Kruvenica br 24

IMPRESSU

~ruvenka' IZDAVAČ:

Župa Sv. Stjepana I., Hvar

GLAVNI UREDNIK:

Zorka Bibić

ODGOVORNIUREDNI~

don Mili Plenković

UREDNIŠTVO:

Joško Bracanović

Zorka Bibić

Ante Novak· Žlha

Don Mili Plenković

Milan Šarić

Miko Bibić· Žiže

Ivo Vučetić

GRARČKO OBLIKOVANJE:

Ivo Vučetić

Ivan Zaninović· Grande

TISAK:

"Dalmacijapapir", Split

NAKLADA:

500 kom.

ADRESA:

Župa Sv. Stjepana I.,

Trg Sv. Stjepana 20, 21450 Hvar

Tel./Fax.: 00385(0)21 741269

e·mall: [email protected]

_.facebook.com/kruvenica.hvar

Broj župnog Ziro računa:

2340009·1100238864

Drogi Vi ea štijete,

N a parvu ste vjerojatno odoćali da je ovi broj Kruvenice drugaciji. Grafički urednik Ivo je porti na niko vrime na drugu bondu svita,

pok nonje za ovi broj do ruku drugi Ivo, kojemu svi znaju nadime - Grande. Ucini j e veli lavur, bi nonje na pomoć i fola mu od sarca! Ovi broj vos je doceko na puntu od Vele šetemone. Ove dneve ćemo, kako je red i užonca, slušot ko je i kako slušo Erumbesku, barž poć za Križen, na Veli petak vecer će se garlato orit "Puče moj", sve će bit po pe esu, i red u precesjun, i feroli, i škarabatuše i trepetojke, mi Forani kako jedno otu vecer ... ica imomo od tega? Već drugi don sve će ep eta doć u livel: oto ca jedni sa drugima ne govorimo, ca non je dražje žvačot i laj ot vengo promislit i stat na balun, naši pensiri, djelozija, brime naših lokalnih problemih, sve ono ca smo na niko vrime butali pod tapet, ma će kad tad isplivot, kako šporkica i smeće koju fortuna juga buto na kroj. Je postoji koja likarija da nos iškapulo od nos somih, od naše žalosti i nemoći? Nikor ni reka da je lako bit dobar. Nikor ni reka da je lako cinit dobro i volit bez interesa, bit drugemu na pomoć, bit tote kad je teško i znat da ti se puno tega neće ni vidit ni vrotit. U ovu štajun For pocne šumejat na oni For sa kartuline - veće je svita na Pjacu, na štekate, hoteli i lokali otvorodu vrota, don se produži i već je lipjo arija. Bilo bi lipo kad bi naše misto bilo cilo godišće kako na kartulinu. Ma da barenko ni zime, ni umidece ni jacere, ni proznih, škurih kolih di paso jedino koja god debu1a šporka maška, da se ne izbiješ u svoje pensire, da se ne ćutiš somo kako pas u ovo misto, di je postalo jedino bitno zabulat se u kafiće i žalit se na cili svit, a pod milin Bogon ne ucinit ništa da non svima skupa zima paso alavija, da se ćutiš kako covik. Je postoji koja likarija da nos iškapulo od ove žalosti koja je priko svake porkarije? U skars je ona noda koja non, ako viruj erno, more bit busola za ovake stvori. Cinit dobro, bit nasmijon i nosit nodu i veselje svitu, koliko god oto bilo teško. Bit na pomoć drugima i ovemu mistu bez gledot svoje interese. Cuvat sve ono canonje vridno i ca non cini život lipjin.

Svima vami koji nos štijete, volite i poštijete želimo neka von svitlo U skarsa bude busola i rota za svaki don vašega života! Neka vonje radosti, zdrovja, jubavi i mira!

Urednica

piše: župnik don Mili

B udući da ulazimo ujedno vruće političko razdoblje (lokalni izbori, izbori za hrvatske parlamentarce u EU), čini mi se prilično važnim osvrnuti se na

"politiku". O odnosu politike i kršćanskog uvjerenja dijelim stavove svoje Crkve i mislim da njih u svojim javnim istupima uglavnom i zastupam. Kao svaki drugi građanin, i ja, na osobnom planu, imam svoje poglede i stavove glede pojedinih konkretnih političkih pitanja. I tu se ne slažem uvijek sa službenim stavovima Crkve jer držim da Crkva na tom planu nikome ništa ne može propisivati. Ali, volim čuti i stavove biskupa, kao i razne druge stavove. Volim čuti različita mišljenja i izložiti svoj e stavove provj eri. Može se dogoditi da mi se ponekad "omakne" i da, kao u ime Crkve, iznosim osobne stavove. Znam da to moram izbjegavati. U tom slučaju je to moj promašaj. Nije opravdavanje, tek objašnjenje. Mislim da me najviše isprovocira spoznaja koliko su ljudi nekritični pod utjecajem medijske propagande i koliko su izmanipulirani. Primijetio sam da mnogo ljudi do svojih "stavova" o pojedinim političkim pitanjima dolazi isključivo prateći jedan medij (radio, Tv, novine) ili jednu skupinu medija, ne ulažući

nimalo napora da čuje "i drugo zvono". Naravno da smatram svojom dužnošću upozoriti na pristranost u informiranosti Ger to je zapravo neinformiranost), pogotovo ako se radi o stvarnostima koja zadiru u područje morala ili vjere (za mene npr. ulazak u EU nije tek političko nego, u mnogim aspektima, vjersko/moralno pitanje i čudim se biskupima koji to kao da ne vide). Ali, pravi poticaj za ovo pisanje je nešto drugo: primitivno prozivanje za bavljenje politikom kad o politici govoriš tek usput ili ti čak to nije nikakav cilj. Dovoljno je samo spomenuti neki pojam koji ima političku konotaciju, npr. samu riječ "politika" i već se (nedozvoljeno) baviš politikom. Ako se očešem o bivšu ili aktualnu politiku, prvenstveno pod vidom povijesne odgovornosti za učinjeno ili propušteno (dakle, pod vidom grijeha) - baviš se politikom. Ako upozoriš na očite nepravde, na indiferentnost građana (mene zanimaju građani!katolici) prema pojedinim aktualnim pitanjima grada - baviš se politikom. Ako podcrtaš, naglasiš članke iz Glasa koncila koji imaju političku boju, baviš se politikom. Kaže stara izreka: "Kad ti dvojica reknu da si pijan -lezi" pa pomislih: možda ljudi imaju pravo!?

Poruka hrvatskih biskupa o izborima Nađoh prvo u svojoj biblioteci (a potom i na internetu) tri dokumenta crkvenog učiteljstva o pitanjima na razmeđu vjere i politike pa ih pročešljah da vidim gdje sam. Naši su biskupi sa 27. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije, koje je koncem listopada 2003. održano baš u našem gradu, uputili poruku "vjernicima i svim ljudima dobre volje" prigodom tadašnjih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. (vidjeti na http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=6404 7) U poruci biskupi podsjećaju na tadašnji posjet pokojnog pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, u kojem nam je Papa "dozvao u svijest mnoge vrijednosti na kojima treba graditi našu zajedničku budućnost." To su kršćanske vrijednosti za koje je logično očekivati da ih kršćani usvajaju. Čini se logičnim zaključiti da su svojim sudjelovanjem "u velikom broju na svim susretima sa Svetim Ocem, mnogi vjernici i građani ... " dali plebiscitarnu podršku Papinim porukama, odnosno njihovom sadržaju. Naime, uobičajeno je doživjeti da vjernici, ako im se ne sluša izvjesne poruke s oltara, jednostavno ne dolaze na misu koju vodi i na kojoj govori njima nesimpatični govornik. Teško je zamisliti da bi netko pošto-poto htio biti na misi ili na nekom drugom skupu s Papom ako smatra da Papa "lupa", osim ako je na takvom skupu po službenoj dužnosti. Biskupi u svojoj poruci apeliraju na članove Katoličke crkve da ozbiljno i odgovorno shvate svoje ,.pravo i dužnost: sudjelovati u političkom životu i doprinijeti općem dobru", i to tako da prvenstveno izađu na izbore. Tko ne izlazi na izbore "neodgovorno prepušta drugima da bez njega

odlučuju o pitanjima koja se tiču njega i budućnosti njegove djece." Biskupi sugeriraju vjernicima da biraju na temelju dva citata: U knjizi Izlaska čitamo kako je tast savjetovao Mojsija: ,,Izaberi između svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku" (Izl 18,21), a na ulazu u Veliko vijeće u Dubrovniku uklesan je natpis: ,,zaboravite privatne probitke i skrbite se za zajedničko dobro". Biskupi potom govore o kriterijima prosudbe pojedinaca i stranaka. Svoj apel temelje na univerzalnom (a ne nekom "ad hoc" sklepanom hrvatskom) crkvenom socijalnom nauku i na Evanđelju. ,,Riječ je o društvenoj pravdi, solidarnosti i ljubavi koje su u službi zaštite i promicanja dostojanstva ljudske osobe i njezinih osnovnih prava i vrijednosti." Dakle, ,.programe pojedinaca i stranaka treba prosuđivati prema tome promiču li pravdu za sve, napose za najugroženije, i izgrađuju li zajednicu solidarnih građana koji će imati smisla i razumijevarija za vrijednosti snošljivosti, zajedništva, praštanja i pomirenja. U našim sadašnjim okolnostima važni su također kriterij prosudbe pozitivan odnos, što ne znači i nekritičan, prema našoj nacionalnoj prošlosti i baštini, zaštita prava i dostojanstva hrvatskog naroda u okvirima svjetske politike, kao i zahvalnost prema onima koji su najviše žrtvovali za našu slobodu. Nezaobilazan je kriterij beskompromisna i dosljedna borba protiv droge koja sve više uništava našu mladost, a time i našu budućnost. A kao katolički biskupi moramo vas također podsjetiti da vjernik ne bira stranke i pojedince koji zastupaju legalizaciju pobačaja, eutanazije i neprirodnih istospolnih zajednica." Biskupi nakon toga nude svoju viziju prioriteta za koje drže da bi se trebali nalaziti u programima stranaka ili pojedinaca koji se nude na izborima. Taj dio poruke možemo smatrati diskutabilnim. Zbog ograničenosti prostora ne bih komentirao. U završnom, šestom dijelu poruke, biskupi se obraćaju političarima koji su u izbornoj utrci i potiču ih da se, kod promidžbe "drže sadržaja i programa, a izbjegavaju osobna vrijeđanja, neistine i klevete". Ujedno im napominju da nije fer biračima "davati obećanja za koja znaju da ih zbog subjektivnih ili objektivnih okolnosti ne mogu ispunitt' te da ne bi smjeli "ulaziti u političke kompromise koji se protive volji onih koji su ih izabrali". Na kraju svoje poruke biskupi kažu: ,'pozivamo sve one koji u Crkvi imaju odgovorne službe da crkvene prostore i svoju službu ne upotrebljavaju u svrhe pojedinih političkih stranaka. " Hrvatski su mediji orkestraino ,,napali" biskupe zbog "miješanja u politiku". Biskupi su odgovorili da nije riječ o miješanju u politiku, "već o jasnom iznošenju načela nauka Crkve". Ako neki svećenik "crkvene prostore i svoju službu upotrebljava u svrhe pojedinih političkih stranaka", on se

kao osoba s imenom i prezimenom bavi poslom za koji mu je Crkva sugerirala da se od njega drži podalje. Ali, ako svećenik ponavlja stav biskupa (stav Crkve) da vjernik ne bi trebao birati stranke i pojedince koji zastupaju legalizaciju pobačaja, eutanazije i neprirodne istospolne zajednice, naravno da se izravno umiješao u politiku jer se dobro zna tko zastupa takve sporne stavove. No, zar istinski vjernik očekuje od Crkve da o takvim stvarnostima šuti?

Pametovanja S

internetskih foruma -b I 2009. dogodilo se isto. Biskupi su i tada uputili poruku katolicima, povodom lokalnih izbora. Namjerno citiram (djelomično modificiram) informaciju o tome s jednog internetskog portala za koji se ne može reći daje naklonjen Crkvi (http://www.monitor.hr/clanci/poruka-biskupa-hbk­za-Iokalne-izbore-2009/207391): Biskupi "prozivaju" one koji na zadnjim parlamentarnim izborima nisu iskoristili svoje građansko pravo te upozoravaju da takvo ponašanje nije u skladu s odgovornošću zajavno djelovanje i opće dobro na što potiču crkveni dokumenti (kao i 2003.). Navode kako ne mogu određivati kako će tko glasovati, ali mogu preporučiti vjernicima da glasuju ponajprije za one kandidate koji nedvosmisleno zastupaju vrjednote i stavove prožete kršćanskim naukom i svjedočenjem. Premda je riječ samo o lokalnim izborima, kako dodajU, stavovi kandidata imaju šire značenje od lokalne uprave. Biskupi pozivaju vjernike da biraju one koji zastupaju kršćanska antropološka načela istine i pravednosti, brane i štite ljudski život, te promiču dostojanstvo braka i obitelji. "Kršćani ne mogu prihvatiti političke stavove koji zastupaju ili odobravaju bilo koji totalitarni sustav, ili se pak nadahnjuju na njihovim, za hrvatski narod i društvo pogubnim načelima", navodi se u poruci i dodaje kako su posebice neprihvatljivi kandidati koji niječu, umanjuju, ili prešućuju istinu o odgovornosti izvršitelja jezivih komunističkih zločina nakon Drugoga svjetskog rata. "Zato će vjernik svoj glas dati kandidatu koji se zalaže za mir i pravdu, za istinu o hrvatskoj prošlosti i Domovinskome ratu. Osim toga, vjernik će birati one koji zastupaju vrijednost neradne nedjelje, a od kandidata s pravom očekuje da se bore protiv droge i svih ovisnosti, mita i korupcije, pornografzje i prostitucije ". Ova je poruka isprovocirala, po tonu reakcije, jednog ,,katolika" koji je reagirao na forumu ezadar.hr riječima: ,,Jesmo li sekularna država ili nismo? Ako nismo onda prelazim u žestoke ateiste. U crkvi nije mjesto za ovakve prodike!" Zakotrljao je - kako to već biva na forumima kad su religijske teme u pitanju - lavinu. "Duje" je odgovorio: ,,smatram da se Crkva ima potpuno pravo miješati u politiku jer Crkva su vjernici a vjernici su po popisu 90% ljudi u ovoj

zemlji. Crkva treba biti aktivna u političkom pogledu ijo sugerirati vjernicima da slijede svoje vjerske vrijednosti kada biraju." U raspravu se ubacio izvjesni "Taliban" koji ima par dobrih objekcija. Veli za sebe da nije vjernik, ali da poštuje "Isusove slike i raspela". Između ostalog kaže: " ... Lijepa naša jest sekularna država... Crkva je sklona zamagljivati granice odvojenosti... Ono što mi smeta je upravo, malo-pomalo, nastanak Države Božje Hrvatske na račun nestajanja socijalne i demokratske Republike Hrvatske. ... Ovakvi istupi, a bit će ih sve više do izbora, kulminirat će na nedjeljnim misama diljem RH na dan izbora, nakon čega će vjernici, po nepisanom pravilu, krenuti prema glasačkim kutijama. To je postala gotovo pa praksa u Hrvata koju bi trebalo unijeti i u izborne zakone. Ali ... prema mojim saznanjima Bog nikad nije uputio brzojav na Kaptol u kojem je iznio svoje viđenje o društvenom uređenju Hrvatske. " U drugom postu kaže: Oltar je po meni mjesto za neku drugu vrstu propovjedi, a ne političkih govora. Politici nije mjesto... u crkvi ... mora djelovati nezavisno od političkih opcija koje su na vlasti i to je jedini način da ostane vjerodostojna i da pošteno obavlja svojufonkciju. Ne kaže se uzalud daje politika kurva ija o toj istoj politici ne želim slušati ispod Kristovih slika i raspela ... Osim toga zašto bi nas uopće zanimalo političko opredjeljenje bilo kojeg svećenika? Misle li oni da su vjernici ovce i da ne vide i ne čuju što se dešava oko nas? Zar nam Bozanić i svećenstvo (pa i Sanader i Milanović) trebaju govoriti za koga glasati? Imamo li mi svoje glave, svoje uši, svoje oči? Zar nas uvijek treba voditi? Ali nešto drugo je zanimljivo. Zašto je crkva uvijek uz vlast, odnosno uz HDZ? Da li crkva uvijek mora biti desnije orijentirana. Zar zbog toga što ne mogu zaboraviti odnos vlasti u komunizmu prema Crkvi? Po toj istoj logici mogli bismo i mi nikad Crkvi ne zaboraviti spaljivanje žena, učenjaka i knjiga na lomači? Ili je, nažalost, ipak sve u

materijalnom? I to instituciji čija bi temeljna zadaća valjda bila propagiranje i uzdizanje moralnih i duhovnih vrijednosti? A na tom polju, u toj borbi za propagiranje tih vrijednosti crkva baš i ne stoji najbolje, zar ne? Dapače, rekao bih da lagano gubi tu bitku ... pa se valjda okrenula i ona onome opipljivom, materijalnom i postaje sama sebi svrhom. Naravno, ovog časa govorim o crkvi kao organizaciji, ne govorim o vjeri. I ne želim vjerovati u ovu tezu, ali ... Duji predbacuje da "ako smo u tolikoj mjeri katolička i zemlja vjernika (a sekularna smo po Ustavu? l), kako to dase ne poštuju (pogledajmo se u ogledalo!) barem Božje zapovijedi? Koliko Hrvata, vjernika, glasača ... poštuje sve ove zapovijedi? (navodi ih) E na tome crkva neka poradi! To joj je primarna zadaća! Onda će nam i društvo u cjelini, pa tako i politika i političke opcije biti bolje! ,,Atena" piše: Ah, država, odnosno Vlada, odnosno vladajuća stranka, izdašno financira Crkvu prema tome nisu ludi ne sugerirati o glasanju sa oltara, gdje tome nikako nije mjesto ... zar da pilaju granu na kojoj sjede ... Uključuje se "GricGric" forumašica primjedbom: Kad bi crkva stvarno bila ono za šta se izdaje, kad bi joj stvarno u prvom planu bili interesi vjernika, tada bih se složila sa Dujom da crkva ima pravo savjetovati svoje vjernike za koga da glasaju ... Međutim u situaciji kakva je trenutno u crkvi, kad crkva nije ništa drugo do dvolični parazit koji živi i radi samo za vlastite interese, to nema nikakvog smisla ... jer crkva će pratiti onu stranku koja će joj obećati najveća materijalna sredstva i najveću moć ... Sad me vjernici mogu napast (i ja sebe smatram vjernicom, ali ne i crkvenjakom) međutim sigurna sam da i sami znaju da sam u pravu ... Netko joj odgovara: ,,slazen se s tobom, mislim da su se crkva i vjera podosta udaljile jedna od druge ... " Svoj prilog dodaje i "sis - moderator foruma": Mene osobno strašno smeta, i ako baš hoćete - vrijeđa mi razum, kad se s oltara, iz usta svećenika, na bilo koji način i u bilo kojem kontekstu spominje politika pa tako i to, što je od rata naovamo postala sasvim uobičajena pojava, da otvoreno i bez pardona sugeriraju vjernicima kome dati svoj glas. Sve skupa pečati mudri "Mauletov" pravorijek: Crkva je, gospodo draga, najbogatija ustanova u nas, a bogami i najuljecajnija ... nije ni čudo što je toliko vezana uz politiku. Jadnog li društva di stado upija kao suvo zlato sve sto HBK i co. izjavi. Ustav RH ponovno pokazuje kako je zapravo samo mrtvo slovo na papiru, ako Crkva može fino krojiti kako joj drago, bez ikakvih pravila, svaki korak u društvenom životu ... dobrodošli u Teokratsku Rvacku. Mrs. Crkva MORA biti uistinu odvojena od države, to je ono čemu svaka malo zrelija demokracija teži. A mi, ljudi moji, nit smo demokracija, nit smo zreli ... više smo truli, i to od korijena! Ovo je otprilike razina razgovora kakav se može čuti između onih koji patološki mrze Crkvu, onih koji joj priznaju muzejsku vrijednost i onih koji se zovu "vjernicima", ali

uglavnom nemaju pojma gdje spadaju. Stvarno, treba imati želudac za čitanje ovakvih "mudrih" razgovora. Lako je prepoznati zapjenjenog "antiprotivnog antikrista". To se čak da i progutati. Znaš mu idejnu pozadinu, računaš s tim da j e indoktriniran "znanstvenom poviješću" iz žuto-crvenih laboratorija i aktualnom agitpropovskom medijskom halabukom pa sažaljivo slegneš ramenima i ideš dalje. Ali što reći o postovima ,,kritičnih" kršćana koji su išli na vjeronauk i primljenim se sakramentima "svrstali" u katolike i članove Crkve? Koji trenutno djecu (ili unučad) šalju na vjeronauk i pošto-poto žele da im djeca prime sakramente u toj istoj Crkvi po kojoj oni pljuckaju? Koji izvale kao ova forumska "grickalica": ,J ja sebe smatram vjernicom, ali ne i crkvenjakom". Takvu količinu gluposti i neznalačkog "lupetanja" teško je razumjeti. Predaleko bi me odvelo upuštati se u komentar pojedinih teza iz navedenih postova.

S""TATf

Poslanje Crkve u promicanju dobra Recimo da su naši biskupi "sumnjivi" ijer su "naši" da im ne treba vjerovati. Jer nas Hrvate (Balkance) bije glas da baš i nismo "normalni" po normama "bijeloga svijeta". Možda ni naši biskupi nisu normalni? Možda oni sebi dopuštaju nešto što samo primitivci još rade, a sav napredni svijet se time više ne bavi? Što kaže Katolička Crkva u svijetu? Kako ona razmišlja? Iste 2003. prevedena j e na hrvatski DoktrinaIna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu, sastavljena od Kongregacije za nauk vjere. (http://obitelj .hbk.hr/ datoteke/ doktrinaIna _ nota.pdf U predgovoru hrvatskom izdanju izdavač (Udruga obiteljski centar - Zagreb) kaže ,,želimo besplatnom podjelom ovog izdanja što više doprinijeti razumijevanju i prihvaćanju poštenja, pravednosti, dobrote i ljubavi u hrvatskom privatnom i javnom životu." Vjerojatno su mnogi posumnjali u iskrenost ove namjere. Ako znamo da iza "Obiteljskog centra" - izdavača "Note" na hrvatskom jeziku, stoji Crkva u Hrvatskoj, a vjerujemo da je Crkva

"dvolični parazit koji živi i radi samo za vlastite interese", onda se mora zaključiti da su tu neke sasvim druge namjere. Zbog čega je Kongregacija složila ovu poruku? Čitamo: " ... njome želimo dozvati u svijest neka načela koja su svojstvena kršćanskoj savjesti i koja nadahnjuju društveno i političko zauzimanje katolika u demokratskim društvima. I to poradi toga što su se u ovo posljednje doba, često pod pritiskom svjetskih događanja, javila dvosmislena usmjerenja i diskutabilna stajališta zbog kojih je nužno pojasniti neke važne sastavnice učenja Crkve na tom području. " Mnogi se "napredni" katolici, pri svom političkom angažmanu, pozivaju na "autonomiju savjesti" glede političkih pitanja. Ovaj im dokument odgovara: "Učestalo pozivanje na 'opravdanu autonomiju katolika laika' u političkom djelovanju zahtijeva određeno pojašnjenje. Kad se zalaže za opće dobro po vlastitoj savjesti, katolik se ne mora pozivati na svoju konfesionalnost, tj. svoj katolicitet. Ali, nešto je sasvim drugo pravo i dužnost građana katolika, kao i svih ostalih građana, da iskreno traže istinu i promiču i brane dopuštenim sredstvima moralne istine koje se tiču društvenog života, pravednosti, slobode, poštivanja života i ostalih prava osobe ... Svojim miješanjem u to područje crkveno Učiteljstvo ne želi vršiti političku vlast ili ukinuti slobodu mišljenja katolika o vremenitim pitanjima. No. ono želi - što i jest njegova vlastita zadaća - poučavati i rasvjetljivati savjest vjernika. osobito onih koji sudjeluju u političkom životu, da njihovo djelovanje budu uvijek u službi cjelovitog promicanja osobe i općeg dobra. Društveni nauk Crkve nije upletanje u vlast pojedinih zemalja. No jamačno postavlja obvezu vjernika laika da bude moralno dosljedan u svojoj savjesti, koja je jedna i nepodijeljena. U njihovu bivstvovanju ne mogu biti dva usporedna života, s jedne strane, tzv. 'duhovni' život, sa svojim vrednotama i zahtjevima; s druge, tzv. 'svjetovni' život, tj. život u obitelji, na poslu, u društvenim odnosima, u političkom i kulturnom djelovanju. Mladica, urasla u trs koji je Krist, donosi svoj rod u svim područjima djelovanja i života." Netko će zasigurno reći: Ovo je Vatikanski dokument, a zna se da je i Vatikan oličenje "dvoličnog parazita koji živi i radi samo za vlastite interese". Postoji li koji neutralniji dokument o ovoj temi da mu se može pokloniti povjerenje? Postoji dokument ,,za rehabilitaciju politike" (vidjeti na http://www.snc.hhk.hr/public _ html/02zarehabi1itaciju politike.pdt). Vrijedi cijeloga pročitati, ali ja bih ovdje citirao samo završni "Poziv" (br. 35 - 37) "Crkva ne izlazi iz okvira svoga poslanja kad uzima riječ na političkom polju, jer je riječ o čovjeku i čovječanstvu. Zar bi mogla ne pronositi stalno pitanje koje stoji već na prvim stranicama Biblije:'Gdje ti je brat?' (Post 4, 9). Zar područje politike nije, prema poznatoj izreci pape Pija XL, 'polje najširega milosrđa, političkoga milosrđa'? Radeći na općem dobru, u službi svih ljudi bez želje za moći, kršćani se osjećaju ugodno u demokratskom ilaičkom društvu. Donose mu svoj doprinos ne prihvaćajući da

njihova vjera bude potisnuta u 'područje privatnosti'. Ta vjera posjeduje ljudsku i socijalnu dimenziju. Da bi mogla živjeti, demokracija mora u javnim raspravama prihvatiti i dati mjesta svojim religijskim i filozofSkim referencijama. Kršćani znaju da u ljudskom životu politika nije sve,jer se za njih čovjek u svojoj punini ozbiljuje tek u Bogu. Ali znaju i to da oni sudjeluju u Božjoj nakani glede čovječanstva, radeći za jedinstvo ljudske obitelji i za dostojanstvo svakog njezinog člana. Oni pridonose uspostavi Kraljevstva Božjega na zemlji, iako to Kraljevstvo neće na zemlji nikad doseći svu svoju puninu. Crkva nema niti vlastite tehničke nadležnosti niti institucijske moći za postizanje političkih ciljeva, no njezino je poslanje u tome da potiče duhovnu snagu, da ukazuje na ulogu osnivatelja transcendentnih i duhovnih vrednota u izgradnji svijeta dostojnijeg čovjeka, Božjega sina. Ona poziva kršćane da u svojim skupinama i pokretima istražuju, raspoznavaju i djeluju s ostalim vjernicima i ljudima dobre volje. Pretpostavljam da najbolje izriče mentalno stanje hvarskih kritičara župnikovih nastupa ova forumska primjedba: ,,Mene osobno strašno smeta, i ako baš hoćete - vrijeđa mi razum, kad se s oltara, iz usta svećenika, na bilo koji način i u bilo kojem kontekstu spominje politika. " A mene "strašno smeta, i ako baš hoćete - i vrijeđa mi zdrav razum," kad netko, tko sebe drži kršćaninom, smatra daje politika životna stvarnost na koju njegov/njezin kršćanski svjetonazor ne treba imati utjecaja. Ili ako drži da je to stvar njegove/njezine savjesti, o čemu Crkva nema prava govoriti. Takvi bi vjerojatno najviše voljeli da sve što se tiče savjesti proglasimo "diskrecijskim pravom" pojedinog čovjeka i Crkvu proglasimo nekompetentnom odgajati savjesti. Nema kršćanstva u izjavi: "I ja sebe smatram vjernikom, ali ne crkvenjakom!" Zreo kršćanin prihvaća Crkvu unutrašnjom vjerskom logikom: ja sam ud Kristova tijela - Crkve. U tom kontekstu postoji samo jedan zreli način reagiranja: dijalog. Svaki kršćanin ima pravo argumentirano prezentirati svoje neslaganje s nekom tezom koju je čuo od svećenika s oltara, bilo da je riječ o stavu Crkve ili se svećeniku "zaletilo" nešto osobno. Nije važno radi li se o "politici" ili o nekom drugom pitanju. 1 valjda nije previše očekivati da vjernici shvate kako je svećenik/župnik u nekom mjestu, već po svojoj službi, vjerojatno mnogo više izvan i iznad tekućih političkih interesa (bilo privatnih, bilo skupnih) od bilo kojega svog vjernika i da mu je jedini interes ono što se naziva "općim dobrom" pa da je i njegovo ,,miješanje" u politiku dobronamjerno.

v

FORSKA VELA SETEMONA

Bio je četvrtak, nakon posla, jurnjave, obveza u urbanoj vrevi, sklonište zatražih pred Presvetim .. . Usredotočih se na Gospodinovu nazočnost .. .

Smirim se u tišini i spontano otvorih srce u svojoj zapitanosti i duhom otplovih u Hvar, u Veliki tjedan. Uvijek sam razmišljala kako je taj doživljaj teško nekome usmeno prenijeti ili prepričati. One tihe, svečane trenutke kad pod noćnim nebom procesija predvođena križonošom, u tišini, s brojnim pukom, proživljava Isusovu muku pjevajući prelijepe, stare napjeve i u noćnoj mistici s upaljenim svijećama prelazi brojne kilometre po lijepim hvarskim selima, da bi se ranom zorom sastali u Jelsi ... Prizor da ti dah stane i nešto gdje se susrećemo sa svima koji su nam naraštajno prethodili, ispunjeni strahopoštovanjem i ponosom. Eto me duhom opet u zagrebačkoj crkvi Sv. Vinka Paulskog, uz koju je stari samostan Sestara milosrdnica u Frankopanskoj ulici. U prvoj klupi molitvu su zaključile, poklonile se i otišle dvije časne, na isti način zamijenile su ih dvije druge. Kako je cijeli moj život isprepleten Hvarom i Zagrebom, mišlju i čežnjom odoh opet na Hvar, na Veliki petak u hvarsku Prvostolnicu kad u svečanoj tišini dolaze bili i čomi konfrati, koji se isto tako generacijski, obiteljski prenose s koljena na koljeno pa se u procesiji koja ide preko jednog od najljepših trgova na svijetu susreće puno naraštaja. Razmišljam o svijetu koji se vrtoglavo mijenja, gubi, bori,

dijeli, razdvaja, buči i mom otoku i gradu gdje baštinimo stoljetnu tradiciju naših predaka i gdje vrijeme nema granica. Sjećam se kad sam kratko boravila u Kaliforniji, gdje živi puno mojih rođaka, u susretima s najstarijim iseljeničkim naraštajima. Usprkos ekonomskom boljitku, kod svih njih sam osjećala ponajviše duboku nostalgiju i tugu za domom koji su tamo daleko ostavili, tražeći kruha po bijelome svijetu. Te su ih snažne slike pratile sigurno svih Uskrsa u Novome svijetu. Svaki put kad bi mi se ukazala sretna prigoda da obiteljski za Velu šetemonu boravim u Hvaru, u svim tim ceremonijama osjećala bih djetinju začuđenost i divljenje, duhovnu snagu i vizualnu fascinaciju. Veliki tjedan u sebi sadrži sve: prijateljstvo i slutnju Velikog četvrtka, tu tamnu, mračnu i strašnu muku i izdaju Velikog petka, mir, tugu i dostojanstvenu svečanost Velike subote i razlog sviju stvari, vjere i života samog, veličanstvo uskrsnoga dana! Taj je dan odgovor na sva naša pitanja, ta nada utjeha svim našim besciljnim lutanjima. Slike i doživljaji forske Vele šetemone prate me na mojim putevima i znam da se u tim danima duhovno povezujemo sa svojim milima koji su nas ovozemno napustili, u tom Otajstvu koje briše granice ovog svijeta i onostranosti i koje nas svojim svjetlom osvjetljuje i nadjačava mrak i tamu. Neka bi Vam svima bio sretan Uskrs i obasjao sve pute kojima Vamje ići!

Mirjam Zaninović

"Tko drugoga kalja, sam obično malo valja", riječi su M. Begovića, a u Sv. pismu piše o zlu jeziku: ,,Mnogi su pali od mača, ajoš više ih je palo od zla

jezika." Možete li zamisliti da je mnogo više ljudi 'poginulo' zbog nečijeg zlog jezika, nego što ih je izginulo u svim dosadašnjim ratovima?

U našoj maloj sredini godinama slušam raznorazna ogovaranja, olajavanje i protresanja "na sito i rešeto" tuđih kućnih problema. A s obzirom da slobodno vrijeme nismo u stanju potrošiti na posjet kazališnim predstavama, obilazak muzeja, galerija, koncerata, modnih revija, kino predstava, sportskih dvoboja ili nekih duhovnih sadržaja, ogovaranje je poprimilo razmjere kroničnog malomišćanskog sindroma i čovjek se pita: Postoji li efikasan lijek za tu ružnu i vrlo zaraznu bolest?!

Može li zlokobni učinak zla jezika poništiti odlazak u crkvu, paljenje svijeće, nošenje križića oko vrata, nemrs petkom, pričestiti se kad smo već na misi (bez prethodne ispovijedi)?

Za sve one koji su "ovisni" o toj nakaradno j navici evo nekoliko starih, mudrih izreka u nadi da će ih dobro proučiti i slijediti:

Ne želi drugome ono što ne želiš da tebi drugi učine!

Dobar glas i pošteno ime vredniji su od zlata i srebra!

Teže je nositi sramotu nego prosjački štap!

Lakše je vratiti ukradeno, nego ispraviti slagano!

Božja pravda strože kažnjava laž, nego krađu!

A stari, pametni filozof Ciceron davno je rekao: ,,Kakav je čovjek, takav je i njegov govor."

Pobožnost ne može biti paravan za zlo ponašanje. Mislim da smijem reći da je "pobožnost" svojevrsni test za sve vjernike. Kao što možemo živjeti i umrijeti na dva načina: u strahu i sumnji, ili u ljubavi i povjerenju, tako je i zdrava pobožnost stvar izbora. Krhki, površni odnos s Bogom ostavlja prostor mnogim negativnim utjecajima. Snažna, duboka povezanost s Bogom naša je sigurnost. 'Većinski vlasnik' naših poteškoća j e Bog. A to znači da mu treba znati prepustiti svoje poteškoće i brige. Odraz zdrave pobožnosti je naše uvjerenje da prepreke u životu nisu nepremostive. Zdrava pobožnost se očituje tako da se sve nade stavi u Božje ruke.

Ljudi s iskrivljenom pobožnošću više tereta nose u sebi nego na sebi. život je pretežak ako nismo oslobođeni iznutra za Božji udio u našem životu. Ljudi koji nemaju zdravu pobožnost - a to znači oslonac u Bogu - umore se od slijepih ulica i postanu pesimisti, a niti jedan pesimist nije došao do cilja. Podržati Božji plan odraz je zdrave pobožnosti. To znači pristati na svoj život i na sve što on donosi. Znači pristati s mirom i povjerenjem, svjesni da je Bogu sve poznato što se s nama događa i da na svom putu nismo sami. U životu ima više pitanja nego odgovora, možda baš zato da ostanemo budni.

Zdrava duhovnost ima samo jednu svrhu: učiti ljude da Božjim očima gledaju život: da prihvate sebe, da razumiju i poštuju druge, da osjete i ublaže bol i patnju drugih, te da spoznaju za što su rođeni i što je smisao života.

Joško Maras

v

SVRHA I SMISAO ZRTVE

Ne može se doživjeti slavlje uskrsnuća bez doživljaja i razmišljanja o žrtvi. Uskrsna slava, naime, plodje patnje i žrtve. Žrtvovanje postoji otkad postoji

ljudski rod, ali tek pojavom Krista žrtva postaje svrhovita i osmišljena. Doista, samo je Bog mogao osmisliti nešto što je najviše strano ljudskom razumu, a to je patnja i smrt. Nakon Kristove muke i smrti na križu i nakon njegova uskrsnuća lakše nam je kao pojedincima i kao narodu spoznati svrhu svoje boli i žrtve te shvatiti svrhu svih stradanja i žrtava u našoj višestoljetnoj povijesti, svih naših ,,križnih putova". Međutim, sve proživljene patnje i žrtve ne daju nam pravo da tražimo za sebe određena prava ili povlastice kao nagradu. Plodovi i smisao žrtve ne ostvaruju se u nagradama i "lovorikama" koje bi nam priskrbile lagodan i manje zahtjevan život. Teško je to prihvatiti, ali sve pale žrtve i ,,križni putovi" naših najbližih i naših predaka pred nas postavljaju samo dužnost i obvezu da se ne iznevjeri smisao i svrha njihove žrtve. Krist se jest žrtvovao da bi nas spasio i otkupio, ali nas njegova muka nije zauvijek oslobodila muke

i žrtve na našem osobnom putu do "novog života", u kojemu će čovjek biti doista djelo Božje ljubavi, odnosno, u kojemu će ljubav postati sadržaj i smisao postojanja. Da bi se to postiglo, svatko mora nakon žrtava i muka naših predaka i nakon Kristove žrtve na križu i dalje nositi svoj vlastiti križ. Koji je, dakle, smisao i značaj svih "križnih putova" i hrvatskih žrtava u našem tisućljetnom "hodu po mukama"? U spoznaji da su njihove žrtve plod ljubavi prema nama, našoj i njihovoj domovini te upravo zbog toga ne smijemo iznevjeriti one koji su se žrtvovali za nas. Ta spoznaja i svijest o njihovoj žrtvi ujedno je i putokaz za nas te neiscrpno vrelo snage da ne klonemo na svom osobnom ,,križnom putu". Kad bismo iznevjerili one koji su se nesebično žrtvovali za nas, izgubili bismo ono najvrjednije što nam je podario Stvoritelj: dostojanstvo ljudske osobe, odnosno sličnost svome Stvoritelju. Prestali bismo biti djeca Božja, odnosno ljudi.

Tin Kolumbić

v

ZNAMO LI STO VJERUJEMO? Kad se čovjek vozi trajektom od Splita do Staroga

Grada bez kumpanije, onda mu ne preostaje drugo nego, htio-ne htio, slušati što se okolo njega

govori. A u ta dva sata vožnje se svašta može čuti i doznati. Medu različitim temama nerijetko se "na tapetu" nadu vjerske ili s njima povezane teme. Čovjek se slušajući razmišljanja naših katolika, uglavnom onih koji su redovno na misi, može zapitati znaju li ti ljudi išta o svojoj vjeri, o odnosu vjernika i Crkve, države i Crkve i što doista znači pripadati Crkvi, bit njen dio, njen ud. Zanima li nas uopće sadržaj naše vjere? Vjeruje li uopće jedan prosječan katolik? Čini mi se da smo sve više tek tradicionalisti (žestoki zaštitnici kulturnih dobara i običaja, iako niti to), ali bez tradicije (bez istina vjere koje Crkva čuva i prenosi). Mi idemo u crkvu o većim blagdanima, ma čak i svake nedjelje, možda i preko tjedna, ali ćemo uvijek spremno reći da se Crkva ne bi trebala miješati u politiku, obrazovanje, odgoj i slično. Neka se Ona drži svoje sakristije i obreda, a u ovo javno neka se ne miješa. A tko je Crkva? To samja i ti, svaka krštena osoba. To nisu samo biskupi, svećenici i redovnici. I svaki bi kršćanin, ako to doista želi biti, morao upoznavati vjerske istine, po njima živjeti i biti spreman pred svijetom biti svjedok uskrsnuća i života Gospodina Isusa i znak živoga Boga. Ali za to je potrebno poznavati svoju vjeru. I tu je problem što mi svoju vjeru uglavnom ne poznajemo i ne trudimo se upoznati, ali smo bez obzira na to spremni svima držati lekcije, posebno biskupima, što bi trebali činiti, a što ne.

Prema popisu stanovništva, oko 86% gradana RH su katolici. Svi smo svjesni da je ta brojka nerealna, jer se uglavnom radi o kulturološkim katolicima, ali sami se izjašnjavaju katolicima. I kad netko pita biskupe odakle im pravo da se uključuju u javne rasprave, odgovor je vrlo jednostavan. To pravo proizlazi iz činjenice da se 86% Hrvata izjašnjava da su katolici. A ti katolici ne poznaju svoju vjeru. Odakle toliko neznanje? Nedostatak vjerske pouke? Barem toga u Hvaru ne manjka, vjerska pouka je omogućena svima, od najmanjih do najstarijih. I većina naših mladihje prošla kroz skoro sve stadije vjerske pouke, a opet ništa ili gotovo ništa ne znaju. Zašto? Zbog nebrige? Utjecaja medija, okoline? Nedostatka vjerskog života u obiteljima? Vjerojatno zbog svega nabrojenog. I kako protiv svega ovoga? Doista ne znam. Jedini način je da prij e svega samima sebi priznamo da vrlo malo znamo. Ali čovj ekuje najteže priznati da nešto ne zna. Molimo Gospodina u ovoj Godini vjere da pročisti našu vjeru od svih suvišnih stvari koji je guše. Molimo Ga za poniznost kako bismo mogli priznati da nam je potrebna Njegova pomoć koju nam daje po sakramentima u svojoj Crkvi. Molimo Uskrsloga da našu tradicionalističku vjeru koja nam ne dopušta da se maknemo dalje od Velikog petka preoblikuje u živu vjeru u Njega koji je pobijedio smrt i nama darovao život vj ečni.

Na dobro Von doša Uskars! Milan Šarić

J oš smo uvijek u vremenu molitve i odricanja. Odrecimo se barem nepotrebnih stvari i pomognimo onima najpotrebnijima koji gladuju. Nažalost, ima i

kod nas toliko bijede i ljudi koji gladuju, a omisijskim krajevima da i ne govorimo, gdje ljudi jedu dva ili tri puta tjedno. No najveća je bijeda ona duhovna: bijeda pameti i razuma. Kad se razum zamrači - potamni, onda je čovjek gori od najgore životinje, a takvih ima puno i svugdje. Kad ih ne bi bilo, svijet bi bio puno drugačiji -ljepši. Kad čujemo što se sve događa, obuzme nas jeza. Kako kaže ona narodna: "Vrag niti ore, niti kopa, samo smišlja kako će ljude upropastiti. " Kršćanstvo u cijelom svijetu proživljava svoj progon. Prema procjenama Centra za vjersku statistiku u SAD-u, kako prenosi Radio Vatikan, u svijetu je u 2012. godini, zbog svoje vjere, ubijeno 105.000 kršćana, što znači da je svakih 5 minuta ubijen jedan kršćanin. Kao uzrok tim brojnim zločinima navodi se radikalni muslimanski fundamentalizam, ekstremni nacionalizam i stara komunistička ideologija. To je napredak u 21. stoljeću. Mnogi napreduju u zloći i to takvoj koju samo vrag može izmisliti. Neka nas tješi to da ćemo se jednom svi naći pred licem Božjim, pa što tko zaradi neka mu i bude.

Fra Ilija se javio u "Radosnoj vijesti". Kad je stigao u Butembo, zabrinuta subraća radosno su ga dočekala, kao i masa svijeta i djece, ali kaže otac Ilija da je radost kratka i plitka. Rat j e, još prošlog listopada tri misionara su odvedeni u šumu kao taoci, uz jednog radnika, i još uvijek nemaju ni glasa ni traga o njima. A tamošnji mjesni liječnik već je godinu i tri mjeseca u zatočeništvu ... ako je uopće živ?! Njihovom biskupu također prijete. Mladići se kriju, državna vojska regrutira sve redom pa je zavladala velika neizvjesnosti strah. Ovih dana Fra Ilija se javio i kaže da je sad nešto mirnije. Pozdravlja svih i još jednom svima zahvaljuje, a posebno kumama i kumovima. Svi se misionari i misionarke slažu i kažu daje dobro školovati dijete i dati mu kruh u ruke. To je kao da ga hraniš cijeli život, jer oni se tada mogu zaposliti i osigurati budućnost sebi i svojoj obitelji. Djeca također zahvaljuju i kažu da svaki dan mole za svoje kumove. Za koji dan nam dolazi Uskrs pa molimo uskrsloga Spasitelja da nam učvrsti vjeru i dade dar da znamo razlikovati što je dobro i što je zlo. To dvoje skupa ne ide i ne valja izjednačavati.

s. Metiida Oreč, koludrica

••••••••••••••••••••••••• u

Uz 1700. obljetnicu Milanskog edikta sv. JELENA KR/žAR/eA piše: Joško Bracanović

Ove se godine navršava 1700. obljetnica Milanskog edikta, kojim je rimski car Konstantin Veliki proglasio slobodu kršćanstva. U Rimskom Carstvu

Dioklecijan je uveo sustav tetrarhije, tj. četvorice vladara koji su međusobno podijelili carstvo. Nakon smrti cara Galerija četiri vladara međusobno su se borila za prevlast­na jednoj strani bili su Konstantin i Licinije, a na drugoj Maksencije i Maksimin Daja. Uoči odlučujuće bitke kod Milvijskog mosta "u snu bude Konstantin opomenut neka na štitove svojih vojnika stavi nebeski Božji znak i neka tako otpočne b%~~ (Laktancije, 109). Glas muje rekao "U ovom ćeš znaku pobijediti", pa je ,.poslušavši taj nalog, naslikao nakošeno slovo X; zaokruženo pri vrhu, i tako naznačio na štitovima Krista" (isto). Na dan bitke, 28. listopada 312., Konstantinje dao postaviti taj znak i na zastave svoje vojske te je pobijedio nadmoćnog Maksencija (odnos snaga bio je 40.000 naprama 100.000). Zatim je trijumfalno ušao u Rim. Sljedeće godine Konstantin i Licinije proglasili su u Mediolanu (Milanu) edikt kojim se kršćanstvo proglašava ravnopravnom religijom rimskom poganstvu na području Carstva. Naravno, pobjeda kod Milvijskog mosta bilaje povod, ali ne i jedini razlog ediktu. Broj kršćana u Carstvu je početkom 4. st. bio znatan i zauzimali su značajne društvene uloge, a vjere se nisu bili spremni odreći unatoč stalnoj prijetnji progona. Već je 311. car Galerije, do tada nemilosrdni progonitelj kršćana, izdao edikt o toleranciji. Tradicija smatra da je znatan utjecaj na Konstantina imala i njegova majka kršćanka Flavia lu1ia Helena Augusta, poznata kao sv. Jelena Križarica.

Reljefna kući Novak - Kogo

F. da Santacroce: Sv. Jelena i Lucija, Franjevačka crkva

Od gostioničarke do najplemenitije žene Mjestom njezina rođenja uglavnom se smatra Drepan u Bitiniji, kojije Konstantin preimenovao kasnije u Helenopol (danas Hersek u Turskoj). Neki izvori navode daje radila kao gostioničarka ili sluškinja u gostionici. Konstancija Klora, kasnijeg rimskog cara, upoznala je najmanje devet mjeseci prije 27. veljače 272. (ili 273.) kada im se u Naisu u Gornjoj Meziji (danas Niš u Srbiji) rodio sin Konstantin. Smatra se da nisu bili službeno vjenčani, već su živjeli u konkubinatu, što je u to vrijeme bilo uobičajeno za supružnike različitog društvenog statusa. Godine 286. car Dioklecijan uzeo je za suvladara Maksimijana, u čijoj je službi bio Kostancije. Uskoro je Konstancije ostavio Jelenu zbog politički primjerenijeg braka s Maksimijanovom kćeri Teodorom (288. ili 289. g.). Kada je 293. g. Dioklecijan ustanovio tetrarhiju, Konstancije je postao jedan od dva cezara (uz Galerija, Dioklecijan i Maksimijan imali su višu titulu augusta) i dobio vlast nad Galijom, Britanijom i

(možda) Hispanijom. Jelena je u to vrijeme boravila sa sinom na Dioklecijanovom dvoru u Nikomediji. Nakon što su 305. g. Dioklecijan i Maksimijan odstupili s prijestolja, augustima postaju Konstancije i Galerije, a cezarima Sever i Maksimin Daja. Iste godine Konstancije se uputio u Britaniju na pohod protiv Pikta, a sljedeće godine je preminuo u Eboraku (York u UK). Njegove legije carem su proglasile Konstantina. Galerije ga je priznao cezarom, dok je novim augustom postao Sever. O Jeleninu životu u ovom razdoblju malo se zna. Drži se da je živjela u Konstantinovoj prij estolnici Augusta Treverorum (Trieru Njemačkoj). Nakon već opisanih događaja kojima je Konstantin postao jedini vladar zapadnog dijela Carstva, Jelena je s njime u Rimu. Navodno je u to vrijeme prešla na kršćanstvo, iako legende smatraju da j e i ranij e bila kršćanka. J elena je nosila titulu Nobilissima Femina (najplemenitija žena), a nakon što je Konstantin 324. g. pobjedom nad Licinijem postao jedini rimski car, majci je udijelio titulu Auguste. Negdje između 326. i 328. g. Jelena je hodočastila u Svetu Zemlju i tamo dala podići dvije crkve - baziliku Kristova rođenja u Betlehemu i baziliku na Maslinskoj gori. Po povratku s putovanja, krajem 328. ili početkom 329., Jelena je preminula u prisutnosti svoga sina te je pokopana u mauzoleju u sv. Marcelinu i Petru na Via Labicana u Rimu. Njezin rimski Palatium Sessorianum Konstantin je dao preurediti u crkvu S. Croce in Gerusalemme, u čast

pronalaska pravog Kristovog križa.

Sv. Jelena na Bassanovom "Raspeću"

Antependij oltara sv. Križa kod franjevaca

N ašašće sv. Križa Brojne su verzije legende o pronalasku sv. Križa od strane carice Jelene. U Hvaru se o blagdanu Uzvišenja sv. Križa u prvom šten ju Skazanja pjeva kako se "Jelina" u Jeruzalemu raspitivala o mjestu sv. Križa, na što su joj starci Židovi rekli kako su se križevi pokapali uz grob osuđenika. Poviše mjesta gdje je bio zakopan križ pogani su postavili kip božice Dijane kako bi odvratili kršćane od štovanja. Jelena je uništila idol i dala kopati te pronašla tri križa - Kristov i dvojice razbojnika. Na savjet jeruzalemskog patrijarha Makarija pristupilo se sljedećem testu - križevi su postavljeni nad neizlječivu bolesnicu. Prva dva nisu imala efekta, a kod dodira s trećim bolesnica je ozdravila. Test je ponovljen i nad jednim mrtvacem koji je dotaknut pravim križem uskrsnuo. Zlatna legenda u priču uključuje i mladog Židova Judu Cirijaka, kojije isprva nagovoren od starijih da ne surađuje s caricom, ali kasnije joj prepričava kako se njegov djed sjećao mjesta na kojem je zakopan sv. Križ. To mjesto bilo je ispod Venerina hrama koji je Jelena zatim dala porušiti. Uz pomoć Jude pronašla je sv. Križ, a Juda se kasnije krstio i postao biskup Jeruzalema i mučenik za vrijeme cara Julijana Apostate. Kako bilo, dio Križa ostao je u Jeruzalemu, kasnije postavljen u baziliku Kristova groba na Kalvariji, a dio je Jelena - zajedno s natpisom koji je dao postaviti Pilat i čavlima kojima je Krist bio pričvršćen na križ - poslala u Rim svome sinu. Legende različito tumače sudbinu čavala: nekoliko ih je postalo dio vojne opreme Konstantinove (na uzdama, kacigi ili koplju), a jedan je bačen u Jadransko more kako bi se smirilo jer je, prema Zlatnoj legendi, do tada bilo vrlo opasno za pomorce. Jeleni se pripisuje i pronalazak brojnih drugih relikvija pa se časti i kao zaštitnica arheologije. Samostan sv. Katarine na Sinaju, na navodnom mjestu gdje je Mojsije ugledao plameni grm, drži sv. Jelenu svojom osnivačicom. Ciprani drže daje sv. Jelena donijela mačke iz Egipta na njihov otok kako bi riješila samostan od zmija (samostan u Limasoluje nazvan "Sv. Nikola od mački"). Na Cipru je navodno ostavila više komada Križa i Kristove odjeće, a u samostanu Stavrovouni čuva se jedinstvena relikvija - uže kojimje Isus kod bičevanja bio vezan za stup. U Trier, koji je među brojim kandidatima za Jelenino rodno mjesto, navodno je poslala Kristovu tuniku, haljinu za koju su vojnici pod križem bacali kocke.

Osim spomenutih Drepana (prema navodu bizantskog povjesničara Prokopija iz 6. st.) i Triera (prema njemačkim legendama), rodnim mjestom se smatraju San1iurfa (rimska Edesa) u jugoistočnoj Turskoj i Colchester (rim. Kamulodun) u Engleskoj. Engleske legende drže Jelenu kćerkom mitskog kralja Colea, koji ju je dao za ženu Konstanciju kako bi izbjegao rat Britanaca i Rimljana. Bugari pak govore da se rodila u Sofiji (rim. Serdica). No, postoji i legenda da je Jelena rođena na području Hvarske biskupije - na otoku Braču.

Usrid Brača porođena? Modruški biskup Šimun Kozičić Benja - kako prenosi Danielle Farlati - "muž osobita uma, izuzetna znanja, razborite i zdrave pameti, koji je god. 1513. na Lateranskom koncilu pred papom Leonom X u šestoj sjednici održao govor, pun vrlo ozbiljnih i riječi i misli... između ostalog tvrdi ... daje sv. Jelena majka Konstantina Velikog, rimskog cara, porijeklom iz Bretanide, otoka u ilirskom moru koji danas zovemo Brettia i Brattia, što se vidi u dokumentima i spisima salonitanske crkve ... Zato ćemo dopustiti da se na osnovi ne baš teškog dokaza uvjerimo da su neki prije prevareni sličnošću imena Bretanide, dalmatinskog otoka, nego navedeni mjestom panegirista Galikanca Nazarija, pokušali tvrditi u svojim prvim izdanim spisima da je svetica bila Britanka". Farlati na drugom mjestu opet piše ,,Konstancije... se oženio Jelenom, koja je rodom iz Britanije, ijo Brača, kako mislimo, dalmatinskog otoka ... " (Farlati, 83 i 371, prijevod iz Ciccarelli, 94-95, bilj. 16). Benjin govor spominje i Andrija Kačić Miočić koji uPismi o cesaru Konstantinu Velikome i njegovoj majci, svetoj Jeleni Križarici pjeva: ,,Rodom kažu Bugarkinja, lU Sofiji odgojena, IDrugi·da je Slovinjkinja, IUsrid Brača porođena" .

(

Sv. Jelena u muzeju Franjevačkog samostana

Navodno je rođena u Škripu (koji je danas časti kao zaštitnicu i titulara župne crkve), a živjela na području danas napuštenog Gradca kod Selaca. Ovako je legenda zapisana: " ... Konstantin Klor, kao Protektor ili Namjesnik Dalmacije, radi nevremena svratio je u današnje Povaljske 'Luke', odatle otišao u lov i zabasao ... u današnja 'Nasela' bivši Gradatium.. . Nevrijeme ga ijeralo napred, te u šikarju isparan, ozbiljno se zabrine, kad najednom ugleda svjetlo i upre k njemu. Prispješi tamo sav mokar, gladan i isparan, uđe u kuću i zamoli da se ogrije i prenoći. Obitelj sv. Jelene ne samo da mu je dala prenoćiti, već ga i pogostila što je bolje mogla. Dapače se kaže za sv. Jelenu, da bi preko noći bila ostala na nogama nespavajući da iskrpi rasparano njegovo odijelo tako, da ujutro Kostanco nije prepoznao ni šava na njem. Usupnut i preneražen ovakovom gostoljubivošću, smjesta zaprosi Sv. Jelenu. Naravno, da su se i tome protivili, jer izgleda, da je, bila jedinica. Tako ga ispratiše do 'Luka'. Međutim ovaj nije hijeo·za 3. dana otploviti, dok mu je nisu povjerili. Tako je uzme i povede sobom." (Prigodom 1600 ... ,9-10) O Braču kao Jeleninoj domovini pisao je i Andrija Ciccarelli, koji je smatrao da je Konstancije oženio Jelenu

dokje služio u Dalmaciji najprije kao protektor, zatim tribun pa namjesnik. Ciccareli se poziva na klasične pisce i dokumente salonitanske crkve, posebno biskupa Hezihija III. (umro 428.) i njegov ,,život pape Klementa 1'. Jelenino bračko "podrijetlo" obilježeno je spomen-pločom (SV. JELENI KRIŽARICI! MAJCI! KONSTANTINA VELIKOGA! po predaji našoj Bračankil PRIGODOM 1600 G. SMRTII14. IX. 1926.1 p.) i vitrajem u selačkoj župnoj crkvi Krista Kralja. Naravno, Drepan je i dalje najvjerojatnije mjesto Jelenina rođenja, no kako je malo moguće da će se to ikad sa sigurnošću dokazati, šteta je da se ovakva legenda o popularnoj svetici kod nas nije bolje iskoristila u vjerske, pa i turističke svrhe. Moždaje ova legenda razlog svetičine popularnosti u gradu Hvaru. Tako u proslovu ,,Prikazanja života i muke svetih Ciprijana i Justine složenog po Marinu Gazarovića

hvarskomu vlastelinu 1631." sv. "Jelina" obraća se Hvaranima držeći križ u ruci riječima: ,,Molin za vas ja Hvarane,! hajete jer vele za me". Proslove prikazanj a obično je izgovarao glumac u ulozi mjesnog zaštitnika ili anđela. Najviše prikaza sv. Jelene u Hvaru nalazi se u franjevačkom samostanu - na glavnom oltaru, lijevo gore od centralne Gospine slike prikazanaje sa sv. Lucijom na slici Francesca da Santacrocea; na oltaru sv. Križa prikazana je na Bassanovoj pali "Raspeća" i na kožnom antependiju oltara, a jedan prikaz svetice s križem nalazi se i u muzeju samostana. U crkvi sv. Marka bila je prikazana na pali sv. Jerolima zajedno sa krunjenjem Bogorodice i svecima Katarinom Sijenskom, Ivanom Krstitelj em i Andrijom, koju je naručio kanonik Andrija Bartučević, a pripisuje se Baldassareu D'Anni - danas je pala u svetonediljskoj župnoj crkvi. Moguće je i da je jedan od kipova svetica na oltaru Gospe Karmelske u Katedrali sv. Jelena. Reljef sv. Jelene s križem i natpisom S. ELENA na razmotanom svitku nalazi se na kući Novak-Kogo na Pjaci u niši na istočnom rubu sjevernog pročelja u visini spoja prizemlja i prvog kata (kako su uz ovu kuću već duže vrijeme vezane gostione i restorani, pojedinci su reljef proglasili sv. Martinelom /ženska varijanta sv. Martina! tj. zaštitnicom lokalnih vinopija). U prošlosti - kako je zapisao J. Kovačić po sjećanju Zorka Kovačevića-Kraljevića - pred svetičnim likom su se palili lumini o blagdanu Našašća sv. Križa (3. svibnja - blagdan ukinut na 2. vatikanskom saboru). Izgleda da njezin blagdan prije nije posebno čašćen, već se ona slavila o ovom i blagdanu Uzvišenja sv. Križa (14. rujna, v. i Ciccarelli, 39). Danas se časti 18. kolovoza, a o tom spomendanu obitelj Novak-Kogo okiti reljef cvijećem. L. Bassano: Raspeće, Franjevačka crkva

Literatura: D. Farlati, Illyricum Sacrum, sv. 2, Venecija, MDCCLIII; M. Valjavac, Crkvena prikazanja starohrvatska XVI i XVII vijeka, Stari pisci hrvatski XX, Zagreb, 1893.,238; D., lednakulturnaobljetnica: Sv. lele Križarica326-1926,Novo doba, 14.9.1926,4; Bračanin, Prigodom 1600. godišnjice smrti sv. Jele Križarice ... , Split, 1926.; 1. Kovačić, Zapisi o crkvama u Hvaru, Hvar, 1982., 58, 67, 82,220; Isti, Iz hvarske kulturne baštine, Hvar, 1987.,270-271; isti, Župa sv. Nedilja na Hvaru, Služba Božja 42, 2002.137-138; 1. de Voragine, The Golden Legend, vol. 1., Princeton, 1995.,277-284; A. Tudor, Prilog romanici u gradu Hvaru ... , PPOH X, 1997.,69-73; A. Ciccarelli, Zapažanja o otoku Braču ... , Supetar, 2008.; Laktancije, O smrtima progonitelja, Split, 2005.; 1. W. Drijvers, Helena Augusta: Cross and Myth- Some new Reflections, Millennium 8, 2011.,125-174.

piše: Damir Carić /

))SVECENIKOVAD]ECN( ... I OSTALO

P red Božić na holivudski je način započeto reklamiranje filma ,,svećenikova djeca", koji će

"razveseliti narod, a razgnjeviti Crkvu", kako piše u Jutarnjem listu od 21. prosinca novinar i filmski kritičar Jurica Pavičić. Medijski prostor učinio je svoje i znatiželja za gledanjem filma je velika. I kritičar sam želi donijeti svoj sud o umjetničkim dosezima filma. No, tekstopisac me namjerno i svjesno upućuje na, po njemu, društveni kontekst u kojem je film nastao. Uostalom, zar bi, da nije tako, napisao i ovu rečenicu: "Paradoks je da je pisac 'Svećenikove djece' Matišićjedan od rijetkih, ako ne ijedini važni hrvatski umjetnik kojije doista religiozan". Ovdje je potrebno malo ući u brojeve, suhoparnu statistiku. Tek su nedavno objavljeni statistički podaci popisa iz 2011.godine! Tako saznajemo da se u Hrvatskoj 86% građana izjasnilo katolicima i još desetak posto građana pripadnika drugih vjerskih zajednica i konfesija. Ateista i agnostika je 5%. Naravno, svakome je jasno da mnogi od ovih 86% po statistici deklariranih katolika ne žive u :eotpunosti sa svojom vjerom. Počet ću od samoga sebe. Covjek sam! Ali Pavičić nije mislio na mene ni na tri milijuna meni sličnih. Mi ćemo se, po njemu, kao narod veseliti filmu, a kao Crkva razgnjeviti se. Kao da smo idioti. Ne, on piše o - važnim hrvatskim umjetnicima. Jednostavno, po njemu, među našim umjetnicima samo je Mate Matišić jedan od rijetkih, ako ne i jedini uvaženi hrvatski umjetnik koji je doista religiozan. Za one koji možda ne znaju, Mate

Matišić je poznati hrvatski književnik, autor između ostalog i komedije "Svećenikova djeca", po čijem je predlošku redatelj, kako to naglašava Pavičić, ateist Vinko Brešan i snimio film. Trebalo bi znati Pavičićeve kriterije po kojima su umjetnici u Hrvatskoj "važni hrvatski umjetnici", kao i kriterije kroz koje prolaze kao kroz "sito i rešeto" ovi "važni", a da bi netko od njih zaslužio biti "doista religiozan". On to sve zna. Po njemuje siguran jedino Mate Matišić. Blago Mati! Lako je dobiti sada i logički zaključak: svi drugi važni hrvatski umjetnici doista su ateisti ili agnostici. Naime, u konstataciji da je Brešan ateist (vjerovanje u nepostojanje Boga) Pavičić ne upotrebljava riječ doista. Nepoznavajući Pavičićeve kriterije ni za "važne" ni za "doista", ali shvaćajući kuda sve to smjera pokušat ću, možda i naivno, činjenicama osporiti ove sudove. Čast mije poznavati, po meni, nekoliko važnih hrvatskih umjetnika koji su vjernici, religiozni. Jesu li to i "doista", prepustio bih njihovim savjestima i dragom Bogu, a nikako Jurici Pavičiću. Dovoljno je zaustaviti se na hvarskoj Pjaci i zaći u hvarsku katedralu gdje često susrećem i pozdravljam važne hrvatske umjetnike Kuzmu Kovačića i Tina Kolumbića. Uvijek zauzeti akademik Tonko Maroević smogne koji dan odmora u Starom Gradu i to baš za Veliku Gospu i Svetoga Roka, kada pribiva misama i u procesijama po gradu nosi torac. Sa književnikom Nedjeljkom Fabriom nekoliko puta sam bio

Od 3. siječnja u svim kinima! JECA

kod groba njegovih predaka u Starom Gradu kada ostaje duže vremena u molitvi. Hrvatski književnik Miro Gavranje ~emik. Sa Mirom sam prijatelj. Tako se i oslovljavamo. Cestitajući si Božić zamolio sam ga razgovor za Kruvenicu. Odmahje pristao. Na moj upit rekao mi je da njegove drame sada žive u 36 svjetskih kazališta, od Moskve do Washingtona. Samo u New Yorku dvije premijere. Na žalost hrvatske književnosti, Gavranove se drame izvode više od svih hrvatskih književnika na svjetskim pozornicama. Gavran je jedini hrvatski književnik koji živi od pisanja romana, drama i priča za djecu. Eto, nabrojio sam petoricu važnih hrvatskih umjetnika. Za Pavičića oni to očito nisu. Pa kad je tome tako, vratimo se suhoparnoj statistici po kojoj bi u Hrvatskoj trebalo biti 1,05 važnih hrvatskih umjetnika. Kako? Jedan iz redova religioznih koji je "doista religiozan" i 0,05 iz redova "doista" ateista i agnostika. U naravi znači da imamo jednog važnog umjetnika i jednu dvadesetinu drugoga! Da je po Pavičiću bila bi tragična današnjica hrvatske umjetnosti. Na sreću, nije tako. U Hrvatskoj postoje važni umjetnici, samo što se Pavičiću (i drugima u EPH-u) omililo pisati na jedinstven, neobjektivan način. Ako im se tko usprotivi, olako ga ismijavaju i prave ,,redikulom". Ukoliko se takvima suprotstavljaš činjenicama, pozivaju se na njihovu ugroženost jer im mrsiš stvaranje njihovog društvenog konteksta pa tako i za gledanje jednog filma. Nakon one rečenice daje Mate doista religiozan slijedi i ova: "Upravo zato,kod Matišića je religioznost uvijek eksces i odmak,a institucionalna ideologija kršćanstva uvijek najveći skandal. U Matišićevim tekstovima, najveće zlo nastaje iz manipulacije u ime dobra, a stvarna nabožnost je (kao kod Dostojevskog) domena marginalaca, idiota: u ovom slučaju,jedne co tave otočke lude"- završava Pavičić rečenicu. Završavam i sam dokazivati pomoću statistike nešto što i ne treba dokazivati. I zato sam iz "petnih žila" prosječnog otočkog promatrača pokušao pronaći još pokojeg važnog hrvatskog umjetnika, od kojih su neki možda i doista religiozni. Uzalud mi trud. To je samo Mate. Doista.

piše: Katija Vučetić

lISTANAK I Na dan sv. Valentina, u novije vrijeme upakiranog u

crveni ukrasni papir Dana zaljubljenih, u 198 zemalj a svijeta održana je akcij a pod nazivom "One

bilion rising" , odnosno "Milijarda ustaj e". Akcija j e održana na petnaestu godišnjicu "V-daya", svjetskog pokreta za zaustavljanje nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama, inicijatorice književnice i dramaturginje Eve Ensler. Ova milijarda iz naziva ovogodišnje akcije odnosi se na broj žena, djevojaka i djevojčica koje će se (ili već jesu) u nekom trenutku susresti s nasiljem, fizičkim, psihičkim, seksualnim ... Naime, UN-ove statistike pokazuju da će jedna od tri žene tijekom svoga života doživjeti nasilje, a nmoge ga neće preživjeti. U Hrvatskoj, recimo, godišnje 20 do 30 žena život oduzmu njihovi partneri, dakle, ljudi uz koje su te žene (najčešće u ime ljubavi) odlučile provesti taj j edini život koje imaju. U Hrvatskoj se ovoj akciji obilježenoj plesom pridružilo petnaestak gradova i općina, uz podršku predsjednika Josipovića, brojnih civilnih udruga, u Slavonskom Brodu čak i Policijske uprave, a ovoga puta na istoj strani su se našle i žene iz Zajednice žena HDZ-a Katarina Zrinski kao i Foruma žena SDP-ate Ženska inicijativa HNS-a. Akcija je organizirana kako bi se svijetu pokazala zajednička snaga, brojnost i solidarnost koja ne poznaje granice i time svima poslala poruka protiv nasilja nad ženama, poručivale su aktivistkinje i aktivisti. U većem broju hrvatskih gradova odaziv i nije bio tako loš, obzirom da akcija nije agresivno promovirana u medijima, no od zajedničke snage, brojnosti i solidarnosti građana (u ovom slučaju prvenstveno građanki), kao i u većini hrvatskih "aktivizama", malo toga se moglo vidjeti.

OSUNČANE KAV(CE

Svaka a .- žrtva nasilja Pravi primjer tome bilo je prekrasno valentinovsko jutro na suncem okupanoj prepunoj splitskoj Rivi gdje je akcija okupila -jedva stotinjak žena. Da bi stvar bila gora, u 11 sati, malo prije početka kolektivnog plesa koji je trebao pozitivnim vibracijama povezati čitav svijet, na mjestu okupij anja bilo ih j e tek dvadesetak. Istovremeno, stotine žena, od kojih će, prema statistikama, svaka treća biti pretučena ili silovana, u neposrednoj blizini na istoj toj Rivi mimo je ispijalo svoje jutarnje kavice. Stotine žena u tom je trenutku na splitskim štekatima pretresalo novitade, većina ih je vjerojatno blagonaklono gledala na angažman svojih sugrađanki u svjetskoj akciji "Milijarda ustaje", ali iz svojih osunčanih stolica ustale nisu. Ne treba valjda isticati da se u manjim dalmatinskim mjestima ova akcija nije ni pokušala organizirati, pa tako ni u našem malom mistu. Temom nasilja nad ženama u svakom obliku bavile su se mnoge naše mudre glave, ali recept i tješenje nismo dobili.

U onu "žena, majka, kraljica" na našim prostorima tvrdoglavo vjerujujoš samo neudane djevojke, ostale znaju da se ono zadnje brzo pretvori u nešto mnogo manje uzvišeno, a priličnom broju žena, s brakom ili bez njega, život zbog nasilja postaje noćna mora iz koje se ne mogu probuditi. U suvremenoj Hrvatskoj, koja se diči svojim civilizacijskim i demokratskim normama i tekovinama, u slučaju obiteljskog nasilja prijatelji i dušobrižnici ženi će savjetovati da ostane, prešuti, pokuša spasiti brak. S muškarcem se o tome uglavnom neće ni razgovarati. Ukoliko se u slučaju nasilja po službenoj dužnosti upletu institucije, u Sigurnu kuću bit će odvedeni žena i djeca, nasilnik će ostati u toplini zajedničkog doma. U slučaju silovanja ona žena koja se usudi prijaviti - a neke poražavajuće statistike kažu da će to učiniti tek svaka pedeseta! - bit će izložena bolnim i ponižavajućim

postupcima kojima će gotovo pa dokazivati da ničim nije "zaslužila" da joj se "to" dogodi. O javnoj sramoti koja je još uvijek isključivo ženska, da se ne govori.

Malomišćanski zakoni Zastrašuje li vas više količina samog nasilja u našem društvu ili količina ravnodušnosti na svim razinama kojom se to nasilje tolerira? Pisati o temi nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama u našoj izrazito patrijarhalnoj zajednici znači izazvati bijes onih koji bi da se o tome ne govori, kao i komentare poput onoga da su žene same krive za ono što im se dogodi ili pak "što je sa psihičkim zlostavljanjem muškaraca što ga provode te 'nemoćne' žene?". Bilo kakva konstruktivna rasprava nakon ovakvih komentara završava. Samo, o čemu raspravljati s onim stotinama žena od kojih će svaka treća (ili njihova sestra, kći ili prijateljica) za života biti pretučena ili silovana, a koje su nastavile piti svoje valentinovske kavice? Što, s druge strane, reći i kako pomoći ženama koje žive u našim malim mistima i koje se zbog nepisanih malomišćanskih zakona ne usuđuju ni progovoriti, a kamoli potražiti i onaj minimum institucionalne pomoći i podrške na koju ipak mogu računati njihove supatnice u većim gradovima, da ne govorimo o onima u uređeni j im državama od naše? Organiziranje akcija poput "Milijarda ustaje" svakako pomaže podizanju razine svijesti o pogubnom utjecaju nasilja, bez obzira o kojem njegovom obliku se radi i od toga ne treba odustati. Ipak, ova akcij a nam j e, kao i brojne druge, pokazala da neke razine treba najprije podignuti onima koji ustaju i ostavljaju svoje osunčane kavice samo kad treba -platiti račun.

w ••••••••••••••••••••••••••

. . . I srđ smo obranili u ratu, obranlmo ga l u mlru.

PROSTOR JEDNOM "POTROŠ .... EN" VISE SE

NE MOZE VRATITI

Z ahvaljujući određenim povijesnim, gospodarskim i političkim okolnostima, Hrvatska je kroz minula stoljeća donekle uspjela sačuvati mnoge svoje

prirodne vrijednosti, kojima nas je Stvoritelj doista obilno obdario. Među tim prirodnim vrjednotama čisti i netaknuti prostori po svome značaju imaju danas posebnu vrijednost i upravo su takva područja, čista i neizgrađena, izniman kapital. Naravno, ne "kapital" za trošenje, nego za uživanje i čuvanje i to ne samo za sebe, nego još više za buduće naraštaje, naše potomke. Nažalost, toga nisu svjesni mnogi iz redova naših političkih i gospodarskih struktura, jer njih u gospodarskim projektima vodi samo interes i kapital, koji nema ni srca ni duše. Znakovito je da su vrijednost čistih krajolika znali i osjećali kroz više tisućljeća stari Aboridžini u Australiji, a koji su gotovo nestali sa svojih područja, upravo zbog nasilnog prodora osvajačkog i bezdušnog kapitala u njihove krajolike. Poznata je misao jednog njihovog poglavice koji je rekao: "Sve znanje nalazi se u krajoliku. Ne samo krajolik, svaka stvar posjeduje vlastiti duh, a taj duh čezne za mirom. " Ako dopustimo da nam agresivni kapital prekomjernom i neprimjerenom gradnjom uništi duh još uvijek netaknutih krajolika, Hrvatska će postati neka druga zemlja, koja će biti slična mnogim zemljama, koje su megalomanskom izgradnjom upropastile svoje prirodne prostore, te umjesto da privlači ljude svojom posebnošću i jedinstvenošću, postat će neprivlačna i bez istinskog jedinstvenog identiteta. Posljednji je trenutak da se zvoni na uzbunu, da se probudimo, da ustanemo u obranu našeg najvrjednijeg resursa, koji na našu sreću još posj eduj emo, a to j e sačuvani i neizgrađeni prostor, čija se vrijednost sastoji upravo u tome što je čist i netaknut, dakle, djevičanski. Kapital koji nema ni srce ni dušu želi zaposjesti upravo ona područja koja imaju i srce i dušu. Jedan od takvih krajolika koji je trenutačno u opasnosti je prostor na Srđu ponad Dubrovnika. Vrijednost prostora na Srđu najbolje znaju ljudi koji danas žive u njegovoj blizini, kao što su to znali i njihovi pretci koji su dolazili u te krajolike da bi odmorili dušu i uživali u ljepoti prirode koju je Bog stvorio. Stoga kad oni jednostavno kažu "Srđ je naš", treba im vjerovati i poštivati njihovo mišljenje i osjećaje, a ne mišljenje onih kojima je profit jedini smisao i svrha. Nedirnuti krajolici su sve više gospodarski i strateški značajni. Stoga svaka intervencija u prostor zahtijeva promišljeni i vizionarski pogled, i to na duži rok. Razumni političari i gospodarstvenici neće dopustiti da ih zavede mogućnost trenutačnog iskorištavanja pojedinih prirodnih područja, nego će nastojati sagledati posljedice koje se

mogu pojaviti nakon pedeset i više godina, jer prostor jednom "potrošen" više se ne može vratiti. Moramo biti svjesni da će čista i nedirnuta priroda imati istu, ako ne i veću, vrijednost i za tisuću godina, a golf-igrališta su trenutačni gospodarski "hir", i to ne za veći broj turista, već za bogate pojedince i to one s dubljim džepovima. Stoga je čak i nemoralno žrtvovati opće nacionalne vrijednosti da bi se zadovoljilo trenutačne "hirove" bogatih poj edinaca. Čuvanje i poštovanje čistih i neizgrađenih prostora, naslijeđenih od naših predaka, preduvjet su i temelj našeg vlastitog kvalitetnijeg i zdravijeg života, kao i bolje turističke ponude. Pritom nije u pitanju samo naše tjelesno zdravlje, nego i zdravlje duha. Osim toga, to je i moralno i etičkopitanje,jeruključujeinašuodgovornostpremaonima koji će ovdje živjeti nakon nas, a ekološki čisti i djevičanski krajevi bit će svakoga dana sve privlačniji i sve više traženi, čak i od modernih ,,hodočasnika", odnosno turista. Moramo biti svjesni da istinska ljepota naše zemlje izvire iz duše krajolika, odnosno iz duše ljudi koji u tim krajolicima obitavaju. Iskonska i iskrena veza između našeg čovjeka i zavičaja zacijelo je jedan od temeljnih razloga što se na ovim prostorima hrvatski čovjek održao unatoč višestoljetnim aspiracijama drugih da se nasilno "ukorijene" na ovom iznimnom dijelu Sredozemlja. Zaključno spoznajmo da smo Srđ obranili u ratu i da ga moramo obraniti i u miru kako bi i u budućim stoljećima naši potomci u skladu i suživotu s dušom čistih i sačuvanih krajolika mogli ovdje odmarati i srce i dušu uživajući u ljepotama što ihje Bog stvorio. Osim toga, imajmo na umu da svaki zavičaj u Hrvatskoj ima svoj "Srđ", koji se drukčije zove, a koji također treba sačuvati od nasrtaja bezdušnog kapitala. Primjerice, u Hvaru su to Paklinski otoci, u Splitu Marjan, itd.

Tin Kolumbić

v

Sto je Ostavom zajamčeno pravo na lokalnu samoupravu t kako ga konzumtratt2

piše: Zoran Domančić

v

LOKALNI IZBORI ZA POCETNIKE

Većina građana smatra kako je vlast, na svim razinama, suprotstavljena običnom puku - ,,nama", da su vlast "oni", a ne "mi", pa tako ispada da namje

tu vlast "opet" netko nametnuo, kao što nam se to događalo stoljećima s raznim vladarima i vlastima. Možda su uzrok tome ostaci povijesne svijesti hrvatskog naroda nenaviklog još na vlastitu državu kao garanciju očuvanja kolektivnog identiteta i na demokraciju kao - ne baš savršen, ali trenutno najbolji način vladavine naroda. U stavom RH utvrđeno je da vlast proizlazi iz naroda, a narod tu vlast ostvaruje izborom svojih predstavnika koji, na državnoj razini, djeluju na načelu trodiobe vlasti: na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Iako iz toga proizlazi "vlast - to smo mi", zašto se onda distanciramo od onih koje smo sami izabrali da u naše ime vladaju, od svoj e narodne vlasti? Po mom mišljenju, prvenstveno zbog neznanja o zakonodavnom okviru: o ovlastima i odgovornostima onih koje smo izabrali, o našim pravima da vlast (na bilo kojoj razini) radi za naše opće dobro, o pravu na informiranost i nadzor ... , a zatim i zbog nesvjesnog prihvaćanja teze da netko uvijek treba vladati nad nama, a ne nam služiti. " Sto Je pravo na lokalnu samoupravu? Takva - iz naroda proizišla - državna vlast, osim zakonima, ograničena je i Ustavom zajamčenim pravom građana na lokalnu samoupravu, kako bi se upravljanje (ne vladanje!) lokalnim poslovima približilo svim građanima. To pravo se

ostvaruje preko predstavničkog tijela - Gradskog vijeća, ali i neposredno putem zborova građana, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja. Gradovi i općine u svojoj nadležnosti imaju poslove: uređenje naselja i stanovanje, prostorno i urbanističko planiranje, komunalno gospodarstvo, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i šport, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu, promet na svom području te ostale poslove sukladno posebnim zakonima. Gradovi koji imaju više od 35.000 stanovnika imaju još nekoliko poslova više u svojoj nadležnosti. O povećanju nadležnosti gradova i općina, tzv. decentralizaciji države, govori se pred svake izbore, ali do suštinskih promjena nikako ne dolazi. Kao što u državi postoji trodioba vlasti, slično je postavljena i trodioba lokalne vlasti, samo što na lokalnoj razini to nisu vlasti, već tijela lokalne samouprave, i to: - Predstavničko tijelo - Gradsko vijeće - Izvršno tijelo - Gradonačelnik - Upravno tijelo - Upravni odjeli

KOJa Je funkCiJa Gradskog vfJeća kao predstavničkog tiJela? Gradsko vijeće Grada Hvara, po novom Zakonu, imat će 13 članova, a ne 15 kao prije. Članovi će se odrediti iz kandidacijskih lista koje dobiju više od 5% glasova birača koji su izišli na izbore, razmjerno broju glasova koje svaka lista dobije, i to po redoslijedu kandidata na listi. Ako

n ••••••••••••••••••••••••••

izabrani član Vijeća obnaša neku od tridesetak dužnosti nespojivih s članstvom u Vijeću, može staviti svoj mandat u mirovanje dok obavlja tu dužnost, a zamijenit će ga netko s iste liste. Gradsko vijeće, kao predstavničko tijelo, donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave. Moglo bi se reći da donosi "lokalne zakone" koji, naravno, moraju biti u skladu s "državnim zakonima".

Što SU dužnosti gradonačelnika? Gradonačelnik je izvršno tijelo u Gradu, što znači da izvršava ili osigurava izvršavanje odluka Gradskog vijeća, usmjerava i nadzire rad Upravnog odjela, upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu Grada u skladu sa zakonom i statutom, te zastupa Grad. Gradonačelnika biraju svi birači na području jedinice lokalne samouprave većinskim izbornim sustavom, što znači da gradonačelnik postaje onaj kandidat koji dobije većinu glasova birača koji su izašli na izbore, a ako nij edan kandidat ne dobij e potrebnu većinu, dva najuspj ešnija se ponovno natj eču za 14 dana. Mnoge građane bune česte promjene Zakona, pa je potrebno napomenuti da je do 2009. godine, izvršno tijelo je bilo kolektivno - Poglavarstvo koje je brojilo 5 članova, s gradonačelnikom na čelu, a i gradonačelnika i Poglavarstvo biralo je Gradsko vijeće.

Što rade upravni odjeli? Upravni odijeli i službe obavljaju poslove iz djelokruga jedinice lokalne samouprave, a njihovo ustrojstvo određuje svojom odlukom Gradsko vijeće. Oni donose pojedinačne akte (rješenja i sl.) kojima rješavaju o pravima, obvezama i pravnim interesima konkretnih osoba, a temelje se na

.. . ..... , .. • .. .

• # , .

.. •

odlukama Gradskog VIJeca. Upravnim tijelom upravlja pročelnik, kojeg na temelju javnog natječaja imenuje gradonačelnik. Najkraće rečeno: predstavničko tijelo donosi odluke iz nadležnosti lokalne samouprave, a izvršno tijelo ih izvršava na način da provedbu povjerava upravnom tijelu. I to bi moralo funkcionirati bez obzira na način na koji su pojedina tij ela izabrana i kome su direktno ili indirektno odgovorna.

Kako je to funkCioniralo proteklih godina? Kako se zakoni vezani za lokalnu samoupravu često

mijenjaju, barem svake četiri godine u većoj mjeri, sve više i sve češće dolazi do neusklađenosti i nedefiniranosti nadležnosti, prava i obveza između raznih tijela i unutar gradova i općina, ali i u odnosima između lokalne samouprave i državne uprave. Promjene iz 2009. godine, kojima je uveden direktan izbor gradonačelnika, na prvi pogled pridonijele su većoj demokratizaciji, odnosno izvršavanju volje birača, ali istodobnim ukidanjem poglavarstava izgubio se kontrolni mehanizam nad izvršnim tijelom. Gradonačelnik je postao izvršno tijelo, s izvorno manjim ovlastima od prijašnjeg

•••••••••••••••••••••••••• n

poglavarstva, ali nije više odgovarao Vijeću, već direktno biračima. Međutim, jedini kontrolni mehanizam trebao je biti referendum o povjerenju gradonačelniku, koji je u stvarnosti bio teško provediv. I što smo imali protekle četiri godine? Gradonačelnike bez većih ovlasti, ali i bez kontrole nad njihovim radom i Vijeća s ovlastima u donošenju odluka, ali bez stvarnog utjecaja nad njihovom provedbom. Takav sustav ne može biti stabilan, osim kad su vijeće i gradonačelnik na istoj valnoj (čitaj: političkoj) dužini, ili kad svatko u potpunosti ispunjava svoje zakonske obveze.

Što je novo u zakonu? Krajem prošle godine nova državna vlast je opet promijenila zakone u svezi lokalne samouprave, ali umjesto popravaka prijašnjih pogrešaka napravljene su, po mom mišljenju, nove. Izdvojit ću tri najproblematičnije: 1. Umjesto da se vrati kolektivno izvršno tijelo (poglavarstvo), ostavljen je pojedinac (gradonačelnik) kao izvršno tijelo. To je u neskladu s organizacijom vlasti na državnoj razini, gdje je izvršno tijelo kolektivno -Vlada RH, a mnogi gradonačelnici su to uvidjeli i sami formirali savjetodavna tij ela kao surogat za poglavarstvo. 2. Novim zakonom nisu uspostavljeni efikasni mehanizmi nadzora nad radom izvršnog tijela koje upravlja proračunskim novcem (a to je novac svih građana) i imovinom grada (a to je imovina svih građana), a dodana im je i nova ovlast - posredno upravljanje gradskim poduzećima. Tako će, na primjer, zagrebački gradonačelnik sam upravljati s više od 10 milijardi kuna, bez adekvatnog nadzora. 3. Umjesto gotovo nesmjenjivog gradonačelnika dobili smo lako i istodobno smjenjivanje i gradonačelnika i vijeća bez

potrebe za navođenje i argumentiranje razloga. Naime, ako gradonačelnik ne predloži proračun, ili ga povuče, ili pak vijeće ne usvoji proračun, i vijeće i gradonačelnik se raspušta ju, te slijede prijevremeni izbori. Dakle, voljom jednog tijela smjenjuje se ijedno i drugo, bez obzira postoje li stvarni razlozi, ili su oni samo politički. To za posljedicu može imati prečeste prijevremene lokalne izbore, ili pak pridobivanje glasova uvjeravanjemkoruptivnim metodama.

Izbori: samo pravo ilt t obveza? Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. (Evanđelje po Luki 12,48.) Ova biblijska poruka mogla bi se iščitati, u svjetlu ove teme, na sljedeći način: "Nema prava bez obveze", odnosno, demokratski izbori su pravo, ali i obveza svakog građanina. Ako vlast, kako određuje Ustav, proizlazi iz naroda, a mi tu vlast konzumiramo birajući one koji će nas predstavljati, svatko od nas ima obvezu dati svoj glas nekome tko će i u njegovo ime upravljati, bilo državom, bilo lokalnom zajednicom. Neizlaskom na izbore urušava se sama bit demokracije, pa sa sve manjim brojem onih koji izlaze na izbore umjesto vladavine većine dobivamo vladavinu manjine, i onda se čini "normalnim" da namje vlast ,,nametnuta". A pravo pitanje nije: trebamo li izići na izbore? Pitanje je koje sebi moramo postaviti: tko od ponuđenih kandidata može najbolje izvršavati zakonom utvrđene obveze na korist cjelokupne zajednice, a ne samo u korist pojedinca ili grupe? Jer, ako nema prosperiteta i napretka zajednice u cjelini i svaki će pojedinac kad-tad osjetiti posljedice lošeg upravljanja, a posebno buduće generacije, od kojih smo samo "posudili" ovaj prostoru kojem živimo.

Svatko tko se uhvati ukoštac sa pisanjem ovakvog i sličnih tekstova, nužno se susreće sa pitanjem: iz kojeg aspekta, odnosno, kojeg lica pisati? Jednine ili

množine? Izlaganje iz prvog lica čini priču toplijom i prisni j om, no ujedno sugerira osobno i možda posebno iskustvo koje zaintrigira čitateljevu pažnju. Iako je ovo primamljiva opcija, odustat ću od nje jer je realnost sasvim drugačija. Govorit ću o nečemu što je kod nas gotovo redovita pojava, pa pisanje u prvom licu i nije bitno,jer će se u elementima ovog teksta pronaći mnogi. Vjerojatno ste ne jednom bili u situaciji da se o vama ponese glas o nečemu što vam osobno ili poslovno škodi, a da za to nema prave i istinite osnove, niti smislenog razloga. Priča obično može krenuti na više načina. U prvom, loš glas o vama pusti netko tko vas ne voli i namjerno želi izazvati negativne reakcije javnosti prema vama. Svejedno je radi li se o više ili manje inteligentnoj osobi. U drugom slučaju to čini netko tko inače nema problema s logikom i ispravnim zaključivanjem, ali barata nepotpunim ili pogrešnim podacima koje je uglavnom čuo od drugih, dakle, bez osobnog uvjeravanja u točnost istih, već ihje sklon preuzeti kao činjenice, zdravo za gotovo i prepričavati ih uz kavu. Ovo je za vas vrlo opasna situacija jer se obično radi o inteligentnom čovjeku čije se mišljenje uvažava, no kako smo rekli, samo se radi o logički ispravnom razmišljanju temeljem krivih činjenica, što opet u konačnici daje pogrešan rezultat i nanosi štetu. Ako se hoćete oprati od objeda, nema vam koristi argumente

svoje obrane iznositi onom prvom, jer to radi s namjerom i neće odustati, ma kakve dokaze vi stavili pred njega. Kod ovog drugog slučaja imate šanse spasiti obraz i doći do pravde, jer logičan čovjek sasvim lako dođe do pravog zaključka, ukoliko ima jasne i istinite činjenice i ukoliko je voljan po njima suditi. No, i ovdje možete naići na specifičnosti koje proučava kognitivna psihologija, koja studira načine na koje ljudi percipiraju, pamte, razmišljaju, komuniciraju ili rješavaju pojedine novonastale situacije ili probleme. Različite kognitivne sposobnosti i volja za logičkim zaključivanjem u komunikaciji stvaraju nijanse raspoloženja koje Amerikanci nazivaju "state of mind" ili "mental state". Za potrebe razmatranja teme ovog teksta ovaj ćemo terminjednostavno prevesti kao stanje uma ili otvorenost uma. Diskusija ili debata između sugovornika otvorena uma koji prihvaćaju snagu argumenta i logiku dokaza nije nikakav problem. Ona u pravilu bude dovedena kraju i nikada iza nje ne ostaju upitnici. Nitko od sugovornika se niti ne osjeća povrijeđenim ili poraženim, ako je bio prisiljen pomiriti se i prihvatiti snagu tuđeg argumenta ili dokaza te promijeniti prvobitno mišljenje. Ovo je logika na kojoj počiva normalna i zdrava komunikacija te je demokratski standard za dijalog koji se odvija po principu "sile argumenta, a ne argumenta sile." No, otvorenost uma nije uvijek prisutna, čak ni kod onih ljudi koji dobro barataju logikom, a za to postoji nekoliko razloga. Prvi od njih bi bio sklonost predrasudi. Pogubnost

•••••••••••••••••••••••••• ~ predrasude na svojoj su koži osjetili mnogi, a za prvi primjer navest ćemo onu koja je vezana za fizički izgled neke osobe. Dokazana je činjenica da se netko u prvom kontaktu puno lakše opušta i otvara prema zgodnim, simpatičnim, izuzetno komunikativnim i dobro odjevenim osobama. Totalno ste osvojeni ako su samo prosječno inteligentne, a čak ako i valjaju bedastoće, još uvijek nemate potrebu brzo se odmaknuti od njih. Vanjski podražaj ugode zatvara um za ponekad vrlo očite dokaze za suprotno, pa je jasno zašto najveći prevaranti, špijuni i slična klika upravo tako izgledaju. No, sklonost svjesnoj ili nesvjesnoj predrasudi o vezi izgleda i kvalitete osobe ili argumenta radi svoje. Neki umovi se neopravdano zatvaraju pred onim ružnijim, manje simpatičnim i lošije odjevenim ljudima, pa se teže prepoznaju njihove prave osobine. Iako se ispod neugledne vanjštine znaju kriti ljudi čak po nekoliko puta kvalitetniji od onih prvih, predrasude opet naprave svoje, pa puno teže ostvaruju kontakte ili se njihovi argumenti teže prihvaćaju, ma koliko bili točni idokazivi. Ima još niz primjera za zatvaranje ili sužavanje horizonta razmišljanja, no dva su vrlo znakovita za male sredine poput naše. Radi se o zatvaranju ili sužavanju horizonta uma radi vlastitog ega, pa ćemo najprije o egoistima. Takve su osobe svjesne istinitosti i sposobne shvatiti vrijednosti dokaza koje im podastirete, no u diskusiji teško ili nikako ne mijenjaju mišljenje. Bez obzira jesu li svoj sud zasnovali na nedostatnim, nepotpunim ili pogrešnim podacima, ogroman ego im ne dozvoljava priznavanje pogreške i povlačenje. Suočeni s drugačijim i opravdanim viđenjem, najčešće bježe u uopćenu filozofiju, pa daljnja diskusija postaje izlišna. Ili kažu daimje dodijalo i da promijenite temu. Egocentrici su sljedeća kategorija pogubnosti, naročito malih mjesta u kojima zbog malog broja stanovnika još više dolaze do izražaja. Način njihovog razmišljanja se očituje kao nesposobnost stavljanja u "tuđu kožu", dakle, svijet gledaju isključivo iz svog kuta i s aspekta svojih potreba. Drugačije, makar i opravdano razmišljanje ih jednostavno ne zanima, jer se ne poklapa s njihovim interesima. Da stvar bude još gora, radi svojih karaktemih osobina i egoisti i egocentrici su obično dobro materijalno situirani. U razdoblju općeg blagostanja relativno su slabo uočljivi, no u razdoblju krize materijalni status ih lansira među zvijezde.

Egoizam i egocentrizam postaju paradigma poslovne uspješnosti i životnog stila. Potpuno pogrešno, no gospodarska i njome uvjetovana duhovna pauperizacija, nužno sa sobom donose viđenja stvarnosti kroz naočale s pogrešnom dioptrij om. Dodamo li predrasudi, egoizmu i egocentrizmu četvrti element, onaj šlag pogubnosti - Njezino veličanstvo Ćakulu, eto idealnog spoja za učinkovitu razgradnju društvene kemije koja se naziva - zajednicom. U vladavini ova četiri elementa, istina postaje samo teoretski pojam, oružje koje spada u muzejske eksponate i sredstvo kojim samo možete zaslužiti pokoru. I ništa više. Razmišljajući o ovom pesimistički obojanom izlaganju nužno iskače pitanje - imamo li mi uopće šanse kao zajednica? Pa naravno da imamo, ali uzjedan uvjet. Oslonimo se na potku iz filma Luca Bessona i pronađimo u sebi onaj peti element koji će umanjiti loše djelovanje ova četiri prethodna i čak ih uvezati u sklad koji vodi napretku zajednice. Naš peti element ili, ako hoćete, ljubav za ovaj grad iz kojeg smo ponikli ili u kojem živimo. Ne treba to biti ona vatrena, glasna i zasljepljujuća ljubav koja najčešće prolazna, već ona tiha i brižna, ona koja se stalno učvršćuje i nadograđuje novim spoznajama o pripadnosti i potrebi oplemenjivanja onoga što imamo. Ne prepuštajmo se čekanju da se pojave ona spasonosna indigo djeca koja će popraviti naš svijet. U svakome od nas čuči indigo dijete, samo ga valja probuditi iz ove letargije i depresije koja je vrlo savladiva. Trebalo bi izaći iz okvira okrenutosti sebi samima i otvoriti um prema istini, dobrobiti zajednice i svakom njezinom članu. Da, nužno je pronaći peti element. Da, upravo on će otvoriti um i onu pogubnu negativističku predrasudu učiniti tako lijepom predrasudom naklonosti. Osobni egoizam pretočiti u širi egoizam koji radi za vlastitu zajednicu, ne dopuštajući tuđinu da je siromaši i rastače, a onu otrovnu ćakulu pretvoriti u prepričavanje veselih gončica koje iscj elju ju duh. Prisjetimo se. Peti element j e izgradio Semiramidine vrtove i Taj Mahal. Ako ga nema, ostaju rupe na Pjaci.

u ••••••••••••••••••••••••••

P očetkom ~odine iz tiska je izašla nova knjiga o Hvaru, Zal - posvećeno onima koji odlaze

. književnice Dore K.inert Bučan, u kojoj razmatr~ sudbrnu grada s kojim je obiteljski povezana. Za razliku od ostalih knjiga kojima je tema Hvar, autorica detaljno i iscrpno opisuje i dijagnosticira hvarsku sadašnjost, iznoseći ?rojne primjer~ po kojima je naš grad izgubio svoju Jedmstvenu o~Jenost. Intrigantna tema privukla je Hvarane da pročitaju "Zal", a mi smo razgovarali s autoricom o tome kako je knjiga nastala, o njezinoj povezanosti s Hvarom o književnom radu, o vremenu koje je prošlo i onome k~je slijedi.

Kruvenica: Vaša najnovija knjiga "Žal" govori o hvarskoj sadašnjosti, o rasapu kulturne i duhovne baštine, kao i o gradu koji je izložen devastaciji i otuđenju te je turističkim probitkom izgubio svoju otmjenost. Kako je knjiga nastala i zbog čega baš ova tematika, budući da smo navikli da se o Hvaru piše samo u superlativima? Kinert Bučan: Sve knjige, pa tako i ova, nastaju iz potrebe. Potrebe pisaca književne su naravi, pa su tako i moje nastale s nakanom da riječju uobličim ono što je i inače povlaštena tema u literaturi: mijena i minulo st pojava i stvarnosti koje nas okružuju, pa i nas samih. Utoliko, tema Hvara nudila se sama od sebe. Hvar je doista zaslužio da se o njemu piše u superlativima, a ja mislim da moja knjiga u tome nije iznimka: on je najotmjenija prilika za tu temu, najljepša žrtva među žrtvama globalističkog trenda simulacije koja podrazumijeva brisanje stvarnosti koja nije samo "stvarnosna".

Kruvenica: Razgovarajući s ljudima koji su pročitali knjigu, čula sam podijeljena mišljenja: ljudi kažu kako je knjiga izašla u pravo vrijeme, da ste pogodili bit i ispravno dijagnosticirati hvarsku sadašnjost i sve što nam se događa. Drugi govore kako biste uporno htjeli vratiti Hvar kakav je nekad bio i ostaviti grad zamrznut u svojoj povijesti, što je, po njima, nemoguće, dok treći misle kako nikad niste ništa napravili za Hvar. Kako komentirate ove navode?

~~~rt. Bučan: Prepu~tam drugima da oblikuju svoja IDlslJenJa prema vlastitu nahođenju. I sama sam se ~?~o~ila njime ispisujući svoju knjigu. Eseji u mojoj knJIZI rusu polemički mišljeni; njihov predmet je sudbina grada Hvara, no, njihov sadržaj posveta je svj etonazoru onih književnika koji su svijetom i stranicama kročili širom otvorenih očiju i budna duha, nastojeći proniknuti u narav ~~ijeta koji .propada i izmiče, ne bi li pronašli njegovu Zlvotvomu Jezgru, odnosno sučelice njemu posvjedočili polog smisla. Mene je Hvar zadužio onim istim što mu sama nastojim i pružiti. Budući da je Hvar oblikovao dio mene nas.toj~ mu uzvratiti sličnom mjerom: ispisati njego~ smlsleru odraz u zrcalu knjige. Pomisliti da bih željela vratiti !Ivar kakav je nekad bio, značilo bi optužiti me za glupost, Jer to - ne samo u slučaju Hvara - uistinu jest nemoguće: naprosto, vratiti vrijeme unatrag je nemoguće. Ali to ne znači da nije legitinmo žaliti za onim što je nepovratno prošlo. Uostalom, pisati o prošlosti znači zapravo pisati o sadašnjosti, a žal za prošlošću moguće je shvatiti onako kako sam to ija, pišući o Hvaru, shvatila. A to znači: žaliti ne samo za prošlim nego i za propuštenim, za propuštenom mo~ćJ?ošću ~ s.e sudbina uzme u svoje ruke. One pak koji autoncl zamjerajU "da nikad ništa nije učinila za Hvar" mo~la bi~ p~d~j~titi na to ~.zahvaljujući donaciji što smo ju mOJa obItelj 1 Ja pokloruh hvarskom Centru za zaštitu kulturne baštine, Muzej hvarske baštine raspolaže jednim od na~znač~jnijih privatnih obiteljskih arhiva u Dabnaciji - u kOjem Je, među ostalim, pronađen jedini dokument koji omogućuje pouzdano datiranje hvarskog kazališta u XVII. stoljeće. Baš kao što smo Hvaru na raspolaganje stavili

koncertni glasovir, na kojem su Hvarani više od dvadeset godina svirali tako da su ga uništili, a kad im je - tako uništen i na koncu neupotrebljiv - "zauzimao dragocjeni prostor", zatražili od obitelji da ih na svoj trošak "oslobodi" toga poklona.

Kruvenica: Kako tumačite hvarsku samodopadnost i samodostatnost, u smislu da imamo "najljepši pogled uz jutarnju kavu na Pjaci i što nam tko može ", gdje ni rad, ni vrijednosti, ni čast nisu razlozi za ponos, samo ljepota, za koju - ruku na srce- nemamo nikakvih zasluga. Otkud je to izronilo? Kinert Bučan: To je "izronilo" iz onih istih dubina iz kojih nam dolazi svaka vrijednost, pa tako i ljepota. Ljepotaje dar, dar kojeg smo dobili prvenstveno u vidu unutarnjeg osjetila kojim smo kadri prepoznati ljepotu samu. Budući da namje pružena kao dar, nikakvim je radom, ili kakvom drugom zaslugom ne možemo kompenzirati, odnosno zaslužiti. Odgovornost počiva na prihvaćanju dara kojega ,,nismo zaslužili", ali ga sa zahvalnošću primamo i skrbimo o njemu. Odatle, u krajnjem slučaju, izviru iz kategorije ponosa i časti, koje spominjete.

Kruvenica: Debitirali ste u književnosti hvarskom temom -romanom o Vašoj kući na Banketima, kući Raffaelli. Drugi Vaši romani - "Zamalek" i "Duše od gume" imaju puno autobiografskog. Gdje nalazite inspiraciju? Na koji način Vas Hvar nadahnjuje? Kinert Bučan: Svaki je roman u većoj ili manjoj mjeri autobiografski. No, pri tome ne mislim na životopisne činjenice. Mislim prije svega na narativno tkanje što ga tka pripovjedač. On pripovijeda u jeziku koji mu j e dan, koji je -sam po sebi - neutralan, neosoban posrednik. Tek pripovjedač mu daruje mirise i okuse, slike i zvukove. Daruje mu čulne proteze vlastitim govorom. A osobni govor uvijek je vernakularan, srican na majčinom jeziku, na iskustvu iz prve ruke. Hvarski dijalekt nije moj vemakular, ali iskustvo Hvara jest moje izvorno iskustvo, moja "prva pričest" punokrvnim životom.

Kruvenica: Tema rasapa, svojevrsne kataklizme je poveznica "Kuće Raffaelli" i "Žala". Je li rasap, u ovom slučajuHvara, nužan? Može lise izbjeći ikako? Kinert Bučan: Moja je ambicija bila da u literaturi oživim ono što Hvar jest - prije svega ljepota, ljepota grada i ljepota života. Ali ljepota za mene - a prije svega za literaturu - nije

puka stvarnost takova kakva jest. Onima koji ljepotu Hvara vide samo kao "stvarnost takvu kakva j est" mogla bih uputiti Durrellove riječi: Za umjetnost uvijek govorim: Dok oni gledaju vatromet zvan ljepota, na tebi je da im u žile kradomice ubrizgaš istinu poput nezaustavljivog virusa. Život nas uči da istina nije "stvarnosna", a tome nas uči i literatura (kadje istinska literatura). Moja namjera nije bila "liječiti rasap"; samo sam se htjela od Hvara "oprostiti" lijepim riječima, na literaran način. Štoviše, ne samo od Hvara, već - ako hoćete - na neki način i od svijeta, od sebe same. Stoga "Žal" ni u kom slučaju nije polemika, već dijalog s onima s kojima sam mogla voditi dijalog kakav sam željela. Zato su u knjizi Miller, Hamvas, Bernhard ...

Kruvenica: Po majci ste Forka. Kolika je razlika Hvara nekada i sad? Što se, po Vama, najviše promijenilo? Ima li smisla sačuvati hvarsku prošlost? Ako da - što? Što bismo trebali ostaviti generacijama koje dolaze? Kinert Bučan: Moja majka nije Forka; njen djed priženio se u obitelj Boglić. Onaje Mostarkakojaje ljeta i zime - kao i ja - provodila na Hvaru. Njezina ljeta nalikovala su mojima. Bila su možda manje ekstrovertna, popraćena drugačijim zvucima s ljetnih terasa, no u bitnome su bila jednaka. No kao što su njezina hvarska ljeta odavno prošla, tako su prošla i moja. Vratiti senemogu-ninjezinanimoja- ali vrijedilo ih je "zabilježiti" (i na taj način ponovo "oživjeti"; onako kako to može samo literatura). Generacijama ,,koje dolaze" treba ostaviti njihova ljeta, koja će jednom kad prođu, i sama biti potencijalom neke buduće literature.

Kruvenica: Ovih dana mogli smo čuti u kuloarima kako se sredinom ljeta sprema veliki festival elektronske glazbe i kako će određene grupacije zakupiti uvalu Molo Garška (gdje je hotel Sirena) i tamo napraviti mjesto za party, nešto nalik Zrću. U knjizi spominjete kako Hvarani čine sve da bi grad postao što sličniji popularnim turističkim odredištima, pretvaramo se u Grčku. Ipak, obično se zgražanje nad takvim stvarima samo iznosi u kajićima, a malo tko djeluje i javno protiv toga. Mislite li da je i nas u Hvaru uhvatila sveopća apatija? Što učiniti protiv toga? Ima li se smisla boriti? Kinert Bučan: Vaše pitanje nije retoričke naravi, alija bih ga rado retorički obrnula na ovaj način: je li moguća borba za smisao? Vjerujem da jest, no ona ne mora nužno biti aktivistički intonirana; ne mora nužno biti borba. Za smisao se prije svega svjedoči, a raznoliki su načini na koji je to moguće. Nadati se je da će Hvarani pronaći - svatko ponaosob - svoj način svjedočenja.

Kruvenica: Koji su Vaši planovi za budućnost? Spremate li neku novu knjigu? Kinert Bučan: Pripremam nacrt za novi roman. Sve što priliči kazatijest daje teku povojima i da nema bliže ili dalje poveznice s Hvarom. Držim da je provedbena zamisao suviše mračna da bi bila inscenirana na sunčanom otoku.

varski gradonačelnici od 1797, g, do danas piš~::!~ Slijed knezova - ugarsko-hrvatskih i nadasve

mletačkih - koji su upravljali "otočkim kneštvom" (Hvar, Brač, Vis do poč. 14. st.), odnosno hvarskom

općinom (Hvar s Visom, nadalje) od 1177. do pada Mletaka 1797. g., dakle kroz 620 godina, objavili su najprije Jerolim Machiedo: Memoria ... di san Prospero, 1872, 49-55, a potpunije Šime Ljubić: Statuta, 1882-3, 487-495. Ostaje razdobij e nakon toga, tj. kroz sIj edećih 216 godina, pak će se ovdje nastojati nabrojiti njihova imena i prezimena i godine upravete, po mogućnosti, mjestom i datumom - ili barem godinom - rođenja i smrti, imenom oca, i drugim važnijim podacima. Izvori su uglavnom općinski arhiv (FOH) i drugi fondovi u Muzeju hvarske baštine (MHB) u Hvaru, fond Skupštine Općine Hvar u Državnom arhivu u Splitu, te

dr. Ivan Krstitelj Machiedo ml.

novinski podaci, osobito iz splitske "Slobodne Dalmacije" (SD). Anagrafski podaci: Župni arhiv Hvar; Matični ured Hvar (gđa Luči Nižetić), Policijska postaja Hvar (gosp. Dario Bogdan), gđa Marija-Milica Vodanović-Vrbanj, gosp. Bruno Kuzmanić-Split, arhiv OŠ Hvar ... , te više objavljenih djela, kao i onih u "rukopisu". Nekoliko uvodnih napomena: dotle jedinstvenu hvarsko­višku općinu razbila je francuska vlast na kraju 1811. (stupanje na snagu: 1. siječnja 1812. g.) na više manjih, naime na Hvaru: Hvar (s Brusjem, Grabljem i zaseocima), Stari Grad (sa Dolom, Rudinama, Selcima), Vrboska (sa Vrbanj em, Svirčima i Sv. Nediljom), Jelsa (s Pitvama, Poljicima, Zastražišćem), Sućuraj (istočni dio otoka), a na Visu: Vis i Komiža; 1880-ih osniva se na Hvaru zasebna općina Bogomolja (sa Gdinjem). Ovakva je podjela potrajala sve do 1955. g., kad opet nastaje jedinstvena općina na Hvaru, što traje do 1993. Tada se otok iznova "drobi" na više "gradova" (Hvar, Stari Grad) i "općina" (Jelsa, Sućuraj); što je najvažnije, nestankom ranije komune (izlika tadašnje HDZ-ovske vlasti bila je da je to - ostatak komunizma!, što je besmislica) nastaje štetna centralizacija, uz gubitak mnogih financijskih i drugih ovlasti mjesne (samo )uprave.

Za vrijeme prve austrijske (1797.-1806.), francuske (1806.-1813.) te druge austrijske uprave od 1813. sve do obnove ustavnosti 1860-ih, gradonačelnike postavlja viša vlast; tako i u prvoj Jugoslaviji do 1935. g.; inače ih biraju članovi općinskoga vijeća/odbora/ skupštine, od 1993. Gradskoga vijeća, a od 2008. izravno građani, kada oni dobivaju velike ovlasti, uznikakvuodgovomost. Sve do iza 1. svj. rata bilaj e to počasna, besplatna dužnost, pa su je mogli obavljati samo imućni poj edinci, pripadnici uglednih obitelj i. Gradonačelnike (ostali nazivi za njih: sindak, potestat, predsjednik mjesnog! gradskog narodno-oslobodilačkog odbora, predsjednik općinske skupštine) i mjesnu samoupravu nadzirahu više vlasti, u Hvaru Kotarsko poglavarstvo, ali se ovdje o njemu i njegovim vršiteljima neće govoriti, kao ni o predstojnicima manjih općina nastalih cijepanjem hvarske; "starije" su vlasti u kriznim slučajevima postavljale vršitelje dužnosti gradonačelnika, tzv. gerente ili povjerenike, tako i za 1. talijanske okupacije 1919.-1921. te pod NDH 1941.-1943. g. Poslije pada aristokratskih Mletaka 12. V. 1797., i dalje je privolom nove vlasti vršio dužnost dotadašnji mletački ,,knez i providur" hvarski - Iseppo Barbaro, tada kao "knez i kapetan u ime cesarsko­kraljevskog veličanstva", 1797. do rujna iste g. (Fond Boglić-Božić, VIII, 63) - Petar Angelini, 1798., pod nazivom"sudac­upravnik": Giudice Dirigente - Joakim Jakša, 1798.-1806.; (p. Marina: Hvar, 23. II. 1765.- ?), sudac-upravnik k. g. - Vicko Jakša, 1808.-1811. (p. Jerolima, rođen o. 1772. u Visu?); za kratkog austrijskog zaposjednuća 1809. dužnost suca-upravnika vrši Ivan Venier lotac Iseppo: Mleci, 15. IV. 1754. - ?I, a potestata zamjenjuje Alviž Bučić lp. Grgura: StariGrad,1753.-1833./) - Jakov Boglić, 1811.-1824. (p. Jakova: Hvar, 1745.- 13. XI. 1826. God. 1813. povjerena mu privremeno uprava cijelim otokom: FOH, 90411850.) - dr. Frane Rinaldo Šimunić, 1824.-1826. ("Simonich", p. conte Ivana Krst., liječnik,Hvar, 1755.- Svirče, 9. 111.1838.) - Ivan Raffaelli, 1826-1829.(p. Markantuna: Hvar, 18. IX. 1794.-18.11.1875.) - Joakim Boglić, 1829.-1832. (p. Jakova: Hvar, 1791.- Stari Grad,1849.) - Antun Machiedo, 1832.-1834. (sin dr. Iv. Krst. st., poštanski službenik: Hvar, 1800.-1875.) - Petar Kasandrić st.,1835.-1841.(p. Ivana: Hvar, 1769.-1852.) - Filip Raffaelli, 1842.-1846.(p. Sigismunda: Hvar, 16. IX. 1809. - 2. XII. 1867.?; gerent 1841.-1842.?usp. FOH, 1841, I,893) - Nikola Luxio,1846.-1849.(p. Aleksandra: Hvar, 1. V. 1818.-30.X.1864.) - Mate Botteri, gerentI849.-1853.?(p. Vicka: Hvar, 7. IX. 1808.- Orizaba, Meksiko, 3. VII. 1877.); glasoviti

prirodoslovac i znalac mnogih jezika; vidi o njemu monografiju M. Buchbergera iz 2007. - Jerolim de Venier, općinski upravitelj 1853.-1854.?(ali u istom svojstvu i 1852.; rođ. u Mlecima 12. X. 1793., umro u Hvaru 12.1. 1870., p. Ivana, istaknut glazbenik-amater) - Eugen Gaugiran, gerent1855.(petrov: Hvar, 26. IX. 1813.- 30. IV. 1882.?, ljekarnik) - dr. Josip Nani 1855.- 1857. (Hvar, 16. XI. 1825.- lipanj 1857., odvjetnik) - dr. Ivan Krstitelj Machiedo ml., 1858.-1864.168.?; 1872.-1878.(sin Antuna Iv. gorel: Hvar, 29. XII. 1825.- 3. VII. 1905.). Ovaj odvjetnik, koji je dobio carsko plemstvo 1891. s predikatom "de Palilo", bio je prvi hvarski hrvatski načelnik, prešavši 1867. na stranu narodnjaka; istoj su hrvatskoj stranci pripadali i svi kasniji gradonačelnici do prve Jugoslavije. Bio je i poslanik u dalmatinskom saboru u Zadru te u bečkom carevinskom vijeću, što objašnjava česte zamjenike; onje ujedno i najdugotrajniji hvarski "poteštot"! - Ivan Raffaelli, gerent, 1864.-1865.(v. gore) -Ivan Rossignoli, gerent1867.(p.Ante: Hvar, 25. IX. 1813.-19.11.1882.) - dr. Ivan Antun Bučić, 1868.-1872.(p. Petra, odvjetnik: Hvar, 1831.-StariGrad, 1901.) - Ivan Luka Machiedo,gerent1870. i 1872.(p. dr. Ivana Krst. st.: Hvar, 1810.- Jelsa, 1889.) - Antun Domančić, gerentI876.(p. Šime-"Pompeo": Hvar, 19. XII. 1826.- ?, učitelj?) - kap. Petar Kasandrić ml. gerent1878.("Pjero", Ivanov: Hvar, 1834.-1893.)

- Lujo-Vjekoslav Bučić, 1878.-1886.(p. Petra: Hvar, 1838.-1917.;javni bilježnik i općin. tajnik) - kap. Petar Kasandrić, gerent1886-1890., pa načelnik -1893.(v. gore) - Petar Devecchi, gerent, 1893.-1894.(Hvar: 1827.- 1905., građ. poduzetnik) - kap. Ivan Kasandrić, 1894.-1899. ("Zane", brat kap. Petrak. g.: Hvar, 1836.-1903.) - Julije-"Jule" Machiedo pl. Palilski, 1899.-1913. (sin dr. I. K. Machieda ml., v. g.: Hvar, 1. V. 1864.- 13. XII. 1926., zaslužan za pošumljavanje, prvi vodovod i prvo trajno kupalište. Majka mu je bila sestra poznatog učenjaka Grgura Bučića, kojemu je pomagao u istraživanjima). - Filip Novak, 1913.-1919.i 1922.-1923. ("File", p. Jurja­"Batina": Hvar, 15. VIII. 1862.-3.XII. 1923.)

Prva talijanska okupacija: - kap. Giuseppe Gherbaz, 1919. (Malifondovi, 128) - dr. Gioacchino Boglich, 1919.(srpanj?-prosinac; otac Camillo; rođ. u Zadru, potomstvo u Trstu) - Luca Maricich, 1919.-1920.( otac Juraj, poštar?: Hvar, 16. X. 1892.-?) - Francesco Boghlich, 1920.-1921.(p. Joakima: Hvar, 1872.- Trst, 1960.?)

Prva Jugoslavija:

Lujo-Vjekoslav Bučić i obitelj

Potpis L. Bučića

- dr. Josip Avelini, 1921. i 1923.-1929. (p. Ivana: Hvar, 30. V. 1891.- 20. X. 1947., liječnik, zaslužan za razvoj turizma između svj etskih ratova) - Uroš Marčić, 1929. (na proljeće), upravitelj - dr. Ivo Novak, 1929.-1932. (p. Ante - "Šoleti": Hvar, 25. IX. 1889.-12.1. 1950., liječnik) - Andrija Pavišić, 1932. (p. Ante: svibanj-prosinac; porezni upravnik u m. Ali se u srpnju spominje Petar Mostarčić kao prisilni upravitelj:FOH, 1733/1932) - Josip Novak, prosinac 1932.-svibanj 1935.(,,Bepo", p. Ante - "Kronjac": Hvar, 1895.- 1978.) - kap. Kuzma Tudor, 1935., svibanj-srpanj (p. Dinka­"Bane": Hvar, 1. IV. 1895.-12. VIII. 1972.) - ing. Mihovil Novak, 1935. (p. Filipa Iv. g./ -"Batina", arhitekt: Hvar, 1890. Split, 1958.)

kap. Ivan Kasandrić

Poslije se biraju pripadnici Hrvatske seljačke stranke: - Mihovil Domančić, 1935.-1940. ("Miće" p. Tome­"Matiće": Hvar, 1899.- Buenos Aires, Argentina, 1975., nevino osuđen u izbjeglištvu i u novije doba rehabilitiran) - Mate Zaninović (Ivanov: Dubrovnik, 8. II. 1899. - Split, 1. VII. 1942.), učitelj i ravnatelj osnovke u Hvaru (roditelji iz Brusja), upravitelj Općine travanj-svibanj 1940. - Stjepan Romuald Vučetić, 1940. (svibanj-listopad; p. Ante: Hvar, 7.11. 1902.-Split, 3. XII. 1977.) - Marin Kovačević, 1940.-1941.? ("Marinko" p. Nikole -"Balarka": Hvar, 1902.-1980.)

Julije Machiedo pl. Palilski

Povjerenici za NDH: - Fabijan Grubišić, 1941. (učitelj u Hvaru; ali se svibnja te godine potpisuje: Francesco Boghlich Perasti! - v. g.o!e) oo

- Mate Zaninović, 1941.-1942. (v. gore; za bolestI! poslIje smrti zamjenjuje ga 1942.-1943.? općinski tajnik i bilježnik Petar Vojković, iz Visa)

Partizani i druga Jugoslavija: - Dušan Marić, 1943. (usp. Hvarski zbornik 3/1975, 140; "Gojko", p. Andrije: Brusje, 17. XII. 1918.- Zagreb, 2. XII. 1996.) - Cvjetko Butorović, 1943.-1944.("Cvite", p. Ivana: Hvar, 12. XII. 1909.- 14.1. 1994.) -Ante Bibić, 1944. (p. Božidara, zvo "Tonko Rus": Hvar, 22. IX. 1914.-Jelsa, 19.1.1949.) - Toma Buzolić, 1945.-1947. ("Tomažo", p. Ante-"Mišić": Hvar, 1. X. 1900.-16. VIII. 1982.) - Vicko Maričić, 1947.-1949.(p. Prospera: Hvar, 20. I. 1912.- 18. VII. 1991.; bio i počasni konzervator) - Ivo Barbarić, 1949.-1951.(p. Ivana: Hvar, 10. X. 1927.- 9. X. 1989. God. 1950./51. zamjenjuje ga opć. tajnik Miljenko Gi1ve) - Tonko Novak, 1951.-1955.(p. Frane- "Kronjac": Hvar, 13. X. 1920.-15. VII. 1989.) - Dušan Marić, 1955.-1959. (v. gore) - Jakov Rubinić, 1959.-1963.(Vrisnik, 1915.- Split, 13. I. 1981.)

Filip Novak

dr. Josip Ave1ini

- Vinko Kovačević, 1963.-1967.("Nane", otac Ante: Stari Grad,18.IX.1930.-25.11.2007.) - Ivo Runac, 1967.-1971.(p. Jakova: Stari Grad, 4. XI. 1929.- Split, 16.1. 2008.; 27. XII. 1971. podnio ostavku,jer da se u "nacionalističkim tendencijama nakon 10. sjednice CK SKH" "nije snašao": SD, 28.XII1971., 2) - Darinko Barbarić, 1971.-1974.(p. Darinka: Bogomolja, 10. XI. 1927.- Zagreb, 14. IX. 1976.; direktor Ugostiteljske škole u Hvaru) - Dušan Marić, 1974.-1978.(v. gore) - Tonko Domančić, 1978.-1982.(p. Justa: Hvar, 29. VIII. 1926.- ; zaslužan turistički djelatnik). Idućihje četvero imalo jednogodišnje mandate: - Jakša Škarpa, 1982.-1983.( otac Pavao: Stari Grad, 30. IV. 1938.- ) - Pavica Buj, 1983.-1984.(rođ. Pavičić, p. Dinka: Vrbanj, 5. IX. 1935. - ; nastavnica u Jelsi, prva žena na ovom položaju!, od samo dviju do sada) - Velko Visković, 1984.-1985.(Antin: Gdinj, 30. V. 1949. -) - Jure Sarjanović, 1985.-1986.(p. Mate: Jelsa, 4. VIII. 1934.- 30. XI. 2009.). I opet četverogodišnji mandat: - Nevenka Aljinović, 1986.-1990.(rođ. Matijašević, Nikolina: Poljica na Hvaru, 12. XII. 1952. -)

Dr I. Novak- svečanost darivanja ratne zastave od strane općine ratnom brodu,

Hvar, nedjelja 5. iO. 1930. g.

M. Domančić sa suprugom

,

- 1941. •

a ln1 ,

Vicko Maričić Potpis Marina Kovačevića

Samostalna Hrvatska: - Kruno Peronja, 1990.-1993.( otac Juraj: Jelsa, 3. II. 1955.­, odvjetnik, poslije splitsko-dalmatinski župan u dva navrata). Nakon njega prestaje ponovno cjelovita općina za čitav otok (v. gore). - Milan Lakoš, 1993.-2001.(sinAnte: Hvar, 6. IX. 1950. - ; prof., ranije srednjoškolski ravnatelj, kazališni entuzijast) - Zoran Domančić, 2001.-2005. (p. Srećka: Split, 22. VII. 1961. - ; roditelji Hvarani) - Pjerino Bebić, 2005.-2013. (sin Vjekoslava: Split, 27. III. 1971. - ; majka iz Hvara) Zbog dužeg sukoba između prijespomenutog gradonačelnika i Gradskoga vijeća, kojega su članovi,

smatrajući se osujećenim u svom djelovanju, bojkotirali sjednice istoga vijeća, postavljenje povjerenik: - Matko Martinić, 2013. (u siječnju; iz Pučišća na Braču, djelatnik državne uprave).

Sjedišta općinske odn. gradske vlasti u ovom razdoblju bila su najprije u starom kneževom dvoru (gdje je sada hotel "Palace"), a kad je Dvor preuzela viša vlast, od 1808. do 1841. u kući gdje su ranije boravili komunalni kancelari Gugoistočno do vrata prema Goljavi; zgradu su 1883. kupile benediktinke i priključile svom samostanu). Općinski ured zatim prelazi u kuću Barbarić (sada Jurić i dr., kafić

"Marin") na Pj aci (bile su mu dosta samo dvije prostori j e l), a potom od konca l 860-ih u zapadni dio kata Arsenala (usp. Građu i priloge za povijest Dalmacije 1311997, 90), i tu ostaje daljih 90-ak godina. Kad je 1955. bila obnovljena jedinstvena otočka općina, prelazi ona u dotadašnju zgradu Kotara na Fabrici, u kojoj i sada ima sjedište Grad Hvar (uz druge urede). Sjednice općinskih skupština bile su i u kino­dvorani, u Lođi, jednom i u hotelu "Pharos", a krajem 1980-ih i početkom 1990-ih u hotelu ,,Amfora"; ondj e je održana i prva sjednica Gradskoga vijeća 1993., a zatim redovito u Lođi.

Grad je Hvar pred novim izborima za svoga predstojnika i svoje gradsko vijeće; onima koji budu izabrani, najbolja je, čini mi se, (pre )poruka ona uklesana nad vratima stare vijećnice u Dubrovniku:

OBLITI PRIVATORUM, PUBLICA CURATE!

(= zaboravite na osobne stvari i brinite se za opće dobro!)

••••••••••••••••••••••••• ~

Govoreći o dijalektima, češće govorimo o njihovom izumiranju i potrebi očuvanja, nego o njihovom nastanku. Je li moguće ustanoviti otkuda potječe

forski i kako je tekao njegov razvoj do govora kakvog danas poznajemo? Govor grada Hvara je cakavski - fenomen unutar čakavskog natj ečj a, neobičan i nedovoljno istražen govor. Prva istraživanja cakavskih govora započeo je ruski lingvist Aleksandar Leskin krajem 19. st., nastavio poljski jezikoslovac Mieczyslav Malecki u radu Cakawizm z uwzglednieniem zjawisk podobnych - Cakavizam i slični fenomeni 1929.g. (nije prevedeno na hrvatski), u kojem uspoređuje polj ski j ezik i cakavske govore, te je istraživanja o hvarskoj cakavici konačno uobličio jezikoslovac Mate Hraste radovima Čakavski dijalekat ostrva Hvara (1935.) i Antroponimija i toponimija općine hvarske (1956.). Ipak, svi nabrojeni radovi su tek temelj i ishodišna točka za istraživanjeforskega.

IzgubUeni glaSOVi Zahvaljujući radu M. Hraste, moguće je djelomično rekonstruirati kako su Hvarani govorili početkom 20.st. Kako bi njegovo istraživanje bilo što vjerodostojnije, obukao se u težaka i tako obilazio cijeli otok i nagovarao

piše: Zorka Bibić

starije ljude da mu pričaju izvornim govorom svoga mjesta. Jedini uvjet mu j e bio da ispitanici imaju sve ili barem većinu zubi, kako bi imao bolji uvid u govor. U Hvaru je razgovarao sa neimenovanim čovjekom, rođenim 1855., koji mu je u nekoliko rečenica ispričao svoj život. Iz tog primjera uočio je nekoliko stvari: starac je izgovarao riječi s vrlo mekanim glasovima ć, s i i. koji su se - barem tada - mogli čuti u forskemu govoru (npr. ćesaj, skale, Zumrod). Također, naveo je nazive koji su danas izgubljeni ili se ne izgovaraju na isti način. Primjerice, tada je Križna luka bila KriZno luka, a Mekićevica - Micicevica. Za podrobnije istraživanje ovdje istraživač nailazi na zid. Nemoguće je u potpunosti rekonstruirati govor prije sto i više godina - pisanih izvora nema, budući da je većina stanovništva bila nepismena, a službeni spisi bili su na latinskom ili talijanskom. Usto, jezik hvarske književnosti od svojih srednjovjekovnih početaka jest čakavski, ali nije dijalekt ni mjesni govor. Lucić, Hektorović i njihovi suvremenici i slijednici koristili su elemente hvarskog govora, ali, u konačnici, prvih pravih djela na dijalektima neće biti sve do početka 20. stoljeća (pjesnik Pere Ljubić objavio je "Bodulske pisme", zbirku pjesama na varbonjskom govoru, tek 1927.). Je li moguće, usprkos siromašnim dokazima, govoriti o evolucijiforskega?

~ •••••••••••••••••••••••••• " Od Grka do Mlecana

Općenito se tvrdi da je forski kombir;tacij~ slavens~o~ i romanskog govora, nastalog snažmm 1 dugotraJm~ utjecajem venecijanskog (mletačkog) govora na hrvatskI (slavenski) jezik lokalnog stanovništva. Mlečani su u kontinuitetu boravili na našem prostoru od 1420. do 1797. godine. Kako se govorilo prije nego što s~ oni došl~? U nedostatku dokaza i pismenih izvora, valja se vratIti u povijest i rekonstruirati koji su sve narodi ovdje osta~li trag: prema lingvistima, najraniji sloj je. tzv. ~ed~te~lI;llsk~ (predindoeuropski) sloj, nakon kOjeg shJedl lhrskl (indoeuropski) sloj. Od 4. st. pr. Krista; k~da Grc~ stv~aj~ kolonije na istočnoj obali Jadrana, nadazlID~ grcke nJe~1 (grecizme) u mnogim govorima, posebno za nbe: tragos Je tragaj , amuraina murinalmarina. Grecizmi su ušli u govor i posredstvom Rimljana, koji su pridošli na Jadran početkom nove ere. Njihov jezik bio je latinski, no preuzeo je mnoge grčke riječi. Padom Zapadnog Rimskog Carstva (476. g.) latinski se na našem prostoru počeo mijenjati u inačicu pučkog latinskog, tzv. dalmatski romanski jezik. Imao je specifična obilježja u svakom dalmati~skom ~adu, vjerojatno zbog izolacije, budući da su. ~1 gr~dOVl .kao administrativni centri (najčešće jedan) bIh smJeštem na svakom većem jadranskom otoku. Ostatke dalmatskog jezika primjećujemo i danas uforskemu govoru: gustirna (od dalmo giusterna), pasura / pašura (lat. frixor, dalm. fersaura ), titica (prema lat. titus - divlji golub) a da~a~skom dugujemo i naziv za garitulu, uskrsnu pogaču s Jajem u sredini (gallitula znači malakok?š). . . Tijekom 7. i 8. stoljeća jadranskI prostor pol~~ nas~lJa~aJ~ Slaveni (Hrvati), koji su vremenom poceh potIskivati dalmatskijezik. Najranije doticaje slavenskog i romanskog ilustriraju toponimi sa pridjevom sanctus: npr. Sućuraj (sanctus - sanctu -sut + ime sveca). Krije li se u nazivu Štambedar / Štampedar (Sv. Petar?) taj prvi doticaj? Slavenski i romanski nastavili su usporedni suživot,

Hl Qr-Lt zna baJma Ila

KurlI6ul KalJ nn Elua t f,/ Lo .... "/; .

posebno u mjestima uz more. Na većini jadranskog prostora razvijala se čakavska osnovica s ikavskim refleksom praslavenskogjata (mleko - ndiko). Ro~ar;tske riječi bi~e.~~ zastupljene u kulinarstvu, brodogradnJI, nbarstvu, rehglJl, dok su slavenske riječi davale nazive brdima, uvalama, poljima, otocima ... Mnogo slavenskih toponi~a mož~~o pronaći još u Hvarskom statutu iz 1331. .g.,. k~o 1 u ka~mJl~ spisima. Oni su dokaz starosti govora. PnmJence, stan nazIV za otočić Jerolim bio je Rasohatac. Naziv upućuje na staru slavensku (hrv.) riječ rasoha - račva, paje time Rasohatac otok račvastog oblika. Istovremeno je (zasad) nemoguće otkriti odakle pojedini nazivi - od čega, primjerice, dolazi Kordovon ili Okorija?

forani - Iranohrvati? Dolaskom Mlečana u 15. st. počinje snažan utjecaj na slavenski (hrvatski) jezik lokalnog, hvarskog stanovništva. Zanimljivo je spomenuti da je venecijanski svojom dominacijom na Sredozendju "posuđivao" riječi iz drugih jezika. Tako je arapska riječ mandra (ograđeni prostor za čuvanje ovaca; tor) ušla u venecijanski kao mandracchio, a u forski kao Mandrać - ograđena i zaštićena lučica za brodove. Jezično posuđivanje vidljivo je i u tzv. jeziku lingua franca, kojije u to vrijeme služio pomorcima, trgovcima i sl. Forski je od tog jezika baštinio pomorske zapovijedi, npr. šija! voga! i sl. . .. Venecijanske riječi našle su sVOJ put u sve pore Javnog 1 društvenog života. Ipak, gotovo paradoksalno, te su se riječi prve izgubile iz sadašnjeg forskega: govorimo pa?uce umjesto cavate, mesnica umjesto bikarija, bombon umjesto cukarin ... a malo tko još ima maškadur, ligambe ili bušt. Zahvaljujući povijesnim okolnostima kakve je Hvar imao, u naš govor nije ušlo mnogo turcizama kao u drugim hrvatskim govorima. Nakon propasti Venecije, kada je naš grad postao dio Habsburške mo~ar~ij~, difuzijom Ut;J.utar hrvatskog jezika, naš je govor pnmlO 1 neke germanIzme (njemačke riječi), npr. špaher, štema, gemišt, tanac, trefit... Zaključujući istraživanje o korijenima forskog govora, time i cakavizma, na internetu j e moguće pročitati tekst Bodulski cakavizam, nepoznatog autora, koji preispituje dosadašnja istraživanja. U tekstu se, naime, tvrdi kako je cakaviz~ na našim otocima vrlo star, još iz predslavenskog razdoblja, te da je sličan nekim reliktnim indoeuropskim jezicima i indovedskom sanskrtu. Štoviše, bodulski cakavizam najstariji je ranohrvatski dijalekt, kojemu ''je bio najsličniji nepalataini ranohrvatski jezik prije sl~vizacij.e i srednjovjekog raseljavanja Hrvata. Jadranski Boduh su danas zadnji fonetski ostatci predslavenskih Iranohrvatakod kojih ni dandanas nije dovršena slavenska palatalizacija". Pritom autor optužuje "vukovske jugoslaviste" da zatiru pravu istinu o cakavskom postanku i, time, podrijetlu Hrvata. Tekst je zanimljiv iz više aspekata pa vam toplo preporučam da ga pročitate. Put u središte jezika uvijek je zanimljiv i nepredvidiv.

1612·2012 37

400 BAŠTINA HVARSKO

N ekad ranije, u mlađim danima, smatrala sam da su bitni samo najpoznatiji spomenici, najznamenitije ličnosti, presudni datumi koji su stvarali povijest i

određivali kulturne vrijednosti. Sve više sam sklonija mišljenju da najčešće od šume ne vidimo drvo. Polako shvaćam, vjerujem i ne samo ja, da sasvim male stvari, neki sporedni datum ili neki naizgled beznačajni lokalni događaj može dati veliki doprinos osvjetljavanju povijesti nekog objekta ili mjesta. Iako ne volim dijeliti ljude na "ljude" i "obične male ljude", što se rado bez ikakvog pokrića često koristi, upravo takvi ljudi znaju doprinijeti kulturi jednog mjesta.

Opereta "Mirko i Martin" Nakon što je moja knjiga o hvarskom kazalištu već bila predana izdavaču, zahvaljujući dokumentarnom filmu u povodu 400.-te obljetnice hvarskog kazališta, došla sam do nekih novih saznanja o životu hvarskog kazališta u poratnom razdoblju. Onako usput, na ulici su me zaustavili barba Ante Mišetić i barba Đorđo Novak s pričom o jednoj slici sa pozornice hvarskog kazališta. Podatke sam naknadno uvrstila u svoju knjigu ,,Hvar i njegovo kazalište 1612.-2012.", u legendu ispod navedene slike (na str. 106-sl. je objavljena i u K. br. 20, str. 27), a ovdje ću ih ponovno

Zgrada ženskog i'Ilternatft

POVIJESNO KAZAUiTE HVAI HISTOliCAL THEATIlE

iznijeti. Zahvaljujem mojim sugovornicima koji su me riješili dugogodišnje dvojbe oko ove fotografije koju sam vodila kao "Završna scena neke nepoznate priredbe u hvarskom kazalištu". Jedino što sam se prije usudila tvrditi jest da je slika nastala poslije 1939., kada je Freundereich postavio tzv. vagnerovski zastor na pozornicu kazališta. Saznala sam da je na fotografiji završna scena operete "Mirko i Martin" koju su izveli đaci hvarske građanske škole, 1941. godine u hvarskom kazalištu. Operetu je napisao lokalni nastavnik Nikola Martinis. Glazbenu pratnju izvela je amaterska Gradska glazba iz Hvara. Gošća operete bila j e gospođa Vinka Bracanović - turin (teta Vinka Škajinova), jedina glumica - vanjska suradnica, pored đaka koji su izveli sve uloge. Teta Vinka je inače bila jedna od najistaknutijih i najvjernijih članica hvarske amaterske glumačke družine, koja je tijekom godina sudjelovala u značajnom broju priredbi u hvarskom kazalištu. Za klavirom je bila profesorica glazbe Ena Grisogono (1893.-1982.) iz Splita. Gospođu Grisogono imala sam sreću i sama poznavati kao izvrsnu prijateljicu dr. Nike Dubokovića Nadalinija. Imala je stan na Peristilu i prekrasan stilski salon u kojem se jednom tjedno održavao domjenak na kojem su se okupljali istaknuti splitski intelektualci. Jednom sam i sama bila gost na takvom domjenku, zajedno s dr. Nikom. Bila sam tada mlada ravnateljica hvarskog Centra pa su mi poznanstva i druženje s tim ljudima bila izuzetna čast i nezaboravno iskustvo. Svijet je doista mali!

Poratne predstave hvarskih gimnazijalaca Istovremeno sam dobila iz Zagreba veoma zanimljivo pismo s nekoliko fotografija, a takoder se odnosi na život hvarskog kazališta. Pismo je napisala gospoda Vjera Nižetić, koja danas živi u Zagrebu kao umirovljena ekonomistica. Inače je kao sudionica zbjega u El Shattu o tim iskustvima napisala i knjigu. Pismo donosim u onom dijelu u kojem se opisuje djelovanje učenika hvarske gimnazije "Vladimir Nazor" u hvarskom kazalištu. "Gledajući vašu TV-emisiju povodom 400. godišnjice hvarskog kazališta prisjetila sam se boravka u vašem divnom gradu koje mije ostalo nezaboravljeno. Od 1945. bila je u Hvaru otvorena Partizanska gimnazija

'Vladimir Nazor', koja je omogućavala svima koji su zbog ratnih zbivanja gubili godine redovitog školovanja. Imali smo mogućnost polagati dva razreda u jednoj godini, a nekoliko nas je boravilo u zbjegu u El Shattu ... Bila sam učenica V. I VIrazreda u kojem je bio i Davor Mladinov sa otoka Šolte - u životu kasnije režiser u Zagrebu. Nisam ga pitala kako je tako mlad imao jasne pojmove i znanja o kazalištu (ja sam bila u 17. i 18. godini, a on nešto malo stariji J. Posjedovao je čak i kutiju s priborom kazališne šminke. O općem poslijeratnom životu i zanosu da se razvije kulturni život, organizirao je, da naš V. razred započne se bavit kazalištem, gdje je on bio glavni organizator, glumac i režiser. Tako je naš V. razred uvježbao i izveo nekoliko priredbi. Prva izvedba sa nekoliko repriza pred punim kazalištem bez naplate ulaznica, bila je drama nekog poljskogpisca s naslovom Prevareni muževi'. Ocaje glumio naš razrednik Sosten Čok, a ja sam glumila njegovu kćerku.

Priredbaje započinjala sa mnom kako pažljivo čitam knjigu u vrtu. S namaje u glumačkoj grupi bio Ivo Kadić - kasnije glumac u 'Gavelli'. Druga priredba je bila amaterska jednočinka Mladinova Pravi put'. Glavno lice Slobodana glumio je Davor Mladinov, a ja sam bila Maja - njegova djevojka. Tema je bila ratna iz NOB-a, bili su uključeni i Talijani, kolega iz razreda MALI iz Šibenika glumio je Đovania, a njegova djevojka bila je Splićanka Pejnović. Dramatično je bilo to, što je došla vijest da je Slobodan poginuo, a razvoj je pokazao da se vratio živ, a svi pa i Talijani su pristupili partizanskom pokretu. S tom priredbom gostovali smo u Staromu Gradu i bili učesnici festivala amaterskih kazališta i u splitskom kazalištu uz posebnepohvale. Treća priredba je bio jedan zgodan šaljivi vodvilj - kako razred priprema priredbu, a prva scenaje kako Olga Miličić (kasnije ing. kemije i direktorica Rafinerije Sisak ) i ja(kasnije diplomirana ekonomistica- radila kao komercijalni rukovodilac)šivamo od krep papira kostime za nekakvi ples - balet kojeg smo izvodili u koreografiji naše kolegice Blanke Danen iz Splita. Ne sjećam se naslova tog vodvilja. Za sve priredbe pravila su se na velikom formatu pak-papir

plakati - sa svim onim podacima koje plakat treba sadržavati, a autor je bio također učenik našeg razreda uz pomoć Quintina Bassani, Istranina, kasnije akademskog slikara. U tim oskudnim vremenima, bili smo više gladni nego siti, sami smo birali kostime, a ja sam posuđivala od jedne fine gospođe kojaje stanovala u blizini našeg internata. " Gospođa Vjera je bila ljubazna poslati mi i nekoliko fotografija na kojima samjoj posebno zahvalna. Fotografije će biti pohranjene u kazališnoj arhivi. Ovdje neke objavljujemo. Možda se netko i prepozna na slici. 1. Fotografija"Fabrika kakva je nekad bila "sa zgradom ženskog internata gimnazije" V. Nazora" na Hvaru, kako je zapisala na razglednici gospođa Vj era Nižetić. 2. Na poleđini fotografije piše: Na pozornici hvarskog kazališta, srpanj 1947.g. 3. Glumačka grupa V. razr. prije puta za Stari Grad 1947. godine. Na poleđini su ispisana imena:Slijeva 1. Davor Mladinov, 2. Marija Zelić, 3. Vjera Nižetić, 4.Pejnović, 5. a. Miličić. Stoje: 1.-, 2. Sosten Čok, 3.- 4. prof ruskog, 5. Kabić Ivo, 6. - 7. Ganza iz Splita. U sredini: Blanka Danen. Još jednom hvala za lijepa svjedočanstva o jednoj generaciji (1946,/47.) kojaje doprinijela kontinuitetu života hvarskog kazališta u teškim poratnim godinama.

Fotografije iz ratne 1943. Muzej ima i nekoliko fotografija iz hvarskog kazališta 1943.g., prilikom održavanja Konferencije kulturnih radnika Dalmacije, za vrijeme koje je bilo izvedeno nekoliko zanimljivih predstava. Prije samog početka konferencije unutrašnjost kazališta bila je poprilično

devastirana od Talijana. Pozornica je bila potpuno uništena. Ipak, sve je popravljeno i dovedeno u red upravo radi održavanja Konferencije na kojoj su izvedene predstave: Matija Gubec, Tko će Kini odrubiti glavu, te Stojanka majka Knežopoljka. 1. Porušeno kazalište 1943 .g. 2. Kazališna družina Oblasnog N.O. Split 3. Marija Galin, glumica iz Splita, član kulturne grupe partizanskih odreda Srednje Dalmacije za vrijeme izvođenja "Stoj anke majke Knežopoljke" u oslobođenom Hvaru. 4. Branko Kovačević, za vrijeme izvođenja horske recitacije "Tko će Kini odrubiti glavu", Hvar, 1943. 5. Za vrijeme izvođenja predstave "Matija Gubec" na Hvaru 1943. Legende sam prepisala sa poleđine fotografija. Na svim je fotografijama naveden Đuka Kavurić kao scenograf. Moglo bi se reći da je scenografija impresivna, iako bi bolje odgovaralo "groteskna". Sreća da su sve slike popraćene ovim zapisima na poleđini, jer zahvaljujući tome imamo saznanja o čemu se uopće radi. Eto, nevelika scenska djela, bez posebno značajnih glumačkih, redatelj skih i scenografskih imena govore kako i koliko je hvarsko kazalište i u turbulentnom ratnom i poratnom vremenu bilo živo i važno. Koliko su Hvarani bili vezani za svoje povijesno kazalište koje nije zjapilo bez sadržaja ni za vrijeme niti neposredno poslije rata.

Na izmaku prošle godine, 27. prosinca 2012., u Arsenalu je svečano predstavljena knjiga prof. Mirjane Kolumbić Hvar i njegovo kazalište 1612. -

2012. izdavača Grada Hvara i Muzeja hvarske baštine. Pred brojnom publikom o knjizi su uz autoricu govorili gradonačelnik Pjerino Bebić, ravnateljica MHB Nives Tomasović i akademik Radoslav Tomić, dok je opis kazališta iz 1712. g. A. M. Karamanea čitao glumac Ante Novak-Bakica. U godini obilježavanja okrugle i važne obljetnice hvarskog kazališta, prezentacija knjige bila je zamišljena kao kruna cjelokupnih događanja. No budući da smo tijekom cijele godine pokazali koliko nam znači kazalište, monografija je, uz poštansku marku i zastavu na štandarcu, sve što smo baštinili iz slavljeničke godine. Prof. Kolumbić u svojoj knjizi piše: ,,Priča o kazalištuznačajnaje toliko koliko joj mi danas dajemo važnosti i pažnje." Mirjana Kolumbić cijeli svoj radni vijek daje važnost i pažnju istraživanju i promociji hvarskog kazališta, te je, bez sumnje, ova knjiga zapravo njezino životno djelo. Ona je ,,sveobuhvatna knjiga povijesti Arsenala", kako stoji u predgovoru Carstena Junga, glavnog tajnika udruge povijesnih kazališta Europe PERSPECTIY. M. Kolumbić nas vodi kroz povijest Hvara od pretpovijesti, sve do zlatnog doba hvarske komune, kada dolazi knez Pietro Semitecolo, ljubitelj i poznavatelj kazališne umjetnosti. Govori o zgradi Arsenala, njegovoj namjeni i izgradnji; smješta hvarsko kazalište u kontekst ostalih europskih kazališta; pripovijeda o počecima hvarske dramske scene: prikazanjima koje su Hvarani gledali u srednjem vijeku, kasnijim priredbama, svečanim plesovima, maskiranim zabavama koje su našle

svoj e mj esto u Arsenalu. Takav se život nije ugasio ni kada je Hvar propašću Venecije izgubio svoj primarni značaj lučkog središta: osnovano je Kazališno društvo (1803.), koje je

.... ~kazalište

.... _1612.-2012.

organiziralo razne manifestacije, priredbe, sve do današnjih dana, kada je takav život (privremeno) prekinut, u očekivanju sanacije i revitalizacije. M. Kolumbić pitko, ali iscrpno i detaljno, piše o stoljećima forskega teotra, stavljajući pred čitatelje brojne dokaze o kontinuitetu kazališnog života. Iz stranice u stranicu rekonstruira promjene i inovacije u izgledu kazališta, važne sitnice koje su tijekom vremena izronile iz mraka arhiva, potrebe i ukuse hvarske i druge publike, detalje i anegdote koje odražavaju značaj kazališta za Hvarane ... U izradi knjige, autorica se odlučila za dizajn Borisa Ljubičića, čime je kazališna i povijesna tema prikazana na drugačiji, suvremen način. Pitanje hvarskog kazališta ijest uklopljeno u sadašnjost, budući da je u tijeku promišljanje buduće namj ene prostorija u zgradi Arsenala. Autorica je, nakon dugotrajnog rada i istraživanja, na jednom mjestu skupila različite tekstove i izvore o hvarskom kazalištu, te ih skladno i potpuno uobličila u ovu vrijednu monografiju. U njoj su temelji za poznavanje i promišljanje o hvarskom kazalištu, a na koji način ćemo ga vrednovati i baštiniti, to ovisi o svima nama.

Zorka Bibić

-~~40~od~

~Iduha ~"iz,Velwg~

K rajem prošle godine u Arsenalu je predst~vlj~na knjiga "Zeleni 40 godina" povodom 40. oblJetn1ce NK Levanda iz Velog Grablja. Knjigu su

predstavili predsjednik kluba Ivica Tomičić Tajnikov, urednik Ivan Zaninović Grande i putem pisma prof. Milan Lakoš.

Grabljani imaju dugu sportsku tradiciju - od drevne igre baluna od ruke (zoga-falo), balotih, društvenih igri šaha, tombole i kartanja pa sve do nogometa. NK Levanda osnovan je u ljeto 1971.g., upravo u vrijeme kada su poljoprivredni radovi i usmjereni na žetvu i preradu levande. Grabljani su tada ostavljali određeni dio koji ostaje od destilacije na dnu posude, tzv. zeru muteža za budući nogometni klub. Poljoprivredna zadruga je omogućila i kupnju dresova. U to vrijeme bilo je moguće kupiti samo osnovne boje, poput bijele, plave, crvene, žute i zelene, a oni su odabrali zelenu - boju koja će ih odvesti u povijest. Tako je u GrabIju rođen nogomet, i tako počinje knjiga koja pripovijeda ne samo o nogometu, već o svemu što je obilježilo postojanje NK Levande i samoga Velog Grablja. Čitamo o treninzima koji su se održavali na Štrodi, prostoru

ispred grabaljske crkve i neobičnom igralištu pod kutem od 90 stupnjeva, gdje golman jedne momčadi nije vidio golmana protivničke ekipe. Čitamo o Forskoj nogometnoj ligi, o igralištima, rivalstvima, prvenstvima i kupovima tijekom četiri desetljeća postojanja kluba, o trostrukom osvajanju prvenstva. Na brojnim fotografijama prepoznajemo ljude koji žive za zelenu boju, za svoje Grablje, ali i one pokojne koji su ostavili značajan trag, poput prerano preminulog Lukše Nezića, kojemu se u čast kraj em ljeta održava memorijalni turnir. Knjiga "Zeleni 40 godina" govori o svemu što je Grablje bilo i jest, o ljubavi, slozi, trudu i vjernosti Grabljana svojim vrijednostima i svome nogometnom klubu. Kako je jednom naglasio nekadašnji igrač, Jozo Jurić, "tko je samo jednu godinu živio s klubom ili bio njegov član, ostao je vječno nama privržen."

Zorka Bibić

Nekada jedan od najprostranijih samostana Dalmatinske provincije danas je sačuvan tek u nekoliko ruševnih dijelova, tako da nije moguće sa

sigurnošću utvrditi njegovo prostiranje. Srećom, austrijski katastarski snimak iz 1834. g., kao i planovi grada, izrađeni od austrijskih inženjerijskih postrojbi, iz 1826. i 1858. g., te jedan nedatirani iz sredine 19. stoljeća, omogućavaju kakav-takav uvid u nekadašnju cjelinu sklopa.

Samostanska crkva smještena je na sjeverozapadnom dijelu sklopa. Pred njom, od glavnog pročelja do ulice, prostirala se plokata uz čijije sjeverni rub bio podignut zid namijenjen podržavanju zemljanog nasipa. Uz južni zid apside crkve smješteni su do danas sačuvani zvonik i sakristija. Uz cijelu dužinu južnog zida crkve nalazile su se dvije uske, izdužene prostorije, od kojih je veća, istočna, pretvorena u privatnu kuću, dok su se od zapadne sačuvali samo tragovi. Južno od zvonika nalazi se do danas sačuvana cisterna s krunom. Glavne samostanske prostorije nalazile su se na zapadnom dijelu samostana. Sačuvana je jedino zgrada nekadašnje samostanske kuhinje s refektorij em, međutim je njena

unutrašnjost već u 19. stoljeću preinačena u privatnu, stambenu kuću. Pored ove zgrade sačuvani su i ostaci klaustra, kojemu je smještaj poznat na temelju dokumenta iz 1823. g., koji govori o rušenju stubišta koje je povezivalo bunar i klaustar. Prema tragovima međukatne konstrukcije na ostacima zidova iznad lukova može se zaključiti da je klaustar bio natkriven. Slično drugim dominikanskim, ni hvarski klaustar nije bio smjelije arhitektonski oblikovan.

Samostan na Justerovoj veduti Justerova veduta Hvara iz 1705. g. jedini je izvor koji barem djelomično pokazuje izgled samostanskih građevina na zapadnom rubu sklopa. U prvom planu prikazanje zapadni zid apside, zvonik i stubište koje se spušta prema jugu. Zanimljiva su dva eliptična prozora apside, slična onima na zidu glavnog broda katedrale. Stubište ovdje prikazano je zasigurno ono čije se rušenje spominje 1823. g. Samostanske prostorije podijeljene su u tri zgrade. Naj sjevernija je najmanja, povezana s južnim zidom crkve. Prema jugu se nastavlja veća zgrada s jednim luminarom u

BAŠTINA

A. degli Oddi, 1584.g., veduta Hvara

s~edišnjoj osi pročelja, dokje zgrada na krajnj em jugu nešto mža od središnje, najvjerojatnije prizemnica s dva luminara postavljena uz središnju os pročelja. Izmedu zgrada na zapadnom ijužnom rubu sklopa pružala se manja plokata. Stubište koje se spušta s južnog pročelja zgrade samostanske kuhinje povezivalo je ovu plokatu s unutrašnjim dijelovima samostana. Lijep spomen na ovo proširenje je balkon podignut u 17. stoljeću na katu južnog pročelja zgrade kuhinje - vjerojatno za radova koji su obilježeni natpisom iz 1611. g. Na južnom rubu sklopa nalazila su se prizemna skladišta izravno povezana s kamenom obalom. Tijekom 19. stoljeć~ Demanijaina uprava j e skladišta prodala privatnim osobama koja su umjesto njih sagradila stambeno-poslovne katnice. Posljednje dominikansko skladište srušeno je 1960. g., tako da se na osnovi starijih fotografija može stvoriti predodžba o prizemnom nizu na južnom obodu sklopa samostana dominikanaca. Prema planovima grada i katastarskom snimku može se zaključiti da se samostanski sklop pružao do ulice uz istočni ru? skl~pa. Spomenuti planovi na jugoistočnom kraju prikazujU veću zgradu, kvadratičnog tlocrta, usmjerenja sjever-jug. Zanimljivo je da Camozzijeva veduta Hvara iz 1571. g. prikazuje kulu na tom mjestu, koja se nigdje više ne spominje. Međutim, kako su arhivski podaci o Sv. Marku krajnje oskudni, može se pretpostaviti da je kula tu ipak postojala i da je branila ulaz u samostan, kako s mora tako i iz ulice koja ga je povezivala s komunalnom palačom. Moguće je pretpostaviti da tlocrt spomenute zgrade odražava tlocrt nekadašnj e kule. Razne građevine koje su tvorile cjelinu sklopa bile su smještene na obodima, dokje unutrašnjost zapremao veliki perivoj, spomenut i od Priboj evića kao spatiosa uiridaria. Prema planu grada iz 1826. g. pružao se sve do ulice na istočnom rubu sklopa, dok je na zapadnom dolazio do zgrade samostanske kuhinje, što objašnjava postojanje konzola sa žlijebom za prihvaćanje odrine na istočnom pročelju ove zgrade.

S~deći prema ostacima sklopa, osim crkve i zvonika, drugi d1Jelov1 samostana nisu bili značajnije arhitektonski oblikovani. Na temelju tlocrta crkve Cesare de Nieva iz 1840. g., kao i nekoliko rijetkih fotografija snimljenih prije rušenja zabata i zidova lađa, moguće je rekonstruirati izgled crkve. Bila je to trobrodna građevina usmjerena u smjeru zapad - istok s velikom apsidom. Brodovi crkve bili su pokri~eni je~i~stvenim dvostrešnim krovom, što je rezultiralo velikim zabatom na glavnom pročelju crkve. Zabat, zajedno sa zidovima bočnih brodova, porušenje oko 1895. godine. Apsida je i danas pokrivena trovodnim krovom. Unutrašnjost crkve bila je podijeljena pilonima, kako prikazuje Nievov crtež. U bočnim brodovima nalazili su se zasvođeni traveji, po četiri j ednaka u svakom. U apsidi se nalazio glavni oltar posvećen sv. Marku Evanđelistu. ~~kva sv. ~arka jedina je hvarska crkva koja je u najvećem d1~~lu s~cuva1a nadgrobne ploče u popločanju crkve, vnJedan 1zvor zaheraldičku povijest grada. Zaključujući prema razmještaju najstarijih grobnih ploča, ~r~a 15. stoljeća bila je znatno manja, a zahvaćala j e apsidu 1 dIO glavnog broda kasnije crkve. Od gotičke je sačuvan zazidani prozor apside, sa šiljatim lukom i trilobom u vrhu luku, te gotički šiljati luk na zidu koji povezuje sakristiju i podanak zvonika. Zanimljiva je i kapela Nicolini (Mikšić Mixa), od koje je sačuvan samo natpis koji govori da ju j~ podigao Katarin Nicolini 1458. g .. S obzirom na smještaj crkve 15. stoljeća, ovaje kapela bila odvojena od nje dobrih dv~d~setak metara, slično spomenutoj crkvi sv. Jurja, za kOJU Je 1420. g. navedeno da se nalazi pored crkve sv. Marka. Sudeći po ovim podacima, može se zaključiti daje u 15. stoljeću postojao sklop od više odvojenih crkvi i kapela na mjestu kasnije samostanske crkve. Glavno pročelje crkve bilo je u prizemnom dijelu raščlanjeno s dvojim vratima: manjim vratima zaključenim trokutastim zabatom kojim se pristupalo izravno u južni

Juster, Veduta Hvara, 1708. g., detalj

Plan grada, l826.g., detalj

brod, te glavnim portalom, skulptorski najzanimljivijem sačuvanom detalju crkve. Portal je raščlanjen s dva stupa zaključenim jonskim kapitelima. Svijetli otvor je zaključen polukružnim lukom u čijem je tjemenu prikazano ljudsko lice, po nekim naznakama crnačko. Iako znatno kvalitetniji rad od, primjerice, anđeoskih glavica u apsidi, kapitelnoj zoni trijumfalnog luka ili na zvoniku i ovdje se radi o plitkom reljefu, tek naznačenog volumena. Kapiteli portala nose profilirani vijenac na kojem su postavljene manje konzole. Na njima je zaključak portala oblika prekinutog polukruga s akroterijem u sredini luka. Zanimljivo je da se u zaključku portala pojavljuje motiv dentikula, kao i na zvoniku, dakle jedan od najranijih renesansnih motiva u cjelini koja, opet slično zvoniku, pokazuje ranobaroknu težnju gomilanju ukrasa. Portal je pripisan Tripunu Bokaniću, no vjerojatnije je da se radi o djelu radionice Bokanićevih s kraja 16. ili početka 17. stoljeća, jer ovaj portal u čvrstini kompozicije, smanjenju minucioznih ukrasa, kao i nedostatku njihovog plasticiteta (spomenute glave u tjemenu luku svijetlog otvora) zaostaje za sličnim radovima Tripuna Bokanića, primjerice ninskog i bruškog oltara. Iznad bočnih vrata stajao je jednostavan okulus, dok je sjeverni brod bio osvijetljen polukružnim prozorom. Velika rozeta, danas na zazidanom trijumfalnom luku apside, bila j e smještena u osi glavnog portala. U srušenom zidu zabata još je sačuvan ulomak kružnice u kojoj se izvorno nalazila rozeta. Sa strana rozete nalazila su se dva pravokutna prozora s upisanim polukružnim lukom u vrhu svijetlog otvora. Prozori su bili zaključeni bogatom dvostrukom profilacijom nad kojom se nalazio ukras voluta. Vrhovi zida zabata bili su ukrašeni profiliranim vijencem, a u samom vrhu zabata nalazio se manji akroterij. Zidovi bočnih brodova nisu sačuvani. Jedini preostatak su polupilastri na unutrašnjem licu glavnog pročelja i apside, te menzole u zidu južnog pročelja na koje su se oslanjali

Sv. Marak na planu iz sredine 19. st.

svodovi traveja. Kapiteli polupilastara jednostavan su renesansni rad ukrašen dentikulima i kanelirima, dok su menzole ukrašene jednostavnim cvjetnim motivima, poznatim još od kasnog srednjeg vijeka. Svod apside crkve ukrašenje kamenim pojasnicama kasetno oblikovanim s motivom cvijeta u pojedinoj kaseti. Spoj pojasnica je ukrašen medaljonom također s motivom cvijeta. Pojasnice su oslonjene na vijenac koji teče cijelom dužinom apside, a u uglovima su već spominje anđeoske glavice. Trijumfalni luk oslonjen je na pilastre koji svojim

crtež-Franza Ungera oko 1882. g.

BAŠTINA

Fotografije t.M. Ivekovića

ukrasom podsjećaju na pila stre pročelja katedrale: polumedaljoni sa motivom cvijeta u vrhu i dnu, te puni medaljom u sredini. Jednostavni kapiteli ukrašeni su motivom anđeoskih glavica, također preuzeto s pročelja katedrale, jednako nespretnim radom kakvi su i u apsidi, što upućuju na istog majstora. Ugledanje na rješenja s katedrale pokazuju i baze pilastara.

Zvonik sv. Marka Zvonik crkve sv. Marka treći je u nizu zvonika sagrađenih u Hvaru pod utjecajem zvonika franjevačke crkve, radom Marka Andrijića s prijelaza 15. u 16. stoljeće. Brižljivo prenosi mjere zvonika katedrale: jednake su visine katova, širina tijela zvonika i visine bifora i trifora na katovima. Građenje na samom kraju 16. i u prvim desetljećima 17. stoljeća. Njegovo kasnije datiranje omogućava pojava ranobaroknih težnji kakvo je udvajanje vijenaca i obilna uporaba arhitektonske dekoracije. Zvonik je moguće povezati s Bokanićima prema repertoaru motiva, kao i činjenice da se primjenjuju tipični za ranija stilska razdoblja, primjerice gotovo gotički kapiteli lože. Međutim, loša kvaliteta izrade nekih motiva, posebno anđeoskih glavica, govori da na njemu nije radio Tripun Bokanić. Moguće je pretpostaviti njegovu ulogu u projektiranju lože, no njena naglašena preizduženost ipak govori u prilog nekom slabijem projektantu, a ne arhitektu koji je dovršio zvonik trogirske katedrale. Osmerokutna loža zvonika daleko je vitkija i izduženija nego što je to na zvoniku franjevaca. Nedostaje joj kamena ograda. Umjesto kupolom, zaključena je osmerokutnim krovom od kamenih ploča koje su spojene na utor i pero. Prenaglašenost lože u odnosu na tijelo zvonika pojačava uporaba piramidalnog krova umjesto kupole, kakav je na franjevačkom zvoniku, te povišenje tambura. Veduta Hvara Angela degli Oddi iz 1584. g. prikazuje zvonik s četverostrešnim piramidalnim krovom i ogradom

BAŠTINA

koja je smještena iznad lože, tako da zapravo ograđuje početak krova. Međutim, prikazani je zvonik sličan mletačkom tipu zvonika s uzorom u zvoniku Sv. Marka u Veneciji: zatvoreno tijelo, vijencima naglašene katnosti, zaključeno ložom te s četverostrešnim krovom u vrhu cjeline. Od mletačkog tipa odstupa jedino spomenuta ograda. S druge strane, druga dva zvonika prikazana su točno: prošupljeni zidovi s naglašenim vijencima katova te šatorasti krov zvonika katedrale i kupola zvonika franjevačke crkve. Osim njih još je niz točnih detalja te se može pretpostaviti daje Oddi Hvar zaista i vidio ilije imao točne skice. Netočnost u vezi dominikanskog zvonika može se protumačiti na način da zvonik 1584. g. nije bio gotov, ali je Oddi interpretirao prikupljene informacije o njegovom budućem izgledu. Ovakvo objašnjenje Oddijeve vedute upućivalo bi na zaključak da je ograda bila predviđena, no zvonik pri kraju 16. stoljeća nije bio sagrađen. Na kraju treba spomenuti nekoliko umjetnina koje su pripadale crkvi sv. Marka. Osim spomenute skulpture Sv. Jutja i Zellotijeve pale, to su pala Čudo u Surianu, danas u

\

crkvi sv. Duha u Hvaru, pala Sv. Jerolim s drugim svecima Baldassarea d'Anne u Sv. Nedjelji na Hvaru i, prema predaji, ikona Sv. Spiridona u župnoj crkvi u Starom Gradu.

Literatura: L. HAUSER, II campanile di s. Marco aLesina - rilievi e ricostruzione di Luigi Hauser, etc. traduzione di Ugo Fosco, Sebenico 1893.; D. DOMANČIĆ, Bokanićev niniski oltar, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 10, Split 1956., 211-216; C. FISKOVIĆ, Trifun Bokanić na Hvaru, Peristil 16117., Zagreb 1974., 53-54; J. KOVAČIĆ, Zapisi o crkvama u Hvaru (šapirografrrana knjiga), Hvar 1982., 211-226; K. PRIJATELJ, Dvije potvrde za Tripuna Bokanića, Zbornik za likovne umetnosti 21., Novi Sad 1985., 336-339; J. KOVAČIĆ, Iz hvarske kulturne baštine, Hvar 1987., 250-260; I. FISKOVIĆ, Renesansno kiparstvo, u Tisuću godina hrvatske skulpture, Zagreb 1991., 71; S. KRASIĆ, Dominikanci u Hrvatskoj, Zagreb 1997., 13,25,32-33, 51-52,65-66,77,158-159; O. NIKSIĆ, Marko Andrijić u Korčuli i Hvaru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 37., Split 1997-1998., 206-216; N. DUBOKOVIĆ, Samostan i crkva dominikanaca u Hvaru, Anali Historijskog instituta u Dubrovniku 8-9, Dubrovnik 1962.,439-446.

Crteži grobnih ploča, arhiv Boglić-Božić, VIII. Varia

~ ••••••••••••••••••••••••••

••••••••••••••••••••••••• ~

~ ••••••••••••••••••••••••••

~++ •••••••••••••••••••••••• IZ PROŠLOSTI

PORED KRiŽA U JUBILARNOJ GODINI ZNAKOVITO PROCVALA

AGAVA

Godine 2013., II kojoj slavimo Godinu vjere, hvarski vjernici spominju se i Svete godine 1933., budući da je ove godine 80. obljetnica podizanja kamenoga

križa koji je postavljen na ulazu II hvarsku luku (Križni rat) II spomen na 1900. godišnjicu Kristove muke i smrti. Kao spomen na taj događaj, na križu je uklesan natpis "Svete godine 1933", KrižnaKrižnomratupostojaoje i ranije, vidi se na Camozijevoj veduti iz 1571., samo se nalazio više, II šumici. Obnovljenje i premjeJten spomenutim povodom, a od starog se sačuvala vertika1na greda, dok su betoosko postolje i horizontalna greda s natpisom izrađeni novi. I ovaj križ, kao i mnogi drugi podignuti na otoku Hvaru, među kojima se ističe najveći na naj-mem hvarskom vrhu sv. Nikole. svjedočanstvo je o osobitom štovanju križa i

Kristove muke II gradu Hvaru, kao i na čitavom otoku. O živoj vjeri i štovanju križa na Hvaru kroz minula stoljeća svjedoči i petstoljetna bratovština sv. Križa II Hvaru, te na poseban način glasovita procesija .,za križen", koja je upisana na UNESCO-vu listu nematerijalne svjetske kulturne baštine, a koju II vremenu Velikog tjedna više stoljeća održavaju vjernici šest naselja na središnjem dijelu otoka. Međutim, II procesiji sudjeluju i vjernici s čitavog otoka. Znakovito je da je upravo na početku ove godine, u kojoj se u Hvaru obilježava 80. obljetnica podizanja krim u spomen na 1900. godišnjicu Kristove muke i smrti, u neposrednoj blizini podigootog križa raskošno procvala agava.

T'm Kolumbić

Hvar u Domovinskom ratu, 6. dio

piše: Damir Carić

SVA NAŠA STRADANJA

N a dan 23. lipnja 1993. godine ovako je zapisano u ratnom dnevniku: "U 12,55 sati izvršen upad kroz obrambene položaje

i vatrom iz automatske puške s udaljenosti od 15-ak metara napadnut položaj protuoklopne grupe na putu između novigradskog groblja i sela Ramić. Na položaju ranjena tri naša pripadnika: NatporučnikAntun Stipišić, desetnik Đoni Lučić-Lavčević i vojnik Predrag Bogdanić (sigurno uočen jedan neprijateljski vojnik, ne zna se sa sigurnošću je li ih bilo više).

- U 19,20 na IZM-u javljeno da je Predrag Bogdanić preminuo u zadarskoj bolnici uslijed teških prostrijelnih rana u predjeluprsišta, Đoni Lučić-Lavčević operiran. Dana 26. lipnja 1993. (subota) u 14,50 sati otpočela smjena našim snagama sa ljudstvom MOmp-a Brač. To se i nastavilo i 27. lipnja da bi 28. lipnja brod 'Cetina' pristao u Stari Grad. Tijekom popodneva svi pripadnici postrojbe prisustvovali pogrebu poginulog suborca Predraga Bogdanića u Starom Gradu." Gdje i kako se dogodilo to što je tih dana naš otok zavio u žalost? Na već opisanoj crti bojišnice na Novigradskom području, točnije na položaju interno zvanom Nula, i to na pola puta između novigradskog groblja i sela Ramić. Put je dužine dva kilometra. Naši položaji su tako organizirani da su međusobno udaljeni oko 60 metara, a u svakom je uvijek 4 do 5 vojnika. Nula, odmah do puta, imala je za cilj protuoklopno djelovanje. Tog 23. lipnja na položaju su bili desetnik Đoni Lučić-Lavčević i vojnici Predrag Bogdanić, Pero Cvetić, Bare i Vinko Vranković. Bili su na području obraslom gustom vegetacijom visine do tri metra, ponegdje koji bor. To je zaravan, gdje je teško motriti i treba uvijek biti u pripravi jer se neprijatelj, koji je udaljen u svojim položajima tek koju stotinu metara, može lako približiti. Nadasve je interesantan, ali i točan opis na prvoj crti bojišnice koji je dao Joško Domančić-"Mozge". Evo samo dio njegova opisa: " ... Tu prvu noć bilo je nešto puškaranja na koje smo odgovarali, čisto da ne ostanemo dužni, a ne zato što smo vidjeli neprijatelja. Dežurali smo po dvojica, dok su druga

dvojica odmarali. Gotovo da nismo imali nikakav pogled u daljinu, nego smo se nalazili okruženi grmljem... Već u drugoj smjeni navikli smo se na situaciju pa nam stvari nisu izgledale tako loše. Unatočpuškaranju i granatiranju koje smo doživjeli nekoliko puta, bili smo prilično zadovoljni, naročito hranom. U vremenu kada se nije pucalo i kada je bila potpuna bonaca u zraku, imajući kacigu na glavi, imali ste osjećaj da ne čujete ništa od tišine, a isto kada bi bili gladni i kada bi željeli nešto pojesti, bonaca i mir su bili toliki da niste mogli jesti keks, jer žvakanje ili šuškanje se izrazito čulo i otkrivalo bi položaj bunkera, tako da bi kekse stavljali u usta, držali duže vremena dok ne bi omekšali i nakon toga ih pojeli. S druge strane, puhanje vjetra bilo je još gore pošto ništa nismo mogli čuti, tako da se svatko neprimijećeno mogao približiti našem položaju, što je iziskivalo veliku koncentraciju i napetost ... " Upravo po takvom vjetru, jakom jugu, natporučnik Antun Stipišić je toga dana u prijepodnevnim satima obilazio položaje kojima je zapovijedao. Oko podneva došao je do Nule. Zapovjednik položaja, desetnik Đoni Lučić-Lavčević izvijestio je o trenutnom stanju, prema kojemje vojnik Pero Cvetić bio dežuran u natkrivenom bunkeru i kroz otvor motri prostor ispred položaja i put i u pripravi je sa puškostrojnicom. Predrag Bogdanić također je bio u pripravi kao pomoćni motritelj na položaju. Vojnik Vinko Vranković nalazio se na odmoru u pomoćnom bunkeru, dok je vojnik Bare Vranković otišao putem do groblja prihvatiti dostavu naručenih vreća sa pijeskom za utvrđenje bunkera.

Hvar u Domovinskom ratu, 6. dio

Smrt Predraga Bogdanića Na dan Svetog Križića sjedim s Antunom Stipišićem. Priča: "I tad je bila srida, i danas je srida, i tadje puhalo joko jugo i danas puše joko jugo, tad je bi šesti misec, a danas je šesti vejače" - zamisli se Antun, počeše se po kosi nekoliko puta i teška sjećanja počinju navirati: "Je, nakon što me je Đoni izvijestio, sjeli smo on, Predrag i ja. Pričali smo o ratnoj situaciji i drugim stvarima. Dva puta nas je dežurni Pero Cvetić iz bunkera upozorio da čuje neke neobične šumove u obližnjem grmlju. Nas trojica smo na ta upozorenja zauzimali položaje lijevo i desno od glavnog bunkera, međutim, ništa nismo uočili, niti čuli ikakve neuobičajene zvukove. Nakon nekoliko vremena ponovno smo sjeli i nastavili razgovor. Ujednom trenutku, krajem oka vidio sam neku siluetu da istrčava iz grmlja na udaljenosti petnaestak metara. Ta pojava je s boka otvorila rafainu paljbu iz automatske puške. Samo sam vidio bljeskove. Instinktivno sam uzeo svoju automatsku pušku i bacio se na desnu stranu. Kad sam pao na bok, otkočio sam pušku i ispalio dva rafala prema mjestu odakle je pucano na nas. Međutim, silueta je već zamakla u gustiš, vidio sam samo nogu kako nestaje u šumi. Osjeti sam neku toplinu i vidio ranu u slabine. Kad sam se pokušao pomaknuti iz ležećeg položaja, nisam mogao i vidio da sam ranu i u desnu nogu. Čuo sam jauke pogođenih Predraga i Đonija. Bili su teško ranjeni. Viknuo sam Peri u bunkeru da vezom javi o napadu. Pero mi se

Predrag Bogdanić iz Starog Grada

javio, rekao da je neozlijeđen i odmah je javio IZM-u o napadu i ranjenima. Očekivao sam ponovno napad na položaj i onako ležeći pripremio se za obranu. Pancirku sam stavio kao zaklon ispred sebe. Izvadio sam dvije ručne bombe i stavio nadohvat ruke jer me uhvatio strah da će nas masakrirati. U jednom trenutku primijetio sam neko kretanje na desnoj strani puta i nasumice opalio iz puške u tom pravcu, ali u istom trenutku doviknuo mi je Pero da ne pucam jer da je prepoznao Bareta. Zamisli. Sva sreća da ga je Pero prepoznao. Bare se šuljajući pokušavao nama približiti, što je i napravio u pokušaju pružanja pomoći. Nakon nekoliko minuta pojavili su se Sime Dragojević i Saniboj Kurtović, koji su nam prišli i rasporedili se oko bunkera. Odmah zatim stiglo je i vozilo saniteta. Rekao sam dr. Zoraniću da prvo zbrine Predraga i Đonija. Potom su stigli i ostali izviđači i organizirali obranu, a mene je Saniboj uvukao u auto. Odveli su me u sanitetsku postaju Gajine, a odatle bolničkim autom u zadarsku bolnicu. U bolnici je uz mene bio pripadnik našeg Odreda Dario Kujunđić koji mi je oko 15,30 sati rekao da je Predrag podlegao teškim ranama." Tako mi je Antun Stipišić iz duše ispričao kako se tragedija dogodila na Nuli, a njegov vojnik Pero Cvetić u knjizi o MOmp-u ovako opisuje stradavanje "Neposredno pred napad na naš položaj još sam više polegao pod grede bunkera i prislonio kundak puškostrojnice na rame, što mije vjerojatno spasilo život." Pero govori kako je upozoravao, unatoč snažnom vjetru i njihanju raslinja, da je čuo neodređene šumove s desne strane položaja gdje se ne smije nitko nalaziti i da su na njegova upozorenja zauzimali položaje. No kako u dva navrata ništa nisu čuli ni vidjeli, ponovno su sva trojica sjeli iza bunkera. Nastavlja Pero: "Ležeći u bunkeru i [{ledajUĆi naprijed, odjednom sam iza sebe čuo dva rafala. Cuo sam fijuk metaka koji su kroz otvor bunkera pogodili unutrašnjost bunkera. U istom trenutku pogođeni Predrag pao je na mene kroz otvor i bio sam poprskan njegovom krvlju. Slušao sam jauke, a Antun mije

Hvar u Domovinskom ratu, 6. dio

Ružica MaHa, rođ. Belić, Jelsa Ante Franičević, Sućuraj

zavikao dajavim o napadu i da se nas dvojica pripremimo za slučaj sljedećeg napada. Učinio sam što mije rekao. Đoni i Predrag su teško ranjeni. Antun se pokušavao zakloniti iza pancirke. U rukama je imao pušku spremnu na paljbu, a pripremio je i ručne bombe. Ponovno je zapucao niz put, ali sam prepoznao Bareta kako se uz lijevu stranu puta prikrada položaju, te sam viknuo Antunu da prestane pucati. Telefonom s položaja druge crte javljeno je da prolaze izviđači Šime Dragojević i Saniboj Kurtović, koji su nam doviknuli da dolazi sanitet a oni su se rasporedili oko bunkera ... "

Loše vijesti Zapovjednik Odreda Panajoti Gilve-Toti posebno ističe značaj Nule kao protuoklopnog položaja, zbog procjene da bi desna strana naše obrane, gledajući prema neprijatelju, u slučaju napada bila prva na udaru. Toti se 23. lipnja nalazio ispred centra veze u Novigradu. "Vezist Jurica Matijević pozvao me i rekao daje upravo primio vijest od Pere Cvetića s Nule da su napadnuti i da ima ranjenih. Odmah sam pozvao dežurne izviđače da se pripreme za intervenciju kao i sanitet dr. Vinka Zoranića da se pripreme za intervenciju pružanja pomoći ranjenima. Vezistu sam naredio da svim položajima prenese zapovijed za punu pripravnost. Poslana je u pomoć grupa izviđača iz 5. gardijske. Naredio sam "češljanje" terena u slučaju zaostalih diverzanata. 40 minuta nakon diverzije, neprijatelj je na ovo područje počeo djelovati minobacačima. Naredio sam da minobacačima i odgovorimo, a za cilj sam dao put prema Ramićima. Vatru su navodili naši izviđači. Potrajalo je i dva sata. U Ljubaču se osigurala zamjena za Nulu koja je pristigla u sumrak. Vijest daje Predrag Bogdanić preminuo od zadobivenih rana prije smjene na Nuli." U trenutku napada na Nulu Nikola Šimunović-Žiže nalazio se u Milni na Braču, budući su Bračani za tri dana

zamjenjivali naš Odred. Žurio se na Hvar jer je tog dana bio sprovod Ivici Stipišiću, pripadniku 4. gardijske brigade koji je poginuo 3. srpnja 1992. godine. U ime MOmp-a Zvir ~provoduje pribivao izapoviednik 1. satnije Tonko Petrić­Skontre. Nikola Šimunović-Ziže pozvan je neka se odmah javi Zoranu Domančiću, pomoćniku zapovjednika za sigurnost. Domančić je izvijestio Šimunovića što se dogodilo na Nuli. Po naravi posla i stjecajem okolnosti, Šimunović je trebao otići Bogdanićevim roditeljima i supruzi, te obiteljima ranjenih Donija i Antuna priopćiti im žalosne vijesti. Nije imao vremena prije sprovoda. U Vrbanju su ga ljudi pitali: ,,A kako je tamo?", a on nikome nije želio reći o pogiblji i ranjavanju prije nego što izvijesti obitelji. Prvo je posjetio stare roditelje pokojnog Predraga Bogdanića. ,,Dostojanstveno u boli primili su za njih najtužniju vijest koju sam im morao reći", priča Nikola i dodaje "isto tako i njegova supruga. Otišao sam i kod Đonijevih roditelja i njima rekao da im je sin teže ranjen, ali izvan životne opasnosti. Potom sam otišao u Vrbanj kod roditelja Antuna Stipišića. Nisam išao u Hvar reći njegovoj supruzi. To je učinio Antunov brat Julijan. Uskoro će i dvadeset godina od Predragove pogiblje. Sjećam se dana prije njegove smrti, naš odred je došao posjetiti Frane Plančić, izvjestitelj Večernjeg lista, inače Starograđanin. On, Marko Silić i ja obišli smo nekoliko položaja bojišnice, pa smo tako došli i do Nule. Frane je htio fotografirati članove položaja. Predrag je bio dežuran u bunkeru i nije htio ni pet sekundi napustiti motrenje prostora zbog slikanja. Ozbiljno je shvaćao svoj zadatak,jer je dan prije bio pokušaj provociranja, zapravo stvaranje uvjeta za proboj od strane neprijatelja. Da, vikend prije 23. lipnja Predrag je tražio dozvolu jer je želio posjetiti ženu i roditelje, iako u tom trenutku na to nije imao pravo. Inzistirao je na tome, bio je uporan da ih želi vidjeti, i meni je to rekao i dobio je dozvolu i redovno se vratio u odred. Mi ni danas nismo svjesni sa kakvim smo se neprijateljem borili i pobijedili. Sa neprijateljem koji je topništvom gađao dječji odjel zadarske bolnice gdje je bila šok soba. To sam vidio. Vidio sam i potpuno oskrnavljeno novigradsko groblje. Za mene, to je namjerno učinjeno. Ovo sam rekao da se zna protiv kakvog smo se neprijatelja borilr, zaključio je Nikola Šimunović­Žiže.

Poginuli i nestali A u toj borbi sa takvim neprijateljem poginulo je šest hrvatskih vojnika sa Hvara. Po datumima, prva je poginula Ružica Malla, rođ. Belić iz Jelse. Rođena je 11. studenog 1948. u Jelsi. S obitelji je živjela u Vukovaru, gdje je radila kao medicinska sestra. Od 2. svibnja 1991. zajedno sa suprugom dr. Hichamom, dobrovoljno pristupa Pričuvnom sastavu ZNG-a Vukovar, a od 1. rujna pripadnica je 204. vukovarske brigade. Poginulaje 8. studenog 1991. u obrani Borova Naselja. Posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice u Vukovaru i pokopani u Zagrebu, 3. srpnja 1998.

Hvar u Domovinskom ratu, 6. dio

Ivica Stipišić, Vrbanj

Posmrtno je odlikovana Ordenom Petra Zrinsko i Frana Krste Frankopana i dodijeljen joj je čin satnika HV-a. Ukazom tadašnjeg predsjednika sabora RH, Vladimira Šeksa, od 25. rujna 1996. odlikovana je spomen-plaketom Vukovar 1991. godine. Ulica u Jelsi nosi njezino ime. Ante Franičević rođen je 29. listopada 1962. u Sućurju. Živio je u Splitu i kao pomorac se priključio HRM-u te je u rujnu 1991. sudjelovao u otimanju desantnog broda JRM-a u Veloj Luci. Život je položio 29. studenog 1991. Posmrtni ostaci pokopani su u obiteljskoj grobnici u rodnom Sućurju. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i dodijelj en mu je čin kapetana korvete. Tomislav-Toni Petrić rođen je 14. travnia 1973. u Zagrebu, otac Nikša, majka Tonka, rođena Gilve. Zivio je u Zagrebu i kao 18-godišnjak, zajedno sa bratom Prošperom, pristupio je 1. gbr. "Tigrovi" 29. studenog 1991. godine. Poginuo je 10. svibnja 1992. Posmrtno je odlikovan Ordenom Zrinskog i Frankopana i dodijeljen mu je čin časničkog namjesnika. Nositelj je plakete "Tigar" 1993. i javnog priznanja Grada Hvara iz 1996. godine. Ulica u gradu Hvaru nosi njegovo ime. Ivica Stipišić, Vrbanj. Rođen 14. svibnja 1971. u Sarajevu. Živio je u Splitu. Od lS.studenog 1991. zapovjednik je desetine u 53. bojni mornaričko-desantnog pješaštva HRM­a, a 1. travnja 1992. pristupa 4.gbr "Pauci". Poginuo je 3. srpnja 1992. u obrani Livna kod sela Koričina uGlamočkom polju. Pokopanje u obiteljskoj grobnici na mjesnom groblju u Vrbanju. Posmrtno je odlikovan Ordenom Zrinskog i Frankopana. Nositelj je Medalje "Pauci" i Povelje zahvalnosti Grada Starog Grada iz 1996. godine. Ulica u Starom Gradu nosi njegovo ime.

Predrag Bogdanić, Stari Grad. Rođen 28. travnja 1965. u Beogradu. Kao dragovoljac pristupio je postrojbama ZNG-a na Hvaru S.listopada 1991. godine. Poginuo je kod Novigrada 23. lipnja 1993. godine kao pripadnik MOmp-a ,,zVIR". Posmrtno je odlikovan Ordenom Zrinskog i Frankopana. Nositelj je Povelje zahvalnosti Grada Starog Grada iz 1996.godine. Ulica u Starom Gradu nosi njegovo ime. Andrej Plenković, SvetaNedija. Rođenje 29. studenog 1969. u Splitu, gdje je i živio. Pripadnik je 6. domobranske pukovnije Split od 27. svibnja 1993.godine. Poginuo je kod Drvara 10. rujna 1995., na dužnosti zapovjednika satnije u 4. interventnoj bojni 6.dp Split. Kao satnik posmrtno je promaknut u čin pukovnika HV-a. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na groblju Lovrinac. Posmrtno je odlikovan Ordenom Zrinskog i Frankopana s pozlaćenim pleterom i nositelj je medalja Oluja i Ljeto 95. Nestalim tijekom Domovinskog rata vodi se Ive Šurjak od oca Matija i majke Marije rođ. Sansović iz Dola. Radio je u ondašnjem kombinatu "Belje" kao šefkontrole u proizvodnji. Po struci je dipl. ing. poljoprivrede. Neoženjen. Nema djece. Čekao je mirovinu i svoj otok Hvar. Nije dočekao. Mi koji nismo nestali, koji smo ovdje, znamo li cijeniti ne samo svojevrsnu Kalvariju MOmp-a ,,zVIR", već i cijele Hrvatske? Po djelima, ponajviše rukovodećih -NE!

(završetak u sljedećem broju)

Andrej Plenković, Sveta Nedjelja

Gustirne, dio deseti

P etak, 8. veljače, bio je prohladan. Ali, po dogovoru, potpisani i Joško obilaze neke manje poznate gustirne. Krenuo sam prema ljetnikovcu Hanibala

Lucića. Putem sam susreo ravnateljicu Dječjeg vrtića Sanju turin koja me pozvala da pogledam dječje radove na temu gustirne. Rado sam prihvatio. Zaista, djeca imaju zanimljiv i divan, samo svoj osjećaj i viđenje svijeta. Oduševili sume, a gđa Sanja kaže: "Ove tematske ijoš neke crteže poslali smo na međunarodni natječaj u Švicarsku". Zahvalio sam se te poželio sreću i uspjeh. U Ljetnikovcu prvi problemi. Odsutan je kustos Marinko Petrić, koji čuva ključ gustirne. Posao se ne može obaviti do kraja. Pokušali smo obići i gustirne u Biskupiji te kod časni benediktinki i Kćeri Božje ljubavi, no sve sestre su toga dana imale molitveni susret kod koludrica. Ostavili smo zadatak za ponedjeljak, 11. veljače. Ponovno u lj etnikovac. Hanibalov ladanjski prostor zaista j e lijepo zdanje s velikim vrtom, stablima naranči i limuna i drugih, puno raznog cvijeća. Otprilike po sredini perivojaje gustirna, dvadesetak metara od ulaza, zapadno uz popločani put. Nalazi se na pločniku 2,90 x 4,50 m, a okružena je s četiri stupa - jedan je originalni, a tri su novije replike. Renesansna kruna gustirne izrađena je od jednog komada kamena, dimenzija 131x131cm, visine 87cm. S istočne i zapadne strane reljefi su sirena, sa južne grb je Lucića, a sjeverne Gazarovića. Gustirnu je, naime, dala sagraditi Julija iz roda Gazarovića, unuka Petra Hektorovića po majci, a žena Antonija, sina Hanibala Lucića. Prof. Marinko namje otvorio pocinčani poklopac gustirne. Dubokaje 6,50 m, a voda je pitka. Primijetili smo kao da voda kipi, kuha, a to se zapravo ulijeva u gustirnu. Postoji kanal od ulaza u

ljetnikovac koji je puni. Kada se popločao nekoć "inkunjoni" put ispred ljetnikovca, majstori su djelomično uništili kanal. Voda ovdje dolazi potokom iz hvarskih polja­Sutiske, Njiva, Špila ... - i ona uvijek sebi pronađe put. Ljudi j e samo trebaju znati akumulirati. U Biskupskom dvoru dočekale su nasčasne sestre milosrdnice. Sestra Ana otključala namje vrata kroz noviju zgradu u jugozapadnom kutu vrta. Između zgrade i Katedrale, točnije kapele sv. Prošpera, je manje dvorište i u njemu gustirna koju je 1840. dao sagraditi biskup Filip Dominik Bordini. Prilikom iskopa za gustirnu pronađeni su dva mozaika jedan iznad drugoga, za koje se smatra da su pripadali starokršćanskim crkvama. No, u to vrijeme zaštita spomenika nije bila prioritet, pa su nalazi samo registrirani te uništeni. Krunaje od jednog komada kamena 70x70 cm, visine 80 cm. Duboka je 6,65 m, a vode je bilo 2,80 m. Na istočnoj i zapadnoj strani uklesani su cvjetni motivi, a na južnoj je štit s natpisom: ANNO DNI/ MDCCCXL/ PHILIPPU! DOMCUS/ BORDINIIEP. PHAR.lF.F. a uz štit je uklesana zapremnina gustirne: BARILI CCCCXL (dakle 440 barila, mletački baril sadrži 64,39 1). Voda se ulijeva gumom (olukom) s krovišta Katedrale i Biskupije. U biskupskom vrtu, ispod zida Kaptolske knjižnice nalazi se starija gustirna. Kruna joj nalikuje onima iz sv. Marka i Venerande. Dimenzije sujoj 65x65x65 cm, pokriv željezni. Duboka je 5,70 m, a vode ima do 1,90m. lova akumulira vodu s krovišta. Na obje opisane gustirne montiran je hidrofor, a voda iz njih ljeti se koristi za zalijevanje velikog vrta. Treća gustirna nalazi se na sjevernoj strani vrta, a kruna

Gustirne, dio deseti

~ ••••••••••••••••••••••••••

je slična prethodno opisanoj. Pokrivena je kamenim pločama, a dimenzije sujoj 67x67, visina 63 cm. Dubokaje 4,20 m, a vodeje bilo tek 17 cmi bilajemutna. Vjerojatno se i ona punila iz istog kanala kao i Lucićeva. Na gustirni je montirana stara ručna pumpa,jedina takva koju smo do sada vidjeli. Nažalost, nije u funkciji. Još je jedna gustima u Biskupiji, ona na vrhu stepenica ispred Biskupskog muzeja. Nismo je posebno mjerili, a pretpostavljam da je služila za poslove u konobi. Sljedeća postaja je samostan benediktinki. Zamolili smo časnu majku Anu da nam dozvoli pregled gustirni. Vodič namje s. Matilda. Na zapadnom kraju velikog popločanog dvorišta velikaje oktogonalna (8 stranica) kamena gustima. Svaka od osam obrađenih ploča duga je 34 cm, a visina gustimeje 85 cm, s podnožjem od 15 cm. Na vrhujezavršna kruna od jednog kamena. Duboka je 6,20 m, a vode je bilo 2,70 m. Pokrov je željezni - na njemu su motivi bijeli križ i pax. Duboka je 6,17 m, vode je bilo 2,72 m, a zaprema 3 vagona. Voda se akumulira s krova najnovije, središnje zgrade - i zgrada i gustima izrađene su 1903. godine. Iz nje se voda nekoć koristila za piće, pranje i kuhanje, a danas samo za zalijevanje vrta. Sišli smo stepenicama u donje,južno dvorište. Do vrata koja vode na ulicu, zapadno od crkve, nalazi se stara gustima. Na nju je montiran hidrofor pa služi za zalijevanje. Visina vode u gustimi je čak 4,27 m. Sama gustirna je duboka 7,25 m, najdublja od do sad opisanih. S. Matilda namje priopćila da je to živa voda, te da je ova gustirna nekoć služila i kao frižider - ljeti se u nju konopima spuštala hrana da se ne pokvari. Smatram da voda ovdje stiže podzemnim putem, jednako kao i u gustirnu ispred kuće ex Bracanović-Trupe (danas Antonić) u Grodi, o kojoj smo pisali u prošlim brojevima. Obišli smo i najstariju gustirnu, onu u prvoj kući samostan. Tu je danas muzej. Kuću je koludricama ostavila spomenuta Julija Lucić, jer ona i Antonij nisu imali nasljednika. Koludrice su tu uselile 1664. g. (sljedeće godine se

obilježava 350 obljetnica). Kruna gustirne je krasna, valjkastog oblika, visine 80cm, a promjera otvora 34 cm. Ima novi drveni pokrov. Duboka je 4,31 m, a vode je bilo 1,78 m. Iznutra je građena kamenom, pravi starinski rad. Voda dolazi s krovišta - oluci su za zadnje obnove montirani u zid da sene bi vidjeli. U samostanu Kćeri Božje ljubavi dočekala nas je s. Vladimira. Rado nas je povela u konobu gdje se nalazi stara gustirna. Kruna je od jednog kamena visine 34 cm s podnožjem iste visine. Žljebovi od konopa su duboki. Duboka je 5,82 m, a vode je bilo 92 cm. S. Rajka nam priča da se voda koristila za pranje rublja i zalijevanje vrta. Kuća u kojoj je danas samostan je gotička, a nad ulazom je grb obitelji Zečić (Leporini) iz 1624. g.; kasnije je bila u vlasništvu obitelji Zudenigo, koja ju je 1909. ostavila Kaptolu. Između dva rata tu su stanovali kanonik Stipe Miličić i orguljaš Josip - Bepin Colić. Redovnice Kćeri Božje ljubavi tu su uselile dolaskom u Hvar 1948. godine. U svim obiđenim objektima bili smo lijepo počašćeni, a s. Vladimira, Rajka i Benjamina poslužile su nas kolačima i vinom s varaždinskih bregi. Hvala njima, kao i koludricama Ani iMatildi, milosrdnicamaAni i Leonidi te prof. Marinku i ostalim djelatnicima Muzeja hvarske baštine. Još ima gustirnih, a svaki dan doznamo nešto novo. Ne treba posebno ni napominjati - nastavit će se ...

[J]J:ID~ piše: Miko Bibić-Žiže

H varsko pučko kazalište održalo je svoju tradicionalnu godišnju turneju od 24. studenog do 2. prosinca 2012. godine. Destinacija - Slovenija, i

pomalo Hrvatska. Krenusmo po običaju s Dolca, vozi nas autobus Čazmatransa tj. vozači Pero i Marin. U autobusu je 27 članova družine. Putujemo - Stari Grad, trajekt, Split, odmorište Krka - pomolili smo se pred kipom Gospe od puta, kod Skradina neki su već i zaspali, rutinski prijelaz granice, pa naše odredište - hotel Veter (***) u naselju Ruše, 13km od Maribora - stigosmo u 4h.

"Lovrinac" u crkvama sv. Lovrenca U 7.30 šetam oko hotela - nedjeljno jutro je maglovito, ima mraza. Okolna polja su obrađene, blizu je i šuma, dimnjaci dime ... Na oglasnoj ploči čitam: općina Ruše ima 7351 stanovnika. Župna crkva sv. Marije je iz 1387. g., asadaje baroknog stila. Iznad nas je Pohorje, prva postaja naše turneje. Tamošnja crkva sv. Lovrenc je barokna s 5 drvenih oltara - glavni sv. Lovre, pa sv. Roka, Majke Božje, sv. Ante i sv. Nikole. U lOh je misa, a u 10.30 naša predstava -"Prikazanje života sv. Lovrinca" - istu smo izvodili i u drugim Jlostajama turneje. Prije samog nastupa naš vodič Stanko Slag tumači okupljenima predstavu i govori o životu

sv. Lovre. Pozdravljaju nas župnik Jože Hrastnik i načelnik općine. Crkva je puna, a okupljeni oduševljeni predstavom. Na povratku duž ceste vidimo plakate za našu predstavu. Na više mjesta vidjeli smo natpise ,,900 let 1091.-1991." Staro mjesto, ali lijepo i pitomo. Na povratku u Ruše promatram rijeku Dravu, mutna je, ali i visoka - prije našeg dolaska bile su poplave. Ručamo u hotelu,jelo odlično. Za lOE što možeš pojesti, pa nedjeljom dolaze domaći na obiteljski objed. Popodne je manja grupa otišla u nedaleki Maribor. Taksi 16,70E. U starom dijelu grada uz Dravu nema automobila. Stolna crkva posvećena je Ivanu Krstitelju. Vidjeli smo uz rijeku stari trs - kašu ,,400 let, najstariji na svijetu". Obišli smo vinoteku s izvrsnim vinima i brod-restoran, pili kuhano vino, i unatoč hladnoći šetali uz rijeku i promatrali labudove i patke. Večerali smo u hotelu i na počinak. U ponedjeljak, 26. 11., ujutro išli smo u trgovinu Spar. Malo cijena za usporedbu - krumpir 0,35E, kapula 0,59E, mlijeko 0,95 i 0,62E, ulje 2,19E, kruh peka 2,26E, pilići 3,55E. Na crpkama E-super 95 košta 1 ,49E litra. U 9h opet za Maribor. Prošli smo uz stadion "Ljudski vrt", obišli franjevačku crkvu sv. Marije. U centru grada dočekao nas je počasni konzul Šime Ivanjko. Ispod konzulata nalazi se podrum. Priča nam kako je vinariju i podrum "Vinag" osnovao 1847. g. Alojz Kriehurer, od 1945. do 1991. bili su državno poduzeće, a od 1991. dioničko društvo čije je trenutno većinski dioničar i direktor sin g. Ivanjka. Tvrtka ima 190 ha vinograda i 6

@ ••••••••••••••••••••••••••

REPORTAŽA

milijuna litara vina u podrumima. O slovenskim vinima pričala namje Simona Lemež. Probali smo vrhunsko mlado vino, litra stoji 3.90E. U 10.20h nazvao nas je iz Hvara gradonačelnik i zaželio ugodan boravak. Nastavili smo obilazak i degustaciju. Konzul nam govori: "U Mariboru ima 5000 nas Hrvata, imamo dva društva, uči se hrvatski jezik. Postoji i katolicKa udruga, dalmatinska klapa, a izlazi i list. Pomaže i RH. Ima i starosjedioea. Po zadnjem popisu u Sloveniji se kao Hrvati izjasnilo 53.000 građana - među njima ima i onih iz BIH." Zapjevali smo "Krasna jasna". Izašli smo iz ogromnog podruma, kažu najveći gradski podrum na svijetu. Maribor je tada bio europski grad kulture, pa je bilo mnogo događaja. Na plakatu: "l. 12. Srebrna krila". Lijepo. Nastavismo prema odredištu - Juršinci, župna crkva sv. Lovrenc. Prezbiterij gotički, ostatak barokni. Župnik Anton Fras kaže da ima 2.400 stanovnika. Priredba je u 18.30, i ovdje izvrsno posjećena i primljena, a kako i neće - župljani gledaju život svoga nebeskog zaštitnika. Župnik nas je počastio izvrsnom večerom, palaje i pjesma. Utorak,27. ll. Jutro blago toplo. Krenusmo prema Rogli (vrh Pohorja, skijaški centar). Cesta uska, a uz nju šuma i potoci. Na Rogli nas dočekala magla, slaba vidljivost. Snijega nema, ali ima leda. Sve je drveno - i kuće i crkva i hoteli, imaju i nogometno igralište. Visina 1517m. Kažu nam: ,,Dosta Hrvata dolazi ovdje na skijanje." Odgovorili smo im: "To je dobro, a dođite i vi nama na more." Popodne smo išli vinskom cestom do g. Antona Štritof a, vlasnika -kako bismo mi rekli - konobe. Jeli smo suho meso koje se suši na drvu bukve, šljive, trešnje ijabuke. I naravno pili. Navečer nastupamu u Raču. Crkva sv. Jožefa Delavca (Josipa Radnika), nova. Na mozaiku je prikazan Isus -hranitelj kruhom, simboli riba i grozd. Među stotinjak gledatelja je i g. Jakša Vranjican - Starograjanin na

školovanju u Mariboru. Župnik je Robert Emeršić, a župa broji 3.600 duša. Nakon predstave večera - krvavice, mesna rolada, carsko meso, kiseli kupus, mlinci, mlado vino ... Druženje i pjesma. Iz Rače su djevojke koje često nastupaju u Hvaru i druže se s našim klapama.

U kulturnom središtu Slovenije

Srijeda, 28. 11. Oprostili smo se od našeg vodiča Stanka. Put za Stičnu. Stigli u lIh. Najveća crkva u Sloveniji, prekrasan kompleks, 3 lađe, 8 oltara. Glavni oltar posvećenje Gospi od Žalosti. Po 11 korskih sjedala s obje strane, ima pjevalište i grijanje. Drže je cisterciti - red sv. Benedikta. Ora et labora. Redovnika je 16. Sadašnji opat je Janez Novak. U II. svjetskom ratu i poraću ubijeno je 9 redovnika. Predstavaje <?pet dobro posjećena. Cetvrtak,29. ll. Nekolicina nas je na jutarnjoj misi u 6.30. Ima 30-ak vjernika, 5 misnika i 6 redovnika. Pjevaju gregorijanski koral na latinskom - prekrasno. Vani je toplo. Samostan u Stičnije 1985. slavio 850 obljetnicu djelovanja. Ovo je glavni centar kulturnog i vjerskog života Slovenije. Na 25km dugom putu do Ljubljane zaustavili smo se u trgovačkom centru BTC, svatko je kupio ponešto. U Ljubljeni smo se sreli s g. Acom Šunjićem, Deškotom (česti gosti u Hvaru). I našim Tonijem ,,Rodom" (veteran RK Hvar), pa u "Vodnikov hram" na druženje. Kasnije prošetali Ljublj anom. Petak, 30. 11. Jutro je hladnije, a pada i kiša, pa je na ranoj misi u Stični malo vjernika. Posjetili smo najstariji i najveći muzej u Sloveniji. Vodič namje g. Marko - pjevač u Stiškom kvartetu koji često gostuje u Hvaru.

Razgledali smo dj ela najvećeg slovenskog slikara F ortunata Berganta (1721.-1769.), misno ruho, relikvijare, kaleže, križeve, stare alate - za pekarstvo. proizvodnju voća i povrća, meda, sira, čajeva, čokolade, ... pa modernu galeriju s djelima poznatog akademskog slikara patera Gabriela Humera (1907.-1993.). Muzej održava i plaća R. Slovenija. U susjednoj trgovini smo kupili sir, med, čaj eve i suvenire. Samo o Stični bi se mogla napisati cijela reportaža. Nastavili smo prema Brežicama. Smjestili smo se u hostelu. Grad ima oko 10.000 stanovnika. Žu.ena crkva sv. Lovrenc u centru je barokna, srednje veličine. Zupnikje Milan Kšela. Kaže, tu je oko 6.000 katolika. Tu je bilo puno vojske, pridošlica iz cijele bivše države. Sada je industrija zamrla. Bave se malo poljoprivredom i trgovinom. Predstava je započela u 18.30h. Pri sceni bičevanja sv. Lovrinca djeca su plakala, a časne sestre pokrivale oči. Toliko ih se dojmilo. Ipak, gledatelja je moglo biti i više. I ovdje nas je župnik lij epo počastio, a pala j e i pj esma. Vani kiši...

Zaprešić i Gospić Subota, 1. 12. Popodne prelazimo granicu i stižemo u Zaprešić. Razgledali smo dvorac Lužnica, kompleks časnih sestara milosrdnica. Imanje je veliko, ima šumu i jezero. Sagrađeni su i novi objekti. Tu se odvijaju duhovne obnove, seminari. I mladi su uključeni. Zaprešić ima 35.000 stanovnika, a samo dvije župe. Crkva u kojoj nastupamo je velika i modema. Župu opslužuju palotinci. Na predstavi je

puno mladih - učenici s profesorima i vjeroučiteljima. Mladi su zainteresirani za ovaj, za njih novi, a zapravo vrlo stari, način prikazanja. Kasnije su nam pristupile dvije gospođe, pričaju ,,Mi smo Broške, Dubravčić. Ovo je naša župa pa smo vas došli gledat." Suze i sjećanja na naše škoje, naše djetinjstvo ... Krenuli smo prema Gospiću. Pada snijeg. I. nedjelja došašća, 2. 12. Visina snijega je 10-lScm. Misa počinje u lOh. Gospićka župna crkva ujedno je i katedrala, posvećena Navještenju BDM (Blagovijest). Preko mise tri krštenja - Josip, Petar i Ivan-Josip. Misu slave župnik i kapelan. Na kraju župnik poziva vjernike na zornice i dodaje: ,,Molim vas, došli su nam iz toplog Hvara zagrijati naša srca glumci HPK pod vodstvom prof Milana Lakoša, ostanite i uživajte." Tako je i bilo, crkva je bila krcata. Na kraju namje prišao jedan mlađi gospodin i pitao: ,,,Je li Gego s vama? Neka dođe održati koncert." U župskom dvoru počastili smo se rakijom od velebitskih trava. Na poklon smo dobili krunice, pa na objed i pravac Split. Putem snijeg, drijemamo. U Dalmaciji kiša. Stigosmo sretno. Bože, hvala Ti! Mladi i djeca bili su točni, poslušni, pomagali su starije. Gospođa Maja nije imala problema s bolesnima. Puno je fotografirala. Slovenci su nas primili lijepo, za svaku pohvalu. Nije bilo nikakvih neugodnosti. Puno smo pjevali jer Slovenci obožavaju našu klapsku pjesmu. Poslije napornog puta trebalo se malo odmoriti - djeca su se vratila u školu, a neki na lavur. Adi ćemo dogodišća? Znat će se! Bog će dat...

Hvar, 1977. - 2012.

Priredio: Giorgio Pilloni Odobrio: Zoran Tepša

ZAGONETNI ORI]ASI M alo koji fenomen zadaje toliko zagonetki

istraživačima klime koliko to čine oblaci. Još je nejasno rashlađuju li oblaci klimu ili pak

pojačavaju globalno zatopljenje. Ipak, istraživači postupno razj ašnj avaju ova pitanja, zahvaljujući eksperimentima. Često Zemlju nazivamo "plavim planetom". Zapravo, mogli bismo je zvati "plavo-bijeli planet". Doduše, plava mora pokrivaju dvije trećine Zemlje. No u istoj tolikoj mjeri i oblaci pokrivaju Zemlju. Gledajući iz svemira, oni leže iznad Zemlje kao snj ežnobij eli veo. Sa površine Zemlje gledano, kretanje oblaka predstavlja fascinantni igrokaz. Dok oni "paradiraju" nebom, vidimo ih u raznim bojama: od snježnobijelih do prijetećih crno-sive boje. I njihovi oblici su raznoliki: od fInih niti, rastrganih krpi, u obliku vate ili pak valjka i naposljetku kao ogromne glave kupusa ... Doimlju se poput čvrstih tvorevina, a ustvari su "bestjelesni". U stalnom su pokretu, nestaju, da bi se zatim opet oblikovali. I upravo ove karakteristike oduševljavaju kroz stoljeća istražitelje prirode, ftlozofe i pjesnike, a istovremeno predstavljaju problem za znanost. Premda izgledaju mekano i pahuljasto, ipak mogu biti tvrd orah. Nedovoljno poznavanje fIzike oblaka uzrokuje veliku nesigurnost u današnjim modelima istraživanja klime. Kako nastaju oblaci? Kada opet nestanu? Od čega zavisi koliko će narasti sićušne vodene kapljice od kojih se sastoje? Ova pitanja uvelike zanimaju istraživače. Jer ove tvorevine, čije životno trajanje ponekad iznosi samo nekoliko minuta, igraju vrlo važnu ulogu za klimu Zemlje. Ne samo što donose kišu, nego određuju i temperaturu na planetu. Oblaci reflektiraju jednu petinu sunčevog zračenja natrag u svemir. Poput suncobrana daju sjenu i time se Zemljina površina hladi. S druge strane, oblaci uzrokuju zagrijavanje: noću leže iznad Zemlje i sprečavaju akumuliranu toplinu da "pobjegne" u svemir. Neki su istraživači svojim pokusima nastojali razumjeti komplicirane fIzikalne i kemijske procese koji se odvijaju pri nastankujednog oblaka i time odgovoriti na pitanje kako se promjena klime odražava na njihov rast. Najvažniji efekt globalnog zagrijavanja je to što pri višoj temperaturi više vode isparava. No to ne mora značiti da se time i stvara više oblaka na nebu. Topli zrak može primiti više vodene pare od hladnog zraka. Tek kad se prozirna para kondenzira u sitne kapljice, stvara se oblak. Pri tome odlučujuću ulogu imaju

sitne leteće čestice u atmosferi, tzv. aerosoli. Ove tekuće ili čvrste čestice (pepeo, zrnca soli, prašina, cvjetni pelud i dr.) stvaraju jezgru oko koje se vodena para u zraku kondenzira. Oko nekih se aerosola hvata više vodene pare nego kod drugih. Npr. čestice čađe sprečavaju stvaranje kapljica. Crne čestice apsorbiraju zračenje, čime se ne zagrijavaju samo one, već i njihova okolina pa vodene kapljice ispare. Oko drugih pak čestica hvata se više vodenih kapljica i stvaraju se svijetli oblaci koji reflektiraju sunčevo zračenje, čime se Zemljina površina hladi. O ovim fIzikalnim procesima istražitelji klime ne znaju dovoljno. Pitanje je koje su čestice pogodnije kao kondenzacijske jezgre: veće ili manje? Koju ulogu igra kemij ski sastav, a koju slojevitost aerosola? Istražitelji oblaka također nastoje bolje razumjeti stvaranje ledenih kristala u višim dijelovima troposfere. Ti kristali trebaju naročite čestice, tzv. ledene jezgre, kako bi mogli rasti. Bez ovih čestica ledeni kristali bi mogli nastati tek pri temperaturi od - 38°C, a ne već kod O°C. Još se ne zna koje leteće čestice daju dobre ledene jezgre, a koje ne. Također je važno pitanje koji će tip oblaka prevladavati u budućnosti. Za klimu je važan oblik oblaka i njegova visina. Oblaci u obliku pera - cirus - i oni koji se nalaze se na većim visinama - od 6 do 10 km - propuštaju sunčeve zrake skoro bez zapreke. Također, uvelike sprečavaju isijavanje topline sa Zemljine površine - djeluju poput ugljičnog dioksida: pojačavaju efekt staklenika. Gusti oblaci kumulusi pak odbijaju sunčeve zrake u svemir i tako se Zemljina površina hladi. Središnje pitanje glasi: hoće li promjena klime promijeniti i oblake na način da će se pojačati njihovo toplinsko djelovanje, bilo u hlađenju, bilo u zagrijavanju? Pitanje ostaje otvoreno. Ipak, novija istraživanja daju modele kako bi se oblaci mogli razvijati u nekom području ako postoje određeni podaci za vlagu, temperaturu i brzinu vj etra. Prvi rezultati naznačuju da oblaci mnogo više djeluju na klimu u nekim područjima. Tako se čini da promjene u oblačnom pokrivaču uzrokuju jače zatopljenje na Arktiku. Isto tako se mogu ,,kriviti" oblaci za česte suše u Africi. Koje vrste oblaka će donijeti promjena klime - ciruse i zatopljenje ili pak kumuluse i zahlađenje, ne može se sa sigurnošću reći. No jedno je sigurno: čak ako se u budućnosti pojača hladno djelovanje oblaka, neće biti dostatno za zaustavljanje zatopljenja uzrokovano ljudskim djelovanjem.

Priredio: Jure Buzolić

Pasiflora cerula i incarnata

e vijet koji se u narodu naziva cvijet Kristova stradanja, Gospodinova kruna, Kristov cvijet. Ime je izvedeno od latinske riječi pasus - onaj koji

trpi iflos - cvijet. To je vrtna biljka povijuša bujnog cvata. Podrijetlom je iz tropskih krajeva Južne Amerike. Enciklopedija veli da taj rod obuhvaća oko 500 vrsta osjetljivih penjačicakoje se drže za podlogu pomoću vriježa - hvataljki. Nekoliko ilije i jestivo. Pasiflora ceru1a, o kojoj je ovdje govora, nije jestiva. Dosta je otporna. Cvate od lipnja do rujna, ponekad i duže za blagih jeseni. Cvjetovi na kratkim peteljkama su zelenkasto bijeli. Ima krunicu, to jest istaknut krug sastavljen poput končića tankih prašnika purpurne boje s primjesom plave. Listovi su prstenasti s 5 - 7 režnjeva. Ima lijep i ugodan miris, a posebno u smiraju dana. Pasiflora je s pravom tako nazvana. Naime, rimokatolički svećenici koji su stigli u kolonizirane predjele Južne Amerike smatrali su da sredina ovog cvijeta simbolizira Kristovu muku. A španjolski svećenici upotrebljavali su tu biljku kao pomoć pri tumačenju Kristove muke i smrti Indijancima. Uzgoj pasiflore cerule vrlo je jednostavan. Može se uzgaj ati na otvorenom prostoru, tj. u vrtu dok se sve ostale uzgajaju u loncima ili staklenicima. Ova se

V·E MUkE prilagođuje svakoj vrsti tla. U slučaju jače zime može izginuti nadzemni dio, ali ona će opet izniknuti iz neoštećena korijena. Pasiflora incarnata druga je vrsta ovoga cvijeta, poznataje kao ljekovita biljka i njezini su plodovi jestivi. Kažu da pomaže protiv nesanice, kod prenapornog intelektualnog rada i drugih živčanih poremećaja i da uspješno liječi alkoholičare. Poznat je francuski preparat Pasiflorine. Smiruje živce kadje riječ o psihičkom poremećaju. Je li baš sve to tako kako kažu, ja to nisam probala, ali da sam pušač odmah bih je nabavila. Sve pasiflore mogu se razmnažati sjemenom ili reznicama dugačkim 15 cm, koje treba zakorijeniti pod staklo u čistom pijesku, ili kako kažu naši ljudi, u sarbunu. Naravno, boljije riječni pijesak, ali može biti i morski, samo ga treba dobro isprati u više voda. Dragi Bog je stvorio cvijeće na radost ljudima, leptirima i pčelama. Safrani su već procvali i ocvali. A cvatu tulipani, narcis, zumbuli, ranunkule i anemone. Sve cvate i brzo nestaje - prolazi pa tako ćemo brzo proći i mi. Kako kaže Sveto pismo: poput sjene čovjek prolazi, tek dašak je sve bogatstvo nj egovo, zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.

s. Meti1da Oreč, koludrica

Japanska mušmula; nešpola; nešpula (Erihotryajaponica)

~ ••••••••••••• , •••••••••••• ZANEMARENA VJESNICA PROLJEĆA piše: mr.sc Stanislav Štambuk

I ako plodovi nešpule dozrijevaju već u travnju, u uzgoju u našim južnim područjima nije zauzela veće i značajnije mjesto. Glavni uzrok takvom stanju je

kvaliteta plodova, koji svojim izgledom i krupnoćom ne zadovoljavaju potrošače. Potrebno je uvesti kvalitetnije sorte i provoditi pravodobne agrotehničke mjere, kako bi japanska mušmula mogla biti korisna i cijenjena voćka naših južnih krajeva. Nešpola se u našim južnim krajevima uzgaja više od 160 godina, kada je vjerojatno donesena iz južne Italije, gdje se počela uzgajati 1812. Inače, nešpola je podrijetlom iz istočne Kine, odakle se najprije i najviše proširila u Japanu, po čemu je i dobila ime japanska nešpola -mušmula. Danas se još uzgaja u svim zemljama oko Sredozemnog mora, u SAD-u (Florida i Kalifornija), Srednjoj i Južnoj Americi, kao i u mnogim zemljama sa suptropskom klimom. Ocjenjuje se da se areal uzgoja nešpole podudara sarealom uzgoja masline. Međutim, uzgoj nešpule za proizvodnju ploda poklapa se s uzgojem agruma. N~jveći proizvođač najkvalitetnijeg ploda na Sredozemlju je Spanjolska, s više od 3600 ha i proizvodnjom preko 56.000 tona ploda. Danas je u Španjolskoj i Italiji, a posebno na Siciliji, razvijena industrija prerade plodova u sirupe i sokove. Nešpola je zimzelena voćna vrsta i izgledom svog lišća, cvijeća i plodova spada u ukrasne biljke. Brojni cvjetovi (od

60 - 600), smješteni su u cvjetištima, bijelo-ružičaste su boje s izrazito jakim mirisom, koji rado posjećuju pčele i drugi korisni kukci. Cvatnja obično počinje u listopadu i traje do siječnja. Postoje samooplodne sorte, ali i one kojima je za oplodnju potreban polen (pelud) drugih sorti. Plod nešpule je okruglast ili kruškolik, žutonarančaste boje. Meso ploda je bjelkasto, ponekad i ružičasto, slatkog do blago kiselog okusa, vrlo ugodna mirisa i bogato C-vitaminom. U plodu se nađe odjedne do četiri sjemenke, koje znaju činiti i d030% težine ploda, što je vrlo velika mana tog vrlo cijenjenog i hranjivog voća. Zanimljivo je da plodovi nešpule dolaze prvi na tržište, prije drugih vrsta voća, i to već od kraja travnja do lipnja, što znatno ovisi i o klimatskim čimbenicima, sortama, te uzgojnim mjerama. Postiže i dobru cijenu, npr. na Siciliji 2 eura/kg.

Kod nas se nešpula uzgaja uglavnom kao pojedinačno stablo u okućnicama, više radi uresa nego radi koristi od plodova. Nekada poznata i razvijenija proizvodnj a plodova nešpule iz okolice Dubrovnika gotovo je u potpunosti nestala, a stabla su prepuštena sama sebi, bez njege i pažnje uzgajivača. No, kada se promatra naše južno podneblje, klima i tlo, dolazimo do zaključka kako postoje dostatno brojni i veliki prikladni položaji koji omogućavaju uspješnu i korisnu proizvodnju nešpula. Nešpula podnosi niske zimske temperature zraka, od 12 do 14° e ispod ništice. Međutim, ako se dogodi nalet hladnog zraka, plodovi mogu nastradati pri temperaturi zraka od 5 do 6° e ispod ništice. Dobro uspijeva na gotovo svim tlima, osim na onima koja su prevlažna izaslanjena. Za suvremeni uzgoj nešpule u našim južnim krajevima potrebno je uvesti nove, strane sorte, koje su se dokazale u

Italiji i Španjolskoj. Naši udomaćeni različiti tipovi i populacije donose sitan plod oko 3,5 grama i s jednom do četiri sjemenke, a najveći dio njih kasno dozrijeva. Gotovo sva naša stabla nastala su iz sjemenki, bez prethodnog odabira (selekcije). Poželjno bi bilo uvesti i nabaviti sorte iz Italije, Španjolske, Tunisa, koje su visoke kakvoće, i plod im prelazi 5 grama težine. To su sorte španjolske i talijanske: Peluche, koja dostiže težinu ploda i do 9 grama, čvrstog mesa i otporne kožice. Dozrijeva početkom lipnja. Argelino je sorta koja se ističe redovnom rodnošću i otpornošću na bolesti (posebno krastavosti ploda). Sorta Tanaka je japanskog podrijetla, s plodovima koji dozrijevaju oko 1. svibnja i krupnih plodova.Talijanska sorta Precoce di Palermo dozrijeva pokraj svibnja. Međutim, Magdal, El Buenet i Early Red vrlo su rane sorte, koje dozrijevaju krajem ožujka i u travnju. Svakako treba napomenuti da na ranozrelost znatno djeluju temperaturni uvjeti položaja na kojem se uzgaja nešpula. Utvrđeno j e da jedna te ista sorta na različitim temperaturnim uvjetima može dozrijevati s 20 do 30 dana razlike. Rezidba se obavlja odmah nakon berbe plodova i provodi se svake godine. Krošnju je potrebno prorijediti i učiniti je prozračnom, odnosno, omogućiti ulazak sunčevim zrakama do svakog lista. Bolesna cvjetišta i zaostale bolesne grane, crne plodove, kao i bolesne listove također treba ukloniti. Druga rezidba se obavlja ujesen, u svrhu odstranjivanja postranih, sekundarnih izboja na glavnome izboju koji nosi cvjetište. Kada se ne bi orezali ti postrani izboji, donijeli bi sitne plodove, koji bi se razvijali na štetu onih na glavnom izboju. Zaštita od štetnika i bolesti provodi se odmah nakon rezidbe jednim od preparata na bazi bakra. U zaštiti ploda od krastavosti, prskanje treba provoditi ujesen i zimi. Obično se prska pred cvatnju (pokraj listopada i početkom studenoga), a zatim nakon mjesec dana (poslije cvatnje) i treća zaštita u veljači poslije zametanja plodova. Plodovi nešpole su lijepa i privlačna izgleda, dobrih svojstava okusa i mirisa i kao takvi mogu naći mjesto kao prvi plodovi voća u proljeće i na stolovima turista i naših građana.

VAJO VAZET VRIME KOJE JE

piše: Marinko

Jurić

O vu govorojku ste do sad culi već mij or putih i bome da znote ca hoće reć. Da mi gremo i živerno u ovo vrime, a da ono žive u nami. Znomo dobro da ono

more kurit i bez nos, a mi onda ostavjeni hmutomo izgubjeni digodera inbando kako muhe bez glove. Ma, isto tako vajo dobro stat atento, ne vazet na parvu sve ca nudi, makor bilo impakono dilušo i sa kurdeIon od zlota. Jerbo se cijadin otako užo žestoko privarit pok ploti, ca se rece, i kravu i telića, a na pjat od života ne dojde brižjola, nego somo zeje i to ožeto i bez fregule soli. Na drugu bondu, ako imoš stroh od svega ca dohodi novo i moderno, ne ciniš korist ni sebi ni drugima i epeta si osto nose. Ništa ne napravi, a vrime izgubi. I kako onda i co ucinit? Ne bi bilo arjavo parvo se ufot u Boga da će non pomoć da ono pameti ca imomo duperomo na nojboji nocin. Da promislimo hoće šćeta moguće bit veća od dobića. Da poslušomo ca bidu non i drugi mogli i imali voju svitovot. Pok da na kudnju od1ucimo somi i da zato somi i odgovoromo, prid sviton, a onda i prid Njin. Pari mi se da je ovo provi nocin i jušta riceta. Zoc non onda ne gre u dobro, nego pari da non svako novo vrime dohodi gore nego je bilo ono pri? Oli falijemo u lavur, oli ploćomo nike "grijehe naših otaca", an? Da non se barenko do kapit grihe, barž bimo i pokoru uspili pronoć! Po svemu za sad, ni vidit pokore. Odrišenj a onda još i manje. Kad smo već okolo pokore, dokle ovo izojde vonka korizma će finit i sve pokore, pokorice, žrtve i žrtvice ćedu bit iza nos. A dobar dil svita hi irno običaj odredit i veće-manje odaržat. Siguro bude i teško izdurat bez cegagodera ca ti vonka tega vrimena cini gušt, makor i ne bilo pametno i zdravo. Certi budedu nervožasti kako pasi koji ne moredu istirot zeca na vidilo, niki drugi ublididu kako oni stori ter1iši od telaroše, treći gredu svaku malo do u Split jerbo da se pokora ne računo kad si na put. Intanto, kako vrime gre, cudo smo kuntenti somi sa sobom i malo fali da ne vicerno na vas glos "bravo, viš kako ti oto moreš!". A kad finalmente arivo ota bložena Vela subota, ne vidimo uru kad će se zakantat "Glorija" i, da je moguće, odma bimo na "mir ljudima dobre volje" zafeštali sa španjuleton, žmulon, bićerinon, oli nicin drugim uskroćenim! Bome, 01 nismo meritali posli pustega vrimena? Cetardeset i sedan don, moj sinko, ni to malo! Nego, da je voltat pok somo u korizmu fumetat, arčit, bančit, molat se treso kako da je karnevol, a onda cilo ono drugo vrime ustegnit se od svakega tantacijuna? "Brrr, vas son se ustresa, nike stvori nisu za škerac", bi je reka niki. A ovo ca slidi ni za se trest nego za guštat, a za parićat je provi škerac.

MAŠKICE NA SALOTU (Cu son štorije kako su niki onega rata u Taljoncih j ili maške na cetiri noge i da su bile guštože, ma kako mi nismo Vzćentini manjagatini, a nanka Kinezi, onda ovode pensomo na one maške ca se kupujedu na peškariju, e!) Ucinte MAŠKICE po pol, izgratojte ako je potriba štumak i ako su na oko lipo friške ni hi potriba nanka liđero potrusit, nego dobro režentat. Neka kuho u teću voda sa malo SOLI (a bez nje ako su potrusene!), jednon isicenon KAPULON, nikoliko ismecenih zami PAPRA, kojin liston SELENA i šugon od jedne MANDARINE (oli pol NARONCE). Kad buto glogoj posli desetak minutih složit maškice i cin popukne na kost izvadit da se fregulu ocididu. E, sad, ako ćete da bude bogatije, lipje, a i guštožije, na veli pjat stavte parvo izmišonu RIKULU sa isicenin carvenin RADIČEN, pok maške povar, ako ne, pasojte se bez tega. Onda na maslinovo UJE veće steplite nego zafrigojte malo žutih bokunićih KORE od limuna, jedon (boje friški nego suhi) isiceni PEVERUN i dvo-tri špiga LUKA na fetice. Maknite iz ognja, štrukojte još malo LIMUNA i polijte priko svega. Ako je na ruku PETRUSIMULA za posut i par fetih popecenega KRUHA, neće bit zgorega. Morete blagovat odma teplo, a morete i kad se ostine, kako von pade na pamet. Mi danas duperomo oli barenko po imenu poznajemo toliko pustih zocinih da ni nanka broja ne znomo. A za doć na to, jerbo ovode hi puno ni bilo, vajalo je pasat pusto vrime i puno mijih po moru i kraju ucinit. Otkrili su se nove zemje, nepoznoti judi i sve to je donilo puno dobrega, ma zla još i puno veće. Rodu od vrimena ne moremo voltat za arjavo ispravit, dobra skuža, a i lašnje je zaboravit. I pensat somo kako adati zocini, sa jušton miron moredu dobro parićonu spizu napravit još i boj on. Zato su se zocini raširili svudera na svit kroz vike, di i di apena u ovo novo vrime, adigodera ni se, godišćima zaboravjenima, epeta veselidu dobota kako jedon naš ministar. (Oni ca mu od dragosti cididu sline kad

promisli na fiskalne kase.) Za nike i je pri vajalo dobro isproznit kasu za hi kupit. Provi žufron je i don danas skup (ca ni nanka cudo kad se zno daje potriba između 80 i 150 mijorih cvitih ubrat za jedno kilo osušenega zocina!), ma isto provi risotto milanese oli starinski starogrojski paprenjoci nisu veri bez njega, namocenega barenko pol ure, još i boje cile dvi, kadikad ga malo primecit da boje molo gušt i svoj delikoni i tepli žuti kolur. Baržje kogodera prošti oli cu za indijski šafran? E, oto irno veze jedno sa drugin kako i Haški sud sa provdon! Jerbo oni parvi je provi, od jedne vorsti perunike, a ovi drugi se somo tako zove i ni dil cvita nego korijen i zapravo je kurkuma. Vonka Indije se more dobavit somo kako proh žute boje (radi njega je i mješavina zocinih curry žut, makor gaje tamo somo manji dil), a u toliko malatijih dokozono cini dobro da je za ne virovot. Oto morete i ne, ma virujte ovo, da je ova riceta žvelta i j ednostavna, a koliko je guštoža nećete znat dokle se ne odlucite provat je parićat.

v v v

KOKOSA U ZUTI SUG Noj lašnj e je baratat sa pupon od parsiju na fete, a bome da se more i sa batkon i cingodera drugin, somo onda vajo izgulit kožu i meso malo potuć. Ni potriba napominjot da su domoće beštije guštožije od kupovnih, a da bi tukalo izmolit barenko jednu desetnicu kad trefi pulaštar. (Kako je tega sve to manje, bi merito barž i cili ružorij?) Dunkve, ovako, u velu pašuru oli plitku teću na maslinovo UJE frigot MESO dokle lipo ne porumeni. Izvadit, zacinit (SOL, friški PAPOR i malo MARAVINCA) i daržat pokriveno. Na onu masnoću butat KAPULU isicenu usitno, neka pokrije dno alavija. Na lagano pajkon vartit da se odmolo sve ono takono za dno, pomalo dolivat po potribi barenko VODU, ako nimote ništa pametnije, dokle se kapula ne raspade. Sad gre kvarat kućarina KURKUME i

svih skupa na varhin noža malo drugih zocinih. (Ovo drugo morete i ne ako von faštidjo. Ma zoc ne bite provali fregulu se zaigrat sa onim ca siguro imote digodera na škanciju? Lipo gredu KUMIN (koji ni isto ca i KIM), onda BROKVA GARIFULUNA, žestoka PAPRIKA, KORIJANDOR, ĐUMBIR, sve u proh, da ne spominjemo nike druge manje poznote. ) Dignit forcu ognja neka malo pokuho, pok zalit sa pol žmula juskega VINA i molat da izvampi. Vrotit nose ono meso sa svin šugon ca se ucini, smanjit ogonj, voltat par putih meso pok zalit sa manje masnim VRHNJEM za kuhonje. Kad meso fregulu omekne, izgoste, pospite PETRUSIMULON i na stol. Ako ne tarpite vino, dobar je i šug od naronce po pol sa vodon, a umisto store kapule more imacet mlode na fetice sa svin zeleniion. Prilog: zapecena pulenta, tajadele na maslo, brokula na paru oli ca von već pade na pamet. lovi put će jedon moj prijatej igodino grintot da su ricete dobre ma da fali jedon zocin bez kojega on nikako ne more jist sa punim gušton, a jo ga ne mogu nanka zamislit bez da me ćapo vapaj priko štumka. On ga meće svudera, neće puno pasat žuntovat će ga i u makinu za polivat masline, a nikako mu se već pari da bi mu i čaj bi daleko guštožiji sa tin. Bogu fola da već ne pije vino jerbo bimo se tote žestoko posvadili. Na drugu bondu, ni onjedini u oto cudo infišon, i po svitu di se izvozi i ovode u naše kraje otkad je 1959. izventona. (Gospe moja, ca si sve molala da dojde na svit oto godišće! Oto gada ca mi somo ime cini gricule, beba Barbika ... i toliki drugi kampijuni, da svih ne mencujemo.) Stroh me je da će u niko doba bit potriba od doktora Sakomana jerbo koga oto cudo ćapo ne more ga se liberat. Prima deklaraciji se ne bi reklo: 50 iništo % soli, 15-tak % sušene verdure, ma isto toliko jednega pojačivača guštih, za drugega ne piše koliko ... za reć svu istinu, do sad ništa zokonom zabronjeno. Zato, godino moj i svi drugi ala njega, posipojte i kusojte do

mile voje ako von tako cini milo, jo von ne bronim! Nanci per sonjo! Jerbo, ko zno dobro parićat bez, bome da more i sa tin. Azoc muje od otega onda potriba? I zoc se glavno zlo u Dragon Ball propj a isto tako zove? Nego, dokle duro ova batoška obo ideje za Spolni odgoj u škule, ministar Jovanović ne stoji za ništa. Kako ca u foje veće putih piše "iz neimenovanog izvora bliskog nadi" doznajemo da se po jedna ura ingleškega na šetemonu u višje razrede osnovne i u sridnje škule minjo u turskijazik. (Daje po meni, jo bi od ingleškega i veće skalo. Kad cujen ne somo mlaj e kako sve to veće lajkaju cagodera, kako je ništo propja kul i vauu, kad non imena svih manifestacijuni imaju pol ricih ingleških, a tri dila firmih se posve ingleški zovedu, onda pari da non već ni potriba ucit oti j azik nego naš. Ako nećemo da postane englvatski. ) Ovo za turski se složen i prisložen. Dobota u svako doba i na dobota svaki naš program peci ti se Sultan Sulejman oli ona nika Sila bece kako voli onega svojega cikovi je ne moredu podnit. Snimodu se emisije za eventualno pogledot na komodno, išće se u originale po internetu ca će bit daje, pok bi znat fregulu turskega vridilo bloga. Iz druge bonde, oni ca daržidu manice od taramuta dobro znaju da dokle je svitu panem et circenses moredu puno tega stavit pod tavaju da se ne dozno pri nego je kasno. Ono ca njima još ni arivalo iz prisvitle u glov, da kad j e kruha sve to manje a smoka nikako, tad nikomu već ni do igre, nego stvori postanedu cudo ozbiljne i preja pukne. Reć bi da su non lipo ubuceni Turci još uvik važniji od Harvotih ca se tucedu za ćapat boji kontejner, pok non se ne pari da će se oto vrime ukozat. A hoće, barž i pri nego ca se strašimo. Onda ćedu certi proznega štumka a sarca punega kuraja epeta vonka granice. Somo ca su pri Harvoti bižoli uglavnom od stroha od Sulejmana Veličanstvenega i Osiba Carnjenega, a sad ćedu jerbo su kasno kapili ca je pri dobota 40 godišć pronoštiko Bruno Bušić. I pogodi. A veći dil svita još uvik ne kapi, pok ispado da stoji ona da mi sve ovo meritorno. U čast i spomen svih onih ca su bižali oli se na to parićojedu i bez obzira na stvori koje hi na to tirodu, evo jedna riceta od

Harvotih ca su pobigli u Molise. Ricete su zapisali Vesna Ljubić i Gianco Giorgetta, izdala Nova stvarnost 2005. u Zagreb, ajo ga kupi tamo dije i nasto na Svetu Luciju isto godišće. Interesantno ga je štit i vidit u ricete kako hi je nevoja natirola da budedu dobri na pajak i lazanjor, da od onega ca je bilo na ruku ucinidu guštožu spizu. Moga bi se cili članak ucinit na oti libar, obo jaziku koji se dobro usuko i ne šumejo puno na njihov poljički dijalekat i obo temu kako u lipi dil ricetih gre stori kruh, ma ovo ni prilika. Zato pripisijen iz libra, posve onako kako piše u onu harvosku polovicu stranice:

BISKOTE S MLlKEM (KOlAČI S MLIJEKOM)

Sastojci: 6 žumanjaka; 6 bjelanaca; 350 gr šećera; 35 gr bikarbonatnog amonijaka; 2,5 dl mlijeka; sok i naribana korica jednog limuna; 1,2 dl maslinovog ulja; meko brašno prema potrebi Priprema: od bjelanaca istucite čvrsti snijeg i umiješajte šećer; amonijak rastopite u mlakom mlijeku te ga brzo miješajući dodajte prethodno razmućenim žumanjcima; umiješajte snijeg od bjelanaca, ulje, limun te toliko brašna da zamijesite skoro tekuće tijesto; žlicom uzimajte tijesto i stavljajte ga na pouljen i pobrašnjen lim za pečenje, ostavljajući između hrpica razmak od 10 cm; sredinu svakog kolača posipajte s malo šećera i pecite na 200 stupanja C oko 6 8 minuta. Kako vidite, ni ovode orihih, masla, čikulote, vrhnja i drugih delicijih, ma ucinjeno sa jubavi za fameju, sigur son da za njihove fešte kuntentstva ni falilo. A hoćemo mi bit kuntenti ako bez pameti budemo sve vazeli uovovrimekojejeiuonocagre? Ucili su nos da smo u vrime onega provega Sulejmana bili Antemurale Christinianitatis, da smo obronili Europu. Hoćemo u vrime ovega Sulejmana iz televizije bit kapoci obronit sebe od ote iste Europe i od istih naših sarcenih političarih? Gospe, ako se ti epeta ne umišoš, nison sigur da će izoć na dobro!

(Katica Šćepanović rođena Bojanić, 1923.-2005. )

20 dkg masnoće (mast, ulje) 25 dkg šećera 6-8jajanaJ kg brašna J vanilija J del meštra i ruma zajedno malo soli kore naranče i limuna 2 del. mlijeka J kocka kvasa Staviti da se digne u grudu Premijesiti u sirnice Kad se digne prerezati površinu na trokut Prije pečenja premazati tučenim jajem i posuti istučenim šećerom u kocke.

Sirnice su se pekle na peć uPećorovih. Spominjen se da je mati nosila sirnice na glovu pokrivene šćavinom. I onda je to duralo. Jo bi, ako son išla s njon, izigrala puste "pločice", ,,Došla majka s kolodvora" ili partije na graničare. Ona je govorila daje to storo forsko riceta i daje dobila na peć. Je ona mislila da je to bila od Pećorovih, ili je bila rezultat razmjene iskustvih sa drugim ženima koje su tamo dohodile, neznon. Kad son se jo pocela prećot u pripremu sirnicih, znala mije reć kako poseban trik, da pored kvosa stavin j oš jedon prašak

za pecivo. Jo son imala običaj svakih pol ure povirivot kako mi reste tisto, a mati bi rekla da tisto kad ga stavin kisnit, zaboravin. Ustvari, bilo je u nos doma jedno nepisono pravilo. Sirnice je tukalo zamisit kasno navecer posli presesjuna za Veli petak i ostavit kisnit do ujutro i onda hi zamisit. Vtrjen da ovi ricet ni nika pusta pamet i da puno famejih u For ima isti ili slični. J o i danas pecen ove sirnice, neka j e to malo teško i kako nasedneto tisto. Nisu puhle i "lagane" kako ove modeme sirnice koje moreš kupit dobota po cilo godišće u butigu, ali su meni guštožije. Drugi put ćemo koju drugu storu ricetu. Neka se noj de da se ne zaboravi.

Mirjana Kolumbić

n ••••••••••••••••••••••••••

VAMO-TAMO

HVAR SE DiČi l lATOM,

SREBROM I GRAND PRIX

POULOM II I STAN BUlAl

O d 5. do 10. veljače u turskom Istanbulu održao se ll." Istanbul gasronomi festival". To je jedno od većih svjetskih kulinarskih natjecanja, na kojem

sudjeluje i po nekoliko tisuća natjecatelja. Kao i šest prethodnih godina hrvatski tim je predvodio međunarodni gastronomski sudac Ivan Buzolić. Ovog puta je Hvar imao još jednog člana tima koji je tamo branio hrvatsku zastavu. Naime, uz Matka Ivaniševića iz Chefs club Croatia, Josipa Carevića iz Saveza mediteranskih i evropskih regija i Sabine Jalšić, u timu je bila i Marija - Maja Mačković (djevojačko Buzolić). U svom prvom nastupu pred međunarodnim žirijem Maja je u kategoriji Modeme kuhinje zaslužila zlatnu medalju, a već istog dana u kategoriji Jela odjanjetine srebrnu medalju. U istim kategorijama i s istim rezultatima nastupila je i njena kolegica Sabina, dok je Matko zaslužio iste medalje u kategorijama Modeme kuhinje i Ribe.

Josip je u kategorijama Jela odjanjetine i Ribe zaslužio dvije srebrne medalje. Nakon kratkog slavlja, Maja, Sabina i Josip prijavljuju i natjecanje u Grand prix-u, što je najprestižnija kategorija na svakom natjecanju, u kojoj se - za razliku od pojedinačnih kategorija - natječu nacionalni timovi. Zanimljivost je da se u ovoj kategoriji prijavljuju isključivo dobro uigrani timovi jer su namirnice nepoznate, a od dobivenih na licu mjesta treba u 90 min. spremiti predjelo, glavno jelo i desert. Ušavši prvi put zajedno u "boks", pod Majinom kapetanskom palicom osvojili su drugo mjesto i srebrne medalje, te Grand prix pokal. Dakle, ovaj put je u Hrvatsku iz Istanbula zasluženo doneseno tri zlatne i osam srebrnih medalja, od čega se Hvar može podičiti s jednom zlatnom i dvije srebrne te Grand prix pokalom.

Ivan Buzolić

28. studenog 2012. - 18. veljače 2013.

Sv. Barbara

Od 29. studenog do 7. prosinca uz krunicu u Katedrali molila se idevetnica Bezgrešnoj .

Nova liturgijska godina (slovo C) započelaje 1. nedjeljom došašća,2.prosinca.

Godišnja skupština Bratovštine sv. Nikole održana je u crkvi Duha Svetoga u ponedjeljak, 3. prosinca. Uz redovne izvještaje i govor predsjednika don Milija, bratimima se obratio i biskup Štambuk koji je istaknuo važnost redigiranja statuta Bratovštine.

Na sv. Barbaru, utorak, 4. prosinca, u Anuncijati je u 17.30 molj ena krunica i devetnica, potom j e čitan svetičin život, pa je uslijedila sv. misa koju je slavio župnik.

Blagdan sv. Nikole biskupa

Blagdan sv. Nikole biskupa, 6. prosinca, započeo je u 6h službom čitanja, svečevim životom i misom koju je slavio župnik u koncelebraciji s fra Jakijem u crkvi Duha Svetoga. Uslijedio je blagoslov pomoraca, ribara i brodova na Mandraću. U 10h don Marko je slavio misu kod svečeve kapele u Gornjem Zaraću. Župnik je u popodnevnim satima u pratnji bratima sv. Nikole obišao katamarane koji su pristali u Hvaru i dao prigodne poklone posadama. Bratimi sv. Nikole proslavili su svoju godišnju svetkovinu na misi u l8h, također u Duha Svetoga. Preko mise, koju je slavio župnik u koncelebraciji s kapelanom, predstavljen je novi član Bratovštine Željko Novak. Tradicionalna večera za bratime i uzvanike bila je u restoranu Dela.

Na svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM, 8. prosinca, pjevanu misu u Katedrali u 10h slavio je župnik. Isti je predvodio i misno slavlje u l7h u franjevačkoj crkvi Gospe od Milosti, kojoj je ovo naslovni blagdan. Koncelebrirali su mu gvardijan fra Joakim-Jaki Gregov, don Marko i p. Jozo, benediktinac s Čokovca, koji je tih dana vodio duhovne vježbe našim benediktinkama.

Po običaju, koji se ustalio posljednjih godina, druge adventske nedjelje, 9. prosinca, župnik je na misi u lOh predstavio župi pripravnike za prvu pričest, dok je kapelan na misi u l8h predstavio pripravnike za krizmu. Prvopričesnicima su poklonjeni molitvenik i krunica, a krizmanicima Novi zavjet. Istog dana je u franjevačkom samostanu upriličena podjela darova za prvopričesnike, ministrante i dječji zbor. Darove su dijelili sv. Nikola i sv. Lucija, a u sve se umiješao i krampus. Inicijatori i organizatori ovog događaja bili su Marijana Brejar Domančić i s. Marija Beroš.

Misa za pokojnog predsjednika Franju Tuđmana održanaje u katedrali na godišnjicu smrti, 10. prosinca.

Godišnja svetkovina Bratovštine sv. Nikole

Na sv. Luciju, 13. prosinca, u 17.30h izmoljena je jedna desetica krunice, potom je dijelom pjevan, a dijelom čitan ,,život", pa je uslij edila misa koju j e slavio župnik.

Adventska duhovna obnova pod vodstvom vlč. Dragutina Goričanca trajala je od petka, 14., do nedjelje, 16. prosinca. Svake večeri u 17h bi započela meditativnim moljenjem krunice, a uslijedili bi misa i euharistijsko klanjanje. Kako je u petak bio i spomendan sv. Spiridiona, zaštitnika maslinara - na oltaru sv. Lucije bila je izložena njegova ikona uz koju neki vjernici, po starom običaju, ostavljaju maslinovo ulje za crkvu - između krunice i mise pjevanje Život. Vlč. Goričanec je uz ove obrede predvodio i župnu misu u lOh u nedjelju.

U subotu, 15. prosinca je započela večernja devetnica Božiću, a u nedjelju, 16. prosinca, jutarnja - popularna novena. Potonja je uobičajeno bila bolje posjećena, a svakogjutra - osim nedjeljom kada je bila kod koludrica u 8h -započinjalajeu 5.30h.

Treće nedjelju došašća, 16. prosinca, obilježenaje nedjelja Caritasa. Za akciju Caritasa milostinjom je prikupljeno 8.085 kn. Preko župne mise obučenje novi bratim sv. Križa Ivo Hure.

Adventsko prikupljanje robe i hrane za Caritas trajalo je od 10.-17. prosinca. U hodniku uz vjeronaučne dvorane na prikupljanju su dežurali članovi pastoralnog vijeća, a odaziv je bio uobičajeno dobar. Kutije s prikupljenim poslane su u Split kamionom Tončija Buzolića-Lojkota u utorak, 18. prosinca, koji je pomogla nakrcati grupa muškaraca.

Predbožićna akcija čišćenja Katedrale održana je u četvrtak, 20. prosinca. Sestri Klaudiji pridružila se grupa od osam vrijednih žena. Toga dana biskup Slobodan proslavio je svoj imendan, spomen sv. Liberata. Čestitari su u Biskupiju dolazili tokom cijelog dana, a s. Marija Beroš je s djecom izvela prigodnu čestitku u 16h.

Biskupov božićni domjenak bio je u subotu, 22. prosinca. Okupio je otočke svećenike, predstavnike civilnih vlasti otočkih gradova i općine Jelsa te ugledne osobe grada Hvara. Nazočne je pozdravio generalni vikar don Stanko Jerčić, a nakon čestitki predstavnika vlasti, prisutnima se obratio i domaćin. Nakon domjenka svećenici su prisustvovali blagoslovu novih vitraja u biskupskoj kapeli. Vitraj na istočnom prozoru prikazuje Bogorodicu s dječakom Isusom te grb sadašnjeg hvarskog bisku:pa, a onaj na zapadnom Uskrslog s grbovima biskupa Andre Stambuka i Celestina Bezmalinovića. Vitraje je izradio fra Joakim Gregov.

Badnji dan, 24. prosinca, započeo je završnom novenom u 5.30h. Vjernicima je po običaju preporučen post i nemrs, premda više nije zapovijedan. Pred Katedralom su i ove godine napravljene jaslice pred malim vratima. Na njima su po župnikovoj ideji uz njega radili Boris Tudor, Matko Selak, Ambroz Bibić, Anna Tomičić i grupa srednjoškolki. Vjernici su donosili stiropor, karton i drvnu građu za gradnju jaslica, a iskorištene su lanjske figure Josipa i Marije, koje je izradio Darko Šoša. Za rasvjetu su se pobrinuli djelatnici Komunalnog poduzeća i Mili Zaninović s ekipom, a bor uz jaslice donio je Ivica Ravlić. Za podizanje velike jelke pred katedralom, kao i onih u katedrali te jaslica pod propovjedaonicama pobrinuo se zvonar Nikša Kovačević-Krajević uz pomoć svoje obitelji. U kićenju oltara s. KlaudijipomoglajeDinkaNovak-Kogo. Predbožićno ispovijedanje bilo je organizirano u petak, subotu i nedjelju, 21.-23. prosinca. Na Badnjak je u Katedrali ispovijed bila u jutarnjim satima, a biskup

Jaslice pred malim vratima

Štambuk je u ispovijedao u biskupskoj kapeli i popodne. Kroz prosinac župnik i kapelan obilazili su bolesnike. Ponoćke u Hvaru bile su kod koludrica u l8h, franjevaca u 21 h te u Katedrali u 22h. Potonju j e predvodio župnik, koji j e nakon službe čitanja, za vrijeme pjevanja "Slave", pronio po Katedrali Ditića i odnio ga na njegovo mjesto pred glavnim oltarom. Lijepo vrijeme omogućilo je ugodno druženje pred Katedralom nakon ponoćke uz čestitanje, kolače i bićerin.

Božić - svetkovina Isusova porođenja proslavljena je u utorak, 25. prosinca. Koncelebriranu misu u Katedrali slavio je u 10h biskup Slobodan sa župnikom uz sudjelovanje obje bratovštine. Slavlje je nastavljeno čašćenjem pred Katedralom. Hvala svima koji su pridonijeli kolačima i pićem, kao i onima koji su sve to poslužili. U 17h pjevanaje svečana večernj a te je uslijedila recitirana misa. Povodom Božića biskup Štambuk uputio je svoju poruku. Evo nekoliko citata: "Svake se godine svetkovanjem Božića, svima nameće 'nedokučiva teologija'

koja nadilazi našu umnu spoznaju i ograničenost. Isus svojim utjelovljenjem pokazuje da je lijepo 'postati čovjekom ... Božić je, zar ne - slavlje života, pa i slavlje tijela! ... Božić u vrijeme kada se, prema zamisli nekih, olako prilazi tjelesnom, osobito kad je riječ o odgoju mlade generacije, u vrijeme kad se zanemaruje važnost roditeljskog odgoja i kada se dijete poučava da više 'nema mame i tate', već da su oni samo 'najbliža rodbina'. A sve se to - nekom čudnom alkemijom po kojoj se od neplemenitog dobiva plemenito! - nudi mladima na 'tržištu života' kao 'salamunsko rješe,ye' za sve nemoći odgoja ... Našafinoća, učtivost, pažljivost, 'zarazno' lijepo vlada,ye prema svakome i u svakoj prigodi ... osobita osjetljivost za istinu i pravednost ... urednost življenja u obitelji i izvan nje; to mora biti 'produkt vjere~ to mora biti uočljiv 'okvir' u kojem prikladno može stajati i - 'slika' naše vjere."

Pjevana misa blagdana sv. Stjepana Prvomučenika bilaje u srijedu, 26. prosinca, u 10h, a slavio je župnik. U l7h pjevana je večernja, a potom je župnik blagoslovio vodu za blagoslov obitelji. Recitiranu misu predvodio je don Marko.

Na blagdan sv. Ivana Evanđelista, 27. prosinca, započeo je blagoslov obitelji. Ove je godine krenuo iz Majerovice. Blagoslivljali su župnik i kapelan i to popodne po rasporedu, a ujutro (katkad i navečer) po dogovoru. Blagoslov po rasporedu je potrajao do subote, 12. siječnja (po dogovoru se nastavio i kasnije kroz siječanj). Za vrijeme trajanja blagoslova don Mili i don Marko slavili su misu ujutro kod benediktinki, dok običnim danom mise u Katedrali nije bilo.

Sv. Mladenci - blagdan Nevine dječice, petak, 28. prosinca, obilježen je sv. misom - koju je slavio biskup

Štambuk - i blagoslovom djece u 15.30h u Katedrali. Biskup j e dao poklon majci najmlađeg prisutnog dj eteta.

Po već ustaljenom običaju na blagdan Svete obitelji, nedjelja, 30. prosinca, preko župne mise proslavljene su "okrugle" obljetnice braka naših župljana. Tako su 10. obljetnicu slavili Dragan Fistonić i Ivana Huljić, Ivica Knezović i Katarina Plenković, Ivo Hure i Anita Matjeta te Katija Zaninović i Rupert Dawnay, a 25. Tonko Buzolić i Gorana Zaninović, te Tonči Bibić i Marija turin. Oni su obnovili bračna obećanja, a na kraju mise župnik im je podijelio prigodne darove. Istog dana, nakon večernje mise, održanje božićni koncert Katedralnog zbora sv. Cecilije. Gosti večeri bili su Faroski kantaduri iz Starog Grada. Hvarskim zborom ravnalaje mo. Klara Tomičić Milatić uz pratnju orguljaša Marka Pranića. Solisti su bili s. Marija Beroš, Zoran Sansović, Željko Novak, Nikola Zaninović i Margarita Jurčević, a dvije pjesme izveo je komorni ženski sastav katedralnog zbora. Neke pj esme pratili su flautistica i mladi gitarist Toni Tudor.

Stara godina zaključena je misom zahvalnicom u ponedjeljak, 31. prosinca. Misu je slavio biskup Štambuk u koncelebraciji s župnikom i don Pavlom Gospodnetićem. Prije propovijedi župnik je iznio župnu statistiku i, po prvi put, izvještaj o financijama župe za proteklu godinu. Na kraju mise pjevanje" Tebe Boga hvalimo". Doček pred Presvetim započeo je u 23h u Katedrali, a animirao ga je župnik. Malo prije ponoći završeno je klanjanje, a okupljeni su preselili u vjeronaučne dvorane uz okrepu i čestitanje.

Zazivom Duha Svetoga započela je svečana misa u lIh na svetkovinu Marije Bogorodice - Novu godinu, 1. siječnja

2013. Uz koncelebraciju župnika i don Pavla, misuje slavio biskup Slobodan. Posluživalo je po pet bratima sv. Križa i sv. Nikole. U 17h pjevana je večernja, a uslijedila je recitirana misa koju j e slavio don Marko Plančić.

Bogojavljenje - sveta Tri kralja - proslavljeno je u nedjelju, 6. siječnja. U Katedrali je misa bila samo u IOh, a slavio je župnik. Kod franjevaca je misu u Uh slavio fra Jaki, dokje svečanu koncelebriranu misu u l7h predvodio biskup Štambuk. Ta se misa tradicionalno u Hvaru smatra završetkom božićnog vremena - premda ono traje do nedjelje Krštenja Gospodnjeg - pa je na kraju, uz pjevanje "Tebe Boga hvalimo" Ditić prenesen iz Bet1ema na glavni oltar. Nakon mise bile ja zakuska u refektoriju samostana.

Dječja priredba

Vokalni ansambl KUD-a Klek iz Ogulina održao je koncert kolendi u katedrali u subotu, 12. siječnja. Uz njihje nastupio i zbor sv. Cecilije iz Jelse, čiji je voditelj Slavko Reljić bio i inicijator ovog koncerta.

Blagdanom Krštenja Gospodnjeg, nedjelja, 13. siječnja, zaključeno je božićno vrijeme. Nakon večernje mise djeca su izvela božićnu priredbu u Katedrali. Djecu je pripremao biskup Štambuk uz pomoć Anne Tomičić. Nastupio je i Marinko Jurić na trubi, a program su vodile Antonela Ravlić i Marinela Zaninović.

Od 14. siječnja večernje pobožnosti započinjale su u 18h, a nastavljene su mise pred orkom sv. Prošpera utorkom i klanjanje kod koludrica četvrtkom.

Sv. Antonij opat, uz sv. Ivana Krstitelja naslovnik crkve i samostana benediktinki, proslavljen je svečanom misom u l8h u četvrtak, 17. siječnja. Misu je slavio don Marko u koncelebraciji s župnikom i fra Jakijem. Nakon mise, koludrice su za vjernike priredile mali domjenak u muzeju samostana.

I

Susret Hvarana u Zagrebu bio je u srijedu, 23. siječnja. Misu u crkvi sv. Petra slavio je don Toni Plenković.

Blagdanom Obraćenja sv. Pavla, u petak, 25. siječnja, završena je molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koja se od 18. siječnja svake večeri molilauKatedrali.

Prikazanje Gospodinovo u hramu - Kandalora (Svijećnica) proslavljeno je misom na Kruvenici u subotu, 2. veljače. U 8h započeo je ophod sa svijećama oko crkve, a uslijedila je misa koju je slavio župnik. U l5h u istoj crkvi moljen je ružarij uz molbenicu Gospi Kruvenici. Nakon molitve, vjernici su tradicionalno zapalili pokoji cigaret. U Katedrali j e misa bila u 18, a također je slavio župnik.

o

Spomen sv. Blaža ove godine se poklopio s nedjeljom, 3. veljače. Premda je nedjeljna misa imala prednost nad ovim spomenom, nakon misa održan je tradicionalni blagoslov grla. Na misi u lOh Bratovština sv. Nikole predstavila je novu sestrimuAnnu Tomičić.

Hvarski zavjetni blagdan sv. Križić otvorenje izlaganjem relikvija i svečanom večernjom u Katedrali u utorak, 5. veljače. Uslijedila je misa koju je slavio don Marko, a potom je zbor otpjevao Candottijev "Miserere", tzv. hvarski "Smiluj se meni Bože". Relikvij e su bile izložene do 20h. Istog dana u 19.30 u Anuncijati održana je Godišnja skupština Bratovštine sv. Križa. U odsustvu duhovnika Bratovštine, biskup Slobodana - koji je tih dana bio na liječenju u Splitu - za duhovni dio Skupštine pobrinuo se župnik. Na sam dan blagdana, 6. veljače, jutarnja misa u Katedrali bilajeu 8h, a relikvije su bile izložene cijelog dana. U 17.45 pjevanje Oratorij sv. Križiću, a zatim je župnik slavio misu uz koncelebraciju don Stanka Jerčića, don Emila Pavišića, don Tonija Plenkovića, fra Joakima Gregova i don Marka Plančića. Na kraju je održana procesija s relikvijama "do tri skaline". Bratovština sv. Križa proslavila je toga dana svoju godišnju svetkovinu, pa su nakon obreda bratirni počastili članove i uzvanike večerom u restoranu "Dela".

Prvo hodočašće Marijinim svetištima u Godini vjere održano je u subotu, 9. veljače. Grupa od 50-ak vj ernika j e u vlastitom aranžmanu došla u svetište Gospe od Zdravlja na Račiću u Jelsi. U 10h započela je misa koju je slavio don Marko Plančić, a propovijedao je don Mili. Za vrijeme mise ispovijedao je don Jurica Carić. Nakon mise bila je mala pauza, a potom je župnik Pitava i Jelse don Stanko Jerčić održao predavanje o Marijinoj vjeri. Hodočašće je zaključeno s pola sata klanjanja pred Presvetim, koje je animirao don Marko.

U nedjelju, 10. veljače, uoči blagdana Gospe Lurdske, u popodnevnim satima organiziranje susret starijih osoba u vjeronaučnim dvoranama. Srednjoškolska grupa izvela je nekoliko pjesama. Predkorizmeni sastanak Pastoralnog vijeća održan je istog dana u 19h u vj eronaučnoj dvorani.

Pepelnicom - Čistom srijedom započelo je sveto korizmeno vrijeme čiji je početak označen zvonjavom u ponoć s 12. na 13. veljače. U 18hmisu s obredom pepelj enj a j e slavio župnik u koncelebraciji s kapelanom.

Korizmeni raspored bio je ustaljen kao i proteklih godina­ponedjeljkom krunica i "Smiluj se meni Bože", utorkom krunica Krvi Kristove ili 5 rana Kristovih, srijedom križni put, četvrtkom klanjanje od 16 do 18 kod koludrica, petkom oratorij, subotom krunica Gospi Žalosnoj i pjevanje Gospinih žalosti. Nedjeljom je bio križni put na otvorenom od franjevačke crkve do u Burak. Prve korizmene nedjelje postaje su čitali članovi Pastoralnog vijeća. Ove godine nije bilo propovijedi prije večernje mise, nego se pjevao "Smiluj se meni Bože" pa bi uslijedila misa s propovijedi. Ove večernje mise predvodio je župnik Selaca i Starog Grada don Ivica Huljev. Dana 16. veljače, župnik je uz asistenciju dviju mama, Doroteje Marojević-Ćaleta i Rine Ivandić poveo 19 djece na snježni izlet na Biokovo. Grupu su činili osnovci koji su se kroz došašće potrudili biti na dnevnim misama te dio ministranata.

~... Snježni izlet na Biokovo

~ •••••••••••••••••••••••••• 28. 11. I treći pokušaj 50. sjednice propao. - Na trećem pokušaju održavanja 50. sjednice gradskog vijeća u Lođi okupilo se 7 vijećnika liste Dica s Pjace i 1 HDZ-ov vijećnik, što nij e bilo dovoljno za kvorum.

29. 11. 47 otočnih proizvođača dobilo oznaku HOP. -Oznaku kvalitete "Hrvatski otočni proizvod" (HOP), koju dodjeljuje Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, u hvarskom Arsenalu dobilo je 47 otočnih proizvođača za 79 proizvoda i proizvodnih linija, od čega njih 17 iz Splitsko-dalmatinske županije: s otoka Visa, Hvara, Brača i Šolte. Pomoćnik ministra regionalnog razvoja i fondova EU, Venko Ćurlin ukazao je na kvalitetu proizvoda izniklih iz tradicije otoka i značaj otočnih proizvođača, te zahvalio svima koji su ove godine pokazali izvrsnost. Od početka projekta 2007. oznaku HOP dobio je 121 otočni proizvođač za 334 proizvoda i proizvodne linije s 19 otoka i poluotoka Pelješca. (SD)

1. 12. SDP-ov gradonačelnički kandidat predstavljen medijima. - Predstavljanju kandidata SDP-a Rina Budrovića uz medije prisustvovali su ministar uprave Arsen Bauk, ujedno i predsjednik ŽO SDP, tajnica ŽO Sandra Mitrović Nikšić i članovi GO SDP Hvar.

4.12. Hvar će "potonuti" u ulju. - Mnogi su maslinari zbog dugotrajne suše do kraja rujna gledali u nebo i čekali kišu. Onda se odjednom dogodilo čudo, sitne bobice su nakon prvih kiša postale krasne masline, ponegdje veličine trešnje, tako da su se grane na 165.000 stabala na škoju savijale, a nerijetko i pucale od velikog uroda. Zato će vam većina težaka, kad ih danas pitate kakva je 2012. g., reći da je odlična i da bi otok Hvar naprosto mogao potonuti u ulju. (SD)

5. 12. Očekuje se Vladin povjerenik. - Ponovio se isti scenarij kao i tjedan dana prije - na sazvani nastavak 50. sjednice Gradskog vijeća došli su samo 4 vijećnika NL-a "Dice s Pjace" i Nikica Petrić (HDZ), paje zbog nedostatka kvoruma sjednica ponovno sazvana za 18. prosinca. Blokada rada Vijeća traje od 25. kolovoza 2012., kad je predsjednik Zoran Domančić (HSS) dao neopozivu ostavku. ,,Kao gradonačelnik mogu reći da zasigurno nećemo

nasjesti na ovakvo ponašanje pojedinih vijećnika i da ćemo ustrajati na provođenju svih projekata unaprjeđenja

kvalitete života naših sugrađana", kazao je Bebić. Očekuje se reakcija resornog ministarstva i Vladin povjerenik koji bi do lokalnih izbora, u suradnji s gradonačelnikom, donosio barem tekuće odluke značajne za funkcioniranje gradske uprave. (SD)

10.12. "Dužobalnu prugu vratite otočanima" Dužobalna trajektna linija Rijeka-Split-Dubrovnik, kojoj prijeti ukidanje, može opstati i donositi prihode "Jadroliniji", ali uz korjenite promjene plovidbenog reda,

•••••••••••••••••••••••••• ~ smatraju čelnici Nezavisnog sindikata pomoraca putničkih brodova Hrvatske (NSPPBH). ,,Nadležnoj agenciji i našoj kompaniji predlažemo da se pruga ubuduće održava tako da trajekt samo jednom tjedno plovi od Rijeke do Dubrovnika i u suprotnom smjeru, a da dvaput tjedno povezuje Rijeku, Split, Stari Grad, Vis i Korčulu. Time bi se zasigurno ostvarili bolji financijski učinci i rasteretile bi se lokalne linije i ostvarilo toliko spominjano, a nikada realizirano međuotočno povezivanje" ističe kap. Grgo Dujmović, predsjednik NSPPBH. (SD)

10. 12. Mjuzikl na 13. Marinovim danima. -Srednjoškolska grupa "Nastanjeno srce" i Plesni studio mladih su 9. ilO. 12. u refektoriju franjevačkog samostana izveli mjuzikl "Lito, kako i sve, duro i paso, a provo jubov ostaje", sastavljen od tekstova iz knjige "Otok" Marina Carića i zapisa Frane Jurića.

11. 12. Oleina 2012. - Na prvom kušanju mladog maslinovog ulja "Oleina 2012." u restoranu "Zlatna školjka" okupila se grupa ljudi - koji se inače druže u kafiću "Marin" - kako bi odlučili čije je ulje najbolje. Pobijedilo je ulje Siniše Matkovića-Mikulčića, a nakon degustacije uslijediloje druženje uz lešojanjetinui vino.

13. 12. Koncert za Orlanu. - Udruge koje koriste prostor OrIane organizirale su koncert u svrhu prikupljanja sredstava za sanaciju prostora i osiguranje normalnih uvjeta za rad i čuvanje rekvizita. U Arsenalu su nastuyili klape Bodulke i Galešnik, dječji zbor Forski tići, FD Saltin, PD Hvar i Gradska glazba Hvar.

14. 12. 2012. - 12. 1. 2013. Božićno-novogodišnja događanja. - U petak, 14. 12., starija grupa Dječjeg vrtića izvela je predstavu "Neposlušne zvijezdice"; koncert Baletnog studija održan je u nedjelju, 16. 12.; predstavu "Skriveni Božić" izveli su Plesni studio mladih i zbor OŠ Hvar u četvrtak, 20. 12.; Božićni sajam trajao je od 21.-30. 12.; u petak, 21. 12., u Uh bio je scensko-glazbeni kolaž OŠ Hvar, u 15.30 podjela darova za djecu koja nisu upisana u vrtić i u 17h za vrtićku djecu - obje uz predstavu "Balonijada" skupine "Iza duge" iz Splita, u 20h bio je humanitarni koncert Lions cluba; Plesni studio mladih izveo je predstavu "Vjeruj" u subotu, 22. 12.; mlada dramska skupina GSU Stella Maris održala je predstavu "Kako je Stanko - smotanko ukrao Božić" u dva navrata - 23.12. i 12. 1.; knjiga "Zeleni 40 godina" predstavljena je u srijedu, 26. 12.; doček Nove godine bio je ispred Lođe uz koncert grupe "La troya" i Giuliana; "Božićna predstava" djece iz Zavale održana je u petak, 11. 1. (ako nije drukčije naznačeno, mjesto događanjajeArsenal)

14.12. Akcija "Za blagdane mira i Hrvatsku bez mina. -Akcija je provođena u OŠ Hvar tokom prosinca, nastojeći uvjeriti djecu da novac namijenjen kupnji petardi radije daju za pomoć Hrvatskom centru za razminiranje.

~ ••••••••••••••••••••••••••

16. 12. Radovi na vratima Arsenala izazvali oprečne stavove. - Probijanje novih vrata na sjevernom zidu kata ovog monumentalnog spomenika kulture izazvalo je polemike. "Grad Hvar je ishodovao Potvrdu glavnog projekta koji se sastoji od osam knjiga u kojima su osim arhitektonskog dijela i projekti instalacija. Isto tako napravljeni su i svi izvedbeni projekti, pa je proces izrade tehničke dokumentacije time završen. Sva dokumentacijaje rađena uz stalnu suradnju s Ministarstvom kulture -Konzervatorskim odjelom u Splitu, te je na dokumentaciju, uz posebne uvijete i suglasnosti nadležnih službi, dobiveno i Rješenje o prethodnom odobrenju Ministarstva kulture" iznosi Ita Pavičić, viša savjetnica u gradskoj upravi. "Gradsko vijeće Hvara donijelo je odluku o korištenju Arsenala, prizemlja i kata. Prizemlje ima postati višenamjenska dvorana, dok je kat namijenjen muzejsko­galerijskoj svrsi. Time je potvrđena djelatnost koju MHB obavlja od 1957. godine, a od 1982. temeljem Sporazuma između Mjesne zajednice Hvar i Centra za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara. Stupanjem na snagu Zakona o ustanovama prostori na katu Arsenala predstavljaju imovinu ustanove. No, kako se ni inače ne prakticira provođenje odluka Gradskog vijeća, tako je prizemlje

•••••••••••••••••••••••••• ~ Arsenala zamalo postalo knjižnica, a ni MHB nije uključen u artikuliranje prostora na katu. Gradonačelnik Bebić od početka mandata uzurpira muzejske prostore kada je provaljeno u zaključanu galeriju iz koje još nije bio iznesen savfondus. " žali se Nives Tomasović, ravnateljica MHB-a. (SD)

17. 12. Okićeni Hvar. - Postavljanjem velike plastične jelke na Pjaci u ponedjeljak, 17. 12., završeno je predbožićno kićenje grada Hvara. Na ukrašavanju su radili djelatnici Komunalnog poduzeća.

30. 12. Moli Onte najbolji težak na škoju. - Antun Tudor (71), nazvan Moli Onte, obrađuje čak 1710 stabala maslina, oko 20.000 trsova vinove loze ijoš nešto levande, a uz sve to ima dvije kuće u kojima se bavi i turizmom. ,,Mnogi mi kažu kad bi svakoj mojoj maslini rekli 'dobar dan' da bi se umorili, ali ja im uvijek odgovorim da se sve pomalo stigne odraditi. Naravno, pomažu mi supruga Ana, zet Marko Soldić, a i kćerke priskoče kadje to potrebno. Ponekad dođu i prijatelji, a 2012. godina će se svakako pamtiti po urodujer smo ubrali gotovo 2 vagona maslina i preradom dobili oko 25 hektolitara ekstra djevičanskog maslinova ulja. Međutim, ljudi ovdje znaju reći da smo mi maslinama gospodari, a vinovoj lozi tek sluge, što znači daje puno posla i u vinogradima, a za levandu mogu reći da je pretežito izgorjela i da nije turizma, sve bi bilo vrlo slabo" - govori Moli Onte. (SD)

31. 12. DVD Hvar osvojio 32. novogodišnji turnir. - U fmalu malonogometnog turnira DVD Hvar pobijedio je Galapagose rezultatom 4:1. Najbolji strijelac turnira bio je Šime Jeličić (DVD Hvar) sa 13 golova, dok je najboljim vratarom proglašen Tino Trbić (Galapagosi).

31. 12. Na čelu Uprave Sunčanog Hvara Gordana Tomičić. - Nadzorni odbor tvrtke Sunčani Hvar opozvao je dosadašnju Upravu te imenovao novu kojoj će na čelu biti Gordana Tomičić uz članove Aleša Vobruba i Brad1eya Tyler Taylora. Novi zamjenik predsjednika NO je Jean Francoiss Ott.(SD)

1. 1. 2013. U difuznim hotelima Hvara ove zime 2000 postelja. - Prvi organizirani privatni smještaj koji bi se pretvorio u takozvane difuzne hotele mogao bi već ove zime u Hvaru ponuditi gotovo 2000 postelja! ,,Mi smo već proteklog ljeta počeli sa zajedničkom prodajom i bookiranjem privatnih apartmana, za koje smo osposobili recepciju na kojoj su se mogle dobiti sve informacije o slobodnim krevetima i ostalo. To je pravi put u ozbiljno bavljenje turizmom u kućanstvima, a sve sobe koje se zajedno prodaju moraju biti iste kvalitete. Imamo i organizirani servis čišćenja apartmana po boljoj satnici od drugih, a posao ćemo širiti i na druge obrtnike i uslužne djelatnosti rekla je Ana Popović, predsjednica Udruge iznajmljivača Hvara. (SD)

2. 1. Hvarska novogodišnja regata okupila 200 jedriličara. - Hvarani su po 36. put uspješno organizirali međunarodnu Novogodišnju regatu (28.-31. 12.), što je u Arsenalu, uz nastup Gegota, svečano otvorila nova predsjednica HJS-a Ana Mrak Taritaš. Vrijeme je organizatorima iz JK Zvir išlo na ruku, pa su optimisti odjedrili ukupno sedam plovova, a naposljetku je najbolji bio Tin Gmitrović (SC Clivo). Regata je ujedno bila i Otvoreno prvenstvo Hrvatske. Na Staru godinu optimisti su jedrili navigacijsku regatu "Memorijal Zdenko Roić". Laseraši su odjedrili jedan plov manje od optimista, a

~ ••••••••••••••••••••••••••

pobjednici su bili: u klasi 'Standard' Filip Jurišić (JK Mornar), u klasi 'Radial' - Pavel Babych (Transbunker Sai11ing team, UKR), te u klasi 4.7 Toni Bušić (Y.C. Labud). (SD)

11. 01. Povjerenik u Hvaru. - Vlada RH na svojoj 71. sjednici prihvatila je prijedlog rješenja o raspuštanju Gradskog vijeća grada Hvara. "Od Vlade smo i očekivali raspuštanje Vzjeća jer ljudi koji su ga vodili naprosto nisu radili svoj posao. Naprotiv, svoj život su posvetili 'miniranju' projekata, strančarenju i svojim uskim interesima. Nadam se da će nam Vladin povjerenik, koji je imenovan na zatvorenom dijelu sjednice, pomoći da više ne gubimo vrijeme na zavidne ljude koji emitiraju lošu energiju", kazao je gradonačelnik Bebić. Potpredsjednik GV Rino Budrović (SDP) je rekao kako "zbog ukupnog ponašanja Hvaru više nikada ne bi poželio gradonačelnika poput Pjerina Bebića". Od Vlade je odluku o povjereniku očekivao još i ranije, upravo zato da bi se izbjegle negativne odluke, a od njega sada čeka da čim prije donese sve što je potrebno za privremeno financiranje, što bi značilo da se nastave započeti projekti i omogući koliko-toliko normalno funkcioniranje grada. (SD)

17. 01. Stalna katamaranska veza Pescara-Komiža­Hvar-Split. - Komiška gradonačelnica i saborska zastupnica Tonka Ivčević boravila je u Pescari gdje je razgovarala s tamošnjim čelnicima o uspostavljanju katamaranske linije. "Talijani su izrazili želju da grad Pescara od svojih sredstava kupi katamaran koji bi održavao stalnu vezu na relaciji Pescara - Komiža - Hvar Split' kazalaje gradonačelnica. (SD)

21. 01. Brajović "pali" Free For Radio? - 15. siječnja ove godine Katija Vučetić preko portala www.otok-hvar.com obratila se javnosti u vezi s prestankom rada FFR-a. ,,zbog kritičkog stava opstruiran nam je rad blokadom informacija

iz Grada, širenjem dezinformacija i konačno -neizvršavanjem odluke Gradskog vijeća o isplati novčanih sredstava koja su bila ključna za preživljavanje radija. U ime cijele ekipe zahvaljujem svima koji su nas slušali i podržavali" kazala je K. Vučetić. Osnivač radija Jovan Brajović tvrdi da FFR sada ne emitira zbog servisiranja radijske i odašiljačke opreme. "Tvrtke (Nautički centar d.o.o i Fontik d. o. o) su se obvezale isplatiti mi dogovoreni novčani iznos za opremu, u suprotnom ugovorno mi je pravo, preuzeti natrag njihove udjele. Podnio sam zahtjev za preuzimanjem udjela, te ću time ponovno steći l OO-postotni udjel u radiju." govori Braj ović, s napomenom da već postoji preliminarni dogovor da u radio uđe privatni investitor. ,,FFR-uje privatna tvrtka, pa se grad Hvar nema pravo miješati u njihove financijske probleme. Ipak, apeliram na profesionalce i poduzetnike da pomognu radiju, te podržavam sve korake osnivača i vlasnika radija Jovana Brajovića. "rekao je hvarski poteštat P. Bebić. (SD)

24. 01. Orco grupa tuži Hrvatsku. - Orco je Agenciji za upravljanje državnom imovinom uputio zahtjev za pokretanjem arbitražnog postupka, u kojem od države traži odštetu veću od 30 mil. eura. Taj zahtjev navodno pravdaju neizvršavanjem obveza države u okviru javno-privatnog partnerstva u Sunčanom Hvaru. ,,I mi imamo cijeli niz primjedbi na ponašanje Orca - od toga da mnogi hoteli na Hvaru ne rade, preko toga da je u neke hotele uloženo premalo, pa do toga da se novac u nekim hotelima doslovno rasipao. Stoga bi naša potraživanja od Orca mogla biti i veća od onoga što oni traže od nas" kaže anonimni Vladin izvorzaSD.

25. 01. Noć muzeja 2013. posvećena Ivanu Franji Biundoviću. - O 440. godišnjici rođenja I. F. Biundovića Noć muzeja je zamišljena kao razgovor hvarske novinarke (Nira Domančić) i Biundovića (Marinko Petrić). Ante Novak-Bakica nastupio je kao engleski kralj Jakov I. Kraće izlaganje održala je Nives Tomasović. Muzej hvarske baštine je za Noć muzeja izložio u Salonu Hanibala Lucića sedam Biundovićevih knjiga te napravio izložbu uvećanih naslovnica i ilustracija iz knjiga, a ugodno druženje nastavilo se na domjenku.

••••••••••••••••••••••••• ~ 30.01. Djelatnici FFR: Rosso je radio više od svih nas, a primao je minimalac! - Na portalu otok-hvar. com 23. 1. oglasio se i bivši direktor FFR-a J. Rosso koji je suglasan s K. Vučetić, pa se opet javlja Brajović optužujući bivšeg direktora da je financijski uništio radio. Sljedećeg dana na portalu su osvanule izjave Z. Domančića i R. Budrovića, bivšeg predsjednika i potpredsjednika GV-a, te Ante Buzolića i Lovre Tudora, direktora ''Nautičkog centra" d.o.o. i "Fontika" d.o.o., koji potvrđuju ono što je Rosso prethodno iznio. Rosso kaže kako je još polovinom 2012. bilo razvidno da bez fmancijske potpore Grada Hvara FFR neće opstati, a da gradonačelnik Bebić nije postupio po zaključku GV-a da Radiju isplati godišnji iznos od 150.000 kn. Bivši zaposlenici FFR-a su Rossu pismom dali podršku: "Nakon svega što je ispisano na stranicama portala, nakon svega što se moglo iščitati na Facebooku i u drugim medijima, mi kao bivši djelatnici možemo samo reći: krivca za neuspjeh FFR-a tražite negdje drugdje. Urrljesto imena Joška Rossa kojeg se danas blati, mi jako dobro znamo uz čije bi ime trebalo stajati 'Krivje'."(SD)

30. 01. Tunelarina pola karte za trajekt. - Političari i stručnjaci Splitsko-dalmatinske županije apsolutno podržavaju projekt tunelskih mostova kojim bi se otoci povezali s kopnom, no da bi se sve uspješno realiziralo, nužna je pomoć države. "Tunelski mostovi kakve mi projektiramo su najlakši i najjeftiniji način da}e otoci povežu. Na ovaj način, primjerice, povezane su Svedska i Danska i to se pokazalo izvrsnim rješenjem" - pojasnio je Boženko Jelić iz tvrtke "Jelić inženjering". (SD)

31. 01. N a otoku se može ostati i opstati. - Proizvođače koji su dobili etiketu Hrvatskog otočnog proizvoda primio je župan Ante Sanader. S našeg otoka etiketu su primili: Ana Fistonić (OPG, Zastražišće), Sandra Dulčić ("Agro-Hvar", Hvar), Mirna Bojanić-Rebac (VZ "Vrisnik", Jelsa), Anais Turijić ("Ivanov kruh", Jelsa), Boris Buratović (OPG Stari Grad i PZ "For-med", Hvar) i Andrij a Carić (PZ "Svirče").

4.2. "Solution Hvar" gubi korak s rokovima. - Energetski program vrijedan 2,19 mil. eura, uz podršku Europske komisije, ozbiljno zapinje na preprekama siromaštva i sive ekonomije, te interesnim i stranačkim pripetavanjima. K tome pokrenuti projekti moraju biti dovršeni do kraja prosinca. Iznimno se od EU-a može zatražiti produljenje rokova i to samo za 6 mjeseci. (SD)

6. 2. BK Ružmarin dobio glasnogovornika. - BK Ružmarin održao je redovnu godišnju skupštinu. Među ostalim, izabran je glasnogovornik kluba Ante Dujmović­Duda. Odsada aktivnosti hvarskih balotera možete pratiti i na profilu http://www.facebook.comlbk.ruzmarin

8.2. Bebić se ozlijedio pomažući starici. - Gradonačelnik Bebić je hodajući ulicom čuo zapomaganje i dozivanje u pomoć, te se odmah i bez razmišljanja stubištem popeo do prvoga kata kuće, no vrata su bila iznutra zaključana. Ipak, stupio je u kontakt sa ženom koja je ležala na podu i nakon toga laktom razbio staklo, otvorio vrata i podigao je. (SD)

8.2. Izložba "Hvar zimi". - Gradska knjižnica Hvar drugu godinu za redom organizirala je foto natječaj i izložbu "Hvar zimi". Izložbaje otvorena 1. 2., a posjetitelji su mogli glasati za najbolju fotografiju do 8. 2. U konkurenciji preko 100 fotografija prvo mjesto i nagradu od 1000 kn osvojila je Marinela Pavlović, druga je bila Ita Pavičić, a treća Ana Nenadić.

10. 2. Koncert za Valentinovo. - Stelice i mladi gitaristi GSU Stella Maris održali su koncert u franjevačkom samostanu u nedjelju, 10.2.

1.-12. 2. Karnevalska događanja. - Udruga "Forske užonce" bilaje na samoborskom fašniku od 1.-3. veljače. U subotu, 2. 2. NK Levanda organizirala je u "Dele" Zelenu noć, dok je Bila noć - maskenbal veterana NK Hvara bila sljedeće subote, 9. 2., u istom prostoru. Male maškare, povorka Dječjeg vrtića bila je u petak, 8. 2. - povorka je završila u Arsenalu gdje su podijeljene po tri nagrade za pojedinačne, u paru i grupne maske. Na Zodnji od Karnevala, utorak, 12. 2., povorka je krenula s Dolca u 14.30h, a zbog prognozirane kiše - koja ipak nije pala -većina događanja bila je u Arsenalu. Žiri u sastavu Katica Čuljak, Dinka Brkušić i Miko Bibić-Žiže nagradio je Sulejmanov harem iz Hvara, budiste iz Svirača i

svetonedijske Egipćane, a u kategoriji osnovaca snjegoviće (2. r), male rockabi11yje (4. r) i gangnam style (7. r). Za sve zlo protekle godine na Buki od Mandraća kažnjen je spaljivanjem Jure Karneval - ove godine zapravo Jurka - u liku kulture pod optužnicom ,,Kultura je samo mit, turske serije sad su hit!" Zabava je nastavljena u kavani hotela "Park", a večernji maskenbali bili su u ,,Pink Champagnu" i na Brusju. Nakon što je izostao posljednjih par godina, ponovno je izašao i glasnik hvarskog karnevala - Celegat. Zbog financijskih i drugih nepogoda tiskan je u tek 100 primjeraka koji su rasprodani umanje od 15 min., ali možete ga pročitati online na linkovima http://www.otok-hvar.coml dokumentilnovostilcelegat20 13 .pdf ili https:llwww.joomag.com/magazine/mag/ 0172060001360767919/p1.

12. 2. Pjesnička večer Doma kulture. - Već treću godinu zaredom Dom kulture organizirao je na Zodnji od Karnevala večer poezije za svoje bolje polovice u konobi "Luviji". Prof. Milan Lakoš priredio je kulturnjacima pjesme Momčila Popadića koje su oni vrhunski interpretirali. Posebno treba pohvaliti debitante - don Milija Plenkovića, Duška Stipišića-Duleta, Jackya Milatića i trojac Tudora iz Mi1ne. Na kraju je pohvalu Domu kulture izrekao pjesnik Jakša Fiamengo, a u ime žena Nada Jeličić pročitala je pjesmu-zahvalu koju je sama napisala.

•••••••••••••••••••••••••• ~

~ ••••••••••••••••••••••••••

Pri se plovilo najidra, pokje brod moga plovit somo

kad je bilo vitra. A onda bi bome bilo i botih.

Frotar na brod se pristraši i pito kapitona:

"Šjor kapiton, je opasno?"

"Ne strašte se Padre, dok1i momori beštimaju, ni zla.

Ali kad pocrnedu zazivat Gospu i svetega Mikulu, e

onda bi već moglo bit opasno!"

Vitar se raspuho, a bote naresie.

Frotar proviri iz kabine i pito kapitona:

"Je još beštimaju?"

"Je, je, još beštimaju!" odgovori kapiton. ,,0, fola Bogu!" uzdahne frotar.

***

Frotar plovi na leut kad je bonacalo, pok su svi na brod

tukali pomalo veslat. Bilo je teško pok pitodu frotra:

"Padre, biste Vi malo vesla1i!"

"Ne do mi red!" - govori frotar. Ma su posli skuho1i brujet. Pitodu:

"Padre, biste došli jist!"

Odgovoro: "Posluhje sveta stvor!"

JACU Y,",S

'ioen) W\Aj r

CETIO &:ll-ILI

OO

o

\<0\10 l A HENE NHA 1:>OIlE NA,

MO\U srRp.NU ~?

Braćo i sestre stečena Vazmenim otajstvom Spasitelja našega Isusa Krista! Da nas Bog nije "zamilovao u svom Ljubljenom

Sinu" i da Isus nije prihvatio ispuniti volju Očevu "poslušan sve do smrti na križu" mi ne bismo bili braća i sestre! Možda bismo, ako bismo to zaslužili svojim ljudskim kvalitetama, bili na neki način "predstojnici" nekima od vas, ili neki od vas nama. Bili bismo u odnosu podređenih ili nadređenih koji bi mogli jedni drugima zamjerati, suditi, osuđivati, diskreditirati, jedni drugima praviti "dešpete", "podmetati klipove" ili, ako bismo bili izuzetno dobro raspoloženi, jedni s drugima surađivati. Ovako nas je Isus ujedinio sa sobom, učinivši nas svojim Tijelom, i ma što mislili ili osjećali jedni o drugima, pripadamo jedni drugima, dijelovi smo jedni drugih i kao što Isus živi u svima nama tako i mi živimo jedni u drugima. Tako naše sakramentaino zajedništvo s Isusom postaje imperativ za naše svakodnevno međusobno zajedništvo u životu što ga živimo. O blagdanu Kristova uskrsnuća, blagdanu kojim Bog potvrđuje Isusov projekt "Kraljevstva" želimo vam svima puno radosti i mira. Neka i ta radost i taj mir dobrim dijelom proizlaze iz svijesti da, ujedinjeni u Isusu, ,,nosimo bremenajedni drugih". Neka iz doživljaja tog zajedništva u Kristu proistekne htijenje da se zalažemo i činimo samo ono što je za dobro, za jedinstvo sviju nas! Kristovo nas uskrsnuće povuklo prema "gore" da ne potonemo u beznađu i nedjelovanju i uvelo nas u život u Duhu koji će nam "dozivati u pamet" ono što je vrijedno za puninu života koju sanjamo, kojoj se nadamo.

SRETAN VAM USKRS

don Marko i don Mili

UVODNIK ............................................... ............................................... 2

ŽUPNIKOVABESIDA .................................... ....................................... 3

FORSKA VELA ŠETEMONA ............................................................... 8

SVE NADE STAVITI U BOŽJE RUKE ................................................. 9

SVRHA I SMISAO ŽRTVE .................................................................. 10

PITAM SE, PITAM ................................................................................ 11

PRIJATELn MISUA ............................................................................. 12

SV. JELENAKRIŽARICA .................................................................... 13

"SVEĆENIKOVADJECA" ... I OSTALO ............................................ 17

USTANAK I OSUNČANE KAVICE .................................................... 18

PROSTOR JEDNOM "POTROŠEN" ViŠE SE NE MOŽE VRATITI..20

LOKALNI IZBORI ZA POČETNIKE .................................................. 21

NOĆNA ROSSULJA ............................................................................. 24

RAZGOVOR S POVODOM: DORA KINERT BUČAN ..................... 26

HVARSKI GRADONAČELNICI OD 1797. G. DO DANAS .............. 28

FORSKI I NJEGOVI KORIJENI .......................................................... 35

JOŠ O HVARSKOM KAZALiŠTU ...................................................... 37

NOVI LIBRI .......................................................................................... 41

CRKVA I SAMOSTAN Sv. MARKA EVANĐELISTA (2) ................. .43

ŠĆEDRO - ZAPIS O MILOSRDNOM OTOKU (II) ........................... .48

IZ PROŠLOSTI ..................................................................................... 52

HVAR U DOMOVINSKOM RATU, 6. DIO ........................................ 53

GUSTIRNE, DIO DESETI .................................................................... 57

HPK U SLOVENU! ............................................................................... 59

FOR - PRI I SAD ................................................................................... 62

KANTUN OD SLIKIH BARBA IVOTA .............................................. 63

ADASTRA ............................................................................................ 64

ORA ET FLORA .................................................................................... 65

POSEBNOSTI I BLAGODATI PLODOVA MEDITERANA .............. 66

SPIZA .................................................................................................... 68

VAMO-TAMO ....................................................................................... 72

ŽUPNA KRONIKA ............................................................................... 73

GRADSKA KRONIKA ......................................................................... 81

DENTJERE NA SUNCE ....................................................................... 90

~ KrUVeniCa