K AT 0 I, I UKI LIST. - Darwin Online

Broj 12.) U etvrtak,

7 -p

Ovaj list izlazi svakoga etvrtka na cieluarku. - Ciena mu je za Zagreb na cielugodinu 5 stot. a za predplatnike, kojim sepo ilja po tom, 6 stot na cielu, a 3 stot.

na pol godine.

20. O ujka 1873. (Te aj XXIV.

- O

Predbrojitise mo e i na pol, pa e i na etvrt godine kod svake kr. po te, a uZagrebukoduredni tvau nadbiskupskomsjemeni tu. - Predplata prima se kroz

svu godinu.

Za greb a k i

K AT 0 I, I UKI LIST.0 postanku ovjeka.

Pi e Dr. Antun Kr an.VI.

Du evna djelovanja. uvstva.

itaju Darwina o du evnih pojavih u ivotinjah, kako on njihov ivot slika, njihovadu evna djelovanjarazabire i prispodablja s ljudskim ivotom, lasno bi te uputio, ako nisi jako vje tu mudroslovju i svestrano izobra en, da ivotinjanije drugo ve prva slika ovjeka, koju je naravmalo po malo usavr ila. Osobito ako si nagaou sudu te nerazmi lja mnogo, koliko vriediznanstveno koja misao, onda e ti Darwin takovje to i liepo svoje misli predstaviti, te ne e ni slutiti, da bi mogle biti neistinite. Pa e akose nisi priu io neutrudljivim naporom dane i

dane samo o jednom zamr enom pojavu naraverazmi ljati i u njezinetajne dubljinevi eput zaroniti, makar kadikad bez uspjeha, onda,ne e mo i sám uvidjeti, to je u njegovihmislih istinito, dvojbeno, to pako nimalovaljano.Darwinje sve svoje misli i nazore tako mudro udesio,kao to on sam priznaje ') da idu uviek u prilognjegovimna elom,i da pristajuuz njegovsustav.Mi emo dakle redom sva du evna djelovanja ivotinja iztra ivati, da vidimo, to se mo e iz

njih znanstveno zaklju iti. Ne emo se strogodr ati znanstvenoga sustava psychologije nitiobi noga reda sliediti, jer nepi emo ovdjepsychologije,ve ju predpostavljamo;nu ipak emo

") Da keine Eintheilung der geistigen Filigkeitenganz

allgemeinangenommenworden ist, werde ich meine Bemerkungen in einer meinen Zwecken am meisten die

nendenWeiseanordnen,und werdediejenigenThatsachenauswählen, welche mich am meisten frappirt haben, inder Hoffnung,dass sieauch auf den Leserihre Wirkungäussern werden.Die Abst.d. Mensch.I. B.Cap. 2. S. 29.

nastojati, da stvar tako predstavimo, da budei prama na oj svrsi, a da ju opet mogu i onirazumjeti, koji mnogo o psychologiji neznadu.Mi emo sliedom sliediti Darwina, neizpu taju ni esa, neugibaju se nikakvoj te ko i. Nitkone e tajiti, da imaju toli u ovjeku koli u ivotinji vrlo va nu ulogu oni du evni pojavi, kojepoznajemo pod ob enitim imenom uvstvá."Njimi je sav ivot prepleten; ona se u sva skoroi vi a i ni a djelovanja to nutarnja to vanjskaupli u. Zato je morao i Darwin o njih rie povesti; ali alibo e tako povr no i neznanstveno,da se moramo uditi, kako je on ogao takeva ne pojave toli ovje je koli ivotinjske narave onako bezbri no preletjeti, do im je sigurnoznao, da ovo iztra ivanje duboko zasieca u njegov sustav, i da e njegovo djelo nesamo neuki itati nego i u enjaci mozgati. Ja mislim, da jeon hotice izabrao ovaj na in pisanja o uvstvihboje i se, da bi mogao do i na mnoge zapreke,kojim se on rado i vrlo vje to umije uklanjati.Budu i da nam samo do istine stoji, to emone ale i truda sve potanko odkriti, da se vidi,na ijoj je strani pravo.

Darwin isto naprosto tvrdi, da imaju ivotinje sva ona uvstva, koja opa amo i u ovjeka,pa bez svakoga znanstvenoga veza nabraja razna uvstva, a za dokaz navodi dva ili tri gdjekad dostashodna primjera ), pa onda misli da je stvarna isto izvedena i da je podpuno osvjedo io ionoga, koj se je godine i godine mu io razmi ljavaju ove zanimive pojave. Tko je razmi ljavao o uvstvih, zna, kako je te ko o njihrazpravljati, i kako se mu e u enjaci, da ih bardonekle protuma e i u njekakav sustav stave.Prije nego o pojedinih uvstvih, koja Darwin

") Die Abstammung des Mensehen. I. B. I. Th. Cap. 2. S. 33.

nabraja, govor povedemo, moramo njeke to keiztaknuti, da nas mo e svatko shvatiti u takozamr enoj stvari. Mislim, da e se i Darwinudopasti, ako samo ono iztaknemo, to se nafaktih osniva, i onimi se izrazi poslu imo, koji e i njemu biti po volji, nedr e i se unapriednikakova mudroslovnoga sustava. Po tenije istiniza volju nemo emo postupati. Ako samo povr no razmotrimo uvstva, uvidjeti emo naprvi mah, da svako zavisi o spoznavaju oj sili: Nihil volitum nisi praecognitum" rekli su ve stari. Nu budu da isti Darwin razlikuje vi u ini u spoznavaju u silu zato moramo prema njimrazlikovati dva reda uvstva. Sigurno drugo jeono uvstvo radosti, koje je imao, kako pripovieda Plutarch, Archimedes, kada je, doku iv ukupali tu njeku mathemati ku istinu, tako bioveseo, da je gol bje ao ku i i isto zanesen odradosti vikao: na ao sam! na ao sam!! A drugoje ona radost, koju tko uti dobro jedu ipiju . Tako se i pas veseli, kada vidi gospodara,kad glodje kost, kad zanju i zeca i tako dalje.Kao to imademo silu spoznanja tako imamo isilu htienja te mo emo njihovo djelovanje ozvatinaprosto h ti e n j e. Predmet htienja zove sedobro. Pitaj se sama, to ho e , i odgovoriti e si: ono to je dobro. Nu budu da imajako razli nih dobara te ih mi spoznajemo razli nimi silami, kao to smo prije rekli, zatomo emo i moramo razlikovati htienje. Htienje uob e nije drugo nego gibanje du e za onim, toje dobro. Mi razlikujemo vi e i ni e htienje.Vi e se zove volja. O njoj emo govoriti na iroko kasnije, kada budemo razpravljali pitanjeo slobodnoj volji. Za sada velimo samo to, esanemo e ni Darwin tajiti, da imamo neko vi e ini e htienje (appetitus rationalis, appetitus sensitivus). Nu budu da se po na em sudu uvstvoosniva i poti e od htienja ), zato moramo razlikovati po razli nom htienju i razli na uvstva.Drugo je uvstvo, ako tko radi izgubljenogapo tenja pla e, a drugo, ako jau e, to su muuda od zime uko ena. Znam jako dobro, daposlje Kanta mnogi psycholozi ") misle, da je

') Dr. Jungmann. Das Gemüth und das Gefühlsvermögender neueren Psychologie. Innsbruck. 1868.

") Na hlo wsky. Das Gefühlsleben. Leipzig. 1862. Esser.Psychologie. Münster. 1854. E d u a r d Sch m i d t, Theorie des Gefühls. Berlin. 1831. Reich lin-Mel degg.Psychologie des Menschen. Heidelberg. 1837. O h l e r.Lehrbuch der Erziehung und des Unterrichtes. Mainz1868. Ne u b i g. Die Gefühlslehre. Baireuth. 1829.Ma s s. Versuch über die Gefühle. W e b e r. Ueber die

Einbildungskraft und Gefühl. Stuttgart. 1817. Zim merm a n n. Empiriche Psychologie. Wien. 1852. K r u g.Grundlage zu einer neuen Theorie der Gefühle. Wittm a n n. Die Erfahrungsseelenlehre. Wien. 1836. Klein.

sila uvstva posve razli na od htienja. to sena e razprave ti e, mi za ovo pitanje sada nemarimo. Sigurnoje to, da pojavi uvstva pokazuju, da su uvstvo i htienje naju e spojena, ida jedno uti e u drugo tako, da ih (in concreto) nije mo i razdvojiti. Ima dakle uvstva,koja poti u od vi ega, a opet druga, koja poti u od ni ega htienja; ako je dobro, za kojimte imo, izvan obsega ni ih spoznavaju ih sila, uvstvo pripada vi emu htienju, drug ije ni emu.

uvstvo, koje ima svoje sielo u vi em htienju te od njega poti e, mo e uplivati na ni ehtienje, da se i u njem porodi uvstvo, ako ni aspoznavaju a sila mo e ono dobro, za kojim te ivi e htienje, na koj god na in privu i u svojobseg. Nasuprot mo e uvstvo, koje poti e odni ega htienja, tako uplivati na vi e htienje, dase ono slobodnom odlukom u gibanje stavi, tese ili povede za onim uvstvom ni ega htienja,koje kroz vi u spoznavaju u silu kao dobro prihvati; ili mu se pako protivi, i u tom slu ajunastaje onaj znameniti pojav, koj je poznat podimenom nutarnja du e vn a b or b a medjuni im i vi im htienjem. Toga pojava nije mo ikod ivotinje opaziti. U toj borbi svlada vi ehtienje a) ili tako, da se samo nestavi u gibanje za dobrom ; b) ili pako da ni u spoznavaju u silu skrene na drugi predmet i tim podadrugi pravac ni emu htienju; c) ili napokon daobustavi exekutivne sile.

Valja dobro razlikovati uvstvo (Gefühl)od nutarnjega ili vanjskoga osje anja (Empfindung). Tu su razliku neki u enjaci prenaglosude i pomeli, i zato su i njihove misli pometene. Po du evnoj sili osje anja doznajemo, tou nas ili izvan nas biva, do im je uvstvo nutarnji u inak, koj izvire iz hote ih sila, premdasu (in concreto) isto uzko spojena, ili boljeujedinjena. Nadalje valja znati, da je svako uvstvo povoljno i nepovoljno (angenehm oder unangenehm), nu povoljnost ili nepovoljnost nijesamo po sebi uvstvo ve njegova vlastitost.Da nas nebi tko zlo razumio, kad govorimo orazli nih du evnih silah, mi ih razlikujemo samopo razli nih u incih neobziru i se za sada nani ta drugo. udimo se pako, kako je mogaou eni V i e r o r d t ) tako zlo Aristotela shvatitii njemu podmetnuti, esa ni sanjao nije, da jenajme mislio, da je du a agregat vi e posve

Anschauungs- und Denklehre. Pl a t ne r. Neue Anthro- pologie. Ben e k e. Skizzen zur Naturlehre der Gefühle.Dr. Georg Hagemann. Psychologie. Münster. 1870.

") Grundriss der Physiologie des Menschen. Nr. 517. Psychische Funktionen der einzelmen Hil ntheile. S. 488.Tübingen. 1871.

- 91 -

neodvisnih i u savezu nestoje ih sila. Da je pakoza znanost vrlo probita no sile razlikovati poraznih u incih, toga nemo e ni Vierordt tajiti.Darwin isto na prosto tvrdi, da i ivotinje posjeduju uvstvo ljubavi, a za dokaz navadjanjekoliko primiera...")

Neima stvari u ljudskom ivotu, koja bi setoliko spominjala, o kojoj bi se toliko pisalo igovorilo, koliko o uvstvu ljubavi, to je znamenje, da ono ima vrlo va nu ulogu u vanjskomi nutarnjem ljudskom ivotu. Nu zato ipak imariedko tko jasnih i bistrih pojmova o tom uvstvu,pa e sami u enjaci mie aju sva ta, kad o tom uvstvu znanstveno razpravljaju, osobito ako pazevi e na rie nego-li na stvar. Budu da su uvstva jako zamr ena, i medju sobom prepletena, te jedno uti e u drugo, zato nije shodnoodvi e se oslanjati na same rie i, kojimi u ob eljudi svoja uvstva ozna uju; jer bi se takolahko pomutili pojmovi u znanstvenom iztra ivanju, a kad kada bi se prepiralo o goloj rie i,a ne o stvari. Do im elimo svakoj logomahijiizbje i, dr ati emo se vi e stvari nego rie i.Nam e biti posao tim laglje, to u na em jeziku nisu jo te znanstvenom strogo u rie iopredieljene. to mnogi njema ki u enjaci o uvstvih jako nejasno govore tomu je kraj dru

") Die Liebe eines Hundes für seinen Herrn ist eine notorische Thatsache, im Todeskampfe hat er seinen Herrnnoch geliebkost, und Alle haben davon gehört, wie einHund, an den man die Vivisection ausführte, die Handseines Operateurs leckte Wenn nicht dieser Mann ein

i Herz von Stein hatte. so muss er bis zur letzten Stundeseines Lebens Gewissensbisse (?!) gefühlt haben. Whewell hat bemerkt: »Wer nur die riihrenden Beispielemütterlicher Liebe liest, die so of von Frauen aller Nationen und von den Weibchen aller Thiere erzihlt worden

sind, kann der wohl zweifeln, dass das Princip der Thitigkeit in beiden Fällen dasselbe ist?" Wir sehen mütterliche Zuneigung in den unbedeutendstein Zügen sichäusserm, so beobachtete Rengger einen amerikanischenAffen (einen Cebus), welcher sorgfiltig die Fliegen verscheuchte, die sein Junges peinigten, und Duvaucel saheinen Hylobates, welcher seinen Jungen in einem Flussedie Gesichter wusch. Der Kummer weiblicher Affen um

den Verlust ihrer Jungen war so intensiv, dass er ohneAusnahme den Tod gewisser Arten verursachte, welcheBrehm in Nordfrika in Gefangenschaft hilt. VerwaisteAffen wurden stets von den anderen Affen sowohl Minn

chem als Weibchen, adoptirt und so gfaltig bewacht. Einweiblicher Pavian hatte ein so weites Herz, dass er nichtbloss junge Affen anderer Arten adoptirte, sondern auchnoch junge Hunde und Katzen stahl, welche er beständigmit sich heruunführte. Ein adoptirtes Kätzchen kratzte denebe nerwähnten liebevollen Pavian, welcher siecher einenfeinen Verstand besass; denn er war sehr erstaunt, gekratzt zu werden, nntersuchte sofort die Füsse des Kitzchens und biss ihm, ohne sich viel zubesinnen, die Krallenab. Die Abst. d. Mensch. I. B. I. Th. Cop. S. 33.

goga i taj uzrok, to se odvi e na rie i paziZato molimo tioca, da u na oj razpravi o uvstvih najprije samo stvar prihvati a glede rie ipogoditi emo se lahko, jer u tom uviek radopopu tamo. Cimspoznavaju a sila predstavi kojedobro, to umah ovo dobro prite e k sebi hote u silu, a ova se nagne i prione uz ono dobro.Ovo isto prosto i povoljno nagnu e za dobrom, to predstavlja spoznavaju a sila, zovemja ljubav (amor). Nu budu da ima jako razli nih dobara, te neka predstavlja vi a, a nekani a spoznavaju a sila, i budu da uvstvo ljubavi visi o spoznavaju oj sili, zato je glede naspoznavaju u silu i uvstvo ljubavi razli no. ivotinje mogu imati i imaju samo ono uvstvoljubavi, koje visi o ni oj spoznavaju oj sili. Svaona dobra, koja su izvan obsega ni e spoznavaju e sile nepobudjuju u ivotinji nikakva uvstva ljubavi. |-

- uvstvo ljubavi, kao to svako uvstvo,

ima svoje sielo u htienju, nu budu da ima ivi e i ni e htienje, zato ivotinje nemaju nikada onoga uvstva ljubavi, koje se osniva ipoti e od vi ega htienja. Zato ivotinje neimajuni sposobnosti, da ljube istinu, da ljube znanost,da ljube du nost, da ljube pravdu, da ljubeneumrlost, da ljube kojugod uzvi enu ideju. Alizato mogu ivotinje ljubiti majku, koja ih doji,li e, grije, nosi; mo e pas ljubiti gospodara,koj mu svaki dan hranu daje, koj ga u lovvodi, koji ga gladi, i raznim na inom njeguje;mnogi pin se u iva kod svoje gospodarice vi eblagodati, nego ikoji ovjek u ku i, gdje skorocieli dan u svilenom krilu sit u svoj povoljnostile i. Ali neka prestanu ova dobra, i neka seizbri u u pasjoj phantasiji, ode pasja ljubav, initko ga ne e ukoriti radi nezahvalnosti. Mirazlikujemo razne vrsti uvstva u ljubavi; o pojedinih moramo ne to spomenuti, to se na na urazpravu prote e.

uvstvo spolne ljubavi (Geschlechtsliebe)jest povoljno nagnu e prama drugomu spolu.Nu budu da je ova vrst uvstva u ljubavi vrlozapletena te s mnogimi drugimi uvstvi (in concreto) spojena i prepletena, zato se moramo namnoge faktore obazirati, ako elimo uvstvospolne ljubavi protuma iti.

Individuum jednoga spola sadr aje mnogovrstna dobra glede na individuum drugogaspola. Ona dobra mogu s ku p n o i pojedincedjelovati na individuum drugoga spola. Zato je uvstvo spolne ljubavi vrlo zapleteno i vrlo jakoi estoko. Glavnu ulogu kod spolne ljubavi igranagon razplodjivanja (Fortpflanzungstrieb) novihindividua, do im jedan spol zadovoljava dugomu,

- 92 -

to se toga nagona ti e. U nagonu razplodjivanja valja razlikovati dvoje, razplodjivanjeiugodno osje anje. Ovaj nagon medjuostalimijest skoro naj e i i najja i. Ovajnagon nastajepo naravi tek onda, kad uzdr avanju nije na tetu ve vi e na korist. Taj nagon posjeduju1

ivotinje,zato i stoga gledi ta imaju takodjerneku vrst spolne ljubavi. Nu ipak ima medju ovjekom i ivotinjom i to se toga nagonati e neka razlika: jer on kod zdrava ovjekaskoro uviek, a kod ivotinje samo u nekovriemevlada; jer ga ovjek mo e na zlo rabiti i protinaravi,a ivotinja nikad. Zestina ovoga nagonaukro uje se u ovjeka uvstvomstidljivosti,koje ivotinje neimaju, uvstvom udorednosti, slobodnomvoljom,naknadomdrugih dobara, uredjenimdru tvenimi obiteljskim ivotom, to svekod ivotinja manjka.Nekimisle,da je taj nagonkod mu koga spola ja i nego kod enskoga ;to visi od mnogih individualnosti, jer se zna,da je vrlo esto ba obratnoistina,nu svakako

obi no je edniji i skromnijikod enskoga spola;ako se pako izrodi, mnogo ga te e nadvlada ena, nego mu . PripoviedaPlutarch").da jeposlje peloponeskogarata spartanketolika zestinapohotnostiuhvatila,da ih nijebilomoc.physi kimsredstvomizlie iti.O lesbi koj Sapphojipoznata je stvar.

- - - -

Mnogi uzroci pospje uju taj nagomi koleri ki i sanguini ki temparament,prirodjena tjelesna svojstva,neke bolesti, osobitotomu pripadaju ihorgana,odvi ejakahrana, i neka sredstva,

koja razdra uju tomu spadaju e organe *), bezbri ni i udobni ivot, navada, slike i predstave,socijalni ivot, prilikaob enja s drugimspolom*)itd. Ako se taj nagon izrodi i prebaci granice,koje mucielanaravpropisuje,mo e imati stra nihposljedica, to se tjelesnoga,du evnoga, ndorednoga i socijalnoga ivota ti e, koje se posljedice kod ivotinja nikad neopa aju. Te ko jeodlu iti, da-li neke novije socijalne institucijeovaj nagon ukro uju ili pospje uju. Meni SG

ini, da ga pospje uju; a za dokaz mi slu e

razni statisti ki podatci velikih gradova, Londona, Pariza, osobito Berlina").

(Dalje e sitilied.)

1) Plutarch. Lycurg. 14. 3.2) Dr. ildebrand.DieWunderder Zeugung.II. B. Ursa

chen der vermehrten Geschlechtskraft. S. 1951. Berlin.*) Dr. Esser. Psychologie.2. Th. S. 95. . 181. S. 567.

Der Geschlechtstrieb. Münster.

*) Historisch-Politische Blätter. 1872.

|-

Je-li vlast dr avna du na vjeru braniti i podupirati?(Pi e Ivan Krst. Ku er.)

III.

(Konac.)

Vjera i udorednost izvrgavaju se ruglu, kako jekomu drago. Biraju se na ini i sredstva, koja bolje grditi mogu. A dr avna vlast prema svemu tomu da neimanikakovih du nosti ?

Upozorujemo prije svega na poganski sviet. Philo s t r a t izvje uje, da je magistrat stare Atene javnona trgu spaliti dao knjigu filozofa Protagore, u kojoju i atheizam.*) I. i vij pripovieda,da se je isto dogodilou Rimu nekim knjigam, u kojih se je pisaloproti vjeri. *)Valerij Maksim svjedo i, da su Spartanci zabranilipristup u svoj grad spisom Archilochovim, premda nisutoliko vriedjali vjeru, koliko udorednost. *) Plato jeuveo cenzuru u svojoj dr avi glede svih knjiga. Zabranioje bezuvjetno svaki spis, koj bi vjeri oli javnoj udorednosti bio poguban. Osim toga javno i jasno je izrekao,da se svaka bezbo nost strogo kazniti mora. *) Kolikonam je znano, nekudi taj strogi postupak u starom viekunitko kao zloporabu vlasti; a kr anske vlasti da neimajuprava vr iti ono, to poganskim vlastimpriznaje cielisviet,da su u svako doba i na svakom mjestu vr ile pravno ?!

to svaka vlast na zemlji, da ima pravo, koje jojnitko nepobija i mi priznajemo, u interesu vlastite uprave tititi zadnjega svojih inovnika - a da neima pravabraniti n. pr. ast slu benika crkve u interesu vjere,koja je ipak najva niji interes i dru tva i same vlasti?Svaka vlast da ima pravo, svoj ugled proti klevetnikombraniti i zakonom osjegurati - a da neima prava braniti ugled Svevi njega i njegova pomazanika proti svetogrdnim klevetambezbo nika?Svaka vlast da ima pravo,pa e da je du na svom strogosti zakona oboriti se naone, koji mie aju otrov i ubijaju tielo, koji podmi uvatru, te u prah i pepeo obra aju kolibe i ume - ada neima prava i da nije du na, na put stati paklenojsurovosti trovatelja, koji ubijaju du u, koji podpirujuvatru nad crkvom i dr avom ? Neka se hrpe protivnikasro uju slobodno, gdje jim drago, strasti puka jare i nasvoju upotrebljuju, dnevice jim pru aju a u napunjenuotrovom nepokornosti, bezvierstva i razpu tenosti, da iznje sr u, kolikojih volja; neka hule vjeru, gaze udorednost, ubijaju u srcih podani kih svako nabo no uvstvo- a dr avna vlast prema svemu tomu, da neima drugedu nosti, nego pu ati jih u miru?

To bi ipak malo odvi e bilo!

")sophist. 1. I. c. 10. - Knjiga, radi koje bija e Protagora kano atheista obtu en i prognan, po imlje rie mi: O b og o v i h n e zna m n i ta , n i ti da jih i m a,ni ti da jih ne i ma." -

*) Hist. Rom. l. XL. c. 21. -") Dict. et fact. mem. 1. VII.") De legib. 1. X.


sr- -9


na pol godine.

Zagreba ki

27. O ujka 1873. (Te aj XXIV.|- -,

Predbrojiti se mo e i na pol, pa e i na etvrt godine kod svake kr. po te, a uZagrebukod uredni tva u nadbiskupskomsjemeni tu. - Predplata prima se kroz

svu godinu.

KAT0I,IUKI LIST.0 postanku ovjeka.

Pi e Dr. Antun Kr an.

VI.

Du evna djelovanja. uvstva.(Dalje.)

Spolna se ljubav spaja s mnogimi vrstmiljubavi, koje se od nje razlikuju, kao to i sdrugimi uvstvi tako, da (in concreto) tako re ijedno uvstvo sa injavaju, te je te ko ozna itigranice jednoga uvstva prama drugomu.

uvstvo stidljivosti prati spolnuljubav, zatose ista djevica srami o itovati spolnu ljubav iistoj majci, kojoj drug ije nebi ni ta sakrila, tese pocrveni, ako tko takova to natukne. uvstvo eznu a, ufanja, veselja, ta tine, tovanjai obo avanja, straha, ljubomorstva, i. t. d. prepli u se u spolnoj ljubavi. ') O ovih emo pojedinih uvstvih radi Darwina jo te na pose malokasnije govoriti.

Rekoh, da individuum jednoga spola posjeduje mnogo dobara, koja pobudjuju uvstvospolne ljubavi u individuumu drugoga spola.Medju ova dobra spada tjelesna i du evna ljepota. O ljepoti emo jo te napose govoriti nadrugom mjestu. Tjelesna ljepota jest relativna,visi bo takodjer o povoljnom osje anju, koje

1) O zarte Sehnsucht, süsses Hoffen,Der ersten Liebe goldne Zeit!Das Auge sieht den Himmel offen,Es schwelgt das Herz in Seligkeit.O dass sie ewig grünen bliebeDie schöne Zeit der jungen Liebe. Schiller.Freudvoll und leidvoll, gedankenvoll sein ;Hangen und Bangen in schwebender Pein ;Himmel hoch jauchzen, zum Tode betrübt:Glücklich allein ist die Seele, die liebt. Göthe.

ona pobudjuje u sjetilih, i o mnogih drugih uvjetihkod onoga, komu se to liepo ini. Zato jejednomu liepo crno oko a drugomu plavo; jednomu crnomanjasto lice a drugomu rumeno;jedan gleda rado vitki stas a drugi malo krupniji; nekojoj se dopada ovjek bez brade adrugoj s bradom. itao sam ljetos, da je nekadjevojka u Be u od alosti u vodu sko ila, toje opazila svoga ljubovnika, da je odrezao francuzku bradu, budu i da ju vojnikom zabranjuje: K tjelesnoj ljepoti mnogo doprinosi odje a, kojom se liepa tjelesna svojstvapovisuju i izti u, a grda sakrivaju Zato se enerado kite i odje u na sve na ine mienjaju, i poobi aju i po individualnosti, ako imaju dobarukus; jer odje a ini skoro polovinu tjelesneljepote.

Mu ki spol vi e gleda na ukupnu tjelesnuljepotu nego-li ena, koja se koje im zadovolji. eni je kadkada dovoljno samo ne to to jeliepo, to se joj dublje zasie e u phantasiju,osobito ako je to izvanredno, otajstveno i udnovato, da ostavlja iroko polje njezinu phantasti komu razmatranju. Ako je inostranac, akonosi glasovito ime, ako ima neka svojstva, kojanjoj manjkaju, sve ovo mo e biti velika preporuka, da pobudi uvstvo spolne ljubavi. Kod ivotinja upliva tjelesna ljepota na spolnu ljubavsamo na toliko, u koliko pobudiuje povoljnaosje anja u sjetilih.Zato razkre e mu karac svojeliepo perje pred enkom, te glasno pjeva, kadse eni. ') O kakovoj drugoj ljepoti neima nitraga kod ivotinja.

Du evna liepa svojstva imaju bez dvojbeveliki upliv na spolnu ljubav. Liepa svojstva uma i srca jako djeluju na nju: u ene

") Die AbstammungdesMenschen.I. B. 1. Th. Cap. 2. S. 88.

- 98 -

osobito krotkost, nevinost, stidljivost, ednosti obiteljske krieposti; u mu a, odlu na volja,zna aj, po tenje, iskrenost, odva nost, i sveobiteljske krieposti, koje se napose na njegaprote u. im su du evne sile u kojem spolusavr enije i bolje razvijene, tim ve i jest uplivdu evne ljepote na spolnu ljubav u onom, kojih posjeduje, ako ju nadje na drugom spolu.Zato u narodih, koji stoje na ni em stupnjusavr enstva, du evna ljepota mnogo neuplivana spolnu ljubav. Nju pospje uju razni uzrocivanjski i nutarnji n. pr. mladost, vesela ud,bujna phantasija, estok nagon, dobro razvijena du evna svojstva, toplo podnebje, zdravorganizam i t. d. Budu da se ovjeku najvi edopada, to on sam ima, radi sebi ne ljubavi,zato rado imade sva ona svojstva na drugojosobi, koja su njegovim sli na. Da bude daklespolna ljubav sretna i trajna, mora biti medjunjimi sli nost i nekakva jednakost. Jer ako jeodvi e velika razlika u na elih, u mislih, u svojstvih du evnih i tjelesnih, u na inu ivota, ovarazlika slabi uvstvo spolne ljubavi, te ga mo ei uni titi. Kod ivotinje dakako nemo e biti nigovora o drugoj sli nosti ve samo o onoj, kojase prote e na ono, to one imaju po svojojnaravi. Ako se spolna ljubav u kojem slu ajuosniva samo tako re i na nagonu razplodjivanja,ovakova ljubav nemo e biti trajna i sretna, jerdolikuje vi e ivotinjam nego-li razumnomu bi u. esto kad je rtva pala, ode i spolna ljubav,te joj neima vi e traga osim alosti i suza, kojeona za nesre nu uspomenu ostavlja; pa ako jupotra i , na i e ju opet gdje drugdje, kao tobiva i kod ivotinja.

Neima dvojbe, da spolna ljubav, ako jeposve po naravi ljudskoj ude ena, ako ima sveono to imati mora, jako povoljno i probita nodjeljuje na cieli ivot. Nu kao to u ljudskom ivotu jedno nadomje uje drugo, jedno se rtvuje radi drugoga, tako se mo e iz mnogihrazloga itjeti i bez spolne ljubavi, osobito akovi i motivi u pomo priti u. Pa e tako je ude eno ovje anstvo, to se i u istom ivotinjskomkraljevstvu dogadja, da je nemogu e, da svakiindividuum sprovadja ivot u spolnoj ljubavi, ajo te je manje mogu e, da to biva sveudiljno.Netko se mora rtvovati, najuzvi enija je pakoonda rtva po ovje anstvo, ako poti e od jakeslobodne volje, i ako ima iste i liepe svrheglede ovje anstva. Bez velikih rtva nemo ese tako re i ni ta posti i. Ako se zemlja znojemi krvlju nenatopi, ako se no i neprebdiju, akokrvavi uljevi ruke nepokriju, ako se elo nenarubi, ako se lice neosu i, to je dakako sve

isto tako protivno naravi, ovje anstvo u svomsavr enstvu nemo e nipo to obstojati, te bi serazsulo, kad bi sveudiljno rtvovanje prestalo.Mudar ovjek tuje i miluje svaku rtvu, bilavelika bila mala, ako ide u prilog cielomu rodu.O nesretnoj spolnoj ljubavi ne u da mnogo govorim, jer se na sve strane uje i ita, i akojoj se romanti ka odora skine, jo te ostaje i namudroslovnom polju onako gola dosta grozna.Tu se takodjer vidi, kolika je razliko medjuspolnom ljubavju ovjeka i ivotinja. Koliko elemenata upliva na nju kod ovjeka, a kakomalo kod ivotinja. Najve a njezina nesre apoti e otuda, ako se probudi u jednom panenadje odziva u drugom, ako u jakom poletuudari na neoborive zapreke "),ako u jednomjo te bujno ivi kad je u drugom ve umrla,ako se je prevarila, da ideal neodgovara realnosti. Ova vrst du evne bolesti jako se te kolie i, najbolji liek jest vrieme i udaljenost. Uprvom pako po etku, dobro veli Ovid. "), bje idok se vatra neraz iri, to je danas te ko, biti e sutra te e.

Imade jo te i drugih vrsti ljubavi; neke iDarwin napominje, kao to je vidjeti samo izprimjera, koje on navadja, jer mudroslovno tuma enje hotimice izostavlja.

Roditeljska ljubav osniva se neposredno naprirodjenom nagonu (Trieb), koj imaju i ivotinje. Te nja toga nagona pripada takodjer ni emu htienju, koje visi o ni ih spoznavaju ihsilah. Zato nije nikakvo udo, kada kvo ka grnepod krila pili e i hrabro vojuje proti neprijatelju, kada majmun nesnosne muhe otjerava odmladih, kao to i kad ma ka mlade isti. Nuna koliko se prote e roditeljska ljubav kod ovjeka na vi e spoznavaju e sile i na vi e htienje,u toliko takodjer vidimo, da se ovje ja roditeljska ljubav vrlo razlikuje od ivotinjske. Zatomajka mo e i mora svoje diete ljubiti, kad ne uti ni ega nagona, i nesmije ga ostaviti, ako iprotivno uti. Mora se za nj skrbiti, ako joj inije po udi. -

Ako ju druga uvstva nagiblju, da svojplod uni ti, ipak svlada vi e htienje, da toganeu ini. Ako bi se kod ivotinje edomorstvoslu ilo, nitko joj ne e zato zamjeriti. Za to ne?Prosimo Darwina neka odgovori. Jo te nisam itao, da bi se pavianka alostila i suze ronila, to joj je edo bilo tako bez saviesti, da je

") Tako se zaljubila njeka mlada englezkinja u Napulju upoderana Lazarona i u zdvojnosti, vide da ga nemo euzeti, baci se u krater od Vesuva. Cf. Lennbossek. Darstellung des menschlicheu Gemüthes. B. II.

*) Ovid. Rem.Am. v. 89.

- 99 -

kasnije zaboravilo na materinsku ljubav, te ganije nimalo saviest pekla radi tolike nezahvalnosti.

Ljubav prijateljstva jest uvstvo vrlo zapleteno, mnogi faktori na nj uplivaju, mnoga uvstva se njim spajaju; nu ipak nitko nijetako tup, da nebi pogodio razlike medju prijateljstvom, to opa amo u ivotinjah, i onim, kojimse mo e samo ovjek ponositi. Na koliko seprijateljstvo osniva na ni em htienju i na ni ihnagonih, te visi o ni ih spoznavaju ih silah, utoliko i ivotinje medju sobom prijateljuju, a osvem ostalom, to ini ljudsko prijateljstvo takoplemenito i uzvi eno, u ivotinjah neima nitraga. to e ivotinja u drugoj ivotinji njojsli noj tovati, kad neima sposobnosti, da spoznasve, to je pravoga tovanja vriedno; a opet imajako malo, to bi moglo tovanje pobuditi? to e ivotinje spojiti u jednu moralnu osobu, kadmanjkaju one moralne spone du nosti i krieposti, koje poti u od vi ih spoznavaju ih sila,kojih one neimaju? Badava e tra iti kod njihono prijateljstvo, to ga je tako krasno opisaoi nacrtao Ciceron. ') Nemogu se one potu iti naprekoredni egoizam, na hinbenost, na prevaru,na izdajstvo, to ljudsko prijateljstvo uni tuje. to je najvi e, nitko ih nemo e ni pohvalitiniukoriti, to se njihova dru enja ti e, jer immanjka posve slobodna volja, o kojoj Darwinhotimice uti, do im ba ona najve u uloguimade u cielom ljudskom ivotu. Darwin tvrdinadalje, da ni e ivotinje ute kao i ovjekradost i bol, sre u i nevolju. Za dokaz navadjamlade ivotinje, kao to pse, ma ke, janjce, kojise igraju kao djeca. Pa e isti insekti po Huberu ") n. p. mravi se igraju medjusobom, natjeravaju, i prividno se grizu kao mladi psi. *)

uvsto radosti visi o spoznavaju oj sili. Abudu da su spoznavaju e sile dvovrstne, vi ei ni e, zato je i uvstvo radosti po spoznavaju oj sili, o kojoj visi, dvovrstno. Nu i ivotinjeimadu ni e spoznavaju e sile, zato imadu i uvstva radosti, koja vise o ni ih spoznavaju ihsilah, i koja su osnovana na ni em htienju, kojeimadu i ivotinje. Sva ona dobra, koja su izvanobsega ni ih spoznavaju ih sila, u ivotinjahnikad uvstva radosti nepobudjuju, dr e sestrogo zakona: bez znanja neima htienja. Janjese veseli, kad vidi gospodara, patka se veseli,kad zaroni u vodu; ali janjetu je svejedno iliga pasao kakav poderanac ili kakov kralj.

Odvi e estoka radost mo e pomutiti pamet,bolesti prouzro iti, pa e smrt nanieti. Tako se

*) Cicero. De amicitia.*) Recherches sur les moeurs des Fourmis.*) I. c. I. B. Cap. 2. S. 33.

pripovieda, da je Chilon gr ki mudrac umrood radosti u naru aju sina, koj se je pobjedonosno vratio iz olympi kih igara. Ovakoveradosti nijedan majmun jo te nije po utio. Kad uvsto radosti zavlada, o i se krese, lice seraztegne, gibanje postaje ivahnije, glas jasniji,i druge se kojekakve promjene pokazuju natielu, to opa amo i na ivotinjah, jer u tomneima bitne razlike. Stanje radosti mo e bitirazli no, i onda se raznim imenom nazna uje;ja a radost zove se milina (Wonne), a naj e auzhit (Entzücken), premda u na em jeziku jo tenisu rie i strogo po znanosti opredieljene, zatose nemo emo na nje osloniti. Ako se radostvanjskim na inom u svojevoljnih gibanjih i inihpokazuje, zove se veselje (Lustigkeit), to imadui ivotinje; ako je neuredno, razkala enost (Ausgelassenheit), to ivotinjam manjka.

Prihvatljivost za uvstvo radosti jest takodjer razli na, visi bo o mnogih uzrocih, kojiuplivaju vi e manje na ovo uvstvo. N. pr. tkoje zdrav na tielu, mlad, sanguini koga temperamenta, bezbri an, lahkouman, lasno ga uvstvoradosti obidje. Na koliko upliva razum i slobodna volja na ovo uvstvo u ovjeku, u tolikonevidimo kod ivotinje nikakva pojava.

uvstvo radosti upliva povoljno skoro nasva du evna i tjelesna djelovanja i na cieli organizam ; ) nu budu da ivotinjam mnoga du evnadjelovanja manjkaju, na ono dakako radostno uvstvo nemo e upliva imati. Razlog pako za topovoljno upliva uvstvo radosti na sva ostala ivotna djelovanja nemo emo drugi navesti, osimkoj poti e iz same oznake uvstva radosti. uvstvo radosti se radja, kad se dobro, za kojimte imo, posjeduje. Kad se nam koje dobro pospoznavaju oj sili predstavi, najprije se rodi uvstvo ljubavi glede onoga dobra, to jest nagnu e prama njemu, zatim uvstvo elje, daga postignemo, napokon postignuv udjenodobro rodi se uvstvo zadovoljstva ili radosti. uvstvo pako zadovoljstva stranom poti e, stranom ja i povoljna uvstva, stranom se u njeprelieva. Svako bo pravo dobro, kad se postigne, posredno djeluje na cieli individunm.Otuda dolazi, za to gledamo na zgodu, kad jetko dobro razpolo en.

Kao to je predmet uvstva radosti dobro, tako je predmet uvstva boli zlo. I kao to je dobro vrlo razli no, isto tako i zlo dielise na mnogo vrsti. Jer zlo ni ta drugo nije,nego pomanjkanje dobra. Zlo neima pozitivnerealnosti, ve se nalazi uviek u dobru. Po raz

*) Lenhossek. Darstellung des menschlichenGemüthes.2.B. S. 293.

:k

- 100 -

\i nom zlu razlikujemo i razna uvstva boli. ivotinje imadu samo ono uvstvo boli, kojevisi o ni ih spoznavaju ih silah te je osnovanona ni em htienju, na koliko ga zlo odbija, kao to ga dobro privla i. Onu bol, koja se rodi odbolestna stanja organizma, n. p. kostobol, glavobol, groznica i t. d., imadu i ivotinje kao i ovjek, jer imadu iv organizam, koj je podvr en raznim bolestim kao i u ovjeka. Nadaljesva ona uvstva boli, koja vise o ni ih spoznavaju ih silah, te su osnovana na ni em htienju,koje se zlu protivi, opa amo kod ivotinja.Zato se pas alosti, da je morao kod ku eostati, vu icu boli, ako joj je tko mlade oteo,ptica jadikuje, ako nadje prazno gniezdo. Zanas je pako vrlo znamenito, da ivotinje u uvstvih boli nikada nepokazuju nikakve samosviesti; ovaj du oslovni pojav njim posve manjka,do im ovjek samo kadkada u boli izgubi samosviest. Ovoga fakta nemo e Darwin protuma iti:mi pako isto lahko, do im se samosviest osnivana vi oj spoznavaju oj sili, koja ivotinjam posvemanjka. Darwin na jednom mjestu nas pitaju eli priznati, da mo da imadu i ivotinje samosviest; za dokaz navadja faktum u formi pitanja:Mo emo-li mi sigurni biti, da stari pas imaju dobru memoriju nikad nerazmi lja o veselju,koje je po utio nekad u lovu ? A ovo bi, velion, bila njeka vrst samosviesti. Mi emo nadrugom mjestu ob irno o samosviesti govoriti;za sada budi dovoljno re i, da ivotinje neimaju samosviesti. Jer kad bi one imale samosviest, imale bi takodjer sve, to samosviestpobudjuje, i one pojave, koji se na samosviestiosnivaju. Dokaz pako, koj navadja Darwin jesttako slab, da sam Darwin o njem nije siguran,kako se vidi iz forme, kako ga navadja. Staripas mo e sanjati o starom lovu, mo e pobuditiu phantasiji stare predstave, mo e po utiti veselje, koje pobudjuju ove predstave, ali uvjeravamo Darwina, da nemo e ovako razmi ljavati :Ja sam onaj isti pas, koj sam se njeko ulovu veselio: sretna ona vremena, sada starnemogu vi e nekadanje veselje potra iti, kao tosam onda mogao. utim sada alost, ako sesjetim na ona liepa vremena, koja sam u lovupro ivio a kojih sada neima. Kad bi ovako staripas mislio, onda bi imao samosviest, ali ondabi se mogao mnogo laglje nau iti 4 vrsti ra una,

) Können wir aber sicher seiu, das ein alter Hund miteinem augezeichnetem Gedächtniss und etwas Einbildungskraft, wie sie sich durch seine Triume zeigt, niemalsüber die Freuden Betrachtungen anstellt, welche er friiherauf der Jagd hatte? Dies wire aber eine Form desSelbstbewusstseins. l. c. I. B. I. Th. Cap. 2. S. 52.

i sbrojiti, kolikoput je bio u lovu, odbiti oneslu ajeve, kad nije ni ta ulovio, i to no nazna iti,kako se je njegov lov podielio. Ja se udimu enomu Darwinu, koj sigurno zna pod kojimiuvjeti je samosviest mogu a, kako ga je mogaonjegov sustav tako zanieti, da je tako slab dokaznaveo, kojim se nebi dala ni neuka djeca osvjedo iti, a kamo-li onaj, koj je o tih du oslovnihpojavih razmi ljao, o kojih bi mogao i onaj staripas razmi ljati, kad bi imao samosviesti. Darwinje morao ne to re i o tom pojavu, rekao jekako je najbolje znao, da si sustav spasi: tose mene ti e, bolje bi u inio, da nije ni ta rekaoo tom pojavu, jer bi se mislilo, da mo da imadrugih boljih dokaza za taj slu aj. Ako sezlo, koje poti e uvstvo boli, spoznaje samopo vi ih spoznavaju ih silah te se tako prote eneposredno na vi e htienje, takovo zlo u ivotinjah nepobudjuje nikakva uvstva boli. Samo ovjek se alosti radi izgubljena po tenja, samonjega boli, ako mu veli , da je la ac, da je varalica. Samo njega grize ne udoredan ivot. Samonjega progone furije, ako je okrutan kao tigar.Nu koliko mo e slobodna volja na uvstvo boliuplivati u ovjeka, u toliko svaki pojav kod ivotinja manjka, to je dovoljan znak, da ivotinje slobodne volje neimaju.

(Dalje e sliediti.)

Stanje katoli ke crkve u vajcarskoj.(Konac.)

Genevsko dr avno vie e, toli ot inski zabrinuto zainterese katoli ke, pobjesni od ljutine, kad je doznalo,da se je papa usudio naimenovati Mermilloda svojimapostolskim vikarom, i da je to u crkvah progla eno.Prvi morado e platiti upnici, koji su se podstupili papinski breve 2. Velja e proglasiti; dr avno naime vie ezaklju i, da su oni tim zakone i naredbe vladine povriedili, i kano dr avni funkcionari svoju du nost pogazili,pa im je s toga na tri mjeseca suspendiralo pla u. Drugije imao patiti sám apostolski vikar Mermillod. Sv. stolicapo svom vajcarskom nunciju izviestila je savezno vie eo svom brevu od 16. Sie nja, kojim se Mermillod imenuje apostolskim vikarom. U tom inu nadjo e i ti otcinekakov nezakoniti prehvat rimske stolice, kano da jebez zakonita sudjelovanja dr avne vlasti promienila granice diecezam vajcarskim. Savezno vie e, pi u papinomununciju, nepriznaje crkvenoj vlasti toga prava, da katolike kantona genevskoga odrie i od biskupije, kojoj zakonito pripadaju. Ono po tom daje na znanje sv. stolici.da e vajcarska i u budu e kano i dosada, jedino diecezu lausannesku i genevsku, kako je od god. 1820.obstojala, priznavati; da naimenovanomu apostolskomu



na pol godine.

Predbrojiti se mo e i na polk etvrt godine kod svake kr. pi Zagrebukoduredni tvau nadbiskupskomsjemeni tu. - Predplata prima se kroz

svu godinu.|-e)



VI.

Du evna djelovanja. uvstva.

(Dalje.)

Po na inu, kako spoznavaju a sila predstavlja dobro, za kojim te imo, razlikujemo irazli na uvstva. Ako te imo za budu im dobrom, koje je sa zaprekami skop ano, a ujednovidimo, da ga mo emo posti i, radja se uvstvo -ufanja. Ako ga po drugom mislimo posti i,zove se na da"), koja raste im biva vjerojatnije,da e nam u dio pasti dobro, za kojim te imo.Ako je dobro skop ano s tolikimi zaprekami,da nam se ini nemogu e posti i ga, rodi se uvstvo, koje se zove bezufanje, (Verzagtheit)a u skrajnosti s dvojenje (Verzweiflung).

Ako je budu e zlo, kojemu se uklanjamotakovo, da mu je te ko izbje i, ali nam se ipak ini, da emo ga mo i uklonuti, radja se uvstvo hrabrosti. U protivnom slu aju uvstvos t r a ha.

Ako zaprieká, koje su nam na putu, neocienimo, zove se s m i elo s t; ako se brzo odlu imo na djelovanje zove se o dva n o st. Akosrnemo u pogibelj nerazmisliv prije, zove sei u da s mielost (Tolikühnheit) ; ako je uvstvohrabrosti ne udoredno, zove se drzo v i to st(Frechheit). Neki noviji psychologi ) ozna ujuova uvstva drug ije, ali nam je to glede na erazprave svejedno.

")Esser. Psychologie. 2. Th. S. 89. S. 384. Cf. Zimmerman. Empyrische Psychologie. S. 91.

*) Ta nam se razlika medju ufanjem i nadom ini uUred.dnovata.

Ako dobro motrimo djelovanja ivotinja,mo emo se i ovdje osvjedo iti, da imaju ova uvstva, koja smo malo prije spomenuli samou toliko, u koliko vise o ni ih spoznavaju ih

| silah i poti u od ni ega htienja. Pas se ufa, da e dobiti komad hljeba; kokot napadne hrabrosvoga takmaca; boa se pusti u borbu s tigrom;kad lav ru i, skoro sve se ivotinje boje. Aliu koliko ova uvstva vise o vi oj spoznavaju ojsili i o vi em htienju, u ivotinjah neopa amonikakva pojava.

Mnogi uzroci uplivaju na uvstvo hrabrosti. im je jasnija i sigurnija predstava o dobru,za kojim te imo. Na tom se osniva enthusiazami phanatizam. Da se ivotinje za nikakvu idejunebore, netreba dokaza, niti one nepokazuju, daimadu ma ikakvu sposobnost za ovakova uvstva. Nadalje raste uvstvo hrabrosti im manjeopa amo zaprieká, da postignemo udjeno dobro.Zato su ivotinje hrabrije od ovjeka u onomobsegu, u kojem se kre e njihov ivot.

Napokon je uvstvo hrabrosti tim ve e, im je vi e u navadu pro lo te iti za stanovitimdo b r o m. Jer navada upliva mnogo kao to nasva du evna djelovanja tako i na uvstva. Takose n. p. najhrabriji vojnik boji s tigrom boriti,do im ga boja ljivi Indianac bez velikoga strahanapadne. Razni nagoni pospje uju uvstvo hrabrosti. Tako se sit lav ugne najslabijemu ovjeku,a gladan ga vuk napadne. U ci oj je zimi vukhrabar, a u ljetu bje i ovjeka kao pseto. Situbou mo e uhvatiti bez pogibelji ivota. ivotinjesu hrabrije, kad se gone. Mo e onda ina e miranma ak i ovjeka napasti, ako mu preve posaosmeta. I druga uvstva uplivaju na uvstvohrabrosti. Tko nezna, kako mo e srdita enapostati hrabra, ako je ina e bojazljiva srca.Vi eput lomi i kr i sve kao paklena furija ne

- 107 -

boje i se nikoga. ena od uvstva ta tine zanesena svladati e u borbi i najhrabrijega mu a,ako se borba samo na hrabrost oslanja. Takodjer uvstvo po tenja upliva na uvstvo hrabrosti. Ovaj pojav manjka dakako ivotinjam.Na tom se osniva i dvoboj. Misle , da se i o tenje obi no spaja s uvstvom hrabrosti, lasnose porodi mnienje, da je najlaglje povriedjenopo tenje opravdati, ako se iztakne hrabrost, kaoda je po tenje u tom slu aju jedini uzrok takoodva ne i odlu ne hrabrosti. Nu ovo je mnienjesvakako krivo. Jer najprije i najve i nepo tenjakmo e biti hrabar, te iz drugih egoisti kih motiva dvobojem svoju sre u polu iti. Zatim ba tim, to svoga uvrjeditelja stavlja u posve istipolo aj, stavlja u dvojbu vlastito pravo, da muje po tenje povriedjeno. A vrlo je budalasto takonje no pravo tako dvojbeno braniti, pa e sestaviti u pogibelj, da te vlastito pravo ubije.Mnogo su pametnije mislili i sudili stari, kadsu se naprosto svomu neprijatelju radi naneseneuvriede osvetili, premda nemo e u dobro uredjenom socialnom ivotu ni ovoga na ina pravednost odobriti. Napokon najve a je ludorija zarazumno bi e, ako o pravdi ili nepravdi samophysi ka sila odlu uje, kao u ivotinjskom kraljestvu, u kojem svaka ideja pravde i nepravdemanjka, do im se samo ovjek ovom visokomidejom ponositi mo e. Isto tako pospje uje uvstvodu nosti i pravednosti uvstvo hrabrosti. Zatokadkada nemogu ni loma e ni ma evi ni tamniceni progonstva ugu iti toga uvstva, ako je oja ano uvstom du nosti i pravednosti. O evidno je, dao tom u ivotinjah neima ni govora. I drugetjelesne sile uplivaju na uvstvo hrabrosti n. p.zdrav i jak iv ani sustav, sanguini ki temperament, nervozno stanje tiela. Zato je Blücherobi avao re i: od eludca dolazi hrabrost, te jepazio, da su vojnici dobrom hranom okriepljenipo li u bitku. Iz vlastitoga izkustva zna svatko,da ga dobra kap vina ne samo oja i, ve takodjer ohrabri. Nadalje isto sigurno tvrdi Darwin, da ivotinje imaju uvstvo stidljivosti. ')Za dokaz nenavadja skoro ni ta, osim to veli,da se pas stidi pre esto za hranu moljakati.Ovo tvrdi odvi e bezobzirno Darwin, kao danezna, to je uvstvo stidljivosti, i da ivotinjenepoka uju ni traga o tom uvstvu. Vriedno jeo tom koju obilniju re i. Svatko e se mo iosvjedo iti, da ivotinje ovoga uvstva nipo toneimaju. Najbolje e biti, ako analyti kim putem

")Ich glaube, es kanu kein Zweifel sein, dass ein HundSchamgefühl, und zwar verschieden von Furcht, besitzt,ebenso Etwas von Bescheidenheit, wen er zu oft umNahrung bettelt. 1. c. I B. I. Th. Cap. 2. S. 35.

du evni pojav stidljivosti razglobimo, ovako enas tioc mo i najlaglje razumjeti. Najprije opa amo u uvstvu stidljivosti, da je njegov predmet uviek njekakvo zlo. Jer o dobru se nitkonestidi, osim ako objektivno dobro po krivomsudu shva a kao prividno zlo. Nadalje zlo, toje predmetom stidljivosti, te nju pobudjuje, ve inom spada u red ne udorednih ina: stidimose radi la i, tatbine, ubojstva i t. d. Kadkadapobudjuju uvstvo stidljivosti i physi ke mane,n p. siroma tvo, tjelesne i umne grdobe i t. d.Zlo, to je predmetom uvstva stidljivosti, prote e se uviek na onoga, koj se stidi, i on gamora spoznati i priznati kao zlo u pogledu nasebe. Jer ako ja nepoznam, da je neki in ili to drugo za me zlo, nerodi se u meni nikakvo uvstvo stida. Zlo, to je predmetom uvstvastidljivosti, mora nadalje ujedno biti takovo, dau drugih osobito u onih, kod kojih elimo, dao nas dobro misle i sude, pobudi priekor (Tadel).Jer ako zlo, to poti e stidljivost, neima ovogaodno aja, ili ako ga neshva amo, nerodi u nasnikakvo uvstvo stida. Mo e se poroditi ondadrugo uvstvo, koje se nesmije po strogoj znanosti sa uvstvom stida pomie ati. Zato nas uvstvo stida poti e, da sakrijemo pred drugimisvako zlo, koje to uvstvo pobudjuje. Zatose takodjer manje stidimo radi physi kih mananego-li radi nemoralnih ina. Jer u ovih potonjihve i jest priekor nego u onih ; pa e kad biljudi uviek po razumu ivili, physi ke manenebi nikad smjele priekor u strogom smislu udrugih pobuditi. Vi e se stidi ovjek, ako ga dr eza la ca nego ako je gluh. Jer ljudi ciene i tuju u drugom nalaze a se physi ka dobra,zato pomanjkanje ovih dobara pobudjuje njekuvrst priekora, do im se u strogom smislu priekor prote e samo na nemoralne ine, koji seosnivaju na slobodnoj volji. Ako se tko stidiradi dobrih ina, to dolazi otuda, to ih ilikrivim sudom shva a kao zlo, ili to ih drugikrivim sudom dr e za zla djela, koja su priekora vriedna. Mi se kadkada vi e stidimo radimanjih nemoralnih ina nego radi ve ih. Jerobjektivno zlo, koje pobudjuje stid, visi o tom,kako ga shva a onaj, koj se stidi, i drugi, ukojih pobudjuje priekor. Zato se obi no ljudivi e stide boja ljivosti nego smjelosti, vi e tatbine nego grabe a, vi e putenosti nego bogogrdja. Tim je ve i stid, im nam je vi e dotoga stalo, da nas tko cieni i tuje, tovanjebo stoji neposredno u oprieci s priekorom, toga pobudjuje u drugih ono zlo, koje je uzrokom uvstva stidljivosti. Zato se pred onimi vi estidimo, koji su nam bli i, koji su dostojanstvom

- 108 -

odli niji, koji su pametniji duhom i plemenitijisrcem, koji nam mogu koristiti ili koditi; jernam do tovanja kod ovih vi e stoji, nego koddrugih. Pred djecom, koja jo neimaju razvitauma, da mogu suditi, i pred ivotinjami nipo tose nestidimo; jer nisu sposobne, da zlo, kojeje uzrokom stida, u njih pobudi priekor gledena ih nemoralnih ina. Manje se stidimo predonimi, koji su po inili ista nemoralna djela, ilikoji su dionici na ih, jer mislimo, da se u njihnepobudjuje toliki priekor glede nas. Mo e setakodjer dogoditi, da se kadkada neporodi uvstvo stidljivosti; to pako dolazi otuda, to sezlo neshva a, niti da je priekora vriedno. Zatoima ljudi, koji se mogu o najgadnijih inih hvastati. Ti se zovu bezsramnici.

Moramo jo te i to spomenuti, ako zlo, topoti e uvstvo stida, jo te nije po injeno, ali jeipak takve vrsti, da ga je jako te ko slobodnom voljom svladati, kao to nala e razum, dase onda rodi uvstvo stida, jer spoznajemo, damu je jako te ko mo i izbje i. Otuda mo emoprotuma iti, za to putenost pobudjuje uvstvostida i onda kad nije nemoralna. Jer nagonrazplodjivanja (Geschlechtstrieb) jest tako strahovit, da ga je vrlo te ko slobodnom voljomstegnuti u granice, koje mu narav razumnogabi a propisuje, te zato je jako te ko izbje i utom nagonu djela, koja se nipo to neprotiverazumu, koj bi morao vladati nad svimi nagonionako, kako dolikuje razumnomu bi u. Jer razum negleda samo na jedno dobro, ve neukupno dobro: ne samo na jednu est to njojpripada, ve na cielu ljudsku narav, koja imadesto odno aja, ne samo na jednu potrebo u ve na sve u svojem harmoni kom jedinstvu. Mnogo ini takodjer udoredno odgojivanje, znaju i boodrasli ljudi dobro, kakva sila vlada u tomnagonu, i ako se neobuzda taki s po etka, kakveimade zle posljedice za individualni i socijalni ivot, kore i najmanji izgred i sve, to bi moglodati tomu povod. Svaki pako ukor ili priekorjest upravo ono zlo, koje pobudjuje uvstvostidljivosti. Stid je najja i i najsigurniji zid, koj uva taj siloviti nagon od izgreda. to bi bilood ena i djevica, da nisu tako stidljive, i tobi bilo od ljudskoga dru tva, da se uvstvostida glede ovoga nagona uni ti, svatko e lahkouvidjeti, koj je iole razmi ljao o prvih temeljihdru tvenoga ivota. Po to smo dakle dosta potanko razglobili sve du evne pojave, koje opa amo u uvstvu stidljivosti, svatko vidi, da u ivotinje neima ni traga tomu uvstvu.

Upravo biva sve obratno kod ivotinja, to se stida ti e. U njihovu kraljevstvu neima

slobodnevolje, neimakrepostini opa ina, neimamedjunjimi priekora, neima stidljivih djevica,neima svega onoga znanja i spoznanja, o kojemvisi uvstvo stida. Ako Darwin samo to spominje, da se pas stidi esto za hranu moljakati,neka razmisli, to je uvstvo stidljivosti,pa ne evi e ovih rie i pred u enjaci izustiti.Pripoviedanadalje Darwin, da i ivotinjam kao i ovjekupripada gorko uvstvo ljubomorstva.")Budu da ima u tih rie ih nje to istinita, moramopotanko razviditi, u koliko se mo e re i, da i ivotinje imaju uvstvo ljubomorstva. Razmotrimo dakle najprije pojedince sve du evne pojave, koje opa amo konkretno u uvstvu ljubomorstva. uvstvo ljubomorstvauviekje spojenos uvstvom ljubavi, te se njim kao u jedno uvstvo staplja. im je ja a ljubav, tim raste uvstvo ljubomorstva. Jer gdje neima ljubavi,neima ni ljubomorstva, i kad je ona prestala,nestalo je i ovoga.

Budu da ima razli nih vrsti ljubavi, ljubomorstvo se u strogom smislu samo prote ena onu vrst ljubavi, kojoj su predmetom ivu abi a, u kojih se takodjer mo e pobuditi uvstvoljubavi. Predmetom uvstva ljubomorstva jestsve ono, to bi moglo ljubav prama nam uonih, koje mi ljubimo, kojim goder na inomzaprie iti ili umanjiti ili uni titi. Samo se posebi razumieva, da se ljubomorstvo spaja osobitimna inom sa spolnom ljubavju, jer ona mo enajlaglje i naj e e pobuditi uvstvo ljubomornosti. Zato kad se obi no govori o ljubomorstvu,razumieva se ono, koje se prote e na spolnuljubav, premda se uvstvo ljubomorstva mo espajati i s drugimi vrstmi ljubavi. Razlog pako,za to se uvstvo ljubomorstva pokazuje u spolnojljubavi naj e e, biti e taj, to je uvstvo ljubavi u jednoj osobi vrlo nesre no, ako se spolnaljubav kakogod u drugoj osobi zaprie i, iliuni ti. Jer se tim ne samo uzimaju mnoga dobra,koja su predmetom spolne ljubavi, nego se injezin skrajni cilj, za kojim ona ide, ozledi iliuni ti, to je za nju dakako veliko zlo. Na ljubomorstvo upliva takodjer uvstvo slavohleplja,o kojem emo kasnije govoriti. Zato se i onda,ako je uvstvo spolne ljubavi prama drugojosobi vrlo slabo ili skoro nikakvo, mo e poroditi uvstvo ljubomorstva radi slavohleplja. Ovamospada osobito ona vrst slavohleplja, koja se

*) Jedermann hat gesehen, wie eifersüchtigein Hund aufdie Liebe seines Herrn ist, wenn diese auch irgend einemanderen Wesen erwiesen wird, und ich habe dieselbeThatsache bei Affen beobachtet. Dies zeigt, dass dieThiere nicht bloss Liebe, sondern au h die Sehnsuchthaben geliebt zu werden. l. c. I. B. I. Th. cap.2. S. 35.

- 109 -

zove pohlepa za dopadno u (Gefallsucht). Tomusu uvstvu vrlo podvr ene one ene, koje su sisvjestne, da posjeduju tjelesnu ljepotu.

Mnoge individualnosti podupiru ljubomorstvo. Ako tko rado sumnja, ako imade maloliepih svojstva, da pobude ljubav u drugom;ako neima prilike ili nemo e gubitka lasno nadomiestiti; ako ima estok spolni nagon; akoje razdra ljive udi; ako ima prenapetu phantasiju, koja predstavlja esa neima, sve ovo pospje uje uvstvo ljubomorstva. Sada mo emolasno uviditi, kakvu vrst ljubomorstva imaju ivotinje. Prvo, ako im tko spolni nagon prie i. Zatokokot netrpi nikad kokota, ma ak ma ka samoonda, kad se gone. Drugo, ako im tko prie ihranu i druge tjelesne udobnosti. Zato pas netrpi, da gospodar isto tako njeguje drugogapsa ili druga ivu a bi a; ali pas nikad netra inutarnje uvstvo ljubavi u gospodara, jer si nijesvjestan o tom nje nom i plemenitom uvstvu,niti nezna, to bi moglo ovo uvstvo oslabitiili uni titi. Zato u njega manjkaju svi oni du evni pojavi, koji poti u iz toga znanja. To jeopet dokazom, da u ivotinja vladaju samo ni espoznavaju e i hote e sile, a vi im neima nitraga; jer kad bi bile, bili bi i njihovi pojavi.

(Konac e sljediti.)

Razprava u pruskoj gospodskoj ku i o promjeni l. 15. i 18. pruskoga ustava.

(Dalje.)

Poslie Bismarka govorio je drugi junak, ne ravnojunak u diplomacijii dr avni tvu, al svakako junak uratnoj umjetnosti. Mar allu Roonu, sadanjemu pruskomuministru predsjedniku, ima se mnogo pripisati od dobrauspjeha u francezkomratu. Njegov govor bia e kratak,(jer on samre e, da nije osobitgovornik),al odre iti punjuna ke samosviesti,kako se pristojivojniku;briga, re ena koncusvoga govora, da e od ovih zakonskihpredloga nastati grdnih zapletaja, pust je strali od utvara!Medjutim mogao bi se prevaritig. mar ali. Crkvanerazpola e tisu ami, pa e kako Pruska, i millijunom bajoneta, njezinasu vojska poglavito duhovi(a ne aveti),i duhovno oru je, kakovo je n. p. u sv. Pavla (E. 6.) tit vjere, koj mo e utrnuti i ognjene striele vra je,valjda ga ne e raztreskati ni tane iz rezana topa . Gospodin mar all ini se, da do toga oru ja mnogo nedr i- tim gorje po njega. On sam ka e, da se za njegamisli, da stoji prama crkvi (dakako evangeli koj) u srda nu odno aju, i on toga nepori e, pa ipak kan da seruga crkvenim momentom, pobo nim izrekam", naposepako izjavamkatoli kih organa, do im ka e: Proti ovimse zakonom umjetno operira raznimi tvrdnjami: ja veli

razumijem ovo si on sko oru je u rukuh katoli ke crkve,nipo to pako u rukuh crkve evangeli ke, za koju u ovihzakonih neima ni najmanje pogibelji. to se tu zovesionskim oru jem ? Jasno je, da on misli krive lukavetvrdnje na osnovu svetih rie i. I on je dakle dr ao zashodno kano Goliat pogrditi vojsku Gospodnju i oru jenjezinih zato nika; tko zna, ne e-li mu biti isti udes?

U svojem kratkom govoru spomenuo je Roon jo nje ta, to se njemu ne ini vriedno velika obzira, al jevriedno da ga mi spomenemo. On re e: meni dolazemnoge molbe od deputacija iz provincija, kojim je svrhazaprie iti, da (novi) crkveni zakoni nedodju do izvedenja.Tu se je mislilo, da u im ja kod Nj. Veli anstva pribaviti audiencija. Takove molbe moram odbiti, jer samskroz osvjedo en o koristi, pa e potrebi ovih zakona.Dakle on ne e, da se vapaj podlo nika, kojim najsvetijiinteresi njihove vjere dolaze u pogibelj, i samo ujupred carskim priestoljem; najmanje pako ho e, da se uju aobe katolika, za koje sam indirektno priznaje, daim je crkva u opasnosti! Zar nije u tom za vjernost iodanost prama dinastiji nikakve pogibelji? To neka vididr avni ka mudrost Roonova; medjutim e se katolici usvojoj stiski tje iti, da e im molba biti tim prije saslu ana pred priestoljem Svevi njega.

Ima jo jedan junak proti katoli koj crkvi, silanna - liberalizmu. To je pruski kultusminister Falk. Ion je progovorio u gospodskoj ku i za svoje zakonskepredloge. On se je poglavitonapinjao dokazati, da neimaza protestante u onih zakonih nikakve tete. Reklo se je,kaza, da evangeli ka crkva nije ni ta kriva; ali u 15. l.obadviese crkvespominju,pa je vlada, da se otme svakojsumnji, morala ovdje pariteti ki postupati. Primjetba, da e od tih zakona biti tete najvi e za evangeli ku crkvu,iza la je iz katoli ke frakcije centra, a ona je na moju alost k tomu kazala: da i amen. I oberkirchenrath (najvi e protestantsko crkveno vie e) je to rekao ; ali da jeto bludnja pokazalo se je tim, to su njegovi predlozivelikom stranom uzeti u obzir. Za tim e u kratko pokazati, da se onimizakoni za protestante nenaredjuje ni tabitno nova, izuzam disciplinarni sud, pa i taj e samoonda postupati, kad bi trebalo kojega duhovnika s astiskinuti, to se svaki dan nedogadja. Dakako, re e, kadbi evangeli ki duhovnici po li putem, kojim idu katoli ki biskupi, tada bi dr ava morala postupati, da takoveosobe s asti skine. Napokon da e na kratko razjasnitiprigovore s katoli ke strane. Veli se ondje, da se namjerava ovimi zakoni papu skinuti, kultusminister da ebit papom itd. Da to oprovrgne pripoviedit e jednuanekdotu: Do ao mi je, re e, smot svakojakih novina,koje su donesle lanaka o nepogre ivosti uz opomenu,da ih itam, jer da o tom pitanju imam sasvim krivenazore. Pa jo posla e taj smot na moju enu, da meona uputi. Tvrdnje, koje bi se imale podkriepitiovakovimisredstvi, osudjuju se same sobom. - I to je sve, to se jetaj liberalni ministar na prigovore katoli ke dostojao

Broj 15.)

Ovaj list izlazi svakoga etvrtka na cieluarku. - Ciena mu je za Zagreb na cielugodinu 5 stot, a za predplatnike, kojim sepo ilja po tom, 6 stot na cielu, a 3 stot.

na pol godine.

10. Travnja 1873. (Te aj XXIV.

|- - -

Predbrojiti se mo e i na pol, pa e i na etvrt, godine kod svake kr. po te, a uZagrebukoduredni tvau nadbiskupskomsjemeni tu. - Predplata prima se kroz

svu godinu.

--- -o



VI.

Du evna djelovanja. uvstva.(Konac.)

Darwin nije zaboravio spomenuti, da ima iu ivotinje slavohleplja. Za dokaz navadja to,da je ivotinjam milo priznanje i hvala. ') ovjek po naravi te i, da drugi priznaju, ciene, i tuju njegovu vriednost (excellentia). Vriednostpako sa injava skup svih njegovih prednosti.Prednosti mogu biti moralne i physi ke, du evnei tjelesne, te se prama njim razlikuje i razli navriednost. Prednosti su tim ve e, tim jasnije,tim podpunije i sigurnije, im ih vi e drugipriznaju, ciene i tuju. Otuda poti e uvstvoslavohleplja (Ehrgeiz). Kako je ovo uvstvo vi eput jako i estoko u ovjeku, to nas u i vlastito izkustvo i povjestnica. Zato se ljudi osobitorado slu e ovim zamamljivim sredstvom, ako ele to posti i, da potaknu u drugom uvstvoslavohleplja. Svatko zna, koliko se krvi izto ilo,koliko je rtva palo, koliko se gradova razoriloi sela opusto ilo jedino radi slavohleplja. Ako ovjeku, to esto biva, mnoge prednosti manjkaju, onda se sve mogu e ini radi slavohleplja,da ipak drugi u njem prednosti, kojih neima,priznavaju, ciene i tuju. Otuda poti e estolicemjerstvo, kadkada lukavo, ako se lasno neopazi, kadkad smie no, ako se nezna sakriti;otuda la , koja ima esto kratke, esto dugenoge, prama tomu kako joj je ili te ko ili lahkodo i u trag; otuda vanjski sjaj i razsipnost, da

1) Die Thiere haben offenbar Ehrgeiz; sie lieben Anerkennung und Lob. l. c. I. B. I. Th. Cap. 2. S. 35.

o ara druge, da vide esa neima, a nevide toima; otuda poraba najnemoralnijih i najgadnijihsredstva, ako poma u, te se mogu pred drugimisakriti. uvstvu slavohlepljajest predmetomneposredno: priznanje i tovanje u drugih, aposredno: prednosti, koje pobudjuju priznanje i tovanje. Nu mo e tko, kako ve pravo ili krivosudi, prednosti jako razli no ocieniti, zato se i nvstvo slavohleplja na razan na in pokazuje uljudih. Njeki izti u vi e tjelesne prednosti negodu evne ; tako je n. p. mnogomu vi e stalo, akoima malu nogu, crno ili plavo oko, vitak stas, negoda mo e brzo i bistro suditi. Njetko dr i vi edo liepe i dragocjene odje e, do bogatstva, dovisokoga poriekla, nego do mudrosti i znanja.Njetko vi e cieni velika djela, ako su i nemoralna, nego malena, ako su skroz udoredna.Pa e njetko se stidi, ako je svojim trudom inaporom veli inu postigao, te misli, da vi evriedi, ako je po naravi ili slu ajno koju prednost zadobio. Zato opa amo u ljudskom ivotuvrlo smie nih pojava, kojih mudar ovjek nebivjerovao, da ih nije sam vidio. Samo motri ivotne pojave ta tih ljudi, pa e se sigurnosvaki dan grohotom smijati, osobito ako ima priliku vidjeti jako ta tu enu, koja nezna dodeset nabrojiti, pa je ipak vrlo slavohlepna;svaki njezin mig je smie an, svaki korak nespretan, svaka rie neumjestna, svaka misaobedasta.

Njeki du oslovci pribrajaju k uvstvu slavohleplja kao njegovu vrst i uvstvo dopadnosti(Gefallsucht), na kom se osniva koketerija, nupo na em sudu ovo uvstvo samo s njeke stranespada strogo simo, jer ima svoj posebni predmet,a mi po predmetih razlikujemo u strogoj znanosti uvstva. U potonjem uvstvu ima sigurnospolna ljubav veliku ulogu. Nu mi smo ve

- 1 1 5 -

opazili, da se ne emo nikad pravdati za rie i,zato nam je svejedno, kako tko koju stvarzove, samo ako ju dobro razlo i. Ako dakle tkoshva a dopadnost na koliko je istovjetna s uvstvom slavohleplja, mo e ju, ako ho e, k njemupribrojiti.

-

Obi no je uvstvo dopadnosti e e i ja ekod enskoga nego kod mu koga spola. enimanjkaju obi no visoke prednosti, zato izti evi e tjelesne, ako ih ima. A da ove povisi ilinadomjesti, rado se kiti svimi mogu imi na ini.Za to se pako u ene tjelesne prednosti tolikociene i tuju, glavni e razlog biti bez dvojbespolni nagon i spolna ljubav. Ako u eni uvstvo dopadnosti odvi e vlada, onda te i, da imvi e srdaca podjarmi, i ako ih je svladala, sprezirom ih ostavlja, te opet me e drugim rtvam mre e; a jao onomu, tko ne e na koljenapasti, mr nja i osveta u njezinu srcu buktiproti njemu.

Po to smo razvidili u kratko uvstvo slavo

hleplja, mo e svatko sam lahko pogoditi, to emo odgovoriti Darwinu, kada tvrdi, da imajui ivotinje ovo uvstvo. 1. Velimo ivotinje nepoznaju nikada moralnih i du evnih prednosti,zato nisu radi njih nikada slavohlepne. Koj pasje slavohlepan radi pravednosti, po tenja, znanja,bistra suda i t d : 2. ivotinje neznaju, da ovjek u du i svojoj sudi, cieni i tuje, jer neznaju, to je sud, to je tovanje, to je ocienjivanje. 3. One samo znaju, da poslje njihovih ina sliede od ljudi za nje povoljni ili nepovoljni ini, za onimi te e, a ove bje e. Noto nije uvstvo slavohleplja. Kad bi pas znao,da neima slobodne volje, i kad bi si bio svjestan,punim bi pravom protestirao proti Darwinu natolikom odlikovanju, jer on u pravom smislunezaslu uje ukora, ako to ukrade, ni pohvale,ako za zecom bje i; jer mu posve manjka slobodna volja, o kojoj Darwin pametno uti. Neuredna te nja za veli anstvom zove se oholost.Ako se dakle tko hvali e, da ima prednosti,kojih u istinu neima, ili ako druge prezire, dabude sam prvi, ili ako se hvasta, da si je svojom zaslugom i vrlinom stekao prednosti, tosu mu slu ajno ili pomo u drugih u dio pale,takav se zove oholim. Ako su predmetom oholosti svojstva, koja su od male ciene i vriednosti, onda se to zove ta tina. Ako se oholost

i izti e vanjskim sjajem, zove se gizdost, akopona anjem i dr anjem, zove se nadutost. uvstvo se oholosti o ituje u hodu, u pogledu, ugovoru, u dr anju i pona anju, jer je sve stranom umjetno , stranom prisiljeno, te se nemo e sakriti pozornu oku. Oholi rado ogova

raju, uviek navra aju govor na se, prednostitudje umanjuju, svoje izti u, prisutne vriedjajurado porugljivimi rie mi, ve inom su slaba uma,a plaha srca. Do im se hruste, kad te neima,ili pobjegnu kao kukavice, ili puzaju s najve omudvorno u, kad im pogleda o tro u o i. Tkoih uvriedi, proti njemu goje nepomirljivu mr nju.Premda su oholost i ta tina istoga poriekla,zato ipak nestanuju uviek skupa. Jer oholicaje esto odvi e ohol nego da bude ta t; a ta tiodvi ta t, nego da bude ohol. Ljudi su vi epodvr eni uvstvu ta tine nego oholosti. Za udokako su i najja i ljudi prihvatljivi za ta tinu.Zato tko se razumije lukavo i oprezno laskati,neka bude siguran, da e pobiediti. S te stranejest ve ina najslabija, zato skoro neima govorabez laskanja. Laskanje jest kadkada vrlo smie no,nu ta tina to te ko opazi, jer je po svojojnaravi kratka vida.

Sada mo e svatko sam suditi, je-li istina, to veli Darwin, da i ivotinje imaju uvstvooholosti u visokom stupnju. ")1. Mnogih prednosti ivotinje nepoznaju, zato se nemogu njimiponositi. 2. Osobito se nemogu nikada hvastati svojstvi, kojih neimaju, a u tom ponajvi ele i uvstvo oholosti. 3. Jo te se mnogo manjehvali u, da su si svojom vrlinom i zaslugomstekle prednosti, koje im je narav dala.

Kad dakle pas ponosito, ko aru nosi, kadkonj visoko glavu dr i, kad puran dugi nosobjesi, rep razastre, i krila vu e, kad se paun epiri; ovo nisu ni najmanje znamenja oholosti,ve su to znaci zadovoljstva ili spolnoga nagona,ili one ljubavi, koju mogu i ivotinje imati,kako smo razlo ili govore o re enih uvstvih.Ako koje uvstvo visi o ni ih spoznavaju ihsilah i o ni em htienju, kako rekosmo, mo e senjekim na inom i u ivotinjah pobuditi; upravradi toga razglabamo o svakom uvstvu naposeda sve to no razvidimo, dok mo emo na e resultate pokupiti.

Kad nadalje Darwin veli "), da ivotinje ute uvrjedu, i da goje osvetu, to je istina. Alikakvu one uvijedu ute? za to se osve uju? O

")Ein Hund, welcher seinem Herrn einen Korb trigt, zeigtSelbstgefilligkeit und Stolz i m h o h e m G r a d e. l. c.I. B. I. Th. 2. Cap. S. 35.

*) Mehrere Beobachter haben angegeben, dass Affen essicher nicht leiden können, ausgelacht zu werden, undsie erfinden zuweilen eingebildete Beleidigungen. Imzoologischen Garten sah ich einen Pavian, der jedesmalin grenzenlose Wuth gerieth, wenn sein Wichter einenBrief oder ein Buch herausholte und ihm laut vorlas,und diese Wuth war so heftig, dass er bei einer Gelegenheit, bei welcher ich selbst zugegen war, sein eigenesBein biss, bis das Blut kam. l. c. I. B. I. Th. 2. Cap. S. 35.

- 1 1 6 -

moralnoj uvredi neznaju upravo ni ta; a physi ku dakako ute, nu znamo i za to. Pavian,o kom pripovieda Darwin, nije se ljutio zato, to je mislio, da se njegovu neznanstvu rugastra ar itaju pred njim knjigu, ve neobi no,njegovoj znali nosti protivno, isto materijalnodjelovanje stra ara nije mu bilo po udi. Jerda se je pavian zato ljutio, to je mislio, da sestra ar ruga njemu itaju knjigu, znao bi bio, to je knjiga i to sadr aje, i u kakvu odno aju stoji knjiga prama njemu ; ali o svem tompavian nezna ni ta, kao to pokazuje njegovcieli ivot. Ba zato se je ljutio, to nije znao to stra ar radi, a in bia e neobi an i njegovoj znali nosti protivan; on se je srdio, a to uvstvo imaju i ivotinje, jer visi o ni oj spoznavaju oj sili i o ni em htienju, te ga mogupobuditi isto materijalni predmeti. Nu da tobolje razumijemo, razmotrimo pobli e uvstvosrditosti. Ali da to uzmognemo, moramo prijespomenuti uvstvo mr nje.

Kao to uvstvo ljubavi u ob e nije ni tadrugo nego nagnu e za dobrom, isto tako uvstvo mr nje (odium) u ob e jest odbijanje zla.Hote a sila bila vi a (volja) bila ni a uvieksuzbija zlo, im ga kojim god na inom spozna.

Zlo je mnogovrstno, spoznavaju ga i vi ei ni e spoznavaju e sile. Ono zlo, koje spoznavaju ni e sile, pobudjuje dosljedno i u ivotinjah uvstvo mr nje. Zato pas mrzi vuka,kvo ka jastreba, vrebac sovu. Ali ako je zlotakovo, da ga ivotinje nemogu spoznati, neradja se uvstvo mr nje. Njeki misle, da mnogim antipathijam kao i sympathijam nije mo iuviek razloga na i, meni se ini, da su svim uvstvom skrajni razlog prirodjeni nagoni i spoznavaju e sile.

Zato treba oboje pred o ima imati, jersama spoznavaju a sila nemo e biti podpunrazlog kojemu uvstvu. Mr nja se prote e naosobe, na stvari, i njekim na inom kadkada nasamoga onoga, koj mrzi, ali to je vrlo riedko.Mi mrzimo obi no druge radi nanesene namuvrede, boli, nezahvalnosti, nepravednosti, ne udorednosti, nevjernosti u spolnoj i prijateljskojljubavi. O evidno jest, da u ivotinjah neopa amo mr nje proti predmetom, koje smo nabrojili, a razlog je tomu jedino taj, to ivotinjenemaju takove sile, da ono bude predmetommr nje kao u ovjeku. Predsude, krivo mnienje,nepovjerenje, i sve ono upliva na uvstvo mr nje, to mo e biti uzrokom, da se predmet spoznavaju oj sili predstavi kao zlo. Po to znamo, toje uvstvo mr nje, mo emo sada razpravljati o uvstvu srditosti (ira). Pomno razmatraju du

evni razvoj ovoga uvstva opa amo sljede ebiljege: 1. Zlo, za koje mislimo ili pravo ilikrivo, da nam je naneseno. Zlo pako je mnogoi premnogovrstno. Svatko zna, koliko vrsti zalaima u moralnom physi kom i socijalnom ivotu;i tolikimi se raznimi na ini mo e zlo na subjektprotezati. Svako zlo samo po sebi, im ga prihvati spoznavaju a sila, pobudi uvstvo mr nje,i ako se ve nalazi u subjektu, uvstvo boli i alosti, ili koje drugo uvstvo po na inu, kakose zlo spoznavaju oj sili predstavi, to smo govore o razli nih uvstvih prije razjasnili. 2.Subjekt, odkale ono zlo poti e. To je obi notakav subjekt, za koga znamo, da nam je usvjestnom stanju i slobodnom voljom zlo prouzro io. im vi e opa amoslobodnevolje,samosviesti, i udoredne zlobe, tim ve e jest takodjer uvstvo srditosti. Kad kada mo e biti subjekt,koj nam je zlo prouzro io, koja druga stvar ivu a ili ne ivu a, koja mo e srditost pobuditi.Tako pas grize kamen, o koj se je udario, adiete tu e stolac, o koj se je ozledilo. 3. Te nja, da se onomu subjektu suprotstavi, od kogazlo poti e, a to biva, da mu se na kojgod na innanese zlo, te se tako njekim na inom zlo usvom vrielu uni ti. Ovo su glavne biljege, kojesa injavaju uvstvo srditosti. Ve prije rekosmo,da se u nas tim e e i tim br e srditost pobudi, im vi e opa amo samosviesti, slobodnevolje i udoredne zlobe u onom, koj nam jezlo naneo. O tom neima u ivotinje ni traga, jerim posve manjka i samosviest i slobodna voljai udoredna zloba.

Tko rado sumnja, esto i nehotice podmi e udorednu zlobu, da mu je zlo hotimiceu injeno, vidi uvriedä tamo, gdje ih neima; zatose u njem lahko pobudi srditost, premda neimapravoga razloga. Takodjer se dogadja, da tkou srditosti svoj gniev izkali na nedu nu predmetu znaju , da je nedu an. To dolazi od velikerazdra enosti i zle volje, koja tra i, da im prijenesnosnoj razdra enosti zadovolji. Tako n. pr.razsrdi podanika gospodin, komu se nemo eosvetiti, a on iztu e kod ku e nedu nu enn.Kolika mo e biti estina ovoga uvstva, poznataje stvar. Vi e umne sile zaprie i skoro posve,ni e pako prekoredno napregne, otuda oni pojavi, koje opa amo na ovjeku, koj od srditostibiesni. Osve ta se samo u toliko razlikuje odsrditosti, to du e traje, to je hladnokrvna,vi eput dobro razmi ljena, i mudro osnovana;ina e neima bitne razlike.

Ako je socijalni ivot tako poreme en daneima sigurna na ina, zakoni strogo ozna ena,

- 1 17 -

da se povriedjeno pravo po pravednosti osveti,i da se nanesenoj uvredi zadovolji; ili ako tkomisli, da ima sam pravo za uvredu zadovolj tinuodkrojiti; ili ako tko dr i, da je isto pravedno,da onomu, tko je njemu svojevoljno zlo u inio,isto tako odvrati: onda se lasno kao udorednona elo prihvati: tko se neosveti, taj se neposveti. To biva osobito kod divljih naroda. estoopa amo u osveti i ovu misao, koja ju vrlopoti e, podpaljuje: ako se tko neosveti, da jeto znamenje kukav tine, ili da mu nije do po tenja i pravde stalo, osobito ako je ova misaoob enito mnienje u kojem dru tvu. Svatko zna,kakav obi aj vlada u Crnojgori. Zato stoji navelikom stupnju umnoga razvitka i ljudskogasavr enstva onaj, tko zna u svakom slu ajurazlikovati uvstvo pravednosti i uvstvo osvete;tko veledu no u stanovitih slu ajevih opra tananesene uvrede neobziru se na predsude ikojekakve obi aje, koji esto ste u pravi sud iistinu ; tko umom i slobodnom voljom ravnasliepe i neograni ene strasti i nagone, napose to se osvete i srditosti ti e. Zato mislim, dase je samo malo po alio Darwin "),kad veli, dapas poka uje uvstvo veledu ja, kad prezirere anja malena pseta. Jer ako on zna, to tozna i drugomu nanesenu uvredu veledu no oprostiti, nije mogao one izreke ozbiljno tvrditi.

Sada mo e svatko sam razabrati, da Darwinkrivo sudi, kad naprosto tvrdi, da i ivotinjeimadu uvstvo srditosti i osvete kao i ovjek.Razliku, koju smo iztaknuli glede drugih uvstva, opa amo i ovdje. Jer 1. u ivotinje se uvstvo srditosti kre e uvek samo oko materijalnoga i physi koga zla. 2. One nikada nerazlikujusubjekt, koj hotimice i svjestno zlo ini, oddrugoga subjekta, koj toga svojstva neima. O udorednoj zlobi neznaju ivotinje upravo ni ta,ve samo ni imi spoznavaju imi silami spoznavaju materijalni, physi ki subjekt, od koga zlopoti e, te proti njemu navaljuju. 3. in osveteuviek je stegnut u granice ni ih spoznavaju ihsila, te ga mo eno isto lahko protuma iti,kako emo u initi, kad budemo na iroko govorili o i n s t i n k t u ivotinja. Zato molimo tioca, da se za sada strpi, jer dobro uvidjamo,da e mnoge du evne pojave jo te bolje razjasniti razprava o instinktu, na kom se toli udnovata i skrovna du evna djelovanja ivotinjaosnivaju. Sada iztra ujemo samo fakta, a to seiz tih fakta napokon mo e zaklju iti, toga jo tedo sada nismo strogo ustanovili.

")Ein grosser Hund verachtet das Knurren eines kleinenHundes, und dies könnte man G r os sm u t h nennen. I.B. I. Th. 2. Cap. S. 35.

Jo te ima i drugih znamenitih uvstva, n.p. uvstvo nabo nosti, udorednosti, ljepote, nuo ovih se mora posebna razprava voditi to iDarwin ini, jer su za na u razpravu od velikeva nosti. Sravnjuju i uvstva, koja opa amo u ovjeku s uvstvi, koja imaju ivotinje moglismo se dovoljno uputiti:

1. Mnogi du evni iojavi, kojim su uzrok uvstva pokazuju se u ovjeku, a u ivotinjahmanjkaju. 2. Svi uvstveni pojavi, koji vise ovi oj spoznavaju oj sili, o slobodnoj volji, osamosviesti, nepojavljuju se u ivotinjah nikad.3. Budu i da ovi du evni pojavi uviek skroz u ivotinjah manjkaju, zaklju ujemo, da one neimaju niti vi e du evne spoznavaju e sile, nitivolje, niti slobode, niti samosviesti.

I tako nas je Darwin govore o uvstvih,koja imaju ivotinje, osvjedo io upravo o protivnom, nego je hotio. On nas je ponukao, dana tanko razmotrimo uvstvene pojave u ovjeku i ivotinji. Mi smo to u inili, te smo seuvjerili, da ivotinje neimaju svih onih uvstva,koja ima ovjek, i to da neimaju onih uvstva, zakoja se zahtieva vi a spoznavaju a i hote a sila.

Socijalne grjehote.(J. R.)

(Dalje.)

Ho ete-li uti, komuje na du i velik diel tih malih,zamazanih, poderanih nesre nika s bliedim licem i upalimo ima? Kapitalu, industriji. Govorilo se je prije: radimarljivo, u tom e na i svoju sre u;" sada se ne govorivi e tako nego : spekulacijom mo e se vi e postignuti negomu nim i marljivim radom." Spekulacijom - s tudjimtrudom, tudjim znojem na primjer, trudom i znojem malenedjece. Ima vrsti posala, koji ne trebaju mnogonapora mi ica,oni zahtievaju samo vje tinu malih, tankih prsti a - atimi je, kako znamo, priroda nadarila djecu. Ona su zatakove poslove prikladnija nego odrasli, a uz to se morauzeti obzir i na tu va nu okolnost, da bi odrasli zahtievali za svoj posao ilinge a djeca se zadovolje penci.Pa kada bi toj djeci barem s godinami rasla pla a, jo bi se pregledalo ; ali ti agenti sa znojem i krvlju nera unaju tako; bio idov ili kr anim oni jednako meljukosti siroma ne dje ice, ne mo e biti da si sameljusvakda nji kruh, nego da si pribave pala e, sjajne ko ije, u ob e ivot pun slasti i lasti. Ako te ruke" prestanu biti dje je ru ice, to ih bogati kapitalista vi e netreba, on ih odpravi iz svojetvornice, da u ine mjesto jatudrugih mladih radnika, koji jedva ekaju na posao tepristaju uz svaku pogodbu, samo ako mogu barem maloumiriti prazni, za jelom vi u i eludac. Oni si istinanisu sve vrieme svoga robovanja u tvornicah ni ta pri

=-


8Y

Ovaj list izlazi svakoga etvrtka na cieluarku. - Ciena mu je za Zagreb na cielugodinu 5 stot, a za predplatnike, kojim sepo ilja po tom, 6 stot na cielu, a 3 stot.

na pol godine. -

Za gre

. Svibnja 1873. (Te aj XXIV.

-9


svu godinu.

KAT0 I,I UKI LIST.0 postanku ovjeka.


VII.

Du evna djelovanja.Instinkt.

Sam Darwin rado priznaje, da se njegovsustav o postanku ovjeka nemo e primiti nikao vjerojatna hypothesa, ako se medju ostalimtakodjer nedoka e, da i ivotinje posjeduju umonako kako i ovjek, i da razlika medju umom ovjeka i ivotinje obstoji samo u ve em i manjem razvitku, a nipo to u bitnosti. Darwin najmeu i, da se je ljudski um tekom vremena vrlousavr io, do im je ivotinjski ostao na vrlonizkom stupnju savr enosti. Rado dopu tamo Darwinu, da bi se uklonula velika zapreka njegovusustavu, kad bi se dala dokazati ta njegovatvrdnja. Zato on punim pravom nastoji, da tioca to bolje osvjedo i, da i ivotinje posjeduju umnesile isto tako kao i ovjek, i da u tom pogleduneima medju njimi bitne razlike. *)

Zato je na a glavna zada a, da najprijeiztra imo sve pojave umnih sila u ivotinja i u ovjeka, te prispodobiv ih poka emo razlike kojeobstoje, a onda ocienimo, jesu-li bitne ili ne.Mislim, da je to jedini na in, kojim mo emo doistine do i. itaju Darwina vidi se na prvipogled, da on nije ovako objektivno postupao,ve on navla i na silu sve, da bude u prilognjegovu sustavu; premda se mora s druge stranepriznati, da je Darwin skoro jedini medju Darwinci, koj umjerenim svojim sudom u iztra ivanjutako mu nih pitanja drugim prednja i. No zamieram i onim koji misle, da su Darwina Bogzna kako pobili, ako vele, da ivotinje djeluju

") Die Abstammung des Menschen. I. B. Th. 2. Cap. S.38 - 45.

instinktom", kano da se tamnom i nerazumljivom rie ju pobija protivno mnienje. Budimodakle pravedni, reknimo sve, da mo e svatkonepristrano odlu iti, na ijoj je strani pravo.I to moram istini za volju spomenuti, da seDarwin pripoviedaju fakta o umnih djelovanjih ivotinja slu i odvi e pjesni kim stilom, te takododaje stvari, kojih u golom faktumu neima.

Sravnjuju i umna djelovanja ivotinja s ljudskimi opa amo:

1. Umna se djelovanja ivotinja prote u na isto konkretne materijalne i individualne predmete, te im posve manjkaju ob eniti abstraktnipojmovi, do im su u ovjeku upravo abstraktnipojmovi prvi temelj svemu razumnomu ivotu.Zato manjka ivotinjam ista sposobnost zabezbrojna umna djelovanja, koja opa amo u ljudskom ivotu. Znam, da ima ljudi, u kojih jekraljestvo ideja u jako uzke granice stegnuto, to dobro opa a Darwin ")po Büchneru, ali ion sam priznaje "), da i najdivljemu divljakunemanjka sposobnost, da se dovine do onogaznanja, kojim se ponosi prosvietljeni Evropejac19. vieka. Ako dakle neimaju ivotinje sposobnosti ivjeti umni ivot, kakov ive ovjek: toone neimaju ni one sile, na kojoj se taj ivotosniva. Kolik si je sviet ideja stvorio um ovje ji, kako su obilni potoci znanja iz toga vrelapotekli, koliku je knjigu razli nih znanosti stvorioljudski duh: svemu tomu neima traga kod ivotinja. Tu ogromnu razliku priznaje sam Darwin. *)

")1. c. S. 53.") Die Feuerländer gehören zu den niedrigsten Barbaren;

ich habe mich aber fortwiihrend darüber verwundern

müssen, wie genau die drei an Bord des Beagle befindlichen Feuerlinder u n s in i h r e r g an ze n A ml a geu n d i n d e n me i ste n g e i s tigen Fih i g k e i te ngl i c h e n. l. c. S. 28.

") Die Verschiedenheitin dieser Hinsichtist ohne Zweifele n o r m , selbst wenn man die Seele eines der niedrigsten

- 154 -

2. Nadalje opa amo u ivotinjah, da su immnoga njihova vanjska djela, koja se ine dasu vrlo o troumno izvedena, prirodjena. Bezsvakoga izkustva i bez svake pouke prave ivotinje vrlo umnih, kako se ini, i kompliciranihstvari, do im ovjek tek izkustvom i sveudiljnomnaukom razvija svoj umni ivot. Prirodjeno jekukcu, da se pred zimom zakopa u zemlju i tona najtopliji jesenski dan, kad ne uti nikakvenazo ne potrebo e. Bez izkustva i nauke se kanjac (Falco Buteo) isto drug ije pona a, kadprviput zagleda otrovna ili neotrovna gu a (Coluber=Natter). Ptice grade gniezda, putuju u

- daleke krajeve, brane se proti neprijatelju neimaju ni izkustva ni pouke.

Pomno motre udnovati ivot svakomu

dobro poznatih ivotinjica p ela ) i mrava ")najbolje mo emo uviditi, da su im mnoga sigurno vrlo umna djelovanja prirodjena. Moglibi nanizati mnogobrojne slu aje, koje opa amou raznih ivotinjah osobito u dabra (Biber), *)nu mislimo da e biti za na u stvar dovoljno,a tiocu povoljno, ako u kratko nacrtamo nekadjela iz ivota p ela, da doka emo, to smomalo prije rekli.

P ele sa injavaju dobro uredjeno dru tvopoput kakve dr ave sastoje e se od kraljice,radnica, i od trutova. Ako se broj stanovnikau toliko pomno a, da je stara ota bina za svegradjane premalena, izleti mno tvo s mladomkraljicom iz staroga prebivali ta, da stvore novukoloniju. Ako se slu ajno dogodi, da na putuizgube mladu kraljicu, koju svi po ituju i maze,to poleti odmah sav puk velikom brzinom natrag, da potra i najvriednijega lana i glavaracieloga dru tva. Ako ga po nesre i nenadje,vrati se opet u staru domovinu. im prispijemlada naselbina s mladom kraljicom u novi stan,glavna im je najprije zada a, da si sagradeshodne stanove. Svaka radnica ponese sa sobomna put tri obroka, da od gladi nepogine, i daima odmah potrebita gradiva za novi stan. Svaki lan je ujedno graditelj i te ak, te ipak zakratko vrieme to no i shodno sagrade stanove,

Wilden, mit der des höchstorganisirten Affen vergleicht.Ohne Zweifel wirde der Unterschied immer noch u n g ehe u e r bleiben, selbst wenn einer der höheren Attenso weit veredelt oder civilisirt wire, wie es ein Hundist im Vergleich mit seiner Stammform, dem Wolfe oderSchakal. l. c. S. 28.

*) Brehm. IIlustrirtes Thierleben. Eine allgemeine Kundedes Thierreichs. VI. Band. S. 166. Hildburghausen 1869.

*) Brehm. 1. c. S. 209. Cf. Huber. Recherches sur lesmoeurs des Fourmis.

*) Brehm. 1. c. II. Band. S. 168. Cf. Morgan. The American Beaver and his Works, 1868.

koji odgovaraju svim njihovim potrebo am. Svistanovi tako su pravilni, kao da su imali ovimaleni graditelji estilo i ravnilo pri ruci, i kaoda su u ili pravila graditeljstva. Novi stanovnicisi tako to no zapamte stan, da mogu na dvieure daleko, ako je sila, odletiti i potra iti, toim je za ivot potrebno, i najkra im se putemku i povratiti.

Vrlo shodno i umno kupi i jo te ve om sivje tinom natovari marljiva radnica razne za ivot potrebite stvari: samotok (Honigseim), izkojega pravi med; vodu, kojom gasi edju, pripravlja hranu za mlade i priredjuje gradjevinu ;pelud (Blüthenstaub), koj se spravlja za ive ,te se zove medak (Bienenbrod); napokon smolnetvari, kojimi utvrdjuju sate (Waben), zaljepljuju kuljice i pukotine, da nedodje mokrina i zimau njihov stan, ovijaju tudje tvari, kojih nemoguiz stana izbaciti, a mogle bi im, da iztrunu,na koditi n. pr. mi , goli pu i t. d. im sevrati ovako obtere ena radnica ku i, skine vrlopomno svoje breme. Med stavi stranom u stanice, u kojih uvaju ive za budu e, te ihodmah, im se napune, zatvore vo enim pokrovcem; stranom u stanice, u kojih se nalazisvakdanja hrana. Ako si nemo e sama bremeskinuti, to joj prite e odmah koja druga sestricana pomo . Mu karci, koji se zovu trutovi, neradeupravo ni ta, ve se samo e u oko podne, teu ivaju, to su radnice s mukom pribavile. Njihova jest jedina zada a, da jedan od njih oplodikraljicu, to biva samo jedanput u njezinu ivotu, koj traje etiri do pet godina. Samokraljica le e jaja, i to do 60 hiljada na godinu,jer ostale p ele radnice su enke neimaju razvijenih spolnih organa. Kad kraljica nosi jajaide od jedne za to opredieljene stanice do druge,te u svaku polo i po jedno jaje, a radnice jusprovadju glade i ju maze i podavaju joj hranu,kao to dolikuje kraljici. Takodjer donesu u svakustanicu, u kojoj je jaje, malo hrane, koju prave odmeda, peluda i vode, da im se etvrti dan izjajeta izvali maleni crvi odmah nadje dovoljnehrane. No neprestaje ovdje skrb radnica zamlade. One nategnu okrajke stanice te ih prignuna nutra, da se odozgor stisne, te tako umanjeni otvor zatvore vo tenim poklopcem; zatimhrpimice obkole stanicu, da se mo e za 21 dan,ra unaju od dana, kad je kraljica jaje izlegla,novi lan dru tva iz kukuljice (Puppe) razviti. im stupi novorodjena sestrica iz stanice, to judrugarice o iste, dobrom hranom okriepe, terazorenu stanicu poprave, da mo e opet za istusvrhu slu iti. Mlada radnica obavlja prvih osamdana samo ku ne poslove: isti stan, hrani mlade,

- 155 -

pokriva stanice. Koncem Srpnja ili po etkomKolovoza iz ista mira navale radnice na bezposlene mu karce, koji neimaju vi e nikakvezada e, da ih badava nehrane, te ih natjerajuu zakutak, gdje ih stranom poubijaju, stranompuste od gladi poginuti, a stranom ih iz ko niceizbace. Tim kratkim putem umanje za mnogobroj stanovnika. P ele su tako iste ivotinjice,da u stanu netrpe nikakve nesnage, same izlazena polje, da se izprazne, uviek iste stan, teodstrane, osobito u prolje e, sve to nespadana dobro uredjenu ku u. Njeke stanice, u kojepola e kraljica svoja jaja, grade p ele malo ve eod drugih, i za udo samo u ove me e kraljicaona jaja, iz kojih se izvale trutovi, koji su

- oma niji od radnica; a od kraljice visi, da-li ese iz jajeta izvaliti enka radnica ili trut mu karac, jer je posve dokazano, da ona jaja, izkojih se izvale trutovi, nisu oplodjena. Le u dakle jaja pusti kraljica, da se njeka oplode, adruga ne. Kako to biva rekao sam na drugommjestu. *) P ele sagrade dvie do tri stanice, kadkada i vi e, koje se razlikuju svojom veli inomi oblikom od svih ostalih, i u ove polo i kraljica po jedno jaje, a radnice metnu u nju boljuhranu nego u ostale. Za 17 dana izvali se iznje enka plodnica, koja se zove kraljicom. Kadbi ju radnice pustile iz stanice, nastala bi smrtnaborba medju starom i mladom kraljicom, zato .ju nepuste nikamo. Veliki nemir nastane medjustanovnici, dok napokon 10 do 15 hiljada stanovnika sa starom kraljicom ostave staru domovinu, da se gdje drugdje nasele. Sada izadjeiz stanice mlada kraljica obkoljena od svojihviernih privr enika. Ona bi isto mirno gospodovala, kad nebi bilo jo te koje druge takmice.Dvie nemogu nipo to u jednoj ku i gospodovati.Njeko vrieme brane podanici medju njima smrtnidvoboj. Ako su samo dvie, i ako jedna izletisa svojimi privr enici, da si drugdje tra i stan,t. j. ako se p ele po drugiput roje, onda sedru tvo razdieli bez svake borbe medju kraljicami. Ina e ako ima vi e kraljica, i ako seneroje po drugiput, onda nastane smrtni dvobojsamo medju njima; koja ostane iva na juna kompolju, ona mo e mirno gospodovati. Ako slu ajno kraljica umre, a neima k eri nasljednice,onda se udnim na inom taj maleni narod briniza novu kraljicu, jer bez nje morao bi propasti.

Ima-li u slu aju, kad ih ova velika nesre asnadje, te im naglo pogine kraljica bez kraljevskoga potomstva, jo te u ko nici stanica sjaji, koje nisu sre om zatvorene, onda pretvorebr e bolje jednu stanicu s jajem ili ve crvi em

*) St. 32. Opazka.

u takovu stanicu, kao to je ona, u koju le ekraljica jaje, iz koje e se izvaliti mlada kraljica, te njeguju ovako pretvorenu stanicu istotako kao da je u njoj jaje, iz koje mora izi ikraljevska nasljednica. I za udo trud im nijeu zalud, jer iz stanice na veselje cieloga narodaizadje mlada kraljica. Ako su pako po nesre ive sve stanice s jaji pozatvorene, a kraljicaslu ajno umre, onda izabere puk najja u i najve u radnicu za kraljicu, oslobodi ju od svihradni kih du nosti, hrani i njeguje ju kao rodjenu kraljicu, te joj izka uje podpunu ljubav iprivr enost. Njegom i mirnim bezposlenim ivotom oja a tako radnica, da izgleda kao rodjenakraljica i po ima jaja nositi, ali na veliku nesre u iz jaja izlegu se sami bezposleni mu karci,jer se nije kraljica parila, te tako nije moglajaja oploditi, a iz neoplodjenih jaja izlegu seuviek sami mu karci.

Mogli bi jo te sijaset vrlo zanimivih slu ajeva iz zoologije navesti, nu i sam Darwin ")injegovi prista e ni malo nedvoje, da su mnogadjela ivotinjam prirodjena, koja su vrlo umjetnoi shodno izvedena.

3. ivotinje vr e esto svoja umjetna i shodnadjela sliep o; one si nestvaraju umnih osnova,nepoznaju svrhe, nepretresuju umno umjetnihdiela, nerazabiru razli nih sredstava, do im ovjekimade sposobnost, da si sam stvori umne osnove,da pozna svrhu, da razabere razli na sredstva.

Vodeni pauk (argyroneta aquatica=Wasserspinne) pravi si stan pod vodom tako umjetno,da je on umjetniji jo te stroj nego na e ronilo(Taucher glocke), do im sigurno ni ta neznadeo na elih, na kojih se osniva ronilo. *)

Njeka vrst kukaca (Rhynchites betulae) *)gradi gniezdo iz lista od bukve ili breze ili jal eza svoga potomka tako umjetno i shodno, daizvadja djelo potanko po strogih zakonih vi emathematike i po pravilih tehnike. Dr. Heis profesor mathematike u Münsteru dokazao je, daje zakone, po kojih se ravna taj udnovati kukacpri radu, god. 1673. hollandeski physik i mathematik Huygens prvi uveo u znanost. Ne esigurno nitko re i, da kukac poznaje zakonevi e mathematike i pravila tehnike. Opa amo, da ivotinje vr e umjetna djela kadkada i onda,kad njim o evidno ni ta nekoriste, ili kad jeo evidno da se nemo e svrha posti i, ili kadnjim na propast slu e, to je dovoljnim dokazom,da izvadjaju umjetna djela nepoznavaju svrhe.

*) Ueber die Entstehung der Arten im Thier- und Pfanzenreiche durch natürliche Züchtung. S. 205.

*) Brehm. 1. c. Sechster Band. S. 587.*) Brehm. 1. c. S. 120.

- 156 -

Lemming ")pripovieda, da u vedskih viso inah ivi njeka osobita vrst glodavaca (Nagethier). Podjesen kupe se u velika jata, te putuju prama iztoku. Uviek idu istim ravnim pravcem. Ako naba una kakovugod zaprjeku, to mjesto da se lahkimna inom ugnu, idu preko nje, ma bilo najve imnaporom; kad napokon dodju do morskoga zatona bottni koga, poska u u vodu, i nemogu ipreplivati, poginu svi. Ovo je putovanje dakako ovjeku i drugim ivotinjam od velike koristi,ali je njim samim na veliku tetu. Huber ")pripovieda, da je opazio pri njekoj vrsti gusjenica prave svoju tkaninu sljede i slu aj. Uzeoju je, kad je bila tre inom tkanine gotova, teju preneo u drugu, koja je bila ve petinomgotova, a ona je opet po ela snovati pri tre inineopaziv dobitka.

4. Slobodna volja, koja mo e uplivati nasva umna djelovanja, glavni je uzrok, za to je ivot ljudski u pojedincih tako raznovrstan, daima svaki individuum svoj vlastiti ivotopis;do im ivotinje neimaju slobodne volje vode ivot vrlo stegnut, obavljaju umjetna djela jakojednostrano, sliede i obi no strogo opredieljenezakone ciele vrsti, tako da je n. pr. ivot jednep ele jednak ivotu ostalih drugarica. Zato stojesva njihova umjetna djela u naju em vezu s cielimorganizmom i s pojedinimi nagoni; jer im najmeslobodna volja posve manjka.

5. Ako razmotrimo pobli e umjetna i shodnadjelovanja, opaziti emo, da ih neizvadjaju posvemekani ki, nego sve skoro njihove du evne sileu estvuju kao njihovi bli i uzroci. Najprije djeluju prirodjeni nagoni (Triebe), osobito nagonuzdr avanja i nagom razplodjivanja; zatim nutarnja i vanjska osje anja, kojim su uzrok nutarnja i vanjska sjetila; nadalje razmniva (phantasia), koja prija nja osje anja ponavlja po zakonukoj se zove lex associationis, nadalje ona opredieljuju a sila, kojom u pojedinih materijalnihi individualnih predmetih izklju ivo prihva aju, to je shodno, i nepoznavaju skrajne svrhe iodno aja medju sredstvom i svrhom; napokonskrajni ravnaju i uzrok, da iz pojedinih djelovanja proizadje jedno skroz shodno sastavljenodjelo. Vazda nastojahu u enjaci, da bar donekleodkriju tako skrovnu narav ivotinja, koja sepokazuje u njihovih shodnih i umjetnih djelovanjih. Da vidimo, to se mo e o tom pitanjuznanstveno re i, imaju i uviek pred o ima fakta,koja slu e u enjaku u iztra ivanju kao podloga.

(Dalje e sliediti.)

") Dr. Bach. Ueber Instinkt. Alte und neue Welt. X. Heft.VI. Jahrgang. 1812. S. 334.

") Darwin. Ueber die Enstehung der Arten. S. 218.

Poslanicasa kupljenih na grob u sv. Bonifacija u Fuldipruskih biskupa na asti o sve enstvo i sve

vjerne njih ovih die cesa.Vi znate ljubezni u Gospodu, u kakov je polo aj

dospjela crkva Isusa Krsta, skoro re i po svem svietu,najpa e u na oj domovini po a bo jem prepu enju kojemuse klanjamo.

Naskoro ima iza i itav niz zakona, koji u bitnihto kah protuslove ustavu i slobodi crkve, kako ju jeBog uredio.

Odmah im su ti zakoni saboru predlo eni, spoznasmo, da je bila sveta du nost na e biskupske slu be,da tako pred priestoljem kako pred obima saborskimku ama proti njim podignemo svoj glas glasno i odre ito.Ali i Vi uvidiste, astna bra o i dragi diecesani, ako seti zakoni provedu, da e od toga nu dno sliediti odciepljenje biskupa od vidljive glave itave katoli ke crkve,odciepljenje klera i puka od njihovih biskupa, odciepljenje crkve na e domovine od crkve boga- ovjeka i spasitelja svieta, koja svu zemlju obsi e, i podpuno razrie enje one organisacije, koju je crkvi Bog dao. To steVi svoje jasno i pravo spoznanje, i niklu iz toga spoznanja ozbiljnu i preozbiljnu zabrinutost izjavili pred svojimi biskupi na razli it na in, adresami i deputacijami,ustmeno i pismeno. S tom ste Vi izjavom, glede nate ke pogibelji, koje u bli njoj budu nosti priete crkvi injezinim pastirom, spojili sveto obe anje, da ete Vi,doniela budu nost to joj drago, stojati tvrdo i nepomi no uz sv. otca, zajedni koga u itelja i pastira svimkr anom, i uz nas, Va e zakonite biskupe, i da ete Viisto tako s nami vjerno dieliti na e borbe i muke, kö to sada s nami dielite te ke brige. Ovo slobodno i veselo, ovo ganljivo i zanosito zasvjedo enje Va e vjere iVa e prave odanosti napram crkvi, koje nam donositesa svih strana, za nas je velika radost i srda na utjehau sada njoj tuzi, i skoroj oluji, koja jur sieva i ho e danas poklopi. Sjedinjeni na ozbiljan dogovor na grobu sv.Bonifacija, zahvaljujemo Vam svim iz ganuta srca ijednodu no za te tisu uvrstne dokaze Va e vjernosti. Mi emo je uvati kano dragu uspomenu na vrieme za crkvupreozbiljno i viekom spominjano. Mi emo se na nje nasloniti kano na jamstvo Va e neuzkolebive vjernosti, imi Vas sve zaklinjemoljubavjuIsusaKrsta, da do lo to mu drago, uztrajete vjerni u toj misli, i svoju zadanu rie potvrdite inom. Milosti bo je ne e Vam zatu svrhu ponestati. Onaj, koj je dobro djelo po eo, on e ga i dovr iti do na dan Isusa Krsta.

Jo neimaju oni zakonski predlozi zakonske krieposti, - no do lo to mu drago, mi emo s bo jommilosti ona na ela, to su u na ih spomenicah razvijena,a nisu samo na a, nego su i na ela kr anstva i vje nepravice, mi emo ih postojano i jednodu no braniti, isvoju pastirsku du nost tako vr iti, da na as na e

Broj 21.)


na pol godine.

Za gre

22. Svibnja 1873. (Te aj XXIV.


svu godinu.

-o

K AT 0 I, I UKI I I ST.0 postanku ovjeka.


VII.


(Dalje.)

Najprije nas zanima tuma enje Darwinovo,jer je i on morao stranom kao u eni naravoslovac stranom radi svojega ob enitoga sustavao tom te kom pitanju svoje mnienje re i i onakoga prilagoditi, da mu odgovara sustavnim na elom. Moramo re i, da smo mnogo vi e o ekivali od Darwina, nego to smo kod njega na lio tako zanimivom pitanju, koje mo e zadati njegovu sustavu velikih neprilika. Ako je hotioosvjedo iti ovjeka u ena, morao se je svogapredmeta primiti puno savjestnije te ga razvitipo pravilih znanstvene strogosti. ') On dakleovako po prilici eli protuma iti shodna i umjetnadjelovanja ivotinja:

1. Kako su se u svom prvom po etku najprije u najni ih organizmih du evne sile razvile,o tom nemo emo ni ta re i, ovo ostaje nere enproblem za budu nost, ako e u ob e ikada ovjeku za rukom po i, da ga znanstveno rie i. *)

2. Neka su djelovanja ivotinje najprije umomi usljed izkustva izvadjale kao to ovjek, nukasnije su im ti ini tako pre li u narav, da

) widerlegterDarwinismus (Darwinism Refuted, an Essay).Ueber Mr. Darwins Theorie der Abstammung des Menschen« von Sidney Herbert Laing. Aus dem Englischen.Leipzig. 1872. Kapitel. IV. V. S. 26-39.Zu untersuchen, in welcher Weise die geistigen Fähigkeiten zuerst in den niedrigsten Organismen sich entwickelt haben, ist eine ebenso hoffnungslose Untersuchungals die, wie das Leben zuerst entstand. Dies sind Probleme für eine ferne Zukunft, wenn sie überhaupt je

2)

su im poslje mnogo generacija postali isto prirodjeni, te ih ine bez sudjelovanja uma iliizkustva. ') i

3. Neka druga pako vrlo kompliciranaumjetna djelovanja nastala su u ivotinja bezupliva svake umne sile. *)

4. Naravskim uzgojem (natürliche Züchtung)su se malo po malo jednostavna du evna djelovanja u ivotinjah promienila, probita ne su sepromjene za obstanak uzdr ale i nasljedstvom upotomke preto ile, i tako su slu ajno nastalakomplicirana djelovanja. *)

5. Razli iti mnogovrstni nepoznati uzrocidjelovali su na organizam napose mo djana, kojisu skupno proizveli re ene promjene u du evnih ivotinjskih djelovanjih. )

6. Do im su se postupice du evni organinapose mo djani razvijali, razvijale su se takodjer du evne sile, a sviestan razum nije ni tak tomu doprineo. *)

7. ivotinje imaju takodjer umnu silu, kaoi ovjek, premda nije tako razvijena. Nekoliko

vom Menschen gelöst werden können. Die Abstammungdes Menschen. I. B. I. Th. 2. Cap. S. 30.

|-

")Andererseits werden aber Handlungen des Verstandes,wie z. B. wenn Vögel auf oceanischen Inseln zuerst sichvor Menschen zu fürchten lernen, in Instincte umgewandelt und werden vererbt, wenn sie viele Generationenhindurch ausgeführt worden sind. Man kann dann vonihnen sagen, dass sie im Character verderbt sind, dennsie werden nun nicht mehr durch den Verstand oder

nach der Erfahrung ausgeführt. l. c. S. 31.")

3)

So scheinen doch die complicirten Instincte unabhängigvon irgend einer Intelligenzentstanden zu sein. l. c. S. 31.Dagegen scheint die grössere Zahl der complicirten Instincte in einer völlig verschiedenen Weise erlangt wordenzu seim, nimlich durch die natürliche Zuchtwahl vonVariationen einfacher instinctiver Handlungen. l. c. S. 31.

") DerartigeVariationenscheinenaus denselbenunbekanntenUrsachen, welche hier auf die Organisation des Gehirnswirken, zu entstehen. l. c. S. 31.

*) Ueber die Functionen des Gehirns ist nur wenig bekannt, aber wir beobachten, dass in dem Maasse, wie die

- 162 -

primiera navadja Darwin, da nas o tom uputi;mi emo ih malo kasnije spomenuti. ')

Eto ovo su glavne to ke, po kojih eliDarwin protuma iti du evna djelovanja ivotinja,u koliko se pokazuju u njihovih umjetnih djelih.Razmotrimo ih dakle redom, da vidimo, mo e-liznanost uz njih mirno pristati.

-

Najprije veli Darwin, da nemo e ni ta re i,kako su nastala u prvom svom po etku du evnadjelovanja u ivotinjah. Rado priznajemo, da jejako mudro rekao Darwin imaju pred o imasvoj sustav; ali se zato ipak nesmije ovo makako skrovno pitanje radi te ko a, koje u njemle e, izbje i, tim manje to neke stvari o po etku du evnih djelovanja u ivotinjah vrlo dobrorazumijemo. Ili su du evna djelovanja isto accidentalni pojav materije, iz koje se sastoje svamaterijalna tjelesa; ili pako imaju svoj vlastitisubjekt, koj je njihovim neposrednim nosiocem.Ako imaju svoj vlastiti subjekt, iz kojega nastaju du evna djelovanja, to mora taj subjektimati svoju bitno s t, dakle i bit na svoj stvai bit ne sile. A bitna svojstva i sile u subjektutako ga ograni uju, da je sve u diljni prelaziz jednoga pojava na drugi, iz jednoga bi a nadrugo posve nemo an. A budu da Darwinovsustav nepriznaje stalnih bitnih granica u razvoju svih bi a; zato nemo e Darwinizam pristatiuz neoborivo na elo, da du evna djelovanja imajusvoj vlastiti subjekt, iz kojega ni u, jer bi setim sru ila glavna podloga cielomu sustavu. Moradakle Darwin, ako eli spasiti svoje nazore, prihvatiti prvo: da su sva du evna djelovanja usvom prvom po etku isto accidentalni pojavimaterije. Nu mi smo dokazali govore o postanku pojmova, da je to na elo posve neistinito, jer sastavljen subjekt nemo e biti nepo

intellectuellen Fiihigkeiten höher entwickelt werden, auchdie verschiedenen Theile des Gehirns durch die feinst

verwobenenKanile gegenseitigen Austausches mit einanderin Verbindung gebracht werden müssen. l. c. S. 32. DieFähigkeit zur Ausführung solcher Handlungen ist Schrittfür Schritt durch Variabilität der psychischen Organeund natürliche Zuchtwahl erreicht worden, oline dass einebewusste Intelligenz seitens des Thieres während einerjeden der aufeinanderfolgenden Generationen dazu gekommen wire. l. c. S. 32.

*) Unter allen Fähigkeiten des menschlichen Geistes steht,wie wohl allgemein zugegeben wird, der Verstand obenan.Es bestreiten nur wohl wenige Personen noch, dass dieThiere eine gewisse Fähigkeit des Nachdenkens haben.Fortwährend kann man sehen, dass Thiere zuwarten,überlegen und sich entschliessen. Es ist eine bezeichnende Thatsache, dass je mehr die Lebensweise irgendeines besonderen Thieres von einem Naturforscher beobachtet wird, dieser desto mehr ihm Verstand zuschreibtund desto weniger die Handlungen nicht gelernten Instincten beilegt. 1. c. S. 38.

srednim nosiocem du evnih djelovanja. Nadaljepravedno o ekivasmo od Darwina, esa on u inionije, da doka e bar kao mogu u hypothesu, dasastavina od mnogobrojnih atoma mo e biti nesamo uzrokom ve i neposrednim nosiocem du evnih djelovanja, to se nam ini nemo no.Kad bi se i dopustilo, to se medju tim po nikojoj znanosti dopustiti nemo e, da je slu ajnasastavina od mnogobrojnih atoma uzrokom ineposrednim nosiocem svih du evnih pojava, tobi i ova sastavina morala imati neka bitna svojstva i bitne sile, koje imaju svoje granice. Kakodakle valja staviti granice? Granice obstoje takodugo, dok se nedoka e, da se iz onih sila isvojstva mogu uzro nim vezom protuma iti svipojavi, koje opa amo u savr enijem bi u. Molimodakle, tko je dosada bio onaj veliki Apollo unaravskih znanostih, koj je barem kao vjerojatno dokazao, da se svi ivotni pojavi moguprotuma iti po onih silah i svojstvih, koja imajunajni a materijalna tjelesa? Toliko je sigurno,da dosada jo te nije nitko mogao tim putemni najjednostavnijega du evnoga pojava protuma iti, a kamo-li sve.

Drugo na elo, koje gore spomenusmo, stavljaDarwin, da su neka djelovanja najprije ivotinjeumom i usljed izkustva izvadjale, kao to ovjek,nu kasnije su im ta djelovanja pre la tako unarav, da su im postala poslje mnogo generacija isto prirodjena, te ih ine bez sudjelovanja umai izkustva. Jako pametno prote e Darwin re enona elo samo na neka instinktivna djela ivotinja,a ne na sva. Jer kad bi ga na sva djelovanja protegnuo, onda bi morao priznati, da su neko p elei mravi imale razum tako razvijen, da bi moglenadkriliti u enjaka u 19.stolje u. Ako se u spomenutom na elu pod rie ju umna sila" nerazumieva ona umna sila, koju ima ovjek, ve spoznavaju a sila, koja i dandanas upliva u djelasvih ivotinja, i ako se pod rie ju instinkt"razumieva izklju ivo samo ono, to je ivotinjiprirodjeno bez izkustva; onda se i meni dostavjerojatno ini to tvrdi Darwin, da ivotinjesada same po sebi izvadjaju neka djela, kojasu prije samo usljed izkustva inile. Jer menise ini dosta vjerojatno, da se ovako mo e istodobro protuma iti, za to su mlade lisice u okolicah, gdje je esto lov na nje, opreznije, negostare lije ondje, gdje mogu u miru iviti; i)za to ivotinje u tudjih zemljah u prolje u grizui otrovnu travu, a kasnije ju izbjegavaju, do imje doma im prirodjeno, da se bez izkustva odmahotrovne trave uvaju; za to se ptice na oceanskih otocih s po etka neboje ovjeka, a kasnije

*) Leory. Lettres phil. sur l' Intelligence des Animaux.

- 163 -

mu se uklanjaju. Da i vlastito izkustvo uplivana djelovanja ivotinjska o tom ne e nitko podvojiti. Mogu e je dakle, da bar ne to od onoga, to je ivotinja usljed izkustva postignula, priedjena nasljednike, premda se niti to neda isto sigurno dokazati. Ali ako se pod rie ju umna sila"u gore navedenom Darwinovu na elu razumievaista umna sila, koju ima i ovjek, onda je na elo skroz neistinito. Jer umna sila u ovjekustvara si sama abstraktne i ob enite pojmove,koji su temelj svemu ljudskomu znanju, do imovaj na in znanja ivotinjam posve manjka. Ovipojmovi neprelaze nikada na nasljednike. Kamosre e za ljudski rod, da prelaze pojmovi iz glave

- ot eve u glavu sina! Kamo bi onda doprlo znanje! Razlika je takodjer velika medju izkustvom,koje ima ovjek, i izkustvom, koje ivotinjampoma e. ovjek si izkustvomstvara osnove,stalnana ela, do im si ivotinje izkustvom usavr ujusamo prirodjene nagone, i obavljaju ona djela,za koja su dovoljne ni e spoznavaju e sile. Darwinnavadja za izkustvo, koje imaju ivotinje, sljede i primjer. )

U zoologi kom vrtu rabio je majmun imaju slabe zube kamen, da otvori orahe, te ga jesakrivao pred drugimi, takodjer nije trpio, dase tko kamena dotakne. Dodaje odmah Darwin,da ovaj slu aj dovoljno pokazuje, kako iste ivotinje imaju pojam posjeda. To da se i u psa.opa a, kad neda kosti; i u ptice, kad nepustinikoga u gniezdo. *) Kruto se vara Darwin, akomisli, da se navedeni primjer i njemu sli ninedaju ina e protuma iti, nego ako se prizna u ivotinjah ista umna sila, koju ima i ovjek.Jer ovo djelo nije izveo majmun po kakvojosnovi, koju bi on sam stvorio abstraktnimipojmovi, kao to mo e ovjek, ako ho e; ve samo po nagonih (Triebe) i sjetilnih silah, kojesigurno i ivotinje posjeduju. Majmun nije sigurno ovako umuju svoje djelo izveo: teta jezubi orahe hrustati, ta mo e se svakim tvrdjimtielom laglje otvoriti. Kamen je tvrdji nego orahova lupina, zato moram potra iti kamen. Na avkamen nije mislio ovako: mogao bi mi i tkokamen oteti, ta znam dobro, da ljudi i moj rodrado krade, dakle ga valja pred njimi sakriti.

1) Die Abstammung des Menschen. I. B. I. Th. S. 44.*) In zoologischen Garten gebrauchte ein Affe, welcher

schwache Zihne hatte, einen Stein, um sich Nüsse zuöfnen, und mir versicherten die Wärter, dass das Thier,wenn es den Stein gebraucht babe, ihn im Stroh verberge und keinen andern Affen ihm beriihren lasse. Hierhaben wir die Idee des Eigenthums, doch ist diese Ideejedem Hunde, der einem Knochen hat, und den meistenoder allen Vögeln in Bezug auf ihre Nester eigen.l. c. S. 44.

Kamo u s kamenom? U takovo mjesto, gdjega drugi ne e vidjeti; ako ga metnem podslamu, tamo ga ne e nitko tra iti. Dakle u slamus kamenom. Ali ipak moram paziti, da se tkonepribli i, i da po slami nerazkapa, jer bi ondasigurno i moj kamen na ao." Kad bi ovakoradio majmun, tad bi imao istu umnu silu, kojui ovjek. Ali da on nije ovako svoje djelo izveo,mislim, da e i Darwinianci priznati. Jer kadbi majmun taj in ovako izveo, onda bi semorao u svih svojih djelih ovako vladati; ondabi bio sposoban, da se za kratak as nau i ipisati, i itati, i ra unati; on bi bio sposoban,da izkustvom i naukom postigne s vremenombarem onoliko znanja, koliko mo e postignutinajtupiji ovjek. Jer im dopusti , da imajusilu stvarati ob enite abstraktne ideje, ondamora dopustiti, da su sposobne za svako umnodjelovanje ko i ovjek. O evidno je dakle, da ivotinje nemogu stvarati ob enitih abstraktnihideja, s toga im manjka i ta sila, dosljedno immanjka i prvi temelj razumnomu ljudskomu ivotu. isto je drugim na inom izveo majmunsvoj posao, bez pomo i ob enitih abstraktnihideja. Naravni prirodjeni mu nagon za hranomgonio ga je, da zagrizne u orah, im ga jeopazio. Nije ga mogao otvoriti zubi, zato jeku ao sve mogu e, da nagonu zadovolji. Slu ajnoje na ao prviput kamen, nagon ga je tjerao,da i njim lupi po orahu. Orah se otvori i on gapojede. Taj se cieli in uzdr ao u majmunovojphantasiji. Kad je drugiput vidio orah, probudise nagon za hranom uz sjetilne predstave uphantaziji, i on bez oklievanja prihvati kamen.Napokon mu je pre lo u navadu, te mu je kamenpostao predmetom njegova nagona kao to zubi,prsti, i orasi. Kao to dakle nagonom neda majmunoraha, da mu ih rodjaci nepojedu, istim je nagonom uvao i kamen. Kao to ivotinje sakrivaju hranu, tako je sakrivao majmun i kamen.Kako pako ivotinje sakrivaju hranu, to ili jeve samomu nagonu prirodjeno, ili su sli nimizkustvom postigle kano to i taj na majmun. isto drugu vriednost ima izkustvo u ovjekua drugu u ivotinjah. U ovjeku prelazi izkustvou kraljevstvo ideja, istine i na ela, iz kojih poti u osnove, koje on slobodnom voljom izvadja;do im u ivotinjah ostaje onako, kao to jesjetilnimi silami dobiveno, te upliva neposrednona prirodjene te e e sile, koje ja zovem nagoni(Triebe).

Tre e na elo stavlja Darwin, da neka vrlokomplicirana prirodjena umjetna djelovanja nisunipo to nastala uplivom umne sile. Tko poznaje ivot ivotinja i neka njihova vrlo komplicirana

:k

- 164 -

umjetna djela, taj e rado priznati, da imapravo Darwin, kad veli, da ona nisu potekla izumne sile. Jer ina e bi sliedilo, da su neke ivotinje kao to n. pr. p ele i mravi imaleneko tako razvijen um, te su nadkrilile u sposobnosti istoga ovjeka, kao to ga danas vidimo. ivot p ela ve smo opisali, mislimo, dane e biti tiocu dosadno, ako mu sada na kratkopredo imo udnovati ivot mrava, da se svebolje upozna s predmetom, koj ovdje iztra ujemo; a to tim ve ma, to emo morati maloni e ove primjere znanstveno pretresivati, damo emo prosuditi, je-li 4. na elo Darwinovovjerojatno. Mravi ) sa injavaju dobro uredjenodru tvo sastoje e se od krilatih enka i mu karaca, zatim od bezkrilnih radnika, napokonpri nekih vrstih od bezspolnih individua, kojise zovu vojnici. Od mrava poznajemo do sada1250 vrsti; a budu da je ivot mnogovrstnihtermita (Termitina), koji se zovu obi nim imenom bieli mravi (weisse Ameisen) *) sli an ivotumrava, premda po zoologiji nespadaju strogo unjihovu kategoriju, zato emo takodjer o njihneke udnovatne ivotne crtice spomenuti. Kolikom vje tinom i architekni kom umjetno u onisvoje stanove grade, toga nebi nitko vjerovao,da na svoje o i nevidi udnovate zgrade jo udnovatijih stanovnika. Ovdje vidi duge vijugaste isto ugladjene hodnike i ulice na svestrane svodovi pokrivene, koji uvaju stanovnikeod sun anih traka i ki e. Zgrade imaju vi epodova, te odgovaraju svim njihovim potrebo am.

Termiti (bieli mravi) grade od gline svojevelike zgrade tako vrsto, da mogu i ovjekadr ati, a tri ovjeka imaju 2"/,ure posla, dazgradu ovih malenih stanovnika posve otvore.Kube, tornjevi, vise i mostovi, skaline, svodovipoduprti stupovi, velike prostorije spojene ulazii hodnici, rese zgradu, koja se di e 10-16 ivi e stopa u vis. U sredini nalazi se kraljevskasoba, u kojoj stanuju kralj i kraljica, a na okoloima mno ina ve ih i manjih soba razli itogaoblika, u kojih obitavaju ostali gradjani. Posebnesu komore priredjene, da se u njih uva hrana,a opet posebne, u koje kraljica le e jaja. Akobudu nedostatne i pretiesne, to ih poru e tesagrade nove i ve e.

Stiene od lo nica, u kojih se nalaze jaja imladi potomci, oblo ene su nekakvom tvarju,koja pod sitnozorom izgleda kao maju ni gribi)Pilze), to vjerojatno mladim za hranu slu i.Ako ih neprijatelj uznemiri te im koju est

1) Brehm. Illustrirtes Thierleben. Sechster Band. S. 209.*) Brehm. l. c. S. 454.

stanja razori, to se odmah izgube radnici anavale vojnici, koji biesne i trkaju na okolo,navaljuju i grizu oko sebe. Tek kasnije dodjuradnici nose i u ustiju gradivo, te pod okriljemvojnika sagrade opet velikom brzinom, to jeneprijatelj razorio. Premda su naravoslovci napose Oken, Bates, Dr. Fritch, L e s p s,S meath man, Burme i ster, G o l b e r r y,mnogo truda ulo ili, da to no prou e ivot udnovatih termita, to je ipak ostalo jo te mnogotoga, to je stranom nepoznato stranom dvojbeno.Mravi njeguju osobitom skrblju svoje mlade.Radnici ih prena aju amo tamo: ako je toplo ugornji kat, ako je hladno u dolnje prostorije;li u i iste ih, te im jezikom podavaju neku iznjih izviru u slad inu.

(Dalje e sliediti.)

Protucrkveni zakoni u pruskom saboru.Protucrkveni su zakoni gotovi, skovano je oru je,

kojim se ima slomiti i sru iti katoli ka crkva u Pruskoj.Po to su naime 1. Svibnja votirani u gospodskoj ku i snekimi skroz neznamenitimi izpravci, budu jo jedan put9. o. m. u zastupni ku ku u doneseni, da i ova prihvatione izpravke. To se u inilo bez svake debatte. Sada suti zakoni ve i od cara sankcionirani i progla eni u Staatsanzeigeru" 15. t. mj. Kako se je kultusministerFalk u zastupni koj ku i bio zaprietlo, biti e odmah iizvadjani. Katolikom dakle pruskim, koji su se do godine 1871. hvalili svojom slobodom, svojim razvitkom,nastaje gorko i alostno doba. To bi se moralo bolno.kosnuti i nas, sve kad se i nebi bilo bojati, da ese za primjerom Pruske nastojati i drugdje povoditi;ovako pako ini nam se skroz sjegurno, da emo iu Austriji i u Ugarskoj, a tko zna, da-li ne i u nas.vidjeti i uti na brzo sva ta. Nevjere ima posvuda, kako iu Pruskoj, samo da ima u Pruskoj i vjere vi e; liberalcipako ne e se sjegurno nikod nas zauzimatiza slobodu vjerei sviesti i crkve, ko to se nisu zauzimali ni u Pruskoj.Oni su pa e sve to izveli sa svojim nekada stra ilom, asada tako dobrim prijanom, Bismarkom. Bojat se je daklerata i - poraza oko nas i u nas, te nam se valja nato priu ati, a nemisliti, da e nas bura minuti, ako budemo u nebrizi spavali. Katolik se mora ivo zanimatiza svu svoju bra u, koji se na irokom svietu za kraljestvo bo je bore, a najpa e za one, koji imaju istoonakove neprijatelje, kakovi i nam samim priete. Za to emo jo jedan pogled baciti na pruski sabor, da vidimosilu i taktiku neprijatelja, a vje tinu i odva nost bra ekatolika. ".

Protucrkveni zakonski predlozi doneseni su u gospodsku ku u 24. Travnja. Vlada se je ve unapredsvojski pobrinula, da joj ondje nepropadnu, utisnuv i vi e


er -p

Ovaj list izlazi svakoga etvrtka na cieluarku. - Ciena mu je za Zagreb na cielugodinu5 stot. a za predplatnike,kojimsepo ilja po tom, 6 stot na cielu, a 3 stot.

na pol godine.

zagreba ki

29. Svibnja 1873. (Te aj XXIV.

G O

Predbrojiti se mo e i na pol, pa e i na etvrt godine kod svake kr. po te, a uZagrebu kod uredni tva u nadbiskupskomsjemeni tu. - Predplata prima se kroz

svu godinu.

K AT 0 I,I UKI LIST,0 postanku ovjeka.

Pi e Dr. Antun Kr an.VII. V


(Dalje.)

Neka vrst mrava vodi razbojni ki ivot.Ciela jata idu u tudja mravinja gniezda robit,odvuku sa sobom li inke (Larven) i kukuljice(Puppen), te ovi mladi zarobljenici moraju kaorobovi slu iti svojim gospodarom. Kod neke vrstiobavljaju zarobljenici sve doma e poslove, pa ehrane svoje gospodare, kod drugih pako dielerad gospodaris robovi. Za udo je, kako ivuu dru tvu mrava u najve oj slozi i najboljemmiru neke druge isto inostrane ivotinjice. Zasve se jo te nezna u kakvu su odno aju s mravi,samo se zna, da mravi neke vrsti sisa a (Aphis=Blattlaus) u tu svrhu kod sebe uvaju, da iznjih muzu neki sladki sok. Njim su dakle ovemale ivotinjice krave muzare, do im ih gospodari sjetilci glade, upute ih, da od sebe pustesladki sok, za kojim se oni toliko oblizavajuPo izvje u Dr. Linsecoma ive u Texasu vrstmrava (Atta malefaciens), koja se bavi poljodjelstvom. Oni najprije nadignu zemlji te u slicinasipa, koj ima u visini do est palaca, a odsredi ta do ruba tri do etiri stope. Ako jezemlji te poplavi izvrgnuto, nadignu ga u slici una (Kegel) do 20 palaca u vis. Cielozemlji teizglade i o iste, netrpe nego samo jednu vrsttrave, na kojoj rastu maju na zrnca, koja podzitnozorom izgledaju nalik na oj ri i. Svakudrugu travicu, im se poka e na njihovu polju,odmah odgrizu, te odnesu s njive. Kad dozoriusjev, po anju ga, dakako bez srpa, te ito spraveu itnicu, do im ga prije o iste od pljeve, kojubace preko nasipa. Ako bi se slu ajno dogodilo,

"

da je ito nakisnulo, te bi se moglo pokvariti,to ga za liepa topla dana iznesu na sunce, dase posu i; zrna, koja bi klicu potjerala, iztriebe,dobra pako odnesu opet u itnicu. Mogao bijo te puno drugih primiera navesti o prirodjenihvrlo kompliciranih djelovanjih ivotinja, da potvrdim, da ima pravo Darwin, kad veli, daova prirodjena umjetra djelovanja nisu izvedenaposredovanjem razvijenih umnih sila. Darwindakle misli ovako: Naravskim su se uzgojem(natürliche Züchtung) u borbi za obstanak malopo malo jednostavna du evna djelovanja promienila: probita ne su se promjene za obstanak uzdr ale i nasljedstvom na potomke pre le, i takosu slu ajno nastala komplicirana djelovanja; a uzto valja znati, da ivotinje posjeduju umnu siluiste vrsti kao i ovjek nego dakako u jako nesavr enom stanju. Tom umnom silom izvadjaju nekajednostavna umjetna djela ne po sredno, do imona u druga sastavljena i prirodjena s neke samostrane u pliva. Najprije nemo emo dopustiti,da ivotinje posjeduju umnu silu iste vrsti kaoi ovjek. Ve smo prije nekoliko razloga za tutvrdnju naveli; a dok ih Darwinianci nepobiju,tako dugo nismo du ni njihovo na elo poprimiti.Darwin navadja njekoliko primiera za dokaz,da i ivotinje posjeduju umnu silu kao i ovjek,ali ako te primjere dobro razmotrimo, oni nedokazuju upravo ni ta, premda dodaje Darwin: koga ovi primjeri neosvjedo uju, toga ne eni ta mo i osvjedo iti." Da vidimo! On ) navadja

1) Rengger gibt an, dass, als er seinen Affen zuerst Eiergab, sie dieselben zerbrachen und daher viel von ihremInhalt verloren. Spiiter schlugen sie vorsichtig das eineEnde an einem harten Körper und nahmen die Schalenstückhen mit ihren Fingern heraus. Hatten sie sich einmal mit irgend einem scharfen Werkzeug geschnitten,so wollten sie es nicht wieder beriihren oder es nur

mit der grössten Vorsicht behandeln, Stücke Zuckers

- 170 -

iz Renggera tri primjera za dokaz. Ako Darwinneima boljih dokaza, nego to su ovi, onda nasne e nikad osvjedo iti Darwin se u tom stra novara, to ova tri primjera predstavlja, kao daih je on sam izvadjao, pa onda zaklju uje, dasu ih i ivotinje onako izvele. Nije majmun uprvom primjeru ovako mislio i radio: Gle, janisam do sada znao, ako jaje na sve stranerazbijem, da e mi sva sadr ina izcuriti, daklemoram odsele samo malo otvoriti, a to e biti,ako kucnem po kojem tvrdjem tielu, nego-li jelupina jajeta; ali jako udariti nesmijem, jer jelupina krhko tielo, zato samo isto lagano. Kadlupina pukne, onda u prsti malo po malo komadi e trgati, da utanjak ostane u jajetu kaovoda u posudi. Eto sada znam vlastitim izkustvom, kako valja jaja u budu e jesti." Kadbi majmun ovako misle djelo izvadjao, ondabi imao umnu silu iste vrsti kao i ovjek, alionda bi bio sposoban ne samo, da se nau i jajajesti, ve bi mogao i i barem u kolu gluhoniemih, i tamo nau iti ako ne vi e, a to baremkoliko njegovi suu enici. isto drug ije valjatuma iti gore navedene primjere, i druge njimsli ne, koje opa amo u ivotinjah. Dovoljne suni e spoznavaju e sile i razli no ni e htienje, kojeja zovem nagonom, *) da protuma imo po Darwinu navedene primjere. Ove se sile kre u okomaterijalnih i individualnih predmeta. Po nagonu za hranom razbio je majmun jaje prviputdakako tako nespretno, da si nije podpuno zadovoljio nagonu. Taj materijalni in ostao jemajmunu u phantaziji utisnut. Kad je dobiodrugo jaje, gonio ga je nagon, da ga otvori,ali prva nji in, kad je nespretno jaje razbio,djelovao je na njegov nagon za hranom, da jeon motorne sile stavio spretnije nego prije ugibanje, te je tako razbio samo vr ak od jajeta.Jer najme ivotinjam slobodna volja manjka,zato stavljaju u njih nagoni (appetitus sensitiviTriebe) motorne sile u gibanje. Nagoni zavise opredmetu, za kojim te e, predmet pako predstavlja, ako je isto individualan i konkretan,ni a spoznavaju a sila

wurden ihnen oft in Papier eing wickelt gegeben, undRengger that zuweilen eine lebendige Wespe in dasPapier, so dass sie beim hastigen Entfalten gestochenwurden. War dies einmal der Fall gewesen, so hieltensie stets das Pickhen zuerst an ihre Obren, um irgendeine Bewegung im Innern zu entdecken. Wer durchThatsachen wie die Vorliegenden und durch das, was erbei seinen eigenen Hunden beobachten k nn, nicht überzeugt wird, dass Thiere iberlegen (Verstand haben),der wird durch nichts, was ich noch hinzufügen könnte,überzeugt werden. I. c. S. 39.

*) Nam se ini, da biste bolje ozvao púdom." Ured.

Svi su nagoni ivotinjam prirodjeni, istotako je nagonu prirodjeno, da stavi u gibanjemotorne sile. Nadalje prirodjeno je, da predmetpo sjetilnih silah predstavljen, pobudi nagon na in. Prirodjeno je takodjer nagonu, da na raznena ine stavlja u gibanje motorne sile tako dugo,dok mu se zadovolji; ako je jedan na in nespretan, prihvati drugi, tre i, a kad je svrhupostigao, ostaje pri onom. Ako mu se je dogodilo to nepovoljna i neugodna, i onda promienina in, kojim je hotio nagonu zadovoljiti Zatonije htio majmun drugiput jajeta razbiti. Istotako se nije htio no em igrati, kad se je prviput ozliedio. I ovjek, premda ima razum, neizvadja uviek svoja materijalna djela razumom,on neumuje pri svakom djelu, ve mnoga obavljani imi silami, koje su u mnogih slu ajevih dovoljne. Ni e pako sile kadkada su u ivotinjahmnogo bolje razvijene nego u ovjeku, tako n.pr. sluh, vid, neki nagoni, i t. d. Ni u tre emprimjeru, koj navadja Darwin, nije majmun ovakomislio i radio: Lukavi gospodar dao mi jeprviput u zamotku sladora, a drugiput osu, kojame je ubola. Mogu e je, da je opet zamotaoosu; ako nesmotreno otvorim, ubosti e me osaopet. Nu znam, ako je u zamotku osa to se onakao iva stvar mora gibati, ja u ga dakle privestik uhu, da ujem, mi e-li se togod; ako seni ta nemi e, onda se neimam ni esa bojati."Sigurno je iz razloga, koje smo ve prije spomenuli, da u majmunovoj glavi nikad nije bilotakovih ideja, niti on ima sposobnosti, da ikadatakve misli stvori i slo i. Zato ovaj primjer nedokazuje isto ni ta. Nagon za hranom tjeraoje majmuna, da zamotak otvori i da sladorpojede. Drugiput je mjesto sladora na ao osu,koja ga je ubola. Nagon uzdr avanja i osje anjeboli u inilo je, da nije htio drugi put zamotkaotvoriti, nu ipak ga je nagon za hranom tjerao, da ga neostavi, te je poticao motorne sile,da ga drugim na inom otvore. Nagon za obstankom i uvstvo straha imalo je u ovom slu aju za predmet ivu osu, koja alcem jakonepovoljno bode. To ga je dvoje sklonulo, dase sluhom poslu i i uva od ose. Zato je onzamotak primaknuo k uhu, da ga, ako osjetiu njem ivu osu, neotvori. Jo navadja Darwin')

")Mr. Colquhoun (The Moor and the Loch. p. 45.) schosszwei wilde Enten flügellahm, welche auf das jenseitigeUfer eines Flusses fielen. Sein Wasserhund versuchteBeide auf einmal herüberzubringen, es gelang ihm abernicht. Trotzdem man wusste, dass er nie vorher auchnur eine Feder gekriimmt hätte, biss er die eine Entetodt, brachte die andere herüber und gieng nun zu demtodten Vogel zurück. l. c. S. 40.

- 171 -

dvaprimjerazadokaz. Ja u tom slu aju nevidimpri najboljoj volji isto ni ta, to bi dokazalo,da pas ima razum iste vrsti kao i ovjek. Pasima prirodjeni nagon, da plien nepusti pobje i, to vidimo i kod ma ke. Ovaj nagon je nadvladao drugi nagon, koj odvra a ivotinje od svakoga predmeta, koj je za njih zao. Taj potonjinagon izvje bao je gospodar umjetno tako upsu, da se nije nikada usudio u lovu pliena ozliediti. Ali u ovom slu aju bija e ja i prvi nagon,te je racu ubio, da mu nepobjegne. Ali pasnije ovako razmi ljao: nemogu obie race najedanput odnieti. Ako uzmem jednu, pobje i edruga, dok se vratim. Najbolje bi bilo, da juubijem, nu jao meni, ako se usudim u lovuracu ozliediti, znam dobro, to me eka. Numislim, da e ipak biti moj gospodar tako pametan te uviditi, da sam u ovom slu aju bioprisiljen racu zadaviti, jer bi mi ina e pobjegla.Zato me nesmije kazniti. Dakle u zadaviti racu."Jo te o evidnije opa amo u drugom slu aju, kojnavadja Darwin, ) da je istina, to smo rekli oprvom. Za udo je, to nije hotio Darwin opaziti, da ovaj drugi slu aj pobija prvi. Da jepas po ovje jem razumu radio, ostavio bi biomrtvu racu, te najprije ivu gospodaru odnio,a onda se vratio po mrtvu, a nebi ubio ivu.On je dakle isto tako radio kao i u prvomslu aju. Nagon, kojim pas nepu a, da mu izmakne plien, nadvladao je drugi nagon, kojimse ivotinje odvra aju od zla. to napokon Darwin za dokaz ") spominje, da je najme ve arazlika u du evnih djelovanjih medju najni omribom - Amphi xus - i medju savr enijim majmunom, nego-li medju majmunom i ovjekom,moramo iskreno re i, da se u tih rie ih sadr ava sophisma najgore vrsti; jer se tudje prispodabljaju isto razli ne sposobnosti pod istim

")Oberst Hutchinson (Dog Breagking. 1850. p. 46) erzählt,dass zvei Rebhühner auf einmal geschossen wurden, daseine wurde getöditet, das andere verwundet. Das Letztererannte fort und wurde vom Hunde gefangen, welcherauf dem Rückwege beim todten Vogel vorbeikam. Erblieb stehen , offenbar sehr in Verlegenheit, und nachein oder zweimaligem Versuchen, wobei er fand, dasser es nicht mitnehmen konnte, ohne das flügellahm geschossene entwischen zu lassen, tiberlegte er einen Augenblick, biss dann dieses mit einem kräftigen Ruck absichtlich todt und brachte dann bei de Vögel auf ein mal.Es war dies das einzige Beispiel, dass er je mit Absichtirgend welches Wildpret verletzt hätte. l. c. S. 40.

*) Wir uniissen au h zugeben, dass ein viel weiterer Abstand in den geistigen Fiihigkeiten zwischen einem derniedrigsten Fische, wie der Bricke oder dem Amphioxus,und einem der höheren Affen besteht, als zwischen einemAffen und dem Menschen; und doch wird diese Lückedurch zahllose Abstuffungen ausgefüllt. l. c. S. 29.

imenom. Ako se pod imenom du evna djelovanja" razumieva razum i slobodna volja", ondaje ovakovo prispodabljanje nemogu e, jer niti uvi ih niti u ni ih ivotinjah neima traga onomurazumu koj ima ovjek, ma on stojao na najni em stupnju umnoga razvitka. Ako se pakopod imenom du evna djelovanja" ozna uju nekasvojstva, koja imadu i ivotinje n. pr. raznaosje anja, razni nagoni, uvstva, prirodjeni instinkti, onda je prispodabljanje istinito, ali odtuda nesliedi, da i savr enije ivotinje imajurazum kao i ovjek. Jer imaju ivotinje nekasvojstva bolje razvijena nego ovjek, n. pr. osje anja, prirodjena djelovanja, od tuda se nemo elogi no zaklju iti, da su pametnije od ovjeka.Kad se to prispodablja, to mora predmet prispodobe biti uviek isti. Kad dakle veli Darwin: da je ve a razlika u du evnih djelovanjih (geistige Fähigkeiten) medju majmunom i ribom"to se pod imenom du evna djelovanja" razumievaju ona du evna djelovanja, koja imaju ivotinje; a kad veli: nego-li medju ovjekom imajmunom" onda se pod imenom du evna djelovanja" razumieva razum ovje ji, koj ivotinjam manjka. A ovaj na in dokazivanja jesto iti sophisma.

(Dalje e sliediti.)

Protucrkveni zakoni u pruskom saboru.(Konae) i

Medju katoliciu saboru pruskomima vi e ba odli nih borioca, no medju svimi bit e najprvi Mall i n c k r o d t. On sjedi u zastupni koj ku i. On je usjednici od 9. Svibnja odgovorio na Bismarkove navale,u injene u gospodskoj ku i. Razlikovao je dvie ete protivnika, one koji idu s vladom, i one koji idu uz vladu.Ovi posljednji jesu liberalne stranke, gdje je opet jednanaprednija, a druga umjerenija. Vladinu pako strankunajsavr enije representira knez Bismark. Naprednijih liberalaca jest na elo negirati crkvu, umjerenijih imati skrbni tvo nad crkvom, a Bismarkovo zahtievati od crkvebezuvjetno slu bovanje. Bismark zastupa upravo absolutisam, a drugi protivnici katolikom liberalisam. Svi pakoovi saveznicizar da stupajusamoproti strancicentra?Tolika sila, ka e Mallinckrod, uzrasli bismo za est lakata,kad biste nas uvjerili, da je sbilja samo proti nam. Ne,tako nije tomu, ovi saveznici nestupaju samo proti frakciji centra i njezinim neprijateljem - ne, oni u na elustupaju proti crkvam i proti dr avi. Pa mi nismo batterija za provalu (kako re e Bismark), ve mi stojimo naprovali, mi branimo kr anski princip dr ave proti poganskomu principu, mi branimo crkvenu slobodu protiprehvatu svjetovne vlasti dr avne, mi branimo istori ko

Broj 23.) U etvrtak,E C)

T


na pol godine.

K AT () I

e

|

5. Lipnja 1873. (Te aj XXIV.

T

Predbrojiti se mo e i na pol, pa e i na etvrt godine kod svake kr. po te, a uZagrebukoduredni tvau nadbiskupskomsjemeni tu. - Predplata prima se kroz

svu godinu.

K I I, I ST.0 postanku ovjeka.


VII.


(Dalje.)

Jer drugo zna e du evna djelovanja" uprvoj izreci, a opet drugo u drugoj izreci. Ako,pako misli Darwin, da su sva du evna djelovanjaiste vrsti, to se bitnosti ti e, onda on neimani pojma o du oslovnoj znanosti, a te mu sramote ja ne u pri iti. Nego kad bi on i dr aoovu neistinitu predmnjevu, da su sva djelovanjau bitnosti ista, jo te mu dokaz nebi vriedioni ta, dok prije nedoka e, da je tolik po mojemsudu nesmisao ipak ista istina. Samo onda kadbi Darwin sliedio nazore pantheista, mogao bi to takva tvrditi. Ali za me neima u mudro

slovju ve e bludnje, nego to je pantheizamkoje mu drago forme, to u na svom mjestuodkriti. Spantheizmom u filozofiji nestalo bi svakerealne pozitivne znanosti, i vrata bi se iromotvorila sveob emu skepticismu, u kojem morazaglaviti svako znanje, svaka istina, i svakona elo; a onda neima mjesta ni Darwinovu su

"stavu.

Istina jest, to veli Darwin, da se toliumjetnim koli naravskim uzgojem (Züchtung)radi mnogovrstnih vanjskih i nutarnjih na ivotuplivaju ih uzroka mogu neka du evna djelovanja promieniti, to je mo i dovoljno faktidokazati. Istina je i to, da neke promjene prelaze na potomke, ali nije ni po to vjerojatno, akamo-li dokazana istina, da su tim na inomnastala sva vrlo komplicirana i prirodjena umjetnadjelovanja ivotinjä.

Jer ako su sveudiljne slu ajne promjenejedini razlog svim du evnim pojavom, koje opa

amo u ivotinjah, onda neima u ivotinjskomorganizmubitnih posebnih du evnih sila,koje su bli nji uzrokovimpojavom;ve je organizirana materija jedini izklju ivi substrat svihovih du evnih pojava. No mi smo dokazali, damaterija nemo e biti neposrednim nosiocem du evnih djelovanja;dok dakle Darwiniancinepoka u barem kao mogu u hypothesu, da se razli nom kombinacijom atoma mogu tuma iti du evni pojavi,dotle nevriediDarwinovotuma enjeo instinktu. Ve smo jedno rekli, kad bi se idopustilo, to se po nikakvojznanosti dopustitinemo e, da je slu ajna sastavina mnogobrojnihatoma uzrokom i neposrednim nosiocem svihdu evnih pojava, to bi i ta sastavina morala

| imati svoja bitna svojstvai sile, koje sigurnoimajunekegranice; a graniceobstojetako dugo,dok se nepoka e, da se ovi ivotni pojavi moguprotuma iti uzro nim vezom po onih silah isvojstvih, koja imaju najni a materijalna tjelesa.Ali tim putem nije do sada jo te nitko mogaoni najjednostavnijega du evnoga pojava protuma iti, a kamo-li da bi protuma io sve. Dokazi,koje navadja Darwin, pokazuju o evidno, da mipravo sudimo. Razvidimo dakle njegove dokaze.Darwin si je odabrao put, da protuma i nekavrlo umjetna prirodjena djela mravâ, p ela ikukavice. Malo prije smo opisali udnovati ivotmrava, te smo spomenuli, da neka vrst (Formicarufescens) po tudjih gniezdih robi to si prisvajastrane mrave, koji im kao robovi slu e. Oniobavljaju sve poslove, grade gniezda, hranemlade pa e i stare, kao to je opazio P. Huber.Ako je potrebno, da promiene stan, te odlu ujurobovi, te nose svoje gospodare u eljustih. Onibi od gladi poginuli, da neimaju tako bri nihrobova. Huber je uzeo do 30 njih bez robovana posebno mjesto, te im je dao dovoljne hranei njihove li inke i kukuljice, ali skoro svi po

178

ginu e. Zatim je doneosamo jednoga roba (Formica fus ) medjunje, a on se je odmahpoprimioposla, hranio preostale, njegovao mlade, gradiostanice, te je tako za kratko vrieme spasio obitelj, i sve u red stavio. Druga vrst mrava (Formica sanguinea) takodjer posjeduje robova, alii gospodari rade i obavljaju poslove kao i robovi, te kad mienjaju stan, nose gospodari svojerobove u eljustih, do im u gore spomenutojvrsti nose robovi svoje gospodare. Prirodjenoje dakle mravom, da porobe gniezda svojih susieda te tako dodju do podanika, koji im slu eobavljaju ku ne poslove.

Darwin ') nastoji vrlo vje to protuma iti,kako je nastao taj instinkt. Meni se ini vjerojatno i elio bih, da se jedno znanstveno doka e, ako je mogu e, da se sva prirodjenaumjetna djela osnivaju neposredno na razli nihprirodjenih ivotinjskih nagonih uz pripomo ni ih spoznavaju ih sila i onoga izkustva, kojeupliva na prirodjene nagone. Na koliko Darwinna tom temelju spomenute primjere tuma i, njegovo je tuma enje vjerojatno, a uz to je i liepoizvedeno. Ali nije istinit sustav Darwinov, kadse pita, odakle su nastali razli ni nagoni, kakosu se razvile one sile du evne, koje opa amo u ivotinjah. Zato smo vidili malo prije, kakoDarwin, tuma e i instinkt mrava, predpola enjihove razne nagone, njihove du evne sile, tesamo tuma i, kako su se mogli obstoje i ve nagoni u mravih malo promieniti i usavr iti onimizkustvom, koje samo upliva na njihove nagone

?

*) Ich will mich nicht vermessen zu errathen, auf welchemWege der Instinct der F. sanguinea sich entwickelt hat.Da jedoch au h Ameisen, welche keine Sclavenmachersind, zulfillig um ilir Nest zerstreute Puppen anderer rt heimschleppen, vielleicht um sie als Nahrung zuverwenden, so können sich solche Puppen dort auchnoch zuweilen entwikeln, und die auf solche Weise absichtslos im Haus erzogenen Fremdlinge mögen dannihren eigenen Instincten folgen und arbeiten, was siekönnen. Erweist sich ihre Anwesenheit nitzlich für dieArt, welche sie aufgenom men hat, und sagt es dieserletzteren mehr zu Arbeiter zu fangen und zu erzieben,so kann der ursprünglich znfillige Brauch, freinde Puppenzur Nahrung einzusammeln, durch natürliche Züchtungverstärkt, und endli h zu dem ganz verschiedenen Zvecke,Sclaven zu erziehem, bleibend befestigt werden. Wenndieser Naturtrieb zur Zeit seines Ursprungs in einemnoch viel minderen Grade als bei unserer F. sanguineaentwickelt war, welche noch jetzt von ihren Sclaven weniger Hilfe in England als in der Schweiz empfingt, sofinde i h kein Bedenken anzunehmen, natürliche Züchtunghabe dann diesen Instinct verstärkt, und immer vorausgesetzt, dass jede Abinderung der Species nitzlich gewesen, allmählig so weit abgeindert, dass endli h eineAmeisenart entstand in so verichtlicher Abh ngigkeit vonihren eigenen Sclaven, wie es F. rufescens ist. Uber die ntstehung der Arten. S. 234.

i to sve u stanovitih granicah. Iz toga bi tuma enja samo to sliedilo, da bi krivo imao, tkobi jedino na temelju instinktivnih pojava zaklju ivao, da ima raznih vrsti mrava i to razli n o ga prvobitno ga po riekla; jer instinktsam nije dovoljan kriterij za takov zaklju ak.Kad bi Darwin samo to tvrdio, nebih mu seprotivio, dapa e hotio bih i uz njega pristati.Nego Darwin ide puno dalje te u i, da uzro nivez neima nikakovih granica, a to je o ita bludnja, koja se mora odlu no zabaciti.

to smo rekli o Darwinovih nazorih, kadtuma i instinkt mrava, ono se jasno vidi istotako i na drugom mjestu, gdje tuma i instinktkukavice. ")I ovdje opa amo obstoje e nagonei djeluju e sile, koje su u evropejskoj kukaviciumjetno djelo nagona malo promienile, ali nijenipo to dokazano ono, to smo malo prije Darwinu spotaknuli. Jer kad bi nas hotio Darwinosvjedo iti o istinitosti svojih nazora, to bi onmorao bar kao vjerojatno dokazati, da se instinkt, koj opa am n. p. u konju, sti e uzro nimvezom s instinktom, koj opa am n. p. u crvuili abi. Kad bi se Darwinova theorija kretalasamo u granicah, da se je ivotinjsko kraljevstvo iz nekoliko tek prvobitnih ivotinjskih t parazvilo, i da nije sve vrst, to se u zoologijiimenuje vr u, nauk bi njegov bio nedu an, atrud hvalevriedan; ali najve a i najnesnosljivijabludnja toga sustava le i u tom, to svojevoljno,stranom bez razloga, stranom proti nepobitnimrazlogom, a stranom samo prividnimi razlozitrga i uni tuje sve granice u razvoju svekolikenarave. Znam, da je Darwin *) s po etka stegnuo

*) Was nun zuerst den fraglichen Instinct des Kuckucksbetrift, so ist er nur dem europäischen Kuckuck eigenthiimlich, nicht auch dem amerikanischen, der vielmehr,obwobl er sich sonst in derselben Lage befindet, seineigenes Nest macht und seine Eier in demselben ausbritet. Nehmen wir am, der Stamuovater unseres europäischen Kuckucks habe die Gewohnheiten des amerikanischen gehabt, doch zuweilen ein Ei in das Nest einesandern Vogels gelegt. Wenn der alte Vogel von diesemgelegentlichen Brauche Vortheil hatte, oder der junge"durch den fehlgreifenden Instinct einer fremden Mutterkräftiger wurde, als er unter der Sorge seiner eigenen utter geworden sein würde, so gewann entweder derAlte oder das auf fremde Kosten gepflegte Junge dabei.Der Analogie nach môchte ich dann glauben, - dass als

- Folge der Erblichkeit das so aufgeitzte Junge mehrgeneigt sei, die zufällige und abweichende Handlungsweise seiner utter machzuahmen, auch seine Eier infrende Nester zu legen, und so kriftigere Nachkomunenzu erlangen. Ueber die Entstehung der Arten. S. 227 228.

*) Ich nehme am, dass sämmtlicheThiere von h 5c h s tensvier oder fümf, und die Pflanzen von eben so vielen odernoch weniger Stammarten herriihren. Die Analogie, würdemich noch einen Schrittweiter führen, nimlich zu glauben,

- 179 -

svoj sustav u neke granice, dakako pre iroke,nu kasnije su njegovi prista e, a i on je samukinuo mo da i nehotice sve granice. Razmatraju dakle umjetna djela ivotinja opa amo,da njihov glavni uzrok le i u prirodjenih nagonih. Nagoni su du evne sile, koje stavljaju ugibanje ivotinju upravo onako, kako je shodno,da se nagonu zadovolji. U prirodjenom nagonule i bli i razlog, za to raca odmah u vodu bje i,ako ju je i koko izlegla; za to morska kornja a najkra im putem nalazi more, ako si juBog zna kako daleko odneo; za to ptice selice jo prije zime, dok jo imaju dovoljne hrane, to nosvoje putovanje poduzmu i opet se u stalnovrieme vrate; za to p ele svoju kraljicu nadju,ako si ju hotimice sakrio. *) Ovi su nagoni usvojoj bitnosti svojstva one biti, koja je nosiocem du evnih pojava. Svaki nagon ima svojpredmet, za kojim te i; predmet pako, koj zadovoljava nagonu, mo e biti vi e manje stegnut. im je manje stegnut, tim nastaju i mnogovrstnija djelovanja. Zato opa amo, da osa-ljepen arica (Papierwespe) gradi gniezdo iz tvari,sli ne papiru, koja se sastoji iz ive i â i vode,ali ako nadje gotovpapir odmahga upotriebi.")Nagon se kadkada pobudi, kad radi okolnostinepostigne svrhe. Zato si dabar gradi stan, kadje zatvoren u gajbi, i ptice selice u zatvoruska u amo tamo po krletci, kad je do lo vriemeselitbe. *) Budu i da ima vi e razli nih nagona,zato se dogadja, da u isto vrieme vi e njih djeluje, da jedan nadvlada drugi, jedan drugomupoma e, jedan drugi prie i, jedan u drugi upliva.Zato opa amo u pojedinih slu ajevih veliku razli nost pojava. Na prirodjene nagone uplivaju idruge razli ne du evne sile : nutarnja i vanjskaosje anja, razmniva, razna physiologi na djelovanja u samom organizmu, takodjer vanjski uzroci uplivaju i na organizam. Zato prije negonastane grdo ki evito vrieme, p ele se povukuu svoje ko nice, mravi nose kukuljice u stan,pijavice dolaze na povr inu, pauci se povuku u

dass alle Pflanzen und Thiere nur von einer einzigenUrform herrühren ; doch könnte die Analogie eine trügerische Führerin sein. Ich nehme an, dass wahrscheinlichalle organischen Wesen, die jemals auf dieser Erdegelebt, von irgend einer Urform abstammen, welcher dasLeben zuerstvom Schöpfer eingehaucht worden ist. Dochberuht dieser Schluss hauptsächlich auf Analogie, undes ist unwesentlich, ob man ihm amerkenne oder nicht.1. c. S. 487.

*) Kirby. The History, Habits and InstinctsBridgewater Treatises. London.

*) Anthenrieth. Ansichten über Natur und Seelenleben.Stuttgart. -

*) Burdach. Blicke ins Leben. Leipzig.

of Animals.

zakutak. *) Prije smo spomenuli i razjasnili, kakomo e izkustvo donekle nagone promieniti i usavr iti, pa e smo dopustili, da ne to, to je timputem zadobiveno, prelazi u navadu, i ondaostaje prirodjeno nagonu u potomcih. Nadaljedokazali smo proti Darwinu, da ivotinje neimaju umne sile, koju opa amo u ovjeku, jerneimaju sposobnosti stvarati ob enite abstraktnepojmove, na kojih se osniva svekoliko ljudskoumno znanje. Samo moramo istini za ljubavspomenuti, da se udom udimo, kako Darwinnajumjetnija djela ivotinjä tuma i po nagonihpriznavaju i, da se ona nipo to neosnivaju neposredno na umnoj sili, a kad se radi o jednostavnih djelovanjih, onda bi rado svom silomurinuti umnu silu; premda je mnogo laglje posamih nagonih tuma iti jednostavna umjetna djelovanja, nego-li komplicirana. Ako je Darwinuvjerojatno, da se umjetna djela p elâ, kad gradesvoje stanice, i mravá, kad se slu e robovi, moguprotuma iti po razli itih nagonih bez osnove,koju bi prije um slo io i osnovao, to smo mi jo temnogo jasnije dokazali, da ivotinjam manjkaposve umna sila, koju posjeduje svaki ovjek, ikojom se mo e slu iti, ako je u normalnomstanju.

Sada moramo jo te u kratko s Büchneromobra unati. On po obi aju lupa na sve strane,da doka e, da ivotinje posjeduju umne sileiste vrsti kao i ovjek" ) Dokaze predstavljatako povr no, i tako drzovito tvrdi istinitostsvojih nazora, da se na prvi mah vidi, da muje vi e stalo do svrhe, koju eli posti i, nego-lido istine. On si predstavlja svoje itatelje kaomalenu djecu, koju je lasno mo i silovitim govorom strahovati i sklonuti, da bezobzirno poprime, to on pripovieda i odlu uje. On ili nijeznao svoje misli to no i znanstveno poredati,jer govori o tako zamr enom i priepornom pitanju kao da ene bajke pripoviedaju. Sramotaje za u ena ovjeka, ako se usudjuje o najva nijih i najte ih stvarih razpravljati, pa ondanapre ac o svemu odlu uje, kao da je sve bjelodana istina. Najprije spominje, da morphologi kii kemi ki neima bitne razlike izmedju mo djana ovje jih i ivotinjskih. ") Nu mi smo na drugommjestu ob irno dokazali, da mo djani nisu jediniuzrok i nosilac du evnih djelovanja. Na one bion prigovore morao odgovoriti, ako eli, da mudokaz ima kakvu vriednost. Pa kad bi bilo i

*) Lotze Medicinische Psychologie. Cf. Waitz. Grundlegungder Psychologie. Gotha.

*) Kraft und Stoff. Die Thierseele. S. 247-260. 11.Auflage. Leipzig. 1870.

*) I. c. S. 248.

- 180 -

istina, to on veli, onda bi mi mogli ba izistoga na ela obratno zaklju iti. Morphologi kii kemi ki neima bitne razlike medju ovje jimii ivotinjskimi mo djani, ali u du evnih pojavihjest velika razlika. Dakle se svi du evni pojavinemogu stegnuti jedino na mo djane kano svojuzrok; jer svaki u inak mora imati dovoljanuzrok.

(Konac e sliediti.)

Zla presa.Tko je po etnik boju, koj se je na svih stranah

zapodjenuo proti katoli koj crkvi? Zla presa. Tko jeuzrok, da nestaje sve to vi e kr anskih krieposti, a zamienjuju ih ivotinjske strasti? Zla presa. Zla presa, baciv ipod noge po tenje, pala je na lice pred kumirom togasvieta, zlatom, a poganuje ruku svoju podignulaproti bogu;proti njegovoj instituciji, crkvi; proti njegovimslu benikom,sve enikom; lukava kano zmija sakriva ona otrov svoju liepo odielo te ga sve po malo kapa u srca onih, kojinisu dosti oprezni. Nitko nemo e tajiti, da je zla presaglavni neprijatelj katoli ke crkve u dana nje vrieme, sve to se ovdje ili ondje ini proti crkvi, sve je to vi e ilimanje plod zlo este prese. Sve enici, u prvom redu branitelji vjere, imaju se proti tomu strahovitomu neprijatelju i sami boriti i nau ati vjernike, kako mu se i oniimaju opirati. Hote i upravo o tom , toli znamenitompredmetu pisati, namjerismo se slu ajno na pastirski list,koj su vicarski biskupi upravili mjeseca Prosinca pro legodine na kler i na vjernike svoje. Ta je poslanica takoliepa, njezini su dokazi tako krjepki, te smo uvjereni,da emo o tom predmetu najbolje pisati, ako ju samoprevedemo. vicarski biskupi ivo osje ajustra ne plodovepokvarene prese, zato su i njihove rie i tako vru e, takoosvjedo avaju e.

Sveob i boj, pi u astni pastiri crkve katoli ke u vicarskoj,koj se je zapodjenuo ovih dana proti crkvibo joj, neima nas niti presenetiti niti odvi e prepla iti. to mora crkva sada trpiti, to se posve sla e s onim,kako ju je njezin bo anski utemeljitelj sam naslikaoglede njezina budu ega udesa. Kano to svigda tako idanas triebe i iste dani ku nje sinove crkve, a ve se utmini nevolje mo e spoznati djelovanje vi e ruke, kojanad crkvom bdije te ju brani. Nesmijemo dakle klonutiduhom u veseloj nadi, da ne e Gospodin niti u dana njojnevolji zapustiti crkve svoje, nego e joj u pravi asopet mir pribaviti i pokoj. Ali nada na kona nu pobjedunedaje nam pravo spustiti bezposlene ruke, te mirnogledati boj, koj se sada vodi proti crkvi. Istina e svakako kona no pobiediti, ali vi morate brinuti se za spasva i va ih sa strahom i drktanjem. (Na Filip. II, 12.)Kraljestvo e bo je na zemlji trajati i mora trajati, jerje to Gospodin obe ao, ali tko e i kako e mnogi knjemu spadati, to zavisi djelomice i o njih i o njihovu

nastojanju. Zato mora s vrstom nadom u boga i njegovadjela, kojanemoguprevariti,obe anja,bitispojena i iva gorljivostza dobrustvar. Neprijateljicrkve udarajusigurno dosti bu no na vrata tako, da se moguprobuditi svi, kojijo driemaju.Oni su mnogogodina sakrivaliprave namjere svoje pod zamamnimi gesli, kano to :sloboda, na predak, prosvjeta, te suna taj na inprevarilii jo varaju mnoge. Nego magle tih prevarapo imaju se ve trgati, te nitko pametan nemo e vi edvojiti, kamo-li smiera taj boj proti crkvi. Tu se radi otom, da se rod ljudski odtrgne od svakoganadzemaljskoga ugleda, od vjere u Isusa Krista, jedinorodjenogasina bo jega, od vjere u njegovnauk i njegovusvetost;tu se radi o tom, da se ljudi posve odvrate od nevidivasvieta, od neba, te se posve navrate na sviet i vremenitusre u. A budu i da crkva tu stoji kano stup i tvrdjaistine (I. Tim. III, 15.), te nedopu a, da niti zrnceblagodatibo anskeobjavenepropadne,zatoje onapostala rtvom tako ob enitoga progonstva, kako to bivasada pred na im o ima; zato mo emo opet govoriti spsalmistom(ps.II, 1-2.) : za to se digo e narodi i ljudiza to smi ljaju stvaripuste? Postavi ese kraljevizemlje,i vladari se sjedini e proti Gospodinu i pomazaniku njegovu? Nastojati o tom, da se Isus Krist, koj sjedi obdesnu otca (Kol. III, 1), sru i s priestola svoga; ili dase uni ti crkva, koje nemogu premo i niti vrata paklena(Mat. XVI, 18.): to bi za umrle ljude bio posao upravolud. Ali djecu svete crkve zavesti, da od nje odpadnu,iztrgnuti im iz srca vjeru u Krista, to je dakako mogu e;i zato raztu enim srcem gledamo na te velike pogibelji,kojim su hiljade izmedju nas izvr eni. I sada elimopokazati vam napose jednu takovu pogibelj, a to su novine bezvjerne i protucrkvene. Ti listovi dobili su u bojuproti crkvi tako neobi nu va nost, da si dr imo za svetupastirsku du nost, obratiti se na vas s nekoliko o inskihopomena. A tu netrebamo uzeti obzir na dnevnu politiku, tu je dosti, ako vas sjetimo na prve kr anskedu nosti, ako opetujemo nauke, koje su apostoli davaliprvim ve kr anom. Tako je sveti Ivan pisao jednojkr anskoj materi i djeci joj: Svatko, tko ostaje unauku, taj ima i otca i sina. Dodje-li tko k vam te nedonese toga nauka, nemojte ga primiti u ku u, niti ganepozdravite; jer tko ga pozdravlja, taj postaje dielnikomnjegovih zlih diela. (II. Iv. 9-12.) Ako je pako u enikljubavi dao tako na prvi pogled strogu zapovjed, to jesigurno morao imati i dobrih razloga za to; a i sadaje vrieme, da se ta zapovjed metne na srce svim vjernim,osobito roditeljem, u iteljem, u ob e svim poglavarom.Ako apostol zabranjuje ob iti s ljudi, koji nedonose naukaIsusova, to se njegove rie i ti u sigurno i listova i spisa,koji ne samo nedonose s sobom toga nauka, nego s razpu tenom stra u bojuju proti njemu i proti crkvi. I onjih valja i to s razloga mnogo va nijih rie apostolova:neprimajteih u ku u! Da, premila bra o, i vi roditelji,u itelji i drugi poglavari, neprimajte ih u ku u!

Broj 24.] U Ce t v r t a k ,

Ovaj list izlazi svakoga iietvrtka na. cielu I arkn. - Ciena mu je za Zagreb na cielu

godinn 5 stot. a za predplatnike, kojim se posilja postom. 6 stot na ciclu, a 3 stot.

na pol godine.

G---------------.J.,

12. Lipnja 1873. [Tecaj XXIV.

Predbrojiti se moze i na pol, pace 1 na

Iiietvrt godine kod svake kr. paste, a u Z_agreb�� kod urednictva u na.dbiskupskomsJememstu. - Predplata prima se kroz

svu godinu.

·.�----------------';,

Zagrebacki y

K A T O L I C K I L I S T. O postanku covjeka.

Pise Dr. Antun Krzan.

VII.

Dusevna djelovanja.

lnstinkt.

(Konac.)

Nu za sada. nam je svejedno, je-li nije-li u mozdjanih zivotinje i co,jeka bitna razlika; jer negovorimo sada o tom , nego imaju-li i zivotinje um iste vrsti kao i covjek. Nadalje prigovara on ucenjakom, koji drze proti vno mnienje; da se uticu k praznoj i tamnoj rieci ,,instinkt", da svoje neznanje sakriju, a istinu zabasurf3 1), kao sto veli englez Lewes i Dr. Weinland. Ako je i istina, da neki pisci odvise povrsno govore o instinktn, cemu smo i mi prigovorili, zatose ipak nemoze. reci, da je ,,instinkt" praznai bez znamenovanja riec, samo ako se, kakovalja, razlozi. Neka pogleda svoga ucitelja Darwina, i one koji su obsirno u raznom smieru oinstinktu pisali, pa ce viditi, sto smo i mi dostipotanko razlozili, da se nemoze reci, da se svaumjetna • djelovanja zivotinj,a osniv�ju neposrednona umnoj sili; mi smo dapace dokazali i protiDarwinu, da zivotinjam posve manjka umna sila,koju im je on hotio radi nekih samo djelovanjapriznati. .Mi smo razvidili sve njegove dokaze,te smo se o protivnom mnienju uputili. Kaddakle Bi.ichner po C z o 1 b e - u i po djelu ,, Systeme de la nature" tvrdi, da zivotinje sve umomobavljaju kao i covjek, to on tolikom drzovi-

1) I. c. S. 248. In sondP.rbarer Selbstiiberac hiitzung hat sich der Mensch durin gefallen, die unv�rkenobaren psychiachen Aeusserungen der Thiere mit dem Namen "lnstinkt" zu belegen. Eiaen Instinct aber in dem Sinne,wie dieses Wort gewohnlich gebraucht wird, gibt es nicht;und daaaelbe ist eioes jener Worte, hinter denen dieMenschcn ibre Unwissenheit vor sich selbst verbergen.

toi;cu ocito pokazuje, da mu nije stalo do istine, koja bi mogla njegove zelje pomutiti i njegov sustav i strovaliti.

, Zar nezna Bi.ichner , <la sam Darwin priznaje, da su mnoga umjetna djelovanja zivotinjam prirodjena ; zar on nezna da mnoga njihova djela poticn ocl nagona; da su sva stegnuta na materijalne i individualne predmete, da zivotinje nemogu stvarati obcenitih pojmova, i da im dosljedno manjka sve ono, sto se na njih osniva? Imaju zivotinje i izkustvo, ali ovo se. proteze na prirodjene nagone, kako smo prije razjasnili, a ne · na umnn silu. Isto se tako dresurom nepomnaza znanje i istina

) vec se samo nagoni

modificiraju. Upravo dresura pokazuje, da zivotinje neimaju umne sile, ako se prispodobi s ljudskom obukom i naukom. Buchner navadja kojekakvih primiera iz zivota zivotinja, da pokaze, kako one zivot svoj po razumu uredjuju kao i covjek. Ali to su samo primjeri, koje je nasao pri D u j a r d i n u , englezu Ho o k e r u, B u r d a c h u, F r a v i e r u, P u n t e r u , Fu c h s u, Co t t i; no je on kraj toga zaboravio, da se u znanosti nesniiju samo primjeri navoditi, nego ih valja i znanstveno tumaciti. On bi morao bare1:n tako postupati kao Darwin, koj je ipak sretno uvidio, da se nedaju sva umjetna djela zivotinja tumaciti, cla su osnovana na umnoj sili. l\'Ii smo u·a pojedine 'primjere odgovorili i dokazali, da zivotinje umne sile kao covjek nei-

1 maju; naveli smo za svoju tvrdnju takodjer razloge, dok ih Bi.ichner nepobije, tako dugo nemozemo pristati uz njegove nazore. Bi.icbner ') navadja takodjer nekoliko primiera iz zivotinskoga zivota, sto se jezika tice, nu buduc da Darwin na pose o jeziku govori, te smo i mi prisiljeni u posebnom clanku o postanku jezika obsirno

1) I. c. s. 253.

- 186 -

govoriti, zato emo tamo opet na njega do ii na njegove povr ne prigovore podpuno odgovoriti. Valja nam ovdje spomenuti jo drugogaprista u Darwinovih nazora, koj mnogo lo ijenego isti Büchner razpravlja pitanje o instinktu.Iz njega se mo e vidjeti, kako ovjek, makarbio jo tako u en i o trouman, lasno pada uvelike bludnje, ako je unapred kojom idejomzanesen, te jedino na to misli, kako e s njomizplivati iz svih mogu ih neprilika. Ca r n e r i,brane i Darwinizam morao je i o instinktu ne tore i; ali mu je sve, to o tom pitanju pi e, takolo e, da e se s njim sigurno i Darwin sramiti.Po to je rekao, da sav ivot nije drugo negokemi ki proces, te ovaj znanstveni nesmisaojo te na ire razveo, tvrdi, da instinkt nijedrugo nego neka vrst mi ljenja na temeljuosje anja, i da ovo mi ljenje sliedi iste zakonelogike, koje i sviestne misli ') Mi smo dostiobilno dokazali, da ivotinje abstraktnih ob enitih pojmova neimaju, neimaju dakle ni onihmisli, koje iz njih poti u. A valjda je u io tioczakone logike, te se mogao osvjedo iti, da ihsliede one samo misli, koje se osnivaju na ob enitih abstraktnih predstavah. Ni sam se Darwin, kako smo vidjeli, nije usudio re i, da ivotinje izvode sva instinktivna djelovanja umnomsilom, pa e svom silom nastoji mnoga komplicicirana, ivotinjam prirodjena, umjetna djelovanja isto drugim na inom protuma iti. Zar toganije vidio Carneri? to se pako pozivlje naWundt- , *) koj bi rado dokazati, da ivotinjeisto tako pojme, sude i umuju kao to i ovjek,mogao se je od pametnijih pisaca nau iti, da ivotinje niti nepojme niti nesude niti neumuju,ako se ovimi rie mi ozna uje onaj pojam, sud,i umovanje, koje poznaje logika. Za sva ovadjelovanja potrebita je sila, kojom se stvarajuob enite abstraktne predstave, a ova ivotinjamposve manjka.

Zato mi se takodjer nemili, kad kod nekihu enjaka *) nalazim, da s jedne strane strogodokazuju, da ivotinje neimaju umne sile kao i ovjek; a s druge strane ipak skoro sva imenaumnih djelovanja ivotinjam pripisuju. U znanosti se nesmije sve skupa mie ati, jer je staropravilo : qui bene distinguit, bene docet. Kadse ka e: pojmiti, suditi, um o v a ti, osobito u na oj razpravi, uviek se razumieva ono

*) Carneri. Sittlichkeit und Darwinismus. Wien. 1871. S. 47.*) Vorlesungen über die Menschen- und Thierseele. Leipzig.

1863. -

*) Frohschammer. Das Christenthum und die moderne Naturwissenschaft. Ueber Ursprung und Wesen des Menschengeschlechts. S. 124. Wien. 1868.

djelovanje, koje razla e logika, po am i od Aristotela pa sve do dan danas. ivotinje imaduni e spoznavaju e sile, kako smo rekli, kojeuplivaju na njihovo djelovanje ; ali neimaju oneumne sile, koja je uzrokom umnoga ivota u ovjeku.

Kad bi bio itao Carneri, kako u enjaci, ) kojini njemu nemogu biti sumnjivi, tuma e instinktivna, ivotinjam prirodjena, djelovanja, uputiobi se, da ivotinje neizvadjaju umjetna djelapo umnoj sili, te se nebi usudio tvrditi, da instinkt poti e uviek od umne sile. Darwinovoupravo tuma enje nekih prirodjenih djelovanjaosvjedo avanas, da ivotinjeumne sile neimaju.Jer on tra i esto u isto drugih na elih uto i e, da spasi svoj sustav. Jo te mnogo nespretnije tuma i, E. Reich ")instinkt ivotinja.Po to najprije u po etku po obi aju mnienjeprotivnika ozna uje dubokim neznanstvom izdobe mra nja tva (Bauerndünkel), tvrdi drzovitokao nepobitnu istinu, oslanjaju se na Wallace- ")Jessen- ") i Leroy-a "), da instinkt nije drugonego mi ljenje bez samosviesti.

Ja bi nazvao Reichovo tuma enje nespretnom bludnjom, kad bi mogao vjerovati, da juje pisac iz osvjedo enja a ne iz zanesenosti ipristranosti izrekao Kad bi on samo malo biorazmislio, to je misao, a to samosviest, nikadse nebi usudio re i, da je instinkt nesviestnomi ljenje (unbewusstes Denken); jer je ontom tvrdnjom pokazao, da niti neima pojma, to je misao, a to samosviest. Prva po elasvake misli jesu ob enite umne predstave, odkojih nastaje sud i umovanje. A ivotinje nemogu stvarati ob enitih predstava dakle ni ponjih suditi ni umovati, nemogu dakle ni sviestnoni nesviestno misliti.

-

Kad bi ivotinje mogle ob enite predstavestvarati, i po njih suditi i misliti, stvarale bitakodjer osnove, te bi po njih svoja djela izvadjale, a onda bi njihov ivot isto drug ije iz

1) H a r t n a n n. Philosophie des Unbewussten. S. 63. II.Aufl. 1870. D u b. Kurze Darstellung der Lehre Darwins.S. 124. Berlin. A l i u m. Der Vogel und sein Leben.1869. 4. Aufl. S. 189.

") Der Mensch und die Seele. Studien zur physiologischenund philosophischen Anthropologie. Vierte Lieferung. Berlin. 1872. S. 463. s. 233.

*) Contributions to the Theory of Natural Selection. Beiträge zur Theorie der natürlichen Zuchtwahl. Eine Reihevon Essais. Autorisirte deutsche Ausgabe von AdolphBernhard Meyer. Erlangen. 1870.

*) Physiologie des menschlichen Denkens. Hannover. 1872.*) Sada iz staroga francezkoga originala na englezki jezik

prevedeno djelo : The Intelligence and Perfectibility ofAnimals from a philosophic point of view. With a fewletters on man. London. 1870.

- 187 -

gledao. Istina je, da ivotinje neimajusamosviesti,ali zna-li Reich, to je tomu razlog? Sigurnotaj, to nemogu misliti,neimaju umne sile. Kadbi imale umnu silu, mogle bi do i do samosviesti,najme jer samosviest jest vrst misli; kal seumna sila svra a na nutarnje u inke, porodi semisao, koju zovemo samosvie u. Za udo je,kako povr no navadja Reich Wallace-a, da ponjem doka e svoje mnienje kao o evidnu istinu.Iz Wallaceovih dokaza nesliedi ni s daleka, daje instinkt nesviestno mi ljenje. Istina je, toveli Wallace, da i ovjek neizvadja uviek svasvoja djela po osnovi uma; istina je takodjer,da i ivotinje, kao to rekosmo, imaju njekakovo izkustvo, te se mogu njihova umjetnadjelovanja donekle promieniti, pa e i usavr iti:ali otuda nipo to nesliedi, da ivotinje ikadaizvadjaju umjetna djela po umnoj osnovi, do im ovjek s ve e strane umom upliva na svojadjela. Kad bi ovjek sva svoja djela izvadjaobez umne osnove, ili kad bi ivotinje bar kadkada radile po umnoj osnovi, onda bi dakakosliedilo, da ili ovjek neradi po umu, ili da i ivotinje um posjeduju; nu jedno i drugo seprotivi svakdanjemu izkustvu. Zato navedeni dokaz jest sophisma prve vrsti. Jako je daklepametno Darwin svoje nazore drugim putemku ao braniti, premda mu nije po na em nepristranom sudu posao za rukom po ao. Sto senadalje Reich pozivlje na Jessen-a, bolje bi bilo,da je o njem utio jer ono nije nikakvo tuma enjeinstinkta. isto je drugo pitanje, da-li se moguna temlju samih mo djana i hrbtenja e tuma itidu evna djelovanja, o em smo ve govorili, ina to emo se opet vratiti; a drugo, kako setuma i instinkt po svojih bli ih uzrocih, nuReichu je u njegovoj zanesenosti sve jedno, samoako mo e togod svojim eljam u prilog re i.

Ako je dakle tko pozorno na e misli oinstinktu sliedio, mogao se je uputiti, ako jenepristran, da uprav umjetna djela ivotinja pokazuju, da one u m n e sile neimaju, niti da ne imaju s p o s ob nosti zau mini ivot, kako ga opa amo u ovjeku; a ovaj se za klj u ak p r o t i v iDarwin o v u su stavu o post u p n o m razvitku svih bi a o d najni ih do najvi ih.

K bugarskomu crkvenomu pitanju.Izvinu e se dakle Bugari izpod sramotnoga jarma

fanariotskoga, te posta e slobodni: prezriev i odsudugr ke sinode, proglasi e svoju neodvisnost od gr ke crkve.Odkinula se je bugarska crkva od trula drveta, ali zar e uvjek ostati nalik grani odsje enoj, bez ivota ? Na

dajmo se, da e ju Gospodin opet uciepiti u zdravo drvojedine spasiteljice narodâ, katoli ke crkve, da probuja iznova novim ivotom. Ne, Bugarska nemo e do viekazaboraviti na onu majku, u ijem je krilu pre ivjela najljep e dane mo i svoje i slave.

Bugarin, koj se s te kom tugom sje a pro lostisvoje, koga boli du a, kad se spomene vremena kraljevasvojih, kada su djedovi njegovi bili gospodari balkanskoga poluotoka, nije mogao ravne du e podnositi sramotnoga jarma, koj mu nametnu e fanariote, otimaju mu narodnost. izpijaju mu krv. Sin slavnih djedova nijetako nizko pao, da nebi poku ao sresti sa sebe sramotu.Pak zar su fanariote zbilja inili toliku krivicu Bugarom ?Zar su im zbilja nametnuli breme tako te ko te ga nisumogli du e nositi? Tako jest.

Di na je bila neko i ponosna gr ka crkva, danasje sa aljenja i preziranja vriedna: ivi dokaz, kako neima ivota nego u sjedinjenju s sredi tem kr anstva, Rimom.S onim danom, kako je Mahumet drugi predobio Carigrad (1453.),po ela je sramotanjezina. Protjerav i patrijarku Gregorija, podignu e na mjesto njegovoskizmatikaGenadija.Da ga u ini poslu nimsredstvomsvojim,obsipaga sultan svimi milostmi i privilegiji: u ini ga sudcemkr ana ne samo u duhovnih nego i u vremenitih stvarih, podieli mu pravo namitati kr anom porez; rie juu ini ga namjestnikom svojim. Genadij nije do ekao smrtina patrijar koj stolici. Bioje podignutprevisoko;mnogisu ga gledali zavidnim o ima. To mu je napokon dosadilo, i on se zahvalina asti. I od toga je asa patrijar ka stolica postala predmetom najru nije trgovine. Snjom su spojene mnoge i velike povlasti, a porta trebanovaca. Danas ponudi jedan hiljadu dukata i postanepatrijarkom.Jedva se je na stolicisvojojsmiestio,dodjesutra drugi, ponudijo jedanput tolikusvotu, i onaj prvimora mu ustupiti mjesto. To se razumije, da takov izabranik, koj se je kano tat uvukao preko prozora u stadosvoje, nemo e tako lahko zaboravitina dukate,za kojeje kupio patrijar iju, on ih eli im prije dobitinatrag,tim vi e to nezna,kako e dugosjeditina stolicisvojoj.I zato prodajei on biskupskestolice, biskupiprodavaju upe, a upnici prodavaju svoju duhovnu slu bu. Takoje duh, kojim ive gr ka crkva - simonija. Da takov duhnedaje zdravljai da neobe aje duga ivota, to je jasno.

Gdje se slu be podieljuju za novac, tamo se nepazina sposobnosti. Nepita patrijarka, nepitaju biskupi zakrieposti i znanje, kod njih odlu uje novac i samo novac.Odavle dolazi, to se mo e u Gr koj ovjeku lahko dogoditi, kako pripovieda Döllinger (Kirche und Kirchenstr. 162), da onoga, koga si danas protjerao kano nevaljana slugu, sutra nadje u crkvi kano popa. Ljudi, kojisu se prije nekoliko dana vidjali na ladjah kano slugeili kano poljodjelci, mogu se na jedno vidjeti na rtveniku ili propovjednici."Te ko je vjerovati,ali je ipakistina, da ima u mnogih krajevih gr kih popova, kojineumi osim liturgije ni ta, niti jedanput pisatini itati.


T

Ovaj list izlazi svakoga etvrtka na cieluarku. - Ciena mu je za Zagreb na cielugodinu 5 stot, a za predplatnike,kojimsepo ilja po tom, 6 stot na cielu, a 3 stot.

na pol godine.

7. Kolovoza 1873. (Te aj XXIv.

")


svu godinu.----

6

Za g r e b a k i

KAT0I,I UKI LIST.0 postanku ovjeka.


VIII.

Du evna djelovanja.Samosviest i slobodna volja.

A

Samosviest.Dva vrlo znamenita du evna pojava opa amo

u ovjeku, koja ivotinjam bez razlike posvemanjkaju, sam osviest najme i s l ob o dnuvolju. O prvom je Darwin, dobro znaju i, koliku nepriliku ovi va ni pojavi ljudske naravenjegovu sustavu zadavaju, samo mimogred nekoliko dvojbenihmisli tiocu bacio; ) a o drugom isto uti, oslanjaju i se valjda na svojeprivr enike, koji svimi silami nastoje dokazati,da ovjek slobodne volje neima, jer ovaj znameniti du evni pojav zadaje materialisti komusustavu smrtni udarac. *) Kad mi ovdje spominjemodu evnipojavsamosviesti,nekasenepla i tioc, da emo ga odvi e mu iti te kim metaphysi kim razglabanjem,kao to to obi no inemudroslovci, *) koji po razli itih nazorih nastoje

1) Die AbstammungdesMenschen.I. B. I. Th. II. Cap. S. 52.

*) Büchner,Kraft und Stoff. Der freie Wille. S. 261. Cf.

Systèmede la nature. P. I. Ch. 2.a) Dr. Hermann Ulrici. Leib und Seele. Zweiter psycholo

gischerTheil. Das Bewusstsein,der Ausgans- und Mittelpunkt der Psychologie,in seinemGrundundUrsprunge.S. 275-362. Leipzig. 1866. Fortlage. System der Psychologie. Herbart. Psychologie als Wissenschaft. Matteo

Liberatore. Della conoscenza intellettuale. Parte secondaCapo settimo. Del processo esplicativo della conoscenza

umana. Art. IX. Joseph Kleutgen. Die Philosophie derVorzeit. Erste Abhandlung. 6. Hauptstick. Von der Erkenntniss unser selbst, S. 175-205. Czolbe. Die Entstehung des Selbstbewusstseins.Leipzig. 1855. S. 75.Dr. Wilhelm Esser. Psychologie. I. Th. S. 30. S. 119- 136. Münster. 1854.

| razjasniti taj tako va ni ali ujedno isto takotamni pojav ljudske narave, koj zovemo samosviest. Svatko, tko se razumije u mudroslov ,zna, koliko se je razmi ljalo i prepiralo medjuu enjaci o tom pojavu; to sve nisu htjeli iztoga pojava osobito njema ki transcendentalisteizvesti; ) ali sre om ovakova se vrlo abstraktnarazglabanja nas neti u, te su po na em sudu uzalud mnogi njema ki mudroslovci svoj trud i sileu tom poslu potro ili, pa e su tim umovanjemveliku tetu mudroslovnoj znanosti nanieli itako sve zdrave misli pomie ali, da je pravorekao jedan od njih, da ga nitko nije razumioosim jednoga, i da ga i on nije dobro shvatio.Ovo je vrlo alostna svjedo ba, koju sam dajesvomu iztra ivanju, da sigurno nije njim doistine do ao. Nu bolje bi bilo re i, da smo vrlodobro razumjeli i shvatili njema ke transcendentaliste Fichte-a, Hegel-a, Schellig-a, i u njihopazili bezbrojnih neistina i svakojakih protuslovja, koja su isto dosljedno potekla iz njihovihna ela.

Mi dakle na ovom mjestu ne emo strogoiztra ivati, to su u enjaci o du evnom pojavusamosviesti pravo ili krivo rekli, mi najprijesamo to kon tatiramo, da ovjek imade samosviest, a ivotinje je neimaju. ovjek nesamospoznaje razli na vanjska bi a i njihova svojstva, sile i djelovanja, nego on mo e takodjerspoznati sama sebe. On dobro zna, da obstoji,da je u sebi obstoje e bi e, da je uzrokom mnogihdjelovanja, da se razlikuje od svega ostalogasvieta. On razlikuje svoju bit od djelovanja, kojase u njoj kao u subjektu nalaze. On znade, danjegova bit ostaje ista, do im drugi bezbrojniu inci dolaze i prolaze, nastaju i prestaju. On

1) Cf. Balmes. Filosofia Fundamental. Libro noveno.Cap.XVII. El panteismo examinado en el rden de los hechos internos. Cap. XVIII. Sistema panteista de Fichte.

- 250 -

razabire umnom silom, to u njem biva, te doku uje mnogo istina o svom tajnom nutarnjem ivotu. Tuma io tko kako mu drago ovaj du evni pojav, ali zaniekatiga nemo e, da obstoji,jer je svaki sam neposrednimsvjedokomovomupojavu, koj ima u ljudskom ivotu vrlo va nuulogu.

Nadalje o evidno je svakomu, da je samosviest u najstro em smislu rie i znanje, i tonajplemenitijei najuzvi enijeznanje, bez kojegabi ovjek prestao biti razumnim bi em, akonebi bar imao sposobnosti, da spozna samasebe, i ako nebi mogao razumjeti sama sebe.Isto tako je svakomu jasno, da se samosviestrazlikuje od nutarnjega sjetila (sensus intimus),kojim osje a ovjek, to se u njem dogadja.Jer je posve drugo, kad ja utim zubnu bol, aopet drugo, kad imamsamosviesto zubnoj boli,te velim, ja imadem zubnu bol. Ono je osje anje, a ovo u inak samosviesti. Drugo je, kad

ja utim, da ivem, a opet drugo, kad umnospoznajem,da ivem. Drugoje, kad mi je nazo no nutarnje stanje uvstva, n. p. srditosti, aopet drugo, kad ja umno razabirem ovo uvstvo.Premda samosviest visi o nutarnjem osje anju,zato se ipak od njega vrlo razlikuje, samosviestbo spada na umnu silu, kojom ovjek spoznaje, to se u njem dogadja. Samosviestdakle u naju em smislu rie i nije drugo, nego djelovanjeumne sile, kojim spoznajemo, to biva u onomistom subjektu, u kojem se nalazi umna sila,razlikuju nutarnje u inke od subjekta, kojijenjihovimnosiocemi neposrednimuzrokom.Kadse du a nesvra a umnom silom na svoje nutarnje u inke, ili kad je kojimgoderna inom vi emanje zaprie ena, te nemo e reflektirati na nutarnje subjektivne u inke, onda prestaje i du evni pojavsamosviestiili posveili samo donekle.Zato diete dotle neima samosviesti, dok se njegova umna sila nemo e svrnuti na one u inke,koji se u njemdogadjaju.Zato nestaje i u mnogih bolestihorganizmasamosviesti,jer su najmedruge du evne sile u tako razdra enom djelovanju, da se umna sila nesvra a na nutarnjeu inke. U snu nestaje samosviesti; vjerojatnobiti e tomu taj razlog, to du a drugimi silami toliko radi u organizmu, da se nemo e ivlje svratiti na svoje subjektivneu inke. Kadje koje du evno djelovanje vrlo napregnuto i estoko, onda i o mnogih utiscih neima nutarnjega osje anja, neima ni o njih samosviesti.Zato dobro ujemo, ako nam koja mila osoba,koja nas zanima, isto tiho na uho ap e i, akadkada ne ujemo, ako pu ka pukne, ili velikozvono zvoni, ako nas najme koj drugi predmet

u djelovanju posve na se pritegne. Zato ovjekakadkada koja misao tako zanese, ili koje uvstvo tako jako obuhvati, ili koj r d tako silnonapregne, da ono du evno djelovanje nedopu ta,da i druge sile djeluju, da se probudi samosviest. Kao to svako znanje mo e biti vi emanje jasno, to no, i opredieljeno; isto je takoi samosviest vi e manje jasna, to na, i opredieljena, jer isti razlozi, koji uplivaju na znanje uob e, uplivaju takodjer na samosviest, samosviestbo nije drugo nego neka vrst znanja. Iz samese oznake samosviesti lasno tuma i, za to je onajako stegnuta, da si u isto vrieme nemo emobiti sviestni o mnogovrstnih u incih, koji senalaze u du i. Glasoviti astronom Bessel ) nasuvjerava, da se najvrstniji astronomi nesla u unekih astronomi kih opa anjih, kad se teleskopom mora ozna iti, kako daleko bija e zviezda,koja se opa a, od one niti, koja je u teleskopupovu ena, kad je njihalo na uri u inilo jednonjihanje, prije nego je do la zviezda u teleskopuna nit, i kako daleko bija e zviezda od niti,kad je njihalo na uri u inilo drugo njihanje,poslje kako je pro la preko niti. Razlog jesttaj, to neki najprije sviestno opa aju njihanjeure i onda sviestno opa aju daljinu zviezde,a drugi opet najprije opa aju daljinu, a ondanjihanje. Istim na inom mo emo protuma iti du evne pojave o samosviesti, to ih navadja glasoviti physiolog Weber "), komu imamo mnogozahvaliti, to je liepih istina na vidjelo izneo.

Jako se varaju svi oni noviji du oslovci,koji misle, da ovjek nemo e do i do samosviesti, ako ju koji drugi duh, imaju i ve samosviest, neprobudi. *) Mi rado dopu tamo, da obukom i naukom mogu drugi ljudi, koji ve imadurazvijenu samosviest, uplivati na ovjeka, da selaglje savr enije i jasnije probude u inci samosviesti, ali zato nije nipo to istina, da je tajupliv neobhodno potrebita pogodba, bez kojenebi ovjek do ao do samosviesti. Jer ovo semnienje osniva na onih istih prividnih dokazih,koje navadjaju tradicionaliste, najve i protivniciDarwinovih nazora, da umna sila nemo e dotledjelovati, dok ju koj drugi um neprobudi. Mismo na drugom mjestu dokazali, da sustav tradicionalista neima znanstvene vriednosti.

A nije nimalo te ko razumjeti, kako dolazi ovjek do samosviesti. Jer ona poti e od

") Astronomische Beobachtungen. Abth. VIII. Königsberg1823. Einleitung. -

*) Wagners Handworterbu hder Physiologie.III. Band. II.Abtheil. Art. Tastsinn.

*) Dr. Esser. Psychologie. I. Th. S. 31. S. 125. Günther.Vorschule. I. B. S. 106.

- 251 -

umne sile, koja se takodjer svra a na nutarnjadu evna djelovanja.

Znaju o sam o s v i e s t i sam o o m o, e sa nitko taj i ti ne mo e, ma s lie diokoje mu drago mu dro slov n e na zore,o e v i d n o j e s v a k o m u , a k o t r i e z n osudi, da ivotinje sam o sviesti u prav o m s mislu rie i ne i maju, niti da neimaju s p o s ob no s ti, da se i kada do tesavr eno s ti do vinu. Samosviest je naimeznanje, i to takovo znanje, koje nadkriljuje ioplemenjuje svako drugo znanje. Sto i sto pojava opa amo u ljudskom ivotu, koji se bezsamosviesti nikako nemogu tuma iti, a ovi se u ivotinjah nikad nepokazuju. -

Suvi no bi bilo nabrajati sva du evna djelovanja ljudskoga ivota, koja imademo samosviesti zahvaliti. Budi dovoljno re i: ako prispodobi ovjeka, koj po nesre i vodi ivot bezsamosviesti, s obi nim ovjekom , odmah e vidjeti dokle dosi e samosviest. Nu moramoipak neke du evne pojave ovdje razjasniti, da tiocu jasan pojam o samosviesti, ako ga jo teneima, stvorimo, jer ina e bi nam lasno cielarazprava o tom tako zamr enom du evnom pojavu tamna ostala.

1. Mi nesamo posjedujemo pet vanjskih sjetila,kojimi donekle osje amo i spoznajemo vanjskepredmete, nego mi takodjer osje amo nutarnjesubjektivne u inke n. p. alost, veselje, edju,glad, i t. d. Ovo du evno svojstvo, kojim osje amo ono, to se u subjektu dogadja, zovemonutarnje sjetilo (sensus intimus.) Neki du oslovcizovu ga samosviest upravna, conscientia directa- Bewusstsein. Ovo svojstvo imaju i ivotinje,jer i one osje aju svoje subjektivne u inke; ipas uti alost, uti edju, uti to u njem bivakao u djeluju em subjektu. Kao to vanjskimisjetili poznajemo donekle vanjske predmete, kojinas okru avaju i na na a sjetila djeluju, isto takopoznajemo nuternjim sjetilom donekle na a subjektivna djelovanja, nutarnje ivotne u inke. Kao to vanjskimi sjetili neposredno opa amo, toizvan nas biva, isto tako nutarnjim sjetilom neposredno opa amo, to u nas biva. Kao togledamo okom naravske pojave, koji bivaju uprostoru izvan nas, tako gledamo nekim na inomdu evnim okom, to zovemo nutarnje sjetilo,du evne pojave, koji se dogadjaju u nas kao udu evnom prostoru, na kojem se pokazuju nutarnji na i du evni pojavi.

2. Nutarnje sjetilo spada dakle medju spoznavaju e sile, po njem bo neposredno doznajemo, to u nas biva; nu ovo se spoznanje vrlorazlikuje od onoga znanja, koje spada strogo

na samosviest. Nutarnje sjetilo samo doneklepredstavlja i to isto konkretno i invidualno na esubjektivne nutarnje ine skupa sa subjektom,u kojem se nalaze; do im se umna sila svra ana ono to spoznaje i predstavlja nutarnje sjetilo, kao na materijal, od kojega ona tvoriumnimi predstavami, sudovi i umovanjem umnoznanje o onom, to donekle spoznaje nutarnjesjetilo. Samosviest pripada neposredno umnojsili, te je ona njezino djelovanje, nu stoji unaju em savezu s nutarnjim sjetilom, na kolikojoj nutarnje sjetilo podaje materijal ob onom, to se u subjektu dogadja. Kao to vanjskasjetila podaju materijal umnoj sili o vanjskihpojavih i stvarih, tako isto podaje nutarnje sjetilo umnojsili materijal o subjektivnih nutarnjihpojavih, da ih mo e spoznati. Kao to daklemoramo razlikovati ono znanje o vanjskih stvarihi pojavih, koje pripada umu, od onoga znanja,koje pripada vanjskim sjetilom, isto tako razlikujemo umno znanje o nutarnjih subjektivnih pojavih, to pripada umu, od onoga znanja, topripada nutarnjemu sjetilu. Kao to posve drugim na inom spoznaje um vanjske predmete,nego ih poznaju vanjska sjetila, isto tako istodrugim na inom spoznaje um nutarnje u inke,nego ih spoznaje nutarnje sjetilo.

3. Ovo dakle najuzvi enije i najplemenitijedjelovanje uma na ega o na em nutarnjem ivotuzove se sam o sviest u pravom smislu rie i.Kada du oslovci, osobito njema ki, ono spoznanje, to spada na nutarnje sjetilo, zovu takodjer svie u(conscientia-Bewusstsein), onda mora na to tiocpaziti, da-li se ova rie sviest rabi u u emili irem znamenovanju. Ako se rie sviestuzme u irem smislu, ozna uju ono spoznanje,koje spada na nutarnje sjetilo, onda se mo ekazati, da su si i ivotinje donekle sviestne, jeri one imaju nutarnje sjetilo, kojim osje aju nutarnje u inke. Ako se pako rie ju sviest ozna uje umno spoznanje nutarnjega ivota, ondao evidno ivotinje sviesti neimaju. Ako pakonjeki njema ki mudroslovci ele golom rie juBewusstsein pomutiti tako razli ite pojmove istvari, to nam prazna rie nemo e slu iti zadokaz, da se za njimi povedemo. Neki mudroslovci, tra e i uviek originalne nazore otom znamenitom pojavu samosviesti, tako zamrsi e svoje tuma enje, da je ono mnogo tamnijenego-li pojav, koj ele razjasniti. Zato molimo tioca, neka se neda smutiti, itaju neke novijemudroslovce, ako ih nemo e lasno razumjeti,kako tuma e samosviest. Neka nemisli, da jeovaj pojav takava tajnost, o kojoj nije mo ini ta znati; ve neka ovakove prenapete mudro

:

- 252 -

slovce, koji vi e phantaziraju, nego dokazuju,baci u kut, da badava vremena negubi. Nekinjema ki mudroslovci, ina e vrlo o tre pameti,nikako se nemogu otresti one elje, da budusamo originalni kao da istina nemo e biti estojako stara stvar. A osobito se varaju, ako misle,da im moramo vjerovati i onda, kad nikakvadokaza nenavedu, osobito ako a priori sanjajuo samosviesti.

(Dalje e sliediti.)

Petar u zatvoru.

Et Petrus quidem servabatur in carcere.Oratio autem fiebat sine intermissione

ab eccl. ad Deumpro eo. (Act. XII. 5.)

Komu nije ivo jo u pameti, kako su godine 1866,kada je francezka vojska opu ala Rim, liberalne novine,to podkupljeno na svaki zlo in spremno robje, udarileu najbjesniju viku proti svetomu otcu, nebi-li kako odvrnule srca vjernika od njega? Francezka vojska ostavljaRim, papa gleda za njom tu nim okom, jer zna da jeodlu ena njemu propast, ali njegovo srce nezna mr nje,nepomi lja na osvetu. Iste je godine izdao neumrli biskuporleanski, Dupanloup, djelo: ateizam i socijalno pitanje." Dupanloup, koj je za cieloga ivota svoga posvjedo avao toliku ljubav prama glavi svega kr anstva,da bi za njega rado rtvovao i posljednju kaplju krvi,nije mogao pre utiti pogibelji, koju pripravi e neprijatelji Isusa i crkve papi Piju IX. Predvidjao je Dupanloup, da nemo ni starac ne e mo i paklenoj zlobisvojih protivnika odoljeti, da e on u boju podle i ;ali je zajedno narekao i te ku kaznu, koja e sti i mogu nike, koji bi se usudiliu drzovitosti svojojdignutiruku na pomazanika Gospodova. Rie i duhovitoga biskupastranom su se ve izpunile, a stranom su na putu dase izpune. Pio IX. li en je svoga posjeda, koj mu pripada po najsvetijem pravu; ali onaj, koj je toj krivicinajvi e kriv, Napoleon III., sru en najprije s sjajnogapriestolasvoga, za nekoliko se je dana oboriou grob,gdje se je jur razpao u prah i pepeo. I do im se zadrugimi vladari jadikuje, do im se vrline njihovei zasluge slave i u nebo di u, izreklo je ovje anstvo, kojemuje Napoleon toliko sakrivio, nad njegovim grobom prokletstvo. A Italija, to orudje Napoleona III. 2 Ona udarena sljepotom, svaki se dan sve to vi e primi e propastisvojoj. Kazna bo ja nije ju stigla tako brzo kano toNapoleona, ali joj izbje i ne e. Jer je danas, gdje tolikei tako te ke ku nje stigo e crkvu bo ju, potrebno kr anskomu srcu, ako ne e zdvojiti, da ivo misli na providnost bo ju, koja ravna zgode cieloga svieta a na posecrkve svoje, koja vi eput dopusti, da se visoko dignu protivnici crkve, da ih onda to dublje obori: za to emodanas, slave i uspomenu tamnovanja sv. Petra, ponoviti

tiocem na im neke misli siedoga i pobo noga pastiraorleanske crkve, koj tako nje no uti pute bo je providnosti. Evokakoje on pisaona kraju spomenuteknjigegodine 1866:

Neprijatelji Rima trse se i nastoje, da javno mnienje uspavaju,utrude i pokvare, oni si utiru put, da lukavost njihova, kojoj poma u mnoga sredstva, kona nopostigne to eli : no u isti as zgra aju se i srame svepo tene du e, i one koje ne ute isto kr anski, kad videda se pribli uje onaj, unapred ve o pr e dieljen i dan,kad e uzvi enoga,svetoga i nesre nogastarca Francezka,koja bi ga braniti mogla ali ga braniti ne e, ostavitibiedna i prognana,da ga titi iskrenost, po tenje i umjerenost Piemonta. Florentinski kabinet hini taj as ednost. Okru nice baruna Ricasoli-a sli ne su homilijam,ali neki diplomati ki izrazi odvi e su nali ni ubojnomuma u, sakrivenupod kabanicom. Vi velite, da je papinstvo dr ava, za koju neima analogije u civiliziranomsvietu. Razumijem vas, tim ozna iste Rim va om rtvom.Puku, koga biste morali u miru dr ati, govorite vi, da jenjegov polo aj nesnosan, da je u oprjeci s svakim napredkom civilizacije, vi taj puk upravo na bunu di ete. Anam, da bude na e poni enje podpuno, govorite, da jepobjeda va a stalna, da vam je nitko ne e oteti; a dabude po obi aju talijanskih komada u tragediji i ne tokomedije, uvjeravate nas i u ite, da nedirate u duhovnuvlast svetoga otca i da nemislite u nju dirati. Ja tovjerujem. Ja nemislim, da u igda gledati Ricas lia, gdjeblagosiva puk; Cialdinia gdje pjeva ve ernju ; niti udo ivjeti, da bude Garibaldi izabran kardinalom. Ali japoznam vas, vas i moralne va e aspiracije. Znam ja, viizvodite mudro namjere va e. Najprije e se juna kavojska na a pozvati iz Rima, vi ete si dati truda, damisli svieta na drugi predmet obratite, neko e se vriemeobdr avati mir, a mi biskupi initi e se, da u pustinjivi emo, da smo u ludo dignuli viku. Ali vrieme je ve prora unano, i to je, to ini taj zlo in jo mnogo crniji.

A kako stoje stvari taj as? Djeca toga svetoganadpastira navali e na priestol svoga otca; drugi su gabranili te nisu nikomu drugomu dopustili, da ga brani. to se je dakle dogodilo? to vidimo? Oni, koji su navaljivali, ote e do sada sve samo ne priestol; oni, kojisu branili, dopusti e oteti sve osim, kako rekoh, priestola. I evo oni, koji su branili, odlaze; oni, koji su navaljivali, pomi u se napried. Pravo je rekao ministar,papa nije suveren, kakovi su svi ostali suvereni. Papaje suveren, na koga ve deset godina navaljuju, komus ista mira to je njegovo otimaju, komu malenu vojsku bez milosti uni tuju: prevratni poku aji svake ruke,neprestane navale i denunciacije svih prevratnika Evropebaci e papu u polo aj, kojemu u Evropi neima jednakaniti sli na, u polo aj, u kojem se niti jedna dr ava nebimogla uzdr ati, te bi i najja a dr ava, da se na njutako navaljuje, da ju tako sa svih strana zatvore, morala


s

Ovaj list izlazi svakoga etvrtka na cieluarku. - Ciena mu je za Zagreb ielugodinu 5 stot. a za predplatnike, kojim sepo ilja po tom, 6 stot na cielu, a 3 stot.

na pol godine.G | Se

Za g r e

14. Kolovoza 1873. (Te aj XXIV.

-"


svu godinu.

":

ba ki


Pi e Dr. Antun Kr an.VIII.


A

Samosviest.(Dalje.)

Prepiru se du oslovci ), da-li je sviest obonom, to u nas biva, posebni u inak du e; ilije pako svako du evno djelovanje ve samo posebi po svojoj naravi u sviestnom stanju. Akose rie sviest" uzme u strogom smislu, nakoliko se spoznavaju a sila svra a na nutarnjadu evna djelovanja, te ih donekle spoznaje, toje sviest nedvojbeno posebni u inak du e, te otom u ivotinjah neima ni traga. Ako pako rie sviest" zna i isto to nutarnje osje anje, t. j.nazo nost subjektivnih djelovanja u subjektu,nemogu sigurno re i, da je ovo nutarnje osje anje posebni u inak du e razli it od onoga, tose osje a, jer ima mnogo razloga za to i protitomu. *) Nam se ipak bolje ini, ako u znanostirazlikujemo u nutarnjem osje anju dvoje: a) nakoliko je du evno djelovanje, b) i na koliko jeovo du evno djelovanje nazo no u du i.

5. Sve su spoznavaju e sile, bile ni e bilevi e, u svojoj energiji vrlo ograni ene, te se

1) Dr. J. Herman Schell. Die Einheit des Seelenlebens ausden Principien der Aristotelischen Philosophie entwickelt.Freiburg im Breisgau. 1873. S. 83. Dr. Hermann Ulrici. Leib und Seele. Leipzig. 1866. S. 274. Beneke.Lehrbuch der Psychologie. 2. Aufl. . 57. Cf. Kritikder Psychologie von Beneke verfasst von Dr. AdalbertWeber. Weimar. 1872. S. 50. Herbart. Psychologie. alsWissenschaft. I. 55. Dr. Fridrich Dittes. Lehrbuch derPsychologie. Wien. 1873. s 15. 16.

*) Dr. Herman Schell. l. c. S. 83-169. Cf. Dr. Ulrici.l. c. S. 174-362.

nemogu u isti mah niti na sve predmete protegnuti, koji se njim predstavljaju, niti vi e njihistom energijom obuhvatiti. Nadalje sve du evnesile u takvu stoje medjusobnom vezu i jedinstvu, da jedna biva vi e manje zaprie ena udjelovanju, ako su druge vrlo napregnute i napete. Ono dakle svojstvo spoznavaju ih sila, dase mogu vi e manje stegnuti i usredoto iti tetako svoj predmet ve om energijom obuhvatiti,da bude tim jasnije i to nije znanje, zove sepozornost (attentio-Aufmerksamkeit). Na tomse osniva mno ina dosta zanimivih du evnih pojava, koje moramo ovdje radi Darwina spomenuti. Kad nam tko to zanimiva tiho u uho

ap e; kad elimo to zanimiva vidjeti; kad kojuosobu eljno o ekujemo; kad nastojimo dvoli nuili nejasnu rie u zanimivom listi u razumjeti,onda postajemo pozorni. Diete tim vi e timto nije shva a i u i, im ga u itelj bolje umijena pozornost potaknuti. One ivotinje su sposobnije za dresuru, u kojih ima vi e pozornosti.Govornik, koj nezna svoj govor udesiti, da buduslu atelji pozorni, ne e nikad postignuti cilja.Tko nastoji drugoga zasliepiti, rie ju ili inomprevariti, ku a njegovu pozornost na drugepredmete svratiti. im ja e, laglje i trajnijepredmet na koju mu drago spoznavaju u i posredno na hote u silu djeluje, da njezinu energiju na se pritegne i stegne, tim je laglja, ja ai trajnija pozornost. Po tom mo emo lasno protuma iti, za to ve u pozornost pobudjuju novei izvanredne stvari, nego-li poznate i obi ajne.Zato ako koja ena u istoj novoj odje i i unovom nakitu ide po ulici, skoro se svaka drugaokrene, da ju dobro promotri. Zato je onajta ti Grk, kad ve nije znao novoga na ina,kako bi mogao opet na se pozornost povu i,odsjekao svomu psu rep, da bude i on novimpredmetom pozornosti. Konkretni i individualni

- 258 -

predmeti ve u pobudjuju pozornost, nego-li abstraktni. Zato su ljudi obi no pozorniji u kazali tu gledaju kriepost i zlo u individualiziranu,nego kad driemaju islu aju o njoj mudroslovnurazpravu. Zato djeca odmah dignu glave u vis, im im u itelj u pripovjesti predo i svoj nauk. im koj predmet vi e odgovara prete nijim nagonom i uvstvom, tim ve u pobudjujepozornost. Isto tako ako im se odvi e protivi.Pripoviedaj skupcu o novcu, kako e on o iizbuliti; govori s roditelji o enitbi, kako edjevojka za vratima naslu kivati; pitaj stepihlepa, koj ina e ni ta nezna, ni ta nerazumije,o plesu, o zabavah, kako e ti sve potanko,svaku vrbcu, svaku osobu, svaki mig oka spomenuti!

-

Pozornost mo e biti hoti na i nehoti na. Jermo emo donekle slobodnom voljom uplivati naspoznavaju e sile, svratiti ih s jednoga predmeta na drugi, te ih tako stegnuti i usredoto iti izklju ivo na ne to. Rekoh, da slobodnavolja uplivasamodonekle.Jer izkustvo nas u i,da se dogadja, da smo kadkada upravo ondanajpozornijina koj predmet, kad bi htjeli svupozornost ugu iti. Naporomi sveudiljnimvje banjem mo emo ipak i slobodnoj volji sve tove i upliv pribaviti i pozornost usavr iti.Pedagogija podaje pravila, kako se mo e pozornostusavr iti. Nu svakako visi ona najvi e o tom,koliku imaju jakost spoznavaju e sile. Glasovitije Hallermogaou isto vrieme itati i na kartese igrati. Julij Cisar je mogao itaju knjiguu isto vrieme vi e listova svojim pisarom diktovati. Neki je Harwitz iz Vratislave igrao sliepou Londonu u isto vrieme tri partije aha, i svetri dobio.

Budu da samosviest u strogom smislu rie inije drugo, ve spoznavaju a sila, u koliko sesvra a na svoje nutarnje subjektivne u inke, apozornost ni ta drugo nego akt, kojim se spoznavaju e sile mogu stegnuti i usredoto iti, tetako svoj predmet ve om energijomobuhvatiti,da bude tim jasnije i to nije znanje: zato odve e ili manje pozornosti visi vi e manje jasnija,to nija, opredeljenija samosviest. Svatko zna,kako je te ko svra ati umnu silu na sebe samai na svoja nutarnja djelovanja,i kako je te ko tupozornim biti. Otudadolazi,da je skoro najte eznanje poznati sama sebe. Ima malo ljudi, kojibi u tom znanju veliku savr enost postigli. Jerumne sile laglje i radje borave oko drugih predmeta; drugi predmeti pobudjuju esto mnogove u pozornost; napokon druge du evne silesvojim estokim djelovanjemvi e manje prie eumnu silu, da se svrati na svoje nutarnje po

jave. Mnogo je laglje liepi roman itati, kojnajugodnije strasti pobudjuje, nego se zadubstiu izpitivanje svoje saviesti. Mnogo radje pazi ovjek na ine drugih, nego da svoje rugobeiznese na povr inu Kako e onaj, koj se jebacio svojimi silami na sve razko i vanjskogasvieta, mirno i triezno gledati i razmatrati, tose u njegovoj du i dogadja!

Zar mo e onaj hladno i trajno svoju pametabstrahirati od drugih stvari te ju na jednuto ku svoga nutarnjega ivota stegnuti, koga estoki nagoni vuku na sve strane, ili ga razdra ene strasti sveudilj podpaljuju, ili ga borbaza udoban ivot na sto strana razte e º

Premda je pozornost od velike ciene, tozato ipak mo e odvi velika pozornost imatikadkada zlih posljedica. Ako koj predmet takojako djeluje na spoznavaju e sile, da svu pozornost na se trajno privu e, i ako uz to pobudi estoka uvstva n. p. alosti, ljubavi; ondase mo e normalno djelovanje sila poremetiti inastati poznata du evna bolest. Tko je odvi bojazljive naravi te uviek jako pozorno na svojetjelesno i du evno stanje pazi, ako neima, jasnaznanja, da si protuma i, to se u njem dogadja,mo e postati hypokonder. Nikad nije dobro pozornost pobudjivati, kad su sile umorene ili ve iznemogle.

Po to znademo, to je pozornost, mo emo isto lahko uviditi, koliko vriedi Darwinovaopazka, kad naprosto veli: da je pozornost najva nije svojstvo za umni napredak, i da ivotinje ovo svojstvo posjeduju. *) Pozornost nepripada samo umnoj sili, ve svim spoznavaju imsilam. Vanjska se i nutarnja osje anja spajajus pozorno u. Mo emo s napetom pozorno upredmete gledati, slu ati, utiti. Sjetilne predstave mogu biti vrlo napete i ivahne. Imaju

*) Kaum irgend eine Fähigkeit ist für den intellectuellenFortschritt des Menschen von grösserer Bedeutung, alsdie Fibigkeit der Aufmerksamkeit. Thiere zeigen dieseFähigkeit offenbar, so wenn eine Katze vor einer Höhlewartet und sich vorbereitet, auf ihre Beute zu springen.Wilde Thiere werden hier durch zuweilen so befangen,dass man sich ihnen leicht annähern kann. Mr. Bartlett

hat mir einen merkwürdigen Fall mitgetheilt. wie variabel diese Fähigkeit bei den Affen ist. Ein Mann welcherAffen abrichtete, pflegte die gewöhnlichen Arten von derzoologischen Gesellschaft zum Preise von 5 Pfund (Sterling)das Stück zu kaufen ; er erbot sich aber, die doppelte

* Summe zu zahlen, wenn ihm erlaubt sei, drei oder vierderselben ein paar Tage lang bei si h zuhalten, um einenauszuwählen. Als er gefragt wurde, wie es möglich sei,dass er so bald sehe, ob ein besonderer Affe sich alsein guter Schüler herausstellen würde, antwortete, er,dass Alles von ihrer Fähigkeit, aufzumerken, abhänge.1. c. I. B. I. Th. 2. Cap. S. 37.

- 259 -

dakle i ivotinje vanjska i nutarnja osje anja,svakojake sjetilne predstave, mo e se pogledomna ove ni e spoznavaju e sile velika pozornostu njih pobuditi, i to tim ve a, to im posvemanjkaju vi e spoznavaju e sile. Zato nije ninikakvo udo, kad ivotinje pokazuju pozornost.Jako mudro veli hrvatska poslovica: gledi kaotele u nova vrata." Ali ivotinje nepokazuju upravnikakve pozornosti u svih onih predmetih, kojispadaju na umnu silu, ni u svih onih du evnihpojavih, koji poti u od vi e spoznaju e sile.Upravo po zornost, koja se opa a kod ivotinja, pobija Darwin ovo mnienje,da ivot i nje imaju u mn u silu. Jer kadbi ju imale, pokazale bi kakvu takvu pozornost, to se ti e predmeta spadaju ih izklju ivo navi u spoznavaju u i hote u silu, to ipak nikadnebiva. Majmun pozorno gleda gospodarov tap,orahe, slador, on pozorno naslu kiva, u njem se ivahno pobudjuju sjetilne predstave; ali sigurnoje uvjeren Darwin isto tako kao i ja, da majmun nikad pozorno ne ita knjigu saviesti, nikadse nezadube u abstraktne ideje, koje su prvitemelj umnomu ivotu. Uprav dresura pokazuje,kako rekosmo, kad smo na iroko govorili oinstinktu, da ivotinje ni sposobnosti neimajuza umni ivot, to ipak svaki divljak ima, pa eisti gluhoniemi.

6. Mudroslovci, koji vi e manje nagiblju namaterijalizam, tuma e du evni pojav samosviestio evidno pokazuju, da oni nisu ni s daleka ustanju po svojih nazorih staviti ma kakvu h pothesu, po kojoj bi mogli protuma iti samosviest. Ovaj znameniti pojav zadaje im stra nihneprilika, kojim se nemogu nipo to ukloniti, dasvoj sustav od propasti spase. Neki ga takonespretno tuma e, da bi bolje bilo, da nisu nirie poveli o tom du evnom pojavu. *) Svakakonije liepo od njih, kad protivno mnienje samoporugami ele oboriti, kao da je materijalizam jedina znanstvena hypothesa, ") do im oninemogu ni jednoga du evnoga pojava po svojih nazorih protuma iti, a kamo-li razlozi svoj

1) Czolbe. Die Entstehung des Selbstbewusstseins. Leipzig.1855. S. 75. Eduard Reich. Der Mensch und die Seele.

S. 448. Ueber das Bewusstsein. Berlin. 1872. Cf. Taine.De l' intelligence. Paris. 1870. Hartmann. Philosophiedes Unbewussten. S. 350. Cf. Ludwig Dr. Weis. AntiMaterialismus oder Kritik aller Philosophie des Unbewusten. Berlin. 1873. 3. B. S. 162. Carneri. Sittlickeitund Darwinismus. Wien. 1871. S. 50. Wundt. Vorle

sungen über die Menschenund Thierseele. Leipzig. 1863.II. S. 343.

*) Cf. Häckel.Natirliche Schöpfungsgeschichte.Carl Vogt.Köhlerglaube und Wissenschaft. B i c h n e r. Kraft undStoff. ect.

sustav obraniti. Netreba mnogo znanja zato, datko uvidi, da mo djani nemogu nipo to biti jedinim i izklju ivim uzrokom i nosiocem samosviesti. Jer a) samosviest jest u inak, kojim spoznajemo, to u nas biva, kojim shva amo samisebe. Spoznavaju i se dakle subjekt svra a sena sebe sama, te je on sam sebi predmetomspoznavanja. A budu da su mo djani sastavljeni raztegnut subjekt, to nemo e u njih biti takovo djelovanje, koje bi se svra alo na istisubjekt. ini bo se nemogu e, da sastavljenoiraztegnuto obuhva a sama sebe. Nadalje b) sviu inci samosviesti isto su jednoviti, jer samosviestnemo e biti sastavljena od esti. Ajednovito (simplex) djelovanje nemo e bitisati u sastavljenomsubjektu kao to su mo djani, c) Premda su vrlorazli iti na i nutarnji subjektivni u inci, to ipak onjih imademo samo jednu samosviest. Ovo jedinstvo samosviesti bilo bi nemogu e, da su mo djaninosiocem i uzrokom samosviesti. Jer mo djanisu sastavljen stroj, sastoje i se iz mnogovrstnihi mnogobrojnih elementa. d) Nemo emo nikakozamisliti takovu hypothesu, po kojoj bi se moglamrtva prvobitna po ela, od kojih se sastojemo djani, dovinuti do samosviesti. Jer samo zato, to su prvobitna po ela posve nesviestna stupilau takav savez, kao to su mo djani, da resultirasamosviest, ini se nam absurdno. Uprav taj vezmorao bi uni titi jedinstvo samosviesti. e) Miimademo samosviest o idejah, koje predstavljajutakve predmete, koji na mo djane nemogu nikako djelovati. N. p. pojam prava, du nosti,i s tine, Boga, reda, odno aja, bezbrojna na ela o nematerijalnih stvarih. Taj se pojav nedazatajiti, kao to su htjeli neki materijaliste. Kakomogu mo djani shvatiti ove predmete i o njihsamosviest imati? f) Mi smo si sviestni, da sistvaramo abstraktne ob enite pojmove, da sudimo i umujemo. A ovi du evni u inci morajubiti isto jednostavni, dakle nemogu biti u sastavljenom subjektu. Neka tko ku a tuma itisud ili umovanje iz mo djana pa e vidjeti, dane e mo i nikad do suda do i.

Mo da bi tiocu dosadili, kad bi na e razloge odvi na iroko raztegnuli. Ako tko ipak eli ob irno s jedne i druge strane ovu razpravu itati, na i e skoro u svakoj psychologiji, te e se lasno uputiti, tko ima pravo. Preporu amo ipak neka novija djela ) o tom predmetu

') Dr. Hermann Ulrici. Leib und Seele. Leipzig. 1866.Cornill. Materialismus und Idealismus in ihren gegenwirtigen Entwicklungskrisen. Heidelberg. 1858. Schleiden.Ueber den Materialismus in der neueren Naturwissen

schaft. Leipzig. 1863. Snell. Die Streitfrage des Materialismus vom Standpunkte des Menschen. Leipzig. 1863.

:

- 260 -

Jako dobro glasoviti be ki anatom Hyrtl, dakako sa svoga gledi ta, materijalizmu rogovelomi. *) -

Physiologia, kako ju dandanas poznajemo,nije u stanju ni najjednostavnijega du evnogadjelovanja u svoj obseg povu i, a kamo-li gaprotuma iti. Da psychologija nije drugo negodio anatomije, koja razpravlja o mo djanih, mogao je samo Francez Broussais re i. *) Dok nebude moglaphysiologija kao znanost psychologijuu svoj obseg povu i, dotle ostaje materijalizamu znanosti pusta elja, kojom se mo e Vogt,Büchner, Feuerbach i t. d. tje iti, ali znanstvenone e lje nikoga osvjedo iti, osim ako je znanjei htienje jedno te isto. Po to smo u kratko razjasnili pojav samosviesti, to vele na to Darwini njegovi prista e?

(Dalje e sliediti.)

Jo ne to o Zuzeru.

Nikola Schleiniger, Isusovac, pi e u svojem glasovitom djelu Das kirchliche Predigtamt o talijanskompropovjedniku Segneru ovo: Segneri se rodi g. 1624. umre g. 1694. Njega zovu talijanskim Ciceronom, paki sbilja njegova rje itost ima ne to od glasovite one rje itosti staroga Rimljanina, premda mu ukus njegovavremena, koj je on ponajvi e ali ne sasvim nadvladao,nije dopustio, da se Ciceronu posve izjedna i. Segneribija e osobito pu ki propovjednik; od g. 1665. do 1692.obavlja e misionarsko zvanje s neobi nim uspjehom, radi esa ga Innocenc XII. pozva u Vatikan za propovjednika.Njegove prodike nose na sebi biljeg misionarskoga zvanja: jednostavna osnova, jasno dokazivanje, ivahan izrazputem slika, prispodoba, primiera, nenadanih opazaka,dramati ko, potresuju e razlaganje ine ga popularnimpropovjednikom; napokon je svaku stvar uzimao s prakti koga gledi ta. Njegov sveti ivot, odlu na pokora i

Flügel. Der Materialismus vom Standpunkte der atomistisch - mechanischen Natnrforschung beleu htet. Leipzig.1865. Schellwiem. Kritik des Materialismus. Berlin. 1858.Cf. Sein und Bewusstsein. 1863. Wagner. Kampf um dieSeele. Göttingen. 1857. Tanner. Vorlesungen über denMaterialismus. Luzern. 1864. Fischer. Die Unwahrheit

des Sensualismus und Materialismus mit besonderer Rück

sicht auf die Schriften von Feuerbach, Vogt und Moleschott. Erlangen. 1853. Haffner. Der Materialismus inder Culturgeschichte. Mainz 1865. Lange. Geschichte desMaterialismus und Critik seiner Bedeutung in der Gegenwart. Iserlohn. 1866.

*) Lehrbuch der Anatomie des Menschen. S. 344, S. 772.XI. Aufl.

") Die Psychologie für ein Capitel der Hirnanatomie zuerklären, konnte nur ein Franzose wagen. (Broussais).Hyrtl. l. c.

goru a propovjedni ka revnost podieljivahu njegovim rie- . im osobitu mo , a ljepota jezika (koju je i akademijadella Crusca priznavala) osobitu dra est. Osobita zaslugaSegnerova stoji u tom, to je umio liepo razvijati i tuma iti rie i sv. pisma i crkvenih otaca, temeljito dokazivati, i vje to oprovrgavati; a spada i medju najvje tijepanegirike. Uza sve te Segnerove prednosti rje itost munije takova, da se nebi nam Niemcem esto preve talijanska inila: mnoge njegove pripoviesti ine namse udnovite, mnogi prelazi skoro smie ni, mnogi izraziprosti, ili gdje to opisuje pretjerani, njegov patos kad to udan jer nepripravljen, neke prispodobe neplemenite,neka mjesta preob irna. Ali tko mno inu tadanjih propovjednika prispodobi sa Segnerom, onaj e se udititalentu, koj je iz tame onoga vieka onako jasno sinuo,pak e apostolska ozbiljnost toga ovjeka pomiriti itatelja s onimi manami, koje je duh minuloga vremenakano osvetne sjene bacio na njegova djela." - Iz toga e suda namah uviditi itatelj, da kritik nije smio absolutno odsuditi mana propovjednikovih, ve samo pramanjema kom u ukusu, ter da se nam Hrvatom, kojih jeduh srodniji talijanskomu nego-li njema komu, mnoge odonih mana ne ine manami, ter nam se Segneri mora uob e initi izvrstnim propovjednikom. Sretna-li naroda,koj takova mu a mo e zvati svojim."

Uprav takova propovjednika i dobom, u kojoj je ivio (od g. 1683-1762.) i misionarskim zvanjem (vidinjegov ivotopis u zagreba kom najnovijem izdanju) isvimi navedenimi prednostmi a bez spomenutih manaimademo i mi u na em Zuzeru, tako da jaje jajetu sli nije biti nemo e. Jedino, to na emu propovjedniku kanomanu upisujemo, prevelika je talijan tina u jeziku; alitomu mo e lahko svatko dosko iti, koj je iole vje t dana njemu na komu govoru. Te su prednosti bile povodom,da ga je profesor Dr. Rieger kano hrvatskoga Segnerapo eo tiskom u Zagrebu izdavati; te su prednosti bilepovodom, da je eski rodoljub Antonin Mu ik nekolikonjegovih besieda uvrstio medju propovjedi najglasovitijihpropovjednika, koje u Pragu izdaje. Nu da se itatelji isami osvjedo e ob izvrstnosti njegovih besieda, uvr ujemovdje jednu uprav onako, kano to ju je on napisao,samo dana njim na kim govorom:

Besjeda III.

Sama iz vrstna djela ine vjekov i tu ljudsku u spomenu.

limme mo r i a a e t e r n a e r i tj u stus, Dav. ps. 111, 7.Neima ovjeka, koj nebi u pametisvojojgojio ple

menitu misao, da iza sebe ostavi slavnu uspomenuposvem svietu. Tkogod di e ohole gradje od dvorova ili odcrkavaili od tvrdja, onaj zapisujesvojeime pod rodnimsvojim biljegom, sred stalna mramora urezanim, da istopro elje ponosite gradje pripovieda budu im narodomdobro instvograditelja. Kolikose mudrih glava danju ino ju ciedi u nemirnomtrudu nadznanstvenimiknjigami,


Ovajlist izlazisvakoga etvrtkana cieluarku. - Ciena mu je za Zagreb na cielugodinu5 stot,a za predplatnike,kojimsepo iljapo tom,6 stot na cielu,a 3 stot.

na pol godine.

21. Kolovoza 1873. (Te aj XXIV.


svu godinu.

I

KAT0I,IUKI LIST.0 postanku ovjeka.

Pi e Dr. Antun Kr an.VIII.


A

Samosviest.(Dalje.)

Njihovodgovor nas najvi e zanima,jer elimo isto nepristrano suditi, i to no iztra itinjihove dokaze. Osvjedo iti e se tioc, da suDarwinovi dokazi tako lo i, da bi za njegovsustav mnogo bolje bilo, da nije ni ta o tomdu evnom pojavu rekao, ako nije imao ni taboljega za dokaz navesti. Prvi dokaz mu jedvojbenopitanje. Mo emo-limi sigurni biti, dastari pas, koj ima dobru memorijui phantasiju,kao to se u snu pokazuje, da on nikad nerazmi lja o veselju,koje je neko u lovu po utio?A ovo bi bila neka vrst samosviesti.")

Odgovaraju iDarwinu uvjeravamoga, da ure enom slu aju pas neima samosviesti, i da gaosvjedo imoo ni tetnosti njegova dokaza, moramo stvar ob irnije razviditi. Najprije se varaDarwin, kad sva djelovanja du evna, koja usebi opa a, prelieva u pasju du u te izjedna ujedu evno stanje lovca, kako on misli o lovu, sdu evnim stanjem psa. Pas nemo e nipo to samosviesti o itovati: ja sam onaj isti stari pas,koj sam neko po lovuskakao; sje amse, kakosam bio onda veseo i jogunast, a sada kuburimu zakutku. Kad bi pas ovako o lovu razmi ljao,

1) Könnenwir aber sicher sein, dass ein alter Hund miteinem ausgezeichnetenGedächtniss und etwas Einbildungskraft,wiesie sich durch seine Traume zeigt, niemals tiber die Freuden Betrachtungen anstellt, welche erfrüher auf der Jagd hatte? Dies wäre aber eine Formdes Selbsbewusstseins. l. c. S. 53.

onda bi bio i njegov cieli ivot isto drugimidu evnimi pojavi ure en, i nebi vi e pasji ivotvodio.

Darwin se pozivljena memoriju, koju i pas .ima. Nu ako on pogleda u koju mu drago elementarnu psychologi ku knjigu, u kojoj se mabilo i povr no razpravlja o du evnom pojavu, kojse zove memorija, lasno e se uputiti, da je jakoneznanstveno re eno, ako se napre ac veli: pasima memoriju. Memorijajest tako va an i ujednotako svestrano prepleten du evan pojav, da onjem nije mo i ni ta popreko tvrditi. Darwinnas sili svojim dokazom, da o tom pojavu ob irnije govorimo, da vidimo, to ima samo ovjek, a nipo to lovski pas. Boje i se pristranosti,moramo o tom pojavu tako oprezno razmi ljati,da izbjegnemo svakomu posebnomu mudroslovnomu sustavu, imaju i pred o ima vi e positivnafakta, nego razne theorije u enjaka, kojim se iDarwin mudro uklanja.

Svatko si je sviestan i neobziru se na nikakav mudroslovni sustav, da ovjek posjedujedu evno svojstvo, po kojem se mogu ve pro lirazni du evni pojavi opet probuditi. Ne samopredstave vanjskih sjetila, ve se takodjer raznanutarnja osje anja, uvstva, te nje, umne predstave, misli, i htienja mogu u nas nekim na inom opet probuditi. Ja gledam miloga si prijatelja, ali ja ga takodjer nekim na inom vidimu sebi, kad njega vi e na zemlji neima, ili nijetako nazo an, da bi prisutnost njegova u mojemoku pobudila vidjenje. Liepa misao, koju samneko ili sam osnovao, ili nau io, opet nikne udu i, kadkada i onda, kad je nisam ni tra io;pa e kad sam elio na zlu misao zaboraviti,ona se opet pojavi i nehotice. Ako se obazremosamo na to, to memorijakano ponavljaju a silaopet u nas probudjuje, odmah emo opaziti dau njezin obseg spada samo ono, to su si raz

- 266 -

li ne du evne sile ve prije bile prisvojile. Zatojest o evidno, za to se ivotinje nesje aju umnihpredstava, liepih ideja, istina, na ela, rie jusvega, to se osniva na umnoj sili; zato najme, to je neimaju. Kad bi imale umnu silu, imalebi i memoriju ob onih stvarih, koje si je onasvojim djelovanjem prisvojila. Lovski dakle pasniti nerazmi lja niti neima sposobnosti razmi ljati o bezbrojnih istinah, koje si mo e ljudskium prisvojiti i u sebi uvati, te ih opet ponoviti. ivotinjska je dakle memorija u jakouzke granice stegnuta, ponavljaju samo ono, to poti e od onih du evnih sila, koje i ivotinje imaju. Nu i u ovih predmetih ogromna jerazlika medju ljudskom i ivotinjskom memorijom. ovjek umnom silom razabire i spoznaje,da je on onaj isti subjekt, u kojem bija e ve prije ono, to se sada u njem ponavlja, do im ivotinje imadu samo siln, da se u njih ponovi, to je neko bilo. Mo e se pro li konkretnimaterijalni in u pasjoj du i ponoviti i njegovenagone na stanovita djela potaknuti, ali mumanjka sud samosviesti, po kojem mi spoznajemo i razlikujemo sebe kao isti subjekt od ina, koji su neko bivali i sada bivaju u tomsubjektu. Pas uti bol, uti glad, uti edju,ima ona uvstva, koja smo na drugom mjesturazjasnili, stvara si od njih sjetilne predstave,koje se ponavljaju; ali pas nemo e umnim sudom shvatiti napose s e b e kao subjekt, a napose in, koj se nalazi u subjektu. On nemo e usebi ovu misao pobuditi: ja sam pas, koj bolujem, koj edjam, koj utim alost, ve onostaje samo subjekt realno osje aju i alost, veselje, edju, glad, i t. d. Isto tako pas vidi, uje, nju i, osje a utiske vanjskih predmeta, kojisu oko njega ; ima sjetilne predstave, mo dakadkada savr enije i ivahnije nego-li ovjek,ali umna sila sa svojimi u inci nigdje neupliva.Ove se dakle sjetilne predstave (sensiles repraesentationes) ponavljaju u ivotinjskoj du i. Nuneponavljaju se sjetilne predstave u ivotinjskojdu i samo pojedince, razdru ene jedna od druge,ve vi e njih u medjusobnomsavezu. esto suvi e manje isto tako medju sobom svezane, kao to bijahu realni ini. Zato pas nesamo imadesjetilnu predstavu o zecu, nego u njegovoj sedu i mo e takodjer ponoviti cieli lov vi e manjeonako, kao to se je dogodilo, kad je u lovu bio.

Ponavlja se pako samo ono u njegovojglavi, to je on mogao onda onimi du evnimisilami, koje on imade, raditi i prihvatiti.Jer nemo e se u njem ono po noviti, esanikad nije ni bilo. On vidi bre uljke, lovce, ume, puteve, on nju i zeca, uje druge pse

lajati, uje pucnjavu, on bje i po jarugah i bregovih ; ali kao to nije imao samosviesti, kadje s gospodaromu lovubio, takoju jo te mnogomanje ima, kad o lovu samo sanja. Kao to pasnemo e umom re i: ja sam u lovu, tako on jo mnogo manje mo e u snu misliti: ja sam biou lovu. Istina je dakle, u pasjoj se phantasijimo e ponoviti pro li lov ve om ili manjom to no u, ovaj se pro li lov, to ga predstavlja iponavlja u savezu phantasija, razlikuje sam posebi po svojoj naravi od realnoga lova i upasjoj du i; ali pas nerazlikuje posebnim umnimdjelovanjem lov, to ga ponavlja i predstavljaphantasija, od realnoga lova; to bi dakako biloo ito znamenje, da i pas imade samosviest Morao bi znati Darwin, da je isto ne to drugo,kad moja phantasija predstavlja i ponavlja kojpro li in, ma bilo i najto nije i naj ivahnije;a opet isto ne to drugo, kad ja svojim umomonaj in, koj predstavlja i ponavlja phantasija, spoznajem kao ne ta pro la, te ga razlikujem umnim sudom od realnoga ina. Prvo senalazi i u ivotinjah, potonje samo u ovjeku. Uonom neima ni traga o samosviesti, u ovomjest znak samosviesti. Kad se dakle veli, da sei ivotinje sje aju pro lih stvari, ovo jest u toliko istina: 1) to i ivotinje imaju du evnusilu, koju du oslovci nazivlju phantasijom. 2)Ova du evna sila stvara sjetilne predstave, kojese razlikuju toli od umnih predstava, koli odnutarnjih i vanjskih osje anja. Pas nesamo vidiokom realnoga zeca, nego on ima sjetilnu predstavu o zecu, kad zeca vi e neima, a on u zakutku spava. 3) Ove se sjetilne predstave probudjuju i ponavljaju i u ivotinjskoj du i mo dakadkada mnogo ivahnije i jasnije nego-li u ovjeku. 4) Ove se sjetilne predstave probudjujune samo pojedince, razdru ene jedna od druge,u ivotinjskoj du i, ve u medjusobnom savezupredstavljaju ciele ine, koji su se neko dogodili. 5) Ove ine, koje predstavlja phantasija,razlikuju ivotinje u toliko od realnih i od sada njih, u koliko se oni sami po svojoj naravimudju sobom razlikuju. Jer drugo je realna bol,a drugo sjetilna predstava o boli, to ju stvaraphantasija. Drugo je ono osje anje, kad pas vidizeca u lovu, a drugo ona sjetilna predstava, kadkod ku e o zecu sanja. 6) Valja razlikovati nutarnje sjetilo (sensus intimus), koje neki zovusvie u u irjem smislu, od samosviesti u strogom smislu rie i. Nutarnje je sjetilo ono du evnodjelovanje, kad osje amo, to u nas biva, daklenije drugo nego subjekt osje aju i svoje subjektivne u inke; a samosviest jest umni sud,kojim spoznajemo i umno razabiramo, to se u

- 267 -

nas dogadja, umno razlikuju djelovanja. Prvosvojstvo imaju i ivotinje, ovo im pako drugoposve manjka. Istina je dakle, to veli Darwin'),navadjaju neke primjere, da se i ivotinje sje aju pro lih ina, ali razmatraju o v a jpojav u pravo iz njega zaklju ujemo,da ivotinje ne imaju niti u m n e sileni ti sam o sviesti.

Osim onih ogromnih razlika, koje smo maloprije spomenuli, moramo i ovu poglavitu razlikuiztaknuti, to ovjek mo e h o tim i c e pro le ine u sebi probuditi, do im ivotinje nemogu.To je opet o evidni dokaz, da ovjek posjedujeslobodnu volju, koja ivotinjam posve manjka.Pravo ima Darwin, *) kad nadalje tvrdi, da i ivotinje sa uvaju svoju objektivnu individualnost, ali nije istina, da ivotinje spoznavaju ovuistovjetnost subjekta, koj je nosiocem njihovihsubjektivnih sveudilj se mienjaju ih du evnihdjelovanja. Istina je i to, da ivotinja razlikujesama sebe od drugih individua, nu ovu razliku ine ve ista sjetila n. pr. vid, sluh, tik. topako Darwin na istom mjestu ironi ki navadjaiz djela (The Rev. Dr. J. M. Cann, Anti-Darwinism. 1869. p. 13.) dokaz, kojim se obi no slu ei drugi mudroslovci proti materijalizmu, moramore i, da ironija nevriedi upravo ni ta. Neki mudroslovci najme dokazuju od tuda, to si subjektdu evnih djelovanja ostaje uviek i s to vjetanu svih promjenah, kako nam pokazuje samosviest, da taj subjekt nemo e biti nipo to materija, jer atomi se uviek u organizmu mienjaju.Iz ovoga dokaza dakako sliedi, da i principdu evnih djelovanja i u ivotinjah nemo e bitimaterija sastoje a se od atomâ, ali nipo to nesliedi, da i ivotinje spoznaju sam o sviestnoovu istovjetnost subjekta, kako bi elio Darwin.Znam jako dobro, kojim na inom nastoje materijaliste gori navedeni dokaz pobiti, vele najme:kad dolazi novi atom u mo djane, da izmienistari, ba tini sve ono od njega, to je stari atomposjedovao, i tako ostaje istovjetnost subjekta.Ali onda bi du evna djelovanja bila razdieljenana esti, kao to se mo djani diele na atome; aovo se nam ini posve nemogu e. Ku aj podieliti u inak, kojim pojmimo, sudimo, i t. d. pa e nestati pojma i suda.

B

Slobodna volja.Samosviest podaje svakomu sveudilj neo

borivo svjedo anstvo, da se u ovjeku nalazidu evna sila, koja se obi nim imenom zove

") Die Abstammung des Menschen. 1. c. 37.*) 1. c. S. 58.

volja. Ona radja bezbrojne elje, ona stavljamnogovrstne odluke, ona pravi osnove, ona izvadja svoje svrhe, ona se upli e vi e manjeskoro u sva du evna djelovanja, ona gospodujevi e manje posredno ili neposredno nad inimisilami. Tko bi nju htio zatajiti, morao bi pore i sve ove du evne pojave ljudskoga ivota,koji sveudilj svjedo e, da ona obstoji. Kao toje predmet umu istina, tako je predmet voljidobro u ob e, bilo ono pravo ili samo prividno dobro. Jer zlo, na koliko je zlo, nemo e biti nikada predmetom hote e sile, negoju uviek od sebe odbija. Ako hote a sila prihva a zlo, to ga prihva a pod oblikom prividna dobra Kao to razlikujemo vi u i ni uspoznavaju u silu, kojom istinu spoznajemo, istotako moramo razlikovati vi u hote u silu odni e. Ni a prianja uz ono materijalno individualno dobro, koje spoznaju sjetila, vi a uz onodobro, koje i kako ga spoznaje um. Um pakospoznaje neizmierno mnoga dobra, koja niti nemogu na sjetila djelovati, niti ih sjetila nemogudohvatiti. Zato i vi a hote a sila mo e te iti zamnogimi dobri, koja su izvan obsega ni ih hote ih sila. Otuda se lasno tuma i, za to ivotinjenikad nete e za onim dobrom, koje samo umspoznaje i volja prihva a, jer one ovih vi ihsila neimaju. Jer kad bi bile u njih ove sile,morali bi biti i njihovi pojavi. Nadalje svimonim mnogobrojnim du evnim pojavom neimau ivotinjah ni traga, koji svoj psychologi kirazlog imaju u volji, vi oj hote oj sili. Upravovolja jest ona poglavita du evna sila, koja obarasve materijalisti ke i pantheisti ke sustave i dosljedno Darwinov sustav, na koliko se na materijalisti kih nazorih osniva. Ne samo radi toga, to volja prihva a predmete, koji su izvan obsega materijalnih predmeta te nemoguna materijalne organe djelovati nego najvi e zato, toljudska volja ima nepobitno svojstvo, koje sezove psychologi ka sloboda. Zato moramo ob irnije o tom svojstvu razpravljati, da svatkosam uvidi, kakvu znanstvenu vriednost ima materijalisti ka hypothesa, i koliku zaprjeku ona ini Darwinovim nazorom o postanku ovjeka.Nije dakle ni udo, ako nas materijaliste s napetimi ilami nastoje uputiti, da slobodna voljani neobstoji; a Darwin jako mudro o njoj uti,kao da je neima. Znadu bo dobro, da se natoj klisuri mogu njihovi ve ina e dosta razklimani nazori posve razbiti. Da bude razpravajasna i to na, moramo najprije strogo opredieliti pojam psychologi ke slobode, zatim nepobitne dokaze navesti za njezin obstanak, napokon suzbiti prigovore protivnika.

:):

- 268 -

Psychologi ka se sloboda u tom sastoji: a) to je volja ljudska kao hote a sila tako neodvisna u svojih djelovanjih, da je nijedan vanjski uzrok bio physi ki bio moralni nemo e prisiliti, da ona odlu no djeluje (libertas a coactione); b) to nadalje volja ljudska nije, kao to su druge naravske sile, ni po svojoj nutarnjoj naravi tako opredieljena, da bi morao sliediti taj i nikoj drugi u inak (libertas a necessitate); c) nego to ona sama ima u svojojvlasti u svakom slu aju i u svih okolnostih, kadjoj um predstavi razli na ograni ena dobra, ne tohtjeti ili nehtjeti ili protivno htjeti ili to drugohtjeti

Premda je te ko na i koju drugu istinu umudroslovnoj znanosti, koja bi bila bolje poznata cielomu ljudskomu rodu nego upravo ova,da ovjek posjeduje malo prije ozna enu slobodnu volju; to ipak i ova istina ima protivnika, koji najvi e iz prenapete zanesenosti pramasvojim krivim mudroslovnim sustavom pori u, toje svakomu jasno i o evidno.

(Dalje e sliediti.)

Jo ne to o Zuzeru.(Konac.)

Kad vas pako poslie smrti ne tudjom nego svojomrukom prevede va kralj nebeski preko rajskoga Jerusolima, vidit ete, gdje vas dvore va a kriepostna djela,ni od Boga ni od gradjana nebeskih nikad ne zaboravljena, ter vam svakomu, uviek njegova, ovako govore :Pozna -li nas? Op e r a tu a su mu s. Ja sam ona poniznost, kojom si i manje od sebe ljude i cienio i astio;ja sam pokorno ono pokajanje, kojim si svaki ve er predpropetim Isukrstom svoje griehe plakao; mi smo edneone podpore siromaka; mi ustrpljivost u nesre i i u siroma tvu: op e r a tu a su mu s. Svako uzpregnu e o iju,da negleda , to bi te moglo sladkim jedom otrovati;svaka nadvladana napast; svaki dobri savjet; svaka Boguugodna misao; svako dobro ma kako maleno djelo ostat e kroz sve vieke u bo anskoj pameti, na va u neprestanu radost, da se okrunite rajskom slavom i postaneteglasoviti i bla eni u uspomeni svih vjekova.

Non sic im pi i, n on sic: sed tam q a m pulvi s , q u e m proj i cit ve nt us a facie te r r a e. (ps.1. 4.) Sasvim drug ije biva s nesretnimi grie nici, kojizlom smr u zaglave. Peri i t m e m o ria e or um cums on it u (ps. 9.8.), s kratkim zvekom od dva tri zvonca,s malo amora medju pukom: ovaj je umro, ona je umrla,za tri dana negovori se o njih vi e. Plo a pokriva tielopod zemljom, a jaz pakleni vje nim ognjem tu nu du u.Kako i dub, koj se prostranimi granami iri prieko cieloga polja, kad posje en na tla padne, onda zajekti malozemlja, a bli nji bregovi od amore malo kratkim razle

ganjem; nu kad ga malo ka nje sna an te ak razciepana cjepanice, neostavlja ni biljega, da je bio. Tako namka e sveti prorok: Vidi i mpi u m su pe r exalta tum,et eleva tu m si cut cedro s Libani (ps. 36. 35.),vidih grie nika uzvi ena na inom Libanskih edara. Transi vi, tekar prodjoh, e t e e c e n on e rat, nestade ga,i nemogoh spoznati mjesta, gdje bija e : n o n e s t inventu s l us ejus (ib.).

Ali ne e samo sama i po sebi poginuti uspomenagrie nika, ve e ju i Bog isti iz svega svieta izkoreniti:p e r de t d e t e r r a me mori a m e or um. (ps. 33. 17.)Blago e njihovo i ba tine pro i u ruke drugih gospodara, u njihove e se ku e tudja eljad naseliti, i odnesretnoga onoga koljena ne e preostati, tko bi mogaosa uvati samo jednu svjetlu uspomenu predja. Nu najmanja je, predragi moji, to tuga, to e Bog svaku njihovu uspomenu na ovom svietu pogubiti: p er d e t deterra: i na nebu u pameti bla enih poginut e uspomena svih onih, koji zlo ivu, a gore umiru. Tu nadu o, koja daleko od Boga svakdanjimi opa inami srta na nepokornusmrt, nitko od tvojih rodjaka i prijateljane e se tebe sjetiti, niti te ikojom rie ju utje iti. premdate gleda ucviljenu u vje nom jadu: in te r n os et vo sch a os magin um. (Luc. 16. 26.) A Bog isti: perdetmemori a m e or u m. Premda se on i crva i mrava

sje a, da jih pomognei utje i, pustit e tebe, da pogine bez ufanja u gladu, u edji, u ognju vjekovitom, terodstupaju i od tebe sa svim svojim blagodarstvom, samo e se tebe sjetiti, da tim ja e zamahne vi e tebe svojomdesnicom svemogu om,da tim ja e razpiri one plame,koji te pr e; i kazat e ti u pravednoj svojoj srditosti:Niste moji, nespoznavamvas: vos n o n pop u i u sme us (Osee1. 9.), ne sci o v os. (Mat. 25. 12.) Pla aje pravedna, tko u ivotu na svoga Boga zaboravi, da iBog njega u sve vieke zaboravi, ter ga ostavi bez milosti u vje nom neufanju.

Predragi moji u Isukrstu! Dvie rie i sada medjunami na uzdanu. Jedna od ove dvie svih nas eka : inmemoria a e t e r na erit justu s, per de t de terrame moria m eo r u m. Koju smo dosada svojimi djeliizabrali ? Koju od sada za budu e izabiremo ? Ali semalko osvietismo,pak posao tako te ak, kleknuv i predIsukrsta, sa svom pomnjom razmislimo. -

Neznam, to mo e biti savr enijega budi plemenito u i va no u predmeta, budi temeljito u dokaza,budi jezgrovitom kratko om besjede, budi retori kim nakitom govora, budi ljepotom jezika.

Pa kako smo mi Hrvati do ekali toga glasovitogamu a u Riegerovu izdanju I. diela? Zamienjujemo ga velcemi slovenskimiprodikami,mu imose s njema kimi propovjednici, za koje sam Schleiniger ka e, da seugodno u razlaganja nemogu niti iz daleka prispodobititalijanskim propovjednikom, govore i njema kim slogompremda hrvatskimi rie mi; a za na ega toli glasovitoga


Ovaj list izlazi svakoga etvrtka na cieluarku. iena mu je za Zagreb na cielugodinu 5 stot, a za predplatnike, kojim sepo ilja po tom, 6 stot na cielu, a 3 stot.

na pol godine. \

----

Zagreb a k i

()I,10 KI LIST,

13. Studenoga 1873. Te aj XIV.

*}-

Predbrojiti se mo e i na pol, pa e i na etvrt godine kod svake kr. po te, a uZagrebukod uredni tva u nadbiskupskomsjemeni tu. Predplata prima se kroz

svu godinu.

-

- "S

Kad bismo samo Darwinov sustav na pametiimali, brzo bismo bez velika napora pokazali,koliko vriedi njegovo mnienje, kad isto naprosto tvrdi, da se i ivotinje nasladjuju naljepoti gledaju krasno ure ene mu karce i slu aju njihovo milozvu no pjevanje; ali na a jenamjera ne samo pokazati, da je krivo, to jetko drugi rekao, nego mi elimo o svakompojedinom predmetu tako razpravljati, da predo imo u kratko sve, to je u njem bitno, i to je znanost dosada sigurno dokazala. O ljepoti su u enjaci i u staro i u najnovije dobatako ob irno i svestrano pisali, da nije te kosada veliku knji urinu o tom napisati, ali jevrlo te ko u tolikom mete u svoje misli takostegnuti, da u kratko i jasno re emo, to jevriedno o ljepoti znati, a uz to da na Darwinanezaboravimo. Prije svega moramo ob enitoozna iti, to je ljepota; jer o tom jakomnogo visi, kakav tko pojam s ovom rie juspaja; ina e bi se lasno dogodilo, da se prepirka vodi o goloj rie i, a ne o stvari, a to

0 postanku ovjeka. -Pi e Dr. Antun Kr an.

|-

I .

IRazprava o ljepoti.

Tko eli po materijalisti kih na elih ovjeka sa ivotinjom uzro nim vezom spojiti, teih tako u bitnosti izjedna iti, on mora uzeti uobzir svakako sve naravske pojave, koje u njihopa amo. Nije dakle nikakvo udo, kad Darwintakodjer esteti no uvstvo spominje, ele nas svom silom uputiti, da to uvstvo i ivotinje posjeduju.")

1) Gefühl für Schönheit. Dieses Gefühl ist für ein demMenschen eigenthiimliches erklärt worden. Wenn wir abersehen, wie mánnliche Vögel mit Vorbedacht ihr Gefiederund dessen práchtige Farben vor dem Weibchen entfalten,während andere nicht in derselben Weise geschmückteVögel keine solche Vorstellung geben können, so lásstsich unmöglich zweifeln, dass die Weibchen die Schönheit ihrer mâmnlichen Genossen bewundern. Da sichIFrauen überall mit solchen Federn schmücken, lässt sichdie Schönheit solcher Ornamente nicht bestreiten. Dadurch, dass die Kragenvogel (Chlamydera) ihre Spielplätze geschmackwollmit beiter gefärbten Gegenständenschmücken, wie es manche Colibris mit ihren Nesternthun, liefern sie einen weiteren Beweis dafür, dass sieein Gefühl für Schönheit besitzen. So werden auch, was

den Gesang der Vögel betrift, die reizenden Klãnge,welche die Männchen während der Zeit der Liebe von

sich geben, gewiss von den Weibchen bewundert, fürwelche Thatsache später noch Beweise werden beigebracht werden. Wären weibliche Vögel nicht im Stande,die schönen Farben, den Schmuck, die Stimmen ihrermännlichen Genossen anzuerkennen, so würde alle dieMühe und Sorgfalt, welche diese darauf verwenden, ihreReize vor den Weibchen zu entfalten, weggeworfem sein,und dies lässt sich unmöglich annehmen. Warum gewisseglänzende Farben und gewisse Töne, sobald sie in Haymonie stehen, Vergnügen erregen, lässt sich, wie ichvermuthe, ebensowenig erklären, als warum gewisse Gerüche und Geschmácke angenehm sind; aber zuverlässigwerden dieselben Farben und dieselben Tóne gleichmássig

von uns und von vielen niederen Thieren bewundert.Der Geschmack für das Schöne, wenigstens was die weibbliche Schönheit betrift, ist nicht in einer specifischenIForm dem menschlichen Geiste eingeprägt; denn in denverchiedenen Menschenrassen weicht er vielfach ab, wiespäter gezeigt werden wird, und ist selbst bei den verschiedenen Nationen einer und derselben Rasse nichtderselbe. Nach den widerlichen Ornamenten und der

gleichmássig widerlichen Musick zu urtheilen, welche diemeisten Wilden bewundern, liesse sich behaupten, dassihr isthetisches Vermögen nicht so hoch entwickelt seials bei gewissen Thieren z. B. Vögeln. Offenbar wirdkein Thier fühig sein, solche Scenen zu bewundern, wieden Himmel zur Nachtzeit, eine schöne Landschaft, oderverfeinerte Musik; aber an solchen hohen Geschmacksobjecten, welche ihrer Natur nach von der Cultur und voncomplexen Associationen abh ngen, erfreuen sich Barbaren und unerzogene Personen gleichfalls nicht. DieAbstamm. d. Mensch. I. B. I. Th. 2. . S. 54.

- 362 -

znanosti malo ili ni ta nekoristi. Kad bi u e

njaci uviek na to pazili, mnoga bi polemikabila kra a a uz to mnogo jasnija. Nemo emose dakle s Darwinom prepirati, dok neznamo,kakvu on misao podme e ovoj rie i: liepo.

Njemu je sigurno poznato '), da u enjaci *)vi e manje razli ne pojmove ovom rie ju u znanosti ozna uju. Ne to drugo vidi Darwin u rie i ljepota", kad veli da se njom i ivotinje nasladjuju; a isto drugo misle njegovi protivnicikad tvrde, da ju samo ovjek ljubi. Ako bidakle htio Darwin svoje mnienje obraniti, morao bi takva fakta navesti, koja dovoljno pokazuju, da i ivotinje ljube onu ljepotu, kakoju shva aju njegovi protivnici, ili bi morao dokazati, da niti ovjek nije sposoban, da obljubionu ljepotu, kako si ju oni predstavljaju. Otudase vidi, da moramo prije svega znati, to zna irie i: liepo. Na tr i tu znanosti nudjaju nam u enjaci razli nih oznaka o toj rie i. Nemo emonijedne namah prigrliti boje i se pristranosti,nego emo najglavnije redom pregledati i svojsud istom onda u kratko re i. Navesti emonajprije onu, koja je Darwinu najmilija, a ondaonu, koja se nam vidi, da je najbolja. Pomno itaju sva mjesta *), gdje Darwin o ljepoti govori, i koje ta pripovieda, lasno smo se osvjedo ili, kakva se misao vrti u njegovoj glavi,

1) Mr. Bain. Mental and Moral Science. 1868. U ovomdjelu na ao je Darwin itavu povorku nanizanih vi emanje razli nih nazora o ljepoti, ali veli, da se nijedans njegovim posve nesla e.

*) Cf. Plato. Hipp. maj. P. 294-302. Phaedr. P. 247 -250. Sympos. P. 210. Phileb. P. 26. Gorg. P. 474.Plotin. De pulchrituditle. Thomas Aquinas. Summa. I. P.Q. 5. A. 4. ad I. ; 1. 2. P. Q. 27. A. I. ad 3. ; I. P. Q.39. A. 8.; 2. 2. Q. 145. A. 2. Q. 180. A. 2. ad 3.Taparelli. Ragioni del Bello. Roma. 1860. Angustinus.Confess. lib. 4. c. 13. De civitate Dei lib. 12. c. 4.De natura boni. . 8. Baldinotti. De Metaphysica. Lib.sing. C. 6. De Pulero. Arist. Moral. l. 4. c. 7. Burke.Philosophische Untersuchungen über den Ursprung unsererBegriffe vom Erhabenen und Schönen. Krug. Aesthetik.Sulzer. Allgemeine Theorie der schönen Künste. Baumgarten. Aesthetica. Kuhn. Die Idee des Schönen, in ihrerEntwickelung bei den Alten bis in unsere Tage. Berlin.1863. Deutinger. Das Gebiet der Kunst im Allgemeinen.Regensburg. 1845. Esser. Psychologie. Aesthetische Gefühle, S. 463 - 489. Blair. Verlesungen über Rhetorikund schöne Wissenschaften. Uebersetzt von Schreiter.Leipzig. Solger. Vorlesungen über Aesthetik. Kant. Kritikder aesthetischen Urtheilskraft. Ficker. Aesthetik. Vischer.Aesthetik. Lemcke. Populire Aesthetik. Hegel. Aesthetik.N ilis sle i n. Lehrbuch der Aesthetik als Kunstwissenschaft. Dursch. Aesthetik. Jungmann. Die Schönheit unddie schöne Kunst. Innsbruck. 1866. Thiersch. Aesthetik.e. c. t. e. c. t.

*) Abstammung des Menschen. I. Band. S. 53. II. Band.S. 94. 97. 260. 296. 391. 325.

kad nas upu uje, da prihvatimo njegovo mnienjeo ljepoti.

On po ovih na elih tuma i, to je liepo :1. Sjetila u ovjeku i u ivotinji napose sjetilovida i sluha tako su po naravi ustrojena, daneka tjelesna svojstva kao n. pr. sjajne boje,stanoviti oblici, harmoni ni glasovi, tako povoljno na nje djeluju, da se motre onakovepredmete, koji posjeduju ova svojstva, u naspobudi dopadnost i zadovoljstvo. ') 2. Za to pakoneka svojstva tako povoljno na vid i sluh djeluju, da se u nas budi ve e ili manje zadovoljstvo, toga mi neznamo, kao to neznamo, za tosu neka osje anja ugodna, a druga neugodna. *)3. isto je sigurno, da neima stalnoga mjerila,po kojem bi mogli razsudjivati ljepotu osobito to se ti e ljudskoga tiela. Zato je ukus za ljepotu u razli nih narodih razli an, kao to dovoljno fakta pokazuju. Pa e mo emo tvrditi, daje ukus za ljepotu u divjih narodih slabije razvijen nego-li u nekih ivotinjah n. p. pticah. *) 4.Ljudi raznih porekla dr e liepim ono, na tosu privikli, to obi no vide. Netrpe druge promjene nego onu, kad se koje svojstvo, koje dr eza liepo, do neke granice povisi. Ove daklepromjene sa injavaju ve u ili manju tjelesnuljepotu. *) 5. Sigurno je istina, to tvrdi Schaaffhausen (Archiv für Anthropologie. 1866. S. 164.),da naobra eni narodi dr e ru nim ono, to jeodvi e sli no ustroju ni ih ivotinja, ali bi ipak

*) Ohne Zweifel ist das Wahrnehmungsvermögen des Menschen und der niederen Thiere so constituirt, dass brillante Farben und gewisse Formen ebenso wie harmonische und rhythmische Laute Vergnügen gowähren undschön genannt werden. l. c. II. B. S. 310.

*) Warum dies aber so sein muss, wissen wir nicht mehr,als warum gewisse körperliche Empfindungen angenehmund andere unangenehm sind. I. c.

*) Es ist gewiss nicht wahr, dass es im Geiste des Menschen irgend einen allgemeinen Maassstab der Schönheitin Bezug auf den menschlichen Körper gibt. l. c. 310.Der Geschmack für das Schöne, wenigstens was die weibliche Schönheit betrifft, ist nicht in einer specifischenForm dem nenschlichen Geiste eing prägt; denn in denverschiedenen Menschenrassen weicht er vielfach ab. Nachden widerlichen Ornamenten und der gleichmässig widerlichen Musik zu urtheilen, welche die meisten Wildenbewundern, liesse sich behaupten, dass ihr isthetischesVermögen nicht so hoch entwickelt sei als bei gewissenThieren, z. B. bei Vögeln. l. c. I. B. S. 54.

") Die Menschen einer jeden Rasse ziehen das vor, was siezu sehen gewohnt sind, sie können keine Verinderungertragen, aber sie lieben Abwechselung und bewundernjeden characteristischen Punkt, der bis zu einem mässigen Extrem geführt ist. Menschen, welche an ein nahezuovales Gesicht, an einfache und regelmässige Züge undhelle Farben gewöhnt sind, bewundern, wie wir Europäeres wissen, diese Punkte, wenn sie stark enwickelt sind.Auf der anderen Seite bewundern Menschen, welche an

- 363 -

bio i dvaput ve i nos ili o i ili koj drugi langrd, premda nenali i ustroju koje ni e ivotinje.")

Eto ovo su glavne misli Darwinove o ljepoti, koje emo razsuditi, da vidimo, koliko uznanosti vriede, i mogu-li one podupirati njegove nazore o postanku ovjeka.

Kad ljepota nebi bila ni ta drugo nego onosvojstvo tjelesa, kojim ona mogu povoljne iugodne utiske proizvesti u oku i uhu, svatkobi priznao, da je ljepota i ivotinjam doneklepristupna, jer i one imaju ova sjetila. Ali nitkonemo e Darwinu za volju ljepoti, ovoj bo anstvenoj ideji, toliku nepravdu nanieti te ju takoosakatiti, da joj neostane druga vriednost negoona, koju ima i te no jelo i sladko pilo. Velikaje sramota za svakoga, koj samo razabire toje liepo po ugodnih sjetilnih utiscih, nepoznavaju nebeskih visina, do kojih dopire ljepota.Najve a je pako drzovitost iz pristranosti razpravljati pred u enim svietom o ljepoti kakorazpravljaju kuha i o mastnih kobasicah.

Ljudska narav tako je ustrojena, da u njojnalazimo vi e vrsti spoznavaju ih sila: na vrhuncu stoji um, na podno ju sjetila, u srediniphantasija. Ove du evne sile stoje medju sobomu naju em savezu. One se medjusobno poma u,popunjuju i usavr uju. Glavni cilj, koj eli ljudska narav po ovih spoznavaju ih silah posti i,jest im jasnije, to nije i savr enije spoznanjebezbrojnih bi a, koja nas okru uju. Medju sjetilisavr eniji su vid i sluh od ostalih, to se najmespoznanja ti e; ova bo dva sjetila isto jasnorazlikuju subjekt od objekta, primaju podpunijei to nije vanjske predmete, te tako mnogo ve upomo pru aju razumu nego ostala sjetila. Zatoimaju ova dva sjetila i u ivotu i u znanostiposebnu vriednost i cienu, a kad govorimo oljepoti, kako emo malo dalje vidjeti, nemoguse nikako ostala sjetila njimi uzporediti.

Faktum je tako svakomu poznat, da ganemo e nitko zaniekati, da nam se predmeti esto tako prikazuju, te u nas prouzro e zadovoljstvo i dopadnost sami sobom, ako ih spo

ein breites Gesicht mit hohen Wangenknochen, einer abg platteten Nase und einer schwarzen Haut gewöhnt sind,die Punkte in hoher Entwickelung. Wie der grosse Anatom Bichat vor längerer Zeit schon sagte : wenn einJeder nach derselben Form gegossen wäre, so würde eskeine Schönheit geben. Wenn alle unsere Frauen soschön wie die Venus von Medici wären, so würden wireine Zeitlang bezaubert sein ; wir würden aber sehr baldAbwechselung wünschen, und sobald wir eine Abwechselung erlangt hätten, würden wir gewisse Charactere beiunseren Frauen etwas tiber den nun existirenden gewöhnlichen Maassstab hinausragend zu sehen wünschen.1. c. 310.

1) 1. c. S. 310.

znavaju imi silami motrimo. Samo tim, to ihmotrimo, mi se njimi nasladjujemo. On o dakles vojstvo bi a, koji m na na e s poznavaju e sile tako djeluju, da nam seve tim, to ih motrim o, d o pa daju, tenajpovoljnije uvstvo ljubavi i za dovoljstva u na s prob u d ju ju, z o v e selje pota. ') Mnogi dolaze iz dalekih stranasvieta ne ale ni tro ka ni truda u Italiju, dapotra e bezbrojne ljepote staroga i novoga svieta,koje su se u njoj nastanile. Ciele ure stoje predkakvim kipom ili slikom, pa gledaju, te senjimi, gledaju ih, nasladjuju. Pitaj koga, kojje bio u rimskom Belvederu (Cortile di Belvedere), neka ti pripovieda, to je utio, kad jegledao umjetna djela od Canove: Perseusa i borioce Creuganta i Damoxena, najznamenitiji starinski umotvor, to ga je iz mramora iztesao,kako pripovieda Plinius, glasoviti gr ki umjetnik Agesander sa svojimi sinovi Polydorom iAthenodorom; ili kad je opazio kip belvederskoga Apola, iztesan iz kararskoga mramora uvrieme rimskih careva; ili kad se je razgledaopo Sistinskoj kapeli, gdje se nalaze fresco-slikeod M. Angela Buonarrota. Ali nije nam sile daleko putovati, da se s ljepotom upoznamo, skorosvakim pogledom svakim korakom dolazi namona na susret. Tko e izbrojiti sva ona bi a,koja imaju vlastitost, da ih obljubimo, im ihupoznamo. Ako liepo u ob e nije ni ta drugo,kako rekosmo, nego ono svojstvo bi a , danam se dopadaju samo tim, to ih motrimo,to mo emo na tom najglavnija na ela o ljepotiosnovati:

1. Sve to je liepo, uviek izra avao d n o aj na na e s poznavaju e i doti n o n a h o te e sile; pojam bo ljepoteuviek uklju uje spoznanje. Otuda mo emo vrlomnogo pojavâ glede ljepote protuma iti. Tko jevje t u glasbi sav je ushi en, kad uje od LisztaBeethovenove sonate na glasoviru, do im sedrugomu ljep e ini, ako uje kakvu polku, maju svirao pastir na polju. To je zato, to spoznavaju e sile nisu u svih ljudih jednake. Zatoje i sud o liepih stvarih vrlo razli an. Neki imave po samoj naravi ja e spoznavaju e sile tevidi koje ta na predmetih, esa drugi ni neo

) Paleritudo est rerum perfectio,quae quatenus cognita,voluptate nos afficit, eaque discernitur. Leipnitz. Cf.Caesar Baldinotti. Metaphysica Generalis. Liber singularis. P. 92. Das Schöne in den Dingen ist nichts anders als jene ihre Beschaffenheit, durch welche sie demGeiste, der sie betrachtet, dadurch allein, dass er siebetrachtet, wohlg fallen. Kleutgen. Die Philophie derVorzeit. I. B. I. Abhandlung. 12. 66.

:

- 364 -

pa a. Zato je onomu ne to vrlo liepo, to setomu nesvidja.

(Dalje e sliediti.)

Jedan govor kardinala Rauschera.

Pod konac Rujna dr ao je be ki nadbiskup kardinal Rauscher sa svojim sve enstvom duhovna vje banja.Na zaklju ku re e govor, to ga evo donosimo. On govori u njem o po rtvovnoj ljubavi sve eni koj, potrebnojnavlastito u ovo na e doba, gdje se nastoji kr anstvoupravo iz upati iz srdaca i uni titi. Kardinal Rauscherpozna, kako nije svakomu dano, pogibelji na ega vremena,i sredstva i na ine, kojimi valja da sebe i bo ju crkvubranimo. Za to smo mislili, da e ovaj govor dobro do ii na emu sve enstvu. Nismo ga preveli ba svega odrie i do rie i, nego smo gdje ta izpustili, tako ipak dani ta nemanjka od cjelovitosti govora. Usudili smo sepako njeke rie i i izreke irjim slogom iztaknuti, da takopodupremopozornostna ih tioca.

Onda kad se je katoli ki sviet bio razdielio medjudva pape, od kojih je jedan bio izabran u Rimu, a drugiu Avignonu, te se mogao lasno previdjeti jad iz togarazkola, pisa e sv. Katarina sienska: Vrieme je, daostavimo sebe i na ni ta drugo nemislimo, nego kako emo djelovati za bo ju slavu." Istina je samo jedna,i jedna je crkva, koju je istiniti Bog metnuo stupomistine : razkol dakle, koj bia e do ao u jedinost ob ine,prietio je kraljestvu bo jemu na zemlji. Mi pako stojimonaproti o itim neprijateljem kr anstva, i oni ka u bezkrzmanja, da im je nakana zlorabiti zakon o da vstvo,da vjeru u sina, koj sjedi na desnu otca, oslabe i napokon iz upaju. Kako je znano, toj je stranki domovinaFrancezka, ondje biahu zakrenuli takodjer putem Diokle ci a n o vi m : jer za njeko, vrieme bia e kr anskobogoslu je zabranjeno pod smrtnom kaznom. Od toga jevremena proteklo osamdeset godina ; iz neprijateljstvaproti vjeri razvilo se je dosljedno i neprijateljstvo protika p i t a l u , i napokon evo ih pred bezdnom , kojeho e da pro dere ljudsko dru tvo. Prigovaralo se je dobrodu nim u Francezkoj, da nisu za ni ta, jer se neusudjuju braniti svoju stvar; pa taj bi se ukor mogao bezklevetanja i drugdje izustiti. Ali skrajna pogibelj ipakje mnoge podremance razdramila, i mnoge mlitavce natjerala na sr anu odluku: jedna mogu a stranka izri e,da je religija, da je katoli ka crkva za spasenje dru tvanu dna, i ona ima od 24. Svibnja vladne uzde u ruci.Kr anska dr ava, ili dr ava bez Boga? To je jezgrapitanju, to je uzgibalo Francezku; ono je postalo pitanjem, da-li monarkija ili republika tim, jer od legitimnoga kraljestva nitko neo ekuje, da e ono zastupati ovje ja prava onako, kako ih razumieva revolucija. Mnogikoji mrze na socializam, i razumiju kakova od njegapogibelj prieti, nemogu se ipak odlu iti da prihvate pomo od religije; i za to ne e nikakve krune, na kojoj

bi kri bio to vi e, nego-li ures bez znamenovanja.Premda bi po tom ne samo du nost nego i pamet zahtievala, da se izkustvom Francezke okoristimo, to ipakmr nja na kr anstvo i spekulacija, koja iz te mr njesvoju korist tra i, ire se i bu e u javnosti, a prijateljiistine ne i m aj u srca, da se slo no i sna no uzprotive.

Nitko toga ne uti ja e nego-li sve e nik, kojemuje Bogu sredi tusvojegakraljestvanazna iodjelo. tampaneprestaje svim i sva im, da kr ansko osvjedo enje imoralni strah izruje iz srdaca; umna a se broj kola, ukojih je sve napereno, kako e se du a djaka otrovatihuljenjem na vje nu istinu. Svigdje gleda viestnik evangjeoski, kako nevjerstvo sa svojom dru icom nemoralno u kr ansko dru tvo sve drzovitije pusto i. Kakoboli vrtlara, kad tu a stepe list sa cvie a, i bura na polzreli plod sa drve a ! Pa to je najmirisnije cvie e inajsladje vo e naprama ovje joj du i, kojoj je zvanje,da se kiti cvietom ljubavi i donosi plod djela ljubavi?No tu se neradi samo o nas i na em uvstvu, nego osinu bo jem, kojemu smo sluge, i kojemu pravo slu itijest na a najvi ja, jedino prava slava. Spasitelj je za onedu e, na koje se vreba, umro na kri u, i on je svojesrce, sliku svoje nad griehom i paklom pobjedonosneljubavi, dao probiti kopljem jo i onda, kad je ve prestalo tu i. No on, koj je ovdje izpio pun kale muke dokapi, sjedi sada na desnu svoga svemogu ega otca, igospoduje nad svojimi neprijatelji upravljaju ovaj sviet,dok se njegovo gospodstvo neo ituje prijateljem i neprijateljem. On neka re e, kô to je nekada rekao vjetromi valovom, pa e protivnici njegova presvetoga imenapasti sa sramotom u prah ! Za ovu njegovu svemo nupomo treba da ga prosimoiz dubine na ih srdaca teuztrajnom molitvom. Ako nam pako molitva ide iz srca,onda ne e samo s molitvom biti dosta, nego emo irad i ti za obran u njegova kraljestva po svojoj mogu nosti; kad nebismo toga inili, na a bi molitva i laiz mlaka i podieljena srca. Gospodin se je prietio sve enikom staroga zakona radi nemara i samo ivosti kodprina anja rtava: Kleti u va blagoslov, jest ja u gakleti!" Tako su u inci njihova grieha prelazili na ob inu, koju su pred Bogom zastupali. Sve enici pako novoga zakona imaju jo mnogo vi je poslanje: jer su impod rukom sredstva milosti, koja se nad onimistaroga zakona di u kano sunce nad oganj mozai kogaoltara, kad na pogled kano ognjeni div pokro i putem,koj mu je Bog nazna io. Jest oni slu e oko rtve nov oga zakona, one visoke, neizre ene, mo ne rtve, kojomse spasiteljno udo na Golgoti ponavlja svaki dan i svakuuru. Ako je dakle njihova vjera mlitava, i njihova ljubavmlaka, to gube bo ansku pomo , koju bi mogli dobiti,ne samo za sebe, nego i za svoju ob inu, za crkvu. imdakle stra nije bjesni vihar proti drvu ivota, po kom jeIsus Krst kletu zemlju u inio rajskim predvorjem, timje silnija opomena, da uzradimo po rie ih sienske sv.Katarine. Doista vrieme je, da sami sebe ostavimo, i ne

U etvrtak,

arku. - Ciena mu je za Zagreb na cielugodinu 5 stot, a za predplatnike, kojim sepo ilja po tom, 6 stot na cielu, a 3 stot.

-

na pol godine. -

Ovaj list izlazi svakoga etvrtka na cielu

----

13. Studenoga 1873. (Te aj XXIV.

er ")-


svu godinu.49

Za g r e b a k i



IX.

Razprava o ljepoti.

(Dalje.)

Naukom i obukom, pazljivo u i marljivo usveudiljnim vje banjem mogu se spoznavaju esile vrlo usavr iti, do im kod drugih ostaju esto na vrlo nizkom stupnju razvitka. Dopeljajprosta ovjeka na concert, pa ga pitaj, to mislio Haydnovih symphonijah? Mo e biti e ti zadriemati. Navada, obi aj, predsude, dru tveniodno aji uplivaju na sve du evne sile, te takodaju povod razli nomu mnienju o ljepoti. Pallas )pripovieda, da Kinezi dr e one ene za vrloliepe, koje imaju iroko lice, visoke jarmenice(Wangenknochen), jako iroki nos i velike u i.Hearne")veli: pitaj sjeveroamerikanskoga Indijanca, to je liepo, on e ti odgovoriti: irokoplosnato lice, malene o i, visoke jarmenice, nizko elo, do pojasa vise a prsa, irok i velik podbradak, utosmedja boja. Isto tako i razni mudroslovni sustavi, koje tko sliedi; strasti, kojimje tko podvr en; prete niji nagoni u kojem individuu i uvstva znatno uplivaju na ideju ljepote.Drugo je Epicuru liepo a drugo Platonu.") Onajse valja po blatu, a ovaj po nebeskih visinahleti. Onomu je liepo sve, to puti godi, a ovomusamo gdje duh nazrieva bo anstvene ideje. Tkodo krieposti uviek mnogo dr i, a zlo u uviekmrzi, tomu nemo e ni ta grie na biti liepo "),

) Cf. Darwin.Abst. d. Men. II. B. S. 302.") Darwin I. c.*) Plato.De leg. I. 2.

do im onaj, koj je na kriepost zaboravio, vidi ina bezsramnoj Veneri najve u ljepotu. *)

2. Ljepota se ne prote e samo navid i na sluh, nego i na druge spoznavaju e sile, najvi e pako na raz u m.Nije samo liepo, to oku godi i uhu milo zvoni;nisu samo liepe sjajne boje, tanki glasovi: sveje to samo grubo kamenje za onaj veli anstvenihram, u kojem prava ljepota stanuje. Kao tosamo razumom dolazimo do pravoga spoznanjavidljiva i nevidljiva svieta, isto tako razumusamo odkriva ljepota svoj pravi sjaj. Kao torazum svojom bistrinom, obsegom i dubljinomnadkriljuje sve ostale ni e spoznavaju e sile,isto tako samo razum podpunu i savr enu ljepotu na bi ih opa a i gleda. *) Ljudska naravtako je ustrojena, da su sjetila podredjena razumu, te ga samo kao sredstvo poma u, da u

*) Sehiller. Ueber den Grund des Vergnügens an tragischenGegenständen. B. 11. Cf. Jungmann. Die Schönheit unddie schöne Kunst. S. 28. Die pseudoschöne Kunst.

*) Vischer. Aesthetik. Lameke.Populare Aesthetik. Burke.Philosophische Untersuchungen über den Ursprung unsererBegriffe vom Erhabenen und Schönen.

*) Il conoscimentoumano è composto et procede per quattrogradi : il primo grado la sensazione, le varie sensazioni s incentrano nel sensorio interno ; la fantasia tra quindi le sue immagini per intrecciarle ed avvivarle asuo talento. Da coteste immagini l' intelligenza con l'attivitä sua propria astrae il concetto universale. Il complesso di queste quattro maniere di conoscere costituisceintegralmente la cognizione umana. Ma poiche questedebbono costituire in un sol tutto il conoscimento umano, chiaro che debbono fra di loro contemperarsi secondole leggi di un qualche ordine: non potendo il Variosenza qualche ordine ridursi all unitâ. L ordine dunque,secondo il quale retto dovra dirsi il conoscimento umano,pub ridursi alla formula seguente: Perfetto e l' umanoconoscimento, quando mediante la s avità dei suoni edei colori, e in generale di tutte le rappresentazionisensibili concentrate nell' interno sensorio e maneggiatedalla fantasia, si presenta all intelletto umano un elemento, onde astrarre agevolmente verità commoventi edefficaci. Questa formola somministra, come ognun vede,l' idea compiuta e adequata del Bello che pu appagare

- 370 -

jedinstvu savr eno spoznamo bi a; a u jedinstvuse istom o ituje podpuna ljepota. Da se osvjedo i , kakvu ulogu ima razum, kad nam sene to liepa prikazuje, samo pomisli, to bi bileza nas liepe umjetnosti, da neimamo razuma? to je pjesnik, to je govornik, to je slika, toje kip bez razuma? to bi za nas bila svakolika krasota naravi, da nismo razumna bi a?Ono isto to je volu ili konju. Kolike krasotevidimo toli u naravi koli u umjetnih djelih, kojese nemogu nikojim sjetilom osjetiti. Da dodje u kazali te samo s okom i uhom bez razuma;ili da se sva predstava sastoji izklju ivo samou onom, to mo e oko vidjeti i uho uti, brzobi pobjegao iz njega kao ono pseto, koje jetamo slu ajno zabludilo tra e njuhom svogagospodara. Pomisli samo, to ti se najvi e dopada, kad ita koju liepu pjesmu; ili slu a liep govor; ili promatra liepu sliku? Zar samoono to izklju ivo oko vidi? Onda nam nebi trebalo ni Schillerovih balada, ni Götheova Fausta,ni Shakespeareova Caesara, ni Calderona, Dante-a, onda bi nam isto dosta bilo gledati areno pti je perje i slu ati viku vrebaca. Akobi se tko usudio ljepotu u tako uzke granicestegnuti, da je samo ono liepo, to izklju ivovid i sluh dohva a, izklju iv vi u spoznavaju usilu, morao bi se sam pred sobom zastiditi,o ituju da nepoznaje onih bo anskih vriela,koja su samo razumu pristupna, gdje nam ljepota zanosi duh i srce. Kad nas ho e Darwinuputiti, da se i ivotinjam liepo" mili, moraoje znati, da se prepiremo o ljepoti, na kolikoje ona razumu pristupna, te njegovi protivnicisamo u tom smislu tvrde, da je samo ovjeksposoban, da se povede za pravom ljepotom.No Darwin nemo e niti jednoga jedinoga slu ajaili primjera navesti, gdje bi se koja ivotinjanasladjivala ljepotom, na koliko se ona na razum prote e; to je opet o ito znamenje, daim razum posve manjka. On se tim izgovara,da i divljaci nepoznaju takve ljepote. Nu moraobi znati, da svi divljaci imaju isto tako, kaoizobra eniji narodi, s p o s obnost, da im budepristupna ljepota u podpunoj mjeri, do im ivotinje niti te sposobnosti neimaju; a to je opetjasno znamenje, da divljaci posjeduju razum, anipo to ivotinje. Jer kad bi ga imale, imalebi istu sposobnost bar kao najgori divljak. Nadalje nije istina, da divljaci nepoznaju nikakve

l' uomo contemplatore. Questa definizione del Bello pu ,compendiarsi dicendo, che la bellezza altro non e chel' ordine dell' oggetto alle varie facoltà conoscitrici edelle varie facoltà all intelligenza. Taparelli. Le Ragionidel Bello. P. 172.

ljepote, koju razum dohva a. Zar misli Darwin,da nije divljaku mila liepa okolica? Dopeljajga u koj europejski grad, poka i mu njegovekrasote, pa ga onda pitaj, jeda mu se mili. On e biti uvriedjen, ako o tom dvoji . A dovedinajplemenitiju ivotinju, neka gleda najljep e iprirodne i umjetne krasote dan i no , ona eti pokazati inom, da je ivotinja bez razuma.Istina je, divljaci neimaju Homerove Iliade, nedi u vele anstvenih hramova, neslu aju Demosthena; ali zato imaju sigurno ve u sposobnostza ljepotu, nego da je za njih samo arenopti je perje liepo.

3. Sigurno je, da ljepota materijalnihpred me ta djeluje tako djer na sjetila:vid i sluh. Jer se i ova ra unaju medju spoznavaju e sile, premda ni e vrsti, te njimi spoznajemo nesavr eno barem vanjske predmete,koji nas okru avaju. Galluppi neima posve krivo,kad veli, da nevidi sigurna razloga, za to tuostala sjetila izklju ujemo. Istina jest, i drugimisjetili ne to spoznajemo, te mogu i ona premdavrlo neznatno uplivati na spoznanje ljepote; aliako ih uzporedimo s vidom i sluhom, odmahse vidi velika razlika, jer ova dva sjetila jasnijerazlikuju subjekt od objekta, savr enije i to nije spoznaju predmete, i vi e poma u razum,kojim ljudsko spoznanje stvari postaje istom savr enim. S tih razloga spominjemo samo vid isluh, kad govorimo o ljepoti.

|-

Sada emo ta dva sjetila samo s aesthi koga gledi ta razmatrati, a ne s anatomi kogai physiologi koga, to emo dakako morati radiDarwina na drugom mjestu vrlo ob irno u initi.To stoji, da su vid i sluh donekle spoznavaju esile, i zato se i na nje ono, to je liepo, donekle prote e. Ovako su ve stari mudroslovcimislili, dapa e i oni od kojih se novi materijaliste najvi e zaziru.")

-

Da uzmognemo uviditi, u koliko se ljepotaprote e i na sjetilo vida, valja nam to no ozna iti to razabiremo ovim sjetilom na materijalnih predmetih. Formalni predmet vida jest svjetlost, doti no boja. A to je boja? Je-li mo ebiti

")Ad tertium dicendum, quod pulchrum est idem bono,sola ratione differens. Cum enim bonum sit quod omniaappetunt, de ratione boni est quod in eo quietetur appetitus; sed ad rationem pulchri pertinet quod in ejusaspectu seu cognitione quietetur appetitus. Unde et illisensus praecipue respiciunt pulchrum, qui maxime cognoscitivi sunt, scilicet visus et auditus, rationi deservientes : dicimus enim pulchra visibilia et pulchros sonos.In sensibilibus autem aliorum sensuum non utimur no

mine pulchritudinis: non enim dicimus pulchros vaporesaut odores. Summa. 1. 2. P. Q. 26. A. 4. ad 3. Ed.Parisiis. 1857.

- 371 -

kakvo a, obstoje a na vanjskom materijalnompredmetu ili to drugo? Mo da e si znati tiocna ova pitanja iz physike i physiologije samodgovoriti; mi emo, kako rekosmo, na drugommjestu o tom ob irno govoriti, jer bi nas sadaovo razmatranje odvi e daleko zavelo. Nam sepredstavlja boja kao obstoje a kakvo a na materijalnih predmetih, premda nije tako, kao todokazuje physiologia i physika, nu govore oljepoti mo emo o boji govoriti onako, kako senam u svakdanjem ivotu predstavlja. Ako daklenajprije vidom na toliko spoznajemo vanjskepredmete, na koliko razabiremo na njih boju, to e ljepota s toga gledi ta biti u jasno i, mno inii skladu razli nih boja. im je koja boja sjajnija, im ih ima ve i broj, i im je ve i skladmedju njimi, tim ve a ljepota odsieva na materijalnom predmetu, koje oko gleda. ")Bistrinaboje nevisi samo o ve oj ili manjoj mjeri svjetlosti, nego i o specifi nom i individualnom ustrojui o physiologi kom stanju oka. Navada i obi ajima takodjer velik upliv na oko kao i na ostaledu evne sile. Zato nije nikakvo udo, ako se iljudi o ljepoti pojedinih boja nesla u. A Darwinu nekoristi ova razlika ni ta, jer i ivotinjeimaju oko. Ima ljudi, koji imaju takvo oko, danekojih boja nemogu nipo to razabrati; drugirazabiru samo dvie boje. Glasovitomu physikuDaltonu inio se je liepi zeleni gaj u pramalje u, da ima istu boju, koju ima crvena haljinaenglezkoga vojni koga astnika. Otuda se i zoveu physiologiji ovo stanje oka Daltonizam (Rothblindheit). Neki gospodin pisao je svojoj eniliste na ru i astom, a on je mislio, da pi e nabielom papiru. Istom ga je ena, koja je mislila, da on to ini iz osobite nje nosti pramanjoj, u inila pozorna na tu pogrje ku njegovaoka. U promjeru skoro svaki dvadeseti nemo esvih razli nih boja razabrati. Neki imaju takavukus, da nemogu nekojih boja na ovjeku podnositi, do im su drugomu najmilije. U CochinChini izrazio se netko o liepoj gospoji englezkoga poslanika, da ima biele zube kao pas iru i ast obraz kao krumpirov cviet! Crnci nazapadnoj obali Afrike predstavljaju si vraga, daje biele boje.

Za Burtonom (Schaafhausen Archiv fürAnthropologie. 1866.), kad je putovao na izto noj obali Afrike vikala su djeca: gledajte biela ovjeka, zar neizgleda kao biel majmun?

Budu da nam se boje prikazuju u prostoru raztegnute, zato razabiremo okom takodjercrte, koje sa injavaju lik materijalnoga predmeta.

") Taparelli. Ragioni del Bello. P. 21.

Ljepota lika visi o pravilnosti, mnogovrstnosti,gibkosti, symmetriji, shodnosti i skladu crtâ.")Ova se ljepota prote e toli na sjetilo vida kolii na razum. Na sjetilo vida samo u toliko, ukoliko liep lik ini jasnije, podpunije i povoljnije vidjenje oka. Moramo i to spomenuti, budu da sjetilo vida skoro uviek u savezu s razumom djeluje, zato se s vremenom oko priu ina to, da i njemu godi onaj lik predmeta, kojnevriedja razuma, to ina e oko samo po sebinebi moglo razabrati. Ovdje je opet Darwin uvelikoj neprilici. On nemo e nijednoga primjeranavesti, koj bi o evidno dokazao, da i ivotinjeljube onaj lik materijalnih predmeta, koj odgovara razumu kano pravilan i liep. To je opeto it dokaz, da ivotinjam razum posve manjka.

Predmet sjetila sluha jest glas. Svatko zna,kako su razli ni glasovi i koliko om i kakvo om, i kako razli ne su njihove promjene (Nuance). Ljepota glasova obstoji u melodiji, harmoniji i rithmu. Svaki napjev stoji u takouzkom uzro nom vezu s nutarnjimi du evnimiosje anji i uvstvi, da je on njihov vanjskiizraz i zato pobudjuje vi e manje opet onaista osje anja i uvstva u du i slu alaca. Darwinu isto ni ta nekoristi, kad iz ivota pticanavadja nekoliko primiera, da enke rado slu aju napjeve mu karaca, kad se ene. Za ovajpojav netreba ni ta drugo nego uho, grlo, iuzro ni vez medju glasom i nutarnjim osje anjem, a ovo imaju i ivotinje. Da bude ovajpojav Darwinovu sustavu u prilog, morao bipokazati, da ivotinje imaju bar sposobnost kao to ima najgori divljak, da rado slu aju onakove napjeve, koji pobudjuju ona uvstva, kojase osnivaju na vi oj spoznavaju oj i hote oj sili,a ne nagon za enitbom, koga nitko ivotinjamneuzkra uje. Pitamo Darwina, koj je skrajnirazlog, za to ivotinje neimaju sposobnosti, tene e nikad suze rone slu ati Mozartov Requiem", osobito onaj napjev Dies ira "? Sigurno je Darwin kao izobra en ovjek zaviriou koju to knjigu, gdje se govori o liepoj umjetnosti glasbe. Tamo je mogao nau iti, to jenapjev, koj izvire iz ovje jega srca, te se prelieva u srca slu alaca. On se opet tim izgovara,da i divljaci nepoznaju onakove glasbe, kojomse mi nasladjujemo. Za ovaj izgovor lahko namje na i odgovor. Najprije imaju divljaci sposobnost, te se mogu u glasbi isto tako usavr iti

*) Blair. Na njema ki prevedeno djelo od Schreitera: Vorlesungen über Rhetorik und schöne Wissenschaften.(Leipzig.) Ragioni del Bello. P. 22. Herder. Kalligone.I. S. 45. Lomazzo. Trattato del Arte della Pittura,Scoltura e Architettura.

:

- 372 -

kao to naobra eni narodi, to i sám Darvinpriznaje; ) no ivotinje nepokazuju nikakve sposobnosti, da bi se mogle dovinuti do one ljepote u glasbi, koja je samo pristupna razumnomu bi u. Ako se neke ptice isto mekani kinau e od ovjeka po koj napjev, za nje onneima druge vriednosti nego onu, koju imajunapjevi, to ih po naravi pjevaju. to je koddivljih naroda glasba na nizkom stepenu savr enosti, tomu nije razlog, to im manjkaju du evne sile k tomu, kao to ivotinjam, negorazlog je taj, to njihove du evne sile nisu onakorazvijene kako u naobra enih narodih. Kad bise ljepota glasbe osnivala izklju ivo samo nasluhu, onda bi zakju ki Darwinovi bili mo daprili no valjani, ali glasba ima kod ljudi i taju inak, da pobudi ona uvstva, koja vise orazumu i slobodnoj volji, a za to neima primjera u kraljestvu ivotinja.

Darwin pripovieda ob irno o pjevanju pticai kako ono djeluje.*) Primjeri, koje je on odrazli nih naravoslovaca pokupio, dovoljno pokazuju, da je djelovanje njihova pjevanja stegnutona ni e nagone i uvstva, najvi e na nagonrazplodjivanja. Istina je, da i ljudsko pjevanjepobudjuje ni a uvstva, ali isto tako i vi a,kojim u ivotinja neima ni traga.

(Dalje e sliediti.)

Jedan govor kardinala Rauschera.(Dalje.)

Kad se na a ljubav dr i pravoga reda, kad stvoritelja vi e cienimo nego-li njegove stvorove, kad praliksvake ljepote i dobrote metnemo nad cvietakkraj puta,tad ravno ne inimo ni ta osobita, nego samo ono, to sesamo sobom razumieva; ali mi tim ipak postajemo sposobni, da budemo u ruci Gospodnjoj orudje njegovamilosrdja: jer tada je njegovavolja, njegova ast, kojaodlu uje u na ih nakanah i te njah. Onda mi ne samoizbjegavamosve to Bogu nije milo, nego i inimo sve to mu je milo, srcem njemu milim; mi izpunjujemoonu znamenituopomenu: Ono, to valja, ini valjano",pa e i nam i kr anskoj ob ini na spasenje zraka bo anske milosti jasnije planuti u na em Srcu.

Gospodinje dopustio,da du e od njega odkupljeneu velikomobsegu dodju u te ke ku nje, velikepogibelji.Tra i se od zakonodavstva, da s ovjekom tako postupa,

1) Die musikalischen Fähigkeiten, welche keiner Rasse vollständig fehlen, sind einer prompten und be deuten denEntwickelung flihig, wie wir bei Hottentotten und Negern sehen, welche sehr leicht au s geze i c h n e te Musiker geworden sind, obschon sie in ihren Heimathsländern Nichts ausiben was wir als Musik schätzen würden.

Die Abstammung d. Mensch. II. Th. c, 19. S. 293.") Die Abst. d. Men. II. Th. Cap. 13. S. 45.

kan da neima neumrla duha, i obuku tako da uredi,kako e s uspjehom djake od najni ega do najvi egastepena otrovati mr njom i preziranjem vje ne istine. Naovo, pa onda na uredbe, kroz koje se zastupnici ovihna ela nadaju obogatiti i na visoko popeti, izilazi svaliberalna agitacija. U Pruskoj ju je dr avnavlast pretekla, pa je, ra unav i jako kratkovidno, kako e se to za nedugo jasno pokazati, i uporabiv i svu svojusilu, izazvala zakone, koji nebi kr anstvu ni imenaostavili, kad bi mogu e bilo izvesti ih samo kroz jedanljudski viek u smislu njihovih po etnika. Stranka, to uBernu i drugih vajc a r s k i h kantonih gospoduje,stupa istim putem, samo s jo ve om surovo u, i s namjeramikojejo dalje si u. U panjolskojdolaziu ozbiljnu pogibelj ona jedinost u vjeri, koja se je u burkanju estnaestoga vieka odr ala, a ta joj pogibelj neprieti odaugsbur ke ili helveti ke izpoviesti, nego od navale nasvaku vjeroizpoviest. Odkad je jedna vojni ka pobunaizagnala kraljicu Isabellu, neima zemlji mira ni stalnosti,i onaj narod, koj se njeko proslavio vojnami na Maure,sada nemo e, da njegova misao i volja proti iz kolanimrovarom dodje do ciene i gospodstva. Izabrane skup tine,kojihbi zaklju ke panjolskaimalasmatratikanoizjavusvoje volje, skoro su od samih neprijatelja religije i monarkije sastavljene. Tako je u Madridu, tako je u pokrajinah, od kojih bi madridski kortesi htjeli da napravesavezne dr ave, a najgore rade u tom kantoni, koji suse od svoje punovlasti izjavili suverenimi; ovdje se jejur govorilo, da se crkve zatvore ili pa e sru e, i da sezabrani nauk religije. Poznato je, kako stoji u Rimu iItaliji. Na Angjelgradu i na Quirinalu vije se ve etvrtugodinu trobojna zastava kraljestva, koje su Mazzini, Garibaldi i Ludvik Napoleon slo nim trudom osnovali. Miu Austriji izkusili smo dosta zla, a nismo sjegurni odgorjega. Jesmo-li malovjerni kad vi emo kô to njeko u enici spavaju emu Gospodinu: Gospodine, pomozi, jerpogibamo,"

Tako treba da vi emo i vi emo iz dubine srca,nedvoje ipak ni najmanje o bo joj svemogu nosti. Mi elimo, da bude Gospodnja volja uti ati vihre svojomsvemo nom rie i; ali valja takodjer da smo uvjereni, daje on uz nas i za vihra. Ako nebi od njegove pomo ini ta osjetili, to nebi bila njegova krivnja, nego na a.

Kadno su se apostoli, daleko od Gospodinakojbia e na briegu mole ostao, borili s vjetrom i vremenom, opazi e na jedno visoku svjetlu priliku, stupaju upo biesnu moru kano po tvrdu tlu. U prvi mah pomisli e, da je sablast i zaviknu e. Ali spasitelj re e: Nebojtese, ja sam. Ve na prvi glas poznate im rie i okrenuse njihov strah u radost; al Petar djelotvoran kakouviek re e: Gospodine, ako si ti, ka i, da k tebi dodjem; Isus re e: dodji, i sa hrabro u vjere sko i Petaru valove, koji mu pod nogama postado e putevni, onhoda e na vodi. Ali da ga ku a, dopusti Gospodin, davihar nanovo zahu i. Kad je sada Petar na vodi stoje


sr

Ovaj list izlazi svakoga etvrtka na cieluarku. - Ciena mu je za Zagreb na cielugodinu 5 stot, a za predplatnike,kojim sepo ilja po tom, 6 stot na cielu, a 3 stot.

na pol godine.-e

Za g r e b a k i

20. Studenoga 1873. (Te aj XXIV.


svu godinu.



IX.

Razprava o ljepoti.

(Dalje.)Pjevanje je naravsko znamenje nutarnjih

osje anja. Ono je samo po sebi jo te nesavr en,nepodpun, dosta pomu en znak uvstva. Zatoga ovjek mo e popuniti, usavr iti i razjasnitiglasom, koj se zove rie ." Pjesma dakle u savezu s pjevanjem sa injava pravu ljepotu napjeva, a o toj ljepoti ivotinje ni nesanjaju. Zanas je razlog tomu jasan, a neka nam Darwinodgovori, za to tomu kod ivotinja ni traganeima? Ve je Plato")mislio, da je sama glasbaprazna obsjena, jer neima sama po sebi dovoljnaznamenovanja, nu ovo mnienje jest isto takopretjerano kao mnienje onih, koji bi rado samomglasbom sva mogu a uvstva i misli izraziti,pa e ciele histori ke ine slikati, te si takoutvaraju, da je i ono u glasovih, to samo njihova phantasija predstavlja.") Nije udo, akotko nemo e takve ljepote u glasbi razabrati,koja je ostala samo u glavi slagarovoj.

Premda se ljepota donekle i na sjetila prote e, zato se ipak nesmije nikad zaboraviti, daje razum ona plemenita sila, kojoj ljepota svojpodpuni sjaj odkriva. Mnoge liepe prednosti i

1) De leg. I. Q.*) E ne avete un saggio sperimentale in certe artificiosis

sime composizioni di musica strumentale, ove maestri,anche eccellenti, si proposero di rappresentare alcunfatto storico, come la distruzione di Jerusalemme, labattaglia di Marengo e simili: nelle quali se non trovate scritto Questo es rime il cader delle torri, il tuonardei cannoni", voi non indovinereste alle mille quale si il fatto rappresentato. E lostesso potete dire delle musiche vocali ridotte a strumentali, delle musiche di balloseparato della pantomima. Le Ragioni del Bello. P. 43.

savr enosti, kojimi su razli na bi a usavr ena,spoznaje samo razum. Sjetila se nemogu nikaddo te visine popeti. Tko e tajiti, da nije izvanredno liepo, ako mu a resi po tenje, iskre---nost, odva nost, zna aj, odlu na volja; a enukrotkost, nevinost, stidljivost, ednost i ostalekrieposti, koje se na njezinu licu tako radoodsievaju? Nu ovu ljepotu vidi samo razum ane oko. Zar mo e biti tko tako tup, da musrce nezaigra od miline, kad samo na jednomstvoru motri, kako udnovatom to no u pojedine razli ne mnogovrstne esti sa injavajucjelinu; kako se one na sto na inâ medju sobomve u, da postignu kao sredstva svrhu; kako sepojedine sile u njem na sve na ine medju sobom preple u, a ipak ostaje podpun red i sklad?Ove divote samo razumno oko gleda.

Odvi e daleko bi nas zaniela ljepota, kadbi ju potra ili na onih visinah, gdje se samoljudskomu duhu prikazuju veli anstvene ideje,uzvi ene istine, plodna na ela, bezkona no islosavr enosti; ovo kraljestvo ljepote, koje neimani kraja ni konca, kojega nije nijedno oko vidjeloniti nijedno uho ulo, a ono zato ipak ljudskiduh napunjuje i ljudsko srce o arava. Za sve ovekrasote neimaju ivotinje nikakve sposobnosti, ito zato ne, jer neimaju razumne sile; a Darwinamo emo utje iti, da svaki divljak sigurno imatu sposobnost, dakle i razumnu silu.

4. Budu da se ljepota u tako postupnoj mjeri i pun o i razlieva na svestrane, i u tako razli noj slici pri kazuje, i u tolikih bezbrojnih raznolikihbi ih od sieva, i tako se raznim i sila mi razabire, to mo emo mi mnogezanimive pojave u lju d s k o m ivotu.p r o tu m a i t i, p r e k o k o j i h n e m o eprie i Darwin. Predmet mo e imati mnogesavr enosti i mnoge manjkavosti Ako tko gleda

- 378 -

samo na prednosti, re i e : eto nevidjene krasote ; a drugi opaziv manjkavosti odmah edodati: kakva ljepota, zar nevidi , kako je ovogrdo! Netko gleda samo na vanjski lik, na tjelesne prednosti, te e re i: to je prva ljepotica;a drugi, tra e i du evne savr enosti, opaziti e,da je grda drolja! Cesto omili komu jedna vrstljepote s razloga, koje gore spomenusmo, tenjoj svaku drugu zapostavlja Pitaj to tko volividjeti, pa e opaziti, da je donekle istina, dasvako oko ima svoga slikara. Mo e kadkada samojedna savr enost ili vrlina na predmetu takoljudsko srce zanieti i za arati, da mu sve drugenesavr enosti ne kode. elav je, ima noge kao tule, prste kao tape, a ipak mu sve ovo nijenahudilo, kada se je biralo, to je liepo, jer imadrugih savr enosti, kojimi se mo e oko i srceprivezati. Dosta velik broj toli starijih koli novijih u enjaka ) dr i liepim samo ono to razumrazabire. Dakle po ovom mnienju najprije du evne, napose moralne savr enosti sa injavajupravu ljepotu; a tjelesna se svojstva mogu samou toliko zvati liepa, u koliko se na njih du evna odsievaju. Po tom je mnienju n. p. liepasvjetlost, jer je sli na duhu po svojoj isto i,fino i, brzini. *) Tako je biela boja liepa, jer jesymbol isto e, zelena symbol ufanja, grimiznasymbol veli anstva i t. d. *) Isto tako ljepota ovje jega tiela po ovom mnienju nije onakova,kako ju bezsramnim perom opisuje Ovid (Lib.amor. 1. 5.) na Corrini, ve kako Homer (Iliad.lib. III.) predstavlja Helenu. Liepo je lice, elo,liepi su potezi, o i, usta, ako nam pokazuju liepudu u, isto srce, bistru pamet, nje na uvstva,kriepost, koja u tielu stanuje. Iskreno govore mi se s ovimi nazori o ljepoti posve nesla emo ;premda zato nismo nimalo prista e ni materijalisti ke ni sensisti ke kole. U ob e nismo se nikomu, nijednomu mudroslovnomu sustavu obvezaliu na em iztra ivanju, nego to se nam ini, da jedokazano, rado prihva amo, reklo se to je komudrago. Rado priznajemo, a Darwin nam nemo e

) Cf. Die Schönheit und die schöne Kunst nach den Anschauungen der Sokratischen und der christlichen Philosophie von Joseph Jungmann. . 1. 2. Die Schönheitist eine ibersinliche, nur der Vernunft wahrnembare Be

schaffenheit der Dinge. Die Schönheit ist zwar ein gemeinsamer Vorzug der materiellen und der immateriellenDinge ; aber in den letzteren erscheint sie in viel höhererVollendung: die intelligible Welt, und in dieser dieethische Ordnung, ist ihre eigentliche Sphire.

*) To 3 rij; Zoiz; z likog r kojvpoor, zi zgzzijas zov v UK Tvorstvorzocuatz porog, rou zzi k ercuzai tâoug vrog. Plotin. de pulchritudine. c. 3.

*) Jungmann. 1. c. . 6. S. 107. Cf. Göthe, Zur Farbenlehre. I. B. S. 758.

protusloviti, da ovi u enjaci uzvi eno misle oljepoti, te je nepobitna istina, da je ljepota,kako ju oni ozna uju, prava ljepota u svomnajve em sjaju, te spada u najvi i red; ali nesmijemo biti tako strogi s rie ju liepo", danam ona izklju ivo ozna uje samo ljepotu vi egareda, koja je samo razumu ljudskomu pristupna,nego da se ono, to zovemo liepim, i na sjetila:vid i sluh donekle prote e. Dakako sjetila sukao spoznavaju e sile po svojoj naravi podredjena razumu, vi oj spoznavaju oj sili, te moramedju njimi vladati suglasje, da se ljudski ivotneporemeti, zato se samo ona bi a mogu ponositi pravom ljepotom, na kojih ni e i vi espoznavaju e sile u skladu i jedinstvu njihovusavr enost motre. Kako emo re i, da je prekrasna osoba, ako oko gleda liepo lice, i uho uje zvonki glas, a razum vidi iva vraga! Akovidimo pijanicu, gdje se po grabi kotura, mabio jo tako vitka stasa, liepa lica, vatreniho iju, brzo emo ga onoj ivotinji prispodobiti,koja se po blatu rado valja. togod razumljudskivriedja, nemo e se na prosto re i, da je liepo.

5. Ako se ljepota u tolikoj mjeri ipun o i spoznavaju im sila m p r i kazuje, da svojom na driljuju om veli in o m pob u d i ne sam o uvstvo dopadn o sti, koje se spaja obi no s ljepotom,nego tako djer uvstva u divljenja, tovanja, strah o po itanja, o v a k o v a seljepota zove uz vi en ost (sub li mita s ,Erhaben he it).")Neki u enjaci odlu uju uzvi enost od ljepote, te misle, da mo e ne to bitiuzvi eno, a ne liepo; do im mnogi drugi") ra unaju uzvi enost kao osobitu vrst ljepote. Nijesve, to je liepo uzvi eno, ali to je uzvi eno,mora biti liepo, Ljubica, koja se prvih danapramalje a pomoli iz zemlje, jest liepa, ali nijeuzvi ena; isto tako ako gleda krasnu dolinu,kad ju zapadaju e sunce svojimi traci razsvietljuje, ona nije uzvi ena, ali je zato ipak liepa.Nasuprot visoka brda, koja se di u nebu podoblake; valoviti morski talasi, koji se odbijajuna vrstoj morskoj stieni; iz vulkana sukljaju avatra spojena s crnimi oblaci dima i usijanapepela *), visoke alpe vje nim sniegom pokrite,

")Esser. Psychologie.2. Th, . 111. S. 476. Das Gefihides Erhabenen. Cf. Baldinotti. De Metaph. Gen. Lib.Sing. P. 106. s. 326. s. 330.

*) Jungmann. 1. c. . 12. S. 201. Herder. Kalligone.3.S. 6. Stöckl. Grundriss der Aesthetik. S. 11. s. 3.

*) . . . . sedi horrificis juxta tonat Aetna ruinis.Interdumque atram prorumpit ad aethera nubem,Turbine fumantem piceo et candente favilla,

- 379 -

egypatske pyramide i obelisci, svi takovi predmeti mogu se zvati i jesu uzvi eni.

Razli ne mogu biti prednosti i vrline, kojimi jedno bi e ili intensivno ili extensivno daleko nadkriljuje ostala. One mogu biti physi keili moralne, du evne ili tjelesne. Razum ih razabire ili pojedince ili skupno. Razmatraju uzvi ene predmete, uviek moramo gledati nanjihovu nadkriljuju u veli inu; skrajna pakoveli ina ili neima granica, to se zove neizmjerno (infinitum), ili spoznavaju a sila nemo ebar granicâ dohvatiti, to se zove bezkrajno(indefinitum). Ako spoznavaju a sila nazrievana kojem bi u ovu bezkrajnu veli inu, ono ejoj biti uzvi eno. Bezkrajna se pako veli inaprote e ili na nutarnje savr enstvo, ili na vanjsku mo , ili na vrieme, ili na prostor. Starepyramide su uzvi ene jer prkose bezkona nimvjekovom; brda, koja se di u nebu pod oblake,uzvi ena su, jer je nedohitna njihova visina.Divna bija e hrabrost i zamjerno domoljubljeu Leonide spartanskoga kralja, kad je pao kodthermopylä brane i domovinu svoju. Uzvi en jezna aj, o kom se mo e s rimskim pjesnikomre i: (Hor. Od. III.) Si fractus illabatur orbis- Impavidum ferient ruinae." Narodi dr e bo ansko bi e za najuzvi enije, jer u njem nazrievaju svu puno u svega savr enstva bez svakegranice. Uzvi ena je kriepost, koju ni loma ani ma nemo e slomiti. Ako eli umjetnik uliepih umjetnostih n. p. u glasbi ili slikarstvuili govorni tvu ili pjesni tvu togod uzvi enapredo iti, mora sveudilj na to gledati, da senadkriljuju a veli ina na umjetnih predmetih neizgubi.")Neki pisci") estetike brane mnienje

Attollitaue globos flammarum et sidera lambit;}

Interdum scopolos avulsaque viscera montisErigit eructans, liquefactaque saxa sub aurasCum gemitu glomerat, fundoque exaestuat imo.

Virgilii Aeneidos Lib. 3. 536. sq.*) Volete rappresentare il Sublime coi colori? Se l'Infinito

non pub avere fantasticamente immagine piu analoga cheun estensione indefinita, e chiaro che la frastagliaturadelle tinte e delle linee dovrh evitarsi, come quella che,sminuzzando e quasi stritolando lo spazio, vi cancellaogni elemento di grandezza. E per ragione analoga, lavivacità e leggiadria della tinta, determinando soverchiamente la sensazione dell occhio e per conseguenza appressando apparentemente l' obbietto, contribuirá a sbandirel' Indefinito. Volete rappresentarlo col suono ? La lunghezza delle note, la pienezza dei suoni, la semplicità dell'armonia, e, meglio ancora, l'unisono d' immenso coro,gioverano all espressione del sublime, a cui nuocerebberogli artificii d' accompagnamenti e contrappunti, la suavitamolle dei suoni, la frastagliatura delle melodie. Le ragioni del Bello. l. c. P. 61.

*) Pasquali. Istituzioni di Estetica. Vol. I. Schiller. Ueberden Grund des Vergnügens an tragischen Gegenständen.

da mo e biti ista moralna zlo a uzvi ena. Moralne nepodob tine mogu samo za onoga bitiuzvi ene te pobuditi uvstvo udivljenja i priznanja, koj ili neopa a moralne rugobe, ili nosikriva na ela udorednosti u srcu, jer nemoralni ini kao takovi im su ve i tim su gadniji itim ve e preziranje i ogavnost pobudjuju. Zame je samokrv nemoralni in i znamenjekukav tine, zato ne e nikad u meni pobuditi udivljenja, do im se drugi, koj toga neuvidja, iline e da se o tom osvjedo i, snebiva na uzvi enom heroizmu, ako uje, da si je tko radi nesretne ljubavi ile prerezao. Nekomu je dvobojuzvi eno juna tvo, a za drugoga smie na donquichottijada. Jer po njegovu uvjerenju jest dvobojtakav in, koj se protivi razumu; a togod seprotivi razumu niti je liepo niti je uzvi eno.Najbolje se vidi, da nemoralni ini kao takovinemogu nikako biti uzvi eni, ako si predo imotakve ine, gdje se o evidno prikazuje razumunjihova nevaljan tina. Tko e se usuditi re i,da su djela krvopijâ ikada uzvi ena; nu ako semoralna ljaga s kojega mu drago razloga razumu sakrije, onda e se onomu, koj nje nevidi,i objektivno nemoralni ini mo i uzvi enimi pri initi.")Ako eli znati, to pojedini ljudi do udorednosti dr e, na kojem stupnju moralnogarazvitka pojedini narodi stoje, jeda moralni ivotraste ili pada, a ti gledaj, na kakvih predmetihoni uzvi enu ljepotu obo avaju. Ako koje bi estoji na tako nizkom stupnju du evnoga ili physi koga savr enstva, da u nas, ako ga motrimo,porodi uvstvo preziranja, ovakovo pomanjkanjezovemo prostotom." Kao to je uzvi enost samovrst ljepote, tako isto je i prostota posebna vrstgrdobe. Kao to se uzvi enost odlikuje svojomvisinom, isto tako prostota svojom nizinom. Jakoje dobro naslikao prostotu Homer (Iliada. Pjev.II. 211) na Thersitiju predstavljaju ga kao najru nijega ovjeka, koj je bio kiljav, na jednunogu epav, tako grbav, da su mu se ramena.na prsiju stisnula, imao je iljastu glavu riedkom

B. 11. Krug. Aesthetik. S. 25. Nüsslein. Lehrbuch derKunstwissenschaft. S. 86. Lenke. Populire Aesthetik. S.94. Ficker. Aesthetik. S. 30. Fischer Ueber das Erhabene und Komische.

")I vizi stessi possono, sotto qualche aspetto, avere un'apparenza di Sublime che illude talora le te ste piùimmaginose che raggionatrici : e tali ponno sembrare leempietà di Prometeo e di Aiace nella favola; ove lastolidità di quei nume rende meno turpe il vizio e menoevidente l' assurda irragionevolezza. Cionondimeno ovunque manca la realtà delle essere (come appunto accadenel vizio) il vero Sublime non pub trovarsi, appuntoperchè manca la prima condizione d'ogni Bellezza cheè la pienezza d' intuizione necessaria al riposo della facoltà intuitiva. Le Ragioni del Bello. P. 60.

:

- 380 -

dlakom pokrivenu, bio je brbljavac, svadljivac,podrugljivac,derao se svojimhrapavim glasombuncaju benaste rie i.

K prostomu se pribraja kao vrst ono, tozovemo smie no." Ficker ') i Vischer") ra unajusmie nok ljepoti, nu ovo bi se mnienjemoglosamou toliko braniti, na koliko se ono, to je bezumno ineumjestnozajednorazumnopokazuje,jerbezumno

i na koliko bezumno nikad nije liepo. Smie nose pako sastoji u tom: a) Predstava o ne em, to je protiva razumu, neumjestno. Oprjekamora biti jasna i velika, jer slaba i malena nemo e toliku promjenu u du i i tielu prouzro iti.Neki luteranski propovjednik stupi na propovjedaonicu itat svojim slu ateljem odsjek iz svetoga pisma.Zao aliv si nos, po e: I Bog dadeAdamu dru icu, (tuj morade okrenuti list i po toje to u inio), nastavi: Ona bija e iznutra smolom nali ena i puna kojekakvih ivotinja. Biose starac za jedan list prelistao i nabasao naono mjesto, gdje se opisuje ladja Noemova)b) to je neumjestno,moraiznenaditislu aocailigledaoca.Je-li magaracglagol? pita e u iteljdjaka. Jest, odgovori djak, jer se ka e: ja magarac, ti magarac, on magara: c) Ono to jeneumjestnonesmijedrugomuveliku tetu nanieti,osim ako se ono zlo shva a nekakvim na inomkao dobro. Jer nanesena teta radja uvstva,koja se nesla u s onimi,kojapobudjujesmie no,te tako smie no ostaje bez uspjeha. Budu danije sve neumjestnoi razumu protivno, to sekomu neumjestno ini, i opet obratno ne tomo e biti neumjestno, a nije svatko sposoban,da oprjeku shvati, zato onaj, koj je vrlo ograni ene pameti i slaba znanja, smije se koje emu, jer muse vidi neumjestno, to pametnu iu enu nije neumjestno. Tako se obi no ene ve s toga razloga vi e smiju nego mu karci, jerse njim laglje pri ine neke stvari smie ne, kojenisu takove; a opet ne emu se samo izobra enili o trouman ovjek nasmije, do im se tupoglavosbiljnodr i, jer neshva a ijeke. Pripoviedase, da je glasoviti gr ki slikar Zeuxistakvu ensku nagrdu naslikao, da je säm gledaju juod smieha umro. Za to smie no povoljna uvstvapobudjuje, razlog po svojprilici biti e taj, tose iz nenada pod novim oblikom oprjeke razumnoprikazujeuz bezumnoi neumjestno.Kant

navadja drugi razlog, to ako iznenadaneumjestno opazimo, ovo djeluje psychologi kophysiologi kina organizam,te pobudismieh,

1) Aesthetik . 70.9) Ueberdas Erhabeneund KomischeS. 14.

") Danica. 1873. Dosjetke.

a ovaj povoljno djeluje na ut..") Ovaj razlogrado dopu tamo na koliko na ega neizklju uje.Smieh pako na koliko se u organizmu poka uje jest u inak onih uvstva, koja pobudjujesmie na predstava, premda smieh nije uviekposljedica smie ne predstave. Jer kakljanje nanekih mjestih tiela radja takodjer smieh; istotako uvstvo veselja poti e na posmjeh; pa eneugodna uvstva i boli mogu prouzro iti nekuvrst smieha. Mnogo primierà o smiehu na i e u najnovijem djelu *) Darwinovu, koje je on odrazli nih englezkih pisaca pokupio napose izdjela (Mr. Bain. She Emotions and the Will.1865.). Ako se smie nim slu imo u rie i ili u inu neimaju i ozbiljna cilja pred o ima, dapa e ho emo, da se drug e shvati, nego je re eno ili u injeno, onda se smie no zove ala."Ona poti e od vesele udi, te se slobodnije kre e,neglede posvema i uviek na granice pristojnosti. Ve inom se prote e na vanjske ljudskenesavr enosti, nu mogu joj kadkada i najve eprednosti biti predmetom. Ako nije zlobna, povoljno djeluje na nas, te nam ud razvedruje;ali ako je krupna, prosta, ako prevali granice udorednosti, onda prestane biti alom.

(Dalje e sliediti.)A

Jedan govor kardinala Rauschera.(Konac.)

U ovoj punoj milosti mirovnoj rtvi toliko nam seod zasluga Isusa Krsta nudi, koliko smo si kadri pouzdanjem i eznu em pri svoj i ti. Mi smo postali odBoga, i to ne morda kano kip od umjetnika, jer na ebitisanje traje po onoj istoj svemo noj volji, po kojojje po elo. To je svakomukr aninu od djetinstva poznato,no jer esto tako radimo, kan da za to neznamo, ne kodi, da se toga e e sjetimo. Mi smo dobili svojebitisanje i svoje sile za to, da tvorimo najvi u stvar, kojumo e doma iti stvor. Bog ljubi ono to je absolutnosavr eno na inom absolutno savr enim. Dav i nam spoznati to, zapalila je objava u duhu ovje jem svjetloprave misli o Bogu. Doistaje Bog najvi ja mo : jer onje od sama sebe, i od njega je sve, to jo te osim njegabiti e; ali onoga, to mi kano u enici najvi je mudrostipod Bogom razumievamo,nebi bilo bez najsavr enijeljubavi za najsavr enijim. Mi smo pako zvani, da ono, to je najsavr e nije, ljubimo onako,kako zaslu uje,dakle da ga ljubimo na da sve, a da ga uzmognemoljubiti, valja da ga prije poznamo. No prave ljubavineima bez djela ljubavi: mi smo dakle zvani, dana u volju i sve to od nje odvisi, na mjeru bo je volje

*) Kritik der ästhetischen Urtheilskraft. . 53.*) Der Ausdruck der Gemüthsbewegungen bei den Men

schen und den Thieren. Stuttgert. 1827. Cap. 8. S. 209.

*}- -" er P


Ovaj list izlazi svakoga etvrtka na cieluarku. iena mu je za Zagreb na cielugodinu 5 stot, a za predplatnike, kojim sepo ilja po tom, 6 stot na cielu, a 3 stot.

na pol godine.

Zagreb a k i

10. Rujna 1874. (Te aj V.

Predbrojiti se mo e i na pol, pa e i na |-

etvrt godine kod svake kr. po te, a uZagrebu kod uredni tva u nadbiskupskomsjemeni i: - Predplata prima se kroz

svu godinu.

()I, 10 K I LIST0 postanku ovjeka.


.

Posljednji uzroci svieta.(Konae.)

Ako su dva takova tiela n. pr. zemlja imjesec tako u aetheri kom moru utonula, daaetheri ka sphaera jednoga prodire u drugu, toova dva tiela te e, da se primaknu jedno k drugomu; isto tako kao dvie estice sa svojimimalimi aetheri kimi sphaerami, jer u tom jesmjeru aether medju njimi redji te zato i manjiodpor njihovu gibanju. ne se dakle privla e,i to im se vi e njihove aetheri ke sphaeremedjusobno prodiru, i im vi e ima svako tielomanjih elementarnih sredi ta, tim je ve a privla ivost, dakle u obratnom razmjerju daljine ipravom veli ine tjelesa. f) Uzrok dakle praviob oj te i tjelesa po ovih nazorih jest aether,koj okru uje svaku tvarnu esticu, i svako tielo,i to njegov nejednaki, polo aj, to je on pramasredi tu redji, a prama povr ini gu i. ) Razlogpako, za to je aether prama sredi tu redji, aprama povr ini gu i, jest taj, to je svaka estica u svakom pojedinom sredi tu nadahnutagibanjem u svom prvom po etku bitisanja, i todvovrstnim gibanjem: okretanjem oko svoje osi,i progresivnim gibanjem iz mjesta na mjesto,Jo te nam preostaju dvie poglavite sile, kojeimaju vrlo va nu ulogu u naravi, i to sila suonitosti (Cohäsionskraft) i sila chemi ke srodnosti (Chemische Affinität). Prva je uzrokom,za to se estice istovrstne, od kojih se tielo sastoji, medju sobom ve u, druga pako, za to seprvobitna chemi ka po ela, koja imaju razli nasvojstva, medju sobom spajaju, te razli na tjelesasa injavaju. Niti glede ovih dviju sila nije jo te

danas znanost na istom, to su one u svojobitnosti. Ako razmotrimo razli ne hypothesekoje su u enjaci zamislili, da protuma e u emse, sastoji njihova bit, lasno se o tom mo emou utiti. Svakako najvjerojatnijejest najnovijemnienje, po kojem se i ove sile mogu napokonstegnuti na isti razlog kao sve ostale, o kojihsmo do sada govorili. Vrlo je vjerojatno, dasuonitost, prionitost, chemi ka srodnost nisunipo to posebne za sebe obstoje e sile, kao tonije ni ob a te a, ni toplina ni svjetlo, ni munjina, nego na istom temelju, na kojem smotuma ili ob u te u, mogu se tuma iti i suonitosti chemi ka srodnost. Dakako da ima i ovdjekojekakvih vrlo zamr enih slu ajeva, koje nijemo i gladko i uvidno protuma iti, ali u ob eovo mnienje ima za se najvi e razloga, za touzanj pristajemo. Svakako na im protivnikombiti e skroz po volji, to i mi dr imo, da svesile u neorgani koj naravi i dosljedno svikolikipojavi napokon odtuda proizti u: a) to se atomigiblju dvovrstnim gibanjem vrte se oko svojeosi i micaju se od mjesta na mjesto; b) svakutvarnu esticu obkoljuje aether, a ova aetheri kasphaera je prama sredi tu redja, a prama povr ini gu a, koje stanje dolazi odtuda, to setvarna estica vrti oko svoje osi; ove aetheri kesphaere kao pojedina sredi ta neizmjerno sumaju ne, te ove sastavljaju sve ve e i ve esphaere, jer je aether kao neizmjerno velikomore, koje svikuda prodire i u kojem su utonula svakolika ve a i manja tjelesa; c) svi suatomi po svojoj naravi podvr eni trajavosti(inertia-Trägheit), to jest svaki ostaje sam posebi u istom stanju tako dugo, dok ga kojvanjski uzrok nepromieni, da ga stavi ili u mirili u gibanje; d) svako novo gibanje proizti eod prija njega ve obstoje ega gibanja, te ovose mienja na razli ne na ine, prelazi od jedne

290

esti na drugu, raste i pada, koliko bi kojetielo na gibanju izgubilo, toliko je koje drugodobilo; tako se gibanje, kojim su zadahnutiatomi, nikad posve neuni ti. Gibanje dakle atomai njihova trajavost skrajni su uzrok, na koj semogu svesti sve sile, koje vladaju u neorgani koj naravi. Nam se vjerojatno ini, da su sviatomi i svakolika materija iste vrsti, te onarazli na po ela, koja danas znanost obi no nabraja (65 vrsti), nisu drugo nego sastavine odprvobitnih atoma, koji se po kakvo i nerazlikuju, ve su jedni te isti. Mislili su neki u enjaci, da je vodik (hydrogenium) ono prvobitnopo elo, od kojega su sastavljena ostala chemi kapo ela ; nu po svoj prilici jest i vodik sastavljeno po elo od prvobitnih atoma, do kojih chemi ka znanost jo te nije doprla. Nam se ini,da se od atoma aethera sastoji napokon svakolika materija i sva tjelesa. Je-li e kada znanost ovu slutnju mo i jasno dokazati, te pomehani kom gibanju aetheri kih atoma razjasniti sve tajne sile i protuma iti sve pojave, nato mo emo samo toliko re i, da mi znanostitaj uspjeh elimo, nu svakako e do toga jo temnogo vremena prote i.

Ima ih mnogo u u enom svietu, koji nepristaju uz ove novije nazore o silah, koje vladaju u svoj kolikoj naravi, niti se mo e re i,da je ve sve bjelodana istina, nu mi ih ne samozato rado prihva amo, to nam se ine najbolji,nego i zato, to elimo u na oj razpravi naonom temelju preporna pitanja, koja nas zanimaju, razsuditi, koj i protivnikom nemo e bitisumljiv, a i oni na istom svoja mnienja snuju.Ako bude dakle s vremenom znanost moglajasno dokazati, da su dovoljni atomi i njihovogibanje, da od njih poti u naravske sile i njihovi pojavi, to e ipak na i zaklju ci isto takosigurni ostati. Po to smo na kratko nacrtali, to su naravske sile po naravoslovnih znanostih,kako one danas stoje i kako e se jo nadaljepo na em sudu tiekom vremena razvijati, mo emo na e zaklju ke, koji na emu cilju vode,posve nepristrano stvoriti.

1. Ako se sve razli ne sile u naravi uzro

nim vezom stegnu na atome i njihovo gibanje,to neposredno sliedi, da osim naravskih silamora biti neki uzrok, neka vi a sila, koja jeje izvan granica materije, koja je atome u gibanje stavila. Jer atomi po svojoj naravi podvr eni su trajavosti, te jednako skloni ili da se

-giblju ili da miruju; niti oni sami po sebi nemogu promieniti svoga stanja, dok koja vanjskasila na nje neupliva. U prvom po etku moralaje uplivati na materiju neka vi a sila, koja se

nipo to nemo e brojiti medju naravske sile, ina ese nebi nikako mogle razviti one naravske sile,koje sada u svoj kolikoj naravi vladaju. Strogadakle znanost i to po svom dana njem razvitkupobija mnienje materijalista i dosljedno darwinista, koji misle, da materija i njezine sile jesudovoljneza protuma iti postanak svih bi a, pa edrzovito tvrde, da je samo ovo mnienje znanstveno, do im uprav znanost protivno zahtieva.

2. Sve su sile naravske, kako ih danas poznajemo, ovisne u svom djelovanju; ako su pakosve sile ovisne, to po strogoj znanosti moramopriznati neovisnu silu, koja le i izvan granicaovih naravskih sila; ina e je djelovanje naravskih sila nemogu e. Jer ako je n kojem nizusvaki lan ovisan, onda je i cieli niz ovisan,mora dakle biti neki uzrok izvan cieloga niza,o kojem on visi. Po samih dakle naravskihsilah kao skrajnih uzrocih nije mo i tuma itipostanka bi a, kao to bi htjeli materijaliste,ako u pomo neuzme neku absolutnu silu, kojaje u svom bitisanju skroz neovisna.

3. Naravske sile, kako ih danas poznajemo,moraju nu dno po svojoj naravi tiekom vremena prestati, jer kad bude do lo svekolikogibanje tvari u podpuno ravnovjesje, prestat esvaka promjena i svi pojavi u naravi; a odtudanu dno sliedi, da djelovanje naravskih sila nijenit mo e biti od vieka. Jer togod ima svr etak, mora isto tako imati i svoj po etak. Akosu pako naravske sile imale svoj po etak, ondamora biti neki uzrok izvan granica naravskihsila, koj je u prvom po etku potaknuo djelovanje naravskih sila. Dakle svako tuma enjetoga svieta u prvom za etku prestaje, ako neuzme na misao neko absolutno bi e, koje seneda stegnuti u granice naravskih sila, to seprotivi materijalisti kim na elom. Ako prispodobi to znanost kao takova o tvari i o njezinih silah u i s naukom Büchnerovim, kako sion nju predstavlja"),opazit e , da mu nijestalo toliko do istine, koliko do elje, kako bimogao onaj materijalizam spasiti, kojemu je onzagovornikom. Iz onih istih na ela naravoslovnihznanosti, iz kojih Büchner i njegovi prista e izvadjaju vje no djelovanjenaravskih sila bez po etka i konca, upravo protivno sliedi. I mi priznajemo, da gibanje atoma, iz kojega proizti usve naravske sile, nikad se posve neuni tuje,nego se samo mienja, pretvara i prelazi iz jedne esti na drugu, nu jako se vara Büchner idrugi, kad odtuda zaklju uju, da su naravskesile vje ne, jer prvo oni nebi smjeli zaboraviti

*) Kraft und Stoff. S. 1 26. 11. ufl. Leipzig. 1870.

291

na to, da gibanje te i za ravnovjesjem, te kadbude do lo svekoliko gibanje u ravnovjesje, morati e se dosljedno dokinuti svako djelovanjesila, dakle e one imati svoj svr etak, a dosljedno imale su i po etak, dakle nisu vje ne;drugo oni bi morali imati na pameti, da gibanjenemo e biti nipo to absolutno svojstvo tvari,koja je podvr ena trajavosti, te ono uprav dokazuje, da ni tvar nije od vieka, jer to semienja, nemo e biti absolutno bi e. Bar to bimorao bio uviditi Büchner, da nije mudro drzovito tvrditi, ega on nikako dokazati nemo e.

4. Medju naravskimi silami vlada red i sklad,te samo ako se sile u tom skladnom odno ajumedju sobom ve u i djeluju, mo e ovaj svietovako liepo uredjen bitisati. Taj red i skladmedju silami ili su proizvele same sile, ili ihje koj vi i uzrok tako udesio. Nu sve naravskesile imaju svoj izvor u gibanju atoma, samopako gibanje atoma nemo e biti nipo to uzrokomtomu redu i skladu medju silami. Jer gibanjesvakoga pojedinoga atoma samo po sebi je skrozindifferentno i neopredieljeno, da stupi u ovajili onaj savez, da bude dionikom ove ili onesile, da se od njega i pomo ju drugih razvijeu stanovitoj mjeri po koliko i i kakvo i ova iliona sila upravo tako, kako zahtievaju ostalesile i obstanak ovako uredjenoga svieta. Uzro nim dakle vezom, kao to stroga znanost zahtieva, nije mo i obstanka bi a - tuma iti, akose neute e k nekoj vi oj sili, o kojoj vise svenaravske sile i u svom prvom za etku i u daljnjem svom razvitku. Kad dakle tvrde materijaliste, da se je sve slu ajno sbilo, nie u skrajniuzro ni vez, to ga znanost zahtieva. Slu aj jeza znanost posve prazna rie neimaju a nikakvevriednosti, ako se joj taj smisao podme e, damo e ne to biti bez dovoljna uzroka. Tra e posljednje uzroke svietu nije dovoljno ozna itisvakomu pojavu doti nu silu, nit je dovoljnopokazati, gdje ima svaka sila svoj izvor, nego to je najglavnije, valja sve sile uzro nim vezommedju sobom spojiti, da se vidi, za to su takomedjusobno to no opredieljene i skladno ude ene.U samom pako gibanju atoma kao to rekosmo,taj razlog biti nemo e. Darwinizam ve s togagledi ta nemo e se ponositi istinom, jer se i onna istih na elih osniva kao i materijalizam, te to god se protivi ovomu, protivi se i onomu.

5. Sam Darwin iskreno izpovieda"),da sunajve i dusi uviek priznavali, da neko vi e bi e

*) . . . Ob ein Schöpfer und Regierer des Weltalls existirt,und diese (Frage) ist von den grössten Geistern, welcheje gelebt haben, bejahend beantwortet worden. Die Abst.d. Men. I. B. I. Th. S. 55.

obstoji, koje je skrajnjim uzrokom svemu svietu.Najva niji pako razlog tomu jest sigurno taj, to do sada jo te nitko nije mogao protuma itiobstanka svih kolikih bi a samo po slu ajnomdjelovanju naravskih sila. Iztra ivaju i onakonutarnju jezgru naravskih sila, kao to danaszahtieva razvitak i napredak naravoslovnih znanosti, lasno se najvrstniji dusi uputi e, da obstoji vi e bi e, o kom sve ostalo visi. Upravoznanost jest nosiocem ove visoke ideje, kao toneuk samo povr no tra e posljednje uzrokesvietu dodje do ove ideje, isto tako najvrstnijiu enjak, ako bi i htio, nemo e joj izbe i; pa ega upravo naravoslovne znanosti u svom dana njem razvitku sile, da ju, ho e, ne e, prizna.Dok bude ljudski um priznavao principium causalitatis, prvi temelj svakomu znanju, dotle e ivjeti ova najvi a ideja u ljudskom rodu. Sveklevete i poruge, koje slu e atheistom kao dokazi, ne e je iz znanosti iztisnuti. Ideja o Bogu,koja se nalazi u ljudskom rodu, ini velike te ko e Darwinu i to s dvovrstnoga razloga, prvos toga, to ru i most - izmedju ovjeka i ivotinje, kojoj ova ideja manjka i sve ono, to seposredno ili neposredno na njoj osniva; drugo to ako je ona istinita, ru i temeljna na elamaterijalizma, na koj je osovljen Darwinizam.Zato Darwin svom silom nastoji, da se ovihte ko a oslobodi.") vaj lanak i sliede i jasno e pokazati, koliko vriede njegove misli, minemo emo onako povr no ovu znamenitu to kupreletiti, kao to je on u inio, ve smo prisiljeni samo za ovu to ku vi e lanaka napisati, da mo e svaki tioc sam suditi, tko imapravo u tako va noj stvari. I mi tvrdimo, daideja o Bogu nije nikomu ni ulijena ni prirodjena, ve nastaje u ljudskom duhu poput ostalihob enitih pojmova. Zato se u zalud trudi Büchner, *) da doka e, da ova ideja nije prirodjena,do im najva nije to ke nehajno izpu ta, kao dasamo ob onom visi prepirka. itaju Darwina,gdje pripovieda, kako se je mogla ideja o bo anstvu u ljudskom rodu razviti, nisam skorovjerovao svojim o ima, je-li mogu e, da u eniDarwin mo e to takova za istinu dr ati, i takorazli ne stvari skupa mie ati.

U ovom lanku ne emo sve krive mistiDarwinove iztaknuti, nego samo nekoje, zatoneka se strpi tioc, dok na e misli o Bogu dokraja dotjeramo. Mi s ovjedo enja tvrdimo, dasvaki ovjek u moralnom stanju ivota, bio onu en ili neuk, mo e do i do ideje o bo anstvu

")1. c. I. B. I. Th. II. Cap. Gottesglaube, Religion, 5.55 58.

*) 1. c. Kraft und Stoff 8. 200 212.

292

tim putem, to tra i naravskim nagonom posljednji uzrok ovomu tako skladno uredjenomusvietu, i tolikovrstnim bi em, koja na njembiti u. Priznaje Darwin,")da se ovjek dovinuodo nabo nih ideja, kad su ve njegove du evnesile bile donekle razvijene, i kad je mogao razmi ljati. Priznaje dakle, i kako bi mogao tajati,da bez razumne sile nije mo i postignuti idejeo Bogu.

ivotinje neimaju nikakve sposobnosti zanabo ne ideje, dovoljno pokazuju, da neimajuumne sile, kojom bi mogle razmi ljati i nabo neideje stvarati. Istina je, da si ovjek mo estvoriti krivih nabo nih pojmova i u svakojakebludnje pasti, ali to ni ta nekoristi Darwinu,jer uviek ostaje nepobitna istina, da ovjek imasposobnost za ovake vi e ideje, do im ivotinjeni sposobnosti neimaju, da si ikakvu ideju nabo nu stvore. n navadja iz ivota svoga psaprimjer, ") koj nevriedi sa znanstvenoga gledi taupravo ni ta. Da je ob imi umnimi pojmovi passhvatio, to je gibanje, to je uzrok, to je ivu a sila, da svaki pojav ima svoj uzrok, toje o ito, to je skrovno, to je poznato, to jenepoznato, i t. d. onda, neka bude uvjeren Darwin, da bi se njegov pas mogao za kratkovrieme njim bar vanjskimi znaci razgovarati omnogo lagljih stvarih, nego su one, koje nabo nim idejam odgovaraju. Ako bi si mogaopas bar neke ob enite umne pojmove stvoriti,napredovao bi u znanju sigurno vi e nego gluhoniemi. Darwinu ni ta nepoma e, dok bar kaovjerojatno nedoka e: ili da i ivotinje imajusposobnost stvarati ob enite umne predstave,ili da i ovjeku ova sposobnost manjka: ili daova sposobnost nije ino, nego razvijeno osje

anje. Do sada jo te nisam na ao dokaza, kojbi me o jednom ili drugom ili tre em uputio. *)

Moja zadnja o enskoj preparandiji.

U 24. broju Napredka" ima lanak o . preparandiji, koji se prote e na poznati moj lanak ob istomzavodu u Obzoru." Na one opazke odgovaram ovo:

Gospodine Bezimenovi u, po Va oj stilizaciji sude idopu tate, da su u Englezkoj, Francezkoji Njema kojskoro svi u evni zavodiu privatnihrukuh, pak opet me ete kod Njema ke dva znaka pitanja, to bi zna ilo, daondje nije tako, pak opet na drugoj strani navadjateRichtera, koji g. 1872. ka e: Bis jetzt sorgen fast nurPrivat- oder Communal-Einrichtungenfür die Heranbildung von Lehrerinnenitd. Tko bi mogao pogoditi, to ho ete da ka ete? Uzmimo, da ste izuzeli Njema ku,pak da samo o Englezkoji Francezkoj velite, da jeu prav o toga radi i za ostala tuj pu ka prosvjeta, zar mislite, da Vi tim menepobijate, koji naro ito ka em: Ne u da se prep i rem, imadu -li enske preparam dije biti dr avni za vodi. Pakako u Njema koj dobro stoji prosvjeta, premda su preparandije po Richteru u privatnih rukuh, kako mo e izistoga uzroka u Englezkoj zlo stajati? Nije-li mo dadrugi koji uzrok tomu va emu pojavu?

Naved i sve ovoka ete, da se svigdje uvidja, dase dr ava ima pobrinuti za pu ku prosvjetu. kosvigdje, kad se ni u Englezkoj, ni u Francezkoj neuvidja? i u Njema koj se tekar sada pojavljuju pojedina mnienja, do im fakti ki stvar drug ije stoji. Uostalom ja se o tom nepravdam : ovo sam samo zatonaveo, da doka em, kako ste nesigurni u sudu.

Vi ka ete, da sam ja uztvrdio, da je sada nja enska preparandija dr avni zavod. - U valjanoj prepircitreba uprav onako navesti mnienje protivnika, kako gaje on izrekao, ina e je jalova prepirka. Ja sam rekao,da enska preparandija nije privatni zavod, to jest sasvimprivatni, koji bi i ao drugim putem, nego-li dr avni; alinije ni sasvim dr avni, jer kano to ka em obstoji usamostanu, gdje u itelja neimenuje dr ava: ve je ne totre e: u formi privatni, a u stvari dr avni, jer kano toka em: u i po osnovi dr avnoj, podvrgava se dr avnimzakonom i nadzoru. Ove moje dokaze navadjate vi to no,pak ipak dodajete: Ala liepih mi dokaza! Dakleza to, to stoji sam ostanska preparam dija po dnadzorom duh. stola, dr avni je za v od. Kako se

*) Sobald die bedeutungsvollen Fühigkeiten der Einbildung,Verwunderung und Neugierde, in Verbindung mit einemVermögen nachzudenkeu , theilweise entwickelt waren,wird der Mensch ganz von selbst gesucht haben, daswas um ihn her vorgeht zu verstehen, und wird auchüber seine eigene Existenz dunkel zu speculiren begonnenhaben. 1. c. I. B. I. Th. 2. . S. 55. in und, ein võllig erwachsenes und sehr aufumerksames Thier, lag an einem heissen und stillen Tage aufdem Rasen; aber nicht weit von ihm bewegte ein kleinerLuftzug gelegentlich einen offenenSonnenschirm, welchender Hund vällig unbeachtet gelassen haben würde, wennirgend Jemand dabei gestanden hätte. So aber knurrte

" und bellte der Hund with end jedesmal, wemn sich derSonnenschirm leicht bewegte. Ich meine, er muss ineiner schnellen und unbewussten Weise bei sich überlegt

, haben, dass Bewegung ohne irgendwelche offenbare Ursache die Gegeuwart irgend einer fremdartigen lebendigeu

* Kraft andeutete; und kein Fremder habe ein Recht,sich auf seinem Territorium zu befindeu. 1. c. I. B. I.

b. 2. . S. 56.

*) U broju 36. str. 281, stupcu drugom, redku 15. izpraviovako: !e ca, koja su munjevna istom munjinom,odbijaju se medju sobom, a koja razli nom, privla e se."Za tim na str. 282. stupcu drugom, redku 17. s dola itaj: Lahko gibljiva tjele ca odbijat e se, ako se naobijuh aether odvi e ili sgustne ili razriedi, a privla iti,ako itd."

K AT 0 I, I UKI LIST. - Darwin Online

Documents