjom. Premda znade, da je Anisja u dogovoru s njegovom majkom otrovala bolešću već obrvanoga Pjotra, oženi se njome po savjetu majčinu, dokopavši se tako ve - likoga imetka. No naskoro nadode k pomenutome zloci- mi jos jedan drugi, koji izvodi sam Nikita i opet po savjetu matere svoje. On ubije novorodence, koje je pro- izašlo iz odnošaja izmedu njega i pastorke Anisjine, ne-

73

vaijale Akuline, da ne bude sramote, te ga zakopa u podru- mu. Nikita, koji konacno uvidi svu strahotu nedjela što su ih njih troje pocinili, ne može dulje živjeti kraj takvih uvjeta. Odustavsi od namjere, da užetom dokonča svoj život, na sam vjenčani dan Akulinin javno pred sakup- Ijenim svatovima ispovijeda grijehe svoje te se predaje pravdi u ruke.

Toj pogubnoj moei tmine lako padnu žrtvom svi on!, kojih ne obasjava svijetlo razumne spoznaje. No bila ta tmina jos tako veUka, uvijek se nađe iskra poštenja i ponosa u covjeku, pa makar jos tako duboko pao. Ali ta- ma ne pokriva samo razumnu spoznaju neukoga naroda, već obuhvaća čitavo društvo; i dok covjek iz nižih slojeva u svom neznanju gotovo besvijesno čini zlo, ne- diela, koja se danomice zbivaju u višim, tako zvanim bo- Ijim krugovima, pokrivena su koprenom društvene laži, a izvode se proračunano i namjerice. Čini se pak, kao aa ta djela nijesu samo dopuštena već i opravdana, jer je ta društvena laž postala ujedno i društvenim pravilom, prema kojemu živi sav naobraženi svijet. Ali da imade nade, da će jednom i u tu tamu prodrijeti sunce istine, vidi se iz druge drame Tolstojeve »I s v i j e t l o s v i j e t l i u t a mi « .

Nikola Ivanovic (zapravo Tolstoj sam) prozrevši svu laz, na kojoj se osniva savremeni društveni poredak, ne može vise da provodi dojakošnji život. Jer ta j život ne samo da nema druge svrhe doli užitka, da »sjedimo či- sto umiveni, lijepo obuceni, dok u spavaonicama osta- vismo svoju nečistoću (ta sluge će ju odstraniti) i jede- mo i pijemo i raspravljamo, da li Schumann jače djeluje ili Chopin, i koji nam dosadu bolje razgoni. . .«; već ta j život svojim velikim potrebama još i iskorišćuje trud i muku onih, koji sami ništa nemaju, koji su gladni i goli: »starci, bolesnici, slabići, djeca, trudne žene i druge zone s dojencadi — svi oni rade naprežući posljednje siie, da mi možemo plod njihova truda uživati«. Odlučivši dakle, da sav svoj veliki posjed pokloni onima, koji hoee da rade, a nemaju zemlje, dok će sebi pridržati ciglih pedeset desjatina, koje će sam sa svojom porodicom oh- radivati, dolazi do nesuglasja sa ženom, koja ne može74

dopustiti, da joj djeca budu prikraćena. Budući da ne će i ne može protiv volje ženine da provede svoju namjeru, dade sav posjed prenijeti na ženu, jer ne će da bude vlasnikom zemlje, koja treba da pripada samo onima, koji ju i obraduju; ne će da bude vlasnikom zemlje, od koje on sam imade veliku korist, dok radnik, koji ju obraduje, ne dobiva za svoj teški trud ni toliko, da nasiti sebe i svoju porodicu.

Svu tu nepravdu, kao i prisilnu vojnu službu, koja imade u glavnom svrhu da štiti te necovječne odnošaje medu ljudima, pripisuje Nikola Ivanovic izopaeenoj nauci Kristovoj, kako ju crkva tumači: »Strašno je na to i pomisliti, veli on, mi živimo na koncu 19. vijeka i uči- mo, da je Bog svijet stvorio u šest dana, da je poslao op- ći potop i životinje da je spremio u arku. Sve ludosti, svu bezbožnost Staroga zavjeta učimo. Učimo, da je Krist zapovjedio, da treba sve ljude vodom krstiti, da se mora vjerovati u oprecnost i strahotu spasenja, bez kojega ne možemo postati blaženi, da je Krist uzišao na nebo, kojega nema, i da je sjeo Bogu zdesna. Na ta smo naučavanja mi navikli, ali to je sve strašno. Dijete sa svojim srcem, koje je otvoreno svemu, sto je dobro i isti- nito, pita: Što je svijet? Što je njegov zakon? A mi mjesto da mu otkrijemo nauku o ljubavi i istini, nastojimo utuviti mu u glavu najneukusnije i najstrašnije stvari, koje Bogu pripisujemo. A sve to činimo s pomocu crkve«. Zato Nikola Ivanovic i ne priznaje crkve, kao nasljed- nicu Kristovu, sudeći po riječima: »po djelima njezinim, po plodovima ćete ju prepoznati«; jer ne može biti prava crkva ona, koja daje svoj blagoslov kod zakletve, kod u- bistva, kod smrtne kazne. Mjesto da ujedinjuje ljude, kako je Krist to htio imati, crkva naprotiv svim svojim obredima i naučavanjima razdvaja čovjecanstvo. »Ako ja velim, kaže Nikola Ivanovic, da postoji jedan Bog, da imade jedan početak svijeta, to se mi jos nekako mo- žemo složiti u toj vjeri; ali ako ja velim, da je samo Bra- ma bog, ili samo bog Židova, ili Trojstvo, onda se već ra- zilazimo. Ljudi bi htjeli, da se ujedine i izmišljaju sredstva ujedinjenju; no jedno jednostavno sredstvo ujedi- njenja cijene malo — težnju za istinom«.

75

Nikola Ivanovic ne može da prodre svojim nazorima ni kod svoje porodice, a kamoli kod drugih ljudi, bu- dući da su svi duboko ugrezli u laži; i to jedni zato, jer nemaju dovoljno ni sposobnosti ni vremena, da je mognu prozreti, kao seljaci i radnici, a drugi opet zato ne mare, da se izbave, jer im laz donosi koristi, pa je čuvaju i brane zakonima i bajunetama, kao bogatasi i vlastodršci, dok ju farizeji brane na svoj nacin govoreći, da Bog jed- nima daje, a drugima ne daje. Premda Nikola Ivanovic ne može govoriti o uspjehu nalikujući kao i pristasa njegov knez Boris svojom borbom protiv struje »na zrno pijeska, koje ne može da zaustavi točka«, opet ne gubi nade u pravednost, koja će jednom tome zlu stati na put; je r iako je ljudstvo pošlo stramputicom zaboravivši Boga i njegovu uzvišenu nauku o ljubavi, ipak jos »svijetlo svijetli u tami«.

Jedno od glavnih društvenih zala, koje osobito ozna- čuje ruskoga covjeka, jest u tome, sto ljudi ne znaju sami sobom vladati, svojih pohota obuzdati. I tako robuju- ći svojim strastim a padaju sve dublje, upropasćujući i sebe i porodicu svoju, dok napokon ili ne svrse u najve- ćoj bijedi ili se ne ubiju, kao Fedor Protasov u drarrii » ž i v i m r t v a c « .

Protasov doduše vidi svoju zabludu, no budući da mu nedostaje snage i volje, da se odrekne svoga raspušte- noga života, podaje se sve većma piću, zanemarujući ta ko svoju porodicu. On bježi od svoje žene, koju doduše poštuje radi njezine dobrote, i odlazi k lijepoj ciganki Ma- ši, koja ga je svojom pjesmom i ljepotom zatravila. Uvid- jevši svoj grijeh, da oslobodi ženu od spona, kojima je uza nj vezana, posluži se varkom. U oprosnom listu, sto ga piše ženi, najavljuje samoubistvo. Ali on doista ne polazi u smrt, već i nadalje provodi život u društvu lijepe ci- ganke i drugih propalica. Uvjerena, da joj je muz mrtav za kojega je u dubini srca svoga osjećala, uda se za prijatelja iz mladih dana, kako joj je i Fedor u listu svjeto- vao. No sreća ne potraje zadugo, jer naskora izide stvar na vidjelo i pred sud. Fedor, kojemu nije uspjelo, da se kao živi leš makne ženi svojoj s puta, ubija se konacno u istinu, pošto je uvidio prijeku potrebu svoga cina.76

Fedor Protasov jedan je od. onih mekanih ruskih ljudi, koji nemajući dovoljno snage, da sami sebe svladaju padaju u ono veliko zlo, koje uništava tolike mlade živo- te i porodice, ili kako sam Fedor kaže: »Tri su izbora, ili da služiš, zgrćeš novce i tako povećavaš onu nevolju, u kojoj živiš — to mi bijase mrsko, možda nijesam ni razumio, ah glavno je to, da mi je bilo mrsko; drugi izbor da rušiš tu nevolju — zato treba biti junak, a ja nijesam junak; ili treće, da se zaboraviš, da piješ, planduješ, pje- vas — a to sam eto i učinio«.

Napokon da pomenemo i uspjelu šaljivu igru »P 1 o- d o v i n a o b r a z b e « , ' u kojoj Tolstoj izvrgava ruglu život i običaje otmjenoga društva.

Razmaženoj i besposlenoj aristokraciji, koja u svojoj dokolici tra ti vrijeme zabavama i besposlicama, stavija Tolstoj nasuprot seljački svijet, koji u radu i borbi za opstanak provodi život bijede i nevolje. Svi ti ljudi otmjenoga društva živeći bez svrhe i zanimanja, u gospodskim haljinama, stanujući u sjajnim dvorovima, kraj sve svoje naobrazbe jadni su i sićušni prema onim neukim i prostim ljudima, koji su svijesni svojoj životnoj zadaći uz- državajući svojim trudom ne samo sebe već i one, koji zaziru od njih zbog njihova siromastva i njihove neugla- đenosti.

Medu besposlice, kojima ti dokoni ljudi ispunjaju vrijeme, ubraja Tolstoj i spiritizam. Bogati naime vlastelin Leonid Fjodorovič »uvjeren« je spiritist, koji se dade od lukave sobarice Tanje skloniti, te konacno pristaje na prodaju jednoga dijela svoga zemljišta seljacima, s kojima je usmeno vec sklopljeni ugovor bio prekinuo. Ta- nji, koja želi svojim zemljacima pomoći, ide na ruku i sin vlastelinov Vasili je, kojemu otac ne može dosta da nasmaze novaca za njegov razuzdani život. Protiv volje žene svoje, razmažene i sitnicave »milostive gospođe« Fjodorovic potpisuje ugovor sa seljacima, koji se sretni i veseli vraćaju kućama svojim.

»Spomenuta umjetnicka djela u ovom prikazu jasno

govore o velikoj stvaralackoj snazi Tolstoja pjesnika.

77

No Tolstoj nije samo veliki umjetnik, koji vješto opisuje prirodu s njezinim proljećem i ljetom, s njezinom je- seni i zimom, njezine silne gore, beskrajne ravnice, kakvih samo u Rusiji imade, njezine šumne rijeke, njezinu oluju i mećavu: već je Tolstoj i veliki psiholog, koji je uz Dostojevskoga najdublje zavirio u tajne covjecje duše, počevši od nejaka djeteta do nemoćna starca. I u- pravo to duboko poznavanje čovječje duše, pogotovu covjeka patnika, za kojega je Tolstoj tako duboko osjećao, potaknulo ga je, te se počeo baviti društvenim pitanjem. Gotovo pola svoga vijeka posvetio je tomu pitanju, a da nije mario za opomene Turgenjevljeve, da se kani umo- vanja, već da ostane umjetnik, koji će još gdjekoje liiepo djelo pokloniti čovječanstvu, kako se Turgenjev nadao.

No Tolstoj je, prozrevši jedanput svojim jakim umom covjeka i život njegov, došao do uvjerenja, da se taj ži- vot, kakav provode ljudi bez obzira na staleže sa svim svojim dobrim i lošim stranama, osniva na velikoj dru- štvenoj laži, koja je postala i društvenim zakonom; pa je dužnost svakoga misaonoga covjeka, koji je došao do te spoznaje kao Tolstoj, da pridonese rješavanju velikoga pitanja, kako da se pridigne čovječanstvo, koje se sve većma udaljuje od staze prave razumne spoznaje, od staze ćudorednosti i čovječnosti. I to pitanje bilo je za Tolstoja daleko važnije od svakoga drugoga, pa i od onoga Turgenjevljeva, hoće li povijest književnosti moći zabi- Iježiti jedno umjetničko djelo vise ili manje. Zato se Tolstoj i povukao s polja umjetnickoga stvaranja; ali ne sasvim, jer je i u potonje doba svoga neumornoga misli- lackog rada napisao vise umjetničkih djela, koja, dakako, većinom stoje u službi njegove nauke (»Uskrsnuće«, »Kreutzerova sonata«, »I svijetlo svijetli u tami«, »Plodo- vi naobrazbe« i dr.).

78

IV. NAZORI O ŽIVOTU.Tolstoj bijase, kao što to biva kod velike većine ple-

mićke djece, odgojen u onoin vjerskom duhu, koji dopu- š ta svaki užitak (zabave, igre, putenost, nerad, ali traži strogo vršenje crkvenih zapovijedi, kao pohadanje crkve, post, ispovijed itd. S tim dvostrukim moralom ne moga- še se Tolstojeva prostodušna priroda nikako sprijateljiti. Zato već kao mladić zabaci tu »vjeru«, koja se samo na oko protivi onome, sto ne valja, dok potiho sve dopu- šta. Nauživši se razvratnoga života, kako ga provodahu mladi »junkeri« njegova vremena, uvidi napokon, da taj život ne valja, te se oženi. Medutim ga vjecno uznemiri- vaše neki nutarnji glas, i prije dok se jos podavao užit- ku, i poslije kad se već bio oženio. Bio je to glas savjesti.

Još u početku svoga braka težio je za bogatstvom, iako je već onda dijelio siromasima. Ali uvidjevši, da drugi to manje imadu, što on sam vise zgrće, i da podupi- ranje sirotinje ne znači drugo vec htjeti umiriti svoju sa vjest, stane se ozbiljno baviti mislju, kako da nade takav smisao života, koji odgovara ne samo potrebama pojedinaca, već koji zadovoljava čitavo društvo, to jest takvu vjeru, koja ne dopušta, da jedni žive na račun drugih, jer to je nedostojno razumnoga bića. I tako se Tolstoj vraća k vjeri uopće, a kršćanskoj napose, da je ispita i poredi s drugima, i da vidi, koja je vjera najbolja, to jest koja podaje životu takav smisao, da bude dostojan covjeka. Tu počinje duševna borba Tolstojeva, koja ga malo ne natjera u samoubistvo.

Plod toga prvoga ozbiljnijeg razmišljanja o svrsi ži- vota bijase Tolstojeva »Ispovijed«, koju je napisao iza pedesete godine svoga života. No prije nego prijedemo na to djelo, bit će dobro, da se pozabavimo s drugim manjim, koje se mose nazvati upravo remek-djelom svoje vrste: » Z a p i s c i l u đ a k o v i « . Ovdje prikazuje Tolstoj du- ševnu borbu covjeka, koji u svojoj neizvjesnoj težnji tra- ži nešto, sto bi mu moglo objasniti smisao, života, dok ga konačno i ne nade. Taj covjek je Tolstoj sam. Koji je taj

79

smisao života, koji covjeka može da zadovolji, saznajemo iz »Luđakovih zapisaka«.

U tridesetim godinama počeo ga progoniti strah da ne poludi, to jest on imadaše osjećaj, kao da je već poludio. Premda su mu lijecnici govorili, da su to samo »a- fekti«, koji će proći, nije se mogao osloboditi užasa, koji mu ra^diraše i dušu i tijelo kod pomisli na smrt, ili bolje na ono, što će slijediti iza nje. I dok je on sam mislio, da je lud, tvrdili su drugi, da je razborit i uman. A kad su mu se poceli bistriti pojmovi, kad je počeo shvaćati, u čemu je smisao i svrha života, onda su ga drugi progla- sili ludim. Neobicni ta j strah, koji bi ga najradije spopao u samoći, postiže svoj vrhunac, kad je bio loveci jednom zalutao. Od toga je vremena počeo marljivo čitati »Sveto pismo« i život svetaca moleći se usrdno Bogu. Već je i prije tražio utočište u molitvi, no te molitve bijahu molitve djeteta, molitve bez smisla. Od sada se molio i razumom i srcem živo želeći da upozna tajnu smrti. Ali odgovora na to pitanje ne bi ni otkuda.

Prijašnji smisao za gospodarstvo i druga poduzeća poceo je sve većma da gubi tako, te na veliko nezadovoljstvo svoje žene ne htjede uz vrlo povoljne uvjete kupiti neki posjed, jer je znao, da bi sav dohodak, sto bi mu ga donosio ta j posjed, išao na racun siromašnih kmetova. Malo pomalo stane uvidati, otkuda zlo u svijetu i nevolje, radi kojih trpi covjecanstvo. Pa kad je jednom izi- šavši iz crkve — bio se naime kao dobar kršćanin ispo- vjedio, pricestio i Bogu pomolio — spazio prosjake, gdje traze milostinju, mahom bi mu jasno kao dan, da je sve to suvišno: i molitva i pricest i gruhanje u prsa. Sve je to nepotrebno, dok je prva i glavna duznost svakoga covjeka, da život svoj tako udesi, da djelovanje njegovo ne bude nikomu na štetu. I bude li tako u ljubavi spram bliž- njega svoga provodio život, ne će biti potrebno da umiruje savjest svoju, niti će biti toliko bijede na svijetu, a niti straha od smrti.

Plod te borbe, koju je sam Tolstoj kroz dugi niz godina proživljavao, a koja je svršila potpunom pobjedom uma njegova nad pomućenim pojmovima i nazorima o svrsi života i društvenom odnošaju danasnjega covje-

80

eanstva, bio je čitav niz rasprava vjersko-filozofskoga I socijalno-političkoga sadržaja. Iz luđakovih se zapisaka vidi, da sva potonja Tolstojeva proučavanja i djela o svrsi života nijesu samo razmatranja učenjaka ili filozofa, koji svoj predmet proučava odozgo sa čisto znanstvenoga gle- dišta, već su plod dubokoga uvjerenja, koje proizlazi iz životnoga iskustva i iz osjećaja za pravednost — djela, koja su pisana, da tako kažemo, krvlju piščevom.

Prve svoje nazore o svrsi života iznio je Tolstoj u »I s p o v i j e d i«, koja se počinje ovako: »Bio sam kršten i uzgojen u pravoslavnoj kršćanskoj v jeri Poucavali su me u njoj od djetinjstva i kroz cijelo vrijeme moga dje- čačtva i moje mladosti. Ali kada sam u osamnaestoj godini napustio sveučilište u drugom tečaju, već nijesam ni u što od onoga vjerovao, sto su me ucili«. Uzrok tomu

•neuspjehu nasire Tolstoj u tome, što je tu vjeru samo pameću upoznao, a nipošto ne i srcem. Vjera treba da djeluje na srce, kao sto je i ona sama proistekla iz njega. No savremena je vjera samo nešto izvanje, dok srce i razum ostaju bez utjecaja njezina. Pogotovu razum, jer »kao što sada, tako se i prije susretalo javno ispovijeda- nje pravoslavlja većim dijelom kod ljudi glupih, lukavih, nemoralnih i takvih, koji se grade osobito vrijednima. A uni, poštenje, iskrenost. dobrodušnost i moral susreču se većinom kod ljudi, koji se priznaju bezboscima. Prema tome je udešen i sav odgoj u porodici i u društvu«.

Od malih nogu učili su Tolstoja častoljublju, da isko- risti život i slično, a kada je htio da bude krepostan i Sedan, onda mu se rugahu. Kasnije se dao na pisanje, no i to je cinio iz castoljublja i zbog novaca.

Tada je jos vjerovao u napredak, ali smaknuće nekoga zlocinca u Parizu te sm rt njegova brata uzdrmaše u Tolstoju vjeru u napredak.

Zatim se stao baviti odgajanjem naroda otvorivši u tu svrhu skolu u Jasnoj Poljani. Napokon se oženio i ta ko za neko vrijeme smirio. No naskoro ga stalo progoniti pitanje o svrsi života gledajući pred sobom vječnu propast — neizbježivu smrt.

To nesnosno stanje podsjećaše ga na onoga putnika, koji je bježeći pred nekom zvijeri skocio u ponor i ostao

81

visjeti o grmiću. Viseći tako opazi zmaja na dnu ponora, dok dva miša, bijeli i cmi, podgrizahu korijenje grmiću, tako te je svaki čas prijetila opasnost, da će pasti zmaju u ždrijelo. Na listićima grmića nalazile su se kapi meda, kojima je ublaživao muke svoje i strah.

Govorahu mu, da čovjek ne može pojmiti svrhe živo- ta, samo treba živjeti. Ali Tolstoj to nije mogao, jer je vidio dane (ona dva miša), kako izmiču i kako se sve veema približava čas, kad će se naći u ždrijelu zmajevu, to jest kad će ga pokositi smrt. Dok mu kapi meda — ljubav prema obitelji i pisanju — nijesu bile vise slatke. Porodica ga nije vise mogla veseliti, jer i to su ljudi, koji žive kao i on bez svrhe. Pisanjem se pak bavio samo zato, je r mu je to postalo navikom i donosilo novaca i prizna- nja. Dakle ni pisanje samo po sebi nije imalo svrhe.

Ispitujući knjige i nazore velikih ljudi i mudraca, kao sto su Buda, Solomun, Sokrat, Schopenhauer i drugi, dode do zakljucka, da mu na njegovo pitanje o svrsi života ne može nitko odgovoriti. Buda kaže: »Ne valja ti živje- ti s uvjerenjem, da je nemoguće izbjeći nevoljama, starosti i smrti — treba se osloboditi života, to jest svake mogućnosti života«. — Solomun tvrdi: »Sve na svijetu:i glupost i mudrost i bogatstvo i siromaštvo i radost i nevolja — sve je ništavilo i nesmisao. Covjek umre i ni- šta ne ostaje. A to je ludo!« — Sokrat je govorio: »Mise samo toliko približavamo istini, koliko se udaJjujemo od života. Kako da se ne veselimo onda, kad nam se smrt približava?« — Schopenhauer misli: »Zivot je ono, cega ne bi trebalo — zlo, dok je prijelaz u ništa jedino dobro života«. itd.

I tako Tolstoja ovi i mnogi drugi umnici ne samo da ne mogu utješiti, već mu naprotiv svi govore, da se treba osloboditi života. Zato se obraća k ispitivanju samoga ži- vota onih ljudi, koji žive kao i on sam: plemići, bogatasi te inteligencija uopće. Plod je toga istraživanja bio zaklju- čak, da postoje četiri izlaza iz nesnosnoga stanja, koje nazivamo životom:

Prvi izlaz je izlaz neznanja, to jest kad ljudi ne znaju i ne pojme, da je život zlo i nesmisao. Ovamo pripadaju

82

većinom žene, ili vrlo mladi ili vrlo glupi ljudi. Oni ne vide ni miseva ni zmaja, oni samo ližu med.

Drugi izlaz je izlaz epikurejstva (uživanja). Ovamo pripadaju ljudi, koji su svijesni propasti; oni vide i mise- ve i zmaja, no ne mare mnogo za to, dokle samo imade meda, i samo da ga po mogućnosti bude što više.

Treći izlaz je izlaz sile, koji se osniva na shvaćanju, da je život doista zlo i nesmisao, pa ga treba unistiti. Tako postupaju rijetki, jaki i dosljedni ljudi. Tolstoju se čini, da je to najdostojniji izlaz, što je i sam htio učiniti, naime da se ubije.

Cetvrti izlaz je izlaz slabosti. Ovamo pripadaju ljudi, koji znadu, da je život zlo i nesmisao i da bi ga trebalo u- nistiti, ali nemaju dosta snage da to ucine, tako te žive čekajući nešto, a ne znaju sto. Tako življase Solomun, Schopenhauer, pa i Tolstoj, dok nije došao do spoznaje pravoga života.

Da ispita svrhu života, Tolstoj se dao na proucavanje različitih vjera i sljedbi, no najvećma ga dakako zanima- še krsćanstvo. Nakon dugoga proučavanja i ispitivanja, pri čemu ga osobito mrzilo slušati mnijenja ljudi, koji nijesu živjeli prema vlastitim nazorima, dode do uvjerenja, da se istina ne može naći ispitivanjem života takvih ljudi, koji žive poput nametnika, kao i on sam, već pro- ucavanjem onoga života, kakav provodi težacki i radnič- ki narod. »Pojmio sam, veli Tolstoj, ako želim da shva- tim život i smisao njegov, treba da živim ne poput nametnika, već pravim životom, pa da ispitam i usvojim ta j smisao, što ga životu podaje pravo čovječanstvo, koje se stopilo s tim životom«.

To ispitivanje života, koje je imalo glavnu svrhu naći smisao života, nazivase Tolstoj »traženjem Boga«. No sve to traženje i ispitivanje ostalo bi bilo bezuspjesno, da mu slučajno lutajući jedanput šumom, kao uvijek u mislima o Bogu i životu, ne pade na pamet, kako je samo dotle živio pravim životom, dok nije izgubio vjere u Boga: »Doista ja ne živim, kada gubim vjeru u bistvo Boga; odavna bih se bio ubio, da se nijesam nadao, da ću ga naći. Ja živim, doista živim samo onda, kad ga osje- ćam i kad ga tražim. što dakle još tražim? — krikne u

83

men! glas. Ta eto ga! On je to, bez čega je nemoguće ži- vjeti. Poznavati Boga i živjeti — jedno je isto. Bog je ži- vote.

Sto je Bog, nastoji Tolstoj objasniti i u raspravi »M i- s l i o Bo g u » , kad veli: »Za mene je Bog ono, za čim težim, to jest težnja za Bogom sačinjava moj ži- vot, koji je prema tome za mene; ali on je stalno takav, da ga ne mogu ni shvatiti ni nazvati«. — »Boga pozna- ješ ne toliko razumom, pa ni sreem, već punom ovisnošću, što ga osjeca dijete na rukama majcinim. Ono ne zna, tko ga drži, tko grije, tko hrani; no znade, da jest netko, i ne samo to, da znade toga nekoga, već ga i ljubi«. — U drugoj jednoj, raspravi »P o z i v c o v . j e c a n s t v u « veli Tolstoj, da Boga upravo tako ne možemo riječima označiti kao ni život: »Kaži mi, što je život, pa ću ti reći sto je Bog«.

Došavši do zaključka o istovjetnosti Boga sa životom, to jest da je Bog isto, što i život, probudi se u Tolstoju o- pet želja za životom, i tako odustane od samoubistva. Otada stade provoditi bogodušan život, kako nam dalje pripovijeda u svojoj »Ispovijedi«, polazeći crkvu, prima- jući pričest i slicno. No naskoro ga stane progoniti poml- sao o ispravnosti vjere, jer svatko, i protestant i katolik i pravoslavni tvrdi, da je njegova vjera najbolja. Dakle svaki od njih poriče drugomu valjanost njegove vjere. I prema tome sama nauka o vjeri ruši ono, sto bi upravo imala da gradi. Zato se Tolstoj daje na proučavanje bogoslovlja, onoga istoga bogoslovlja, koje je nekoć kao nepotrebno s prezirom zabacio. — O uspjehu svoga velikoga i napornoga rada oko proučavanja »Sv. pisxna« i nauke o vjeri uopće govori Tolstoj u raspravi »U č e m u j e m o j a v j e r a ? «

Odmah u pocetku veli Tolstoj, da je od pedeset i pet godina svoga života proživio punih trideset i pet kao »nihilist«, to jest kao covjek, koji nikakve vjere ne ispovijeda. On ne misli u toj knjizi vjeru Kristovu tnm aciti; pa zato veli na drugome mjestu, da je istom onda poceo shvaćati vjeru i smisao života, kad je zabacio svako uče- njačko tumačenje vjere prema onoj Kristovoj: »Ako me ne primite kao djeca, ne ćete ući u kraljevstvo nebesko...«84

Tolstoj dakle zabacuje svako tumacenje i svaki komen- ta r »Sv. pisma«, dok je ključ k* svemu razumijevanju nasao u 5. poglavlju Matejeva evanđelja: »Čuli ste, da je kazano: Oko za oko, zub za zub. A ja vam kazem: ne-mojte se protiviti zlu«.

Čitajući evanđelje po ovom ključu opazio je Tolstoj nešto, sto mu nigda prije nije palo u oci, i to kod propovijedi »Pod gorom«, gdje se nauka Novoga zavjeta stavlja u opreku s naukom »Staroga zavjeta«, kad Krist veli: »Čuli ste, da se starima govorilo . . . , a ja vam kazem .. « I upravo u toj opreci, veli Tolstoj, leži vrijednost Novoga zavjeta, koji je Krist donio na svijet. Zato nastoji, da riječi Kristove očisti od svih onih dodataka, koji su pravu istinu njihovu iskrivili, te postavlja za osnovu nauci Kristovoj pet zapovijedi iz propovijedi »Pod gorom«: Ne ljuti se! Ne razvrgni braka! Ne kuni se! Ne protivi se zlu! Ne ratuj!

Na osnovi ovih zapovijedi izvodi Tolstoj, kakav bi trebao da bude život. Ali na žalost čovječanstvo živi svojim životom, dok vjera, ona prava vjera, nikako ne utje- če na nj. Tolstoj misli, da će onda istom biti ljudski život valjan, kad će se vrsiti onih pet zapovijedi: »Kad će seove zapovijedi onako vrsiti, kao sto se udovoljava na pr. izvanjskim obredima (post, polaženje crkve, crkvene slave) , onda će ljudski život biti ono, što svačije srce trazi i želi. Svi ljudi bit će braća i svatko će živjeti u miru s drugima i sva dobra života uživat će za cijelo vrijeme, koje mu je od Boga dosuđeno. Ljudi će prekovati тасел^е u kose, a koplja u v ile . . .«

Tolstoj se pita, zašto ljudi ne usvoje te nauke, pa misli, da su tome dva glavna uzroka: 1. Crkveni su ucitelji dijelom hotimice dijelom nehotice iskvarili tu nauku; oni su joj oteli i moć i ljepotu. 2. Muževi od nauke, koji ve- ćim dijelom nemaju vjerskoga osjećaja, drže crkvenu nauku s punim pravom pogubnom laži te stavljaju na mjesto te nauke svoju znanstvenu, kojoj nedostaje onoga du- ševnoga života, kojim je čovječanstvo živjelo i još živi. I tako covječanstvo živi ne znajuci zašto, kini se i pati u mržnji, u nemoralu, u prevari, u osveti i borbi, jer je či- tavo životno uredenje osnovano na sili i kazni, a ne na

85

ljubavi i oprastanju: »0, kad bi već jednom rod ljudski prestao s unistavanjem samoga sebe i prestao očekivati, dok dode onaj, koji će mu pomoći. . . Nitko nam ne ce pomoći, ako sami sebi ne pomognemo. . . Nemojmo čeka- ti pomoći, ni od neba ni od zemlje, već treba da sami prestanemo s unistavanjem sebe samih«.

Za crkvu kaže Tolstoj, da se u svom današnjem smislu preživjela, zato ona i osjeća svoju nemoć, pa je jedini spas u tome, da se vrati natrag k pravoj, čistoj nauci Kristovoj: »Crkva pak, koju će osnovati čovjecanstvo s pomocu djela, a ne na osnovi obećavanja i pomazivanja, takva je crkva odvajkada živjela i ona će vjecno živjeti. Takva crkva ne će biti osnovana od ljudi, koji viču: »Go- spode, gospode!« (Matej, 7. 21, 22), kao nekoc tako i sada, a rade protiv zakona, već od ljudi, koji te rijeci slu- šaju i izvršuju«. Da pak covjek bude sposoban, da osnuje takvu crkvu ljubavi i sloge, treba prije svega da ispita, što je život i koja mu je svrha. Nazore svoje o tim pitanjima razvija Tolstoj u svojoj najopsežnijoj raspravi, u kojoj dolazi misticizam do izražaja: »0 ž i v o t u « . No on tu ne stvara izvjesnoga sistema, već nastoji prikazati mogućnost novoga nazora o životu.

Kod proučavanja života, kaže Tolstoj, treba prije svega znati, s koje strane je to proucavanje vrednije i po- trebnije, a s koje manje vrijedno i manje potrebno. Zato i ne valja život proucavati sa sviju strana, kako se to o- bicno cini, jer su strane bezbrojne. Posmatrajući život većina polazi s gledista njegova postanka podsjećajući time na onoga mlinara, koji je zapustivši mlin posvetio svu svoju pažnju rijeci, jer ju je držao kao početnu sllu najpotrebnijom od svega, dok mu napokon mlin ne pre- stade mljeti.

Jedni tvrde, da je glavni činilac rijeka, drugi, da su glavniji pojedini dijelovi samoga stroja. I tako ispitujući slicne i mnoge druge uvjete života ljudi sve vise i vise zamršuju svoje nazore i sudove, iz kojih izlaza nema. Takva ucena r aspr avlj an j a , misli Tolstoj, ostaju bez uspjeha, tako te ljudi napokon ne mogu da razlikuju posljedice od uzroka; a podsjeća to, kaže Tolstoj, na salu, kako je kršćanin odgovorio Židovu na njegova zakucasta

86

pitanja udareem po ćelavoj glavi zapitavši ga, od cega je pljesnulo: od dlana ili od ćele.

Da je tvrdnja njegova o nauenom istraživanju opravdana, upozoruje Tolstoj na porabu rijeci »život«, kojom oznacujemo nama posve nepoznate pojmove, govoreći jednako o životu stanice kao i o životu tijela, iako je ži- votno stanje stanice posve različito od životnoga stanja tijela. Pa kao što se ne može reći, da su crtice, iz kojih su sastavljena slova, a od ovih rijeci, koje opet označuju misli, da su dakle crtice isto sto i misli, tako se ne može govoriti o »životu« stanica, iz kojih je sastavljeno »živo« tijelo. Ih tijelo živi sastavljeno iz neživih stanica, ili je o- no skup živih stanica, a život je samo varka.

Već su od najstarijih vremena veliki ljudi pokusavali izraziti, sto je život. »Život je širenje onoga svijetla, koje je sislo s neba na ljude u njihovu korist« (Konfucije). — »Zivot je lutanje i usavršavanje duša, koje postizavaju sve veće i veće dobro« (Bramani). — »Život je odricanje samoga sebe, da se mogne postići blažena nirvana« (Buda). — »Zivot stoji do ljubavi prema Bogu i bliznjemu, koja donosi čovjeku spas«. Ili »Živjeti znaci pokoravatl se razumu, koji donosi čovjeku sreću« (Krist).

Tolstoj dopušta, da gomji nazori nijesu potpuni, no jedno stoji, da se njima izražava smisao života. Takav pak život, kakav je tu izražen, vodi k sigurnome dobru, koje se ne može ni stradanjem ni smrću uništiti. Osim ovih velikih ljudi, koji životu pripisuju uzvišenu svrhu, naime postizavanje takvih dobara, kojih ni sm rt ne može unl- štiti, imade mnogo i takvih, koji misle, da su zvani covjecanstvo voditi, pa tvrde, da čovječji život nije drugo već pojedinačno (individualno) bistvovanje od rodenja do smrti, pripisujući mu tjelesna svojstva. Svi ti ucenjaci, kaže Tolstoj, stvar a ju nove definicije udaljujući se sve vise od onoga pravoga određenja života, kako su ga već postavili mudraci najstarijih vremena.

Napokon je jos jedna vrsta ljudi — to su farizeji —, bili oni bramanske, budističke, taoisticke, jevrejske ili kršćanske vjeroispovijesti, koji jednako naučavaju, da je ovaj život bijedan i tegoban, dok će pravi život, život bla- ženstva, biti istom tamo iza groba; a da mognemo postići

87

ta j život, valja vršiti obređe, koje ti farizeji propisuju. Ova posljednja dva nazora, učenjački i farizejski, stoje u o- preci, jer nastoje dokazati svaki svoje stanovište s obzirom na svrhu života.

Već to, što su veliki osnivači vjera, kao Buda, Konfu- cije, Krist i drugi djelovali na milijune ljudi, dokazom je za istinitost njihovih nauka, dok na pr. Aristotel, Kant i drugi irnaju samo malen krug svojih čitalaca i pristaša. »Ljudi našega vremena drže sramotnim, ako tko ne poznaje posljednjih izjava Spencerovih, Helm- holzovih i drugih, dok o Bramanima, Budi, Konfuciju, Epiktetu. Isaiji i sličnima katkad znadu samo imena, a katkad ni to. Oni ni pojma nemaju o tom, da vjera, koje se danas ispovijedaju, nema tisuću, kako se rado tvrdi, već samo tri: kitajska, indijska i jevrejsko-kršćanska (s isiamom). Učenjaci misle, da im ne treba ni zaviriti u te knjige, već bez njih sebi stvaraju nove zakone.

Moderni učenjaci kažu, da je za proueavanje života potrebno samo promatranje raziicitih pojava i razvoj a samoga života. No iz pojava i razvoja, misli Tolstoj, da je nemoguće proučiti sam život upravo tako, kao što je nemoguće s pomocu zakona sila i njihovih odnošaja odgovoriti na pitanje, sto je sila, što je njezino bistvo. Ti uče- njaci podsjećaju na covjeka, koji pokazuje na sjenu predmeta, a ne na sam predmet, htijući iz sjene predmeta zaključiti na bistvo samoga predmeta. Takvu nauku naziva Tolstoj lažnom.

Da upoznaju svrhu života, ljudi najprije pitaju farizeje za sav jet, koji mi obećavaju drugi bolji život. No videći, da nitko ne misli na ta j obećani život, već svaki nastoji što bolje živjeti ovdje, pa i sami farizeji, napušta- ju farizejsku nauku te se obraćaju ucenjacima. Ali i ovi im odgovaraju s prirodnim zakonima pozivajući se na svoja opažanja, dok im ne mogu dati odgovora na pitanje, kako bi trebalo udesiti život, da nam bude po mogućno- sti snošljiv. Ne dobivši odgovora ni od jednih ni od drugih, ljudi sebi udese život tako, kako to kod drugih vide, koji boreći se za vlastito dobro nastoje jedni druge da prestignu. I tako velika većina ljudi živi svojim životom ne obazirući se ni na učenjake ni na farizeje te nastoji,88

da što većma udovolji svojim potrebama, dok joj razum u isto vrijeme govori, da je život besmislen, i da bi bolje bilo, da ga uopće nema.

Lazna nauka, kaže Tolstoj, utvrdila je u čovjeku miš- ljenje, da je život njegov tok vremena od rodenja do smrti, dok je covjek sam, posmatrajući oko sebe vidljivi život, zamijenio predodžbu o tom vidljivom životu sa svojom spoznajom i tako došao do zaključka, da je taj vidljivi život ujedno i njegov život. U tom i leži največa pogreška, kad covjek svoj život smatra razdobljem od rođenja do smrti uračunavši u život i ono vrijeme od poroda do časa, kad se u njemu počne buditi svijest. A to ne valja, jer dijete u svom, uzmimo, desetom mjesecu ništa ne zna o životu, kao ni idiot, jer živi besvijesno ži- votom životinje, a ne životom čovječjim. Život dakle u čovječjem smislu počinje s onim vremenom, kada se u djetetu budi svijest. Odrediti to vrijeme nemoguće je.

Krivo shvaćanje, da je čovječji život ograničeno tra- janje od poroda do smrti, urodilo je time, da covjek osje- ea dvojaki život: i to život, kako ga sebi zamišljamo, to jest staranje oko unapredivanja nasega licnoga dobra, i život, kakav bi trebalo da bude, to jest odricanje toga licnoga dobra. Ovaj drugi način života nazivaju ljudi neprirodnim, premda im razum govori, da je sav njihov ži- vot, kako ga oni provode unapređujući svoje lično dobro, besmislen, budući da licnoga dobra i nema. I upravo ta j razum, koji nam protivno govori, a prema kojemu bi trebalo da udesimo svoj život, osnovni je zakon svemu, kako stoji i u evandelju Ivanovu pisano, da je razum (logos) pocetak svega, u njemu da je sve i sve od njega. Zato treba razumu podvrći sve svoje životno uredenje pretpostavivši, da smo odstranili glavnu zabludu, koja ne dopušta, da covjek živi razumno. Zabluda pak je ova u tome, sto mislimo, da je zakon, koji se izvršuje na na- šoj životnoj licnosti — uzdrzavanje nasega licnoga ja — doista i zakon nasega života.

Znanosti proucavaju razvoj čovječanstva i crpu iz toga znanje o životu ne pitajući, da li su oni ljudi, kojih ži- vot ispituju, doista posjedovali pravi smisao života. Druge opet znanosti tvrde, da covjek upravo tako raste,

89

da se hrani i da umire, kao i svaka druga životinja, samo ih smetaju duševne pojave. Tolstoj doduše dopušta, da se sa spomenutih stanovišta može proučavati život no sva ta istraživanja ne mogu dati čovjeku odgovora na pitanje: «Što će ueiniti s komadićem kruha, sto ga ima u ruci, da li će ga dati ženi, tuđincu, psu ili ee ga sam po- jesti; da saeuva ta j komadić kruha ili da ga dade onomu, koji ga traži od njega?! A čovječji se život i sastoji upravo u rješavanju takvih i sličnih pitanja«.

Sve, sto se nalazi izvan nasega ja u prostoru i vremenu, kaze Tolstoj, ne možemo znati; mi to možemo samo posmatrati i odredivati vanjskim uslovnim načinom, dok potpuno spoznati možemo samo ono, što se ne nalazi ni u prostoru ni u vremenu. No ljudi podajući se lažnoj spoznaji misle da znadu sve ono, sto im se javlja u prostoru i vremenu, te prema tome udešavaju svoj život, dok ne ce da usvoje ono, sto se zbiva u njihovoj razumnoj spoznaji. Sve što covjek znade o izvanjskom svijetu, znade tek po tom, sto poznaje sebe, svoje ja, koje stoji u tri različita odnošaja prema tome svijetu; jedno je odnosaj njegove razumne spoznaje (s obzirom na razumna bića, s kojima dolazi u dodir); drugo je odnosaj njegove tjelesne ličnosti (s obzirom na životinje i bilje) i treće materi- jalni odnosaj (s obzirom na materiju, kojom covjek uzdr- žava svoje tijelo: hrana, odijelo i dr.).

Kolikogod covjek proučavao vidljivi život, koji on i kod sebe i kod drugih promatra, i koji se bez njegove volje razvija, zauvijek će ostati za njega tajnom. No nije ni potrebno da upoznamo s te strane život, jer istinski se život čovjecji i ne zbiva u prostoru i vremenu. Da je to doista tako, vidi se već iz toga, sto ljudi, koji se nalaze u ludilu, pijanosti ili uzbudenosti, ne žive covjecjim zi- votom, pa bili oni tjelesno jos tako zdravi i razvijeni, jer ne mogu svoju tjelesnu ličnost da podlože razumu; dok naprotiv ljudi, koji svoju tjelesnu licnost mogu da podlo- že razumu, bili oni tjelesno jos tako bolesni i nemoćni, ži- ve covjecjim životom.

Kolikogod covjek ispitivao svoju prošlost htijući u- stanoviti vrijeme, kada i pod kojim uvjetima se počela u njemu javljati razumna spoznaja, ne može to da odredi.90

Njemu se stalno čini, ili kao da razumne spoznaje nije nigda ni bilo, ili kao da ona odvajkada postoji. Tu se ne da ni vrijeme ni graniea odrediti, i to upravo zato, jer istinski život ne stoji ni do vremena ni do prostora; za nj znači jedan čas koliko i pedeset tisuća godina, to jest— nista; ili kako Schopenhauer dobro primjecuje: kadjednom usneš, svejedno ti je, da li će te tko probuditi nakon tri mjeseca ili nakon deset tisuća godina. Istinski dakle život nipošto ne odgovara onomu razdoblju od rodenja do smrti, imajući samo tu svrhu, da uzdržava tjelesnu licnost čovjekovu, kako se to može vidjeti kod životinja, već je ta j život vjecan, koji imade jedinu zada- ću, da teži za sve to većim dobrom. Kod životinje, koja ne posjeduje razumne spoznaje, visi se cilj života sastoji u dobrobiti njezine tjelesne licnosti i u uzdržavanju njezi- noga roda, dok je kod covjeka njegova tjelesna licnost samo onaj stupanj bistvovanja, na kojem mu se otkriva istinska dobrobit njegova pravoga života, koja se nikako ne podudara s dobrobiti njegove tjelesne licnosti. »Stra- šno je i gorko, kaže Tolstoj, odreći se vidi jive predodžbeo životu te se podvrći nevidljivoj spoznaji njegovoj upravo tako, kao što bi strašno bilo djetetu roditi se, kad bi bilo svijesno tome dogadaju; no tu se ne da ništa ueiniti, jer je očevidno, da vidljiva predodžba vodi u smrt, dok nevidljiva spoznaja jedina daje život«.

Buduî da je čovjeku dan razum zato, da život tako udesi, kako bi postigao ono dobro, koje mu se otkriva razumnom spoznajom, ljudi, koji se mimo tu spoznaju staraju samo oko licnoga dobra, lišavaju sami sebe istinskoga života. Za takvim razumnim opredjeljenjem život- nih zakona ide i Kristova nauka. »Prolaze vjekovi, kaže Tolstoj, ljudi se upoznavaju s udaljenošću nebeskih tjelesa, odreduju njihovu težu, znadu sastav sunca i zvijez- da, no pitanje, kako da dovedu u suglasje potrebu lično- ga dobra sa svijetom, koji iskljucuje mogućnost toga dobra, ostaje za većinu ljudi upravo tako neriješenim pitanjem, kao sto je to bilo za ljude prije pet tisuća godina«.

Razum govori čovjeku, da istom onda može postići lično dobro, kad ga drugi ljudi zavole većma od sebe samih; no to je nemoguće, jer će covjek sebe uvijek većma

91

voljeti od drugih. Kad ljudi ne bi išli za ličnim dobrom, prestale bi one vječne borbe medu njima, koje smetaju pojedincu kod usavršavanja njegova licnoga dobra. I kad bi se ljudi starali oko usavršavanja licnoga dobra drugih, tako te bi svi radili za sve, prestala bi i težnja za nasla- đivanjem i prezasićivanjem; a to upravo i smeta lično- mu dobru drugih. No pomućena spoznaja čovječja, koja ovakvo čovjekoljubivo shvaćanje drži odricanjem života, samoubistvom, primjecuje, da se ovako doduše može mu- drovati, ah u bitnosti da je ovakav život nemoguć, jer svaki covjek misU prije svega na sebe, pa bi u borbi za opstanak svaki onaj morao propasti, koji bi samo za druge živio. Razumna pak spoznaja polazeći s protivnoga stanovišta, naime da je upravo takvo čovjekoljubivo shvaćanje podloga pravomu životu i za pojedinca i za či- tavo čovječanstvo, veli, da covjek, radio on sto mu drago,4ie može polučiti licnoga dobra tako dugo, dok ne stane živjeti suglasno sa zakonom svoga života, koji nipo- što ne predstavlja borbu već uzajamno potpomaganje ljudi izmedu sebe.

Historijski razvoj covječanstva jasno pokazuje, kako iz svijeta sve to većma nestaje nesuglasja i mržnje, što većma se čovječanstvo približava razumnoj spoznaji. U- zajamni rad izmedu ljudi bit će to uspješniji, što će manje biti potrebe njihovih ličnosti. No time nije rečeno, da se ljudi moraju konacno sasvim odreći svoga Hcnoga ja u korist potpunoga usavršenja u uzajamnom djelovanju; potrebno je samo, da podlože svoju licnost razumnoj spoznaji i da se brinu za svoje licne potrebe samo toliko, koliko su one prijeko nužne za tjelesni život čovječji.

Veliki ucitelji odvajkada su propovijedali, da se samo odricanjem licnoga dobra dolazi do pravoga života. Covjek sa svojim danasnjim duševnim raspoloženjem protivi se tom budističkom naziranju života držeći ga nerazumnim i pogubnim. No Tolstoj misli drugačije dajući upravo tomu naziranju prednost: »Jadni ljudi ne vide, da je najčedniji Indijac, koji stoji godinama na jednoj nozi u ime odricanja Hcnoga dobra, da postigne nirvanu, neprispodobivo blizi pravome životu od svih onih poživin- čenih ljudi nasega savremenoga evropskoga društva, ko-

92

ji lete po čitavom svijetu željeznicama uz električno svijetlo pokazujući svemu svijetu svoje životinjsko stanje. Indijac shvatio je, da život razuma i život ličnosti stoje u opreci, pa nastoji tu opreku izgladiti, kako zna; no ljudi našega obrazovanoga svijeta ne samo da ne shvaćaju te opreke, već oni i ne vjeruju, da takva opreka uopće postoji«.

Uvjerenje, da život covjecji nije isto sto i bistvovanje eovjecje licnosti, plod je duševnoga rada od tisuću godina; a poznato je to svakome čovjeku, i starcu 1 mladiču, učenomu i neukomu, osim divljim narodima u Africi i Australiji i podivljalim bezbrižnim ljudima po evropskim gradovima i prijestonicama«. Život se, kaže Tolstoj, kao licno bistvovanje preživio. Pisaii ljudi sto im drago i govorili, usavršavali svoj, licni život jos tako za svakoga razumnoga covjeka nasega vremena ostat će nepokoleb- Ijivom istinom, da je nemoguće postići lično dobro.

Svi ljudi već od djetinjstva osjećaju, da imade osim licnoga života još i drugi bolji, koji ide za odricanjem licnoga dobra. Čuvstvo to, koje potiče covjeka na odricis- nje dajući mu time najveće blago života, jest ljubav. » L j u b a v j e j e d i n o r a z u m n o d j e l o v a n j e č o v j e k o v o « . Čuvstvo ljubavi javlja se samo kod o- nih ljudi, koji shvaćaju smisao života. Zato ljudi, koji smatraju život covjecji samo životnim bistvovanjem od rođenja do smrti, govore, da je ljubav prolazna, pa bi istom onda Ша pravim životnim dobrom, kad bi covjek imao koga ljubiti, to jest koga bi mogao neprestano liu- biti. Ali budući da toga nema, ne mosemo tražiti ni. spasa u ljubavi. I zato je ljubav upravo takva obmana kao I sve drugo. Ljudi tako govore zato, kase Tolstoj, jer krivo tumace ljubav, to jest oni drže, da ljubiti znači isto, sto i voljeti jedan predmet vise od drugoga. Tako na pr. vole svoje dijete, svoju ženu, svoju domovinu većma od drugih, nazivajući to ljubavlju, no razumom svojim moraju đoći do uvjerenja, da time dolaze u sukob s drugim ljudima, koji opet isto tako vole svoje, isazivajući tak- menje, borbu i ra t sviju protiv svih. A to ne može biti ljubav, jer su u davanju prednosti dragim predmetima, kao sto su dijete, žena, domovina, uvijek po srijedi pro-

93

bici našega ja. A istinska je ljubav posljedica odricanja licnoga dobra. Zato je već i Krist naučavao govoreći: »Tko ljubi oca Ш majku većma od mene, nedostojan je mene. Ako ljubite one, koji ljube vas, to nije ljubav; ljubite neprijatelje, ljubite one, koji vas mrze«. Do takve spoznaje može se doći samo razumom. Ta ljubav, koju je Krist naučavao, nije proizašla iz čuvstva, kako se to o- bično tumači — jer čuvstvo potamnjuje razum —, več je ona, kako Tolstoj kaže, »najrazumnije, najsvjetlije i prema tome najspokojnije i najradosnije stanje, svojstveno djeci i razumnim ljudima«. Covjek onda ljubi druge, kad sve svoje, pa i samoga sebe žrtvuje drugima.

Ali čovječanstvo ne samo da te prave ljubavi ne poznaje, već se ono, što je još gore, nalazi u velikoj zabludi misl^ći, da pozna tu ljubav, pa je nastoji takvu sacu- vati i gojiti, kako ju sebi zamišlja. No što većma ljudi tu lažnu ljubav goje, to većma u neznanju gaze onu pravu istinsku ljubav podsjećajući na covjeka, koji teškom rukom ubire nježnu mladicu, da je njeguje. Ta lažna ljubav kao posljedica unapredivanja licnoga dobra osim pomenutih zala prouzrokuje u čovjeku jos i strah od smrti, koja ga lišava svega onoga, sto mu je milo i drago. Taj strah od smrti najbolje dokazuje, da je sav nas život o- snovan na nesuglasju razumne spoznaje s načinom živo- ta. »Svi veliki učitelji, kaže Tolstoj, govorahu, da nema smrti, a to isto govore i zasvjedocavaju svojim životom milijuni ljudi, koji su shvatili smisao života. To isto osje- ća u duši svojoj svaki covjek u času, kad je došao do spoznaje. No ljudi, koji ne shvaćaju života, ne mogu, a da se ne boje smrti«.

Nazor o životu, koji život gleda samo u razdoblju od rodenja do smrti, lasan je. »Prema tom lažnom nazoru, kaže Tolstoj, razumna je spoznaja samo slučajnost, koja prati izvjesno stanje tvari; i prema tome je ono, što mi u svojoj spoznaji nazivamo životom, varka. Postoji samo ono, sto je smrtno. To, što nazivamo životom, igra je smrti«. Kod svakoga pogleda na život ne samo da je sm rt strasna, već je i sam život strasan, kao nešto neprirodno i nerazumno, kao sto to i jest kod budista i najnovi- jih pesimista: Schopenhauera i Hartmanna.94

Imade još i drugi nazor o životu, koji pravi život nazire u unutarnjoj, razumnoj spoznaji. 2ivot nam se prema toj spoznaji ne čini vise, kao da je jednom u prošlo- sti bio, ili će istom biti, već on postoji odvajkada, to jest ta j život niti je ikada počeo, niti će ikada prestati. To je onaj život, s kojim se možemo samo u svojoj svijesti u- poznati — život, koji se nalazi izvan svakoga vremena i prostora. Upoznavši život s te strane covjek se ne treba bojati smrti, jer za njega znači sm rt samo prekidanje bistvovanja jednoga oblika u prostoru i vremenu, to jest sm rt je prijelaz tvari iz jednoga oblika u drugi. Ali se covjek, koji nije upoznao pravu svrhu života, zapravo i ne boji same smrti, koja mu je posve nepoznata, već se boji zato, jer mu se čini, da će sa smrću propasti i ono, sto ne može i ne smije da propadne. Ljudi se doista ne boje tjelesne smrti zato, jer s njome prestaje njihovo ja, već zato, jer ih sm rt podsjeća na potrebu istinskoga života, kojega oni nemaju. I sto je ljudima manje poznata svrha tog istinskoga života, to je veći strah zbog propadanja njihova licnoga ja.

I sada Tolstoj govori, sto je to »lično ja«. To »ja« je nešto, sto misli i osjeća, to jest nešto, sto se odnosi prema svijetu svojim vlastitim ličnim obUkom. Gdje se covjek rodio, kada i gdje je poceo tako misli ti i osjećati kao zreo covjek, to nitko ne zna, pa ipak svatko tvrdi, da je za čitavoga vremena svoga bistvovanja jedno isto »ja«. Isto je i s tijelom, koje covjek takoder zove svojim, premda se tvar, od koje je sastavljeno, vise puta izmijeni u životu. Kao sto se tijelo izmjenjuje s vremenom, tako se izmjenjuje i svijest punim snom, u kojem se ona posve gubi, a zatim se opet obnavlja. Svijest trogodisnje- ga djeteta razlikuje se od svijesti odrasla covjeka; slična pojava kao i kod tijela, koje se u tom razdoblju posve izmijeni. Ako je dakle covjek u toku svoga razvoja prošao vise takvih svijesti, koje nijesu istovjetne, pita se: sto ve- že izmedu sebe sve te svijesti, koje se nizu jedna za drugom, tako te mi osjećamo jednu jedinu svijest, koju zovemo svojim »ja«?

Izvanji svijet jednako djeluje na sve ljude, no utisci su kod svakoga pojedinog čovjeka različiti. Utisci ovi

95

djeluju na čovjeka sad jače sad slabije, već prema tome, što on vise a što manje ljubi. I upravo to svojstvo, koje se očituje sad u jaeoj sad u slabijoj ljubavi k pojedinim predmetima, predstavlja naše lično ja, u kojem se sjedi- njuju pojedine svijesti. Općenito je mnijenje, da se ovo licno svojstvo, koje kao osobitost pojedinoga covjeka zovemo značajem, obrazuje pod izvjesnim uvjetirna mjesta i vremena. No to ne stoji, kaže Tolstoj, jer svojstvo ovo nije nipošto uvjetovano vremenim i mjesnim uzrocima, već ga covjek donosi sa sobom 11a svijet iz neke nevidlji- ve i nepoznate prošlosti, iz izvanprostorne i izvanvreme- ne oblasti. Naše lično ja dakle jest nešto, sto predstavlja izvjesni, osebni odnosaj pojedinca prema svijetu. I prema tome ratoze propasti naše tijelo svezano s našom vremenom spoznajom, pa i naša svijest, no ne može propasti onaj naš lični odnosaj prema svijetu, koji predstavlja naše zasebno ja. Iz toga se jasno vidi, da je strah od smrti neopravdan, samo oni ljudi zaziru od smrti, koji smatraju zivot svoj samo razdobljem od rodenja do smrti. Smrt doduše uništava ono, što đrži tijelo zajedno, kao i svijest o vremenskom životu; međutim ovo se posljednje zbiva s nama svaki dan, kad usnemo.

Pita se, da li sm rt uništava i ono, što veže sve naie svijesti, to jest nas odnosaj prema svijetu. Treba znati, kaže Tolstoj, da se ono, što veže pojedine svijesti izmedu sebe, sto upravo i sastavlja zasebno ja covjekovo, nalazi izvan vremena i prostora, da je uvijek postojalo i posco- ji, dok ono, što se može uništiti, samo je niz svijesti, koje su nastale u izvjesno vrijeme, pa se prema tome pre- kidanjem posljednje po vremenu svijesti, to jest u času tjelesne smrti, upravo tako može da uništi covjecje ja kao i svagdanjim snom — to jest nikako. Nitko se ne boji sna, premda se snom kao i smrću prekida svijest u vremenu. Covjek bi jednako spokojno usnuo, kad bi mu bilo naredeno da spava tisuću godina, kao i onda, kad bi san imao tra ja ti dva sata, jer svijest naša ne pozna vremena. Budući da je dakle istinski nas život izvan vremena i prostora, dok je tjelesno bistvovanje nase i s time skopcana vremenska svijest samo jedan stupanj u njegovu vjecnom razvoju, ne može život ta j potpasti smrti, ko-96

ja nije ništa drugo već prelaz iz jednoga nižega stupnja razvoja u drugi viši.

Obicno govorimo, da je izmedu nas i mrtvih prekinu- ta svaka veza, pa kao sto oni ne postoje vise za nas, ta ko ne ćemo ni mi, kad umremo, postojati za one, koji ostanu iza nas. No Tolstoj tvrdi, da oni ljudi, koje ubra- jamo medu mrtve, nijesu za nas prestali živjeti, već oni i nadalje žive u nama, i što je veća ljubav bila medu nama i milim pokojnicima za njihova života, to je jači poslije njihove smrti onaj odnosaj, koji zovemo uspomenom. Uspomena ta ne stoji ni u kakvoj vezi s tjelesnim oblič- jem pokojnikovim, već je ona eisto duševne prirode. Uspomena je na prijatelja to veća, što je život toga prijatelja bio suglasniji sa zakonima razumne spoznaje, to jest što su većma dolazili ti zakoni do izrazaja u ljubavi k bližnjemu. Uspomena djeluje na nas upravo tako, kao što je djelovao i život prijateljev za vrijeme njegova bistvovanja. Ta sila, koja bijase u našem prijatelju i koja je na nas tako djelovala za života njegova, poslije smrti njegove jos se i uveličala, to jest ona znatno veeom snagom djeluje na nas, nego je to bilo za tjelesnoga života njegova. Prijatelj nas dakle nije umro, već je prešao iz jednoga odnošaja prema svijetu, u kojem se mi jos nala- zimo, u jedan viši stupanj — nastalo je novo srediste odnošaja prema svijetu. Ne možemo reći, da nam je brat, rodak, prijatelj umro, jer osjećamo njihov utjecaj. Nji- hov nevidljivi zivot djeluje to vise na nas, sto vise njiJio- vo lično ja ulazi u nas, njihov odnosaj prema svijetu postaje našim odnošajem. Do suglasja izmedu razuma i ljubavi, prema kojemu su pokojnici živjeU, stoji i snaga djelovanja njihova na nas. Tako je na pr. Krist odavno umro; o njegovu tjelesnome životu malo sto i znademo,o njegovu obličju gotovo ništa no moć njegova života — života ljubavi i razuma — njegova odnošaja prema svijetu, tako je silna, da djeluje na milijune ljudi još i danas, koji primajući tu moc u sebe nastoje živjeti prema zakonima njegova odnošaja prema svijetu. »Ljudi obicno govore, kaže Tolstoj, da je to djelovanje posljedica Kristo- ve nauke misleći, da su tim besmislenim rijecima vise

97

rekli, nego kad bi tvrdili, da je ta nevidljiva moć, koja već tisuće godina djeluje na milijune ljudi, sam živi Krist«.

Tkogod živi odrekavši se ličnosti svoje u korist drugih — bio Krist ili Sokrat, bio starac, mladić ili žena — on već ovdje, u ovom životu, stupa u onaj novi odnosaj prema svijetu, u kojemu nema smrti. Covjek, koji je svoj život podložio razumu te živi u ljubavi za druge, vidi s jedne strane već u ovom životu »zrake svijetla, koje dolaze iz novoga središta života, kojemu se priblizava, a s druge strane vidi »djelovanje onoga svijetla, koje prolazi kroza nj na one, koji su oko njega«. I to mu daje vjeru u neumrlost istinskoga zivota njegova.

Da covjek mogne doći do te vjere u besmrtnost, ne valja, da se daje u tom poučavati od drugih i da im slijepo vjeruje, već treba sam da dode do te spoznaje, a to će biti, kada shvati, u čemu je njegov život besmrtan. Tako je Krist jos za zivota govorio, da će živjeti i poslije smrti svoje tjelesne ličnosti. On je mogao to govoriti zato, što je već tada, za vrijeme svoga tjelesnoga bistvovanja, stupio u onaj istinski život, koji se ne može prekinu- ti. Krist je dakle živio već za svoga tjelesnoga bistvovanja u zrakama onoga svijetla, koje dolazi od drugoga središta zivota, kojemu se približavaše videći, kako zrake toga drugoga svijeta osvjetljuju ljude, na koje je on djelovao. A to vidi i svaki drugi covjek, koji se odriče vlastite ličnosti živeći razumnim životom ljubavi. »Dosta mi j,e, ako znadem, kaze Tolstoj, da je sve ono, po čemu i kako ja živim, sastavljeno od života onih, koji su živje- li prije mene i odavno umrli, i da je prema tome svaki covjek, koji je ispunio zakon zivota, podloživši svoju život- nu licnost razumu, živio i živi poslije uništenja tjelesnoga bistvovanja u drugim ljudima — da me ružno i strašno praznovjerje o smrti nikad vise ne uznemiri«. Covjek se dakle ni u kojem slucaju ne treba bojati smrti, jer ako mu je do tvari, od koje je sastavljeno njegovo tijelo, a koja sa smrću poprima novi oblik, ne smije zaboraviti, da se to tijelo već za njegova tjelesnoga zivota ponovo ismjenjivalo, dok razumni odnosaj njegov prema svijetu

98

ne može sa smrću propasti upravo tako, kao sto se nije m s rođenjem započeo.

Da razumni odnosaj prema svijetu, koji se očituje u ljubavi, donosi covjek već sa sobom na svijet iz proslo- sti, koja je sakrivena od nas našim tjelesnim rodenjem, vidi se po tom, što covjek ne može odrediti, kada i gdje je nastala njegova razumna spoznaja, i što svaki covjek imade svoj osebni odnosaj prema svijetu, premda je u- tjecaj na sve ljude jednak. Da pak nas zivot ne predstav- ]ja tek razdoblje od rodenja do smrti, već da je to jedan stupanj u njegovu vječnom razvoju, vidi se iz nejednako- sti trajanja ljudskih zivota: jedni umiru već kao djeca, drugi kao odrasli ljudi, i to bilo od bolesti bilo s nesretna slučaja bilo zbog ra ta ili pak od starosti. I zato općenito držimo, da ljudi cesto umiru onda, kad to ne bi trebalo, to jest u najboljoj dobi zivota. No Tolstoj tvrdi, da covjek umire samo onda, kad je to upravo potrebno za njegovo dobro, to jest covjek umire tako, pa bila kakva mu drago smrt, kao što raste, postaje mužem i slično. Covjek ne umire od toga, jer ga boli pluća, ili jer ga izjeda rak, ili možda zato, jer ga je tkogod ranio, već on umire iz jedinoga razloga, jer se na ovom svijetu ne može vise nmnožiti dobro njegova istinskoga života. Sa smrću se dakle ne prekida tjelesni život kao nešto, sto je jos imalo dalje da postoji, već taj život prestaje zato, jer je postao suvišnim. Prema tome je tjelesni naš život uvjetovan zakonima istinskoga nasega zivota — tako zvanoga du- ševnoga zivota.

Ljudima se čini, da je neprirodno umrijeti od bolesti, groma, bombe i slično, ali veli Tolstoj, da je isto tako i neprirodno živjeti ovim tjelesnim životom kraj tako po- gibeljnih uvjeta, gdje smo vječno izvrgnuti bezbrojnim bakterijama. I upravo zato se ne može tvrditi, da je neprirodna ona smrt, koja nastupa prije starosti, već je ona naprotiv upravo tako prirodna, kao što su prirodni i u- vjeti, koji prouzrokuju te najrazličitije vrste smrti. Ako mi još živimo, dok su mnogi drugi već odavno umrli od bolesti Ш s nesretna slučaja, to ne dolazi od toga, jer se mi vise čuvamo od drugih, već od toga, jer vršimo djelo

99

života. »Ako pak je to djelo života postiglo svoj cilj i ni- šta vise ne može da zaustavi pogibao, koja stalno prijeti tjelesnome životu čovječjem, onda i ona postizava svoj vrhunac i jedan od bližih uzroka tjelesne smrti, koji okru- žuju covjeka, pričinja nam se izravnim uzrokom smrti«.

Covjek ne može znati, otkuda svi ti uzroci: Zašto ovaj covjek duže živi, onaj kraće? Zašto se ovaj rodio ovakav, onaj onakav? Ili što ce biti poslije smrti, živjeli mi ovako ili onako? »Na to odgovora nema i ne treba, kaže Toi- stoj, jer kad bih vidio ono, sto je izvan granica moga ra zuma, onda ne bih mogao vidjeti ono, sto se nalazi u granicama samoga razuma. A za dobro moga istinskoga zivota i jest najglavnije to, da upoznam ono, što je u mojoj neposrednoj blizini, da znam, čemu treba da podložim svoju životnu licnost, da mognem postići dobro života«.— »Razum nam jasno kazuje, da se zivot ovaj nije zapo- čeo s rodenjem, već je bio i postoji odvajkada; on nam kazuje, da dobro ovoga zivota raste i da se množi ovdje dopirući do onih granica, koje ga (to dobro) ne mogu vise obuhvatiti, i istom tada, kad postanu te granice pre- malene, to jest kad se prevršila mjera dobrih djela za ovaj život, odlazi covjek iz svijeta onih uvjeta, koji spre- čavaju uveličavanje njegova dobra, te prelazi u drugo bistvovanje«. Nemogućnost, da covjek sebi objasni, otkuda sve one pogibli, nevolje i sva stradanja, kojima je za vrijeme citavoga svoga tjelesnoga zivota izvrgnut, najbolji je dokaz, da njegov život nije samo tjelesno bistvovanje od rodenja do smrti.

Citav je zivot covjecji niz nevolja, koje je covjek bilo sam prepatio, bilo drugima zadao. Ako covjek razmisli, uvidjet će, kako su sve njegove naslade iskupljene sto nevoljama drugih sto njegovim vlastitim stradanjim a; uvidjet će, da su sve te nevolje potrebne za njegove naslade i da bez boli uopće nema užitka, tako te je jedno uvjetovano drugim; covjek će uvidjeti, kako svako djelovanje njegovo prolazi kroz čitav niz pogibli. Sve to pak biva zato, da covjek upravo tim tjelesnim borbama sto većma usavrši dobro svoga istinskoga, duševnoga zivota, koji se stradanjima ne samo ne sprečava u svom razvoju, već se naprotiv unapreduje. Osim toga stradanja ta po~

100

kreću i nas tjelesni život. Što vrijedi za životinju, koja bježi od svojih progonitelja prisiljena, da prema tome udešava svoj život, vrijedi i za covjeka s obzirom na njegov tjelesni život. Ali s obzirom na istinski (dusevni) zivot stradanja, koja mora covjek da prepati, znatno se razlikuju od onih, koja mora životnja da snosi. Životinja trpi samo u sadašnjosti, dok covjek, kao razuxnno biće, trp i ne samo u sadašnjosti već u prošlosti i u budućnostl. Covjeka naime ne može zadovoljiti djelovanje, koje se radi kakvoga stradanja bavi samo sadašnjošću, dok živo- tinju takvo djelovanje u sadasnjosti posve zadovoljava. Covjek kao razumno bice ispituje uzrok, to jest proslost, i posljedicu, to jest budućnost, nastojeći prema tome u- desiti svoj život. Tako na pr. životinju zatvorenu u ka- vezu potpuno zadovoljava uspjeh onoga djelovanja njezina, koje je potrebno, da se izbavi iz ropstva, dok će covjek, koji razumu podlaze svoj zivot, najprije ispitatl uzrok svome ropstvu, pa ako nade, da je sam skrivio svoju nevolju, nastojat će da odstrani uzroke svome zlu, ili ako su mu drugi to zlo skrivili, trazit će zadovoljštinu itd.

Ali i tu imade razlike u postupku, budući da svaki covjek ne podlaze svoj zivot razumu: jedan uviđajući svoju pogrešku ispituje uzrok i posljedicu te nastoji udesiti prema tome svoje djelovanje, to jest on podlaze svoj zivot razumu; ili on ne će da uvidi svoje zablude, te živi i đaije robujuci svojim pohotama i strastima, to jest on ne podlaze svoga zivota razumu. Covjek treba da sve svoje djelovanje podvrgne razumu, ako hoće da živi, kako to dolikuje razumnomu biću, to jest on treba da odrica- lijem svoga licnoga ja unapreduje dobro drugih ljudi, usavršujući tako i dobro svoga istinskoga zivota.

Do te najuzvisenije spoznaje doći će ljudi samo razumom, koji im jedini može da pokaže pravi put tamo, gdje se naslućivanja njihova ne slažu. Slijepo vjerovanje, u kojemu je čovječanstvo dugo vremena nalazilo svoju utjehu, moglo ie zadovoljavati ljude samo dotle, dok ih nije nesuglasje njihovih vjera potaknulo na raz- mišljanje. » P o k u š a t i u n a š e v r i j e m e , kaže Tolstoj, u l i t i u c o v j e k a d u s e v n i s a d r ž a j s p o m o c u v j e r e m i m o r a z u m i s t o je,

101

k a o i h t j e t i h r a n i t i c o v j e k a m i m o u s t a«,Vidimo dakle, da Tolstoj želi vjeru razuma — vjeru,

koja se ni u cemu ne protivi razumnoj spoznaji. Samo razuman covjek može doista biti dobar, samo razumna ljubav prava je i nesebična ljubav. Svaka druga ljubav nepotpuna je, i upravo ta nepotpuna ljubav, koja proizlazi samo iz osjećaja mimo razum, može biti ne samo nepra- vedna već i pogubna; ili kako Tolstoj kaže u raspravi »O b o r b i s a z 1 im, da je ljubav, t. j. krivo shvaćena ljubav, čovječanstvu donijela vise zla nego dobra: »Ljubav je vrlo opasna riječ. Vi znadete, da se u ime ljubavi prema porodici često izvršuju najgora djela, u ime ljubavi prema domovini jos gora, a u ime ljubavi prema čovje- čanstvu najstrašniji užasi«.

Da možeš ljubiti tom pravom nesebičnom ljubavi, nije dosta da se držiš rijeci »što ne ćeš, da drugi tebi cine, ne čini ni ti drugima«, već treba daleko dublje segnuti, naime da ne uzvraćaš zlo zlim, to jest treba da ljubiš i neprijatelja svoga. S ovim zahtjevom o »neprotivljenju«, koji nailazi na veliki otpor ne samo kod najosjetljivijega osjećaja ponosa i pravdoljublja već i kod najprirodnijega zakona o samoodržanju pojedinca i naroda, pribavio je Tolstoj sebi većinu protivnika, koji bi se inače s njim složili. Nazore svoje o neprotivljenju razlaže u raspravi »Ne s u z b i j a j z l o z l i m«.

U obliku pisma na nekoga znanca raspravlja ovdje Tolstoj o zapovijedi, koja je najbitnija za vjeru, a prolazi kroz sva evandelja, naime da se ne protivimo zlu. Bez te zapovijedi, kaze, nema života nauci Kristovoj. Tvrdnju svoju potkrepljuje Tolstoj medu ostalim i dogadajem, kako je Krist zabranio ucenicima, da ga ne brane silom, kad je Petar odsjekao robu rimskomu uho. Da Krist nije umirio učenike svoje, došlo bi bilo do borbe, u kojoj bi ovi s pristasama svojima bez sumnje pobijedili i zauzeli bili grad Jerusalim protjeravši rimsku posadu. No s tim časom bilo bi propalo kršćanstvo, koje zabacuje svako nasilje, kao što je ono doista kasnije i propalo krivnjom znamenitoga crkvenoga sabora u Nikeji. Lažno kršćansko naučavanje, kojemu bi udaren temelj na tom saboru, u-

102

daljilo se od glavne zapovijedi Kristove o neprotivljenju, sto je imalo za posljedicu vjeene borbe 1 užasna klanja izmedu samih kršćana. Crkva naime nije Kristove zapovijedi nikako primjenjivala, jer je i sama bila osnovana na sili, već je šutke prelazila preko nje, kao i preko mnogih drugih zapovijedi. Ljudi pak, koji su se tih zapovijedi htjeli držati, povlačili su se u samoću, u pustinju, da tamo žive nerazumnim samotnim životom htijući na ta j način postići ono vise dusevno dobro. No to dobro ne da se samotovanjem postići, već time, da cinimo dobro bliž- njemu, a to ćemo moei samo onda, budemo li živjeli medu ljudima i s ljudima.

Medutim su mnogi predbacivali Tolstoju, da se ni on ne drži Kristovih zapovijedi, koje toliko preporucuje drugima. Na to je Tolstoj odgovorio u spomenutoj raspravi ovako: »A ja odgovaram, da ja ne propovijedam i ne mogu propovijedati, iako to silno želim. Propovijedati mogu djelom, a moja djela ne valjaju. To pako, što govorim-,, nije propovijed, već je pobijanje lažnoga shvaćanja Kristove nauke i razjašnjavanje pravoga njezina znacenja. Značenje pak njezino nije u tome, da se u ime njezino nasiljem izmijeni društveni poredak, već je ono u tome, da nademo smisao zivota. A ta j smisao proizlazi iz pet zapovijedi Kristovih. Pogledajte na moj prijašnji život i sadašnji, pa ćete. vidjeti, da ja nastojim vršiti ih«. I ako mu nije uspjelo dotada vršiti te zapovijedi, kako bi trebalo, nije dolazilo to od toga, jer nije htio, već od toga, jer nije umio. Njemu samome bijase teško ispunjava- ti te zapovijedi, jer ih u okolini njegovoj nitko nije htio vrsiti, zato je i zaklinjao druge, da mu pomognu: »Pomo- zite mi, srce mi se kida od očajanja, jer smo svi zaluta l i . . .«

U tjelesnom radu, i to u seoskom poljskom radu vidi Tolstoj najzdraviji način zivota; svaki drugi rad, kao što je tvornički ili gradski uopće, ne odgovara pravoj svrsi zivota. »Mi živimo zdravim životom samo onda, ka- že Tolstoj, kad se neposredno trudimo oko uzdržavanja svoga zivota, a to je moguće samo tjelesnim radom«. O tom Tolstoj pobliže govori u dvjema raspravama »G r a d-

103

s k i i s e o s k i ž i v o t « i » S e o s k i ž i v o t « o- pisujući dobre i lose strane jednoga i drugoga.

Da je seoski zivot zdraviji od gradskoga, vidi se već po tom, sto i sama gospoda vole ljeti ići na selo u prirodu, da se naužiju svježega zraka plandujući i šetajući, no zato im zimi grad vise pruža ugodnosti od sela (kazali- šta, koncerti i slično). Tako rade gospoda, kojoj je i u gradu i na selu dobro. A kako žive seljaci i radnici? Oni i u gradu i na selu oskudijevaju. Radnici u tvornicama uništavaju svoje zdravlje nezdravim poslom, dok slobodno vrijeme provode po gostionicama i noćnim zabavišti- ma. Isto tako i žene najrazličitijim radom teško zaslužu- ju kruh; mnoge od njih, koje nemaju dosta moraine snage, nerijetko podu stramputicom te se prodaju za novce. Seljaci bi mogli dobro živjeti, da imadu dosta zemlje, no budući da moraju mnogo vise zemlje obradivati, koja pripada vlastelinu, nego je to za prehranjivanje njihovih porodica potrebno, ponestaje im radnih sila, tako te moraju noć i dan raditi ne štedeći ni bolesnih, ni staraca, nl djece.

To je zlo postojalo odvajkada. »Čudimo se, kaže Tolstoj, Lukulu, koji se tovio jelom i pićem, dok je narod oko njega skapavao od gladi, no i danas postoji isto, gdje jedni uživaju na račun onih, koji oskudijevaju. Ljudi su se odvajkada borili za svagdanju koru kruha radeći i oskudijevajući, kao nekoć tako i danas kraj sve kulture i civilizacije. Mi to vidimo i ne marimo za to, kao da se to nas i ne tiče. Sva pak ta nepravda dolazi otuda, što бо- vjecanstvo još nije pronašlo onoga pravoga smisla zivota, koji se osniva na ljubavi k bližnjemu«.

Kako je upravo tjelesni rad, i to onaj težački seoski, osnova moralnomu životu i od velike koristi za zdravlje, prikazao je Bondarev u svojoj znamenitoj raspravi »O trudu oko hljeba«, koju je Tolstoj popratio » P r e d g o - v o r o m«.

U tom predgovoru Tolstoj najtoplije preporucuje Bondarevljevu raspravu onima, koji kraj svih nevolja ovoga svijeta mirne savjesti mogu da uživaju svoje dobro. Savjetuje im, da ne ustaju s protivnim dokazima, jer je nepobitna istina, što Bondarev govori, već neka nasto-

104

je prigrliti tu istinu, da osjete u srcu svome, kako je u- pravo neispunjavanje zapovijedi božje »sa znojem lica svoga jest ćeš hljeb« prouzročilo veliko zlo u svijetu, jer jedni, koji ne izvršuju te zapovijedi, žive o trudu onih, koji rade i za sebe i za njih. »Ljudi su priznali svojom vjerskom obvezanošću različite isprazne i štetne ustanove, kaže Bondarev, a zaboravili su ili sakrili pred sobom i drugima svoju glavnu, prvu i nesumnjivu dužnost, koja je izrečena u prvoj glavi Svetoga pisma: Sa znojem lica svoga jest ćeš hljeb«. I to je eto prva i najglavnija zapovijed — nipošto prokletstvo, kako se rado tumaci —, koju Bondarev postavlja kao osnovu svemu covjecjemu djelovanju, to jest covjek treba tjelesno da radi, ako ho- će dostojno živjeti. Taj trud oko kruha izjednacuje sve ljude i podrezuje krila raskoši i pohoti; ta j trud je lijek, koji može jedini da spasi covjecanstvo.

Medutim i Tolstoj slično govori u raspravi »0 r u Č n o- m e r a d u « . Na upit, zasto ručni rad znaci jedan od glavnih uvjeta prave sreće, odgovorio je Tolstoj u ras- p ra v ic i» S to n a m t r e b a č i n i t i ? « .

Tolstoj ovdje postavlja osnovnim pravilom, da od drugih tražimo što manje usluga, a sami da drugima sto većma pomažemo: sto manje uzimati, a sto vise davati.Nikome nije ni na kraj pameti, da dokazuje korist teža- čkoga i obrtničkoga rada, dok se rado govori o koristi duševnoga rada. Dolazi to otuda, sto je onaj posao prirodan i sam po sebi razumljiv, dok je ovaj često sumnjive prirode. Duševni radnici, kao što su učenjaci, umjetnici i drugi, dobro znaju, da njihov trud ne stoji u razmjeru s njihovim potrebama, pa nastoje dokazati vrijednost svoga rada.

Tolstoj zna, da se svi ljudi ne mogu baviti iskljucivo tjelesnim radom, jer imade jos mnogo drugih zvanja, koja su vezana uz dusevni rad, ali on upozorava, kako je štetan po zdravlje način čivota, sto ga provodi veUka većina gradanskoga svijeta. Zato bi trebalo, da i dusevni radnici udese svoj zivot tako, kako bi sto vise vremena posvećivali tjelesnome radu. Uopće bi trebalo vise cijeni- ti tjelesni rad, nego se to dosada činilo, ako već ne vise od duševnoga, a 0110 barem kao dusevni. Jer tjelesni rad

105

— umjereni tjelesni rad '— krijepi ne samo tijelo već i duh, osim toga diže covjeka moralno.

Poznato je na pr., da u Njemačkoj, narocito u vecim gradovima polaze gradske porodice ljeti na selo, gdje obraduju polja i vrtove — zdravlja radi. U ostalom ш tim ide i savremena pedagogija.

106

V. VJEKA I CRKVA

Godine 1855. zapisao je Tolstoj u svoj dnevnik ovo: »Razgovor neki o božanstvu i vjeri probudi u meni veliku, čudnovatu misao, tako te se osjećam sposobnim, da bih joj mogao posvetiti sav svoj zivot. Ta je misao osnova nove vjere, koja bi odgovarala sadasnjem stupnju čovječjega razvoja — vjera Kristova, ali slobodna od dogme i mistike (to jest crkvene i tajne nauke) — shod- na vjera, koja ne obećava buduće sreće, već koja poklanja sreću na zemlji«.

Tolstoj dakle želi shodnu vjeru, koja bi nas vodila kroz stvarni zivot na zemlji. Doista, Tolstoj je realist (covjek zbilje); on ne podnosi nista, što bi podsjećalo na nadnaravno, premda u jednom njegovu djelu »O životu« izbija misticizam (tajanstvenost). Bit će to zato, sto u- pravo u toj svojoj najopsežnijoj raspravi nije dosta jasno izrazio svoj,e misli, i što »sistem«, ako se smijemo poslužiti tom rijeci, koji je tamo u krutim crtama izra- zen, nije bio u njemu posve dozorio.

Tolstoja je u čitavom njegovu radu vodila silna že- lja, da nade istinu, to jest ono, što može da shvati svojim umom, jer bez toga nema vjere, jer se ne može vjerovati ono, što se ne može pojmiti: »znati nešto, sto je nepomljivo, isto je, kao i ništa ne znati«. Tolstoj ne stvara ništa novo, on samo nastoji, da istraži i na svijetlo iznese Kristovu nauku, čistu i nepomućenu, jer crkva, koja se vjekovima priljubljivala duhu vremena, ne samo da ne brani vjere, već ju naprotiv »ruši«.

Prije nego prijedemo na njegova razm atranja o od- nošaju crkve prema Kristovoj nauci s jedne kao i prema državi s druge strane, treba da se upoznamo s onim djelima, u kojima Tolstoj općenito govori o vjeri. To su dvije rasprave: »Š t o j e v j e r a?« i »0 v j e r a m a«.

U prvoj raspravi » S t o j e v j e r a ? « govori se o bistvu, znacenju i potrebi vjere. Odvajkada je kod svih ljudi, kaže Tolstoj, nastupalo vrijeme, kad se vjera stala udaljivati od svoga osnovnoga značenja, dok nije malo

107

pomalo počela obamirati, tako te je njezino djelovanje na čovječji život sve većma slabilo. Neznatna je manjina obrazovanoga svijeta samo na oko cijenila vjeru, i to samo zato, da može gomile držati u stegi zakona onoga društvenoga poretka, koji je već otprije postojao. Ta se pojava mnogo puta ponavljala u razvoju čovječanstva, ali nigda nije bilo toga, sto se zbiva u sadasnjem kršćan- skom svijetu.

Obrazovani ljudi tumace na tri nacina, kako je nastala vjera: jedni kažu, da je proizašla iz oduhovljenja prirodnih pojava; drugi pripisuju postanak njezin mo- gucnosti saobraćaja s mrtvim pređima; treći tvrde, da je strah od prirodnih sila probudio u čovjeku vjerska cuvstva. Medutim nauke dokazuju, da kamen i drvo ne mogu biti oduhovljeni, da mrtvi ne mogu imati osjećaja za ono, što živi cine, i da se svaka prirodna pojava može protumačiti prirodnim uzrocima. Svi ti nazori o postan- ku i razvoju vjere preživjeli su se, i danas su ljudi odani samo stvam oj pozitivnoj znanosti, kojoj jedinoj imadu da zahvale uspjeh, jer praznovjerjem ne bi to nigda bili postigli.

Francuski učenjak Berthelot, uz kojega pristaju i mnogi drugi, rekao je (1827.—1907.), da je vrijeme vjeri prošlo i da je mora zamijeniti znanost. Uceni dakle ljudi tvrde, da covjek može živjeti bez vjere; no Tolstoj misli, da bez vjere ne može živjeti nijedan razuman covjek. Razuman covjek ne može biti bez vjere, jer ona odreduje odnosaj covjeka prema cjelini, koje se cjeline on osjeća dijelom; to jest odnosaj njegov prema neizmjer- nosti i vjecnosti, prema Bogu, upravlja svim njegovim djelovanjem. Već sama latinska riječ »religija« (religa- ге—vezati) označuje nešto, što veže covjeka s Bogom. » I s t i n s k a j e v j e r a i l i r e l i g i j a , k a ž e T o l s t o j , o n a j s r a z u m o m i c o v j e c j i m z n a n j e m s u g l a s n i t e p r e m a v j e č n o m e z i v o t u o d c o v j e k a s a m o g a u s t a n o v l j e - n i o d n o s a j , k o j i v e ž e n j e g o v ž i v o t s t o m v j e c n o s t i i u p r a v l j a n j e g o v i m d j e l o v a n j e m«. Vjera imade prema tome toliko, koliko imade različitih odnošaja ljudi prema božanstvu.

108

Svaka vjera proživljava tri razdoblja: razvoj, obami- ranje i preporod. Takva se razdoblja opažaju na pr. kođ bramanske vjere, koja je u jednu ruku prelazila u shodni (praktični) bramanizam, a u drugu u uzvišeni budizam. Slično bijase i s grckom i rimskom vjerom, nakon koje se pojavljuje kršćanstvo. Slicno se dogodilo i s crkvenim kršćanstvom, koje se u Bizantu izrodilo u idolopoklonstvo i mnogoboštvo, nasto se kao ustuk tomu pojavilo pavlikanstvo i kao ustuk ucenju o trojstvu i bogorođici strogo muslimanstvo sa svojom osnovnom dogmom o jednome Bogu. Slično se napokon dogodilo i s papinskim sredovječnim kršćanstvom, koje je izazvalo reformaciju.

Svako čovjecje djelovanje nastaje pod utjecajem cuvstva, razuma i hipnoze (sugestije), no najvećma djeluje na čovjeka ova posljednja, koja vecinom dolazi od drugih. Pod tim je utjecajima nastala i vjera: cuvstvo je izazvalo u covjeku potrebu, da ustanovi odnosaj svoj prema Bogu; razum opredjeljivase ta j odnosaj; a hipnoza pobu- divase covjeka na djelovanje, koje je proisteklo iz toga odnošaja. Takav je utjecaj na čovječje djelovanje postojao u ono vrijeme, kad vjera jos nije bila iskvarena, ali kad je jednom stala propadati, počeo je utjecaj hipnoze sve većma jačati, i to na štetu cuvstva i razuma.

Hipnoza se postizava različitim sredstvima: graditelj- stvom, glazbom, predstavama, propovijedima, obredima itd. Već u najstarije vrijeme služili su se razlicitim sredstvima hipnoze: tako na pr. kod brahmanizma i kod stare jevrejske vjere nailazimo na klanjanje, pjesme, tamjani ophodnje; kod budizma, koji je s vremenom prešao u tajanstveni lamaizam, postojaše sva sila obreda; isto I kod taoizma s njegovim čarolijama. Glavna zadaća hipnoze, koja se kod svih vjera pojavljuje onda, kad nastupa vrijeme propadanja, jest ta, da se djelovanje uma sto većma oslabi. To se pak odvajkada postizavalo ovako: 1. čuvari vjere prije svega bi utvrdili, da je samo jedan stalež zvan, koji može posredovati izmedu Boga (bogo- va) i ljudi; 2. istinitost njihova naucavanja imala su potvrditi čudesa, koja su oni sami udešavali; 3. izvjesne rijeci, kojima se izražava nepromjenljiva volja božan- stva, pa su prema tome svete i nepogrešive, daju i cuva-

109

rima vjere moć nepogrešivosti, tako te je sve ono, što govore, sveta istina. Tri su dakle sredstva, koja su prijeko potrebna kod hipnoze: svećenički stalež, čudesa i ne- pogrešivost. I time je postignuto sve: dioba na pravo- vjerne i nepravovjerne, svete i grešne, na kaste itd.

Isto se dogodilo i u kršćanstvu, gdje narod nije bio samo podijeljen na svećenstvo i puk, već i s obzirom na općeniti društveni poredak na takve, koji zapovijedajui koji slušaju, sto se po Pavlu smatralo božanskom usta- novom. Najveće pak je lukavstvo u tome, sto su bilo svijesno bilo besvijesno pripisivali nepogrešivost ne možda izvjesnom slovu već izvjesnoj skupini ljudi, koji se nazivaju crkvom, a koji imadu pravo predavati tu nepogre- šivost onima, koje sami sebi odaberu. Osim toga su ra zum nazvali početnikom zablude, pa su tumačili evandelja ne tako, kako to razum zahtijeva i njegov zdravi smisao, već tako, kako su htjeU oni, koji predstavljahu erk- vu. I kršćanstvo bi iskvareno upravo tako, kao i svaka druga vjera s tom naročitom razlikom, što je crkva morala izvrnuti čitavo naučavanje, da mogne prikriti osnovnu istinu, naime da su svi ljudi jednaki sinovi jednoga oca. I doista nijedna vjera nije propovijedala tako nesu- glasnih tvrdnja, protivnih razumu i savremenim znanostima, kakvih imade u crkvenoj nauci: stvaranje svijeta prije 6000 godina; bogorodica — majka i djevica u isto vrijeme; trojstvo u jednoj osobi; ili kad Bog kažnjava radi Adama čitavo čovječanstvo, a zatim šalje sina svoga na zemlju, da izbavi to čovječanstvo, premda je dobro znao, da će ga ljudi ubiti, radi čega će ubojice biti pro- kleti; ili ono otajstvo, o kojem Voltaire veli, da je bilo svakojakoga ružnog naučavanja u različitim vjerama, ali tako ružnoga nije bilo nigda i nigdje, kao sto je ono gdje se glavni čin vjerski sastoji u tome, da covjek jede svoga Boga; moći, ikone itd.

Ljudi mogu doduše ustima govoriti, da vjeruju, da je Isus uskrsnuo, da je uzašao na nebo, da je svijet postao prije 6000 godina, da je bogorodica djevica itd., ali doista u to ne vjeru je nitko, jer sve te rijeci nemaju nikakva smisla. Zato ljudi nasega vremena, koji ispovijedaju iskvareno kršćanstvo, ni u što ne vjeruju. A to i jest žna-

110

caj našega vremena. »Ljudi nasega vremena, kaze Tolstoj, ni u što ne vjeruju. Jedan dio ljudi, obrazovana mail jina, oslobodivši se crkvenoga utjecaja ne vjeruje žato, jer drži svaku vjeru ili glupošću ili nužnim oru- đem, kojim se gomile upravljaju. Velika pak neobrazova- na većina, koja osim neznatnih iznimaka doista vjeruje, stojeći pod utjecajem hipnoze, misli, da vjeruje u ono, sto joj se ulijeva pod krinkom vjere, a doista nije vjera; nego ona vjeruje zato, jer ta vjera, ne samo da ne ob~ jašnjava čovjeku njegova odnošaja prema Bogu, vee ga naprotiv još i potamnjuje«. Ili kako je rekao jedan cr- Itveni otac, (Tertulijan), da vjeruje zato, jer je ono, sto vjeruje, neskladno i nevjerojatno: Credo, quia absurdum: Vjerujem, jer je bez smisla.

Eto ova dva odnošaja — to jest odnosaj bezvjeraca i farizeja s jedne strane, koji cine neznatnu manjinu, i odnosaj velike većine s druge strane, koja doista vjeruje— daju smisao životu nasega svijeta, koji se naziva kr- šćanskim. Oni, koji stoje pod utjecajem hipnoze, služe onima drugima, koji samo na oko vjeruju, a znadu, da je takva vjera nužna zato, da se njome drže gomile na uzdi.I tako jedni robuju drugima; velika vecina neznatnoj manjini. Taj odnosaj ima kraj sve nepravđe i svojih dobrih strana. Tako i sam Tolstoj dopušta, da su na pr. obreti devetnaestoga vijeka upravo veličanstveni, ali on ne može odobriti silnih žrtava, koje pridonosi radnički svijet za volju one neznatne manjine. »Mi se divimo, kaže Tolstoj, gradevinama, ladama, mostovima itd. i ponosl- mo se prosvjetom i napretkom, a da nigda kod toga ne pomislimo, koliko je ljudskih života radi toga stradalo. Mi bismo se samo onda mogli ponositi tom kulturom, kad bi slobodni ljudi slobodnom voljom radili«.

Kršćanski narodi pokorili su sebi američke Indijancei Afričane, a u najnovije vrijeme poceli su osvajati i Ki- tajce ponoseći se time. AU oni nijesu pokorili ovih div- Ijih naroda zato, jer stoje duševno nad njima, već zato, jer su kulturom srca i osjećaja daleko iza njih. Rim je zavladao svijetom onda, kad je izgubio svaku vjeru. Isto je i s kršćanskim državama danas. I one su se pretvo- rile u razbojnicke čete, koje robe, ubijaju, grabe, plijene

111

itd., i to zato, jer nemaju nikakve vjere, to jest jedni ne vjeruju ništa, dok drugi vjeruju samo na oko, iskorišču- jući neuki narod, koji stoji pod utjecajem njihove hipnoze, tako te čini sve, sto se. onima prohtije. »Pogani, kaže Tolstoj, koje veže najjednostavnije vjersko naučavanje, blizi su spoznaji istine od lažnokršćanskih naroda nasega vremena, koji žive bez svake vjere i kojih su prvaci uvjereni i nastojedruge uvjeriti, da je vjera nepotrebna, da je znatno bolje živjeti bez svake vjere«.

Covjek posjeduje svojstvo, kojim ustanovljuje odnosaj izmedu tjelesnoga i duševnoga (fizickoga i psihičko- ga) djelovanja; on se tako dugo ne može smiriti, dok nije ustanovio ta j odnosaj, to jest dok nije tjelesno i du- ševno djelovanje doveo do bilo kakvoga suglasja. Suglas- je pak takvo može nastati na dva načina: prvi je način, kad covjek razumom odlučuje potrebu izvjesnoga čina, a drugi, kad izvršava čin pod utjecajem čuvstva, pa onda istom stvara umno objašnjenje ili opravdanje. Prvi nacin je značajan kod pobožnih ljudi, dok prema drugom nacinu postupaju većinom bezbožni ljudi. Prema tome je rasudivanje pobožnih ljudi upravo iz toga razloga, jer u njih razum odlučuje, jednostavno i shvatljivo, dok je rasudivanje kod ljudi bezbožnih, kod kojih razum dolazi u opreku sa cuvstvom, zapleteno i nerazumljivo. Tako na pr. razvratan covjek, ako je u sebi pobožan, dobro znade, da je njegov postupak ružan, jer mu razum to kazuje, pa će nastojati, da se oslobodi svojih poroka. Ali ako je ta j razvratni covjek bezbožan, nastojat ce svoje zle sklono- sti bilo čime opravdati. I tako nastaju različita nejasna zakljucivanja, koja to većma prikrivaju sam čin, sto ga većma nastoje opravdati.

Posljedice takve bezbožnosti opažaju se gotovo kod svih grana duševnoga rada, budući da ljudi obilaze bit- nost samoga pitanja baveći se nuzgrednim stvarima, koje im ne mogu objasniti njihova pitanja. Tako na pr. u savremenoj sociologiji, Hi politickoj ekonomiji postoji pitanje, zašto neki ljudi ništa ne rade, dok im drugi moraju služiti. Ovo je samo jedno pitanje, na koje bi trebalo odgovoriti, ali nauka ne odgovara na nj, već stvara svu silu drugih novih pitanja, tako te se iz citavoga me-

112

teža od pitanja, tumačenja i zaključaka ne može nista saznati. Nema odgovora, premda je jednostavan, a glasi ovako: budući da su svi ljudi braća i izmedu sebe ravni, to svatko treba da postupa s drugima tako, kako želi, da drugi s njim postupaju. I prema tome je čitava stvar u tome, da se razruši lažni vjerski zakon i uspostavi istinski. No prvaci kršćanskoga svijeta nastoje to jednostavno pitanje kolikogod je moguće pred mnoštvom sakriti služeći se najrazličitijim pomagalima umnoga naklapa- nja, mjesto da ga riješe prema moralnom načelu bratstva i jednakosti.

Isto se zbiva i u pravničkom svijetu. I tu postoji pitanje: otkuda ljudima pravo, da jedni cine drugima nasilja kažnjavajući, ubijajući, ratujući itd. Odgovor na to daje vjera, koja veli, da jedan covjek ne može i ne smije drugima činiti nasilja. Zato treba srušiti i praznovjerje i sofizam (lažno mudrovanje), koji opravdavaju nasilje,i razjasniti ljudima vjerska načela, koja isključuju mo- gućnost nasilja. No ljudi, koji su zvani, da to cine pišući najrazličitije knjige o gradanskom, kaznenom, crkvenom, financijskom pravu, još i većma zamršuju to pitanje trudeći se oko izgradivanja tih zakona. Na pitanje pak, otkuda ljudima pravo, da se jedni služe nasiljem protiv drugih, odgovaraju, da to i ne cine ljudi, već ne- sto drugo. A to nešto zove se država. I tako se u mnogim granama znanosti često ne odgovara na ono, sto je bitno, već se obilazi i izbjegava.

Slično postupaju i druge znanosti, kao na pr. povijest, koja uopće ne poznaje pitanja o životu i razvoju radnič- koga i seljackoga naroda, one goleme većine svega co- vječanstva — a to bi imala biti glavna zadaća povijesti —-, nego ona voli govoriti o nevaljalštinama jedne Elizabete engleske (1533.—1603.), jednoga Ivana Groz- noga (1530.—1584.) i drugih, kao i o umjetnicima, te pjesnicima, koji su umjetnošću svojom zabavljali kralji- ce i vladare te njihove ljubavnike i ljubovce . . .

»Znanosti se, kaže Tolstoj, uopće bave svim i svačim, samo ne onim, što bi trebalo i sto bi bilo korisno za covjecanstvo. Tako se na pr. tehnologija (nauka o obrtu) ne bavi time, kako da olakša radniku posao, već kako da

113

što bolje usavrši sprave i strojeve, koji bogatim staleži- ma donose koristi, rastavljajući time još većma bogate od siromasnih. Ako pak narod tu i tamo imade mrvicu koristi, dolazi to otuda, što se ta korist već radi svoga svojstva, ne može uskratiti narodu«*

Isto je i s lijeeničkim naukama, koje su samo imućni- ma pristupacne, no još većma se udaljuje od svojih osnovnih pitanja filozofija nasega vremena. Na pitanje, koje glasi: sto nam je einiti? odgovara najnovija filozofija s metežem nećudorednih i neosnovanih misli, kako se to može kod »ograničenoga« i »nemoralnoga« Nietzsche-a vidjeti, iz čije filozofije proizlazi, da treba živjeti zbog svoga zadovoljstva ne obazirući se na zivot drugih ljudi. Covjek ta j naučava, da su krotkost, dobrohotnost i ljubav samo poroci, koji uništavaju čovjecanstvo, premda se ta njegova tvrdnja protivi vječnome zakonu, do kojega je vise ili manje doprlo čitavo covjecanstvo: i u kr- šćanstvu i u brahmanizmu te budizmu, kao i u konfucio- nizmu. »U prvi mah Nietzsche čitatelja smete, kaže Tolstoj, no ako covjek malo razmisli i doista ne nade nikakvih dokaza za takve neobične tvrdnje, odbacit će takvu knjigu, koja se za cudo po citavom svijetu tiska u bezbrojnim primjercima«. Tolstoj se čudi, kako u njegovo vrijeme nema takve gluposti, koja ne bi našla izda- v aca . . .

»Krist predbacivaše farizejima i ucenjacima, da su uzeli kljuceve od carstva nebeskoga, tako te niti sami ne ulaze, niti druge puštaju u nj. To isto cine, kaže Tolstoj, i ucenjaci današnjega vremena, koji doduše nemaju ključeva od carstva nebeskoga, ali od carstva prosvjete. Svećenici pak nastoje uvjeriti narod, da kršćanstvo nije nauka o jednakosti, već da se ljudi razlikuju, da svaka vlast dolazi od Boga, kojoj se treba pokoravati i koja se nalazi u rukama careva, papa, biskupa, koji žive u sja- ju i raskoši. Uceni pak ljudi, koji se oslobodiše te hipnoze, mjesto da idu narodu na ruku, da ga izbave iz ropstva, ili se nikako ne brinu za to ili cine sasvim protivno! Ti ljudi mjesto da sve svoje sposobnosti upotrebe, kako bi se stalo na put zlu, ili se — kako je receno — nikako za to

114

ne brinu, ili ako već stogod rade, onda poduzimaju svašta drugo, samo ne ono, što je potrebno. Oni podsjećaju na covjeka, koji hoće vlastitom snagom da zaustavi vlak, dok je potrebno, da samo jednom kretnjom poluge obustavi djelovanje pare, koja pokreće stroj. Ta para je vjera«.

Vjera je dakle glavni pokretač svega. Da je to doista tako, vidi se iz obreda, govora, hinjene pobožnosti najvi- ših predstavnika. Ruski car na pr. kad dode u koji grad, prije svega ide da se pokloni svetačkim moćima; nje- mački car opet svakom zgodom izgovara i spominje ime Boga i Krista itd. Cine pak to zato, jer dobro znadu, da se vlast njihova osniva na tome. Isto tako i bogati ljudi gradeći se pobožnima, svetkujući blagdane, pohadajuci crkve itd. cine to većinom zato, jer osjećaju, da im je njihov položaj samo vjerom uvjetovan. Vjera je, kaže Tolstoj, pocetnik i pokretač čitavoga društvenoga poretka. Ljudi pak — prije svega licemjeri i farizeji —, koji narod obmanjuju iskvarenom vjerom, da mogu medu mail jinom osigurati sebi ugodan položaj, strašno se ogrešu- ju o veliku većinu naroda. Licemjere i farizeje osobito je osudivao Krist, jer je znao, da nema zlocinaca, koji bi toliko zla unosili u ljudski zivot kao oni. Jer oni već malu djecu uce o trojstvu, koje se protivi zdravom razumu; o mukama, koje je morao podnijeti jedan od te trojice za grijehe čovječanstva; o vjecnoj kazni, kojom se groze onomu, koji ne bi u te dogme vjerovao itd. Sva ta nauča- vanja, koja stoje u opreci i s razumom i sa savremenim znanjem, kao i covjecjom savjesti, prouzrokuju u duši djeteta borbu, u kojoj je ono prepušteno samo sebi, jer se nitko ne brine za to, da mu pomogne razriješiti ta protivuriječja. Bogoslovi pak nastojeći ta protivurijecja dovesti u sklad još i većma ih zamršuju. Umni ljudi, koji se nakon dugih i teških borbi konacno oslobodise te hipnoze, rijetko ostaju bez pogubnih posljedica upravo ta ko, kao sto i tijelo, koje je jednom bilo otrovano te živi odbacivši svaku vjeru nerijetko besavjesno i nedostojno covjeka. I takvi ljudi svakako nijesu zvani, da rade oko prosvjete, jer mogu narodu prije škoditi nego koristiti.

Spasenje covjecanstva stoji do oslobodenja od hipno- зве, u kojoj ga podržavaju bilo svećenici bilo učenjaci.

115

čovječanstvo treba da se vrati k istinskoj vjeri. A istinska vjera može biti samo ona, koja utvrduje odnosaj covjeka prema Bogu. Premda imade s obzirom na vanjsko obličje razlicitih naueavanja, u bistvu su svojem sve te vjere jednake. Za nas je istinska vjera kršćanstvo, koliko se ono — ne možda svojim izvanjskim obličjem vec unutarnjim svojim osnovnim istinama — podudara s bra- manizmom,, konfucionizmom, taoizmom, jevrejstvom, bir dizmom, pa i muslimanstvom. Osnovne pak istine jesu: da postoji Bog, pocetak svega; da u cevjeku imade česti- ca toga božanskog poeetka; da treba ugusiti strasti i uveličati ljubav i da postupas s drugima tako, kako že- lis, da bi drugi postupali s tobom . . .

No ljudi govore, da spomenute osnovne istine ne cine vjeru, već da je to filozofija, etika i slično. Po njihovu vjera treba da bude nešto vrhunaravsko, to jest nešto besmisleno; vjera po njihovu treba da bude neukusna i neshvatljiva — vjera ćudesa i vrhunaravskih dogadaja: credo, quia absurdum (vjerujem, jer je neskladno). »Tvrditi, da vrhunaravnost i neshvatljivost cine osnovna svojstva vjere, isto je, kaže Tolstoj, kao kad bi ustvrdio, da je truli zadah gnjile jabuke i lose njezino djelovanje na želudac osnovno svojstvo jabukova ploda«.

Kod vjere se većma gleda na obrede i spoljašnost nego na bistvo njezino, to jest na ćudoređe i životna pravila, koja nas ona uči, sto se najbolje vidi iz nasega postupka. Tako će na pr. ruski seljak prije umrijeti nego ispljunu- ti pricest na smetište, ali 011 se ne će žacati ubiti covjeka, ako to od njega zatraži vlast. Vjerske istine tako su jednostavne, da bi se život covjecji naskoro promijenio, kad bi roditelji, ucitelji i drugi tumacili te istine, a ne o~ na naueavanja o trojstvu, o iskupljenju, o uzasašću i sli- čno. Ne bi trebalo diplomata, medunarodnoga prava mi- rovnih kongresa, socijalističkih udruženja itd. Sve bi to bilo suvišno, jer bi narodi živjeli složno zadovoljnim ži- votom, koji bi vodila jedina vjera. »No ništa se ne podu- zima, kaže Tolstoj, i ne samo da se ne nastoji odstraniti obmanu i ne propovijeda istina, već se naprotiv ljudi sve većma udaljuju od mogućnosti, da prihvate istinu. Da se pak ljudi ne micu i ne cine ono, sto je tako prirodno 1

116

potrebno, glavni je uzrok, što su vjekovima provodeći bezbožni zivot privikavali se, da svoj život udesavaju i zaštićuju nasiljem, bajunetima, vješalima, tamnicama i sličnim, tako te sebi ne mogu ni zamisliti drugacijega đruštvenoga poretka. Tako misle ne samo oni, kojima je ovakav poredak poćudan, već i oni, koji od njega stradaju. Ljudi neupućeni u vjerske istine misle, da se život- ni zakon sastoji u borbi i u proganjanju izmedu sebe, a ne u ljubavi i potpomaganju«.

Tolstoj se pita, da li imade izlaza iz toga zacaranoga stanja.

Iznajprije se mislilo, da su vlade zvane da se zauzmu u tom pitanju za narod, to jest da ga izvedu iz toga nesnosnoga stanja. Tako su odvajkada mislili ljudi, koji su htjeli zamijeniti društveni poredak, osnovan na sili, s razumnim životnim ustrojem, koji se osniva na ljubavi i uzajamnom podupiranju. Tako su mislili kršćanski reformatori i osnivači razlicitih nauka kao na pr. evropskoga komunizma i dr. Tako je mislio i kitajski reforma- to r Mi-ti, koji predlagase, da se dijete ne smije odgajati vojnicki, da se odrasli ne smiju nagrađivati zk junacka djela, već da treba odgajati ljude u ljubavi i uzajamnom poštivanju i da treba djela ljubavi nagradivati. Tako misle i mnogi ruski reformatori kao na pr. Sjutajev i drugi. No državne vlasti ne samo da nijesu nigda smatrale svojom zadaćom, da na istinskoj vjeri osnuju novi drustveni poredak, već su naprotiv svakoga progonile, koji bi se usudio narodu tumačiti osnovne istine vjere. Pa ni u- čeni ljudi, koji se oslobodise od crkvene hipnoze, ne miču se, jer misle, ili da nema svrhe izlagati se progonima ili da je svaka vjera zabluda, koja se već odavna preživjela, te nemaju sto drugo da stave na njezino mjesto, kad bi ju jedanput srušili. Mnoštvo pak ne može ništa poduzeti, je r živi u tami i neizvjesnosti.

Izlaza dakle iz toga stanja na ovaj nacin nema. I doista za bezbožne ljude nema i ne može biti. Ali se Tolstoj unatoc tome čvrsto nada, da će preokret doći, i to od ljudi pobožnih, kojih će uvijek biti u svijetu, pa i onda, kad pokvarenost postigne svoj vrhunac. To su ljudi, koji u vjeri vide onaj sveti oganj, bez kojega ne može postojati ži-

117

vot čovječji. Ti pobožni ljudi, kojih su često pune tamnice kao u Rusiji, »pa bilo njih jos tako malo i bio njihov javni položaj još tako neznatan, bili oni jos tako slabi svojom naobrazbom ili umom, ljudi će ti, kaže Tolstoj, poput vatre, koja zapaljuje suhu stepu, zapaliti citav svijet, sva srca, koja su zbog dugoga bezbožnoga zivota usahnula, a žeđaju za obnovom«.

čovječanstvo treba da se preporodi i ono če se preporoditi pravom istinskom vjerom, koja besvijesno tinja u srcima ljudskim, koju su prije tisuće godina javno propovijedali veliki apostoli, a koja je danas tako iskvarena u rukama crkvenih predstavnika, da se uopće ne može vise nazivati vjerom. Prava pak je »vjera onaj odnosaj izmedu covjeka i beskrajnoga svijeta, iz kojega proizlazi udešavanje čovječjega djelovanja. I prema tome istinska vjera nigda ne može biti nerazumna i nesuglasna sa savremenim znanostima, niti može vrhunaravnost i neshvatljivost biti svojstvom njezinim«.

Protumacivši tako, sto je vjera uopće i koja joj je svrha, prelazi Tolstoj u drugoj raspravi »0 v j e r a m a« na pitanje, kakvih imade vjera i koje su najbolje. Opće- nito se drži, da imade oko tisuću vjera, no po mnijenju Tolstojevu ne može ih vise biti osim jedne, jer Bog nije mogao tako strašno zavesti čovjecanstvo davši mu tolike razlicite vjere, da onda svatko svoju drži pravom i spasonosnom mrzeći i progoneći one, koji ispovijedaju drugu. Vjera je samo jedna i tu vjeru svaki covjek nosi u sebi, kako je već Mojsije govorio narodu izraelskomu, neka ne traži vjere ni za gorom ni za morem, ni na nebu ni na zemlji, već u srcu svome. Vjera je jedna, ima samo razlicitih vjerskih nauka, zato je pogrešno, kad ljudi pojedina vjerska naueavanja smatraju posebnim vjerama. Nazivati različita naueavanja posebnim vjerama isto je, kaže Tolstoj, kao kad bismo tvrdili, da ljudi, koji ne govore isiinu jezikom kao i mi, govore i misle sasvim dru- gacije od nas.

Po Tolstoju imade u svemu šest glavnih vjerskih nauka ili ispovijesti: a) istocne nauke: 1. Konfucijeva, 2.Laotseova (taoizam), 3. brahmanska i b) zapadne nauke: 1. budistička, 2. jevrejska, 3. kršćanska. Islam proizlazi

118

iz jevrejstva i kršćanstva. Prema ovim naukama dijeli se i eovjecanstvo.

Osnovne misli svih šest vjeroispovijesti ujedinjuje u sebi pravo krscanstvo, to jest kršćanstvo, kako ga je Krist naučavao, koje se prešavši u ruke svećeničke sve većma udaljivaše od svojih osnovnih istina. Isto se dogodilo i s ostalim vjeroispovijestima, napose pak s budiz- mom i taoizmom, koji su se znatno udaljili od pravoga kršćanstva. I jevrejska je nauka prešla u svećeničko praznovjerje, dok konfucionizam, budući da nema svećeni- ka, podsjeća na nepokvareno kršćanstvo. I stoičke nauke, Zenonova, Sokratova, Epiktetova, Mark Aurelijeva, budući da su i one ostale bez svećenstva, čiste su i srodne nepokvarenomu kršćanstvu. Kršćanstvo sjedinjava i objasnjava sve ostale nauke, dakako ono kršćanstvo, kako ga Krist naučavaše, jer se crkveno kršćanstvo, kako je rečeno, znatno udaljilo od osnovnih istina Kristove naufce.

Prema tome stoje vjerske nauke u ovom odnošaju izmedu sebe: brahmanstvo prešlo je u budizam, budizam u kršćanstvo; jednako je ukljucen u kršćanstvo i taoizam, dok konfucionizam predstavlja nerazvijeno kršćanstvo; jevrejstvo stoji u neposrednom odnošaju s krsćan- stvom, dok je crkveno kršćanstvo, kako ga crkva naučava, proizašlo iz pravoga kršćanstva; islam, koji je također proizašao iz krsćanstva i jevrejstva, jednako se udaljio od osnovnih istina pravoga kršćanstva; napokon stoicizam i filozofija predstavljaju takoder nepot- puno kršćanstvo.

Sve te vjerske nauke imadu tu glavnu svrhu, da upute čovječanstvo, kako će udesiti svoj zivot na ovome svijetu. Prema tome imade pet različitih nazora o zivotu: 1. Buda vidi pravi smisao života u odricanju samoga zivota; 2. Laotse u uništavanju svake želje; 3. Konfucije u služenju državi; 4. proroci u pripravljanju za carstvo božje; 5. Sokrat u zapostavljanju tijela duši.

Od ovoga općenitoga promatranja prelazi Tolstoj na tumačenje kršćanske vjere prikazujući je u svijetlu crkvene nauke i to u raspravi » R a z u m i d o g- m a«. Dok je u svojoj »Ispovijedi« među ostalim govo-

119

rio o lošem utjecaju crkvene nauke na uzgoj, u ovoj raspravi podvrgava Tolstoj strogoj kritici crkvene dogme (vjerska načela). Da bi mogao sa čisto naučnog gledista ispitati valjanost vjerskih istina i crkvenih vjerskih na- čela, dao se Tolstoj na proučavanje bogoslovske nauke, kako sam kaže, poput »marljivoga seminariste«. Mucan bijaše to rad, kaže on, budući da se to proučavanje nije samo u tome sastojalo, da se upozna s crkvenom naukom, već da kritickim okom prozre tu nauku, pa je tre balo tamo, gdje je nailazio na protivurijecja, svojim razumom da razluči ono, sto valja, od onoga, sto ne valja. Pri tom ga je mnogo muke stajalo da obuzda srdžbu, kad je vidio, s kakvom površnošeu, što vise bezobzirnošću govore ti crkveni stručnjaci o stvarima, koje su pune protivurijecja. Od djela, koja je proučavao, naročito spominje Tolstoj »Dogmatičku teologiju« Makarijevu, koju pravoslavna crkva drži najboljim djelom ove vrste.

Daleko bismo pošli, kad bismo htjeli potanko prikazati ovo Tolstojevo djelo, budući da je upravo prenatrpa- no izvacima, tumačenjima i dokazivanjima. Nekoliko primjera dostat će, da se uvjerimo o tacnosti Tolstojeva raspravljanja. Tako na pr. odmah u početku govori o protivurijecju, koje se nalazi u katehizmu Filaretovu, gdje se raspravlja o dvjem odnošajima Boga stvorite- Ija: o njegovu »općenitom« odnošaju prema svijetu i njegovu »osobitom« odnošaju prema covjecanstvu. Već o- л е dvije riječi »općenit« i »osobit« unistavaju, prema Tolstojevu mišljenju, pojam o Bogu, jer da Bog može prema svijetu i covjecanstvu imati samo jedan odnosaj, nipošto dva.

Nadalje se govori u prvoj dogmi pomenutoga kate- hizma, da je Bog nedokučiv za covjecji razum i da ga ljudi mogu samo djelomično spoznati. Ova tvrdnja stoji sama sa sobom u protivurijecju, jer ako se Bog može dje- lomicno spoznati, onda on nije nedokučiv, već treba reći, da je Bog dokučiv, ali samo djelomično. Isto tako, kaže Tolstoj, stoje u opreci rijeci: »Božanstvo se ne da objasniti, niti se može shvatiti, jer nitko ne zna oca doli sin, niti sina doli otac« (Mat. 11, 27.). Na drugom mjestu opet glasi ovako: »Osim toga nam je Bog u početku zako-

120

nom i prorocima, a zatim po svom jedinorođenom sinu gospodinu i Bogu nasem spasitelju Išusu Kristu saopćio spoznaju o sebi, koliko ga mi možemo da shvatimo«. Je- danput se veli, da se Bog ne može shvatiti, a zatim opet, da se može. U bibliji imade takvih mjesta vise, gdje se dokucivost Boga niječe, dok opet imade takvih, koja obrnuto govore; dakle ih stoji jedno ili drugo, pa bi prema tome i teologija trebala da se odluči bilo za dokucivost ili nedokučivost. No ona to ne čini, već jednostavno kaže, da je to sve istina, jer nas tako uči nepogrešiva crkva. I prema tome su sva dokazivanja suvišna.

Prije nego je poceo proucavati djela crkvene nauke, mišljaše Tolstoj, da je crkva nosilac istine, no vec iza nekoliko strana primjecuje sa žalošću, da su tumačenjao nedokučivosti Boga vrlo netačna i da su se bilo hotiml- ce bilo nehotice uvukli krivi nazori, koji u isto vrijeme tu- mače ovu dogmu i kao istinu i kao pouku u onom, sto crkva istinitim drži, dok je objava o bistvu Boga, kako su je naucavali proroci, apostoli i Krist, isto što i dokucivost Boga. U obim je tvrdnjama ne samo nejasnoca, kaže Tolstoj, već i besavjesnost.

Isprva misljase Tolstoj, da možda način ne valja, kojim se crkva služi, dok će objavljene istine same po sebi ipak biti ispravne. Zato prelazi na ispitivanje same ob- jave.

Atanasijska (Atanasije 295.—373.) vjeroispovijest veli: »Mi štujemo jedinoga Boga u trojstvu i trojstvo u jedinstvu, ali tako, da božanske osobe nijesu niti stop- Ijene u jedno, niti su one rastavljeno biće«. — »Ta nije moguće, veli Tolstoj, da je Bog ljudima ovako odgovorio, kojima je samo zato dao razum, da ga mogu shvatiti. Ima li covjeka na svijetu, koji bi bio tako slabouman, da ne bi na upit djeteta tako znao odgovoriti, da ga dijete mogne razumjeti? Jer ovo nije nikakvo razjašnjenje, samo je gomilanje rijeci bez svakoga smisla. Brojkama izražena gornja dogma glasi: jedan jednako tri, tri jednako jedan i opet jedan jednako tri«. Kako bi bio dakle Bog ovako nejasno izrazio svoje »ja«, i to brojkama, na kojima se osnivaju najjasniji zakoni, što ih uopće imade ti opsegu čovječjega uma?

121

Tolstoj se pita: »Što to znači jedinstven pa ipak troj- stven? Crkva uči nerazumljive rijeci »Bog je jedno i troje«, dok se u bibliji govori u množini, kad Bog stvara svije t »hajde da stvorimo«, sto crkva na svoj način zna da protumači, kad veli, da je to u množini izraženo zato, da se time označi trojstvo, a ne će da prizna, da su ovdje po- brkani stariji i noviji pojmovi o božanstvu — pojmovi o poganskom i krsćanskom Bogu. Ovakva i slična tumače- nja naziva Tolstoj »strašnim štivom, koje huli na Boga«. I već bijase odlucio, da sav ta j posao napusti, no budući da mu je ležalo na srcu, da ispita nauku crkvenu, koja kršćanima daje smisao zivota, trebalo je svladati se i da- Ije proučavati.

Pitanje, sto je Bog u svome bistvu, bilo je već u prvo vrijeme kršćanstva predmetom osobitoga razmatranja. Da je to pitanje odvajkada zanimalo ljude, vidi se iz »Staroga zavjeta«, gdje je zabranjeno Boga u bilo kakvom obliku prikazivati: »Nemojte griješiti i nemojte sebi praviti bilo kakav lik muškoga ili ženskoga roda«. (5. Moj. 4, 15—16). Bog je duh.

Crkva veli, da Bog imade bezbrojne oznake: vječan,svemoguć, predobar, premudar itd., dakle toliko, da se o njima uopće ne može ni govoriti, ali ona ipak to čini, sto vise ona govori i o najbitnijim oznakama. Tolstoju je neshvatljivo, kako se može iz bezbrojnih oznaka odrediti, koje su najznatnije. U Sv. pismu stoji pisano, da Bog sve zna: prošlost, sadasnjost i budućnost, no budući da Bog prema bogoslovnoj tvrdnji stoji izvan svakoga vremena, što može dakle za njega biti prošlo i buduće? Bog se razlikuje od drugih bića: neogranicenošću, potpunošću, sa- mostalnošću, neovisnošću, neizmjernošću, vječnošću, ne- prolaznošcu i svemogućnošću. Tolstoj se pita, po čemu je neogranicenost slična potpunosti, ili koja je razlika između samostalnosti i neovisnosti, i dok je neizmjernost samo sinonim, to jest po smislu isto, što i neogranicenost, vječnost i neprolaznost izricu isti pojam.

Kao sto su pomenute oznake božanstva samo onako nabacene bez svake unutarnje veze, tako je i s oznakama »dobrostiv« i »pravedan«, koje ocito stoje u protivuriječ- ju. Bog je dobrostiv, pa ipak kažnjava vremene grijehe

122

vječnom vatrom. Kako je to moguće ? — Na to odgovaraju najveći stručnjaci, medu njima i Augustin: »Vi pitate, može li Bog biti pravedan, kad vremene grijehe kažnjava vječnim mukama? Mi odgovaramo: Bog je i pravedan i dobrostiv, njegova je dobrota pravedna dobrota, njegova je pravednost dobrohotna pravednost«. No Tolstoj to upravo i pita, kako može pravedni i dobrostivi Bog da kazni vremene grijehe vječnim mukama. Na to odgovara crkvena nauka, da Bog kažnjava kao otac brinući se za nas spas, a kazne njegove da su dokaz dobrote i ljubavi njegove, premda ovdje ne može biti govora ni o dobroti ni o ljubavi, ako zbog vremenih grijeha treba u vjecnu vatru, kao što nema ni spasa, jer iz vječnih muka nema izlaza.

I nehotice se covjek pita, kaže Tolstoj, cemu treba da znamo sva ta neshvatljiva potpuna protivurijecja, kad iz svega toga znanja nista ne može da izade, pogotovu kad ta protivurijecja samo smetaju vjerovanju, jer se samo ono može vjerovati, što se može i shvatiti? »Ako tko kaže, da vjeruje nešto, što ne može shvatiti, onda lar že, i tko veh, da je jedan Bog u tri osobe, taj laže, jer se ne može vjerovati riječima, koje ne samo da nemaju nikakva smisla, već upravo vrijedaju zdravi razum«.

U Rusiji je, kaže Tolstoj, kršćanstvo gotovo tisuću godina staro. Za cijelo to vrijeme uče svećenici naro$ osnovnu misao (dogmu) o trojstvu. Pitamo i seljake, sto razumijevaju pod trojstvom, jedva će moći jedan od njih desetorice da odgovori. Ali ako pitamo, u čemu je nauka Kristova, svatko će odgovoriti. »Dogma o trojstvu nije ni zamršena ni duga, veli Tolstoj, zašto je dakle ne zna nitko? Zato jer covjek ne može da zna ono, što nema smisla«.

Na osnovi dogme o trojednom Bogu počivaju i druge dogme, osobito one, koje se odnose na spasenje, i tko ne priznaje dogme o trojstvu, ne priznaje ni onih drugih. Zato Tolstoj kaže: »I ja nijecem tu dogmu. Ja ne mogu drugačije, jer bih priznavajući tu dogmu nijekao samo- svijest svoje razumne duše kao i spoznaju Boga«.

Napokon govori Tolstoj i o prvome grijehu. Tko po- zorno prožita prva poglavlja o stvaranju i onda crkveno

123

prikazivanje o padu prvoga čovjeka, uvjerit će se, da biblija i bogoslovija dvije posve različite povijesti kazu- ju. Iz crkvenoga tumacenja proizlazi, da je kušanje s dr- veta spoznaje dobra i zla donijela nesreću ljudima, dok se iz biblije vidi, da je to bilo za covjecanstvo upravo od velike koristi. Prema tome je čitava ona priča o padu Adamovu izmišljotina bogoslova. U bibliji se ne govori o vragu u obliku zmije, već se govori o zmiji kao najluka- vijoj životinji, koja je Adamu otkrila tajnu.

Prema ovakvom tumačenju prvoga grijeha kršćanski je Bog upravo tako strašan kao i svaki drugi poganski, jer stoji pisano, da je Bog stvorio covjeka u istom stanju kao i životinje, koje ne razlikuju dobra od zla, i zato mu je zabranio, da ne jede sa stabla spoznaje. I da ga upla- ši, prevario da će umrijeti, bude li jeoodnjega. Vidi se dakle, kaže Tolstoj, da se tu ne radi o onom dobrosti- vom krsćanskom Bogu, koji ljubi čovječanstvo, već o bogu, koji podsjeca na Zevsa i njegov odnosaj prema Prometeju, koji mu je ukrao vatru, dakle o bogu, koji je ljubomoran na covjeka, koji se ljudi boji — dakle o poganskom bogu. Bogoslovija je onu priču o poganskom fcogu dovela u odnosaj s Bogom, kojega je Krist propovijedao i koji je ljubio svijet.

Posljedica pada prvih ljudi bijase ta, da je grijeh njihov prešao na čitavo čovječanstvo, koje nije ništa sa- griješilo, pa ipak mora da trpi nemajući snage da samo sebi pomogne. Zato i kaže crkva: »Vi ste puni grijeha, važa sklonost na grijeh ne stoji do vas, već je ona nasi jedna; covjek se ne može osloboditi vlastitom snagom; jedina su sredstva: molitva, sakramenat i milost«. »Je li moguće, pita Tolstoj izmisliti nećudoredniju nauku? Bo- goslovi su sami sebi spleli čvor, koji ne mogu da razrije- še. Svemogući, dobrostivi Bog, stvoritelj i brižnik covje- kov s jedne strane, nesretni, žli i slobodni covjek, kako ga bogoslovi prikazuju, s druge strane, dva su pojma, koji se posve iskljucuju«.

»Sva svoja tumacenja i dokazivanja o dogmama osnivaju bogoslovi na citatima. I kao uvijek, kaze Tolstoj, upravo ti citati pokazuju, da oni, koji su te rijeci pisali i govorili, nijesu Boga shvatili, samo se priblizavahu k124

spoznaji govoreći o nekom moćnom poganskom bogu, ali ne o Bogu, u kojega mi vjerujemo«.

Gvim svojim proučavanjem, kojemu je Tolstoj mnogo truda i vremena posvetio, htijući vlastitim ocima svojima vidjeti ono, što je pisano, i umom svojim proniknuti do u najdublje dubine vjerskih istina, dode do uvjerenja, da čitava ta vjerska nauka, koju je jednoć držao izraža- jem narodnoga vjerovanja, nije ništa drugo već ona varka, koja se stotinama godina uvelicavala imajući izvjesnu nisku svrhu. Pod potonjim riječima Tolstojevim »imaju- ći izvjesnu nisku svrhu« treba prema duhu, u kojem je rasprava o dogmi pisana, razumjeti, da sve ono nauča- vanje o prvom grijehu, koji je urodio strašnom posljedi- com za čitavo covjecanstvo (vjecnim prokletstvom za sve one, koji ne izvršuju obreda, sto ih u ime spasa nala- že crkva), ima svrhu, kako bi crkva, kojoj se nesretno covjecanstvo u svojoj nevoiji utjece, imala neomedenu vlast nad njim, sto joj je doista neko vrijeme i uspije- valo.

S ogorčenjem završuje Tolstoj svoja razm atranja o dogmama nazivajući tumacenja crkvene nauke »hulje- njem na Boga« te dovikuje bogoslovima i predstavnicima crkvenim: »Idite i vi do oca vasega, do vraga, vi, koji ste uzeli ključeve od nebesa, pa budući da sami ne moze~ te da udete u njih, zatvarate ih i drugima. Vi ne govoriteo Bogu, već o nečem drugom«.

Ovako dakle stoji s crkvenom naukom, koja se uda- Ijila od prave Kristove nauke. Glavni pak uzrok takvomu krivomu naučavanju nazire Tolstoj u odnošaju, koji postoji izmedu crkve i države. Svoje misli o tom iznosi u raspravi » C r k v a i d r ž a v a « .

U pocetku ove rasprave doslovno kaže Tolstoj ovo: »Vjera je ono, sto daje smisao životu, to jest no, što daje snagu i smjer životu. Svaki covjek, koji doista živi, nalazi ta j smisao i živi na osnovi toga smisla. Ako ga pak nije nasao — onda on umire«. Ljudi žive, prema tome su našli i smisao zivota, to jest oni su utvrdili svoj odnosaj prema Bogu, oni znadu istu praistinu, samo je način, kako tu istinu izricu, različit. Istina je dakle samo jedna, a to je razumljivo, jer svi ljudi posjeduju u glavnom ista

125

duševna svojstva, pa se prema tome vjere, koje su pro- istekle iz duša čovječjih, u osnovnim istinama ne mogu razilaziti.

Budući da je vjer^ uvjet životu, protuprirodno bi bilo zahtijevati od covjeka, da napusti svoju vjeru i prijede na drugu, pa ipak se to odvajkada činilo, a čini se jos i danas. Vjeru promijeniti može samo onaj, koji vjere nema u srcu svome, već je samo ispovijeda riječima! I u- pravo iz toga razloga mogahu ljudi, bilo sami prelaziti s jedne vjere na drugu, bilo zahtijevati od drugih, da prime njihovu vjeru, tvrdeći, da je njihova vjera jedina prava i istinita. I sada se pitamo, otkuda ta zabluda.

»Od svih bezbožnih pojmova i rijeci, veli Tolstoj, nema bezbožnijega pojma i bezbožnije rijeci, nego sto je pojam crkve; nema pojma, koji bi bio većim zlom urodio, nema pojma, koji bi bio većma protivan nauci Kristovoj, nego sto je pojam crkve«. Sva je dakle zabluda i varka u pojmu crkve, a da možemo to razumjeti, treba ispitati, kada i kako je crkva postala i kako se razvijala. Po- čevši od vremena Kristova što se dalje vjera širila, to se većma udaljivala od istine ističući sve vise i vise svoju spoljasnost. Do cara Konstatina i do nikejskoga sabora crkva je samo pojam, no od toga vremena postala je djelom, i to djelom varke sa svojim moeima, svojom euha- ristijom i sličnim opsjenama. No vrhunac je svemu zlu u sjedinjenju kršćanstva sa svjetovnom vlašću. Car je Konstantin stojeći prema poganskom mnijenju na vrhun- cu čovjecje veličine — on bi uvršten i medu bogove — primio kršćanstvo davši tako primjer svome narodu, koji se takoder počeo obraćati te pružio ruku pomoćnicu protiv raskolnika utvrdivši na svjetskom koncilu u Nikeji »jedinu pravu« kršćansku vjeru. Varka je dakle u tome, što je kršćanstvo u času, kad je Konstantin na nj prešao, prisvojilo sebi svjetsku vlast, a kršćanstvo bez odricanja te vlasti ruglo je kršćanstva. I tako je od svjetovne vlasti i kršćanstva postalo nešto, sto s obzirom na prvobitne pojmove ne može postojati, naime: kršćanska država. »Jer kad kažemo, da je koja država kršćanska, veli Tolstoj, isto je, kao kad bismo rekli, da je led topao, to jest ili nema države ili nema kršćanstva«.

136

Svećenici ne samo kao ljudi od Boga, već sami kao bogovi (jer je u njima duh sveti), pomazase Konstanti- na jednoga od nasljednika »rimskih razbojničkih atama- na« (poglavica), koji se bio zasitio razvratnoga života te dao prednost nekim kršćanskim dogmama zabacivši predasnje svoje vjerovanje, kršćanskim carem, i to una- toe svemu nemoralu, sto ga bijase počinio. »Treba se tek pokajati, kaže Tolstoj, i progutati komadić hljeba s vinom i sve je oprošteno«. A zato je opet Konstantin sve- eenicima sve pustio na volju, sto i kako su htjeli. Od toga su vremena predstavnici crkve pomazivali one ljude, koji su njima bili na ruci, ne obazirući se katkad ni na najveća nedjela, sto su ih ti ljudi znali pociniti, te ih na- zivali vladarima »po milosti božjoj«.

Crkva je dakle sisla s pravoga puta onim časom, kad je posvetila prvoga cara i uvjerila ga, da on svojim nasiljem može pomoći vjeri — vjeri poniznosti i samozataje. I sada da ocisti sebe i nezakonitu svezu sa svjetovnom vlasti, nastojaše, da što većma usavrši izvanjsko obličje vjere prikrivajući tako bistvo nauke Kristove. »Istinska vjera, kaže Tolstoj, može biti u svim tako zvanim raskolima (herezama), jedino ne može postojati tamo, gdje je crkva sjedinjena s državom, gdje ona počiva na sili. Da je to doista tako, vidi se iz zlih posljedica, koje su se razvile iz toga odnošaja crkve prema državi, gdje je dogmatička nauka idući u susret svjetovnoj vlasti, koja je narode svoje uvijek nastojala držati u nekom hip- notičkom stanju, zabacivala sve, što je državi bilo nepo- ćudno.

Da bi to objasnio, podijelio je Tolstoj kršćansku nauku na dvoje: 1. na nauku o dogmama, počevši sa sinom i sv. duhom te njihovim odnošajem, zatim na nauku o pricesti s vinom ili bez vina, s kvasnim ili beskvasnim kruhom itd. i 2. na moralno naucavanje o poniznosti, o cistoći tijela i duše, o miroljubivosti itd. Nauci se o dogmama odvajkada davala prednost s obzirom na moralno naucavanje iz razloga gore navedenih, naime da se što većma pokriju osnovne istine Kristove nauke, dok su plodovi svih tih umnih radova, koji su imali objasniti dogme,

127

bili ovi: zloba, mržnja, kazne, progoni, ubijstvo žena i djece, lomače i inkvizicija.

Na upit, u čemu je njegovo naucavanje i kako shvaća pravu kršćansku nauku, odgovorio je Tolstoj u svojoj raspravici » K a k o t r e b a č i t a t i e v a n đ e l j e ? «

Rado se govori, da ne može svatko razumjeti Sv. pisma i da je bezuvjetno potrebno neko predznanje i škola, da ga možeš onako tumačiti, kako se ono doista imade shvatiti. Tako tvrde bogoslovi. No Tolstoj misli drugaci- je : »Krist — Bog po crkvenoj nauci — sišao je na zem- Iju, da otkrije ljudima božansku istinu, koja će ih voditi u životu. Covjek — prosti, glupi covjek — ako želi ljudima dati za njih važmi uputu, uvijek će to znati tako izraziti, da ga ljudi mognu razumjeti. I eto dode Bog na zem- Iju, i to samo zato, da spasi ljude; i taj Bog nije znao o- no, sto je trebao kazati, tako da ne bi ljudi rijeci njegovih krivo tumačili, te bi se svi razišli u shvaćanju. A to je nemoguće, ako je Krist bio Bog, kaže Tolstoj. No to ne može ni onda biti, ako Krist nije bio Bog, već samo veliki učitelj. »Veliki učitelj i jest samo po tom velik, jer znade istinu tako izreći, da bude jasna kao sunce«.

Tolstoj veli, da ne dolazi s nikakvim posebnim nauca- vanjem, vec da shvaća kršćansku nauku onako, kako je ona objavljena u evandeljima. I ako je pisao knjige o kršćnskoj nauci, to da je učinio samo zato, da dokaže ne- ispravnost bogoslovskoga tumačenja Sv. pisma. Da bismo mogli, kaže Tolstoj shvatiti kršćansku nauku onako, kaJkva ona doista jest, potrebno je, da uopće ne tumači- mo Sv. pisma, već da ga nastojimo onako shvatiti, kako je ono pisano! A to ćemo onda, kad se oslobodimo svih predrasuda s jednom željom, da shvatimo stvar onako, kako je napisana. Glavno pak mjerilo kod čitanja imaju biti rijeci Kristove: »Receno je starima: oko za oko, zub za zub — a ja vama kažem: ne protivite se zlu«.

Prema toj jednostavnoj i razumnoj nauci treba da bude udešen i vjerski uzgoj, koji bi imao biti osnova svemu čovjecjemu djelovanju. Pripisujući osobitu vrijednost uzgoju u pravom vjerskom duhu posvetio je Tolstoj i tome jednu raspravu »O v j e r s k o m u z g o j u « .

128

Tolstoj se pita, koji je uzrok, da covjecanstvo živi ta ko bijedno i nezadovoljno, dok su svi uvjeti tu, da bude sretno i zadovoljno. Iznajprije misljaše, da su tomu kri- ve gospodarske prilike i državna vlast, koja se osniva na sili, no prozrevši to pitanje dode do uvjerenja, da uzrok bijedi, u kojoj se nalazi covjecanstvo, nije ni u jednom ni u drugom, već u lažnom vjerskom uzgajanju. »Mi smo se tako privikli, veli Tolstoj, na tu vjersku laz, koja nas o- kružuje, da ne primjecujemo svega toga užasa, sve te gluposti i okrutnosti, kojima je prenapunjena crkvena nauka«.

Već malo nevino dijete mora da uči onu okrutnu je- vrejsku legendu, u koju ni mi sami ne vjerujemo, naime, <la je prije šest tisuća godina neko čudesno pusto bice, koje zovemo Bogom, stvorilo i svijet i covjeka, i da je covjek sagrijesio, a zli Bog da je zato i njega i sve nas kaznio i zatim smrću sina svoga iskupio; glavna pak na- ša zadaća jest, da ublazimo toga Boga i da se izbavimo onih nevolja, na koje nas je osudio. Mjesto da se dijete pouči i uvjeri o onom, sto ono već i samo u sebi besvijesno osjeća, naime da je svrha životu sreća, koja se postizava ljubavlju izmedu ljudi, nastoje ga uvjeriti, da svrha života stoji do »mušica tvrdoglavoga Boga«, a lična da je svrha svakoga covjeka ta, da se izbavi vječne kazne, koju je taj Bog bilo s kojega vec razloga naložio svemu covjecanstvu. Mjesto da se dijete poučava u onom, sto mu je potrebno za život i što je prirodno, uče ga, da je njegova glavna dužnost u slijepoj odanosti prema crkvi, u molitvama, u pričesti, a da i ne govorimo o ikonama, čudesima i neistinitim pricama biblijskim. Ovakvo je naucavanje, kaze Tolstoj, najstrašniji zločin, koji sebi mo- žemo zamisliti.

Osnovne misli one vjerske nauke, koju Tolstoj drži istinitom, izrekao je ovim riječima: »Došli smo na svijet i živimo ne svojom voljom, vec voljom onoga, sto zovemo Bogom, a dobro će nam prema tome biti istom onda, kad ćemo ispunjati tu volju. Ta je pak volja u tome, da svi budemo sretni. A da budemo sretni, samo je jedno sredstvo od potrebe: svatko treba da s drugima postupa ta ko, kako želi, da bi drugi postupali s njim«.

129

Ovako je Tolstoj razlagao svoje misli o krseanskoj vjeri i njezino j predstavnici crkvi ne žacajući se ni od najostrijih izjava. Tako na pr. izvrgava ruglu crkvu i njezine predstavnike u oštroj satiri, koja doduše oblikom svojim (legenda) ne pripada medu rasprave, ali svakako sadrzajem i svrhom, jer prikazuje, kakvim je posljedicama urodilo nesuglasje, koje postoji izmedu crkvene i Kristove nauke. To je » O b n o v a p a k 1 a«.

Smrću Kristovom na križu srušio se pakao i belzebub, koji bijase spremio okove, da u njih sveže Krista, a- ko bi u mukama opozvao svoju nauku, sam okovan suno- vratio se u podzemlje i usnuo. Nakon trista godina (to jest za cara Konstantina Vel.) probudi belzebuba silna buka, stenjanje i škrgut zuba. Svi su ti užasi dolazili sa zemlje, gdje žive ljudi. Zacudi se belzebub toj novosti, koja ga podsjećaše na pakao, kakav je bio jos prije Kristove smrti; nije mogao ni pomisliti, da bi se pakao, koji je Krist srušio, mogao igda obnoviti. Zato pozove vrago- ve, vjerne sluge svoje,da mu pričaju, sto imade novo na zemlji. Najviše ga zanimaše, kako se unatoč nauci Kri- stovoj, koja je i njega skršila, mogao obnoviti pakao.

Glavni njegov sluga »vrag u pelerini« protumači mu, da je on sam, dok je belzebub spavao, Kristovu nauku preradio, tako te ljudi ne vjeruju vise u nauku Kristovu, već su prihvatili onu njegovu nazvavši je Kristovom. Uspjelo mu je pak to tako, sto je ljude s obzirom na vjerska pitanja izmedu sebe zavadio raspaljujući jedne protiv drugih time, sto je svakoj od zavadenih stranaka da- vao pravo. A da spor bude još oštriji, uvrtio im je u glavu, da istinitost svoje nauke mogu potvrditi čudesima, do kojih im je on sam pomogao. I tako su ljudi počeli izmiš- ljati, cega nikad nije bilo, lažući u ime Krista. Tako na pr. jedni govorahu, da su na njih sišli gorući jezici, drugi pricahu, da su vidjeli samoga učitelja i svašta drugo. No da svijet ne bi napokon tu njegovu varku prozreo, izmisUo je vrag »crkvu«, pa kad počeše ljudi u nju vjerovati, pakao bi obnovljen.

Na pitanje belzebubovo, što je to »crkva«, odgovori mu »vrag u pelerini«: »Crkva je ono, sto ljudi lažući i osjećajući, da im se ne vjeruje, te pozivajući se uvijek na

130

Boga govore: Tako mi Boga, istina je, što govorim! — To upravo i jest crkva, a imade tu osobitost, sto su ljudi koji sebe priznase crkvom, uvjereni, da ne mogu pogrije- siti i zato, makar kakvu glupost rekli, ne mogu je vise spoznati«. Crkva, to jest njezini predstavnici, prisvojili su sebi pravo jedinoga ispravnoga tumačenja nauke Kristove i predajom vlasti jednih drugima postadoše s vremenom tako moćni, da su stali progoniti, kažnjavati i spaljivati sve one, koji bi se usudili usprotiviti se, pa makar propovijedali i najčišću nauku Kristovu.

Tri su glavna načina, koje je »vrag u pelerini« naučio crkvene predstavnike, kako će što bolje sačuvati od njega iskvarenu nauku Kristovu: 1. Osim vjerskih istina, koje je Krist naucavao, trebalo je izmisliti jos svu silu drugih »svetih istina«, tako da se u toj zbrci ne može ustanoviti, koja je istina prava. 2. Drugim se načinom u novije vrijeme doduše vise ne služe, to jest da ubijaju i, spaljuju o- ne, koji se ne bi pokorili, ali ih zato tako kleveću i tako im truju zivot, da se samo malo tko usudi raskrinkati ih. 3. Treći je način taj, da crkveni predstavnici, progla- sivši se crkvom, dakle nepogrešivima, uče, kad im je to potrebno, upravo protivno od onoga, sto je naucavao Krist, ne pitajući, kakvim će posljedicama uroditi sva ona protivurijecja, što ih naučavaju radi svoje koristi. Tako je na pr. rečeno u evandelju, da ljudi nikoga na zemlji ne smiju zvati ocem, jer da je samo jedan otac na nebu, i da se nitko od ljudi ne nazove uciteljem, jer da je samo jedan učitelj Krist. Ali predstavnici crkveni uče upravo protivno govoreci, da su oni sami i oci i ucitelji. Oni nadalje preporucuju molitvu uz pjesmu i glazbu u crkvi, dok je Krist govorio, da se treba moliti nasamo; oni dopušta- ju ubistvo na pr. u ratu ili odredbom sudackom, dok stoji pisano: Ne ubij! itd.

Kad je jednom »vragu u pelerini« uspjelo da s pomocu crkve iskvari nauku Kristovu, bilo je postignuto i sve drugo zlo, od kojega trpi covjecanstvo. Učeni pak ljudi, koji sebi razbijaju glavu svakojakim naukama, koje cesto nikakve koristi ne donose, ne mare da isp itu ^ bistvo nauke Kristove, koja jedina može da pomogne ljudima. Budući dakle da zaziru od nje držeći je praznovjerjem,

131

izmisliše novu nauku, koja bi imala riješiti životno pitanje: socijologiju.

Kod ovakvih prilika bilo je vrazima moguće osnovati jos i svakojake druge uredbe, kojima obmanjuju ljude, da ne prozru onu istinu, koja je njih same bila satrla, i to gotovo za sva vremena. Takve su uredbe: uljudba, nasta- va, štampa, moda itd.

Belzebub zadovoljan s uspjehom, što ga polučise njegove sluge, dok je on spavao, stane od radosti kliktati 1 plesati u krugu svojih vjernih pomocnika, koji su se jednako veselili, jer im je uspjelo obnoviti pakao, dok odozgo sa zemlje dopiraše do njih stenjanje, plač i škrgut zuba.

Iz gornjega prikaza vidi se, da je nacin, kojim se Tolstoj u svojim raspravama služio, bio ne samo oštar, već upravo uvredljiv, tako te se čini, kao da mu je bilo stalo da izazove borbu. Kad su napokon predstavnicima pravoslavne ruske crkve ta izazivanja dojadila, odluce, da Tolstoja izopće iz crkve. A morali su to ueiniti već radi jav- nosti, jer nijesu mogli istupiti s protivnim dokazima. I doista mjeseca veljače 1901. sastao se bio ruski sinođ, da vijeća o Tolstojevu književnom djelovanju vjerskoga smjera, te objelodani zaključak svoj u obUku poslanice na pravoslavni ruski svijet u »Crkvenim novinama«.

Glavna optužba protiv Tolstoja glasila je ovako: »I u nase dane javio se božjom voljom novi lažni učitelj grof Lav Tolstoj. Svijetu poznati pisac, rodom Rus, po kršte- nju i uzgoju svojemu pravoslavni grof Tolstoj, u zabludi svoga ohologa duha drznuo se ustati protiv Gospodina i Krista Njegova i protiv svetoga njegova dostojanstva od- rekavši se javno pred svima Matere svoje, koja ga je ot- hranila i uzgojila, pravoslavne crkve, i posvetio svoje li- terarno djelovanje i darovani mu od Boga um rasprostra- njivanju takvoga naueavanja medu narodom, koje se protivi Kristu i crkvi, htijući istrijebiti iz uma i srea ljudskoga vjeru otaca, vjeru pravoslavnu. . . « Nadalje optu- žuje Tolstoja »Presveti sinod«, da ne priznaje Isusa Krista Bogom, kao i njegova začetka »Duhom«, da ne priznaje zivota iza groba, da izvrgava ruglu crkvene obrede itd. I zato ga crkva ne može vise sm atrati svojim članom,

132

dok se ne pokaje i s njom ne izmiri. Poslaniea je potpisa- na od sedmorice ruskih metropolita, arhiepiskopa i epi- skopa.

Tko poznaje Tolstojeva djela vjerskoga smjera, odmah će opaziti, da u toj optužbi imade tvrdnja, koje ne odgovaraju istini, pogotovu ne ona, da je Tolstoj ustao protiv Kristove nauke; dok je istina. da je ljuti protivnik crkve i njezinih obreda.

Tolstoj iznajprije nije nikako imao volje da se branl, no kada su ga sa sviju strana salijetali pitanjima, jedni htijući znati, sto on misli o vjeri, drugi rugajući mu se i grozeći: — »Sada si predan prokletstvu, te ćeš poslije smrt: na vječne muke, izdahnut ćeš kao pseto .. . stari vraže . . . budi proklet!« Ili: »Ako te država ne makne, mi ćemo te sami prisiliti, da šutiš . . .« Ili idući jednom trgom cuo je nekoga, gdje za njim govori: »Eto vraga u c6vjec- jem obličju«. itd. — izade Tolstoj još iste godine počet- kom mjeseca travnja sa svojim » O d g o v o r o m s i n o d u«.

Poslanieu sinodovu zove Tolstoj u svom odgovoru »tendencioznom, neosnovanom, nepravednom, uopće prostom klevetom«. Tendenciozna, hotimična je zato, jer sinod okrivljuje samo njega, Tolstoja, da pise protiv crkve i, kako bogoslovi kažu, protiv vjere, dok tako reći sav učeni svijet isto misli, govori i pise kao i on. Ne- csnovana je ta poslaniea zato, jer sinod tvrdi, da siren je Tolstojevih »protivuvjerskih« djela uzima sve to vise ma- ha. No to ne stoji, jer je jedva u ono vrijeme bilo sto ljudi, kako sam Tolstoj kaže, kojima su bili poznati njegovi nazori, dok se cenzura dobro pobrinula, da se knjige njegove ne sire.

Istina je naprotiv, kako Tolstoj razlaže, da se bio odrekao crkve, pa je bilo nepotrebno naglašavati, da ga crkveni sinod vise ne priznaje clanom pravoslavne crkve. No on se nije odrekao crkve zato, da ne služi vise Bogu, kako su to crkveni predstavnici tvrdili, vec zato, jer je želio, da mu služi svim silama svojim.Nije se Tolstoj odrekao crkve bez promišljanja. Nekoliko je godina bio posvetio, kako smo čuli, proučavanju crkvene nauke; pro- učio je u tančine sve iz bogoslovne književnosti, do cega

133

je uopće mogao doći, dok je preko godinu dana vršio sve ono, sto crkva zahtijeva od svojih vjernika: post, molitve, pohadanje crkve itd, Napokon se uvjerio, da je cfkve- na nauka s naucnoga gledišta »podla Iaž«, a sa gledista stvarnoga »skup najnižega praznovjerja« i »earolija«, koje sakrivaju sav smisao kršćanskoga naueavanja. Zato se eto odrekao i crkve i njezinih obreda te zamolio znan- ce i prijatelje da ga sahrane, kad umre, bez opijela, bez moUtava i zaklinjanja!

Da ne priznaje neshvatljivo trojstvo, Isusa za Boga- čovjeka ili Bogorodicu ža djevicu, pad prvoga covjeka i slicno, to je, kaze Tolstoj, jasno, jer sve to nema smisla; sve su to basne, koje danas ništa vise ne mogu da znace. Istina je, da ne vjeruje u dusevni zivot poslije smrti, kako ga crkva prikazuje (pakao, vjecne muke, vragovi itd), ali vjeruje, da svaki njegov dobri čin uveličava dobro vjecnoga mu zivota, a svako nedjelo da umanjuje to dobro (Što Tolstoj misli pod vječnim životom, razložio je u raspravi »0 životu«). Isto tako je istina, da zabacuje o- tajstva, na pr. krštenje nerazumne djece, jer to ne znači ništa drugo već izvraćati onaj smisao, koji bi krštenje imalo, kad bi odrasli ljudi svijesno primali kršćanstvo. Ili u ispovijedima i odrešivanju grijeha ne vidi Tolstoj drugo već jacanje nemorala i slabljenje opreznosti, da se covjek čuva grijeha. Ili u svećeničkom staležu vidi prosto rušenje zapovijedi Kristove, koja izričito zabranjuje, da se nitko ne naziva učiteljem (Mat. 23. 8.—10.). Ili napokon o pričesti veli Tolstoj, da je to jedan od najstrasni- jih obreda, budući da ljudi uzimajući u sebe komadić kakvoga vec bilo hljeba misle, da je Bog u njih ušao, i da će po tome biti bolji.

Kad se pak tkogod nađe, kaže Tolstoj, koji se usudi ustvrditi, da se vjera ne sastoji u tim praznovjerjima i Čarolijama već u naučavanju Kristove nauke, to jest da se ljudi izmedu sebe ljube, da se ne protive zlu, da ne o- suduju, da ne ubijaju: listom se dignu oni, koji od " toga imadu koristi javno govoreći po crkvama, da Krist nigda nije zabranjivao prisege, ubijstva, rata, kazne ili protiv- Ijenja zlu. A najužasnije je to, sto ti ljudi ne zavode samo odrasle već i nejaku djecu upropašcujući tako rod ljud-

134

ski radi sebe i svoje koristi, kao onaj razbojnik, koji ubija petero ili sestero ljudi, da se doxnogne staroga haljet- ka i četrdeset kopejki novca«. Kada bi Krist, veli Tolstoj, ponovo došao na svijet, sve bi ih bieem istjerao iz crkve zajedno s njihovim slikama, ikonama, svijecama, sakramentima — sa svim onim, čime se crkva služi, da mogne zaslijepiti svijet, sakrivajući pred njim Boga i njegovu nauku.

Svako dakle vršenje crkvenih obreda zabacuje Tolstoj kao i crkvenu nauku uopće, svoju pak vjeru ispovijeda o- vako: » V j e r u j e m . u B o g a , k o j e g a s e b i za* m i š l j a m k a o D u h a , k a o L j u b a v, k a o po- č e t a k s v e g a . V j e r u j e m , d a j e o n u m e n i i j a u n j e m u . V j e r u j e m , d a j e v o 1 j a b o ž j a n a j j a s n i j a , n a j s h v a t l j i v i j a o d s v e g a , i z- r a ž e n a u n a u c i c o v j e k a K r i s t a , k o j e g a s m a t r a t i B o g o m i m o l i t i m u s e d r z i m n a j v e ć o m p o g r d o m B o ž a n s t v a . V j e r u j e m , d a j e i s t i n s k o d o b r o c o v j e k a u i s p u - n j a v a n j u v o l j e b o ž j e, a v o 1 j a t a sa- s t o j i s e u t o m, d a s e l j u d i l j u b e i z me - d u s e b e i p r e m a t o m e d a s d r u g i m a p o s t u p a j u t a k o , k a k o ž e l e , d a b i i d r u g i p o s t u p a l i s n j i m a , k a k o j e i r e c e n o u S v. p i s m u , d a j e u t o m e s a v z a k o n . V j e r u j e m , d a p r e m a t o m e s m j s a o z i v o t a s v a k o g a c o v j e k a s a s t o j i u j a c a n j u l j u b a v i , d a t o j a č a n j e l j u b a v i v o d i s v a k o g a p o j e d i n o g c o v j e k a u t o m ž i v o t u k s v e v e ć e m i v e ć e m d o b r u , d a j e p o s l i -j e s m r t i t o v e ć e d o b r o , s t o v i s e i m a d e u c o v j e k a l j u b a v i , a z a j e d n o s t i m e p r i d o n o s i u t v r d i v a n j u c a r s t v a b o ž j e - g a u s v i j e t u , t o j e s t t a k v o g a u r e d e n j a z i v o t a , u k o j e m će n e s l o g a , o b m a n a i n a s i l j e , k o j i s a d a c a r u j u , b i t i z a m i j e - n j e n i s l o b o d n i m s u g l a s j e m , p r a v e d n o š ć u i b r a t s k o m l j u b a v i i z m e d u l j u d i . V j e r u j em, d a j e z a u n a p r e d i v a n j e l j u b a v i s a m o j e d n o s r e d s t v o o d p o t r e b e : m o l i t v a — n e mo-

135

l i t v a j a v n a u c r k v a m a , k o j u j e K r i s t u p r a v o z a b r a n i o ( Mat . 6.5. — 13.), v e ć r a o - l i t v a , u g l e d k o j e n a m j e K r i s t d a o — s a m o t n a m o l i t v a , k o j a u s p o s t a v l j a i u- c v r š ć u j e v l a s t i t u s p o z n a j u , s m i s a o v l a - s t i t - o g a n a m ž i v o t a i z a v i s n o s t o d v o l j e b o ž j e « .

Tolstoj završuje riječima Engleza Coleridgea (Kol- ridž: 1772.—1834.): »Tko počinje sa stanovišta, da zavoli kršćanstvo većma od istine, vrlo brzo će zavoljeti svoju crkvu ili sljedbu većma od kršćanstva, a zavrsit će time, da će ljubiti sebe većma od svega na svijetu«. — Ali on, Tolstoj, pošao je obrnutim putem: »Počeo sam tako, da sam zavolio svoju pravoslavnu vjeru većma od svoga duševnoga mira, zatim sam zavolio kršćanstvo većma od svoje crkve, a sada ljubim istinu većma od svega na svijetu. I dosada se istina za mene slagala s kršćanstvom, kako ga ja shvaćam. I ja ispovijedam to kršćanstvo, i u tom smislu, u kojem ga ispovijedam, živim spokojno i radosno i — radosno idem u susret smrti«.

136

VI. DRŽAVA I DRUŠTVENO PITANJE

Pišući svoje rasprave o državnom i društvenom pita- iiju Tolstoju su prije svega lebdjele pred očima nesređetle prilike velike i nesretne domovine njegove. Politička progonstva od vlasti, dousivanja, neshvaćanje naroda i njegovih potreba — ovamo silno bogatstvo poljana najplodnije zemlje na svijetu, onamo najveća bijeda težaka i radnika; ovamo francuska uljudba i pretjerana uglađenost otmjenih krugova, onamo nepismenost i zapuštenost se- ljačkoga svijeta; ovamo nerad i prekomjemi užitak, kakav se samo u Rusiji mogao naći, onamo nestasica i glad kod nižih slojeva pučanstva — sve to nije izbjeglo oštro- me oku Tolstojevu. Opreka izmedu neradiše raskošnika i siromašnoga radinoga težaka nije ni u kojoj evropskoj državi došla do tako jakoga izražaja kao u Rusiji. Tolstoj, koji je u pomenutim oprekama nazirao svu nepravdu, koja je u ruskom čovjeku nižih slojeva raspiri- vala silnu mržnju ne samo protiv plemića i bogatasa, vec i protiv same vlasti, jer se za dobro njegovo nije nikako ili vrlo slabo skrbilo, ustade na obranu sirotinje, a protiv svoga staleža, kojemu je po svom položaju i sam pripa- dao.

Razmišljanjem i proučavanjem zalazeći medu seljake dode Tolstoj do zaključka, da ruski »mužik« i »rabotnik < ne će prije mirovati, dok ne postignu svojih ljudskih prava, to jest, dok se njihovo stanje toliko ne popravi, da ne moraju gladovati u vlastitoj bogatoj domovini. Budući pak da je dobro znao, da se ovakva prava, koja narod sebi mora sam izvojštiti, rijetko kada postižu bez krvi, na- stojaše da pisanjem predobije vlast za svoju misao, naime da ide potištenomu narodu u susret, prije nego sto dode do rušenja i krvoprolića.

Tolstoj je, kako smo već čuli, protiv svakoga nasilja; on je za mimo rješavanje sporova, za »evoluciju«; zato i zabacuje svaki društveni poredak, koji je osnovan na sili, ili kako on kaže, na nasilju. Nasilje je, kaže Tolstoj,

137

samo ondje potrebno, gdje vlada nepravda, gdje jedni ži- ve na racun drugih, kao što je to osobito u Rusiji bilo, gdje je nezadovoljni narod trebalo oruzanom silom i »knutom« (bičem) držati na uzdi. Doklegod ne zavlada pravednost, ne može biti govora ni o miru ni o slobodi. Pravednost pak moći će istom onda zavladati izmedu ljudi, kad se narodi duševno preporode, kad oni sami dođu do razumne spoznaje, koju su svi veliki umnici i osnivaci vjera naglašivali, naime da ne činiš drugomu ono, sto ne ćeš, da drugi tebi čini. No država kod današnjega društve- nog poretka i nazora o životu ne može postojati bez sile, ni sama po sebi ni po odnošaju spram drugih država. A da mogne sebi pribaviti »ugled vlasti«, potrebna je crkva i njezina nauka o božanstvu i sili, koja dolazi od toga bo- žanstva; da bi se pak mogla s uspjehom braniti od iz- vanjskih protivnika, potrebno je domoljublje, kojim se postize ono, što se ne može ni najvecim prijetnjama po- stići, naime oduševljenje u borbi za državu — za domovinu. I budući da je domoljublje 0110 glavno sredstvo, kojim se narodi mogu dobiti za najveće misli, to ćemo prije svega promotriti, sto Tolstoj misli o domoljublju u svojoj raspravi » D o m o l j u b l j e i d r ž a v n a v l a s t « .

Raspravu ovu počinje Tolstoj ovako: Vec sam viseputa htio izreći misao o tom, da je domoljublje nasega vremena čuvstvo neprirodno, nerazumno, štetno, koje uz- rokuje velik dio onih nevolja, s kojih strada covjecanstvo, i da prema tome to čuvstvo ne treba gajiti, kako se to sada cini, već naprotiv treba, da ga razumni ljudi svim sredstvima potiskuju i odstranjuju. »Obično se govori«, nastavlja Tolstoj, da pravo dobro domoljublje stoji u tome, da želiš svome narodu, svojoj državi prava dobra, to jest takva dobra, koja ne smetaju dobru drugih naroda. Drugi opet tvrde, da su osobitosti svakoga pojedinoga naroda nužni uvjeti za razvoj čovjecanstva, i da je domoljublje, koje nastoji sačuvati te osobitosti, dobro i korisno čuvstvo«.

Tolstoj drži, da je takvo shvaćanje domoljublja lose, jer će to cuvstvo, gajHo se ono manje ili vise, uvijek imati istu pogrešku, naime da će rodoljubac uvijek svoje tudemu pretpostavljati, svoje držati boljim od tudega, pa

138

i onda, kad je odnosaj možda upravo obrnut. Posljedica uzgajanja toga čuvstva je ta, da narodi držeći svaki svoju povijest ispravnom i istinitom misle, da su bolji od drugih, lažnim se pak novinama zavode u rnrznju jedni protiv drugih, koja se tako može da raspiri, da su cesto i sami ratovi neizbježivi. Svemu tomu krivi su oni ljudir koji imaju da odgajaju i vode svoje narode, a to su predstavnici vojske, škole, vjere i novinstva, koji opet pod pritiskom najviše uprave zajedno u istom smislu rade od- gajajući čuvstvo domoljublja, koje Tolstoj zove »čuv- stvom ružnim i štetnim«. I upravo kod najkulturnijih e- vropskih naroda postiglo je to čuvstvo svoj vrhunae. Svi se mrze izmedu sebe i preziru. Pokušalo se doduše s »me- dunarodnim pregovorima« u Haagu, no»uspjeh« svega nastojanja, da se uzdrži mir, bijase kao neka poruga: burski rat, koji je naskoro iza toga planuo. Jedina korist od »haaških pregovora« bila je ta, da je svijet došao do uvjerenja, da državne uprave nijesu dorasle rješavanju takvih pitanja. Vidjelo se naime, da im nije bilo mnogo stalo do toga, da zapriječe ra t i ubistvo, i to iz razloga, jer državne vlasti upravo u sili i pretezi nad drugima naziru i svoju vlastitu moć.

I sada Tolstoj udara na državnu upravu, koja u glavnom ide za tim, da sacuva svoju vlast ne obazirući se na pojedince, koji moraju da dadu i život svoj, ako ustreba, Kao dokaz, kako narodi stoje u nesuglasju sa svojim vla- dama, navodi, Tolstoj rijeci nekoga državljanina američ- kih Sjedinjenih Država, koji medu ostalim veli ovo: »Jedi- no, sto mi svi tražimo — težaci, mehanici, trgovci, tvor- ničari, učitelji — jest pravo, da se možemo brinuti za sebe. Mi imademo svoje domove, ljubimo svoje drugove, odani smo svojim porodicama i ne diramo u svoje susje- de, u nas imade rada i mi želimo raditi. Pustite nas u mini!« Tako dovikuje taj Američanin onom staležu, koji u- pravlja njegovim narodom. »One ljude, kaže isti pisac, koji su zeljni mira, rada i zivota, koji bi htjeli slijediti nauku Kristovu, opterećuju porezima, ponizuju, zaluđuju i gone u rat. Isus je naucavao poniznost, krotkost, opra- štanje m^reda kao i to, da je ubistvo ružno itd«. Napokon se Americanin ta j pita, kako bi se moglo stati na put svim

139

tim nevoljama, pa veli, da je jedini spas u uzgoju, to jest, da treba covjecanstvu usaditi spoznaju o tom, da je ubistvo ružno i nedostojno covjeka i da drugomu treba čini- t i ono, što svatko želi, da bi drugi njemu činio.

Ljudi dolaê katkada do te spoznaje, ali obicno onda, kad je za njih prekasno. Tako neki njemacki vojnik pise? tak o je za prostrijeljenu ruku u ratu protiv Francuske 1870. dobivao dnevno 80 feniga, dakle ni toliko, koliko je nuzno za uzdržavanje jednoga lovačkoga psa, kaže on, dok je radi nesposobnosti, koju nije sam skrivio, izgubio svoju prijasnju dobru zaslužbu.

Kao sto u svim svojim razmatranjima, radilo se o bilo kakvoj ustanovi ili stegi, ima Tolstoj na umu bratstvo i jednakost, ljubav i slogu, gledajući u ratu najvecega neprijatelja nauke Kristove poput nadvojvode Fridrika, koji je 1866. zabilježio u svoj dnevnik: »Rat — to je poruga na evanđelje«, tako i ovdje veli, da prije ne će prestati ubistvo i krvoproliće, dok svi ljudi ne vide, da su svi braća, da su svi jednaki, dok se svi ne ujedine u ljubavi i slozi »čineći drugima ono, što sami žele, da im drugi cine«. »Osvijestite se, kaže Tolstoj, i pamtite, da vaši neprijatelji nijesu ni Buri, ni Englezi, ni Francuzi, ni Nijem- ci, ni Česi, ni Finlandani, ni Rusi, već su vaši neprijateljl, i to jedini vaši neprijatelji — vi sami, t. j. domoljublje, za koje ćete sve poduzeti«. Zato Tolstoj osuduje domoljublje, koje je glavni začetnik mržnje i prezira, a potom i svih zala, koja iz ovih proizlaze.

Kakogod je Tolstoj velik protivnik društvenoga poretka, koji se osniva na sili, dobro znade, da zasad ne može drugačije da bude, no on se nada, da će doći vrijeme preporoda u dusevnom smislu, koji je jedini potreban, da zavlada ljubav i sloga izmedu ljudi. Kako Tolstoj sebi taj preporod zamišlja, kazuje nam u raspravi »J e d i n o o d p o t r e b e « , koja je nastala u povodu rusko-japanskoga rata.

Tolstoj se pita, koji je uzrok tomu, da se ljudi kolju izmedu sebe, pa misli, da na pr. rusko-japanski ra t nije skrivio ni Nikola j ni Mikado, vec ona uredba, onaj stroj, kojim može i Nikolaj i Mikado unesrećiti milijune ljudi. I sada tumači Tolstoj, kakav je to stroj, pa tvrdi, da su od-

140

vajkada gospodarili najlošiji, najgrozniji i najlažljiviji, a to nije samo slučajno tako, već je to općenito pravilo — svagda potrebni uvjet vlasti. Zato i kaže Machiavelli, da »vojna, ratno umijeće i stega treba da budu najglavnija skrb svakomu vladaru«. »Vladar, kaže nadalje Machia% velli, koji u sebi ujedini svojstva lava i lisice, moći će silom i s obrazinom na lieu, to jest gradeći se ljubiteljem istine, milosrda, čovječnosti, iskrenosti i pobožnosti (pet kreposti) bez straha vladati«.

Državna uredba, kaze Tolstoj, podsjeća na čunj, koji ima za osnovu najnize slojeve naroda, a odavle se sužuje sve vise i vise i završuje se s nekoliko ljudi ili samo jednim jedinim. Ovo posljednje mjesto, u kojem je sva vlast nad svima usredotočena, zauzimaju oni, koji su lukaviji od drugih, ili koji su slucajni nasljednici takvih, koji su umjeli sebi prisvojiti vlast: »Danas Boris Godunov, sutra Grigorije Otrepjev, danas raspuštena Katarina, koja je sa svojim ljubavnicima ugusila muža, sutra Pugacev, prekosutra bezumni Pavao, Nikola, Aleksandar III. itd«. I tako se na najodgovornijim mjestima nerijetko nalaze najraspušteniji i najnesposobniji ljudi. Prema tome mir i poredak ne stoji do sposobnosti mjerodavnih ljudi već do sile, kojom mogu da raspolažu.

Ima mnogo ljudi, kaže Tolstoj, koji bi mogli živjeti i bez vlade i bez sudova i bez sile, kojim sredstvima se dr- žavna vlast služi, a da kraj toga ne bi bio ugrožen ni bUž- nji ni imetak njegov. Ti ljudi to ne osjećaju samo, vec i javno ispovijedaju, da je za njih sav taj, državni stroj su- višan, ali mu se ipak pokoravaju, kao da vole živjeti u za- jednici, koja je osnovana na sili, nego da budu članovi takvoga udruženja, koje se osniva na razumnom sporazu- mu izmedu ljudi. Dolazi to otuda, što je vjera ili oslabila ili potamnjela ili posve propala; a i jest upravo glavno sredstvo kod podizanja i unapredivanja narodnoga blagostanja. Prema vjeri, bila ona koja mu drago i kakvu mu drago, kaze Tolstoj, udešava se i uredba narodnoga živo- ta. Imade i drugih utjecaja na razvoj narodnoga zivota, no vjera je bez sumnje najglavniji. Tako su se na pr. e- vropski narodi primivši kršćanstvo, Arapi i Turci prešav- ši na islam, azijski narodi prigrlivši budizam i konfucl-

141

onizam ili taoizam, podigli tim prijelazom s nižega stepena svoga razvoja na viši.

Premda do vjere stoji izvanjski oblik života, opet vjera i način zivota ne mogu iz mnogo razloga ići uporedo, tako te život često dolazi u nesuglasje s vjerom, to jest način života ne odgovara vjerskoj spoznaji covjecjoj. Tako to biva i danas, jer se vjerska spoznaja, koja je osnova danasnjemu obliku zivota, preživjela; nova pak spoznaja jos nije osnovana, tako te ljudi nasega vremena ži- ve bez svakoga izricitoga smisla, bez svakoga odre- đenja zivota i unutarnjega vodstva,

Velik dio ljudi, kaže Tolstoj, ispovijeda iskvarenu vjeru Kristovu, koja je osnovana na dogmama, koje su u- glavljene prije 1600 godina crkvenim koncilom (saborom) n Nikeji (325.) . Ta iskvarena vjera ne daje nikakva smisla i naputka za život osim slijepe vjere i pokoravanja .spram onih ljudi, koji se naziva ju »crkvom«. Drugi manji dio sastavljaju ljudi. od naobrazbe i prosvjete, koji su se doduše oslobodili one iskvarene nauke Kristove, ali zato opet robuju drugoj obmani, t. zv. znanstvenoji spoznaji, koja jos i manje može da dade smisla životu. Treći, i to najveći dio ljudi je onaj, u kojem su zastupane sve vrste ljudi i po naobrazbi i po staiežu, koji su znanost i vjeru doveli u neki snošljivi odnosaj usvojivši od znanosti samo ono, sto vjeri ne smeta. I upravo iz ovoga neshvaćanja i krivoga tumačenja nauke Kristove proizlazi najveće zlo. a to je državna uredba, koja je osnovana na sili; da i ne govorimo o ratovima i drugim nevoljama, koje su nužna posljedica nesnosnoga odnošaja između vjere i zivota.

Mnogi ljudi prozrevši svu besmisUcu zivota, koji nema nikakve vjere za podlogu, nerijetko se ubijaju, drugi se podaju piću, opiju ili morfiju, treći opet traze utocište u zabavi, citanju ili proučavanju razlicitih pitanja naziva- jući ta j posao znanošću. Nezadovoljnici pak, ponajviše oni iz nižih slojeva naroda, koji žele nesnosno stanje svoje zamijeniti boljim i sređenijim životom, stvaraju u naj- više slučajeva još i veće zlo, i to zato, jer svaki preokret nastoje provesti silom. A to nije dobro, kaze Tolstoj. Do- staje, da navedemo kao primjer veliki francuski prevrat, koji ne samo da nije bio okrunjen najvećim uzorima covje-

142

čanstva, već je urodio najstrašnijim protivurječjem: »li- berte, egalite, fraternite ou la mort«, to jest: sloboda, jednakost, bratstvo ili smrt.

Tri su glavna nazora o uređenju društvenoga poretka: 1. nazor »konzervativaca«, koji nikako ne đopuštaju, da se već jednom ustaljeni poredak ruši i izmijeni novim; 2. nazor »liberalaca«, koii žele, da se sadašnje stanje izmijeni drugim boljim uz nove uredbe i zakone, koji bi za- jameili ravnopravnost i slobodu ljudi; 3. nazor »revolucionaraca«, koji traže, da se sve dojakošnje odstrani i zamijeni takvim uredenjem, koje bi sve ljude bez razlike narodnosti i staleža u svakom pogledu izjednacilo, pogotovu u gospodarskom. Kakogod se predstavnici pomenutih triju smjerova razilaze u svojim načelima, u jednom se ipak slažu, kaže Tolstoj, i to u glavnome, naime da se stanje ljudi može unaprijediti samo »državnom, to jest prisilnom vlasti«. I upravo radi toga ne može biti izmjene u dobrom smislu, jer je tu nasilje po srijedi. U Kitaju, Turskoj i Rusiji postupa se »konzervativno«, i zato postaju prilike u tim državama sve nesnosnije; u Engle- skoj, Americi i Francuskoj nastoje ustavom i parlamen- tom podići blagostanje, no ravnopravnost, bratstvo i sloboda ostaju neprovedivi. Narod danas tamo upravo tako stenje pod pritiskom silnih glavničara kao i nekada pod džingiskanom i drugim nasilnicima. Samo se oblik promijenio, dok je u bistvu ostao isti odnosaj.

Da bi se ljudi oslobodili toga društvenoga zla, treba prije svega da prožive dva preporoda: unutarnji i izvanjski. Sav kršćanski svijet, a možda i uopće čitavo covjecanstvo, misli Tolstoj, nije daleko od toga. Tisuće godina trebalo je covjecanstvo i još će trebati neko vrijeme za unutarnji preporod, to jest, da se oslobodi crkvenoga, ta- janstvenoga objašnjavanja života i zamijeni prostim razumnim tiunacenjem. Drugi je preporod izvanjski, a proizlazi iz unutarnjega.

Covjecanstvo je proslo kroz najrazlicitije oblike dr- žavnoga uredenja počevši od najsavršenijega republičkog do najnižega despotskog oblika. No nevoljnicko stanje njegovo nije se promijenilo, iako se na oko tu i tamo stogod popravilo, kao na pr. osobna sloboda ukidanjem rop-

143

stva; no zato još postoji ropstvo u novcanom smislu, kojemu su uzrok glavničari.

Treba dakle, da se narodi prije svega preporode du- ševno, a to će biti moguće, kad se jednom odstrane dvije glavne zapreke: crkvena i znanstvena obmana. Crkve- na se obmana sastoji u tome, da oni, kojima je to od koristi, natrunjuju vjeru tajnama, čudesima, obredima, bo- goslužjem. Znanstvena pak obmana stoji u tome, da ljudi, kojima je opet to od koristi, tvrde, da je vjera ostatak onoga doba roda ljudskoga, koje se već odavno preživ- jelo, pa ga treba zamijeniti novom znanstvenom spoznajom.

Ni crkva ni znanost ne mogu dati zivotu pravoga smisla: prva zato, jer se zbog svoje tajanstvenosti i svojih čudesa udaljila od prirode i zivota, a druga, jer zabacuje svaku vjeru, dakle i pravu nauku Kristovu. A ta prava nauka Kristova, koja poremećena živi medu ljudima u bistvu se svojem podudara s brahmanstvom, konfucionizmom, jevrejstvom, muslimanstvom, svedenborgstvom, spiritualizmom, teozofijom, pa i s Kantovim pozitiviz- mom. Bistvo pak te nauke, kaže Tolstoj, stoji u onoj op- ćenitoj misli, da drugima činiš ono, što želiš, da bi drugi tebi činili. Svaki drugi pokušaj, da se izvanjskim sredstvima pomogne covjecanstvu, beskoristan je i ostat će beskoristan, doklegod se covjek u sebi duševno ne preporodi: »Marta, Marta, skrbiš se i trudiš za mnogo, a samo je jedno potrebno«.

Covjecanstvo će dakle doći do mira i slobode, kad se duševno preporodi. To bi svi oni trebali da vide, koji imadu vlast u rukama i da porade u tom smislu. Oni treba da idu narodima u susret, a nipošto da opravdane njihove želje silom suzbijaju, jer će na taj način postići protivno. to jest, ljudi će postajati oporiji i tupiji mesto pitomi- ji i razumniji. Zato Tolstoj poziva u raspravi » C a r u i n j e g o v i m p o m o c n i c i m a « i cara i njegove ljude, da dobro promisle, sto cine, kad su bih godine 1901. istu- pili sa strogim mjerama protiv nezadovoljnika u Rusiji. Iste godine bi naime tamnicama i vješalima ugušen prvi pokusaj prevrata, koji je 1905. ponovo buknuo.

144

»Opet ubistva, opet ulični bojevi, opet će biti kazni, o- pet straha, lažnih tužbi, prijetnja i zlobe s jedne, a mrž- nje, želje za osvetom i žrtava s druge strane. Opet su se svi ruski ljudi razdijelili u dva neprijateljska tabora i izvršuju ili se spremaju da izvrše najveea zločinstva«. O- vako se tuži starac Tolstoj duboko potresen postupkom državne vlasti spram nezadovoljnoga naroda te se obraća caru i svima, koji stoje u službi njegovoj pocevši od naj- viših ministara do najnižih namjestenika. Obraća se znaneima, prijateljima i rodacima, koji sudjeluju u drzavnom stroju, da ispitaju prave uzroke nemiru i da dobro promisle, sto cine. Oni bi htjeli uzdržati red, da bude sve »tiho i mirno«, ali im to ne polazi za rukom, jer već nekoliko desetoljeća unatrag neprestano zatvaraju, progone, kažnjavaju i ne samo da im nije uspjelo krivce odstraniti i red uspostaviti, već naprotiv takvih bundžija ima sve vise i vise — na milijune u Rusiji. Iz toga se jasno vidi, kaže Tolstoj, da neredi, i nemiri u zemlji ne dolaze od nekolicine loših ljudi, vec od drugih dubljih uzroka. Svi ti milijuni nezadovoljnika plamte potiho gnjevom protiv onih, koji im smetaju, te ne mogu doći do slobode i prosvjete. A to su oni, koji predstavljaju državni stroj s carem na čelu.

Da se ukloni mržnja, koja je obuzela sav seljački i radnički svijet protiv upravništva i obrazovanih ljudi u- opće, potrebno je samo »nešto malo«, a to nešto malo za- dovoljilo bi i radnika i težaka, dok bi vladajući stalež živio bez straha s mirnom savješću. Potrebno je dakle, da se u prvom redu dadu seljacima jednaka prava sa svim ostalim gradanima, da ne budu prepušteni samovo- Iji seoskih načelnika, pandura i drugih sličnih ljudi, a sto je najgore, da se ne izvrsuje na njima sramotna tjelesna kazna. Zatim da se ukinu pravila tako zvane »pojacane zastite«, po kojima mimo zakon često nemoralni nasilni upravnici izvode najveća nedjela. Osim toga treba odstraniti sve zapreke, koje zagraduju sirotinji put do naobrazbe: treba ukinuti tako zvane »specijalne škole«, koje pohadaju samo djeca otmjenih krugova, i osloboditi školu od utjecaja državne vlasti, jer samo tako može narod prikupljati ono znanje, koje mu je potrebno. Najpo-

145

trebnije pak od švega je to, da sedade potpuna sloboda u vjeroispovijesti, jer prisilno uzgajanje u vjerskom duhu stvara licemjerstvo, a time, sto se vlast upušta u vjerska pitanja štiteći onu vjeroispovijest, koju je priznala državnom, rastavlja jedne ljude od drugih, tako te se ljudi sve to većma izmedu sebe otuduju, mjesto da se u- poznavaju i zbližavaju. Ovo nije mnogo, kaze Tolstoj, a i provesti nije teško. Zato poziva sve one, do kojih stoji blagostanje naroda, da se već jednom prenu, jer veli: »dobro može svima biti istom onda, kad zavlada blagostanje kod velike većine čestitoga i radinoga naroda, na kojem počiva čitavo društvo«.

Ovdje nam je Tolstoj ukratko razlozio, kako da se preporodi narod u duševnom smislu, da mogne doći do prave slobode, koja je dostojna razumna covjeka; dakle ne silom već preporodom, ne »revolucijom« već »evoluci- jom«. Kako sebi Tolstoj zamišlja pravu slobodu, saznajemo iz »P r e d g o v o r a«, kojim je popratio raspravu V. Čortkova »0 r e v o 1 u c i j i«.

Tolstoj se pita: sto je sloboda — prava, istinska sloboda? »Pod slobodom, nastavlja dalje, razumijevaju re- volucionarci isto, što pod tom rijeci razumijevaju i one vlasti, protiv kojih se ovi bore, napose pak: sloboda je — u sadasnjem smislu — zakonom ogradeno pravo svakoga, koje pravo dopušta činiti ono, što ne narušava slobode drug ih . . . Prema tome sloboda u tom smislu nije ništa drugo već dopuštanje svakoga čina, koji nije zakonom zabranjen, ili točno i strogo izraženo: sloboda je prema tom shvaćanju zabrana, koja jednako veže sve ljude, da pod prijetnjom kazne ne izvršuju onakvih djela, koja mogu da naruše ono, sto se priznaje pravom ljudi«. No ta j pojam o pravu ljudi nije nikako određen, što se već iz toga vidi, da državna vlast ima na pr. pravo raspola- gati trudom (porez) i ličnom slobodom gradana (vojna dužnost).

Odnosaj, u kojem danas ljudi žive, ne može se nazvati slobodom, jer se osniva na sili, to jest da se jednomu brani pod prijetnjom kazni činiti nešto, što bi drugomu smetalo. A to nije sloboda, kaže Tolstoj; prava se sloboda, koja je dostojna covjeka, sastoji u tome, da covjek

146

sve svoje djelovanje podvrgne pravilima, koja proizlaze z razumne spoznaje, a ne iz sile i prijetnje.

Općenito se govori, da ovakva sloboda, koja bi se o- snivala na razumnoj spoznaji, ne može postojati, pa je potrebna sila, koja ljudima brani činiti ono, sto bi smetalo slobodi drugih ljudi. No Tolstoj upućuje na povijes- ni razvoj covječanstva, iz kojega se jasno vidi, da sila sve većma uzmiče pred razumnom spoznajom. I što več- ma dolaze ljudi do uvjerenja, da je nasilje nedostojno covjeka, to se većma približavaju k istinskoj slobodi. Do te spoznaje biU bi ljudi već odavno došli — covjecanstvo u tome bez sumnje napreduje —, kad se ne bi grčevito drzali sile, koja im se čini jedinim sredstvom za uzdrža- vanje mira i poretka. I kad covjecanstvo jednom ta j stepen razumne spoznaje postigne, bit će zrelo za pravu istinsku slobodu.

Jasno se vidi, da je Tolstoj samo u načelu protiv da- iiašnjega državnoga uredenja, koje se osniva na sili, jer dobro znade, da zasad bez te sile ne može biti, budući da covjecanstvo jos nije došlo do spoznaje, sto je prava istinska sloboda. Da pak covjecanstvo uzmogne doci do te prave spoznaje, treba ga uzgajati u takvome duhu, koji pretpostavlja ljubav nasilju. I doklegod će postojati sila, postojat će i nepravda, jer iz sile jačega proizlazi i želja za gospodstvom nad drugim, koji je slabiji. Tako nastaje silništvo. O toj sili jačega, o silništvu, kao nužnoj po- sljedici sile, raspravlja. Tolstoj u raspravi »A n e k s i j a B o s n e i H e r c e g o v i n e « , koju je napisao u povodu aneksije Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske 1908. godine.

»Austro-ugarska je vlada odlucila, pise Tolstoj, da proglasi narode Bosne i Hercegovine, koji do toga vremena nijesu priznavali potpunu njezinu vlast, svojim po- danicima; drugim rijecima prisvojila je sebi pravo, da bez privole tih naroda raspolaže proizvodima i životom od nekoliko stotina tisuća ljudi«. Postupak ta j zove Tolstoj nasiljem, koje proizlazi od sile jačega. U sili pak nazire najveće zlo već zato, jer se pojam sile protivi nauci Kristovoj, koja ima biti osnova svemu djelovanju čovje- čjem. »Premudrost je bozja tako udesila svijet, da ljudi

147

ne mogu biti podjarmljeni i da despotizam nije moguć, a- ko ljudi spoznaju premudrost božju«. Ljudi su udaljivši se od nauke Kristove zbog krivoga tumačenja crkvenoga tako duboko pali, da i najnerazboritije svoje djelovanje drže ne samo opravdanim već i nužnim. Zato je Tolstoju razumljivo, da je stari muž sa svojim pobrkanim pojmovima« (Franjo Josip I., car bivše Austro-Ugarske) uz pripomoć nekolicine državnika sličnih nazora smatrao svojom dužnošću, da i ne pitajući narode bosansko- hercegovacke zemlje njihove pripoji monarhiji.

To je obična pojava, kaze Tolstoj, koja se u povijesti čovječanstva toliko puta ponavljala, gdje su velike i moe- ne države odlucivale sudbinom malenih i slabih. Koliko li je ljudskih života i krvi odvajkada stajalo i stoji uzdržava- nje ovakvih »razbojničkih gnijezda« (to jest: silničkihpredstavništva)! No narodi već počinju polako uvidati tu varku uza sve nastojanje vlasti, da ih održi u omam- nom stanju domoljublja, kojim mogu svoje podanike predobiti za svako poduzece, pa i ubistvo, naime za rat. Tako su i srpska i cmogorska vlada, uzdajući se u hra- brost i domoljublje svojih naroda, spremne radi Bosne i Hercegovine udariti na daleko jaču Austro-Ugarsku. No Tolstoj poziva Srbe, neka se kane sile i junastva, koje je nekad moglo imati smisla, ali danas kraj modernih sprava i modernoga nacina ratovanja junastvo je nepotrebno, sto vise, ono bi se moglo nazvati smiješnim, đa nije tako strasno pogubno.

Silom jos nitko nije stekao prave slobode, budući da za potpuno oslobodenje ne samo Srba vec i svih Slavena, Kitajaca, Japanaca, Indijaca, Perzijaca, Turaka, Nijema- ca, F*rancuza itd. ne treba bajuneta i topova već ono, sto je neka nazarenka savjetovala svoga sina, kojega je vlast osudila na tamnicu, jer nije htio u vojsku: »Neuzimaj puške u ruku, sine moj, misli na Boga«! Za oslobodenje, kaze Tolstoj, ne treba ništa drugo činiti već ono, sto cine nazarenci u Austriji, duhoborci, molokani, je- hovani i slobodni kršćani u Rusiji, babovci (perz. bab: božja vrata) u Perziji i toliki drugi.

Općenito se govori, da je nemoguće ne protiviti se zlu, iako to vjera naučava. No tako misli onaj, koji stoji

148

na stanovištu nekršćanskih naroda, ali pravi kršeanin treba da vidi, da će manje zla biti na svijetu, manje ubistva, a pogotovu manje ratova, kad ljudi ne će vise uz- vraćati zlo zlim. To naučavahu Konfucije, Laotse, zidov- ski proroci. Sokrat, Buda, Rama - Kršna, filozof /3- piktet, Marko Aurelije, osobito pak Isus Krist. I zato, kad bi ga tkogod pitao, kaže Tolstoj, na pr. Indijac, kako da se vlada prema Engleskoj, ili Perzijac prema Rusiji teško podnoseći silovitu politiku pomenutih velevlasti, odgovorio bi mu ovo: »Treba se bezuvjetno osloboditi od pogubnoga praznovjerja, domoliublja i države, i u svakom eovjeku spoznati njegovo dostojanstvo, koje ne trpi nikakva zastranjivanja od zakona ljubavi, kojemu nije ništa poznato o državi i ropstvu, i koje ne iziskuje nikakvih osobitih djela osim obustavljanja onoga djelovanja, koje podupire zlo, i od kojega trpe ljudi.

JUporedo s državnim ide i društveno pitanje, pa budu-

ei da vjersko pitanje zasijeea u sve grane zivota, jasno je, da se Tolstoj tim pitanjem uz vjersko najpomnije bavio. Već kao mladić vidio je i znao, da svijetom vlada zlo, no otkuda to zlo, nije sebi mogao protumačiti. Samo je znao, da jedni ljudi teško rade i slabo žive, a drugi da malo rade i dobro žive. Ali da o tom i oni siromasni raz- mišljaju, saznao je od nekoga mališa u školi, koji mu je na pitanje, čime se ljudi bave, odgovorio po prilici ovako: »Seljaci oru, sluge na dvoru poslužuju gospodu, trgovci trûju, vojnici vojuju, popovi čitaju misu, plemići ne ra de nista . . . «

Osobito je od značenja (a to smo vec u uvodu spomenuli), da Tolstoj nipošto nije pristaša socijalista danasnjega vremena, iako se on, sto se svrhe tice, s njima u glavnome slaže, ali nacin, kako se ta svrha ima postići, Tolstoju je odvratan. To jest, on drži, da se društveno pitanje dade riješiti mirnim nacinom bez ubistva i krvo- prolića. Kako to Tolstoj sebi zamislja, vidi se iz njegove rasprave »O s o c i j a l n o m p o k r e t u u R u s i j i « , koju je napisao kao odgovor na upit nekih sjeveroame- rickih novina, sto on misli o zemljišnom pokretu.

149

Tolstoj tvrđi, da svi socijalisticki pokreti najnovijega vremena, kolikogod ih imade, koji traže slobodu štampe, slobodu savjesti, sastajanja, rastavu crkve od države i drugo, ne mogu uroditi onim dobrom, koje oni sebi za- misljaju. Vidi se to iz primjera u drugim državama, gdje su neki od tih zahtjeva, kao sloboda štampe, rastava crkve od države, provedeni, pa ipak nijesu donijeli narodima ono, što im je od prijeke nuzde: pravo uživanja zemlje. Ne samo u monarhičkim već i u republičkim dr- žavama stoji zemljišno pitanje na posljednjem mjestu, to jest, tim se pitanjem malo tko ili nitko ne bavi. A to i jest ono glavno pitanje, koje jedino može da oslobodi narod od ropstva, da ne mora za neznatnu nadnicu raditi drugomu, bilo kao težak bilo kao tvornički radnik.

»Silom se ovakav preokret ne da postici, kako socijalisti misle, jer je smiješno i pomisliti, da ustaneš protiv o- ne vlasti, koja raspolaze milijunima vojske i milijarda- ma novaca. Da se ljudi uzmognu osloboditi od svake vlasti, treba ne samo kod Rusa već i kod drugih naroda uopce odstraniti svaku vlast. No to se ne može izvesti silom ili nasiljem, vec drugim posve jednostavnim sredstvom, koje ne iziskuje ni žrtava ni krvi, to jest, da se svi odreknu vojne dužnosti i da nitko ne stupi u državnu službu? ! A to će ljudi istom onda htjeti i moći provesti, kad urede svoj odnosaj prema Bogu, koji odnosaj je jedan za sve ljude, koji treba da žive po jednom visem zakonu — zakonu, koji proizlazi iz toga odnošaja prema Bogu, to jest, kad ljudi stanu živjeti ćudoredno — vjerskim životom. To je ono vjersko cudorede, koje ljude ne rastavlja i ne otuduje izmedu sebe, kako to cine izvanjski nasilni oblici stvarajući stalešku razliku: »kapitalizam« i »pro- letarijiat« (gospodstvo i ropstvo), vec koje ih zblizava i u- jedinjuje. Covjek treba dakle da postane ćudoredno-vjer- ški, to jest ne samo vjerski već i ćudoredan; on treba da usvoji one ćudoredne zakone iz vjere, koji ga upućuju, da ne cini drugima ono, što ne će, da drugi njemu cine«.

U čemu stoji glavni uzrok današnjemu društvenom zlu, razlaže Tolstoj u knjižici » V e l i k i g r i j e h « , koju je napisao 1902. — »Rusija proživljava veliko vrijeme, koje mora da urodi silnim posljedicama«. — Ta pomisao

150

uznemirivala je Tolstoja često, a pogotovu od onoga vremena, kada je jednom vozeći se u Tulu razgovarao s ljudima, koji idahu onamo na sajam, i došao do uvjerenja, da se bezuvjetno mora sto prije riješiti zemljisno pitanje. Svi su se ti ljudi, s kojima je razgovarao, tuzili, da nemaju hljeba, a svi su navodili kao uzrok to, sto nemaju zemlje. Tako neka žena kazivase, da joj sin zaraduje u gradu i šalje novae kući. Neki je seljak htio u Tulipro- dati konja, da mogne platiti najam za zemlju. Druga je žena opet vodila sinčića svoga u grad na nadnicu, da ga ne mora kod kuće hraniti, jer joj ne dostaje hljeba itd. — »Svi se tuže, kaže Tolstoj, da nema hljeba, a hljeba nema zato, jer ni zemlje nema. I tako to biva po čitavoj Rusiji. Narod robuje i gladuje«.

»Mi tvrdimo, kaže američki narodni gospodar Henry George (Džordž), na kojega se Tolstoj često poziva, d a je ropstvo ukinuto, no mi nijesmo ukinuli ropstva, mi smo samo odstranili ruzniji oblik njegov: lično ropstvo«. Dok radnici obitavaju po tamnim prljavim kućicama, dotle dokoni ljudi žive u raskošnim dvorovima. To nije samo nepravedno, već je i protuprirodno, veli Tolstoj, jer priroda nagraduje samo trud, zato bi prirodno bilo, da su samo oni ljudi bogati, koji se muče i trude, a siromašni i bijedni da budu oni, koji u neradu provode život. Me- đutim je upravo obrnuto u životu: radnici su bijedni, a dokoni ljudi bogati.

Dolazi to otuda, kako George misli, sto mi silimo ljude, da drugima plaćaju za dozvolu, da smiju raditi. »Vi kupujete kaput, kaže George; vi placate proizvodbu — trud, koji je prodavač utrošio, ili trud, koji je on morao drugim ljudima da naplati. Ali kakav trud placate covjeku, kad mu placate za zemlju? Vi mu placate za ono, če- ga nitko od ljudi nije proizveo — za ono, sto je prije postojalo, nego se uopće covjek pojavio na sv ije t. . .« I zato je eto, veli Tolstoj, bogat onaj, koji je zahvatio zemlju, a bi jedan, koji ju mora obradivati. »Ljudi se mole Bogu, nastavlja George, da ublaži bijedu«. No bijeda ne dolazi od božjih zakona; tako govoriti značilo bi najstrašnije huliti na Boga. Bijeda proizlazi od čovječje nepravedno- sti spram bližnjega«.

151

Usvojivši nazore Henry-a George-a veli Tolstoj, da je put usavršivanja čovječanstva beskrajan; u svako doba povijesnoga razvoja čovječanstva bilo je i ima još, a i bit će pogrešaka, osobito u obliku praznovjerja i obmana; pogotovu obiluje njima nase savremeno doba: smrtna kazan, bludnistvo, ratovanje, kao i pojedinacno vlas- ništvo zemlje.

Pojedinacno vlasništvo zemlje krivo je jednomu od najvećih zala, koje proizlazi iz nepravednoga razdjeljenja zemlje. »Što bi bila koristila gladnim Izraelcima u pusti- nji mana, koju im bijase Bog poslao, da je zemlja u njih bila tako nejednako razdijeljena kao danas, te bi pojedini vlasnici velikih posjeda skupih u svoje žitnice svu silu mane, da je onda prodaju svojoj gladnoj braći.« Ovako se pita George, pa veli, da bi se bilo isto dogodilo, sto se dogada i danas, to jest, jedni bi imali premalo, a drugi previse.

Protiv George-a, koji bijase sve svoje sposobnosti posvetio pitanju, kako da se doskoči nepravdi, koja proizlazi iz pojedinacnoga vlasništva zemlje, to jest iz nejed- nakoga razdjeljenja zemljisnih posjeda, odlucno ustade u Engleskoj katolička stranka nazvavši nazore njegove grešnima, nećudorednima, opasnima i protivnima nauci Kristovoj.

»Mjerodavni državnici u Evropi i Americi nastoje najrazlicitijim načinima, kako da pridignu svoje narode, pa misle, da se to dade postići odredivanjem cijena, naseobinama, društvenim savezima, udruženjima, diplomatskim odnošajima i sličnim; oni svašta poduzimaju, kaze Tolstoj, samo ne 0110, što je najglavnije, to jest, da uspostave narušeno pravo, po kojem bi se svi ljudi mogli koristiti zemljom.

Nevolja, koja proizlazi iz nepravednoga razdjeljenja zemlje, osjeća se po čitavom svijetu, a pogotovu u Rusiji. Milijuni naroda (žene, starci, djeca) umiru prije, nego bi se to dogadalo, kad bi ta j radnički svijet kraj svoga tjelesnoga napora imao dovoljno hrane. I Tolstoj se pita: kako to, da ljudi, bili oni naprednih društvenih ili prevratnih nazora, uračunavši ovamo i one, koji imadu državnu vlast u rukama, ne vide onaj pravi put, kojim

152

bi trebalo udariti, da se toj nevolji, tomu velikomu dru- stvenom grijehu, koji se gomilao stoljećima, stane na put? Dolazi to otuda, sto svi ti ljudi nemaju nikakve vjere; a vjera jedina može da privede covjecanstvo do pravoga i pouzdanoga rjesenja toga pitanja. Rješenje to pak proizlazi iz osnovne misli vjera, koja glasi, da činiš drugima ono, što želis, da drugi tebi cine. »Bez vjere nije moguće istinski ljubiti ljude. A ako ne ljubimo ljudi, ne možemo znati, sto im treba«.

Tolstoj drži, da je jedino pravo i dobro i moguće rje- šenje zemljišnoga pitanja, kako ga sebi zamislja Henry George. George naime tvrdi, da se pravo vlasništva ne osniva na ljudskim već na prirodnim zakonima, drugim riječima, na zakonima božjim, kako to Tolstoj objasnjava. To pravo ruše judi najvećma time, što se ne drže zapovijedi: »Ne kradi!« Prema prirodnim zakonima ima covjek pravo, da samo plod truda svoga poklanja, prodaje ili ostavlja drugima kao bastinu, no na zemlju, koja je postojala još prije covjeka, te nipošto nije plod truda njegova, ne može covjek imati isključivoga prava vlasni- štva. Zato treba, da se pravo sviju ljudi na zemlju prizna jednakim, koje se ne može prodavati.

Utvrdivši dakle, da je samo plod truda čovječjega potpuno vlasništvo covjeka, ne smije se prema zapovijedi »Ne kradi!« na to vlasništvo nametati porez, jer to znači otimati, a time se narušava pravo vlasništva. Zato George predlaže, da se ukinu svi porezi osim onih, koji se ubiru od zemljišta, koje je općenito dobro. Porezi ti imali bi se ubirati bez obzira na vrijednost zgrada i drugih predmeta, koji se na zemljištu nalaze. To sto George predlaže, nije porez na nekretnine, jer pod nekretninama se razumijevaju i zgrade i drugi predmeti; ali nije to ni porez na zemlju, jer on ne predlaže porez na zemlju uop- će, već na onu vrijednost zemlje, koja ne stoji do vrijednosti zgrada, koje su na njoj posagrađene, vec do prirodnih i općih uvjeta,

Takav porez, koji će se ubirati samo od zemljisne vrijednosti, a nipošto od truda, oslobodit će ljude čitave vojske cinovnika, koji, su kod danasnjega ubiranja poreza potrebni, Ljudi će biti prosti od onih poreza, koji co-

153

vjeka lako đovođe do krivokletstva, podmieivanja, prevare i sličnih prestupaka. Takvo uređenje urodit će velikim blagostanjem, jer će biti odstranjen nesnosni priti- sak sadašnjih poreza na marljivost i štedljivost. Tom u- redbom postaje zemlja pristupnija onomu, koji je želi obradivati i koristovati se njome. Napokon ta uredba ne dopušta, da jedan čovjek sebi prisvoji čitave krajeve, dakle ne dopušta nepravedno razdjeljenje posjeda i bogatstva uopće. I upravo to bogatstvo odvajkada je rađa- lo kradljivce, kartase, nametnike i varalice, koji bi se na lak način htjeli domoći bogatstva, a koji iziskuju svu silu stražara, sudova i zatvora.

Budući da to društveno pitanje može samo državna vlast mirnim putem riješiti, dok bi svaki drugi pokušaj od nezadovoljnoga naroda urodio još i većim zlom, obratio se stoga Tolstoj trojici glavnih predstavnika tadaš- nje ruske carevine: caru Nikoli II., velikomu knezu Ni- koli Mihajloviču i ministru Stolipinu.

Obraćajući se Nikoli. II. veli Tolstoj, da mu ne misli pisati kao caru već kao »čovjeku bratu«, da ga upozori, kakvo je njegovo djelovanje, kakvo bi ono moglo biti i kako veliko dobro bi moglo donijeti i njemu (caru) i narodu, a kako veliko zlo može donijeti i ljudima i njemu, bude li nadalje tako radio kao dosada. Vojska se javnoga i tajnoga redarstva sve to većma množi, zatvori su prepu- ni, cenzura ne može biti gora, a vjerski progoni postaju sve oštriji. Na krivome je putu car, ako misli s pomocu svojih ljudi, koji ga zlo upućuju, sputati svaki razvoj zivota u narodu, jer »mnogo se prije dade zaustaviti tok rijeke nego razvoj čovječanstva, Bogom određeni«. Sa- vjetuje cara, neka se ne dade zavoditi poklicima svjetine, koja mu na ulici vice »ura!«, jer to nije izrazaj odanosti i ljubavi spram njega, već je to obicaj znatizeljna naroda, kojega privlači svečanost i slavlje. Neka ne zaboravi, kako su za njegova djeda u Harkovu nreobukli gradane u seljačka odiiela, da se prikažu caru kao seljaci. Kad bi čuo, sto narod govori, uvjerio bi se kako je silno pao carski ugled. Narod ne sm atra vise cara oda- branikom božjim, vec vidi u njemu neprijatelja svoje vlastite slobode. Neomeđena vladavina može se primije-

154

niti gdjegod u središnjoj Africi, ali nipošto ne kod rnsko- ga naroda, jer se nasiljem može narod samo tlaciti, ali se ne može njime upravljati. Narod hoće da se oslobodi onih zakona, koji ga stavljaju u položaj parije, on ho- će slobodu razvoja, slobodu ispovijedanja vjere, osobito pak slobodu, da se može koristovati zemljom, to jest, da se ukine pravo vlasništva na zemlju.

Tolstoj je dobro znao, da će savjetnici caru nazore njegove tumačiti nešto kao nemoguće, a možda i kao ne- što, što nema smisla. Dopušta, da se i on (Tolstoj) može prevariti, ali to stoji, a i svatko će pojmiti, da se narod ne može natrag potisnuti i strpati u onu lupinu, iz koje je već odavno izišao. Zato je od prijeke nuzde, da se želje naroda saslušaju, jer samo tako možemo narodu pomo- ći, ako su nam poznate njegove potrebe. Tolstoj moli cara, da dobro razmisli, ne pred ljudima već pred Bogom. te neka učini ono, sto mu Bog nalaže, to jest njegova savjest. A njemu (Tolstoju) neka oprosti, sto se drznuo uz- nemiriti ga pismom; no on je to smatrao svojom dužno- šću, jer želi dobro i narodu i caru.

Isto tako upućuje Tolstoj i velikoga kneza Nikolu Mihajloviča kao i ministra Stolipina, da se sto prije zauzmu za što skorije rješenje zemljišnoga pitanja, tuma- čeći im u glavnim crtama nazore Henry-a George-a.

Stolipina zaklinje Tolstoj kao sina svoga prijatelja, da posluša sav je t njegov, da ide u zemljišnom pitanju ruskomu seljaku na ruku predočujući mu, kako nije teško birati, kojim će putem udariti: ili da nastavi s progonl- ma, prisilnim radom i smrtnom kaznom, pa da ostavi za sobom lošu uspomenu ne postignuvši svrhe, ih da pred- njači svim evropskim narodima dobrim primjerom, to jest, da ukine pravo vlasništva na zemljište, što bi u jednu ruku značilo udovoljiti opravdanomu zahtjevu naroda, a u drugu stati na put velikome zlu, koje je na dnev- nome redu i od vlasti i od revolucionaraca. Tu dakle nije teško birati.

Vidi se, kako smo već spomenuli, da Tolstoj u glavnom posmatra društveno pitanje s ruskoga gledišta. U Rusiji su naime društvene prilike bile gore nego igdje na svijetu. Premda je kmetstvo bilo vec odavno ukinuto, po-

155

stojaše još jednako robovanje svoje vrste, to jest, radnik i težak bili su silom prilika prinuđeni obavljati najteže poslove za najneznatniju nadnicu, dok su tako zvani bo- Iji krugovi počevši od činovnika do najvišega plemića trosili silne novce u tudini, osobito u Parizu, Svajcarskoj, i Italiji. Da robovanje jos nije prestalo, premda je seljak bio proglasen slobodnim, dokazuje Tolstoj u raspravi » R o p s t v o n a s e g a v r e m e n a « .

’Već za popisa moskovskoga pučanstva 1882., kada se, upotrebivši tu priliku, na vlastite oci uvjerio o bijed- nom stanju gradskih beskućnika, istupi Tolstoj javno sa svojom knjižicom »Š t o n a m t r e b a č i n i t i ?« htijući skloniti moskovske bogataše, da novcem priskoče sirotinji u pomoć. No naskoro odustane od svoje nakane jedno zato, jer ga nitko ne htjede u tom poduzeću pot- pomoći, a drugo, jer je konačno i sam dosao do uvjere- iija, da se narod ne može novcem ćudoredno pridici. Nazor ta j Tolstoj je zapravo usvojio od raskolnika Sjutaje- va, kojega je radi njegovih nacela visoko cijenio.

Sjutajev bijase raskolnik (to jest covjek, koji se ne može složiti s crkvenom naukom) svoje vrste. U njegovoj porodici postojaše tako zvana »obščina«, to jest ta kav odnosaj, koji se osniva na komunističkim nacelima: ni jedan clan porodice nije imao bilo kakvo zasebno pravo, svatko se mogao služiti svakim predmetom u kući kao svojim vlastitim. Premda je Sjutajev bio jedan od imuć- nijih seljaka, opet je sam čuvao seosku stoku, i to iz razloga, jer nije mogao gledati, kako stoka kraj lijenih pa- stira trp i od gladi i žede. Nigda nije tukao zivotinje i kad bi se vozio, pustio bi konja da ide po svojoj dobroj volji. — Jednom se s njim vozio Tolstoj. Konj idase slobodno, prepušten sam sebi. Ali kako se njih dvojica u razgovoru o vjeri zadubise u svoj predmet, nijesu tako dugo opazili, da je konj sišao s puta, dok ih nije izvmuo u neku guduru, gdje njih dvojica malo ne shrkaše vra- tove.

Taj Sjutajev otvorio je Tolstoju oci, kad je ovaj htio moskovskim beskućnicima pomoći novcem. Sjutajev je naime tvrdio, da novae može čovjeka samo pokvariti, niposto popraviti; covjek treba duševne hrane, treba ga pouči-

156

ti, da radi i kako treba da radi, a prije svega treba mu dati prilike za rad. Rijeci Sjutajevljeve učinise jak dojam na Tolstoja potaknuvši ga na razmišljanje o tom, zašto se ljudima ne može pomoći darovima i koji bi bio pravi put do rješenja sirotinjskoga pitanja. Slucaj mu pomogne kod toga istraživanja.

Jednom naide sa seljacima, s kojima običavaše sjeći drva, na prosjake. Seljak iz društva Tolstojeva, po imenu Semjon, dade prosjaku tri kopejke, dok mu Tolstoj pokioni dvadeset. Usporedivši količinu darova izračuna Tolstoj, da bi morao po veličini svoga imetka pokloniti prosjaku tri tisuće rubalja, ako želi, da njegov dar bude razmjerno jednak s onim, sto ga je dao prosjaku Semjon. I mahom bi mu jasno, zašto se novcem ne može ljudima pomoći. On dode do uvjerenja, da njegov način života nije dobar, i da ga treba promijeniti: Htjedoh druge iz blata izvući, a sam stajah u blatu ogreznuo do ušiju. Hocu ljudima da pomognem ja, koji sam se u dvanaest sati di- gao od kartaskoga stola, mlohav, razmazen, potreban pomoći i podvorbe od stotine ljudi, i eto dolazim sad, da pomognem — komu? Ljudima, koji se u pet sati dižu, koji na daskama spavaju, o zelju i hjebu žive, koji umi- ju orati, kositi, sjekiru nasaditi, drvo tesati — ljudima, koji su jači od mene i snagom i ustrajnosću i spretnošću i ja eto dolazim, da im pomognem«.

Tolstoj drži, da je samo zato htio siromasima pomo- ći, jer je imao novaca misleći kao i drugi ljudi, da je novae predstavnik rada ih bolje jednako vrijedan kao rad i uopće nešto dobro. Ali kada ga je stao dijeUti, osvjedočio se, da novae nije ništa dobro, već naprotiv veliko zlo, koje nas liSava one blagodati, koju možemo samo u radu, i to u tjelesnom radu naći. Istom je sada mogao pravo shvatiti veliku onu istinu, koju je već Buda naucavao, pa Jesaija, Laotse i Sokrat, a koju je osobito jasno izrazio Isus Krist, kad je rekao bogatomu mladiću, da će prije deva proći kroz ušku od igle, nego će bogataš ući u kraljevstvo nebesko; ili kako je preteča Kristov Ivan Krsti- telj na upit »Što nam je činiti?« odgovorio: Tko imade dva odijela, neka dade onomu, koji nema nijednoga, i tko imade hrane, neka čini isto«. (Luka 3. 10. 11).

157

Ova nauka jasno uči, da covjek ne smije vise posjedovati, nego što mu je svakako potrebno, a da uzmogne živjeti po to j zapovijedi »treba da radi toliko, koliko mu je samo moguće, a da se sto manje koristuje tuđim trudom«. Ova misao Tolstojeva plod je dugoga razmišlja- nja i proucavanja, misao, koja je već pred tisuću godina bila poznata kod Kitajaca, a glasila je ovako: »Gdje je jedan besposlen, tamo drugi umire od gladi«.

I tako Tolstoj odustane od svoje nakane, da siromasima novčano priskoci u pomoć, jer je vidio, da treba ljude, koji žive u bijedi, prije svega pouciti, moralno ih pridići i dati im zarade, dok bi ih darovani novae, koji bi im omogućio bezbrizan i besposlen život, još dublje stro- valio u propast. Došavši do uvjerenja, da je novae nešto nemoralno, pita se Tolstoj: sto je novae?

»Znanost veli, da novae sam po sebi nije ništa nepravedno ili štetno, da služi kao podloga drustvenomu životu i da je potreban 1. kao sredstvo izmjene, 2. kao mjerilo vrednote, 3. za štednju i 4. za plaćanje. Pa ipak oni, koji imadu novaca, gospodare nad onima, koji ga nemaju, a to dolazi u glavnom od zamršenih odnosaj a u gospodar- stvenom životu uopće i od toga, što se radniku ne plaća potpuna vrijednost njegova rada. — Njemački rečeno znači to, da ljudi, koji posjeduju novae, mogu raditi s o- nima, koji novaca nemaju, što ih je volja«. Glavni pak je uzrok toj pretezi bogatih staleža u tome, što težak, koji obraduje zemlju, nema ni zemlje ni glavnice.

Tolstoj se ne slaže sa znanošću, koja tvrdi, da kod svakoga proizvoda djeluju tri sile: zemlja, glavnica i rad, pa veli, da je ta tvrdnja posve neispravna i hotimična, jer na pr. kod proizvoda sijena dolazi osim zemlje, na kojoj sijeno raste, osim glavnice (kosa, kola, strojevl, itd), kojom se sijeno sprema, i osim rada jos i sunce pa voda te štošta drugo. I sada kao sto sebi ne možemo zamisliti radnika bez sunca ili vode, tako ga ne možemo sebi zamisUti ni bez zemlje, koju obraduje, ni bez glavni- ee, koja mu je kod obradivanja potrebna. Prema tome pojam, koji se označuje riječju »radnik«, obuhvaća sve troje: i zemlju i glaynicu i rad. Ako kojigod od ova tri

158

uvjeta izlučimo, uništili smo pojam »radnik«. Zato radnik imade pravo i na zemlju i na glavnicu.

Znanost tvrdi, da je novae samo sredstvo izmjene, koje nema s tlačenjem ništa zajedničko. No Tolstoj pri- mjećuje na tu tvrdnju, kad bi znanost htjela ispitati, koji je uzrok tomu, da oni ljudi, koji tudu zemlju obraduju nemaju ni zemlje ni novaca, došla bi do sasvim novih za- Mjučaka, koji bi nju samu stubokom izmijenili. Medutim znanost ne će da se upušta u takva raspravljanja, jer je jednom usvojila nazor, da svojstvo novca ne može nikako biti uzrokom odnošaju, u kojem jedni ljudi, to jest o- ni, koji, posjeduju zemlju i novce, sebi podlažu druge, to jest one, koji nemaju ni zemlje ni novaca. Ona drži, da uzrok odnošaju između radnika i glavničara stoji u tome, sto jedni posjeduju nešto, a drugi ne posjeduju ništa, i tako siromasni moraju bogatima robovati.

Kao primjer, kako je upravo svojstvo novca uzrokom tomu, da jedni robuju drugima, navodi Tolstoj po- vijesni dogadaj, koji se zbio s urodenicima otoka Fidzi u Folineziji. — Maleni taj narod življaše slobodno i zado- yoljno pod svojim poglavicom Kakabom ne znajući, ni što je novae ni porez. Kad odjednom godine 1859. zatra- ze Sjedinjene Države od njih odštetu za tobožnja zlo- stavljanja nekih američkih državljana.. No budući da u- rodenici nijesu imali novaca, zaposjednu im American! vojskom otoke. Kakabo se obrati engleskoj kraljici s molbom, da posreduje. I doista Engleska isplati Ameri- eane, ali zato zaposjedne najplodnije krajeve na otoci- ma Fidži. Radi duga, koji bijase zemlji nametnut, udari Kakabo prvi porez na narod. Da uzmognu doei do novaea, jer u čitavoj zemlji dotle novae uopće nije bio poznat, najme se urodenici kod bijelih naseljenika, da im bilo pod koiu cijenu rade, samo da dodu do novaca. Oni, koji ne bi pravodobno poreza namirili, biše osudeni na prisilaii rad. I tako je jos donedavno slobodni urodenik postao robom engleskoga novca, odnosno bijelih naseljenika.

Ovaj tragicni događaj iz povijesti urodenika otoka Fidži najjasniji je dokaz, kaze Tolstoj, što je novae i u eemu je njegovo značenje. Što se kod drugih naroda razvijalo stotinama godina, odigralo se kod pomenutih

159

otočana u jednom desetoljeću: najprije nastupi novac kao glavni uvjet podjarmljivanja, zatim prijetnja vojskom, onda otimačina zemlje i napokon kao posljedica toga: rabota. I tako je novac sredstvo, kojim onaj, koji ga psjeduje, podlaze sebi onoga, koji novaca nema — dakle sredstvo tlacenja.

Tolstoj poznaje tri glavne vrste tlačenja: 1. tlacenje silom jačega, 2. gladu i 3. porezom. Prva je i najstarija vrsta tlacenja, koja jos danas postoji kod naroda niže- ga stepena, kad jači (osvojitelj) pod prijetnjom smrti, dakle oružjem, sili slabijega, da mu radi. Dakako, tlači- telj mora roba hraniti i odijevati, ako hoće, da mu ovaj radi. — Druga vrsta tlacem’a ima glad za podlogu, a po- služio se njome prvi Josip Lijepi u Egiptu, kako nam to biblija kazuje (Moj. 1. 41.). Josip Lijepi dade naime za vrijeme sedam plodnih godina kupiti žito po čitavoj zemlji, da ga onda, kad nastupi vrijeme sedam gladnih godina, prodaje narodu. I doista prema Faraonovu snu dode glad u zemlju. Narod kupovase žito kod Josipa. No kad mu je ponestalo novaca, davaše Josip narodu žito u za- mienu, to jest za životinje i drugu robu. A kada narod ni toga nije vise imao, prodade sam sebe i svoja polja za hljeb. I tako je Faraon s Josipom i ostaUm doglavnicima, koji su ga u tom poduzeću podupirali, postao vlasnikom čitave zemlje. Osim toga mu je narod morao besplatno raditi i petinu od svoga dohotka davati, jer je prodavši mu se postao njegov rob. Samo svećenici ostadoše po- šteđeni. Vidi se, da je san Faraonov o mršavim i debe- lim kravama bila samo spretna lukavština, koja mu je donijela neograničenu vlast nad narodom. — Treća vrsta tlacenja je ona, k$d potlačeni mora tlačitelju da plaća porez u obliku žigova, koje je tlačitelj izmislio, nazvavši ih novcem. A da potlačeni uzmos^ne do njih doći, mora tlacitelju prodavati ono, čega tlačitelj nema, a treba: žita, mesa, kože, vune itd. — slicno kao za Faraona u Egiptu.

Ova treća vrsta tlacenja imade veliku prednost pred ostalima, jer se porezom može potlačeni kao kakvim vijkom tako pritisnuti, da danasnji Faraon ne treba istom čekati, dok dođu gladne godine kao za Josipa, već on mo-

160

že prema potrebi tim vijkom u svako doba stvoriti takve prilike, koje odgovaraju Josipovim gladnim gođinama. Dakako, osobna je sloboda kod ove treće vrste znatno ve- ća, jer današnji podanik može, ali i ne mora raditi, dok je za Faraonovo vrijeme morao svatko radom namiriti, svoj porez državi osim vladarevih pouzdanika i svećenika; danas rnože svatko, tko imade novaea, bez rada noveem namiriti svoj porez. I ova treća vrsta tlacenja je vrio stara te se nalazi, uz one dvije druge vee u najstarije vrijeme.

Petnaest godina iza spomenutoga popisa pučanstva Tolstoj se i opet dao na proučavanje radničko - beskue- ničkoga pitanja potaknut kazivanjem nekoga znanca že- ljezničara. Znanac taj pripovijedase mu, kako željeznič- ki radnici rade po 36 sati za jedan rubalj noseći teške to- vare. Tolstoj pode sam do željezničkoga spremišta, da se na vlastite oei uvjeri o onom, sto mu je znanac kazivao. I doista nade tu kod studeni od dvadeset stupnjeva ljude, kako u rubaeama vuku terete ziveei nada sve oskud- no, dok im je kao noeište služio mali, prostor, prljav i za- gušljiv. Tolstoj posjećivaše i tvornice. Jednom je razgovarao s nekim radnikom, koji bijase nastradao u tvornt- ei. Covjek taj hodajući, na štapovima tužio se na Boga, sto mu ne pošalje smrti. U to vrijeme dopade Tolstoju u ruke engleski iskaz o radništvu, koji dokazivaše, da ljudi t. zv. boljih krugova umiru osjekom u 55. godini zivota, dok ljudi, koji obavljaju teške i nezdrave poslove, kao na pr. radnici duhanskih tvornica, šećerana, rudokopa, itd., umiru osjekom u 29. godini. »Znajući sve to (ne znati to nemoguće je), mi ljudi koristujući se trudom, koji iziskuje ljudske živote, ako nijesmo zvijeri, nemoguće je, da samo i časak ostanemo kraj toga spokojni. No mi ljudi, nastavlja Tolstoj dalje, »kraj toga ostajemo uza svu svoju prosvjetu i uljudbu spokojni skrbeći se za daleko neznatnije stvari, na pr. da nam djeca ne budu u školama preopterećena, da kočijaši ne muee konja, da trgovaeki pomoenici imadu svoj odmor itd. Mi se koristujemo tru dom svih tih tisuća ljudi, koji po tvornicama gube svoje živote nemajući ni na kraj pameti, u kakvoj se bijedi nalazi većina toga naroda«.

161

U novije se vrijeme nastojalo radnicima pomoći da- jući im veću plaću, dok im se smanjivao broj radiiih sati, no time se većim dijelom škodilo, a nije koristilo, jer je velika većina radnika stala provoditi slobodno vrijeme po gostionicama trošeći svoj teško zasluženi novae. Tolstoj misli, da bijeda tvornickoga radnika ne stoji u tome, što radnik mnogo radi a malo zaslužuje, već u tome, što je lišen prirodnih uvjeta zivota sred prirode, lisen slobode i prinužden obavljati stran i jednovit posao, koji mu se uostalom i ne mili. Dok je dakle posao tvornickoga radnika jednovit i ubitačan, posao je težački i seoski uopće mnogostran i zdrav.

Prema nauci mnogih socijalista imali bi radnici uje- dinjavanjem u saveze i bratstva, gojenjem sloge izmedu sebe te sudjelovanjem u saborima napokon zavladati i tvornicama i zemljom te doći tako do blagostanja. Posljedica pak toga blagostanja bila bi, da bi radnicima tvornicki posao većma omilio od ratarskoga. »Premda je ta pretpostavka, kaže Tolstoj, tako malo vjerojatna, kao i pretpostavka bogoslova o raju, koji će uživati na o- nom svijetu radnički narodi zato, sto toliko pate na ovome, umni i obrazovani ljudi naših krugova ipak vjeruju u tu neobicnu nauku upravo tako, kao sto su prije učeni i umni ljudi s obzirom na radnički narod vjerovali u raj na onome svijetu«.

To socijalisticko nadanje, kako vidimo, za Tolstoja ne znači ništa, jer je duboko uvjeren, da će tvornicki rad ostati i nadalje ropsko zanimanje, jer je besmislen i neprirodan. Osobito je znatno, da radnik znade, koja je svrha njegovu radu, i da se rad po mogućnosti tako razdi- jeli, kako bi ljudi s ljubavlju prionuli za ono, sto rade. Ovako razdijeljen rad zbližava ljude, koji se izmedu sebe to većma potpomažu, što im je vise stalo do svrhe njihova rada, koja je svima poznata. Tako se na pr. ne može rad oko jedne ceste, koju je narod sebi preduzeo gradi- ti, vidjevši potrebu te ceste te razdijeUvši izmedu sebe prema prilikama i sposobnostima taj rad, koji ih vodi k zajednickoj svrsi, usporediti s poslom radnika u tvornici, p'dje jedni cijeli svoi vijek prave iste sastavne dijelove (samo poluge, samo točkove, samo lopate itd.), dok

162

drugi, kao na pr. ložači i strojari, vječno obavljaju isti u- bitačni posao. Radnik treba dakle da shvati svrhu svoga rada, da ne troši uzalud svojih sila gradeći na pr. voj- ničku željeznicu, od koje ne će ni on ni drug njegov unati nikakve koristi, ili lijevajući topove u Kruppovoj tvomici, ili praveći u tvornici »likera« pića, koja će uživati samo neki bogatiji ljudi itd.

I sav taj besmisleni i nezdravi tvornicki rad, kažu ljudi od nauke, kao i ljudi t. zv. boljih krugova, namije- njen je unapredivanju uljudbe, koju oni naziru u že- Ijeznici, brzojavu, telefonu, fotografskom umijeću i dr., osobito pak u dotjerivanju udobnosti, držeći sve to nekom svetinjom, u којд se ne smije dirati. Po njihovu se iionijenju može sve prije izmijeniti i porušiti, samo to ne, sto oni smatraju uljudbom, pod kojom stenje radnički narod. »Ljudi od nauke, veli Tolstoj, tako su uvjereni o tom, da je uljudba najveće blago, te obrnuto govore od onoga, sto su nekoć pravnici govorili: fiat iustitia — pereat mundus (neka se vrši pravednost — pa makar propao svijet). A sada pak govore: fiat cultura — pereat iustitia (neka se vrši uljudba — pa makar propala pravednost). Ali oni ne govore samo tako, već i postupajiu. Sve je slobodno izmijeniti i djela i rijeci, samo ne uljudbu, to jest sve ono, sto se izraduje u tvornicama, osobito pak što se prodaje u dućanima«. Zato Tolstoj misU, da je bo- Ije, da propadne sva ta, uljudba (rasvjetljivanje gradova elektricnim svijetlom, voznja zeljeznicom itd.), nego da kod proizvodenja onih sprava, koje toj uljudbi služe, propada toliki narod, kako se to iz statističkih podataka može vidjeti. Tolstoj dakle u svim obretima i tečevinama ne vidi nikakve uljudbe, budući da toliki radnički narod mora stradati i oskudijevati, pa dovikuje svemu uljude- nomu svijetu: »Geslo istinski prosvijecenih ljudi nije: fia t cultura — pereat iustitia (neka se vrši uljudba — pa makar propala pravednost), nego: fiat iustitia — pereat cultura (neka se vrši pravednost — pa makar propala uljudba).

Kad bi ljudi htjeU uvidjeti, da nije čovječno izrabljivati život i snagu svoje braće radi svojih potreba i pohota, svi bi se tehnički obreti tako primjenjivali, da kod to

163

ga ne bi stradali ljudski životi. Tolstoj se pita, odakle ta j nemo-raini položaj radničkoga naroda, koji »tako zvanoj kulturi« žrtvuje svoj život, pa dijeli čitavi ljudski rod u dva razreda; jedan razred sačinjavaju oni, koji se muče i prikraćuju sebi zivot teškim radom, dok u drugi razred pripadaju oni, koji se koristuju trudom onih prvih. Kao sto se jos u 18. stoljeću mislilo, da se bez kmetova 1 robova ne može živjeti i da je takav odnosaj izmedu ljudi potreban, pa se to ropstvo nije ni osjećalo kao ropstvo, već se smatralo nužnim uređenjem drustva ljudskoga, tako mi ni danas ne vidimo, kaze Tolstoj, da ropstvo jos postoji. Pa kao sto su ljudi poeeli istom u pocetku 19. sto- lieća razabirati nemoral i neprirodnost položaja kmet- stva i robova, tako se istom odnedavna počeio govoritio nemoralnom i neprirodnom položaju radničkoga naroda.

Kad pitamo radnike, sto oni drže uzrokom takvome od- nošaju, gdje jedni služe drugima, i što ih sili na tvornicki nezdravi rad, odgovaraju: ili da nemaju zemlje, pa su prisiljeni ići u tvornicu, ih kažu, da su se tako priučili na neke potrebe, koje su usvojili, od naprednoga svijeta (o- dijevanje, zabave, užici itd), a koje mogu sebi pribaviti samo kao tvornicki radnici, te ne mogu bez njih živjeti.

Tri su uzroka, kojima Tolstoj pripisuje to neprirodno stanje radništva, koje je jednako nedostojno i radnicr koga i naprednoga svijeta: 1. zakon o zemlji, 2. zakon o porezu i 3. zakon o vlasništvu. Tolstoj tvrdi, da nije o- pravdano, sto se ljudi ne mogu koristovati zemljom, koja se sm atra vlasništvom drugih ljudi, jer po zakonu mo- že najrazličitija količina zemlje biti nečijim vlasništvom; da nije opravdano, sto ljudi drugima ustupaju u obliku poreza one dijelove svoga truda, koji se od njih traže, jer po zakonu svatko mora da plaća porez; da nije opravdano, sto se ljudi ne mogu koristovati predmetima, koji se smatraju vlasništvom drugih, jer po zakonu imadu na te predmete samo oni ljudi pravo, koji ih posjeduju.

Nastojalo se radništvu priteći u pomoć time, da se ih ukine vlasništvo zemlje, kao na pr. u Novoj Zelandiji, ili da tvornice prijedu u ruke radnika, koji su u njima za- posleni, a da ne budu vise vlasništvom pojedinaca, i da se

164

ograniče prava glavničarskih poduzetnika i skinu porezi sa siromaha. No time se ne može ropstvo ukinuti, jer oni, koji misle ukidanjem jednoga od pomenuta tri zakona pomoći radništvu, stavljaju na mjesto ovoga drugi novi ili daju ostalim dvjema još i veću vrijednost. I tako radnicima nije ni u kojem slučaju pomozeno, jer na pr. oni, koji misle samo bogataše oporezovati, još većma utvrdu- ju zakon o vlasništvu, koji će to jaee pritisnuti radnika, što će veći porez vlasnik tvornice morati podmirivati; ili oni, kao socijalisti, koji traže, da tvornice imaju prijeći u ruke samih radnika, dopuštaju oporezivanje radništva. No buduci da će radnik imati svoj dio od cjelokupnoga dohotka, trebat će, kaže Tolstoj, uvesti novi zakon, koji će ga siliti na rad. A time se stvara novi nacin robovanja.

Ovako preinačivanje zakona o zemlji, porezu i vlasnl- štvu usporeduje Tolstoj s onim, sto radi tamnicar, kad skida uzniku lance s vrata te mu ih stavlja na ruke, pa onda s ruku na noge, dok ih napokon ne skine sasvim, ali zato pomno zaključa vrata i rešetke od tamnice. Iz toga se jasno vidi, kaže Tolstoj, da ropstvo ne stoji do pomenuta tri zakona, već do mogućnosti, kojom neki ljudi sebi u korist stvaraju zakone. Ljudi pak, koji postavljaju te zakone, raspolažu »organizovanom silom«, koja im je zajamčena đržavnim uređenjem. I ta »organizovana sila^ daje hn mogućnost, da stvaraju odredbe i zakone prema svojim nazorima. Uzrok je dakle nevoljnom stanju radni- štva ropstvo, uzrok ropstvu su zakoni, a ovi se opet osnivaju na »organizovanoj sih« državnoga uredenja. Da se dakle radništvo oslobodi ropstva, treba odstraniti »orga- nizovanu silu« državnoga uredenja.

I sada Tolstoj nastoji dokazati, da covjecanstvo može bez državnoga uređenja živjeti unatoč općenitomu mnijenju, da bez drzavnoga uredenja nema ni prosvjetnih, ni odgojnih ni drugih općih uredaba, koje su svima potrebne. On veli, da ljudi većinom udešavaju svoj život bez ikakvoga utjecaja vlasti, ljudi sklapaju bratstva, drustva, veze itd, i to posve na svojim vlastitim načelima, da i ne spominjemo porodičnoga zivota. »Govori se, kaže Tolstoj, kako bi ljudi mogli živjeti bez uprave, to jest bez sile? No trebalo bi obrnuto reći: kako mogu ljudi kao

165

razumna bića živjeti priznavajući unutarnjom svezom zivota nasilje, a ne razumno suglasje?« — Ljudi, su ili ra zumna ili nerazumna bića; ako su nerazumna bića, onda su oni svi nerazumni, pa se izmedu njih mora sve rješa- vati silom ili bolje nasiljem, tako te nema razloga, da jedni imaju, a drugi da nemaju prava na silu, odnosno na nasilje. Prema tome je uprava, koja se služi silom, neopravdana. Ako su pak ljudi razumna bića, treba da nji- hovi odnošaji budu osnovani na razumu, a ne na sili ljudi, koji su se slučajno dočepali vlasti. Ni u jednom ni u drugom slučaju nije opravdana sila.

Odvajkada su jedni gospodovali nad drugima, i to manjina nad većinom. Moguće je to samo tako, što jedni raspolazu oružjem, a drugi ne raspolazu. Da se uzmogne takvome gospodovanju stati na put, treba da ljudi postanu tome svijesni, da medu kršćanima ne treba sile ili nasilja i da »nauka, koja je zato tu, da ljude pripravlja za takva djela, kojih oni u sredenim prilikama ne bi nikako htjeli izvoditi, kao na pr. u ratu, uništava razum i slobodu covjeka«. Da se dakle covjecanstvo, koje se danas nalazi u nedostojnom položaju, u kojem se jedna vrsta ljudi drugoj nameće, koristujući se plodovima truda drugih, izbavi iz toga stanja, treba prije svega, da ljudi dodu do spoznaje, bih oni robovi ili gospodari, da su dužni svi bez razlike staleža da rade u korist sviju, a ne samo u svoju. Pa kad dodu do spoznaje toga pravoga morala, onda tre ba da ukinu nasilje, a s njim i vlast jednih nad drugima. A to je jedino tako moguće provesti, da nitko ne stupi ni u državnu ni u vojnu službu, da jedni uskrate plaćanje poreza, a drugi da se ne koristuju novcem, koji je ubran u obliku poreza i da se ljudi samo toliko služe proizvodima i svoga i tudega truda, koliko nijesu potrebni drugim ljudima.

Kako bi se društvo imalo poslije urediti, kad bi se ylast i s njom spojeni državni stroj odstranili, na to Tolstoj ne da odgovora, samo veU: »Stoji, da je sadašnje u- redenje zivota ružno; u tom se svi slažu. Uzrok tomu ru- žnomu položaju i ropstvu stoji u sili ili nasilju. Da se pak uzmogne ukloniti to nasilje, imade samo jedno sredstvo: uzdržavanje ljudi od sudjelovanja kod toga nasilja«.

166

Na primjedbu, da će onda, kad ne će vise biti vlasti, koje zaštićuju i javno i pojedinacno dobro, postojati vjecni nered i vječna borba svih protiv sviju, odgovara Tolstoj, da se upravo zaštićivanjem vlasništva silom ne u- manjuje već naprotiv povecava zlo. Mi treba najprije da uvidimo, da to društveno zlo, ta današnja nevolja radnie- koga i težačkoga staleža dolazi odatle, sto jedni silom vladaju nad drugima, pa sad ako jedna sila potisne drugu, nastaje novo nasilje, kako se to kod društvenih prevrata vidi. Stoga treba, ako se želimo osloboditi svakoga nasilja, a potom i nemoralnoga odnošaja izmedu ljudi, da se odreknemo sile, jer je to jedino sredstvo upravo tako, kao sto je za bolesna alkoholičara jedino sredstvo, da se odrekne alkohola.

Jednako raspravlja Tolstoj o načinu, kako će narodi doći do prave, istinske slobode, koja je dostojna covjeka, u raspravi » G d j e j e i z l a z ?«

Ova se rasprava zapocinje ovom sličicom: »Rodio se na selu djecak; on raste, radi sa svojim ocem, s djedom, s majkom.

I eto vidi djecak, da s oranice, koju je on s ocem orao, vlačio i sijao, majka sa služavkom žela i kosila i žito ve- zala u snopove, koje je on sam kupio u krstove pomažući materi — vidi djecak, da otac s te oranice prve krstove ne vozi sebi kući, već kraj v rta na gumno plemićevo. Vidi djecak prolazeći s kolima, koja. je on s ocem tovario, kraj gospodskoga dvorea, kako tamo na balkonu sjedi gospoda, sva urešena, za blistavim samovarom i stolom prenatrpanim posudama i slatkišima, a na drugoj strani ceste, kako se na busenu loptaju dva plemićeva dječaka v izvezenim košuljama i svijetlim cipelama.

Jedan od njih prebaci loptu preko kola.— Digni, mali! — vice onaj.— Digni, Vaska! — vice na sina svoga otac te ski-

nuvši kapu koraca kraj kola s vodicama u ruci.— Kako je to? pomisli u sebi djecak. Ja sam se umo-

rio poslom, a oni se igraju i sad ja njima daj digni lopticu.

167

No on podigne lopticu, a gospodičić i ne gledajući na nj uzima je svojom bijelom rukom iz opaljene erne seljač- koga dječaka i vraća se k svojoj igri. ^

U dvorištu doeeka seljaka upravitelj s psovkom 1 prutićem u ruci . . .

Djecak pode k ocu i zapita ga:— ćaćo, zašto mi njemu vozimo svoju raz? Ta mi

smo je obradivali.— Eto zato, jer je zemlja njihova — ljutito će otac.— Tko im je dao zemlju?— Eto pitaj upravitelja. On će ti već pokazati tko.

Vidiš li prut tamo?— A kamo će oni s tim žitom?— Izmlatit će ga i prodati.— A kamo će s novcima?

. — Kupit će samih kolača. Ta vidio si tamo na stolu — prolazili smo.

Djecak šuti i m isli. . .Djecak razmišljava o tom i kod posla i kad legne spa-

vati i kad čuva konje — i ne može da nade odgovora. Svi govore, da tako mora biti, i svi tako žive.

I poodraste djecak, ožene ga i u njega se rode djeca i djeca njega isto tako pitaju i cude se, i on njima isto ta ko odgovara, kako je njemu odgovarao otac. I tako žive- ći u nuzdi pokorno radi kod tudih dokonih lju d i. . .«

I sada nastavlja Tolstoj dalje, kako radnički svijet ne imajući zemlje treba da radi za onoga, koji posjeduje silna semljišta, ako hoće da sam živi, jer od ubranoga imai on svoj neznatni dio. Siromašan seljak treba da ide o- sim toga i na nadnicu, da zasluži novaca, jer on je rob onoga, koji imade zemlje i novaca. Tolstoj se pita, ima li tome pomoci.

Sedamdesetih godina predlagaše Henry George, o kojem je već bilo govora, nacrt o oslobodenju zemlje. No ni u Americi ni u Engleskoj, kao ni u Francuskoj nije mogao taj prijedlog prodrijeti, a jos manje bi to bilo mo- guće u monarhističkim državama, kao što je Njemačka, A ustrija ili Rusija. A da je to nemoguce provesti, jasno je, jer upravo oni, koji izdaju zakone, dakle koji raspolažu vlašću, imadu u rukama najveće posjede: carevi, velikasi

168

plemići i drugi veleposjednici. A posjede njihove čuva vojska, koja je sastavljena upravo od onih ljudi, koji najvećma trebaju zemlje: od seljaka i radnika.

Silom se tu ne da ništa ueiniti, kaze Tolstoj, jer dr- zavna vlast, koja imade uza se uredenu vojsku, nigda ne će dopustiti, da se razvije vojna sila protivnoga smjera. Isto tako je nemoguća borba, kako su neki socijalisti predlagali, da se osnuje glavnica radnika kao protivuteza sadasnjemu »kapitalizmu«. No što bi značilo ono nekoliko radničkih milijuna protiv pretege milijardasa, koje štiti jos i vojna sila? Drugi socijalisti opet predlagahu, da treba u saboru stvoriti radničku većinu. Ali i sabor ne može nista ueiniti, jer ga državna vlast, ako joj je ne- poćudan, može vojnom silom raspustiti. Prema tome iz ovoga stanja izlaza nema ni prevratom ni socijalizmom.

Jedini izlaz iz sadanjega stanja, misli Tolstoj, bio bi onaj, kojim se dosada jos nitko nije posluzio, a to je uki- danje vojnistva. Vojništvo se pak može samo tako ukinuti, ako nitko ne stupi u vojnu službu(?!). >

Napokon dolazi Tolstoj do zaključka, da bi jednom stanju radničkoga naroda nijesu krivi ni posjednici, ni u- prave ni tvorničari ni vojska, na koju se radnici tako ra do tuže, već su tome stanju krivi radnici sami, jer idu k posjedniku u službu kao upravitelji, čuvari itd te poma- zu svomu gospodaru izvoditi ono, sto tisti radnika, ili idu m državnu službu, da vrše kao državni namještenici ono, na sto se sami tuže: ubiranje poreza i drugo. Jednako se tuže na tvorničare, koji smanjuju dnevnice a povecava- ju broj radnih sati, dok su tomu krivi i opet radnici sami, koji kao nadglednici i stražari vrše nad braćom svojom ono, što im gospodar nalaže. Isto je i s vojskom, koja je i opet sastavljena od seljaka i radnika. I tako su bijedi svojoj krivi sami radnici.

Dvije tisuće godina unatrag nastao je ljudima dobro poznati zakon, da treba s drugima tako postupati, kako želiš, da bi drugi postupali s tobom, ili kako je ta j zakon izražen kod kitajskoga mudraca Konfucija, da ne činiš drugima ono, sto ne ćeš, da drugi tebi cine. Tolstoj tvrdi. da je ondje, gdje taj zakon nije bio poznat ili se nije vr- sio, uvijek malen broj ljudi gospodovao nad velikom veći-

169

nom. Zato treba da se radnik i seljak vrati k pravoj vjeri Kristovoj, da čuje riječ božju i vrsi zakon božji.

I obrazovani i neobrazovani radnik tuži se na društve- ne prilike. Obrazovani radnik ne vjeruje ni u Boga ni u njegov zakon, ali on točno poznaje Marxa, Lassalle-a i druge; neobrazovani radnik vjeruje u trojstvo u vjecni zivot itd., ali on upravo tako kao i obrazovani ne poznajei ne shvaća smisla rijeci Kristovih. Istom će onda biti kraj ropstvu i jadnome stanju velikoga dijela covjecanstva, kad ce narodi taj za covjecanstvo najpotrebniji zakon božji — da drugomu činiš ono, što želiš da drugi tebi čini — tako shvaćati i provoditi, kao na pr. svetkovanje praznika, pohadanje crkve, post, pričešćivanje itd. Zato treba da i jedan i drugi — obrazovani i neobrazovani radnik — pristane uz pravu vjeru u Boga i zakon njegov oslobodivši se p r a z n o v j e r j a b o g o s l o v s k o g a , g o s p p d a r s t v e n o g a i n a u č n o g a , to jest, tre ba da se oslobode od svega onoga, što sakriva pravu istinu. I kad ugledaju tu istinu, onda će moci skinuti i ve rr ge, kojima su sputani. »Ključ, kaže Tolstoj, koji otvara bravu tih veriga, nalazi se u neposrednoj blizini njihovoj; treba samo da uzmu taj ključ, otvore bravu, pa da budu slobodni. Ključ je taj vjera u Boga i zakon njegov«.

Tolstoj je duboko uvjeren, da je to jedini mogući izlaz iz velikoga grijeha, koji se množio vjekovima, a na koji se covjecanstvo tako priviklo, da vise i ne vidi u njemu onoga velikoga zla, iz kojega proizlaze sve dru- štvene nevolje. Tolstoj je nadalje uvjeren, da se taj veliki drustveni grijeh približava svome kraju. Po cemu on to vidi, prikazao je u raspravi »K o n a c j e d n o g a v i j e k a«.

Poraz velike Rusije godine 1904. u ratu s maUm Ja- panom potaknuo je Tolstoja, da napiše raspravu sa spo- menutim naslovom. Poraz taj, kaže Tolstoj, ne znači samo unistenje ruske vojske, ruske mornarice i ruske vlade, koja će morati svoj oblik naskoro izmijeniti (godine 1905. javljaju se prvi znaci velikoga prevrata, koji je istom 1917. svom silom buknuo), već ta j poraz znači i ras- pad ruskoga carstva; a konac ruskoga carstva znaci i konac čitave lažno-kršćanske uljudbe, koja je nastala u

170

ono vrijeme, kad je kršćanstvo priznato državnom vje~ rom, kad se crkva sjedinila sa svjetskom vlašću za Kon- stantina Velikoga (306—337).

Svjetska vlast, osnovana na sili i bogatstvu, odvajkada je nastojala, da što većma osili i da sto vise prikupi bogtstva potiskujući tako kršćansku vjeru, koja stavlja na prijestolje siromastvo i strpljivost. No uza sve to, kolikogod svjetska vlast uz pripomoć zastupnika lažno- kršćanke vjere (farizeja, kako ih Tolstoj obicno naziva) potiskivala i davila Kristovu nauku, ona je neprestano postojala i postoji u bistvu svojem, sto vise ona poput ži- ve vode probija sebi put, polagano doduše, ali stalno kroz najjace nasipe, koje je postavila svjetska vlast u savezu s iskvarenom, crkvenom naukom. I upravo u tom, sto prava Kristova nauka unatoc sviju zapreka, protiv kojih se mora boriti, djeluje oplemenjujući na srce ljudsko, stoji glavni uzrok, da je Japanac pobijedio Rusa.

Pobjeda bijase na strani Japanaca, jer Japanci daju vojni daleko veće značen je od kršćanskih Rusa, koji su zapovijed »Ne ubij!« kao najpobožniji kršćanski, narod većma usvojili od ikojega drugoga, zatim, jer su Japanci ravnodusniji spram smrti od kršćana, u njih je ratobor- no domoljublje jače razvijeno od ruskoga, koje stoji u opreci s kršćanskom naukom; napokon ropsko pokorava- nje prema vladaru u japanskom smislu ne podnosi kršćan- stvo, koje naglašuje ravnopravnost. »Ukratko, veli Tolstoj, Japanci su pobijedili zato, jer nijesu kršćani«.

Japanska je pobjeda jasno pokazala, kako li je jadna sva ta izvanjska uljudba, kojom se upravo kršćani toliko ponose, a koju su Japanci u nekoliko desetoljeća tako usvojili, da su iskoristivši je u vojne svrhe mogli daleko jače Ruse pobijediti. Ta pobjeda pokazala je kršćanskim narodima, da moć kršćanskih naroda ne stoji u vojnoj sili, koja je odvratna kršćanskom duhu, i ako žele da ostanu kršćanima u smislu Kristove nauke, ne smiju te- žiti za vojnom silom već za razboritom slogom i ljubavlju. Pobjeda je ta jasno pokazala, da su kršćanski narodi lažnom svojom kulturom, koja nikako ne stoji u suglasju s Kristovom naukom, postigli vrhunac onoga razvoja, koji je uopće bio moguć kraj takvih uvjeta, kakvi

171

su nastali po odnosaju svjetovne vlasti spram lažno-kr- šćanske nauke. Zato Tolstoj drži, da su i, ruski porazi i druge mnoge pojave u državi samoj najjasniji znaci, koji navješćuju konac jednoga vijeka, ne možda jednoga stoljeća već konac »jednoga svjetskoga nazora, jedne vjere, jednoga načina zajedinstva izmedu ljudi te pocetak drugoga svjetskoga nazora, druge vjere, drugoga zajedinstva«.

Dakako, kod toga će velikoga preokreta nastupiti vrijeme mržnje i okrutnosti i prijevara, koji se poroci vec sada u čitavom krscanskom svijetu opažaju, a najjasnije se to vidi u Rusiji. Preokret će taj sastojati u tome, da ce na mjesto nasilja i slijepe pokornosti stupiti ljubav i razumna spoznaja. Ruski prevrat ne smijemo sebi nikako predstaviti u smislu francuskoga prevrata, koji je silom htio postići ono, sto se samo odricanjem sile i, nasilja moze postići: potpuna sloboda. On je pokazao, da se silom može samo do prividne slobode doći, dok prevrat ruskoga naroda sastoji u potpunom oslobodenju od svakoga gospodstva, koje se osniva na sili. »Smisao prevrata, koji sada (1905.) nastaje u Rusiji, veli Tolstoj, i koji će zavladati čitavim svijetom, ne stoji u rastavi crkve od đržave ili u stvaranju društvenih poduzeća državnih, ne stoji ni u organizaciji izbora ni u prividnom sudjelovanju naroda kod uprave, kao ni u stvaranju najdemokratic- nije, sto vise socijalističke republike sa sveopćim izbor- nim pravom, već u pravoj slobodi. Prava pak sloboda ne polucuje se barikadama, umorstvima, pa ni novim uredbama, koje se osnivaju na sili, već samo time, da se uskrati poslušnost ljudskoj sili, zvala se ona kako mu drago«.

Glavni uzrok vjerskomu prevratu, koji nije daleko, vjerske je naravi. Vidi se to iz kršćanske nauke, koja uci, da je jedino sredstvo, koje oslobada ljude od nasilja, trp- ljenje, koje ne poznaje borbe. »Čuli ste, da je kazano: oko za oko, zub za zub. Ali ja vam kažem, da se ne bra- nite oda zla, nego ako te tko udari po desnom tvom obrazu, obrni mu i drugi (Matej 5. 39). Iz ovoga se jasno vidi. da se zlo ne može uništiti zlim, već da je jedino sredstvo, kojim se unistava zlo: uzdržavanje od svake sile. Kršćan-

172

ski narodi nijesu posiušali te zapovijedi, pa je zabluda njihova — oboružavaju se naime jedni protiv drugih, spremni svaki cas da se pokolju izmedu sebe — postigla svoj vrhunae. Samo u onom postupku dakle, koji preporucuje Kristova nauka, stoji prava i potpuna sloboda, jer covjek, koji se silom protivi drugomu, priznaje protivniku isto pravo nasilja. Dok su prvi kršćani medu mnogo- brojnim poganskim narodima sacinjavali neznatnu manjinu, živjeli su prema pomenutoj zapovijedi, premda su zato bili progonjeni. Ali kada su poceli sm atrati sramo- tom podnositi nasilje bez borbe, počelo je i njihovo ropstvo, jer su dopuštajući silu te podvrgavajući sebi slabije i sami postajali robovi, kao da su pobijeđenl.

K toj iskvarenoj nauci Kristovoj dolazi još jedna nova prijevara; nastoje naime uvjeriti narod, da 011 po po- slanicima svojima izražava svoju volju, tako te se cini, kao da se pokorava svojoj vlastitoj volji, vršeći one zakone, koji su postavljeni na prijediog njegovih zastupnika, Tom varkom zadojeni misle narodi, da žive prema u- stavnoj slobodi, no ta ustavna sloboda nije ništa drugo, već jedan novi oblik ropstva, u kojem se nalaze svi evropski narodi. To je zapravo ustavno ropstvo, a ne ustavna sloboda. Da pak narodi još ne shvaćaju potpuno prave slobode, vidi se po tom, što socijaiističke misli sve to već- ma preotimaju mah, premda ne mogu dati narodima po'c- pune slobode i to zato, jer su osnovane na sili.

Medutim ljudi počinju pomalo razabirati, da sila silu rada i da je ludost postigla svoj vrhunae, u koju su za- pale države, koje se do beskrajnosti oboružavaju jedna protiv druge ne pitajući, kakav će uspjeh donijeti njihovo ratovanje. Osobito pak vide to Rusi, koji su u ratu s Japancima pretrpjeli velike gubitke, i ljudske i novcane. K toj spoznaji dolazi jos i velika bijeda, koja tišti ruskoga seljaka zbog nestašice zemlje. Svi narodi evropski trpe doduše vise ili manje s navedenih razloga, ali da su upravo Rusi osjetljiviji od drugih, stoji u tome, sto se kod ruskoga naroda u većoj mjeri nego kod drugih naroda sačuvalo ono pravo kršćanstvo, koje propovijeda bratstvo, jednakost, blagost i ljubav: kršćanstvo, koje oštro razlikuje odanost prema vlasti od pokornosti prema njoj.

173

Ruski se narod pokorava doduse svojoj vladi, jer ju sm atra velikim zlom, kojega se treba čuvati, no odan joj nije nikako. Kad je naime država uvela opću vojnu du- žnost, koja se protivi Kristovoj nauci, počeo je medu Ru- sima potajni rad oko oslobodenja savjesti, budući da je svaki pokušaj nepokoravanja bio najstrože kažnjen. Ve- lik se dio ruskoga naroda, kaze Tolstoj, pita, bi li odgovarao Bogu i, svojoj savjesti ili bi se pokorio drzavnoj, vlasti, koja zahtijeva nešto, sto se protivi kršćanskim zakonima. Taj glas savjesti, koji stoji u uskoj vezi s naukom Kristovom, osobina je upravo naroda ruskoga, no Tolstoj je duboko uvjeren, da u tome stoji jedan od glavnih uzroka velikoga pokreta, koji će zahvatiti i sve ostale narode kršćanske.

Covjecanstvo se oslobodilo od razlicitoga praznovjerja, ali praznovjerje, da je država nešto sveto, postoji jos, tako te se i oni ljudi, koji od države nemaju nikakve koristi, ponose time, da su pripadnici ove ili one države. Oni jos ne vide, da su sve te zajednice, koje su osnovane na sili, štetne po veliku većinu naroda, na ciji racun samo neznatna manjina imade svoju stalnu korist, pa bi ih tre balo već iz toga razloga ukinuti.

Na pitanje, kako će ljudi živjeti bez drza.vnoga uredenja, ne daje Tolstoj, kako smo već culi, točna odgovora, već upućuje na osobinu ruskoga naroda, koji je odvajkada imao smisla za uredbu gospodarskih općina. Svagdje, gdjegod bi se Rusi naselili, uredili su sebi bez utjecaja državne vlasti (ona ih je u tom samo sprecavaia) općin- sku zadrugu sa zajedničkim zemljištem, i to na osnovi sporazuma a ne sile. Takvih zadruga ima mnogo po istoč- noj Rusiji, gdje one u pograničnim krajevima prelaze u Tursku i u Kitaj, tako te i ne znaju, pod čijom su vlašću, živeći slobodno po pravilima, koja su same sebi postavi- le. Golema većina ruskoga naroda, kaže Tolstoj, dobro znade, da je njegova vlada suvišna uredba, koja mu je samo na teret i štetu, jer silom štiti iskorišćivanje zemljišta onih judi, koji ništa ne rade, pa bi bilo za seljački radni- čki svijet samo od velike blagodati, kad bi se odstranila takva vlast, koja sprečava razvoj općinskoga seljačkoga zivota, u kojem ruski narod nasire osnovni uvjet dobra

174

života. Rusi dakle ne trebaju istom razmišljati, kakav će oblik poprimiti njihov zadružni život nakon raspada dr- žave, jer taj je oblik već tu: »općinska uprava uz opcu jednakost članova općine, radničke udruge kod obrtnih poduzeća i zajednieki posjed zemljišta«.

S padom vlasti nestat će i svih onih zvanja i uredaba, koje je vlast radi svoje potrebe podržavala, dok će se ljudi, koji su joj služili, vratiti oslobodeni k »najljepšemu, najzdravijemu i najeudorednijemu radu, koji je čovjeku priroden — radu poljodjelskomu«.

I sada će ljudi od uljudbe zaprepašćeni pitati: A sto ce biti s tečevinama na kulturnom polju, zar da se dopu- sti da propadnu? Na to odgovara Tolstoj: »Svi ti ljudi:kraljevi, carevi, predsjednici, knezovi, ministri, činovni- ei, vojnici, posjednici, trgovci, tehničari, lijecnici, učenja- ci, umjetnici., svećenici, učitelji — svi ti ljudi dobro znadu, da je naša uljudba tako veliko dobro, da se ne smije m pomisliti, da bi se ona samo i promijenila, a kamo li da je nestane. No pita li golemo mnoštvo ljudi, koji se bave poljodjelstvom, slavenskoga, kitajskoga, indijskoga naroda, pita li devet desetina čovječanstva, je li ta uljudba, koja skupo stoji ljude, koji se bave poljodjelstvom, doista takvo dobro? Devet desetina čovječanstva znade, da mu zemlja treba gnoja, vode, sunca, kiše i nešto jednostavnoga oruda, dok o uljudbi ili uopće nista ne zna ili mu je suvišna, što vise i štetna, ako se bavi podizanjem dvorova, muzeja, spomenika, gradenjem topova, oklop- Ijenih brodova itd. Ne može se poreći, da smo na putu tehničkoga napretka daleko doprli, ali tko je na tom putu daleko došao? Mala manjina, koja živi na račun rad- ničkoga naroda«. Tolstoj ne poriče dakle dobre strane u- Ijudbe, samo zabacuje ono zlo, koje je s njom skopčano, zato i kaze, da je željezo korisno kao plug, ali štetno kao topovsko zrno.

Iz ovoga odgovora ne možemo sebi stvoriti slike buduć- nosti, kako je Tolstoj zamišlja, budući da je protiv uredenja državnoga u današnjem smislu, ali dopušta seljačke i radnicke uredbe, kojih veličina i oblik, kao i odnosaj nji- liov izmedu sebe nijesu odredeni.

175

Tolstoj je uvjeren, da će upravo od ruskoga naroda, koji je u svojoj dubokoj pobožnosti prvi upozorio na glavne uzroke zlu u kršćanskom svijetu, poteći velik prevrat, koji će obuhvatiti čitavo covjecanstvo, da ga oslobodi od nepotrebnih patnja. Narodi, koji zi,ve ustavno, jos nijesu progiedali varke, da su robovi umišljene slobode. Ali kad to jednom uvide, prestat će raditi sami protiv sebe da se r>okoravaju zakonima, koje su tobože sami seoi postavili. I onda će nestati onih urnjetnih sastavina, koje se zovu Ujedinjena Britanija, Francuska, Sjedinjene Dr- žave americke i dr., a s njima i vojništva, i ratova, i poreza te monopola, trustova itd.

Ovakav prevrat bit će moguć po mnijenju Tolstojeva istom onda, kad će covjecanstvo, napustivši svaku okrutnu, nemoralnu i protivunaravnu djelatnost, kojom se dosada služrlo, doći do spoznaje, da se silom ne može po- stići prava sloboda, već naprotiv uskraćivanjem pokornosti svemu onomu, sto je na sili sazdano. Kako će se taj; prevrat razvijati, kakve će mijene proći, to ni sam Tolstoj ne zna, no sigurno je to, da je neizbježiv. I kad nastupi taj preokret, koji će se provesti bez sile i bez hr- vi, nastupit će i konac onomu vijeku, u kojem je počevši od vremena sjedinjenja »lažnokršćanske nauke« sa svjetovnom vlasti do danas nastala sva ta lažna uljudba, koja je covjecanstvu donijela daleko vise zla nego dobra.

Medutim, jedno svakako stoji: htjeti u smislu prosto- dušne Tolstojeve nauke rješavati društveno pitanje, zna- čilo bi dopustiti, da strada ne samo vlast nego i država, kao i svaki poredak — pa i onda, kad bi svi ljudi bili »an- đeli«. Jer osječan covjek ne čini dobra samo radi dobra, upravo tako, kao sto se i ne boji zakona samo radi zakona, već radi one sile, koja iza zakona stoji.

176

VII. PROTIV VOJNE I SMRTNE KAZNI

Budući da Tolstoj, kako smo već spomenuli, zazire od svake sile, jer sila može uroditi nasiljem, jasno je, da je bio i protiv vojne i smrtne kazni. Sudjelujući kao topnicld časnik u žestokim bitkama kod Sevastopolja imao je dovoljno prilike da upozna sve strahote rata.

Jos prije rusko-japanskoga ra ta ustao je Tolstoj protiv ratovanja, i to u dvjema raspravama: » P r o t i v v o j- n e« i » V o j n a i r a z u m«. Posljednju je napisao potaknut pismom, sto ga je neki Nizozemac (Van-der-Ver) ne htijući stupiti u vojsku upravio bio na zapovjednika nizozemske narodne straže. On (Van-der-Ver) kao »ne- kršćanin«, dakle nipošto pod utjecajem zapovijedi Kristove »Ne ubij!«, ne može stupiti u vojsku zato, jer se nazori njegovi kose sa svrhom vojne sile, koja po njegovu mnijenju nije ni za sto drugo tu, već da ili štiti imetak bogatasa, koji u obilju provode zivot, dok u isto vrijeme siromasni slojevi naroda gladuju, ili da na zapovijed drugih, kad to bude po njihovu mnijenju potrebno, ubija posve neduzne ljude (u ra tu ) , dakle bez ikakvoga razloga. On nikako nije sporazuman s time, da kao vojnik štiti o- nu vrstu ljudi, koji po njegovu uvjerenju podrzavaju »vječni ra t izmedu kapitala i truda«, dok je naprotiv u- vijek spreman stupiti u prve redove branitelja takvoga poretka, koji ne dopušta, da u isto vrijeme jedan umire od gladi, dok drugi živi u raskoši. Tako taj Nizozemac.

Tolstoj pripisuje ovoj izjavi veliko značenje zato, jer ovdje čovjek nekršćanin vidi u vojnoj dužnosti bez obzira na zapovijed Kristovu, koja za nj nema nikakve obve- ze, nešto, što se protivi prirodi čovječjoj, razumu čovječ- jemu, dakle nešto, sto ne proizlazi samo iz nauke Kristove, već što je prirođeno i shvatljivo svakomu čovjeku, bio on kršćanin, musliman, budist, konfucist, ili bio on koje mu drago narodnosti: Španjolac, Arapin ili Japanac. Dakako kršćani su prema nauci Kristovoj prvi zvani, da se već radi same zapovijedi drže onoga, sto je čovjeku prirođeno i razumljivo, to jest da ne ubija. No malo ima-

177

de takvih pravih kršćana, koji se toj zapovijedi pokoravaju, koji se odriču vojne službe, i to zato, jer se đržave, osnovane na sili, primivši jednom kršćanstvo nijesu od- rekle nasilja, premda je to protiv zapovijedi Kristove. Malo imade pravih kršćana, veU Tolstoj, jer velika većina njih ispovijeda samo »crkvenu vjeru«, koja nema nista zajedničko s pravim istinskim kršćanstvom doli imena.

Od malih nogu uče dijete, bilo koje mu drago vjere, da ni životinji ne smije što nažao ueiniti, a kamoli ubiti je, no odjednom dode vrijeme, kad to isto dijete, sad vec odrasao covjek, mora u vojsku, gdje ga sustavno uče, kako će ubijati, i to ne životinje već ljude, dakle sasvim protivno onomu, što su ga za djetinjstva učili.

Mladi će ljudi, kojima Tolstoj savjetuje odricanje vojne dužnosti, reći, da je njemu sada kao starcu lako tako govoriti, kad je sam izvan svake pogibli. No Tolstoj pita, zar nije upravo on kao starac, koji je mnogo proživio i o tom razmišljao, zvan, da o tom i govori. Pa već zato ne može da odustane od poučavanja u tom smislu, jer bi ra dio protiv svoje savjesti, i onda ako mladež posluša njegov savjet, tko mu jamči, da vlast ne će i njega progoniti kao zavodnika.

»Iz izjave onoga Nizozemca, koji se kao nekršćanin pozvao na jednu od osnovnih zapovijedi kršćanske vjere, proizlazi još nešto osobito, kako kaze Tolstoj; proizlazi naime to, da se kršćanska nauka nema sm atrati kakvom sljedbom, kojoj može pripadati ovaj ili onaj, vec je to istina, koja je osnova svemu onomu djelovanju, koje je dostojno čovjeka«.

Krsćanstvo je već prije dvije tisuće godina donijeio nazor na svijet, da covjecanstvo može bez ropstva postojati, pa ipak su o tom nazoru jasnije progovorili neki pisci istom pod konac 18. vijeka, naime da je to moguće, dok su ne samo nekršćanski već i mnogi kršćanski ucenjaci tvrdili, da covjecanstvo ne može postojati bez ropstva. Isto se tako govorilo i još govori, da je i ra t neuklo- nivo zlo. Pa ipak je ropstvo vec odavno ukinuto, iako ne sasvim, i nitko danas ne govori vise, da se ne može živje- ti bez robova. Isto će se dogoditi i sa ratom po Tolstoje- vu uvjerenju, to jest da će rata barem u danasniem obli-

178

ku nestati, kao što je nestalo tjelesnoga ropstva. To vrijeme nije daleko; a bit će to onda, kad će ljudi doći do spoznaje, da je ra t nepotreban, to jest kada će svi tako postupati kao Van-der-Ver.

Kad je godine 1904. buknuo ra t izmedu Rusije i Japa- na, ustane Tolstoj opet javno protiv ra ta pozivajući u svojoj knjižici »O s v i j e s t i t e s e!« covjecanstvo, da se jednom ozbiljno zamisli i da stane na put nepotrebno- mu krvoprolieu.

»Opet rat! Opet ničim neizazvana i, nikome nepotrebna stradanja, opet laž, opet sveopće poremećenje uma i bjesnilo ljudi! . . . Ljudi, koji su deset tisuća vrsta jedan od drugoga udaljeni, stotine tisuća takvih ljudi — s jedne strane budisti, kojih zakon zabranjuje ne samo ubistvo ljudi nego i životinja, s druge strane kršćani, koji ispovijedaju zakon bratstva i ljubavi — traze jedni druge na moru i na kopnu poput divlje zvjeradi, da se izmedu sebe ubija ju i sakate na najstrašniji način . . . « Ovako se tuži Tolstoj i nastavlja: »Premda sav prosvijećeni svije t znade, da se sprema rat, premda svi ljudi govore protiv toga, opet se ra t zapocinje i sve se u tom času zabo- ravlja, pa i isti oni ljudi, koji su jučer dokazivali strahotu, nepotrebnost i bezumlje ratova, sada misle, govore i pisu samo o tom, kako bi se sto vise poubijalo ljudi, sto vise unistilo tecevina ljudskoga truda, i kako bi što jaee uspirili strasti čovječje mržnje u tim mimim, bezazlenim, radinim ljudima, koji svojim trudom hrane, odijevaju i uzđržavaju one iste prividno prosvijećene ljude, koji im nalazu izvrsivati djela, koja se protive njihovoj savjesti, njihovu dobru, njihovoj vjeri«.

Tolstoj drži, da su uzroci ratu veoma prozirni, kako ih na pr. i Jonatan Swift prikazuje, kad kaze, da jedan gospodar navaljuje na drugoga katkada zato, jer se boji, da onaj ne bi na nj udario, katkada opet započinju dvojica ra t zato, jer je jedan od njih ođveć jak ili pak odvec slab; katkada naši susjedi žele ono posjedovati, sto mi imamo, ili posjeduju ono, što nama treba. I onda se ra- tiije tako dugo, dok nasi protivnici postignu ono, sto je njima potrebno, ili pak moraju napustiti ono, sto mi trebamo. 7

179

Novine, propovijedi, molitve, slike — sve to služi rat- nim poduzećima, da predobiju gomile za rat, protiv kojega je doduse i sam vladar, ali budući da je »upravo ta j rat« neizbježiv i potreban, treba da svi budu složni. I ta ko odjednom postanu dva naroda neprijatelji, koji do toga vremena nijesu ni znali jedan za drugoga, kao na pr. ruski mužik iz Evrope i Japanac na dalekom istoku.

Ljudi polazeći na vojnu malo ili ništa ne misle, da li je ra t potreban ili nije; oni samo idu, jer im je naloženo. Ali kad bi svi bez razlike razmislili, kamo idu i u koju svrhu, svi bi se vratili kućama svojim. Tako je jednom pri- mijetio Fridrik II .; »Kad bi moji vojnici stali misliti, m- jedan ne bi, ostao u vojsci«. Medutim, da se vojnik predobije i za najtežu ratnu službu, koja često iziskuje velike žrtve kao na pr. svladavanje tjelesnih napora, podnaša- nje gladi i zime, sto sve napokon iščezava pred strahotam a samoga boja, obećavaju mu nagrade, govore mu o slavi itd. A on ide i čini sve, sto mu se zapovijeda, i žrtvu- je sve, pa i sam život. No sigurno on to ne bi činio, kad bi mislio poput Alfonza Karra (franc, satirik 1808-1890), koji medu ostalim pripovijeda ovo: »Hitac! On ranjen padne. Drugovi gazeći nogama preko njega ubijaju ga. dokraja. Zakopaju ga poluziva i sada se može nasladivati sa svojom besmrtnošću. Drugovi i rodaci zaboravljaju ga; onaj, kome je dao svoju sreću, svoju bol i svoj zivot, nigda za nj ni znao nije. I poslije nekoliko godina pokupit će tkogod pobijeljele kosti njegove i od njih načiniti bo ju i englesku mast, da očiste njom cipele njegovu generalu«.

Tolstoju se čini, da ljudi kršćanskoga svijeta njegova vremena nalikuju na covjeka, koji pošavši stramputicom ор-^ća, da ne ide onuda, kuda bi trebalo da ide. I što vecma dolazi do spoznaje, da ide stramputicom, to brže juri naprijed htijući da kamogod stigne, a ne pada mu ni na kraj pameti, da potraži pravi put. Covjecanstvo to vidi,. ali ono kao da i ne mari za to, već sve dublje i dublje srta u propast trošeći velik dio svoje snage na oružavanje te uništavajući ratovima tjele&no sposobnije ljude sve već- ma propada i tjelesno i moralno. Mjesto da države nastoje, kako bi se stalo na put ratu, tomu najvećemu zlu;,

180

još i većma zaoštravaju svoje odnošaje trudeći se oko u- napređivanja vojne spreme.

Da je covjecanstvo u svojim strastim a pošlo stram puticom, krivo je, kaže Tolstoj, jer je izgubilo vjeru, ali ne onu vjeru, koja se sastoji u vjerovanju, u dogmama, (vjerskim istinam a), u vršenju obreda, koji pružaju ugod- nu razbibrigu i utjehu, koji podražuju, već onu vjeru koja odreduje odnosaj covjeka prema svemu, prema Bogu . . . I zato su sva usavršavanja i iskustva namijrnjena samo zadovoljavanju ljudskih pohota, zabava, razvrata, pa i unistavanju izmedu sebe. Da covjecanstvo ne može samo sebi iz toga zla pomoći, krivo je to, sto jedni ništa ne vjeruju, dakle ljudi bez svake vjere, dok drugi priznaju samo izvanjski oblik vjere, dakle ljudi bez pravoga vjerovanja, i prema tome ne prestaju biti životinjama i ro- bovima, i to zato, jer samo prava vjera čini covjeka slobodnim. Samo s pomocu prave istinske vjere, koja se nalazi u srcu čovjecjem, upoznat će ljudi pravi odnosaj svoj prema Bogu, kako veli Marko Aurelije: »Pamti, da postoji Bog, koji ne treba ni hvale ni slave ljudske od ljudi, koje je on stvorio na svoju priliku, vec koji želi, da bi liudi vodeni shvaćanjem, koje im je od njega dano, djelima svojima postajali njemu slični«. — Covjecanstvo, kaze Tolstoj, treba da dode do spoznaje, da kršćanina ne vežu bezuvjetno obredi, kao krštenje, pričest, ispovijeda- nje vjerskih istina i slično, već samo ljubav prema Bogu i bližnjemu i ispunjavanje zapovijedi, da postupaš s drugima tako, kako želiš, da bi drugi postupali s tobom . . .

Samo jedan put imade, koji vodi do spasenja, a to je put ljubavi prema bliznjemu, kako je receno u apostol- skom naučavanju: »ljubite neprijatelje svoje i vi ne ćete imati neprijatelja«. Ali te ljubavi nema, i Tolstoj navodi kao primjer, kako tih uzvisenih rijeci ne samo da nitko ne sluša, već kako ljudi naprotiv nepravdom i pohotom stvaraju neprijateljstva: »Ljubiti Japance i Kitajce, kaze Tolstoj, znači: ne ubijati ih zato, da se postigne pravo, po kojem će ih smjeti trovati opijem, kako su to činili E 11- glezi; ne ubijati ih zato, da im se uzmogne oteti zemlja, kako su to činili Francuzi, Rusi, Nijemci; ne ukapati ih

181

žive u zemlju za kaznu zbog oštećivanja eesta; ne vezati ih za kose i utapljati u Amuru, kako su to činili Rusi«.

Govoreći o strahotam a rusko-japanskoga ra ta pita se Tolstoj, kad će već jednom zavedeno covjecanstvo pro- gledati svu tu varku i viknuti: »Da, idite vi, nemilosrdni i bezbožni carevi, mikadi, ministri, metropoliti, opati, generali, redaktori, spekulanti, kako se već svi vi zovete, idite vi pred topovska zm a i kugle, a mi ne ćemo i ne idemo, Ostavite nas u miru, da oremo, sijemo, gradimo i vas besposličare da hranimo«.

Poznajući strahote ra ta iz vlastitoga iskustva Tolstoj ustaje u ovom djelu svom žestinom protiv zatomoga ratovanja, kojemu bi se lako moglo doskočiti, kad bi oni, koji su zvani, da kod toga odlučuju, doista imali volje, da se stane na put krvoproliću. Ali budući da kod ratnih pitanja ođlučujju ljudi, koji sami ne moraju u rat, i buđu- ći da su uvijek po srijedi takvi probici, od kojih ne će bilo ovaj bilo onaj da odustane (bili ti probici opravdani ili ne bili), nema nade, da će igda doći vrijeme mira i ljubavi. Zato treba da se osvijeste i izbave iz te nevolje sami narodi te učine kraj uništavanju i krvoproliću, kako je vec pred dvije tisuće godina govorio ljudima Ivan Krstiteij, a poslije njega Krist: »Ispunilo se vrijeme i približilocarstvo božje, osvijestite se i vjerujte u Evandelje^. »(Marko 1. 15). I »ako se ne osvijestite, svi ćete poginu- tk . (Luka 13. 5).

Iste godine za rusko-japanskoga ra ta nastala je jos jedna rasprava, u kojoj dolazi sva ogorčenost pišceva do izražaja, i protiv domoljublja i protiv uprave, pa i protiv samoga cara. To je opće poznata knjižica, kojoj je naslov »N a 1 j u d s k o j k 1 a o n i c i«. Radi ove rasprave i drugih nekih, koje su premetacinom našli u Tolstojevoj kuci, osobito pak radi dviju spomenica, » č a s n i č k e « i »V o j n i č k e s p o m e n i c e « kao i radi » P i s m a na* r e d n i k u « , imao je Tolstoj biti prognan u Sibiriju. Ali car ne htjede pristati na taj prijedlog, prvo radi veUkoga glasa, koji je Tolstoj uživao u Rusiji, a drugo radi njegove starosti, koju je car već zato poštivao, jer je Tolstoj jos za oca i djeda Nikolajeva imao potpunu slobodu pi- eanja.

182

»Znam, da me mnogi ne će htjeti razumjeti, jer me mnogi ni u rođenoj kući ne će da razum iju. . .« Ovako se tuzi starac Tolstoj odmah na pocetku svoje rasprave, »Na ljudskoj klaonici«. Mislio je ovdje sina svoga, koji je usprkos ocu posao u rat, da mu pokaže, kako se ne slaže s njegovim nazorima. Ogorčen radi postupka, kojim ga je ražalostio sin, dovikuje ratnicima: »Stoko, i nevezana ides na klaonicu!« Odvraćajući ih od ra ta prikazuje im sliku budućnosti, kako će ra ta r orući svoje polje naići na njihove trule kosti i pomisliti u sebi: Lude! Da, odavno će već trunuti kosti njihove, dok će oni, koji im nalaga- liu da ubijaju, pale i robe, uživati slavu, stečenu na račun njihovih zivota. Kad bi se ratnici i malo samo zamislili, vidjeli bi, da se u ratu do ljudi manje drži nego do stoke, jer kad vojnik padne, nitko za to i ne pita, ali kad konj pogine, na sve strane treba slati opravdanja. Stoka se za novce kupuje, a ljudi sami dolaze. Dolaze, da počine naj- strašnija nedjela i sami da izginu, a za nagradu dobivaju priznanje, sto im ga šalje gospodar, koji »sjedeći u meka- nu naslonjaču puši mirisavu havanu. Ispravne rijeci i otrcano ruho nagrada je sva!« — Ova je uvreda dostaja* la, da ga car dade prognati u Sibir, ali on to nije htio uči- niti iz pomenutih već razloga.

Zakon zabranjuje ubistvo, no odjednom se on promt- jeni, pa ne samo da dopušta ubistvo u najstrasnijem obliku, vec ga jos i nagraduje. »Dakako, farizeji pristaju na to i podupirudi svojim dostojanstvom pred neukim pu- kom ljudske zakone protiv božanskih, koji jasno govore »Ne ubij!« šalju posred mrtvaca prijatelja i neprijate- Ija Bogu zahvalu za slavnu pobjedu, a da se ne zgroze od okoline i ne zastrepe, kako bi Bog mogao u tom. času za- grmiti vedrim nebom, da ih gromom svojim porazi«.

Budući da je ra t skopčan s toliko strahota, pita se Tolstoj, da li se isplaćuju sve te nevolje i patnje, sto ih moraju snositi ljudi, koji osim toga placaju jos i teške poreze, pa odgovara, da se ne isplaćuju nikako. On pori- če svaku korist, koja bi mogla ratom nastati, jer su uzroci ratovanja vecinom tako neznatni, da upravo išcezava- ju pred strasnim posljedicama njegovim. Tako je na pr. i rusko-japanski ra t nastao iz pukih di^lomatskih bespo-

183

slica; radilo se naime o engleskom prvenstvu na japanskom dvoru i o časti ruskoga dvora pred velevlastima. I zato su morale tisuće i tisuće platiti svojim životom.

Kod svakoga ratovanja osobito se rado ističe domoljublje, koje često raspiruje mržnju protiv tudina. Zato Tolstoj dovikuje narodnim učiteljima: »Učite, da je domoljublje najveći grijeh današnjega vremena!« Obraća- jući se Evropi riječima: »Tebi, Evropo, najnaprednijemu đijelu svijeta, dižem svoj glas, koji ori poput glasa krva- va osvetnika, i tražim pravdu, tražim, da s pozornice zivota skineš tu ljudsku klaonicu, koju zoveš ratom!« poziva čovječanstvo poput Berte Suttner, njem. spisatelji- ce (1843.—1914.), da baci oružje.

Dok u pomenutoj knjižici Tolstoj čitavu Evropu poziva, da se kani ratovanja, u »Spomenicama« savjetuje vojnike, da uskrate pokornost vojnoj vlasti.

U ruskim se kasarnama nalazila na vidljivim mjestima t. zv. »vojnička spomenica«, koju je sastavio neki general, a sadržavase sve dužnosti i zapovijedi u slučaju rata. Glavne kreposti svakoga vojnika, junaštvo i vjernost, popraćene su riječima iz Sv. pisma, tako te se čini, da je sam Krist kadgod govorio o junaštvu u ratu i slijepoj pokornosti prema vladaru, koju vojnik ni onda ne smije da prekine, ako se od njega traži i ubistvo.

Ta spomenica odavna je uznemirivala Tolstoja, dok se napokon ne obrati vojnicima opomenom upozoravaju- ći ih, da oni pred Bogom imadu posve druge dužnosti od onih, koje stoje u toj spomenici. Nekoć je vojska imala glaAmu svrhu, kaze starac, da brani domovinu od napada- ja divljih i neprijateljskih naroda. U ono vrijeme ne bi nitko bio mogao ni pomisliti, da će kadgod vojska imati tu svrhu, da strijelja na goloruki narod, i to ne zato moz- da, jer narušava red, robi ili pali, već ona strijelja na mi- roljubivi svijet, koji trudom svojih ruku sebi zaraduje svagdanji hljeb koristeći drugima, dok u najgorem slu- eaju traži za sebe samo svoja ljudska prava. Zato poziva Tolstoj vojnike, a pogotovu časnike, koji dobrovoljno sluze, da dobro promisle, kakvo je njihovo zvanje; da li je lijepo ili ružno i dostojno njih. U njihovim je rukama uzgoj vojnika, kojega oni tako svladaju i predobiju za

184

stegu, da će protiv svoje savjesti strijeljati ne samo na tako zvanoga neprijatelja već i na samoga brata. Poziva ih dakle, da napuste to »nedostojno zvanje«. Nadalje savjetuje vojnike, da ne polažu prisege, jer stoji u Sv. pismu (Mat. 5. 34.), da se ne smije prisizati ni na sto. A eto njih, vojnike, sile, da upravo na to Sv. pismo, koje zabranjuje prisegu, polažu zakletvu, da će sve ono činiti, sto se u njemu zabranjuje, kao na pr. ubistvo. A kad bi se u koga probudila savjest radi grijeha, onda mu govore, da on ubija i sve čini samo na zapovijed viših, dakle ne na svoju odgovornost. No to je varka, jer svaki je covjek odgovoran za svoj čin. Kao sto se na pr. ne moze na tudu odgovornost ciniti preljub, sto je bez sumnje daleko jedno- stavnije, tako se ne može ni ubijati.

Da je svaki covjek odgovoran za svoj grijeh, vidi se vec iz kazni prvih ljudi. Adam sagriješivši poziva se na Evu, da je od nje dobio jabuku, a Eva na zmiju, da ju je ona zavela. Ali Bog ne pita za to, već on kažnjava upravo krivce, i to ne samo njih, već i eitavo covjecanstvo. Tako eto stoji u Sv. pismu. Dakle svatko odgovara za sebe. Zato treba u svemu da covjek sluša svoju savjest i da se pokorava Bogu većma nego ljudima, jer se ne treba bojati onoga, koji može ubiti tijelo, ali ne može ubiti duše.

Državne vlasti, koje se naziva ju kršćanskima, ne mogu se održati na osnovi nauke Kristove, jer nauka Kristova zabacuje silu i nasilje. Zato su one bile prisiljene iskriviti krscanstvo, to jest, sakriti istinski smisao njegov od naroda, lišivši time ljude onoga dobra, koje im je donio Krist. Ta kršćanska nauka bi već za Konstantina Vel. is- krivljena, kojega je crkva iz zahvalnosti uvrstila među svece. I od onoga vremena pa do danas u svim krsćanskim državama, osobito pak u Rusiji, nastoje sačuvati tu is- krivljenu nauku progoneći sve one, koji bi htjeli skinuti tu krinku, da narod iednom progleda, kako upravo ta državna vlast sa svojim porezima, vojnicima, zatvorima, sa svojim svećenstvom nije branič nauke Kristove već naprotiv neprijatelj njezin. Da se pak narod ne bi tako lako osvijestio, uveden je dobro smišljeni sustav zavara- vanja tako zvana »vjera«; a to su crkve sa svojim trojstvom, svojim svecima, sakramentim^, slikama, ikonama,

185

svetkovinama, misama i drugim obredima — što sve zajedno nije ništa drugo već »prosto idolopoklonstvo«. Sve te varke potrebne su, da se uzmogne na ljude djelovati u obrnutom smislu od onoga, što traži Sv. pismo, to jest, da se smije prisizati, protiviti se zlu, ići u rat, ubijati itd. Treba se dakle osloboditi te varke, jer samo onaj, koji se oslobodio crkvenih veriga, može ispunjati rijeci Kristove, koje su i jasne i jednostavne. (Vidi: Pogovor.)

* >

Kao sto je Tolstoj bio velik protivnik rata, tako Je jednako ustajao u svojim raspravama i protiv smrtne kazni; sto vise on se jednom pismeno obratio i samome caru molbom, da ukine smrtnu kazan.

Kad je naime Aleksandar П1., koji je svojom straho- vladom Rusiju vodio u sigurnu propast, osudio ubojice oca svoga Aleksandr a П. (poginuo 1881.) na smrt, upravi Tolstoj na nj poduže pismo, u kojem ga upozorava, da ne čini toga, vec da oprosti ubojicama, potpkrepljujuci nazore svoje rijecima iz Sv. pisma. Kakogod je nastojao, đa ta j list dode caru u ruke, nije uspio. Pobjedonoscev vrati Tolstoju list s prixnjedbom, da je Tolstojeva vjera jedno, dok je njegova i crkvena vjera nešto drugo i da Tolstojev Krist nije ujedno i njegov Krist.

Vec je godine 1866. ustao Tolstoj protiv smrtne kazni, kada je kao porotnik, pozvan od vojnoga suda, branio nekoga vojnika po imenu Šibunina, koji je u pijanosti u- dario casnika. Unatoc Tolstojevoj obrani bi vojnik osuđen na sm rt strijeljanjem.

Kao sto sve zlo, kaze Tolstoj u svojoj raspravi » S m r t n a k a z a n i k r š ć a n s t v o « , tako i smrt- 11a kazan, jedna od glavnih ljudskih bijeda, proizlazi iz toga, sto ljudi ili nikakve vjere nemaju pozivajući se na svoju »vrlo jednostranu, plitku i ograničenu, neodredenu, da ne kažemo glupu vjeru, koju naziva ju naukom«, ili a- ko je već ispovijedaju, onda je to samo pretvaranje ili crkvena varka, koja im je potrebna, da ne izgube svoje vlasti nad zaglupljenim narodom. »Ja razumijem, nastavlja Tolstoj, da covjek može ubiti pod utiskom kakvoga

186

časovitog podražaja, srđžbe, osvete; razumijem, da mo- že ubiti, ako mu ponestane svijesti, ako brani čovjeka, koji mu je drag ili samoga sebe; razumijem, da pod utjecajem rodoljubnoga euvstva, čuvstva gomile, izvrgavaju- ei se smrti sudjeluje kod općega ubijanja u ratu. Ali da ljudi u potpunom posjedu svojih čovječjih svojstava svijesno mogu pripoznati nuzdu, da treba ubiti covjeka, dakle nekoga, koji je njima ravan i da mogu druge ljude siliti, da izvode čovječjoj prirodi tako protivan čin — to nijesam nigda razumio«.

Prvi put je u životu Tolstoj, kako sam kaže, potaknut smaknućem vojnika Šibunina, došao do spoznaje, »da je vršenje svakoga nasilja uvjetovano ubistvom ili prijetnjom ubistva i da je radi toga svako nasilje skopca- no s ubistvom; drugo da se drzavno uredenje, koje se bez ubistva ne da zamisliti, ne može s krsćanstvom složiti i da je napokon treće ono, što kod nas zovu znanošću, samo lažna obrana zla, koje postoji., kao sto je to već prije bilo kod crkvene nauke«.

No još većma se Tolstoja dojmila smrtna osuda, izre- čena nad dvanaestoricom seljaka, koji biše smaknuti u Hersonu radi pocinjena razbojstva u jednom vlastelin- skom dvorcu, kad veli 11a početku rasprave protiv sm rtne kazni »N e m o g u š u t j e t i « ovako: »Dvanaestljudi, od truda kojih mi živimo, a koje mi kvarlmo počevsi od otrova rakije do te užasne vjerske laži, u koju mi sami ne vjerujemo, no koju svom silom nastojimo uliti u njih — dvanaest takvih ljudi bi udavljeno konopcem od ljudi, koje oni hrane, odijevaju i uzdržavaju«.

1 sada opisuje Tolstoj čitav postupak kod vješanja, kako dolazi svecenik, koji nešto govori o Bogu i Kristu, kako krvnik maze konopac sapunom i stavlja ga osude- niku oko vrata, kako odmice klupu ispod njegovih nogu, kako se pod težinom tijela stegne petlja — i covjek, koji je još čas dva prije toga bio živ i zdrav, sada je mrtav ukocen trup. I kad se konacno lijecnik uvjeri, da je covjek doista mrtav, skinu ga i ukopaju. »Sve tox nareduju i ude- šavaju ljudi naobraženi, uceni i prosvijećeni. I to je užas- no!« — zavrsuj£ Tolstoj.

187

Kod svih takvih i slicnih osuda najgore je to, da se o- ne ne izriču možda nepromišljeno u ljutini kao na pr. u ratu, kod tučnjave, grabeža itd., već se izvršuju svijesno i promišljeno. I upravo u tome vidi Tolstoj svu pogubnost pretege jednih nad drugima. Strašno je, kad jedan covjek otima drugomu imetak, no koliko strasnije je, kad jedan drugomu otima dušu. I onda govore, da to cine ra di općega dobra, a ne pomišljaju, da upravo time, čineći po svom mnijenju nešto osobito potrebno i korisno, izvr- šuju nešto, sto je daleko gore od svakoga drugoga zla, koje izvode lupeži, razbojnici i svi buntovnici zajedno; a sve se to zbiva po odredbama senata, sinoda, dume, crkve, c a r a . . .

Nemoguće je, kaže Tolstoj, da takav postupak ne bi lose djelovao na ljude, osobito na one srednjih slojeva, tako te ne samo, da se ljudi ne zastrašuju od zločina, vec se još i većma sprijateljuju sa smrtnom kaznom. Vidi se to po tom, što se danas u Rusiji lako može dobiti krvnik, dok je osamdesetih godina za čitavu Rusiju bio samo jedan. Danas se govori o kaznama, ubistvu, bombama, kao što se nekoc govorilo o vremenu. Djeca se igraju vješa- nja. Mnogi sebi zamišljaju rješenje ratarskoga pitanja tako, da se poubijaju velenosjednici itd. Time dakle, sto vlast dopušta mogućnost ubistva (rat, smrtna kazan), dale onim nesretnicima, koji su skloni zlu, neko opravdanje za takva djela, koja čovjeku nijesu prirodena.

Svi oni, koji imadu vlast u rukama te dopuštaju smrtnu kazan, govore, da se bez toga ne može održati mir i red. No Tolstoj naprotiv tvrdi, da se ne može rušenjem posljednjih ostataka vjere i morala u ljudima — a to se čini opravdavanjem ubistva, bilo u ratu bilo kod smrtne kazni — održati red, već se taj red takvim postupkom samo rusi, a narod kvari, sto se najbolje moze vidjeti /.a vrijeme rata. I onda budući da događaji nipošto nijesu podvrgnuti tjelesnim m^jetima života, već razvoj njihov stoji do duševnoga raspoloženja ljudi, to mogu državni- ci poubijati desetinu ruskoga naroda, dusevno raspolože- nje preostaUh ne će postati takvim, kako ga oni sebi za- mišljaju. Zato treba da prestanu od ubistva, pogotovu kad to ne cine radi naroda već radi sebe, to jest da ocu-

188

vaju sebi onaj položaj, koji se njima čini ugodnim (ča- stoljublje, lična korist itd.).

Državnici se brane, da nijesu oni krivi, sto se moraju služiti nasiljem, jer su buntovniei prvi poceli, a ovi se dadu samo oštrim mjerama ukrotiti. No Tolstoj se ne zadovoljava tim opravdanjem vec kaze, da su djela buntovnika upravo tako strašna i glupa i bez cilja kao i djela državnika. Razlika je u glavnom ta, što državnici žele, da se sacuva stari poredak, dok • buntovniei hoće drugi novi da uvedu; sredstvo, kojim se jedni i drugi služe, isto je, naime: ubistvo. Medutim. ima razloga, koji govore u pri- log buntovnika, i to: buntovniei vrše svoja zla djela uz vlastitu ličnu opasnost, dok državnike štiti vojska; drugo, buntovniei su velikom većinom posve mladi ljudi, pa im se zabluda njihova može prije oprostiti nego odraslim i zrelim ljudima državničkoga staleža; treće, djela buntovnika, bila ona jos tako ružna, nigda se tako promišljeno ne vrše, kako to čine drzavniei; cetvrto, buntovniei zabacuju svako vjersko ueenje držeći se one, da svrha opravdava djelo, pa prema tome i postupaju, dok državnici na- glasuju vjeru, premda se djela njihova ne podudaraju sa zahtjevima njezinim.

Da razlaganja svoja još jače potkrijepi, navodi Tolstoj ovaj primjer. Umjetnik neki, znanac Tolstojev, htje" de izraditi sliku, koja bi prikazivala smrtnu kazan. U tu svrhu potraži u Moskvi krvnika, da 11a njemu prouci pote- ze lica. Došavši u njegov stan, nađe porodicu krvnika kod zakuske, dok se sam krvnik sakrio čuvši korake nepoznata covjeka. Umjetniku je jedva uspjelo nagovoriti krvnikovu ženu, da pozove muža. No saznavši, o cemu se radi, krvnik ne htjede ni cuti o tome, da posluži slikaru kao uzor. Taj je covjek, veli Tolstoj, dobro osjećao, kako je ruzno zvanje njegovo, pa se zato i sakrivao od ljudi. Ocito se bojao ljudi. No ne boji se samo on, već se boje i svi oni, koji stoje u svezi s ružnim zvanjem krvniko- vim: suci, ministri, doglavnici s carem na 'Oelu, od kojih posljednji пајл^еста strepi. RazUka je pak u tome, sto se krvnik boji i stidi svoga čina, koji ga smućuje i plaši, dok oni visi i ne misle, da je njihov postupak jednako ru- žan, kad osuđuju covjeka na smrt, kao i onaj krvnikov

189

čin, tako te visoko dižu glavu umišljajući sebi, da strah njihov dolazi otuda, što imade zlih ljudi, kojih se treba bojati. I upravo zato, veli Tolstoj, stoji onaj krvnik, koji uvida svu strahotu svoga zvanja, moralno vise od onih, koji sami sebe nastoje uvjeriti o opravdanosti svoga postupka.

Tolstoj dobro znade, da smo svi ljudi, da smo svi slabi, da svi možemo pogriješiti i da ne valja druge osudiva- ti, ali on ne može vise šutjeti, i to jedno zato, jer oni, koji su uzrocnici tomu zlu, ne samo da sami zlo cine, već i svojim položajem djeluju na druge, koji se njihovim odredbama slijepo pokoravaju čineći jednako zlo kao i oni; drugo, ne može vise da šuti zato, jer ne će da bude sudio- nikom onih prestupaka, koji se oko njega zbivaju, to jest on želi, da bude izlucen iz drustva onih ljudi, koji do- puštaju ubistvo.

Sve sto vlast cini u Rusiji, kaze se, da cini u ime opće- ga dobra, to jest radi mira i poretka u zemlji. Ako je dois ta tako, onda se sve to zbiva i radi njega — Tolstoja, koji također živi u Rusiji. Tako je na pr. radi njega lišen narod najprirodnijega prava, to jest prava uživanja zemlje, na kojoj se rodio; radi njega po milijuna seljaka, koji se odbijaju od cestita zivota, poucavaju u ubijanju; ra di njega je tu i ono lazno »tako zvano svećenstvo« s iskvarenom Ejristovom naukom; radi njega tolika progonstva, zatvaranja, vjesanja itd. Štitila vlast jos tako njegovo vlastito dobro, koje bi moglo stradati od beskućnih, bes- poslenih i nesredenih ljudi, Tolstoj se ne može pomiriti s mišlju, da njegovo blagostanje stoji do svih onih strahota, koje u ime mira i poretka izvršuje državna vlast. »Ne valja tako živjeti! Ja barem tako ne mogu živjeti, ne mogu i ne ću!« — završuje Tolstoj.

Poziva stoga sve ljude, da se promisle, da se već jednom osvijeste. Neka pamte, »da su prije svega ljudi, a onda istom krvnici, generali, suci, carevi. . .« Neka po- misle, da imadu samo jedan glavni zadatak u životu, da ovaj kratki odsječak danoga im vremena provedu u suglasju s onom voljom, koja ih je poslala u svijet, i po kojoj treba da otidu iz njega* A ta volja hoće samo jedno: ljubav izmedu ljudi. Ljubav pak ta, ljubav covjecanstva,

190

.nije ona ljubav, koju osjećamo prema ženi i djetetu, koja je u zivotinja još daleko jače razvijena nego u ljudi, već je to ljubav covjeka spram svakoga mu bližn-i*0 , kao sina božiega, dakle kao brata njegova.

Premda se dugo borio protiv onoga euvstva, koje mi: govorase, da ne smije drugih osuđivati, napokon radi op- cega dobra i radi svoje savjesti nije mogao Tolstoj duže da šuti, jer je živo želio, da se nazori njegovi o smrtnoj kazni što većma pročuju, ne samo u Rusiji već i izvan n je. On svom sUom hoće, ili da se jednom stane na put ubistvu, tom neeovjecnom postupku, ili da sam prekine vezu s krvnim postupcima, koje izvršuje vlast u ime njegova dobra. Ovo posljednje bit će moguće ili tako, da ga bace u tamnicu, gdje bi jasno spoznao, da se ne izvr- šuju vise svi užasi u ime njegova dobra, ili sto bi jos bolje bilo, da mu stave uže oko vrata kao onoj dvanaestorici seljaka . . . (Vidi: Pogovor.)

191

VIII. ODGOJITELJ I ESTETIČAR

Tolstoj je, kako sam spominje U svom dnevniku, vrlo mnogo čitao Rousseau-a, tako te se može ustvrditi, da su od svega štiva, kojim se bavio, Rousseau-ova djela na nj učinila najjači utisak. I kad znademo, kako Tolstoj zagovara život u prirodi na selu te tjelesni rad, zatim kako nastoji oko toga, da se oslobodi svega dojakosnje- ga, i predaje i običaja, i uopće svega onoga, sto na nas već od rana djetinjstva djeluje, nema sumnje, da mu je Rousseau bio učiteljem.

I Tolstoj polazi s gledišta, da covjek dolazi na svijet nepokvaren, samo kuituri ima da zahvali, ako u njemu štogod ne vrijedi, kako se Rousseau izjavio. Tu je misao Tolstoj usvojio i ona mu bijase za čitavoga zivota zvi- jezdom provodnicom. Dakako smiona priroda njegova pošla je mnogo dublje, nego se to može kod Rousseau-a vidjeti. Zato je Tolstoj, kako znademo, i napustio sveuci- lisne nauke, jer je došao do uvjerenja, da mu te nauke kraj svoje skučenosti ne mogu dati ono, sto je tako živo želio: slobodni nazor na svijet, koji ne stoji pod utjecajem predaje. Pa kao sto je sam sebe oslobodio dugotraj- nim i teškim naucima, tako je želio da i drugim ljudima pomogne do te uzvišene spoznaje, kako bi od golemoga rada njegova imalo koristi i covjecanstvo. Znajući pak, kako je teško osloboditi se onoga, sto si jedanput usvojio, držase, da treba već kod djeteta početi sa slobodnim uzgojem. A da uzmogneš slobodno uzgajati, treba da imaš prije svega i slobodnu školu. I tako se Tolstoj stao baviti odgojiteljstvom.

Smisao za odgojiteljski rad pobudio je u Tolstoju, kako i sam priznaje, osobito Nijemac B. Auerbach, kojega bijase posjetio na svom putovanju po Njemačkoj. Osim s ovim upoznao se Tolstoj i s drugim uglednim Nijemci- ma onoga vremena. Tako je na pr. razgovarao sa socio- logom Frobelom. Zanimljivo je, kako je Tolstoj u razgovoru s tim Nijemcem na veliko zacudenje njegovo stavio Ruse nad Nijemce: »Napredak se u Rusiji, reče Tolstoj,

192

mora potaknuti odgojem naroda, koji će u našoj zemlji bolje plodove donijeti nego u Njemackoj, jer Rusi još nijesu pokvareni, dok naprotiv Nijemei podsjecaju na dijete, koje su godinama i godinama lose odgajali«.

Tolstoj bijase vec godine 1849., dakle jos prije svoga putovanja po Njemackoj, osnovao školu za seljake. Us- pjeh njegova uzgojnoga rada bio je vrlo neznatan, gotovo nikakav. Misli o tom neuspjehu dolaze do izražaja u pripovijeci » V l a s t e l i n o v o , j u t r o « . On napusti tu skolu. No neko desetak godina iza toga stane se opet baviti školskim radom, ali na posve drugoj osnovi. Bio je naime za to vrijeme, čitajući stručne knjige i putujući po zapadnoj Evropi, prikupio mnogo odgojiteljskoga znanja. U Njemackoj se i Francuskoj upoznao s mnogim vrsnim odgojiteljima, ali na svoje veliko zacudenje nije mogao naći dva strucnjaka, koji bi mu bili jednako odgo- vorili na ova dva pitanja: 1. U čemu treba da poučava-mo? 2. Kako treba da poučavamo? Svaki je dolazio sa svojim postupkom misleći, da je njegov najbolji, dok je on sam držao, da mora nužno postojati neko pravilo, kojim bi se dalo odgovoriti na ova dva pitanja: sto? i kako? Zato on sebi preduzme osnovati skolu prema svojim nazorima, to jest takvu slobodnu skolu, u kojoj će isku- stvenim putem doći do onoga postupka, koji je najpodes- niji za o d g a ja n je m ladeži, u takvom n ep o m u će n o m d u n u , koji je S lob od an od svake predaje i običaja. I uzgoj i obuka treba da budu neprisilni, pogotovu obuka. Ova treba i može da bude slobodna, dok se uzgoj ne može iz vise uzroka slobodno razvijati. Uzroci ti stoje: 1. u porodici, bu- dući da je teško roditeljima braniti, da im dijete bude ne- što drugo, nego sto su oni sami; 2. u vjeri, koja nerado dopušta, da dijete bude u drugoj vjeri odgojeno nego roditelji njegovi; 3. u državi, kojoj se ne može zamjeriti, da odgaja takve činovnike, kakvi su njoj potrebni i konacno 4. u društvu, u kojem živimo.

Nadalje veli Tolstoj, da škola^stalno zaostaje za dru- štvenim životom, tehničkim naukama i za znanostima u- opće, i da, se najveći dio narodnoga uzgoja ne crpe iz skole već iz života i da svaka školska obuka daleko zaostaje za slobodnom obukom, koja se podržava javnim preda-

193

vanjima, društvima, knjigama, izložbama itd. Zato treba da škola bude udešena prema duhu vremena i ne smije da stoji ni pod kakvim utjecajem predaje, a najmanje pod utjecajem vjere, jer je njezina predaja najstarija i prema tome po skolu najštetnija. Pa budući da se ne mogu postaviti pravila, koja bi prelazila s jednoga narašta- ja na drugi, već svaki mora sam da preinačuje svoje skole prema potrebama vremena, jasno je, da škola zaostaje za razvojem čovječanstva. Zato je Tolstoj i stavio kao geslo svome odgojiteljskom časopisu »Jasnaja Poljana«: »Ti misliš, da ti naprijed tjeraš, naprotiv ti bivaš tjeran«.

Tolstoj vidi, da su sve škole, ne samo ruske, nego i one u Francuskoj i Njemackoj bez razlike zastarjele, a pogotovu sveučilišta, koja su kraj sve svoje tobožnje slobode istom takva uredenja, koja se svojom organiza- cijom ni u čemu ne razlikuju od djevojačkih zavoda i vojnopitomačkih škola. No uza svu nesavremenost tih ustanova, koja svakom pomnijem posmatraču udara u ocir malo imade nade, kaze Tolstoj, da će u dogledno vrijeme svi ti zavodi, pučke škole, gimnazije, sveučilista biti zamijenjeni novim slobodnim ustanovama, koje će sebi postaviti za glavnu svrhu kod obuke: slobodu naraštaja. Glavni uzrok tome stoji u odnosaju škole prema državi.

Svoja opažanja na vlastitoj školi u Jasnoj Poljani i svoje nazore iznosio je Tolstoj u spomenutom stručnom listu, koji je izlazio u Moskvi. Osim toga izdavaše škol- ske udžbenike i knjižice za djecu.

Kako je Tolstoj sebi zamišljao slobodnu školu, vidi se iz opisa, koji u glavnim crtama glasi ovako: Djeca iduna glas zvona u 8 sati u školu. Sa sobom nitko ništa ne nosi — ni knjiga ni bilježnica. Ne samo da u rukama ni- šta ne nose, nego njima ni u glavi ne treba ništa nositi. Zadaće se ne zadaju. Dijete ne treba da pamti bilo kakvu zadaću od jucer. Njega ne muci skrb zbog zadaće, koja će biti zadana. Ono samo sebe nosi, svoju prijemljivu na- rav i uvjerenje, da će i danas biti u školi tako veselo kao i jucer. Nikoga ne treba zbog zakašnjavanja pozivati na odgovornost, jer nitko i ne zakašnjava. . .

Nadalje opisuje Tolstoj, kako se ucitelj ima da vlada prema djeci. Ucitelj ulazi u razred. Djeca viču i galame.

194

Jedni se valjaju po tlu i navlace, drugi, da bude galama još veća, pozdravljaju učitelja otežući: »Zdr-a-vo Petre Mihajlovicu. . .« Učitelj ide ravno k ormaru, u kojem su spremljene knjige, da ih podijeli djeci, kao da i ne mari za viku. Doslovno kaze Tolstoj dalje: »Učitelj vadi knji- žice i daje ih onima, koji su s njim pošli k ormaru; oni iz mnoštva na podu, koji se nalaze odozgo, ležeći traže knji- žicu. Mnoštvo se pomalo razilazi. Čim je većina uzela knji- žice, svi ostali tree k ormaru vičući: i meni, i meni . . . Obuka se započinje. Ali kako se na podu jos neki valjaju galameći, pozivaju ih oni, koji se već smiriše s knjigama u ruci, da se i oni umire. Duh se vojne stišava, a dull nauke preuzima vlast u razredu. I tako djeca sama izmedu sebe prave red. Odredenih mjesta nemaju, već sjednu, kako koje stigne. I sada upravo s takvom voljom po- zorno čitaju, kao sto su se prije obuke rado ig ra la . . .«

Reći će tkogod, da je to nered, no Tolstoj želi, da bi se sto vise uvodio ta j »nered« u ruske škole. Djeci treba dati potpunu slobodu, jer se samo tako mogu samostalno i potpuno razviti; a da djeca i bez one stroge stege uce, to Tolstoj iz iskustva znade, jer kaze, da je želja za ucenjem u djece tako jaka, da se ona mnogim teškim u- \Tjetima podvrgavaju i mnoge nedostatke opraštaju. Na- đalje preporucuje Tolstoj, da djecu treba ne samo bez svakoga kažnjavanja poučavati nego i bez svake nagrade, a pogotovu ne treba se služiti takvim sredstvima, koja pobuduju castoljublje.

Nazori Tolstojevi o školi prouzročiše u odgojiteljskom svijetu čitavu buru, a najodlučniji protivnik jasnopoljanske škole bio je Evgenij Markov. Ovaj poznati odgojitelj tadašnjega vremena tvrdi, da Tolstojevi nazori o uzgajanju djece ne mogu već zbog svoje nedosljednosti, imati trajne vrijednosti.

Tolstoj drži, da se covjecanstvo razvija i napreduje besvijesno; djelovao jedan naraštaj na drugi ili ne, mladi ee naraštaj besvijesno postići viši stepen razvoja od sta~ rijega naraštaja. Covjecanstvo niti je zaslužno po razvoj niti može biti za nj odgovorno. Markov nazire u tom Tolstojevu tumačenju neku autornatičnu i usudnu izmje- nu, koju ne može dopustiti, pobijajući ovu Tolstojevu

195

tvrdnju običnim svagdanjim opažanjima: utjecaj majke na dijete, porodice, vjere itd.

Po Tolstojevu misljenju jedan naraštaj ne bi smio djelovati na drugi mladi, jer se u odgoju ne mogu postaviti zakoni, koji bi vrijedili za sva vremena, sto se najbolje vidi iz povijesti odgoja, koja uči, da su na pr. sholasti- ci imali svoj postupak, Luther svoj, Rousseau svoj, Pe- stalozzi svoj itd., već prema duhu vremena. Stariji nara- štaj utječući na mladi, kaze Tolstoj, samo sprecava o- voga u njegovu razvoju i napretku. Na to Markov primjecuje, da su prema tome narastaji dosad postepeno naza- dovali, budući da po Tolstojevu shvaćanju stariji smeta mlade.

Dok Tolstoj dakle u jednu ruku nikako ne dopušta, da jedan covjek djeluje na drugoga, jedan naraštaj na drugi, u drugu ruku stavlja sebi tako reći za životnu zadaću uzgajanje djece i odraslih, što se ne može inače provesti već utjecajem jednoga covjeka na drugoga, starijega na mladega, starijega naraštaja na mladi. Markov dopušta doduše, da je ovakav slobodni uzgoj u nekim granicama moguć, ali samo u Tolstojevoj školi, jer Tolstojeva škola u Jasnoj Poljani i nije škola u običnom smislu rijeci, vec je to jedna porodica, koja se osniva na takvim uvjetima, kakvi se ne bi mogli u citavoj Rusiji naći: odnošaju Tolstojevu prema seljacima, dok je sam Tolstoj covjek rijet- kih sposobnosti, koji ljubi djecu dušom učitelja umjetnika i covjekoljupca.

Premda se Tolstojeva škola već iz pomenutih razloga ne može postaviti kao uzor narodnim školama, ipak odgojiteljski vjesnik jasnopoljanski iznosi citav niz dobrih misli o načinu uzgajanja. Zato Markov i preporucuje či- tanje toga školskoga lista, pa sad ako se čitatelj baš i ne će moći okoristiti psihološkim i odgojiteljstvenim izvodima, a ono će zacijelo imati kod toga estetski užitak.

Na Markovljev sud o postupku jasnopoljanske škole odgovorio je Tolstoj raspravom » N a p r e d a k i o- p r e d j e l j i v a n j e o b r a z o v a n j a « . On tu izvodi, da je uzrok nesporazumu izmedu njega i Markova to, što on (Tolstoj) nije svojih nazora potpuno razjasnio, dok mu se cini, da je Markovljevo shvaćanje netočno i ogranice-

196

no. Glavni pak uzrok, misli Tolstoj, stoji u različitom shvaćanju svrhe, koja se ima uzgojem da postigne.

Tolstoj tvrdi, da je obrazovanje, koje obuhvaća i uzgoj, u najopćenitijem smislu ono djelovanje covjeka, koje imade za osnovu 1. p o t r e b u i z j e d n a č e n j a , to jest, da učenik bude tako obrazovan, kao i njegov učitelj, sto je dakako samo na višem stepenu naobrazbe moguće i 2. n e p r o m j e n l j i v z a k o n k o d r a z v o j a o- b r a z o v a n j a, to jest, da učenik može saznati ono, sto njegov učitelj znade, a učitelj ne može zaboraviti onoga, sto on znade, i onda da mladi naraštaj može saznati misli starijega, dok ne može biti obrnuto. Tako mati uci dijete svoje govoriti zato, da se uzmogne s njim sporazumjeti; ona nagonski kuša spustiti se do njegova poimanja, do jezika dječjega, no zakon razvoja u obrazovanju ne do- pušta joj, da se sasvim spusti do njega, dok isti zakon sili dijete, da se digne do znanja svoje majke.

Markov pobijajući Tolstoja naziva njegovo razmatra- nje pustim, ispraznim naklapanjem, koje pomućuje smisao svih razumljivih pojmova. Dakako da je oštri način Markovljev izazvao kod Tolstoja srdžbu, koja dolazi do izrazaja u njegovu odgovoru: »Čini mi se, da bi bilo daleko opravdanije od pisca, kad bi nastojao da oprovrgne našu tvrdnju ne upuštajući se dalje u razmatranja. Ali on toga ne č in i. . .«

Tolstoj dakle polazi s gledišta tako zvanoga izjedna- čenja. Učenik treba zato,da uči, da dostigne svoga ucite- Ija, to jest, da se s njim u znanju po mogućnosti izjedna- či, što je dakako moguće samo na višem stepenu, na srednjim i visokim školama. Svaki drugi postupak zabacuje Tolstoj: i učenje na osnovi poslušnosti (protestantske skole) i učenje na osnovi samoljublja i natjecanja (jezuit- ske škole) kao i ucenje na osnovi materijalnoga probitka. Kod svakoga od pomenutih postupaka, kaže Tolstoj, trpi značaj djeteta, pa i iisli, da je i za učenika i za ucitelja najbolji postupak izjednačivanja, jer tu ne treba ni slijepe pokomosti. ili farizejstva ni ponosa ni castoljublja, kojih radi djecak uči, već on treba da uči zato, da zna ono, sto i njegov učitelj. I onda što tu vrijedi za učenika, vrijedi i za ucitelja, koji većinom poučava, ili da ne bude ukoren

197

ili da bude pohvaljen. Samo onda će učitelj slobodno i samo predmeta radi poucavati, kada će svrha njegova rada biti izjednačenje učenikova znanja s njegovim.

Markov je osobito pobijao dvije tvrdnje Tolstojeve, naime da mi sami ne znamo, čemu poučavamo djecu, i da je savremeno školsko obrazovanje ne samo beskorisno već i štetno zato, jer škole daleko zaostaju za ži- votom. Tolstoj se jednako obarao na sve škole bez razlike: na pučke, na srednje kao i na visoke tvrdeći, da je gimnazijsko i sveučilišno obrazovanje ograničeno i sku- čeno i da bi prije svega trebalo ukloniti školsko silništvo, koje ide za tim, da odgoji takve ljude, kakvi su državi potrebni, a ne potpune i jake značaje. I o tom mišlje- nju Tolstojevu mnogo se pisalo u Rusiji i za njega i protiv njega, no većina se strucnjaka slagala u tome, da postupak Tolstojev nije tako los, ali u nazorima da sam sebi često protuslovi. Tako on općenito tvrdi, da nema napretka, pa ipak želi školom preporoditi covjecanstvo.

Povjesnici, veli Tolstoj, govore o napretku covječan- stva izuzimajući azijske, afričke, američke i australske narode, koji broje oko milijardu ljudi. Već sama Kina sa svojim stotinama milijuna jasno govori, da nema napretka. Kod kulturnih evropskih naroda usporeduju povjesnici na pr. kulturno stanje današnje Francuske s kulturnim stanjem staroga Rima i govore onda o napretku, to jest, za koliko je današnja Francuska pred starim Rimom. Tolstoj primjecuje, da povjesnici griješe, kad usporeduju samo neznatne dijelove evropskoga covjecanstva te onda iz pojedinih slučajeva zaključuju na općenitost, to jest, na citavo covjecanstvo. »Ja kao i svi oni, koji su slobodni od praznovjerja u napredak, pripominjem samo to, kaze Tolstoj, da covjecanstvo živi, da se uspomene na pro- šlost upravo tako množe, kao što i iščezavaju. Djela pro- šlosti često služe djelima sadašnjosti kao podloga, ali isto tako cesto i kao zapreka. Blagostanje jednoga naroda na jednom istom mjestu sad se diže, sad opet pada .. .«

Tolstoj priznaje, da se zakon napretka ili usavršava- nja nalazi u duši svakoga covjeka, ali je pogrešno, kaže on, kad ga prenose na povijest covjecanstva. Dok je ta j zakon ličan, plodonosan je i pristupacan svakome, prene-

198

sen pak na povijest postaje neplodnim i ispraznim naklapanjem, koje opravdava svaku neukusnost, a vodi k u- sudnosti. Općenit napredak eitavoga covjecanstva je ne- što, sto nije dokazano i što ne postoji za sve istocne narode . ..

Tolstoj se mnogo trudio oko toga, da sastavi sto us- pješniji Abecedar s dobrim stivorn za djecu i odrasle. Za tu svrhu proučavaše najrazličitija djela iz stranili knji- ževnosti. Plod toga rada bila su četiri udžbenika. Ovdje Tolstoj daje učitelju općenitih uputa, tako na pr. veli, da treba osobito paziti na to, da ucenik s veseljem uči. Da ucenik uzmogne dobro uciti, mora rado učiti, a da rado uči, mora 1. ono, što uči, biti razumljivo i. zanimljivo; 2. treba da se duševno nalazi u dobrom raspoloženju. Da u- čenik uzmogne ono razumjeti, što uči, i da ga to zanima, u čemu ga poučavamo, treba izbjegavati dvije krajnosti, to jest, nigda ne treba učeniku govoriti o stvarima, kojih on ne može razumjeti, niti treba s njim govoriti o nečemu, što on upravo tako dobro, kadkada možda i bolje znade od ucitelja. Da se pak učeniku ne kaze ono, sto on ne mo- že da razumije, treba izbjegavati sva odredenja, razdiobe i općenita pravila. A upravo u tome griješe sve naučne knjige, kaze Tolstoj.

Da se duševno uzmogne ucenik održati u dobrom ras- položenju, treba paziti na ovo. 1. Tamo, gdje ucenik ući, ne smiju se nalaziti nikakva neobična lica ili neobični predmeti. 2. Ucenik se ne smije stidjeti ni ucitelja ni svojih drugova. 3. Ucenik se ne smije bojati nikakve kazni radi slaboga razumijevanja, jer covjecji razum može samo tada često raditi, ako ne stoji pod izvanjskim utjecajima. 4. Duh se ne smije odveć umoriti; zato učitelj treba da bude na oprezu, čim na učeniku opazi znakove u- momosti. Ako je duh umoran, treba da se ucenik tjelesno kreće 5. Obuka mora odgovarxati sposobnosti ucenikovoj, ona ne smije biti ni preteška ni prelaka. Najznatnije pak kod obučavanja, veli Tolstoj, jest ljubav, koju treba uči- telj da ima i prema predmetu i prema djetetu: »Ako ucitelj ljubi daka kao otac ili majka, bit 6e bolji ucitelj od onoga, koji je procitao sve knjige svijeta, a ne ljubi ni predmeta ni daka«.

199

Tolstoj je kao velik štovatelj Homera, uspoređujući izvornik s prijevodima, došao do uvjerenja, da Homera treba čitati samo u izvorniku. Zato osobito preporučivase učenje grčkoga jezika u srednjim skolajna, jer »bez grc- koga nema naobrazbe«.

Videći Tolstoj, da mu sve nastojanje oko preporoda ruskih škola ostaje neplodnim poslom, a i radi velikih troškova, koji bijahu skopčani sa školom i tiskanjem stručnih knjiga i listova, zatim radi skrbi oko porodice i gospodarstva bi prisiljen, da napusti odgojiteljski rad. Ujedno obustavi i izlaženje odgojiteljskoga casopisa »Ja- snaja Poljana«. No time, sto je prestao obučavati djecu, nije smetnuo s uma, da mu treba brošurama uzgojno djelovati na odrasle, kako se to može vidjeti iz nekih rasprava, kao sto su »M l a d i m l j u d i m a « i »A l k o h o l i d u h an«.

Velika većina ljudi, kaže Tolstoj, odana je bilo kakvo- me užitku, koji nipošto nije koristan ni za tjelesni ni za dusevni razvoj covjeka. Tamo, gdje nema vina, rakije, piva, troše ljudi opij i hašiš, i to jedni vise drugi manje, no kod nekih je taj užitak prešao u strast tako, te i duševno i tjelesno propadaju. Kad ih tkogod zapita, čemu im ta j pogubni užitak, odgovaraju gotovo svi najednako, da ih umiruje, da zaborave nevolju, da im mozak bude gipkiji, i onda zašto ne bi pili i pušili, kad to većina ljudi radi.

Kriminalistika je puna primjera, kako zločinci, prije nego kakvo nedjelo počine, piju, a nakon izvedena zloči- na puše, da se umire. Francuski \ôjnici, kad su navalji- vali na se\âstopoljsku tvrdavu, bijahu u pripitom sta^ nju. Tolstoj ih je na svoje oči vidio. Uopće se vojnicima rado daju alkoholna pića prije navale. Razbojnici, krad- ljivci i milosnice ne mogu se bez alkohola ni zamisliti. Oci- to se vidi, da svi ti ljudi piju i puse zato, da dodu u neko drugo raspoloženje, koje ne odgovara njihovu obicnom stanju. I u tom stanju mogu često izvesti takva djela, kojih se poslije stide, kad se otrijezne. Oni piju dakle i puse zato, da ušutkaju svoju savjest. Zato su kartasi gotovo svi pusaci kao i milosnice, dok žene, koje provode ćudore- dan i žene dostojan zivot, vrlo rijetko puse.

200

Općenito se govori, da umjereni užitak alkohola i ni- kotina nije skodljiv, no Tolstoj drži, da tijelo čovječje konaeno jednako strada i kod onih, koji umjereno piju i puse, kao i kod onih, kojima je taj užitak postao stra- šeu, samo s tom razlikom, da ovi prije klonu.

Pušači tvrde, da bi prije mogli biti bez jela nego bez duhana, da im je pušenje neophodno potrebno, pogotovu kod duševnoga rada, buduei, da pušenjem mozak postaje gipkijim, misli se brže razvijaju itd. I Tolstoj je prije ta ke mislio, no to ne stoji. Pušenjem se doduše misli brže redaju i covjek prema tome i brže radi, no to brže razvi- janje misli i taj brži rad ide na racun umanjenoga rasud- noga smisla i savjesti, koju užitak duhana slabi. Sto je ostrije naše rasudivanje, to polaganije napreduje naš rad, no zato je on savršeniji — i obrnuto. Rad, koji covjek izvodi u narkoticnom stanju, prije je štetan nego koristan; on ne može biti dobar već zato, jer je izveden u nekom stanju otrovanja, u kojem se nalaze svi oni, koji alkohol i duhan uživaju, pa bilo to i umjereno, kao što su držav- nici, činovnici, umjetnici i drugi.

U tom stanju vjecnoga narkotičnoga i alkoholicnoga otrovanja nalaze se i savremeni evropski državnici, koji se već nekoliko desetogodišta ničim drugim ne bave, već kako će što bolje usavršiti »organizovano ubijanje«, da budu svaki čas spremni, ne možda da se brane od navale barbara, već da se pokolju s jednako uljudenim narodima, kao što su i oni sami. Kad bi u njih bilo vise savjesti, ne bi to cinili. A to se imade velikim dijelom da zahvali užitku alkohola i duhana. Tolstoj je uvjeren, da će u svijetu biti to manje zla, što će ljudi manje trošiti narkoti- čnih i alkoholičnih sredstava.

Budući da je Tolstoja sve zanimalo, sto stoji bilo u kakvoj vezi sa životnim pitanjem, jasno je, da medu ostalim kod svestranoga njegova posmatranja nije bio bas neznatan jedan od onih glavnih čimbenika, koji po- kreću dusevni zivot covjecji: umjetnost. Dakako njemu nije do ocjenjivanja pojedinih umjetničkih proizvoda ili umjetnika samih, bili oni pjesnici, glazbenici, slikari ili ki- pari, jer je silno stvaranje u umjetnickom svijetu kod svestrane razgranjenosti tako preotelo mah, te mu se či-

201

ni, da je velika većina umjetničkih proizvoda samo su- visna besposlica, od koje nema covjecanstvo nikakve koristi: on pretresa opcenita pitanja o umjetnosti, to jest, koja je svrha njezina i kakva ona treba da bude. Polaze- ći s gledišta, da umjetnosti pripada daleko visa zadaća, nego da samo zabavlja i pruža užitak, zabacuje svaku takvu umjetnost, koja se ne obazire na potrebe i na shva- ćanje opcinstva. Svoje nazore o umjetnosti i njezinoj za- daći, koji u mnogome zastranjuju od običnoga razumijevanja, točno je razložio u raspravi » P r o t i v m o d e r - n e u m j e t n o s t i « .

Tolstoj se pita, kako je to moguće, da bezvjerska umjetnost, koju su u stara vremena jedva trpjeli, danas kao nešto izvrsno vrijedi, samo ako pruža užitak.

Vrijednost umjetnosti stoji do one misli, koja je uvje- tovana znacenjem života, i do onoga, što već ljudi smatra ju dobrim ili zlim za ovaj zivot; znanost pak, koja lu$i dobro od zla, zove se vjera. Osjećaji, koji covjeka privode k takvim uzorima, koji se ne protive toj vjeri, smatraju se dobrima; osjećaji, koji idu protivnim smjerom, loši su. I tako je kod svih naroda s obzirom na umjetnost vjera igrala ulogu: kod Židova, Grka, Rimljana, Kitajaca, E- gipćana, Indijaca i kod prvih kršćana.

Najstarije kršćanstvo dopuštalo je samo onu umjet- tnost, koja se bavila životom Krista i svetaca, dok je za- bacivalo umjetnicke proizvode, koji su izražavali osjećaje osobnoga užitka. Kasnije se razvilo novo krsćanstvo, koje stajaše bliže poganstvu nego nauci Kristovoj. To mlade kršćanstvo, koje stoji sa svojim ćudoređem i svojom \^rijednoscu uopće ispod onoga Kristova, stvaralo je bo- žansku oblasnost, slicnu poganskim pričama, uvodeći raz- ličito štovanje svetaca, djevice, andela, apostola; a radi toga je nastala i nova umjetnost, koja je imala bojom i kamenom da služi tome štovanju. Iako je ta umjetnost bila osnovana 11a iskrivljenoj nauci Kristovoj te imala nakanu, da pobuduje strah od pakla, nadu u nebeske radosti i slično, opet je to bila umjetnost.

S vremenom su oni, koji predstavljahu učeni razred ljudi (crkveni dostojanstvenici, kraljevi i knezovi), stall uvidati, kako se crkveno tumačenje vjere nikako ne slaže

202

s istinom Kristove nauke, pa im se prema tome i sva kultura, osnovana na tom nesuglasju, činila lažnom, pogotovu kad su je usporedili s kulturom starih Grka, koja bijase osnovana na bistroj nauci grčkoga duha. Zato se već za vrijeme križarskih vojni opaža nastojanje oko toga, da se kršćani vrate k čistoj nauci Kristovoj. No budu- ći da je osnova nauci Kristovoj bratstvo i jednakost, opa- ža se ta j preokret s malo iznimaka samo kod nižih slojeva naroda, dok su predstavnici, i crkveni i svjetovni, o- stali i nadalje kod onoga tumačenja nauke Kristove, koje je dopuštalo prednost njihovu nad mnoštvom, podržava- jući samo izvanjsko obilježje kršćanstva bez ikakva dub- ljega sadržaja. Zato se oni, napustivši umjetnost ranoga kršćanstva, vraćaju grčkoj, premda »poganskoj« umjetnosti. I tako je nastao novi biljeg umjetnosti, ne vise Kri- stova vjera, koja je dijelila dobro od zla, jer ta granica bijase izblijedjela, već je biljegom umjetnosti postalo o- no, sto je djelovalo ugodno — dakle ljepota. Nastala je nova umjetnost preporoda — renaissance.

Buđući da Grci nijesu razlikovali dobro od lijepoga — osim nekih mudraca, koji su osjećali, da ljepota nije u- vijek suglasna s dobrotom: Sokrat zapostavljaše ljepotu dobroti; Platon spaja jedno i drugo, pa govori o dušev- noj ljepoti; Aristotel je tražio od umjetnosti ćudoredni utjecaj — te su držali, da ono, sto je lijepo, mora ujedno i dobro biti, koji pojam označivahu riječju »kalokaga- thia«, lijepa dobrota: nastalo je pod utjecajem toga nazora i u novijoj umjetnosti mjerilo, koje je dopuštalo ono, sto je lijepo, a to lijepo smatralo se i dobrim. Este- tičari preporoda naime nastojahu ta dva u jedno stoplje- na pojma podici do glavnoga mjerila u umjetnosti. A to bijase pogrešno, jer dobrota većinom označuje pobjedu nad strašću, dok se ljepota uhvatila za korijenje svih strasti.

K tomu izjednačenju ljepote s dobrotom pridošla je još i istina, tako te su sva tri pojma, stopljeni u jedan, sačinjavali osnovni biljeg umjetnosti, koja imadase svrhu, da pobuduje ugodne osjećaje, da pruža užitak. Tolstoj naziva tu pojavu nesklapnom, nemogućom, jer veli, da ljepota ne podnosi istine, budući da istina razara svaku

203

utvaru, a ova je osnova ljepoti; za tim da ni dobrota nije uvijek u suglasju s istinom, jer na pr. istina o beskoris- nim stvarima ne stoji nipošto u svezi s dobrotom (Pascal, Sokrat i dr.).

Opeenito se može govoriti o židovoskoj, grčkoj, egi- patskoj, pa i kitajskoj i japanskoj umjetnosti; i Rusi su do Petra Vel. imali svoju narodnu umjetnost, kao sto se to opaza i u ostaloj Evropi do 13. i 14. stoljeca. Ali kada su viši umniji slojevi naroda izgubili vjeru u crkvenu nauku, nestalo je i evropske i narodne umjetnosti. Umjetnost se viših razreda odijelila od umjetnosti nižega puka, i tako su nastale dvije umjetnosti: pučka i otmjena umjetnost. Jaz, koji je nastao izmedu ta dva smjera, postajase s vremenom sve veći, tako da covjek nižih ra zreda nikako nije razumijevao umjetnosti otmjenoga drustva. Ona je za nj ostala tudom. Tako su pjesnici pisali latinskim jezikom, kojega priprosti puk nije razumio. Medutim i danas umjetnički proizvodi nasih pjesnika upravo su tako nerazumljivi za priprosta covjeka, kao da su pisani u sanskrtu. Umjetnost viših razreda ne može i ne će nigda biti pristupna nižim razredima naroda, i to iz glavnoga razloga, jer je otmjena umjetnost odvajkada bila samo razbibriga za ljude iz viših krugova, a da od toga ostalo covjecanstvo nikakve koristi nije imalo.

Govori se, da je umjetnost od velike znatnosti za covjecanstvo, pa se rado usporeduje po značenju svome s vjerom. Kad bi to bila istina, onda bi ta umjetnost morala svakome biti pristupna. No budući da to ne stoji, umjetnost ta ili nema onoga velikoga značenja, koje joj se daje, ili ona uopće nije prava umjetnost. Umni ali ne- ćudoredni ljudi, kaze Tolstoj, s punom bezobraznošću tvrde, da prosti puk nema nikakva prava na umjetnost, već samo oni — »elita«; prosti puk treba da se zadovolji time, da služi »višim bićima«, da im pomogne svojim trudom do užitka.

Tri su izvora, iz kojih otmjena umjetnost crpe svoju gradu; 1. taština, koja stoji u svezi s častoljubljem i prezirom drugoga; 2. putenost, koja se pojavljuje u najrazlicitijim oblicima i 3. nezadovoljstvo sa životom, tako zvani »Weltschmerz« (Byron, Leopardi, Heine).

204

Otkako se odijelila umjetnost viših krugova od umjetnosti nižih razreda (u 13. stoljeću), isticaše otmjena, »elitna« umjetnost, umjetnost užitka, iznajprije osjećaje taštine i prezira, zatim uzvisivaše pape, careve, knežove, uopće dostojanstvenike, bilo crkvene bilo svjetovne. Ka- snije se sve većma uvlaciia u umjetnost putena primjesa. Tako se od Boecaccia do Marcela Prevost-a opisuje u romanima gotovo bez iznimke ljubav, po mogućnosti brac- na nevjera. Francuski slikari vole žensku golotinju, a u novijoj francuskoj književnosti jedva ćeš naći stranu, 11a kojoj se ne bi nalazila riječ »go«. I tako je umjetnost, kojoj bijaše glavna svrha podražavanje putenosti, sve to vecma potiskivala pravu vjeru iz viših krugova.

Grčki umjetnik i židovski prorok nastojahu, da misli svoje i osjećaje tako izraze, da ih svatko uzmogne razumjeti; uopće je to bivalo tamo, gdje je umjetnost bila za- jedničko dobro sviju, dok su umjetnici, koji su radili za pape, kraljeve, knezove i njihove ljubovce, nastojali zadovoljiti upravo njih poznavajuci njihove potrebe i obicaje, tako da su velikoj množini naroda ti umjetnički proizvodi ostali nepristupni i nerazuml-iivi. Dakako takav posao nije težak za umjetnika, jer mu je laglje bilo zadovoljiti nekolicinu nego čitavo općinstvo. Ta umjetnost otmjenoga razreda, koja s neznatnom svojom manjinom upravo iščezava pred mnoštvom naroda, postigla je, cini se, svoj vrhunae u modernom dekadentstvu, koje zastupaju Baudelaire i Verlaine.

Najmladi od francuskih dekadenata Mallarme veli, da car pjesništva stoji u odgonetanju smisla i da svaka pjesma treba da bude vrsta zagonetke. Ovakvi i slični nazori opazaju se ne samo kod mladih Francuza već i kod glazbenika i slikara. Ove Francuze, koji su stotine drugih zaveli, naziva Tolstoj lošim pjesnicima, kao sto su Jean Moreas, Charles Morice, Charles Vignier, Rene Ghil, Maurice Maeterlinck, Georgeš Rodenbach i drugi.

Tolstoj se obara na moderne simboliste, impresioniste i neo-impresioniste (ekspresionista tada još nije bilo), pa spominje nekoga ljubiteija umjetnosti, koji je za- bilježio u svoj dnevnik, kako nije mogao na slici nekoga simboliste razabrati, ni gdje je glava, ni gdje su ruke. Isti

205

■veli, da kod simbolista uopće nije ništa mogao razumjeti, dok mu drugi nijesu protumačili; tako na pr. spominje sliku, koja prikazuje ženu sa žutim licem i crnom kosom, koja se pretvara u drvo, dok iz grudiju svojih istiskuje rukama krvave mlazove, koji se stječu u potok krvi lju- bicaste boje itd. — Od zastupnika te umjetnosti osobito se slave Bocklin, Stuck, K linger.. . .

Slična se zabluda opaža i kod drame, kaze Tolstoj, kad na pr. slijepci u Maeterlinckovim »Slijepcima« sjedeći kraj vode neprestano ponavljaju iste rijeci, ili kad u Hauptmannovoj drami »Potonulo zvono« odjednom stane na dnu jezera zvono zvoniti. Isto je i kod glazbe, kad iz meteža glasova i akorda ne možeš ništa drugo razabrati već silno naprezanje glazbenika, koji bi, nešto htio da kaze, a ne maze, jer čitavim trudom nije ni to postigao, da svojom glazbom samo malo djeluje na nase osjećaje. Predstavnici takve glazbe jesu: Liszt, Berlioz, Brahms, R. Strauss i dr. — Isto se napokon opaža i kod romana i novele, na pr. »La-bas« od Huysmans-a i dr. — U svim je tim djelima, kaze Tolstoj, slog neobično pretjeran, čuv- «tva neprirodna, a što je najgore, ne možeš razabrati, što se dogodilo, kome i kako. I to je citava umjetnost nase moderne mladeži.

Umjetnost, koja se razvijala na pr. u početku 19. sto- ljeća, bila je mnogo većemu krugu ljudi pristupna i razumljiva nego moderno dekadentstvo, i što se dalje ta umjetnost razvija, to manji biva i krug onih, koji ju ra- zumiju. A to može biti sudbonosno za samu umjetnost, je r konačno će se krug onih, kojima je ta umjetnost pristupna, smanjiti na trojicu iU dvojicu, sto vise, na jednoga umjetnika, koji će jedini razumjeti ono, sto je izradio. I onda će moći reći, kako se to nerijetko čuje: »Ja stva- ram djela i razumijem ih, a ako ih tko ne razumije, to ža- losnije za njega!« — Tolstoj kaze, da je to nesklapno i neoprostivo.

Rado se tvrdi, da uzmogne uman covjek tu umjetnost razumjeti, da mu treba nebrojeno puta promatrati je, či- ta ti ili slušati, to jest, on treba da joj privikne. I doista, kao sto se covjek priuči na lošu hranu, na rakiju, na du-

206

lian i opij, upravo se tako može priučiti i na lošu umjetnost. A to se eto i dogada, veli Tolstoj.

Velika su umjetnička djela tada doista velika, ako su svakomu pristupna i razumljiva. Najljepši govor na kitaj- skom jeziku ne može na nas djelovati, jer ne razumijemo jezika, ali suze i smijeh Kitajca jednako nas diraiu, kao i smijeh i suze nasega covjeka. Tako će na pr. prica o Jo- sipu, prevedena na kitajski, dirnuti Kitajca, a priča o Sakia-Muni na nasem jeziku dirnuti nas. Mi dakle tu umjetnost razumijemo, ona je za nas pristupna. No ako umjetničko djelo jednoga Kitajca na nas slabije djeluje nego na Kitajca samoga, to ne znaci, da nam ponestaje ukusa i umnosti, da uzmognemo njegovu umjetnost tako shvatiti, kao on sam, već to znaci, da mi poznajemo jednu bolju umjetnost od njegove. Pravi umjetnički proizvodi, kao što su Ilijada, Odiseja, price o Izaku, Jakovu i Josipu, pjesme hebrejskih proroka, psalmi, evandelja, hvalospje- vi Veda itd. — sva ta djela sa svojim uzvišenim osjećaji- ma djelovala su pred tisuće godina i djeluju jednako na najvišega i na najnižega. Ako dakle umjetnost ne može da djeluje na ljude, krivnja ne stoji u tome, sto ljudima ponestaje ukusa i umnosti, već u tome, sto je to loša umjetnost, ili uopće nije nikakva umjetnost.

Da umjetnik uzmogne zadovoljiti zahtjevima tako zvanoga otmjenoga razreda, budući da ne može uvijek m srca i duše govoriti — to su samo rijetki časovi um- jetničkoga stvaranja — služi se ovim sredstvima: 1.nasljedovanjem drugih djela; 2. poljepšavanjem, dotje- ranim izrazima, ritmom, lijepim dekoracijama, ruhom na pozorištu, biranim bojama kod slikarstva; 3. osjetil- mm djelovanjem na naša ćutila, koje se osobito sastoji u opreci ružnoga s Hjepim, jakoga s nježnim, okrutnoga s blagim ili u navadi, da se jedan dio obradi u tančine, dok se ostalo samo u glavnim crtama prikaže; 4. sredstvom, koje se sastoji u pobudivanju znatiželjnosti. Uopće se nastoji postići učinak. No ono, čime se taj učinak postiže, može sve drugo prije biti, samo ne umjetnost. Glavno o- bilježje umjetnosti — prave umjetnosti — stoji u tome, da umjetnik svoje osjećaje priopći drugima ne obazirući se na izvanjski učinak svoga djela. Zato umjetničko dje-

207

lo ne samo ne mora uvijek biti suglasno s ljepotom, vec ono cesto stoji u opreci s njom. Prema tome ljepota i ne može biti biljeg umjetnosti.

Umjetnost je, kaže Tolstoj, postala zanatom, a sastoji se velikim dijelom u nasljedovanju. Uzroka tomu imade vise: 1. stvarna korist umjetnikova; 2. ocjena, koja često hvaleći djela manje vrste dopušta, da se i srednje nadareni uvlače u kolo pravo nadarenih i 3. umjetnička škola, koja pravom umjetničkom daru vise škodi nego koristi, tako te se često najbolje nadareni, pošavši jednom već odredenom stazom, koju im je škola pokazala, ne mogu slobodno razvijati. I tako se sve veema razvija umjetnost nasljedovanja, dakle nesamonikla, nepotpuna umjetnost.

Tolstoj navodi, kako je negdje čitao, da u Parizu živi oko dvadeset tisuća slikara, a bit će ih, kaže, i u Engle- skoj kao i u Njemackoj toliko, pa ako uzmemo jos i ostale države s ponešto manjim brojem, bit će ih zajedno oko sto tisuća u Evropi. K tomu pridolaze jos i glazbenici i pjesnici, kojih, ako nema vise, a ono ih imade zacijelo toliko, koliko i slikara. Pa sad ako od ovo trista tisuća umjetnika svaki izradi tri djela u godini, to nastaje oko milijun umjetničkih proizvoda. Pita se: koliko imade ljudi, na koje djeluje ovo milijun proizvoda? Radnički raz- redi nemaju o tim djelima ni pojma, samo neznatan broj ljudi umnih krugova jedva će poznavati jedno od tisuću djela. Prema tome su sva ta djela samo prividne tvorevi- ne neke »na silu umjetnosti«, a sluze kao razbibriga do- konim ljudima, dok im je vrijednost vrlo neznatna ili nikakva i kratkotrajna vijeka. Tko bi mogao od te neiz- mjerne množine odijeliti ona djela, koja se mogu nazvati umjetničkima, to jest razlikovati pravu umjetnost od lažne?!

Napokon Tolstoj posmatra umjetnost s općenitoga gledišta, s gledišta tako zvane općene umjetnosti, pa dr- ži, da je već preporod posao stramputicom, i to ne možđa zato, jer je njime kršćanska umjetnost bila potisnuta, koja je razlikovala dobro od zla, već jer je na mjesto te umjetnosti došla takva, kojoj bijase zadaća, da pruža u- žitak. Ta umjetnost bijase namijenjena samo neznatnom

208

broju crkvenih i svjetovnih dostojanstvenika, tako te je, mjesto da sjedinjuje covjecanstvo pobuđujući u njemu bez razlike staleža i naobrazbe cuvstva, koja su svim ljudima zajednička, rastavljala više od nižih ugađajući že- ljama i pohotama nekolicine bogatih predstavnika tada- šnjih umnika.

Osim ove vrste općene umjetnosti Tolstoj spominje još jednu vrstu umjetnosti, koja ima da izražava vjerska čuvstva prema Bogu i prema bliznjemu. To je kršćan- ska umjetnost. Kao primjere iz te umjetnosti, koja izra- žava vjerska cuvstva, navodi ova djela: »Bijednici« i »Si- romnašni ljudi« od V. Hugo-a; romani i novele Ch. Di- ckensa; Dostojevskijeva djela, »Adam Bede« od G. Eliot- ove. Kao primjere iz općene umjetnosti navodi: Don Qui- xote-a, Molierove komedije, Gogoljeve i Puskinove pripovijetke, neke Maupassant-ove novele, romane Dumas-a star, i »čika Tominu kolibu« od Becher-Stowe-ove (bi- cer-sto).

Djelima, koja se po općenitom sudu smatraju umjet- nickima, kao sto su: Beethovenova 9. simfonija, zatim u glavnom djela Schumannova, Berliozova, Wagnerova, Lisztova — Tolstoj ne pripisuje umjetničke vrijednosti, je r tu glazbu mogu samo da shvate ljudi, koji su u sebi razvili živcanu osjetljivost boležljive naravi. Isto tako će se i kod modernoga slikarstva jedva moći naći djelo, koje ili izrazava vjersko čuvstvo prema Bogu i bližnjemu, ili pak cuvstva, koja su svim ljudima razumljiva. Djelo, koje ne izražava ni jedno ni drugo, ne može se po Tolstojevu nazoru nazvati umjetnickim.

Muzeji i izložbe puni su simbolističkih djela, kojih je smisao samo neznatnome krugu ljudi pristupan, naroči- to pak ima tu takvih proizvoda, koji sa sablažnjivim go- lotinjama služe samo putenosti. Sva ta umjetnost, veli Tolstoj, ne samo ne zblizava ljude izmedu sebe, već ih naprotiv rastavlja i otuduje.

Sada se nameće pitanje, da li je opravdano toj tako zvanoj umjetnosti žrtvovati trud i zivot tolikih milijuna ljudi, koji joj sluze (u tvornicama, radionicama, kazali- stima itd.). I Tolstoj odgovara: Ne, nije opravdano! — Pa kao sto svi vjerski odgojitelji covjecanstva, tako i

209

on veli s Platonom, da je bolje odreći se svake umjetnosti, nego gajiti takvu umjetnost, od koje covjecanstvo nema nikakve koristi. A da je ta umjetnost pošla stramputicom, krivnja je u tom, sto je u onom razredu ljudi, koji se sm atra predstavnikom i gojiteljem njezinim, nestalo vjerskih osjećaja, tako te covjecanstvo kvari i upropašćuje, mjesto da ga oplemenjuje i dize. Istom onda, kada će umjetnost opet postati »općena«, to jest pristupna svakomu čovjeku, ističući cuvstva, koja su svim ljudima bez razlike staleža i naobrazbe shvatljiva i razumljiva, istom onda će ona biti ono, što je u prvom početku bHa i što bi ona uvijek morala biti: sredstvo usavršavanja, koje če ljubav, ujedinjenje i sreeu covjecanstva privesti k pobje- di. I to će biti svrha umjetnosti u buđućnosti.

Tolstoj je duboko uvjeren, da ova današnja umjetnost nema dugoga vijeka; i ako sebi predstavnici te umjetnosti kao i pristaše njezini — a to je ona neznatna manjina, koja pred mnoštvom iščezava — umjetnost u budućnosti predstavljaju neizmjerno dotjeranom i tanko- ćutnom, koja će se iz ove današnje otmjene umjetnosti razviti, ljuto se varaju. Današnja se umjetnost naime nalazi u ulici, iz koje izlaza nema. Sva ova umjetnost, naučena u školama, koja se za novce prodaje, postepeno će uginuti, jer se djelokrug njezin sve većma suzuje, to jest broj onih, kojima je ona pristupna, postaje radi ne- razumijevanja i neshvaćanja sve manji, Tako dugo, dok se trgovci ne protjeraju iz hrama, ne može se hram umjetnosti nazvati hramom i zato će prva skrb umjetnosti u budućnosti biti, da, protjera trgovce.

Umjetnost nije tu ni zbog užitka ni zbog licne koristi: »umjetnost je nešto veliko, ona je jedan organ covjecanstva, koji prenosi shvaćanje razuma u područje o- sjećaja. Umjetnost imade silan posao pred sobom; ona treba s pomoću znanosti i vjere da uz slobodnu privolu provede onaj mirovni savez ljudi, koji se danas podrža- va samo izvanjskim sredstvima, sudovima, redarstvom i sličnim. Umjetnost treba da sruši u svijetu gospodstvo sile i nasilja. Svrha prave umjetnosti sastoji se u brat- skom zbližavanju i ujedinjavanju covjecanstva«.

210

P O G O V O R

Tolstoju kao misliocu mnogo prigovaraju. Najteži je od svih prigovora, koje stavljaju njegovoj nauci, prigo- vor zbog »n e p r o t i v 1 j, e n j a«.

Što znači »Ne protivite se zlu!«? — Znači: dopustitisvakome, da radi s nama, štogod mu je volja. Onaj, koji postupa prema toj zapovijedi, strada, jer po tome mora- lu đivlji stalno izgone pitome. Ta kruna Kristove nauke, koja je osobito resila rano kršćanstvo, bijase svima onima mrska, koji su u sili nazirali svoju veličinu. Ni Konstantin Vel. nije se mogao s njom sprijateljiti, jer je u njoj vidio najveću opasnost za svoju vlast; pa i sama crkva je za vrijeme svoje svjetske moći na silu odgovarala silom. Usvojiš li naime taj nazor, ne možeš postići ni slave ni bogatstva, pa ni sreće, kako su to krvlju svojom često rasvjedocili kršćanski mučenici. Tko usvoji ta j nazor, bit će ponižen, prezren i prognan, i to ne samo poje- dinci već i citavi narodi, koji se daju uništavati vjeruju- ći u bolji zivot tamo na »drugome svijetu«.

Pa ipak se u toj zapovijedi nalazi ono najuzvisenije, sto je mogla stvoriti Kristova nauka. Po toj nauci postalo je rano kršćanstvo velikim, ne brojem već moralom svojim. A kad se ta nauka nije vise shvaćala kao zapovijed, prestalo je i kršćanstvo — ono kršćanstvo, koje je Krist osnovao. I nastalo je novo kršćanstvo, kršćan- stvo Konstantinovo — kršćanstvo crkveno. To je povi- jesna činjenica. Od progonjenoga, borbenoga kršćanstva nastalo je drzavom zaštićeno mezimče, koje nije vise trebalo progoniti, jer nije vise bilo ni borbeno u smislu Kristove nauke, pa prema tome nije vise bilo nepoćudno državnoj vlasti.

Stoljeća su prolazila, Evropa se pušila od ljudske krvi: rat, ubistvo, grabež, spaljivanje, inkvizicija sa svojim »u ime Boga« bijahu na dnevnom redu. Tko je tada od velikih i bogatih careva, knezova, biskupa, patrijar- ha, papa i u snu samo pomisljao na krunu Kristove nauke: »Ne protivite se zlu!«? — Nitko on ovih, i to zato,

211

je r nijesu vjerovali u nju. Samo potisteni, kmetovi i robovi, skučeni pod njezin jaram, snosiii su strpljivo svoje teško breme u nadi, da će biti za to nagrađeni na »đru- gome svijetu«, kako im je to crkva obećavala, koja je već međutim na »ovome svijetu« dobro imala.

I napokon dolazi jedan od onih bogatih i velikih, koji usvaja tu nauku: Lav Nikolajevic Tolstoj. Da on to cini, jasno je; on to mora, jer je sav svoj nazor na svijet zasnovao na Kristovoj nauci, pa kad se jednom za nju odlucio, nije mogao nešto usvojiti, a nešto zabaciti, kako to cini njegova protivnica crkva. Dakako, sad udariše na n j sa sviju strana, a pogotovu crkveni predstavnici, jer se usudio Kristovu nauku bolje tumačiti od njih. I doista ta j nazor o neprotivljenju, kad bi ga htjeli neposredno primijeniti, neprirodan je i nemoralan. Jedva bismo smjeli uzeti, da je i sam Tolstoj to nacelo smatrao provedivim, bar u današnje vrijeme; on je dobro znao, da je smisao njegov pasivne prirode. Nacelo to je samo po sebi nesposobno za zivot i opasno za onoga, koji ga usvoji. Ono se može zamisliti samo kao posljedak osnovnoga nacela: Što ne ćeš, da drugi tebi čine, ne čini 111 ti drugima. A to je izvedivo, i svatko treba da se toga drži, i jaki i slabi. No u životu se doista samo slabiji dr- ži toga nacela, i to silom prilika, dok jaci rijetko tako postupa. АИ kad bi svi, i jači i slabiji, usvojili to nacelo, koje je osnova svim vjerama, dakle i kršćanskoj, koju je Krist crpio od budista boraveći kod njih (Notovič: »Praznina u životu Kristovu«), onda bi zapovijed »ne protivite se zlu« bila shvatljiva i izvediva, jer kad tebi nitko ne cini zla, onda nemaš ni uzroka da se protiviš. A to će biti moguće samo onda, kada svi ljudi usvoje osnovno nacelo svih vjera: »Nemoj činiti drugima ono, sto ne ćeš, da drugi tebi čine!«

Tolstoj je dosljedno bio i protiv vojne i smrtne kazni, to jest protiv nasilja. Medutim nas je život već po sebi vjecno ratovanje, koje postoji bilo izmedu pojedinaca bHo izmedu čitavih naroda. Ne da se svako pitanje rije- šiti »diplomatskim putem«, narocito ne tamo, gdje ni jedna stranka ne će da popusti; dok je »Drustvo Naroda« smiješna igračka u rukama velikih sila. Nema, »vječnoga

212

mira« među pojedincima, pa ga nema ni među narodima, koji svoju pretegu mogu samo ratovanjem mjeriti, ili kako bi Moltke (stariji) rekao: »Vjecni mir je samo san, i to ne bas najljepši«. I zato treba svaki, pa i naj- manji narod pođržavati oružanu silu, to jest vojsku, prema onoj: ako želiš mir, spremaj se za ra t; kolikogod se tome protivili dobroeudni moralisti.

Kao sto je Tolstoj protiv rata, pa makar se radilo i o obrani vlastite domovine, jer tamo treba da najbolji sinovi dadu svoje živote (drugačije ne može ni biti!), tako je on i protiv smrtne kazni, premda je to najjače sredstvo zastrasivanja odnosno odstranjivanja zlocinaca iz drustva ljudskoga; ali Tolstoj je eto protiv svakoga nasilja. A zar nije nasilje, kad neprijatelj hoće da nam otme slobodu ili zloeinac kad nam sprema zasjedu?! I sad radi Tolstojeva covjestva ne bismo smjeli brani- t i svoje slobode, niti bismo smjeli maknuti razbojnika. Nase bi pretjerano čovještvo urodilo našim vlastitim ropstvom kao i zlocinima svake ruke.

Tolstoj nije samo govorio i preporucivao, kako bi trebalo živjeti, da svi ljudi budu zadovoljni, vec je to i činom zasvjedocio. U pedesetim godinama svoga zivota odrekao se svake udobnosti i svakoga užitka, te je provodio nada sve jednostavan život baveci se teškim tjelesnim rado#i. Mnogi misle, da mu je lako bilo govoriti protiv užitka onda, kad se vec bio svega naužio i da je to činio samo zato, da se o njemu govori i pise. Ali to ne stoji, jer u tome upravo i jest njegova snaga; covjek, koji se od malenih nogu bio privikao na raskos i nerad, morao je imati jaku volju, da se odrekne svakoga užitka, kao sto je lov, jasenje, ukusna hrana, vino, duhan i tolike druge svagdanje stvarce, koje ispunjaju život jednoga plemića i bogatasa. I kad se svega toga odrekao, nije sebi vise dopustio ni udobnosti obicnoga gradanskoga zivota, već je živio jednostavno poput radnika ili težaka. P a kad uzmemo k tomu jos i njegov neumomi dusevni rad, moramo priznati, da to nije bilo samo pretvaranje. Ali Tolstoja nije nipošto vodila bilo kakva izvjesna namjera, da na pr. pokaže ljudima, kako treba živjeti* ili da se

može i tako živjeti, samo treba imati dobre volje, ili da ga

213

hvale i slave, već se on tako uživio u svoje čovjekoljub- Ije, te je doista osjećao bol, kad bi vidio čovjeka patnika, i stid, kad bi sam uživao, dok u isto vrijeme drugi gladuju. Malo ima ljudi takvih osjećaja. Ti se osjećaji ne dadu ucijepiti; oni su u čovjeku saxnome, oni dolaze sa čovjekom na svijet.

Napokon se Tolstoju zamjera njegovo polutanstvo (diletantizam: rieznanstven rad). Tolstoj je doista samo- uk, u cemu i jest njegova samostalnost i osobitost, jer već kao mladić od osamnaest godina nije dopustio, da itko na nj djeluje bilo u kojem smislu. Ova se borba zapocela, kada je, kako sam kaže, proučio bio osam srecl- njoskolskih knjiga iz nauka vjere o opstojanju boga i onda poceo ne vjerovati u boga. Dugo se borio, dok je ko- načno odbacio biblijskoga boga, naročito božanstvo Krl- stovo, tocno prema riječima Jacobsenovim (»Niels Lyhne«): »Mi mozemo biti, kako hoćemo, no nigda nam ne će uspjeti boga posve odstraniti iz neba; nas ga je mozak precesto gore zamišljao, on nam je usaden zvoni- ma i pjesmama, otkako smo još malena djeca bili«. Čini se, da ni Tolstoju nije uspjelo posve odstraniti boga, kolikogod se trudio, da ga poistoveti s prirodom, upravo sa životom. Njegovo pravdoljublje nije moglo dopustiti, da se toliko zlo, koje vlada svijetom, može zbivati sa znanjem jedinoga boga; i to ga je smucivaio. Zato je odbacio ne možda kršćanstvo nego crkvenu nauku, to jest način, kako crkva tumači Sv. pismo, kojega se nitko vise ne drži, od čega i dolazi sve zlo. Da bude posve samostalan ostavi napokon i sveučilišne nauke. I upravo iz toga razloga imao je već kao mlad covjek odjelit pogled na svijet. Pa kad uzmemo, da se kraj velike nadarenosti godinama marljivo bavio različitim naukama, da je dakle bio svestrano naobražen, covjek jake volje i osjećaja s velikim životnim iskustvom, a pri tom vrlo savjestan, ra- zumjet ćemo, da je morao imati i posve odjelite nazore, koji nemaju ništa zajedničko s pogledima onih mislilaca, koji zabacuju kršćanstvo, a još manje s tumačenjima crkvenih predstavnika, koji sebi prisvajaju pravo jedinp- ga ispravnoga tumacenja Sv. pisma.

214

Najbolje je Tolstoja ocrtao V. Zelinski, koji kaže: »Po svemu se vidi, da je Tolstoj misaon i radin covjek, koji je za glavnu svoju zadaću smatrao proučavanje zivota na osnovi vlastitih opažanja, koja su bila kraj njegovih razlicitih zvanja vrlo obilna, jer Tolstoj bijase i vojnik, koji nije ni od najvećih napora zazirao, zato da uzmogne steći pravi sud o naporu, radu i potrebi pocin- ka; i narodni učitelj, koji peučavaše i staro i mlado do- lazeći tako u neposredni dodir s ubogima; i posjednik, koji je opcio sa seljacima i tako mogao upoznati njihove potrebe; i književnik, koji je dopisivao ne samo s najvecim umnicima ruskima onoga vremena vec i s mnogima u tudini; i ratnik u bojevima s Turcima, gdje je imao priliku vidjeti mnogo bijede i nevolje; a povrh svega toga stoji njegovo covjekoljublje, koje se jasno razabire iz njegovih djela, koja služe kao dokaz velike ljubavi njegove prema covjeku patniku«.

Osim već spomenutoga »neprotivljenja« u Tolstoje- voi nauci, koje se jos dade tumačiti, kako smo to gore pokušali, ima jos mnogo toga, čemu bi se sa društveno- ga (socijalnoga) gledišta dalo prigovoriti. Svakako je slaba strana mislioca Tolstoja, sto nam nigdje ne kazuje, kako bi ljudi imali rijesiti drustveno pitanje. On do- duše preporucuje jednostavnost u životu i ljubav prema bližnjemu, ali to je daleko premalo za rješenje zamršeno- ga društvenoga pitanja danasnjega dana. Ljudi se ko- načno moraju hraniti i odijevati u najmanju ruku, treba da cuvaju zdravlje i zivot od bolesti odnosno od napada- ja divljih životinja pretpostavivsi, da su svi ljudi »andeli <, pa se ne trebaju jedni drugih bojati, niti jedni od drugih š tititi; nadalje treba da obezbjeduju svoj, pa bilo jos ta ko maleni imetak od zatornih elemenata, kao vode i vatre; nipošto pak medu posljednjim, ljudi treba da žive u svijetlu, sto Tolstoj osobito naglasuje.

Tolstoj preporucuje s Rousseau-om, da se vratimo k prirodi, da se bavimo najprirodnijim radom, to jest da obradujemo polja i da živimo po selima. Da dakle ljudi mognu živjeti, treba da oru i kopaju, i to prema Tolstojevu shvaćanju svi bez razlike. Za to trebamo plug i mo- tiku. A da dodemo do toga najjednostavnijega, ali i naj-

215

potrebnijega oruđa, potrebno nam je željezo. Odakle že- Ijezo? Kad bismo htjeli točno odgovoriti na to pitanje, morali bismo zamoliti citav niz strucnjaka, da nam pri- kažu proizvod i uporabu željeza počevši od rudokopa pa redom kroz talionice i tvornice, dok iz onih neuglednih surovina postane plug ili motika. A za to treba sva sila radnika i razlicitih majstora, da i ne govorimo o tolikim drugim dusevnim radnicima, kao što su inziniri, kemiča- ri, cinovnici itd., bez kojh ne možemo zamisliti ni pluga ni motike. Ne mogu dakle svi ljudi biti ratari.

Da se kod sve to većega i brzoga množenja covjecanstva mogne sto bolje izrabiti zemlja za prehranu ljudi, treba polja čuvati od poplava, to jest treba povući nasipe, iskopati kanale, procistiti riječna korita. A da se žito što brže i sto sigurnije otpremi u daleke krajeve, gdje je zemlja loša, gdje je poplava Ш tuča uništila usjeve, trebamo željeznice i brodove. Vidjeli smo, sto iziskuje samo postanak jedne motike, dok ju poljodjelac dobije u ruke, kako li je istom dug i težak razvoj jednoga parostroja. Da spomenemo ovdje onaj slucaj, kad je Tolstoj za velike gladi u istočnoj Rusiji osnivao javne kuhinje i kupio mi- lodare! Sa svih strana svijeta, cak iz Amerike, dolazile su pošiljke. žito se slalo na stotine vagona, da se spasu milijuni ljudi od sigurne smrti. Kako bi bilo to covjekolju- bivo djelo Tolstojevo uspjelo, da nije bilo željeznice, pa- robroda, brzojava itd?! Potrebna su dakle jos i druga zvanja, ne samo seljačko.

Mnogo zamršenije je pitanje, kako ćemo ocuvati zdravlje. Kome nije poznata očajna borba covjeka sa za- tornim bolestima, kao što su: kuga, tuberkuloza, tifus, spolne i tolike druge bolesti?! Gdje su bolnice, bakterio- loški i analitički zavodi, klinike, fakulteti, da i ne govorimo o različitim spravama i instrumentima u kirurgiji, za koje opet trebamo tvornice. Svuda su potrebni radnici, stručnjaci i učenjaci. I tu je dakle potrebna citava vojska ljudi, i to najučenijih i najsposobnijih, koji se ne mogu baviti poljodjelstvom. Ovdje bismo mogli bez svake zlobe spomenuti Tolstojev slucaj, kad je sebi jasući iščasio ru ku. Stvar se bila tako pokvarila, da je bila nužna operacija. da mu se spase ruka. Odakle operacija, ako ne raspo-

216

lažemo svim onim uredbama, o kojima smo maločas govorili? Dogodilo se tu Tolstoju ono isto, što i poznatomu mirotvorcu Mahatmi Gandiju, koji je stajao pod jakim utjecajem Tolstojevim.

Mahatma Gandi bi naime radi svoga djelovanja među Indijcima protiv engleske vlade osuđen na šest godina tamnice. Njegovo najglavnije sredstvo u toj borbi bilo je tako zvano »nesudjelovanje« (noncooperation, č. nonko- operešn) u državnoj službi, otklanjanje (bojkot) engleske robe i uopće evropske kulture. I on je za jednostavni ručni rad na selu, kojim se i sam kao odvjetnik bavio. Pa sto mu se dogodilo? U zatvoru je dobio zapaljenje slijepoga crijeva. Opasnost bila je velika; ili operacija ili smrt! No Mahatma Gandi volio se dati operirati vec umrijeti. I od koga se dao operirati? Od engleskoga vojnoga liječnika. Dakle Englez sa svojom evropskom kulturom operirao je Mahatmu Gandija, koji je pozivao svoj indijski narod na »nesaradnju« u engleskoj vladi i bojkot engleske robe, kao i evropske kulture.

Tolstoj se rado poziva na covjecji razum, koji bi u svemu morao biti mjerilom; zato on ne trpi kod crkvene nauke ništa, što je zasnovano na čistom vjerovanju. Pa ipak on savjetuje covjecanstvo, da se listom vrati na selo i da se bavi samo onim poslom, koji je nuždan za uzdr- žavanje zivota. »Nema napretka!« — kaže starac; suvi- šan je dakle dusevni rad u danasnjem smislu, mjesto ovoga treba vise gojiti osjećaj.

Što bi bilo od covjecanstva, da mu nije dan razum? Nestalo bi ga u borbi sa mnogo jačim životinjama upravo tako, kao sto je nestalo tolikih drugih vrsta, jer je covjek tjelesno slabije razvijen od lava, slona, medvjeda i drugih. Razum mu nadomješta nedostatke tjelesne snage. Pa već iz zahvalnosti prema tome razumu, koji je covjeku nekoć sačuvao goli zivot, treba da ga gojimo i usa- vrsujemo, kad vec ne bismo to morali ciniti radi tolikih drugih duševnih potreba današnjega vremena. Ovdje Tolstoj očito stoji u opreci sam sa sobom.

Tolstoj je napisao pricu »Putujte u svijetlu«. Onamo nas poziva, da bacimo tu lažnu uljudbu i da se vratimo k prirodi, a ovamo želi, da »putujemo u svijetlu«. A

217

kako ćemo putovati u svijetlu, ako se bas nitko ne će baviti duševnim radom? Znanosti su u prvom redu pozvane da dižu covjecanstvo iz tmuše, iz neznanja u vedrije visine. Zato treba narod pridizati školama i dobrim knjigama, primicati ga vrelu znanja i spoznaje, a ne valja zaba- civati dusevni rad, da se opet vratimo u doba sredovjee- noga neznanja i zaostalosti, u doba i duševnoga i tjelesnoga robovanja, u »vijek ludosti« (Chamberlain). Pa ipak je Tolstoj sam vrlo rado čitao i duševno vrlo mnogo ra dio. A odakle knjige, ako slova nema, ako papira nema? Tu se opet moramo vratiti gornjemu tumačenju o zaple- tenom razvoju počevši od rudokopa pa redom kroz talionice i tvornice, dok izide sitno slovo. Ili da se vratimo staromu načinu umnožavanja knjiga prepisivanjem?! Pa i to ne bismo mogli bez nožića, kojim se zarezuje guščje pero.

I tako bismo mop*li nastaviti s nabraianiem od bežic- noga brzoiava s neboticnim antenama (naprava za dava- nje i primanje glasova) pa sve do sitne igle, bez koje ko- šulje nema. Sve je to potrebno. Radi se samo o tome, da se ne pretjeruje: nista suviše! Kao sto je pretjeran uži- tak u jelu i piću štetan, tako je štetno i pretjerivanje u o- dijevanju i drugim razlicitim užicima ne samo za pojedinca već i za čitavo društvo; sto jedan ima previse, to drugi doslijedno ima premalo. U m j e r e n o s t je jedan od glavnih uvjeta za rjesavanje društvenoga pitanja, koliko se društvene prilike uopće dadu srediti.

Nemoguće je zamisliti, da bi se svi ljudi dali izjedna- citi, da jednako rade i jednako uživaju, niti medu seljacima, odnosno da svi imadu iste dužnosti i ista prava; niti ovo posljednje se ne da u cijelosti postići. Tko je od prirode sposobniji i marljiviji, imat će i teže dužnosti da vrši ; kao što ne može nepismen covjek od pluga poučavati druge u pisanju, tako bi isto bilo nerazumno lijecnika postaviti da čisti bolničke prostorije. Ne možemo poslati kape- tana na izvidnicu, a nepismena vojnika postaviti da dotle pravi nacrt o razvoju bitke. Izjednacenje ne da se provesti niti medu seljacima; i ovi meću kod kosidbe najjacega na čelo; seljak voli sam ići s volovima na sajam, nego da ta j posao povjeri ženi ili sinu, jer zna, da će kraj svoga

218

većega iskustva znati volove i bolje prodati. Čemu dalje nabrajati?! Izjednačenje u Tolstojevu smislu ne samo da se ne da provesti, već je i štetno upravo zato, jer je i neprirodno, da nesposobni vrše iste dužnosti kao i sposobni.

Tolstoj je čovjek osjećaja, zato je on protiv ra ta i smrtne kazni; njega boli nepravda, koja s nasiljem ide uporedo. Doista ima društvene nepravde, na svakom je koraku susrećemo; vidimo, da jedni uživaju vise, nego to stoji u opravdanom omjeru s njihovom sposobnošću ili s njihovim radom, dok drugi stradaju, premda su marljivi i savjesni u vrsenju svojih dužnosti. Mi to obicno zovemo »društvenom nepravdom«; možda bismo to bolje o- značili općom društvenom pojavom. Koliko ima ljudi, koji trpe radi vlastite krivice, nepažnje, nemara, neumjereno- sti, te padnu na dno zivota, gladuju, robuju drugima, po- činjaju u nevolji i zlocinstva itd. Možda je ipak u samome čovjeku klica njegovoj sreci ili nesreći. Ima ljudi, koji su bili kadgod pusta sirotinja, ali su radom, štednjom, gdjekad i srećom došli do bogatstva (Carnegie, amerićki bogataš). Ima ih, kojima su roditelji ostavili velik imetak, a oni su neradom, prekomjernim užitkom, a možda i nesretnim slučajem pali na prosjački štap. No time nije rečeno, da nema drustvene nepravde. Svakako umno kaže naž narod: U radiše svega biše, u štediše još i vise.

Ima nesreće od poplave, tuce, požara, za koju covjek ne moze biti odgovoran, no u tom slučaju treba čitavo društvo da priskoči stradaocu u pomoć. A za to su potrebna udruženja, općine, kotari, država; i što je to udru- ženje veće i uredenije, to će se laglje i obilatije moći po- moći sirotinji. Medutim Tolstoj je protiv svakoga držav- noga uredenja. Istina, ima u državi i zla, ali ima i dobra; svako dobro ima i svoju zlu stranu. A što bi istom bilo, da nema državnoga uredenja?! Tko bi gradio danas potrebne ceste i željeznice, bez kojih ne možemo sebi zamisliti saobraćaja; zar svaka zadruga za sebe?! Tko bi po- dizao bolnice i toUke druge javne zavode, bez kojih dru- štvo ne bi moglo postojati? Tko će pomoći stradaoclma, ako nema što veće i što uredenije zajednice? Ima u drža- vi i zla, svakako, no koliko li bi vise zla bilo bez nje! A

219

kamo lična sigurnost i sudstvo? Ili da se sve to prepush' »sudu dobrih ljudi« ?! Teško zemlji kraj sudova dobrih ljudi, a bez oružane sile i smrtne kazni! Ubijanju, otima- nju i nasilju svake vrste u gradu i na selu, ne bi bilo kraja ; jer, ne boji se svijet zakona već naoružane sile, koja za njim stoji. Kolikogod imade dobrih ljudi, ima ih i zlih, točno prema ravnoteži u prirodi, koja ne poznaje ni dobra ni zla, ili upravo ne dopušta, da pretegne bilo jedno bilo drugo.

Pa ipak je Tolstoj kao mislilac i čovjekoljubac velik, ne možda po rjesavanju društvenoga (socijalnoga) pitanja na osnovi Sv. pisma, koje je sa svojim zahtjevima (tko tebe kamenom, ti njega kruhom; ako te tko udari po lijevom obrazu, a ti mu obmi i desni; prodaj sve što imaš i podi za mnom — itd.) neprovedivo, upravo štetno za zivot: vec je on velik po tome, sto iznosi svu bijedu, koja tišti covjecanstvo i sto nas svojim razlaganjima sili na razmisljanje pobuđujući u nama sazalost prema bijed- nicima. Medutim, kako bi se to društveno zlo imalo odstraniti, kad nitko, ni imućni ni bijedni ne će da udese svoj zivot prema Sv. pismu, Tolstoj ne može da kaže. Za- cijelo je predvidio nasilja i pokolje, koji su se zbivali desetak godina (1918.) iza njegove smrti po čitavoj Rusiji, ali on o tom nije volio ni govoriti ni pisati. Zato je zakii- njao predstavnike državne vlasti, da se okane nepravde i nasilja, jer će im se to osvetiti. On samo opcenito govori, da je ovakvo društveno uredenje, kakvo danas postoji u kultumim državama, nedostojno misaona covjeka, pa bi bolje bilo, da ga uopce i nema. Kakvo bi pak novo, covjeka dostojno društveno uredenje imalo biti, upućuje nas Tolstoj na slobodne seljacke zadruge, kakvih jos ima u pograničnim krajevima jugoistočne Rusije. To su zadruge, koje ne potpadaju zapravo ni pod čiju vlast, niti pla- ćaju poreza. I to je sve. A to je lako postići, kaže Tolstoj; treba se samo povući na selo i živjeti seoskim životom. Da li je pak takvo rješenje društvenoga pitanja danas moguće, vidjeli smo iz navedenih primjera. Nije!

O nasilnom rješenju društvenoga pitanja Tolstoj ne ee ni da cuje. I mi se pitamo, sto Tolstoj zapravo hoče? Tolstoj želi: d a l j u d i ž i v e u s l o z i l j u b e c i

220

s e i z m e đ u s e b e , d a ž i v e j e d n o s t a v n o , a o t r u d u s v o j e m i d a n e c i n e d r u g i m a ono , š t o n e će, d a d r u g i n j i m a c i n e .

Ovo bi se istom onda moglo postići, kad bi se svi ljudi prije svega složili u onom jednom nazoru o životu: ž i v i j e d n o s t a v n o , a o t r u d u s v o j e m . Medutim jedni teže za vlašću i s njom spojenom slavom, drugi za lagodnim i bezbrižnim životom, gotovo svi teže za bogat> stvom, dok je malo tko zadovolian onim najpotrebniiini za život. Osim toga, ljudi se razlikuju svojom sposobno- šću i marljivošću; ima ih, koji su sposobni i marljivi, no ima ih, koji su nesposobni i mlitavi; jedni su lukavi i o- prezni, drugi iskreni i neoprezni. Koje čudo, da jedni napreduju na racun drugih, a da često tome ni svijesni nijesu. Tu je životna borba, pa tko je sposobniji, treba da i napreduje. Jasno je, da i prilike, često upravo sreća, mnogo pridonose napredovanju ne samo pojedinaca već i ei- tavih zajednica. Vidi se to kod svih staleža, pa i kod selia- ka, koji žive najjednostavnijim životom, jer ne samo da su jedni marljiviji i sposobniji gospodari od drugih već cesto posjeduju i bolju, plodniju zemlju; jedni imadu zemlje na pretek, dok drugi gladuju radi preumnozavanja itd. Tko bi sve ljude izjednačio?! — I upravo zato, da bi se ljudi sto bolje potpomagali izmedu sebe i zajednicki bra- nili, naročito u slučaju zla udesa, kao sto su nepogode vremena, zatim bolesti i opasnosti svakojake, potrebne su što veće uredene zajednice, ne samo zadruge (kako Tolstoj preporucuje, i to bez državnoga uredenja), vec i cpćine, kotari, pokrajine, sve ujedinjeno u jednu opću narodnu zajednicu ili državu. I sto je ta narodna zajednica ili država veća, to je i opća sigurnost veća. Uopće bi narodi, narocito maleni, trebali nastojati, da se udružuju u što veće zajednice.

Da li su Tolstojeve misli, koje se potpuno slažu s ma- lone dvije tisuće godina starim i u mnogome neprimjen- ljivim Sv. pismom, sposobne za život, makar i djelomice, pa će kadgod doći i vrijeme, kako se Tolstoj nada, kad će se one ostvariti, neka svaki procitavši ovu raspravu konacno prosudi i sam. Nijesu li pak njegove misli sposobne za život, ne smeta, da budemo velikome čovjekoljupcu i

221

još većemu pjesniku Lavu Nikolajeviču Tolstoju zahvalni na njegovu daru, kojim je želio svakoga usrećiti, komu je do i s t i n e , p o š t e n j a i p r a v e d n o s t i.

O P A S K EStr. 7. Vlast (ili Moć) tmine. živi leš (ili mrtvac). — Str. 11. Pe- stalozzi (pedagog; 18. stolj.). Rousseau (propovijedaše povratak prirodi; 18. stolj.). VittoVino da Feltre (tal. humanist; 15. stolj.). Chelcicky (češ. vjerski mislilac; 15. stolj.). — Str. 20. Platon (grč. filozof; »Phaidon«: nauka o neumrlosti; »Symposion«: nauka o do- brome, lijepoime i istinitome). — Str. 23. Nikola I. (rus. car, radi batinjanja prozvan »palkin«: »batinaš«). — Str. 30. Renan (franc, vjerski istraživač: »život Kristov«). Strauss D. (bogoslov; evandelja smatra kao price). M. Muller (orijentalist). Talmud (židov- ski vjer. zakonik). Ksenofont (grč. vojskovoda, opisao u »Anabazi« povratak 10.000 Grka iza bitke kod Kunakse 401. pr. Kr.). V. Hugo: »Les miserables« (»Bijednici«, soc. roman), čajkovski (rus. glazbenik: »Evgenij Onjegin« i dr.). Str. 39. Dante (tal. pjesnik: »Divina commedia«; 13. stolj. — Str. 74. Schumann (njem. glazbenik). Chopin (šopen, franc.-poljski glazbenik). — Str. 82. Buda (Gautama ili Sakia-Muni: indijski osnivač budističke vjere). Schopenhauer (njem. filozof pesimist). — Str. 88. Konfucije (kin. mudrac; 6. stolj. pr. Kr.). Aristotel (grč. filozof; 4. stoflj. pr. Kr.). Kant (njem. filozof). Epiktet (grč. stoik; vidi 119). Str. 94. Hartmann (njem. filozof pesimist). — Str. 109. hipnoza (prisilni san pod izvanjim utjecajem, kojemu se ne možemo oduprijeti); brah- manizam (prema indj. božanstvu Brahma, t. j. vječna sila); lamaizam vjerski ogranak budizma s Dalai Lamom na čelu u Ti- betu); taoizam (tao: vjera razuma po kineskom mudracu Laot- se). Str. 119. stoički (stoik: filoeof, koji svladava požudu i ravno- dušno snosi zlo života: Zenon mladi; Marko Aurelije, rimski car). —y Str. 126. Konstantin Vel. (proglasio je kršćanstvo drž. vje- rokn). — Str. 140. Finlandani (prema r'uskom): Finci. — Str. 144. Swedenborg (švedski teozof, zabacuje nauku o trojstvu i uskrsnu- ću). — Str. 181. Opij: Englezi su 1842. oružjem prisilili Kitajce, da kupuju njihove proizvode, osobito opij. — Pobjedonoscev (rus. drž. tajnik). — Str. 205. Baudelaire, Verlaine i Mallarme (franc, dekadenti, t. j. pjesnici sumorno-pesimističkoga. raspoloženja); ekspresionist se ne ugleda u prirodu, već stvara iz svoje unutrašnjc- sti; impresicinist prikazuje prirodu onako, kako se ona odrazu- je u njegovu oku, a ne kako je on svojim razumom shvaća; sim- bolist se udaljuje od real, svijeta, on je protivnik svakciga poziti- vizma i naturalizma. — Str. 206. Huysmans opisuje u romanu »La-bas« (»na dnu«) crnu magiju (ružno praznovjerje), koju je otkrio bio usred Pariza. — Str. 207. Vede (veda: znanje; svete knjige indijske); Sakia-Muni vidi 82. — Str. 212. Rus Notovič

222

Tooravio je u Tibetu (Lhasa), gdje je otkrio, da se u sv. knjigama jamaistickim spominje Isus, koji da je vise godina živio medu bu- <listima, a onda otišao u »daleku zemlju«, gdje bi smaknut. — Is- pravi: str. 20. »Phadon« u Phaidon; str. 64. »Pripovijetka« u Pri- povijetke za puk. Str. 183. Ispravnc: u Isprasne.

Fisac ove rasprave, Viktor Kralj, rodom iz Vel. Trgovišta (1881.), svršio je gimnaziju u Zagrebu, a sveučilišne nauke (germanisti- ku) što u Beču što u Zagrebu. Prije stupanja u državnu službu kao srednjcškolski pročesor bio je vise godina kućni učitelj u Nuštru <kod grof ova Khuen - Belassi). Službovao je u Osijeku, Senju, Sarajevu, Zagrebu i Sušaku, gdje je prije vremena umirovljen <1935.). Kao pričuvni časnik služio je kod tirolskih lovaca U Tri- <entu i kod bivše 53. pukoVnije u Bosni, te je za čitavoga rata boravio što na srpskom što na ruskom ratištu, gdje je bio dvaput ranjen: kod Goražde i kod Stanislavova, kojom zgodcan bi zarob- Ijen. Vrativši se iz ruskoga zarobljeništva, gdje je prikupljao gradivo za raspravu o Tolstoju, bavio' se uz školsku službu pisanjem školskih uđžbenika kao i drugim književničkim radom: 1. Uputa tu njemačku književnost (Sarajevo, 1913.); 2. O reformi naših sred- Bjih škola (Zgb, 1919.); 3. Gramatička čitanka njemačkoga jezi- Ka (Zgb, 1930.); 4. Primjeri iz njemačke književnosti (Zgb, 1935.); 5. Priručna gramatika njerriačkoga jezika sa stvarnim kazalom (Zgb, 1941; spremljena za tisak); 6. Ratni dojmovi (Zgb, 1923.); 7. Istina je kći vremena (Zgb, 1940. »Binoza«); 8. L. N. Tolstoj (Zgb, 1941. »Binoza«); 9. kao urednik »Omladine« (1924./26.) napisao je nekoliko pripovijedaka »Ivica naš satnijski kuhar«, »Dobar je naš čovjek« te rasprave »Rabindranat Tagolre«, »Mahatma Gandi« i dr.; preveo Aharoneanove »Armenske price« (iz njem.); za »Napretkov kalendar« (Sarajevo, 1930.) napisao pripovijetku »Siromaštvo i poštenje«; za »Jugoslavensku njivu« (Zgb, 1920/21.) rasprave »Djevica orleanska«, »Crkvena praktika«; osim tc*ga pisao je za novine »Bosnische Post« (Sarajevo, 1912./13) »tiber die moderne Mochtegernerei«, »Ein Vortrag iiber Kranjčević i dr.; za »N. Fr. Presse« (Wien 1937.) »Ein Philologenstreit«; 11. zatim je sarađivao u »Kro-atische Revue« (Zgb, 1919.), »Vijencu« (1923/24.), »Nastavnom vjesniku« (Zgb, 1925./26.) i »Hrv. učitelju« (Zgb, 1929./30.). — Uredništva.

S A D R Ž A JStr. Str.

Predgovor 5 VII. Protiv vojne i smrtneI. Opći pogled 9 kazni . . . . 177

II. život i značaj 16 VIII. Odgojitelj i estetičar 192III. Pjesnička djela 39 IX. Pogovor . . . 211IV. Nazori o životu . . 79 Djela:V. Vjera i crkva . . 107 Albert . . . . . 71

VI. Država i društveno Alkohol i duhan . . 200pitanje . . . 137 Ana Karenina . 41

223

Aneksija Bosne i Hercegovine .................... 147

Bog je spor, ali dostižan . 64Car Krezo i učitelj Solon 64 Caru i njegovim родгос-

nicima . . . 144Crkva i đržava . . . 125časnička spomenica . . 182Domoljublje i đržavna

vlast . . . 138Dva huzara . . . . 70Dva starca . . . . 64Gasi vatru dok ne bukne 64 Gdje je izlaz? . . . . 167 Gdje je ljubav, ondje je i

Bog . . . 64Gospodar i sluga . . . 57Gradski život . . . . 104 Hađži Murat . . . . 71I svijetlo svijetli u tami 74Ispovijed ..........................81Jasnaja Poljana . . . 194Jedino od potrebe . . . 140Kako je Maur platio ubojici

64

12817054456364

sina svojega Kako treba čitati evan-

delje . . .Konac jednoga vijekaKozaci .....................Kreutzerova sonata . .Krivotvoreni kuponK um če..............................L u c e r n ................................55M e ć a v a ...............................59Misli o B o g u .................... 84Mjerač platna . . . . 55Mladim ljudima . . . 200Na ljudskoj klaonici . . 182Napadaj ......................... 70Napredak i opredjeljivanje

obrazovanja . . 196Ne mogu šutjeti . . . 187Ne suzbijaj zlo zlim . . 102Nikola j Palkin (Nikola

batinaš) . . . 66Obiteljska sreća . . . 53Obnova pakla . . . . 130 O borbi sa zlim . . . . 102 O čemu ljudi žive? . . . 64Odgovor sinodu . ♦ . 133

O ručnome radu . . . 105O socijalnom pokretu u

Rusiji .Osvijestite se!Otac Sergije .O vjerama . .O vjerskom uzgoju O životu . . .Pismo naredniku Plodovi naobrazbe Polikuška Poslije plesa Poziv čovječanstvu Predgovor k Bondarevlje-

voj raspravi Predgovor k »Revoluciji«

od čortkova . .Pripovijetke za djecu Pripovijetke za puk Protiv moderne umjetno

sti . . . .Protiv vojne . . .Putujte u svijetlu . .Radnik Emeljan i pusti

bubanj . . .Razum i dogma . .Ropstvo našega vremena Seoski život . . . . Sevastopoljske pripovijetke 69Sječa ......................... 70Skupo s t o j i ......................... 62Smrt Ivana Iljiča . . . 56Smrtna kazan i kršćanstvo 186što je v je r a ? .................... 107što nam treba činitir 105 i 156 Treba li čovjeku mnogo

zemlje r . . . . 64Tri s m r t i ..........................57U čemu je moja vjera? 84 Uskrsnuće . . . .

Veliki društveni grijeh Vlast (Moć) tmine Vlastelinovo jutro .Vojna i mir . . . .Vojna i razum . .Vrag ..........................Zapisci konobarovi .Zapisci ludakovi živi mrtvac (leš) . .

14917961

11&12886

1827763 68 84

. 104

1466464

202177

59

65 119 156 104

42150735239

1775152 79 76

224

ШШШШНШИШШт...... ::

L. N. Tolstoj (Viktor Kralj)

Documents