1 El-Fatiha / Prolog
27 budu}i da je ona uvjet namaza. Pored toga, naziva se i
"Lijek", na osnovu predanja Darimija od Ebu-Seida el-Hudrija
izravno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /7/ "Po~etak
Knjige je lijek od svakog otrova", kao i "Du{evni lijek", na osnovi
hadisa Ebu-Seida el-Hudrija, prema kome se jedan bolestan ~ovjek
njom izlije~io, nakon ~ega mu je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /8/ "Otkuda zna{ da je ona lijek?" Naziva
se i "Osnova Kur'ana", na temelju predanja [a'bija od Ibn-Abbasa,
koji ju je nazvao "Osnova Kur'ana" rekav{i: "Njena osnova su
rije~i: 'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog.'" Sufjan ibn Ujejne
nazvao je ovu suru "[tit -nik", a Jahja ibn ebi-Kesir "Dovoljna",
na osnovi sadr`aja nekih mursel hadisa: /9/ "Majka Knjige
zamjenjuje drugo, a drugo ne zamjenjuje nju." Usto, naziva se i
"Molitva" i "Riznica", {to navodi Zamah{eri u Ke{{afu.
OBJAVLJENA U MEKI, IMA 7 AJETA
1 EL-FATIHA / PROLOG
ObjavaPrema predanju Ibn-Abbasa, Katade i Ebul-Alije, sura
"El-Fatiha" objavljena je u Meki. Dakle, to je me kanska sura, iako
ima mi{ljenja da je medinska, odnosno, da je objavljena dva puta,
prvo u Meki, a zatim i u Medini.4
Vrijednosti Fatihe"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"
"Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Svemi losnom, Milostivom.
Vladaru Dana sudnjeg. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo}
molimo. Uputi nas na Pravi put. Na put onih kojima si blagodati
podario. A ne onih na koje se srd`ba izlila i koji su
zalutali."Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od EbuHurejrea da je rekao:
/10/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, do{ao je
jednom prilikom kod Ubejja ibn Ka'ba dok je ovaj klanjao namaz i
rekao mu: 'O Ubejje!' Ubejj se okrenuo ne odazvav{i se, a on mu je
ponovio: 'O Ubejje!' Ubejj je tada br`e zavr{io namaz i pohitao
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekav{i: 'Mir s tobom,
Allahov Poslani~e!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
je: 'I s tobom mir! [ta te je navelo da se ne odazove{ kada sam te
pozvao?' On je odgovorio: 'Allahov Poslani~e, bio sam u namazu.' Na
to mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Zar ti u
onome {to je Allah meni objavio nije poznato: 'Odazovite se Allahu
i Poslaniku kada vas
Nazivi sure FatihaPo~etak Knjige", kojom po~inje kur'anski tekst
i kojom se otvara i po~inje u~enje u namazima. "Majka Knjige" i
"Majka Kur'ana", tj. sr`, budu}i da se sva zna~enja Kur'ana odnose
na ono {to ona sadr`i; "Sedam sli~nih ajeta" (ili onih koji se
ponavljaju) te "Kur'an ~asni". U Sahihu Tirmizije potvr|uje se kao
vjerodostojno predanje kako je Ebu-Hurejre rekao: "Bo`ji Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /5/ 'Hvala Allahu, Gospodaru
ssvjetova' jeste Majka Kur'ana, Majka Knjige, Sedam sli~nih ajeta,
Kur'an ~asni." Naziva se i "Zahvala" i "Molitva", u skladu s
rije~ima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od Allaha, d`.{.:
/6/ "Namaz sam podijelio izme|u Sebe i Svog roba na dva dijela.
Kada Moj rob ka`e: 'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova', Allah ka`e:
'Moj rob Mi se zahvaljuje.' Fatiha je dobila i naziv "Namaz",
On je rekao: 'Dakako, Allahov Poslani~e! Odazivam se.' Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, zapitao ga je: 'Ho}e{ li da te upoznam
sa surom kojoj sli~na nije objavljena, ni u Tevratu, ni u Ind`ilu,
ni u Zeburu, niti u Furkanu?!' Rekao je: 'Da, Allahov Poslani~e.'
Poslanik,4
pozovu onome {to }e vam `ivot osigurati.' (8:24)
Objavljena nakon sure "El-Muddessir".
Tanije je, meutim, da je objavljena u Meki. Allah, d.., kae: Mi
smo ti dali sedam ajeta koji se ponavljaju." (15:87) Tj., ajeta
koji se ponavljaju u namazu i ue na svakom rekatu. Prema tome,
budui da je Allah naredio namaz u Meki, evidentno je da je i ova
sura objavljena u Meki, budui da se ona ui na svakom rekatu namaza
otkada je namaz nareen kao obavezna dunost. Na to upuuje i hadis:
"...Namaz sam podijelio... itd." Fatiha se sastoji od sedam ajeta,
a ulema se razilazi oko toga da li je bismilla ajet Fatihe ili
ne!
1 El-Fatiha / Prolog
28
1
re}i }u ti koja je najvrednija sura u Kur'anu!' Zatim me je uzeo
za ruku, a kada je htio izi}i iz d`amije, ja rekoh: 'Allahov
Poslani~e, kazao si da }e{ mi re}i koja je naj vrednija sura u
Kur'anu?' Odgovorio je: 'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!' To je
sedam posebnih ajeta i Kur'an ~asni, koji sam ti donio." Ovako
prenose Buhari, Ebu-Davud, Nesa'i i IbnMad`e.
'O vjernici! Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu
Onome {to vas o`ivljava!' (8:24) Zatim je kazao: 'Prije nego izi|e{
iz d`amije,
sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: 'Ne bih htio izi}i
na ova vrata prije nego {to je sazna{.' Zatim pri~a: 'Allahov.
Poslanik me je uzeo za ruku govore}i, dok sam ja usporavao boje}i
se da ne do|emo do vrata prije nego zavr{i. Kada smo se pribli`ili
vratima, upitao sam: 'Allahov Pposlani~e! Koja je to sura koju si
mi obe}ao?' Rekao je: 'Ona {to je u~i{ u namazu...!' Prou~io sam mu
'Majku Kur'ana', a on je rekao: 'Tako mi Onog u ^ijoj ruci je moj
`ivot, Allah nije objavio niti u Tevratu, niti u Ind`ilu, niti u
Zeburu, niti u Furkanu suru kao {to je ova! To je sedam ajeta koji
se ponavljaju!' " Prenosi ga Tirmizi i navodi: /11/ "To je sedam
posebnih ajeta i Kur'an ~asni koji ti objavljujemo." Zatim ka`e:
"Hadis je hasen-sahih." Imam Ahmed ibn Hanbel, r.a., u svom Musnedu
navodi da je Ebu-Seid ibnul-Mu'alla rekao: /12/ "Dok sam klanjao,
pozvao me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali mu
se nisam odazvao dok nisam zavr{io namaz." Zatim ka`e: "Oti{ao sam
kod njega, pa mi je rekao: '[ta te je sprije~ilo da mi do|e{?'
Rekao sam: 'Allahov Poslani~e, klanjao sam.' On je na to rekao:
'Zar Allah Uzvi{eni nije kazao:
govori: "Uzvi{eni Allah ka`e: "Namaz sam podijelio izme|u Sebe i
Svog roba, na dva dijela: Mom robu pripada ono {to moli! Kada on
ka`e: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!",Allah ka`e: "Moj rob Mi
zahvaljuje!"; kada ka`e: "Svemilosnom, Millos -tivom", Allah ka`e:
"Moj rob Me hvali"; kada ka`e: "Vladaru Dana sudnjega", Allah ka`e:
"Moj rob Me veli~a!", odnosno nekada ka`e: "Moj rob se Meni
predaje" ; kada ka`e:
Nesa'i...)
Samo Tebi robujemo i od Tebe pomo} molimo!", Allah ka`e: "Ovo je
izme|u Mene i Mog roba. Njemu pripada ono {to moli!" ; kada ka`e:
"Uputi nas na Pravi put! Na put onih koje si blagodario! A ne na
put onih na koje se srd`ba izlila i koji su zalutali", Allah ka`e:
"Ovo pripada Mom robu, jer Njegovo je ono {to on moli!" (Ovako
hadis prenosi
Stav o u~enju Fatihe u namazuPostoje tri mi{ljenja u~enjaka: 1.
Obavezno je da Fatihu u~i imam i muktedija (koji klanja za imamom)
kao i onaj koji klanja pojedina~no, i to potvr|uje glavnina hadisa
koji se odnose na ovo pitanje:. /15/ "Nema namaza ko ne prou~i
Fatihu!" /16/ "Ko klanja namaz u kojem ne prou~i Fatihu, namaz mu
nije potpun." /17/ "Ne}e biti nagrade za namaz u kojem se ne prou~i
Majka Kur'ana." Ovo je mi{ljenje [afije, r.a. 2. Nije obavezno za
muktediju da u~i Fatihu ili bilo {ta drugo u namazu, bez obzira da
li se radi o namazu u kome se u~i naglas ili u sebi. Ahmed ibn
Hanbel u svom Musnedu prenosi od D`abira ibn Abdullaha, koji navodi
da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /18/ "Ko
bude klanjao za imamom, u~enje imama bit }e i njegovo u~enje."
Me|utim, u senedu (lancu ovog hadisa) postoji slabost, a prenosi ga
Malik od Vehba ibn Kejsana, koji to prenosi od D`abira kao njegove
rije~i. Ovaj hadis tako|er se prenosi direktno od Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, u vi{e verzija ali ni jedna nije
vjerodostojna. Allah to najbolje zna! 3. Obavezno je da muktedija
u~i za imamom u namazu u kojem se u~i u sebi, za razliku od namaza
u kome se u~i naglas, kada nije obavezno u~iti Fatihu. To je
utvr|eno na osnovi predanja Ebu-Musaa elE{'arije u Sahihu
Muslimovu, gdje se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: /20/ "Imam je tu da ga slijedite, pa kada
izgovori "tekbir", i vi izgovorite,. kada u~i, vi slu{ajte... i
spomenuo je hadis do kraja. Ovako ga prenose EbuDavud, Tirmizi,
Nesai i Ibni-Mad`e/ Ehlus-sunen u svojim "Sunenima" od Ebu-Hurejre,
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "...a
kada u~i, vi {utite!" Muslim ibn Had`ad` ovaj hadis smatra
vjerodostojnim. Gornja dva hadisa ukazuju na vjerodostojnost ovog
mi{ljenja koje je, ustvari, i mi{ljenje [afije, Allah
Drugi hadisMuslim prenosi u svom Sahihu, te Nesa'i u svom Sunenu
sa lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa da je rekao: /13/ "Dok je
jednom prilikom kod Allahovog Poslanika bio D`ebrail, za~ula se
neka {kripa. D`ebrail je pogledao prema nebu rekav{i: 'To se
otvaraju vrata nebeska {to nikada nisu otvarana!' Zatim je dodao:
'Otuda je si{ao melek, do{ao Poslaniku i rekao mu: 'Obraduj sa dva
svjetla koja su ti, mimo drugih vjerovjesnika, dana, a to su:
'Po~etak Knjige' i 'Posljednji ajeti sure El-Bekare'." Navedeno
prema Nesa'iju, a Muslim hadis prenosi u sli~noj verziji.
Slijede}i hadisMuslim prenosi od Ebu-Hurejre, r.a., koji navodi
da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /14/ "Ko
klanja namaz u kome nije prou~io 'Majku Kur'ana', namaz mu nije
potpun!" Neko je pri~ao Ebu-Hurejri: "Kada smo za imamom, kako da
postupimo?", pa je rekao: "U~ite Fatihu u sebi!", a ja sam ~uo
Allahovog.Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako
1 El-Fatiha / Prolog
29 Rifai el-Je{kerija. Tirmizi ka`e: "To je najpoznatije u ovoj
oblasti!", a Ebu-Hanife, r.h., i Muhammed isti~u da se "isti'aza"
odnosi isklju~ivo na u~enje, dok EbuJusuf na vodi da se odnosi na
namaz. Jedna od lijepih stvari u vezi s "isti'azom" jeste ~is tota
usta u pogledu nepotrebnog i bestidnog govora. Ona je za u~enje
Allahovog govora, tra`enje uto~i{ta i za{tite kod Allaha,
priznavanje Njegove svemo}i naspram slabosti roba, odnosno nemo}i
suprotstavljanja unutarnjem neprijatelju kojeg mo`e sprije~iti i
onemogu}iti samo Allah, Koji ga je stvorio, jer Njega ne mo`e
prevariti niti podmititi, za razliku od neprijatelja iz ljudske
vrste. Stoga, budu}i da {ejtan tretira ~ovjeka kao onoga koji ga ne
vidi, ~ovjek tra`i za{titu kod Onoga Koji njega vidi, a Kojeg
{ejtan ne vidi. Rije~i: "Utje~em se Allahu od prokletog {ejtana",
dakle, zna~e: tra`im uto~i{te kod Allaha Uzvi{enog od prokletog
{ejtana kako mi ne bi nanio {tetu u vjeri, ni na ovome svijetu,
odnosno, kako me ne bi odvratio da ~inim ono {to mi je nare|eno ili
me naveo da ~inim ono {to mi je zabranjeno. Budu}i da {ejtan vidi
~ovjeka, a on ne vidi njega, ~ovjek tra`i za{titu kod Onoga Koji
{ejtana vidi, a on Njega ne vidi. Ve}ina u~enjaka smatra da je
"isti'aza" po`eljna, a ne obavezna, u smislu da onaj koji je ne
u~ini ipak nije grje{nik. Ibn-Sirin isti~e: "Ako ~ovjek jednom u
`ivotu zatra`i za{titu kod Allaha, s njega je spala obaveza!"
U~enjaci navode da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio
ustrajan u u~enju isti'aze jer to odbija {ejtana, a [afija navodi
da se to mo`e u~initi i naglas i u sebi. Stoga je ono ~ime se
zadovoljava obaveza i samo obavezno.7 Rije~ "{ejtan" izvedena je od
infinitiva glagola "{etane", {to zna~i biti udaljen, i on je (po
svojoj prirodi i nedjelima) daleko od svakog dobra. Rije~
"erred`im" zna~i proklet, tj. udaljen od svakog dobra.
mu se smilovao.
5
Tuma~enje "isti'aze" i propisi u vezi s tim"A ako te pogodi
smutnja {ejtanova, ti potra`i za{titu od Allaha! On, uistinu, sve
~uje i zna!" (7:200) Zatim ka`e:Uzvi{eni Allah ka`e:
"Kada hoe da ui Kur'an, zatrai od Allaha zatitu od prokletog
ejtana! On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji
se u Gospodara svoga uzdaju! Njegova je vlast jedino nad onima koji
njega za zatitnika uzimaju i koji druge Njemu ravnim smatraju"
(16:98), tj. njihovom Gospodaru, Allahu ravne smatraju. Neki u~a~i
Kur'ana tvrde da se za{tita tra`i nakon u~enja, temelje}i to na
bukvalnom zna~enju ajeta, te na izbjegavanju samodopadljivosti
nakon {to se zavr{i s ibadetom, {to Ebu-Bekr ibn ElArebi smatra
neobi~nim. Me|utim, postoji i drugo mi{ljenje, po kome je
"isti'aza" potrebna i na po~etku i na zavr{etku u~enja. Op}e je
poznato, me|utim, mi{ljenje koje prihva}a ve}ina u~enjaka - da je
"isti'aza" potrebna prije u~enja kako bi se onemogu}ilo djelovanje
{ejtana i dekoncentracija. Prema tome mi{ljenju, ajet ima slijede}e
zna~enje "Kada ho}e{ da u~i{ Kur'an, zatra`i da te za{titi Allah od
prokletog {ejtana", kao {to je i u rije~ima Allaha Uzvi{enog:
na namaz, to u~inite! Dokaz za to su i hadisi Allah ovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
"Kada ho}ete klanjati namaz, operite svoja lica i svoje ruke..."
itd. (5:6) Dakle, kada ho}ete
- Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-Seida elHudrija da je rekao:
/21/ "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao
nou da klanja, poeo bi namaz s tekbirom i uenjem:"Veli~ina i hvala
pripada Tebi, moj Allahu! Blagoslovljeno je Tvoje ime, neizmjerna
Tvoja veli~ina! Nema drugog boga osim Tebe!", zatim: "Nema boga
osim Allaha", tri puta, a zatim: "Utje~em se Allahu, Koji sve ~uje
i zna, od prokletog {ejtana!", "od njegova davljenja, nje -gove
oholosti i pjesama!" 6 To prenose ~etverica prire|iva~a Sunena
prema predanju D`afera ibn Sulejmana od Alija ibn Alije er5 6
"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"/1/Prema predanju
Ebu-Davuda s vjerodostojnim lancem prenosilaca, od Ibn-Abbasa se
navodi da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poz
navao razdvajanje sura, jedne od druge, sve dok mu nije objavljena
bismilla. U~enjaci se sla`u da ona predstavlja dio ajeta sure
"En-Neml", iako se ne sla`u da li je to poseban ajet na po~etku
svake sure, ili je poseban samo u okviru Fatihe, odnosno ajet za
razdvajanje pojedinih sura. Najvjerovatnije je da je to7
Uporedi str. 13, gdje se, takoer, razmatra ovo pitanje! Rije
(el-hemize) znai: smrt, padavica, davljenje, (en-nefih) znai
oholost i puhanje, a (en-nefes) vraarsko zapuhivanje, aranje,
pjesnitvo (ejtansko).
Kada kaem: "Utjeem se Allahu od prokletog ejtana!", to znai:
utjeem se Allahu, kod Njega traim zatitu od zla ejtana odstranjenog
od Allahove milosti i svakog dobra, kako mi ne bi nanio tetu u
mojoj vjeri ili ivotu, odnosno, kako me ne bi odvratio da inim ono
to mi je nareeno, a naveo da inim to mi je zabranjeno. Jer, ejtana
moe sprijeiti samo Allah Uzvieni!
1 El-Fatiha / Prolog
30
1
ajet kojim se razdvajaju pojedine sure, kao {to smo vidjeli iz
rije~i Ibn-Abbasa, koje prenosi Ebu-Davud. Oni, pak, koji smatraju
da je to ajet na po~etku Fatihe, smatraju da se u~i naglas, u
namazu, za razliku od drugih, koji bismillu u~e u sebi. Me|utim,
svako od ova dva navedena mi{ljenja ima potporu skupine ashaba, a
pouzdano se zna da su prva ~etverica halifa bismillu u~ili u sebi,
{to su potom ~inili i tabiini, odnosno nasljednici tabiina. Usto,
ovo je stav i EbuHanife, Sevrija i Ibn-Hanbela, dok Imam Malik
smatra da se bismilla ne u~i, ni naglas, ni u sebi. Ukratko, mo`e
se re}i da predanje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, u vezi s kojim se sla`u svi autoriteti, upu}uje na
ispravnost i onih koji u~e naglas i onih koji to ~ine u sebi.
Lijepo je, tako|er, prou~iti bismillu i prije spolnog odnosa,
jer se u oba Sahiha navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /26/ "Uko liko neko od vas, kada `eli
pri}i supruzi, izgovori bismillu i ka`e: 'U ime Allaha! Moj Allahu,
ukloni od nas {ejtana! Ukloni ga i od onoga {to nam podari{!' - ako
iz toga odnosa bude ro|eno dijete - {ejtan mu nikada ne}e nanijeti
{tetu!" Ime Allah, vlastito je ime za Gospodara, od nosno, to je
ime Uzvi{enog Gospodara. Navodi se da je to Njegovo najve}e ime
EL-ISMUL-A'ZAM, budu}i da sadr`i sva svojstva Uzvi{enog. Allah
Uzvi{eni ka`e:
Vrijednosti bismilleImam Ebu-Muhammed Abdurrahman ibn Ebi-Hatim,
r.h., u svom komentaru, s lancem prenosilaca od Osmana ibn Affana,
prenosi da je rekao: /22/ "Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, postavljeno je pitanje u vezi s bismillom, tj. rije~i:U
ime Allaha , Svemilosnog, Milostivog na {to je on odgovorio: "To je
jedno od imena Allaha Uzvi{enog, a izme|u toga i Najvi{eg Imena
udaljenost je koliko izme|u crnila i bjelila o~iju." Veki', sa
svojim lancem prenosilaca, navodi od IbnMes'uda da je rekao: "Ko
`eli da ga Allah sa~uva od devetnaest zebanija (~uvara D`ehennema),
neka u~i bismillu", pa }e mu Allah u~initi svako slovo {titom od
njih. To navode Ibn-Atijje i El-Kurtubi. Ibn-Atijje odabira ovo
mi{ljenje i navodi slijede}i hadis: /23/ "Vidio sam trideset i
nekoliko meleka kako prihva}aju rije~i nekog ~ovjeka koji je u~io:
"Na{ Gospodaru, Tebi pripada zahvala, velika, lijepa i blagodarna!"
Poznato je da te rije~i sadr`e trideset i nekoliko slova. U hadisu
Bi{ra ibn Ammare, koji prenosi od EdDahhaka, a on od Ibn-Abbasa,
navodi se: "Prvo {to je D`ebrail saop}io Muhammedu, sallallahu
alejhi ve sellem, bile su rije~i: /24/ Muhammede, reci: 'Utje~em se
Onome Koji istinski ~uje i zna, od prokletog {ejtana!', a zatim je
rekao: 'Reci: U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog'." EnNesa'i u
knjizi "Dan i no}", te Ibn-Merdevejh u svom komentaru hadisa Halida
el-Hazzai, koji prenosi od El-Hud`ejmija, on od Ebu-Meliha ibn
Usame, ovaj od Umejra, a on od svoga oca, navodi da je rekao: /25/
"Bio sam iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je
posrnuo, pa sam rekao: 'Propao {ejtan!', a on mi je odgovorio: 'Ne
govori tako, jer on se time samo pove}ava i postaje kao ku}a velik!
Zato reci: 'Bismillah', jer time se on smanjuje i postaje sitan kao
mu{ica!' " To je uticaj beri}eta rije~i bismille! Lijepo je
bismillu prou~iti prije ulaska u zahod, na po~etku abdesta, zatim
na po~etku jela i klanja, iako neki u~enjaci smatraju da je pri
klanju to obavezno.
navode od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /27/ "Allah ima devedeset i devet imena,
dakle jedno manje od stotinu. Ko ih razumije i radi po njima, u}i
}e u D`ennet."8 predstavljaju dva imena izvedena iz rije~i "milost"
sa poja~anim zna~enjem. Ime "Svemilosni" ima op}enitije zna~enje od
(rahim) milostivi. Ono je izvedeno, iako ima mi{ljenja da je
neizvedeno, o ~emu }e biti rije~i kasnije, u tuma~enju Allahovih
uzvi{enih rije~i u okviru Fatihe, ako Bog da! Molim da nas Allah
uputi i na Njega se oslanjamo!
On je Znalac Nevidljivog i Vidljivog svijeta. On je Svemilosni,
Milostivi. On je Allah, osim Ko jeg drugog boga nema. Vladar,
Sveti, bez ne dostatka, Onaj Koji sve osigurava, Koji nad svim
bdije, Uzvi{eni, Silni, Gordi; hvaljen neka je Allah i ~ist od
svega {to Mu ravnim pridru `uju. On je Allah, Tvorac, Koji iz
ni~ega stvara, Koji oblike daje! On ima najljep{a imena, a hvale Ga
i oni na nebesima i oni na Zemlji! On je Silni i Mudri!" (59:22-24)
Buharija i Muslim
"On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema.
"Hvala Allahu, Gospodaru svjetova" /2/ "Hvala Allahu" -
pretpostavlja iskrenu zahvalnost Allahu na blagodatima koje je
podario Svojim robovima bez obzira na zasluge, a ~iji broj zna samo
On, d`.{., isklju~uju}i pri tome klanjanje bilo kome ili ~emu {to
je On stvorio. Njemu pripada zahvala prije i poslije svega drugoga!
Odre|eni ~lan uz rije~ zna~i obuhvatnost svakeRije znai: "Ko ih
istinski razumije i radi po njima." Raditi po njima znai iskazivati
Allahovu Jednou i iskazivati Njegovu Jednou u Biu, Svojstvima,
rububijjetu (da je On Gospodar) i uluhijjetu (da je On Bog Koji se
obova). Ovo treba iskazivati svojim biem i duom, a ko umre sa
iskrenim tevhidom i sa svim njegovim znaenjima a nije radio i
govorio suprotno tevhidu, ui e u Dennet. to se tie toga da rije
znai pamenje tih imena, moemo rei da mnogo ljudi naui ta imena
napamet, ali bez razumijevanja, a usto postupaju suprotno tome, to
predstavlja kontradiktornost sa rijeima. Za ovakvog ovjeka ne moe
se rei da je "nauio" ta imena jer se ovdje misli na razumijevanje
tih imena i djelovanje shodno njima, onako kako to Allah eli i kako
nam je Poslanik dostavio.8
1 El-Fatiha / Prolog
31
vrste zahvale Uzvi{enom Allahu, {to potvr|uje i hadis: /28/
"Bo`e! Tebi pripada svaka hvala; Tebi pripada sva vlast; u Tvojim
je rukama svako dobro; Tebi se sve vra}a...!" "Gospodaru svjetova."
- Rije~ ozna~ava Onoga Koji posjeduje i raspola`e, i ne
upotrebljava se s odre|enim ~lanom, izuzev kada se odnosi na Allaha
Uzvi{enog. Stoga, nije dozvoljeno da se rije~ upotrebljava za ne{to
drugo bez genitivne veze. Tako npr. mi ka`emo: "doma}in ku}e",
"vlasnik ma~a", dok rije~ s odre|enim ~lanom upotrebljavamo samo za
Allaha Uzvi{enog. "Svjetova" - mno`ina je u genitivu od rije~i
"svijet", koja ozna~ava sve {to postoji, izuzev Allaha Uzvi{enog.
To je u arapskom jeziku zbirna imenica, koja nema ~iste jednine.
Svjetovi vrste su bi}a na nebesima i na Zemlji, na kopnu i moru. U
tom smislu, ljudi predstavljaju svijet, d`ini predstavljaju svijet,
meleci predstavljaju svijet... itd. Bi{r ibn Ammare, sa svojim
lancem prenosilaca, navodi od Ibn-Abbasa:, a to zna~i: "Hvala
Allahu, Kojemu pripada sve {to je stvoreno na nebesima i Zemlji, u
njima i izme|u njih, sve {to znamo i ne znamo!"
Glagol "uzvisiti se" ovdje je naveden uz ime "Svemilosni", {to
zna~i da obuhva}a milo{}u sva stvorenja. Allah Uzvi{eni ka`e:
"Prema vjernicima je milostiv" (33:43), tako da ovo Svoje Ime
vezuje samo za vjernike. U vezi s tim neki u~enjaci tvrde da je to
dokaz da ime "Svemilosni" zna~i poja~an intenzitet milosti, budu}i
da se odnosi na oba svijeta.11 El-Kurtubi ka`e: "On, d`.{., opisao
je sebe rije~ima "Svemilosnom, Milostivom" nakon rije~i "Gospodar
svjetova" kako bi dao olak{anje i podsticaj nakon zastra{ivanja!
Naime, "Svemilosnom, Milostivom" rije~i su koje sadr`e podsticaj
koji dolazi nakon sintagme: "Gospodaru svjetova", koja nosi za
-stra{ivanje i strepnju, kao i u slijede}em ajetu:
"Zatim se nad Ar{om uzvisio Svemilosni!" (25:59); zatim:
"Svemilosni nad Ar{om se uzvisio!" (20:5)
U vezi s tim, neki ka`u: - Zato je On rekao:
"Svemilosnom, Milostivom" /3/ "Svemilosnom, Milostivom" dva su
imena izvedena iz rije~i "milost" u vidu poja~anog zna~enja;,
me|utim, ima ja~e zna~enje od. Dakle, imenica izvedena je, uprkos
mi{ljenju neke uleme da je neizvedena. To pokazuje i predanje
Tirmizijeve, koje on ocjenjuje kao sahih (vjerodostojno) od
Abdurrahmana ibn Avfa, r.a., koji navodi da je ~uo Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako ka`e: /29/ - Uzvi{eni
Allah ka`e: "Ja sam Svemilosni.
Stvorio sam rodbinske veze i dao im ime prema Svom Imenu.9 Ko ih
odr`ava - Ja }u prema njemu biti dobar, a ko ih kida, Ja }u ga
napustiti!" Zatim navodi:"Ovo je tekst koji potvr|uje da je
Er-Rahman izvedeno i nema mjesta neslaganju i raspravi."
Ibn-D`erir, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Azremija
slijede}e: prvo ime "Svemilosni" odnosi se na sve stvoreno,10 a
drugo "Milostivi" odnosi se posebno na vjernike.9
od Ebu-Hurejre da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: /31/ "Kada bi vjernik znao kolika je
Allahova kazna, niko se ne bi nadao Njegovom D`ennetu; kada bi
nevjernik znao kolika je Allahova milost, niko ne bi izgubio nadu u
Njegovu milost!" Ime "Svemilosni" jeste ime koje ljudi ne smiju
prisvajati za sebe, niti se ono mo`e dati bilo kome s obzirom da je
ono isklju~ivo ime Allaha Uzvi{enog. Stoga, kada je Musejleme
el-Kezzab (Musejleme La`ni) to sebi javno dozvolio uzev{i ime
"Svemilosni Jemame", Allah mu je dao ogrta~ la`i, proglasio ga
la{cem. Uz njegovo ime otada obavezno ide i kvalifikativ "Kezzab",
"La`ac", {to je postalo lo{im primjerom, kako me|u gra|anima, tako
i me|u beduinima, koji ~e{to ka`u: "Ve}i je la`ac i od
Musejleme!"
"Ka`i robovima Mojim da Sam Ja, zaista, Onaj Koji pra{ta, da sam
Milostiv i da je Moja kazna bolna!" (15:49) U Sahihu Muslimovom
navodi se
"Vladaru Sudnjega dana" /4/Neki u~a~i ~itaju ovako: "meliki
jeumiddin" a drugi "maliki jeumiddin", i jedan i drugi kiraet su
sahih i spadaju u sedam pouzdanih (mutevatir) predanja. Usto,
nekada se navodi i ~itanje "vlast" sa kesrom na "mimu" i sakinom na
"lamu"! Vlast se ne odnosi samo na Sudnji dan ve} i na ovaj svijet.
On (Allah, d`.{.)Ja bih rekao: "to se tie teksta dove... /30/ "O
Svemilosni~e ovoga svijeta i ahireta, Milostivi!", rije "Milostivi"
ovdje znai da je milostiv prema vjernicima na ovome svijetu, s
obzirom na nji-hovu pokornost i vjeru u Allaha, izvravanje Njegovih
naredbi i izbjegavanje zabrana, kako bi im olakao puteve takvog
djelo -vanja. Pored toga, On e biti milostiv prema njima i na Sud
-njem danu uvodei ih u Dennet, nagraujui ih time za vjerovanje i
pokornost koje su pokazali. Prema tome, njihova pokornost prema
Allahu Uzvienom na ovome svijetu stvar je Njegove milosti prema
njima, a nagrada Dennetom, takoer, rezultat Njegove milosti. To je
i smisao rijei Allaha Uzvienog: "Milostivi", a Allah to najbolje
zna!11
Allahovo ime je ER-RAHMAN a rodbina se na arapskom kae errahim.
(Prim. rec.) 10 Ja bih rekao: "Svemilosni" znai da je milostiv
prema stanovnicima ovoga svijeta i ahireta, a "Milostivi" odnosi se
posebno na vjernike na Sudnjem danu. Naime, Allah Uzvieni milostiv
je na ovome svijetu podjednako i prema vjernicima i prema
nevjernicima u pogledu pitanja njihovoga ivota i svega to osigurava
uvjete ivota na ovome svijetu. U odnosu na to, Njegova milost je
sveopa. Da to nije tako, ne bi bilo nikakvih uvjeta za bilo kakvu
obavezu razuma koji im je podaren da razlikuju istinu od neistine,
odnosno, obavezu potinjavanja svega u kosmosu, kako bi od toga
imali koristi stanovnici Zemlje, i ljudi i dini, budui da je "On
Onaj Koji vam je sve na Zemlji stvorio." (2:29) Stoga, postojanje
uvjeta za obavezu na ovome svijetu omoguuje polaganje rauna na
ahiretu.
1 El-Fatiha / Prolog
32
1
vladar je ovoga ali i budu}eg svijeta, a prethodno je bilo
spomena da je On gospodar svih svjetova, a u to spadaju i ovaj a i
budu}i svijet (ahiret). Ovdje je rije~ "Vladar, Posjednik"
pridodana uz sintagmu "Dan suda" (tj. Sudnji dan) budu}i da toga
dana niko ne}e mo}i polagati pravo na bilo {to mimo Allaha
Uzvi{enog, kao {to niko ne}e mo}i ni govoriti bez Njegove dozvole.
Allah Uzvi{eni ka`e:
molimo!"
"Na Dan kada D`ibril i meleci budu u redove poredani, kada bude
govorio samo onaj kome Svemilosni dozvoli, tako da govori istinu"
(78:38). Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa: "Vladaru Dana suda" zna~i
da toga dana niko ne}e
Ibn-Abbas, Allah njime bio zadovoljan, rekao je: tj. samo Tebi
tevhid (monoteizam) iskazu -jemo, samo od Tebe strahujemo i u Tebe
nade pola -`emo, i ni u koga drugog. Tj. samo od Tebe pomo} tra`imo
u pogledu pokornosti Tebi a i u pogledu svih drugih stvari. je
do{lo prije, jer je ibadet cilj, a tra`enje pomo}i je sredstvo da
se ibadet ostvari.
"Uputi nas na Pravi put!" /6/Nakon {to je iskazana pohvala Onome
od Kojega se pomo} tra`i, slijedi molba u skladu s rije~ima Uzvi
{enog: /32/ "... polovina pripada Mom robu, budu}i da njemu pripada
ono {to on tra`i." Onaj koji moli najprije je du`an pohvaliti Onoga
od Koga moli, a zatim uputiti molbu za sebe i svoju bra}u vjernike,
kao {to je i kazano rije~ima: "Uputi nas na Pravi put!" Time se
sugerira obra}anje Allahu uz pomo} Njegovih uzvi{enih Svojstava i
dobrih djela, s obzirom da, nakon zahvale i pohvale, slijedi
veli~anje Njega isticanjem atributa kao {to su: "Gospodar
svjetova", Svemilosni, Milostivi, Vladar Dana suda, da bi se potom
izrazilo obo`avanje samo Njemu i obra}anje za pomo} samo Njemu.
Prema tome, nakon {to su pred Gospodarom svjetova istaknute
navedene vrline, upu}uje Mu se molba za vlastitu uputu kao i uputu
svoje bra}e na Pravi put, {to - bez dodatka ili nedostatka -
predstavlja autenti~ni islam, ~ist od svake novotarije i
praznovjerja. To je put koji je najbli`i postignu}u onoga {to Allah
voli i ~ime je On zadovoljan, a {to je u skladu s nare|enjima i
Objavom s kojom je do{ao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem. Kada se musliman zadubi u kur'anske ajete, vidjet }e da
svim ajetima kojima se upu}uje dova obavezno prethodi obra}anje
Allahu Uzvi{enom, bilo ukazivanjem na Njegova bitna svojstva,
Njegova lijepa imena, Uzvi{ena svojstva ili na dobra djela kojima
je mogu}e pribli`iti se svome Gospodaru, odnosno obra}anje bra}e
vjernika Njemu dovom za sebe ili svojom dovom za njih.
imati vlast niti posjeda kao {to je imao na ovome svijetu, pa da
dozvoli sebi i ka`e: "Ovo je moje, odnosno ovo je moj posjed!" Jer,
tamo na Sudnjem danu, niko ne}e imati vlasti niti imetka! "Dan suda
(Sudnji dan)" ozna~ava Dan obra~una za stvorena bi}a, Sudnji dan na
kome }e oni odgovarati za svoja djela, za dobro - dobrim, a za zlo
- zlim, izuzev onih kojima Allah oprosti. Moj Bo`e, Ti si Onaj Koji
pra{ta, Ti voli{ pra{tanje, pa oprosti i nama!
"Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo} molimo!" /5/Spojena
zamjenica "Samo Tebe" pred -stavlja objekat koji je do{ao ispred
glagola u funkciji preciznog odre|enja, kako bi se jasno odredila
na mjera subjekta i izraz bio jasan. "Samo Tebi robujemo" zna~i,
dakle, "ne obo`avamo nikog drugog osim Tebe, ne uzdamo se ni u koga
drugog osim u Tebe", {to predstavlja izraz vrhunca pokornosti.
Rije~ ibadet semanti~ki je usko vezana za rije~, koja zna~i
poniznost, podlo`nost, pot~injenost itd. Tako se npr. Ka`e da je
put utrt i dotjeran, da je deva poslu{na, odnosno, pot~injena i
pokorna. U [erijatu se time izra`ava savr{ena ljubav, pokornost,
odanost i strahopo{tovanje. Neki pripadnici ispravne tradicije
(Selefa) govore: "Fatiha je su{tina Kur'ana, a njena su{tina je u
ovim rije~ima: Prvi dio, tj. "Samo Tebi robujemo" predstavlja
ogradu od svakog oblika politeizma ({irka), a drugi dio: "i samo od
Tebe pomo} tra`imo" predstavlja ogradu od svake druge mo}i, sile
ili snage i predanosti osim Allahu Uzvi{enom. U ovom ajetu govor
prelazi iz tre}eg u drugo lice zamjenicom "Tebe", {to je u skladu s
ukupnim zna~enjem teksta. Naime, nakon {to se Allahov rob Njemu
zahvali, nakon {to izrazi pohvalu i Njegovu veli~inu, da bi se
potom ogradio od obo`avanja bilo koga drugog, odnosno od tra`enja
pomo}i od bilo koga drugog osim od Allaha, time se on pribli`io
Allahu Uzvi{enom, do{av{i pred Njega, tako da Mu se mo`e direktno
obratiti zamjenicom drugog lica "Tebi" rije~ima:
Uzvieni Allah kae jezikom Zunnuna, a.s.: "Nema boga drugoga osim
Tebe;
Uzvi{en si ; ja sam, uistinu bio silnik" (21: 87), jer on
(Zunnun), nakon to ga je
"Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo}
progutala riba, nije naao pogodniji nain za obraanje Allahu od
potvrde Njegove jednoe i istote, odnosno priznanja grijeha kojim je
sebi uinio nepravdu i nasilje. Ovo priznanje grijeha, povezano s
kajanjem za uinjeni prijestup, ima ulogu tevbe (pokajanja) upuene
Allahu Uzvienom, to je, bez sumnje, jedno od osnovnih dobrih djela
koje Allah prima kao sredstvo obraanja Njemu. Primjeri ove vrste u
Kur'anu su brojni, a jedan od njih su i rijei
1 El-Fatiha / Prolog
33 zalutali i izgubili znanje koje im je dano. I oni lutaju u
zabludi ne nalaze}i pravoga puta prema istini. Negacija ovdje ima
funkciju poja~anja zna~enja, kako bi se pokazalo da postoje dva
iskvarena (izgubljena) puta, put `idova i put kr{}ana. PUT VJERNIKA
pretpostavlja spoznaju istine i dje lovanje u skladu s tom
spoznajom. Budu}i da su `idovi izgubili praksu, na njih se odnosi
srd`ba, a na kr{}ane zabluda, zato {to onaj koji ima znanje, a ne
postupa po njemu, zaslu`uje srd`bu. Onaj ko nema znanje luta u
zabludi. Stoga, kr{}ani, kada ne{to `ele u~initi, nisu u stanju
na}i Pravi put po{to nemaju odgovaraju}i pristup koji osigurava put
do istine, pa lutaju. I jedni i drugi zbog toga zaslu`uju srd`bu,
iako se ona posebno odnosi na `idove, u skladu s rije~ima Allaha
Uzvi{enog: "...onaj koga Allah prokune i na koga se rasrdi" (5:
60), a na kr{}ane zabluda u skladu s rije~ima:
Allaha Uzvienog, iskazane jezikom naih praroditelja, Adema i
Have, nakon to su uinili grijeh:
"Gospodaru na{, mi smo uistinu ~uli glasnika koji poziva u
vjeru, da vjerujete u Gospodara svoga, pa Mu se odazvasmo:
Vjerujemo!" (3: 193)
Gospodara (da njima dovu ~ini), da bi mu, potom, bilo opro{teno.
Takve su i rije~i Allaha Uzvi{enog:
"Gospodaru na{, reko{e oni, prema sebi smo u~inili nasilje i ako
nam Ti ne oprosti{ i ne smiluje{ nam se, sigurno }emo propasti!"
(7:23) To su rije~i koje je Adem, a.s., primio od svoga
Nema sumnje da je vjera u Allaha, d`.{., i Njegova Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, osnov svih dobrih djela. Stoga, nakon
{to su Allahu uputili ovo dobro djelo, tj. vjeru u Njega i
Poslanika Njegova, spomenuli su svoje potrebe tra`e}i oprost
rije~ima:
"Gospodaru na{, oprosti nam grijehe na{e, pokrij na{e hr|ave
postupke i usmrti nas sa dobrim." (3:193) Ovo je pouka od Allaha
Uzvi{e noga, da bismo znali kako }emo Mu se obra}ati.12
"Na put onih kojim si blagodati podario, a ne na put onih na
koje se srd`ba izlila i koji su zalutali"/7/Ovim se obja{njavaju
rije~i: "Pravi put." Oni kojima je Allah blagodati podario spominju
se tako|er i u poglavlju (En-Nisa), gdje Allah Uzvi{eni ka`e:
"Na put onih kojim si blagodati podario."
prenosi od Adijja ibn Hatima da je rekao: /33/ "Pitao sam
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s rije~ima
Uzvi{enog:A ne onih koji su protiv sebe srdbu izazvali, pa je
rekao: "@idovi", te i usto dodao:Niti onih koji su zalutali
"kr{}ani! Oni su zalutali!" Ovako prenosi Sufjan ibn Ujejne, sa
svojim lan cem prenosilaca, od Adijja ibn Hatima, a u predanju
Ibn-Merdevejha od Ebu-Zerra se navodi: /34/ "Pitao sam Allahovog
Poslanika u vezi s rije~ima: "na koje se srd`ba izlila", pa je
rekao: "To su `idovi", a ja dodao: "Niti onih koji su zalutali!",
pa je rekao: "To su kr{}ani!"
"Oni koji su jo{ ranije zalutali, {to su mnoge u zabludu doveli,
te i sami sa Pravog puta skre -nuli." (5:77) Hammad ibn Seleme
"Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, to su oni koji }e biti
u dru{tvu vjerovjesnika, pra vednika, {ehida i dobrih ljudi kojima
je Allah blagodati podario. A, lijepo li je to dru{tvo! To je dobro
od Allaha i dovoljno je da to samo Allah zna!" (4:69-70)Ed-Dahhak
navodi da je Ibn-Abbas rekao:
Zaklju~akOva ~asna sura sastoji se dakle od sedam ajeta, koji
sadr`e: zahvalu Allahu Uzvi{enome , zahvalu Allahu, veli~anje i
pohvalu Allahu, d`.{., navo|enjem Njegovih lijepih imena i
Uzvi{enih atributa, ukazivanje na Povratak kao Dan suda , uputu
Njegovim robovima da Ga mole i obo`avaju Ga, ogradu od vlastite
sile i mo}i, iskrenu predanost slu`enju Allahu (ibadet) i ~istom,
mono-teisti~kom obo`avanju, te ~istotu od svakog oblika
idolopoklonstva ({irka), odnosno dr`anja da je neko ravan ili
sli~an Njemu, Uzvi{en je On! Nakon svega toga, slijedi molba koja
se upu}uje samo Allahu za uputu na Pravi put, odnosno Pravu vjeru,
te u~vr -{}ivanje na tom putu, kako bi se uspje{no pre{ao put do
Sudnjeg dana, koji vodi do d`enetskog bla`en -stva, u dru{tvo
vjerovjesnika, pravednika, {ehida i dobrih ljudi. Usto, ova sura
sadr`i i podsticaj za ~injenje dobrih djela, kako bi nosioci tih
djela bili na Sudnjem danu u dru{tvu onih koji su ~inili dobra
djela, ali sadr`i i zastra{ivanje i upozorenje na slije|enje putova
neisti ne, da ne bismo bili o`ivljeni na Sudnjem danu u dru{tvu
onih koji su slijedili te putove, a na koje se
"...Na put onih kojim si blagodati podario...", jer su bili
pokorni i samo se Tebi klanjalikao {to to ~ine i Tvoji meleki,
vjerovjesnici, pravednici, {ehidi i dobri ljudi. To je u skladu s
rije~ima na{ega Gospodara:
A oni koji su pokorni Allahu I Poslaniku, ti su sa onima kojima
je Allah blagodati podario. (4: 69) "A ne onih na koje se srd`ba
izlila i koji su zalutali" zna~e: a ne na put onih na koje se
srd`baRije~i Allaha Uzvi{enog:
izlila, jer oni na koje se srd`ba izlila su, ustvari, oni ~ija
je namjera lo{a, koji znaju {to je istina, ali je i pored toga
napu{taju. Isto tako, ne ni na put onih koji suVidjeti nae
djelo
12
1 El-Fatiha / Prolog
34
1
izlila srd`ba i koji su zalutali. Ukazivanje na blagodati od
Allaha Uzvi{enog ovdje je izuzetno lijepo iskazano rije~ima:
"Na put onih kojima si podario blagodati, a ne onih na koje se
izlila srd`ba..." Ovdje je urije~ima: "a ne onih na koje se izlila
srd`ba" izostavljen subjekat srd`be, budu}i da je poznat. Allah
Uzvi{eni ka`e:
tako|er, potvr|uju da samo Allah upu}uje na Pravi put i daje da
se do|e u za -bludu, nasuprot tvrdnji kaderija (indeterminista) i
njihovih sljedbenika, koji ka`u da Allahovi robovi sami prave svoj
izbor po kome postupaju, dokazuju}i svoj bidat nejasnim ajetima iz
Kur'ana, ostavljaju}i, pritom, po strani ono {to je izri~ito i
sasvim jasno navedeno. To je pozicija zabludjelih i zalutalih!
Me|utim, u jednom sahih hadisu stoji: /35/ "Kada vidite one koji iz
Kur'ana slijede nejasne ajete, znajte da su to oni koje je Allah
imenovao u Kur'anu i budite oprezni s njima." To su oni koje je
Allah, d`.{., opisao rije~ima:
"Koga Allah uputi, on je na Pravom putu, a kome da da zaluta, ti
mu ne}e{ na}i za{tit nika koji }e ga uputiti!" (18:17) Zatim ka`e:
"Kome Allah da da zaluta, niko ga ne}e na Pravi put uputiti. Njih
}e ostaviti u nevjerstvu da u njemu lutaju." (7: 186). Vi{e drugih
ajeta,
Za onoga koji u~i Fatihu lijepo je da po zavr{etku u~enja ka`e:
"Amin!", {to zna~i: "Bo`e, usli{aj!" Ta~no je da je to lijepo
(mustehab) za onoga ko to ~ini izvan namaza, dok je pritvr|eno za
onoga ko klanja sam ili kao imam ili za imamom. Zapravo pritvr|eno
je u oba zadnja slu~aja, prema jednom hadisu koji se nalazi u oba
Sahiha, gdje se od Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /36/ "Kada imam ka`e
'Amin!' i vi to ka`ite, jer onome ~ija rije~ 'Amin' bude
istovremena aminanju meleka, bit }e opro{teni prethodni (sitni)
grijesi." U Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /37/ "Ako neko od vas u namazu
ka`e 'Amin!' istovremeno dok i meleci govore na nebu, i to se jedno
s drugim poklopi, njemu }e biti opro{teni sitni grijesi koje je
ranije ~inio." Od Enesa se navodi da je rekao: /38/ "Meni je dano
'Amin!' u namazu i dovi, {to prije mene nikome izuzev Musau nije
dano. Jer, dok je Musa upu}ivao dovu, Harun je govorio 'Amin!' Zato
i vi zavr{avajte svoje dove s 'Amin' da bi vam ih Allah usli{ao."
Otuda i neki u~enjaci raspravljaju}i o ovom pitanju navode
slijede}i ajet:
"[to se ti~e onih u ~ijim srcima je nastranost, oni slijede
nejasne ajete iz Kur'ana, pri`elj kuju}i smutnju i te`e}i za svojim
tuma~e njem." (3:7) Prema tome, u Kur'anu nema upori{taza bilo
kakve novotarije, bidate, budu}i da je on objavljen s ciljem da
rastavi istinu od neistine, da uspostavi razliku izme|u Pravog puta
i zablude; u njemu nema proturje~nosti niti neslaganja, jer to je
Objava od Allaha, Mudrog i Hvale Dostojnog.13
Ja bih tome jo dodao: "Nema sumnje da je i uputa i zabluda od
Allaha Uzvienog i ne postoji nita a da nema svoj uzrok. Meutim,
poto su tvrdoglavost (inad) i nevjerstvo (kufr) nastavljeni meu
idolopoklonicima i nevjernicima i nakon to im je doao jasni dokaz,
normalno je da ih Allah kazni za to odgovarajuom kaznom, to je i
uinio ostavivi ih u zabludi. Allah Uzvieni kae: "A kad oni skrenu{e
ustranu, Allah u~ini da i njihova srca skrenu ustranu." (61:5),
zatim: "A onome ko {krtari i osje}a se neovisnim, smatraju}i ono
najljep{e la`nim, njemu }emo put zla olak{ati" (92:8-10), to je
primjerena kazna. to se, pak, tie vjernika, poto su oni posluali
istinu, prihvativi je s iskrenou i razumijevanjem, normalno je da
budu i oni nagraeni odgovarajuom nagradom. Njima je Allah olakao da
krenu Pravim putem, darivajui ih razumijevanjem, pameu i vjerom.
Kao to Allah Uzvieni kae: "A onome koji udjeljuje i boji se Allaha,
potvruju}i istinitost onoga {to je najljep{e, lagodnost }emo
omogu}iti." (92:5-7) To je odgovarajua nagrada za njih. Kao to je
poznato, i uputa i zabluda su od Allaha, Koji je sve stvorio; On je
Onaj Koji upuuje vjernike njihovim inom prihvaanja vjere, a daje
zabludu nevjernicima zbog njihove tvrdoglavosti i odbojnosti, to
predstavlja, kao to smo spo-menuli, odgovarajuu nagradu, odnosno
kaznu. To je ono to eli rei i na komentator, Ibn-Kesir, r.h.,
rijema: "...a ne kao to tvrde kaderije (indeterministi) i njihovi
sljedbenici da ljudi sami prave svoj izbor i postupaju prema tome",
tj. da oni biraju izmeu Pravog puta i
13
Ovdje je navedena samo Musaova dova, ali se iz konteksta
razumije da je Harun aminao, {to je, tako|er, imalo stupanj dove na
osnovu rije~i: "Usli{ena je molba va{a." To pokazuje da onaj koji
uz dovu amina, kao da je i u~i. Na osnovu istog argumenta navodi se
i da onaj ko klanja za imamom ne u~i Fatihu, budu}i da njegovo
aminanje na kraju Fatihe ima stupanj u~enja ove sure. Time se
ujedno potvr|uje da onaj koji klanja za imamom, ne u~i za njim u
namazu u kojem se u~i naglas. Allah to najbolje zna!14zablude, jer
Onaj Koji upuuje, odnosno ini da se ide u zabludu, jeste iskljuivo
Allah Uzvieni, dok Njegovi robovi samo pripremaju povod za to,
razumijevanjem i djelovanjem u skladu s vjerom (vjernici), odnosno
tvrdo-glavou i odbojnou (nevjernici). To su isklju ivo stvari
izbora koji stoji kao pretpostavka nagrade, odnosno kazne, dok je
pitanje Pravog puta ili zablude stvar Allaha Uzvienog. Jer, kada bi
pitanje Pravog puta bilo iskljuivo u nadlenosti vjernika i njegovog
izbora, on se ne bi obraao Allahu,.d.., rijeima: "Uputi nas na
Pravi put!", odnosno, rijeima: " Na{ Gospodaru, ne u~ini da na{a
srca skrenu nakon {to si nas uputio!" (3:8) Allah Uzvieni to
najbolje zna i On upuuje na Pravi put! 14 Ovo je sasvim u skladu s
rijeima Allaha Uzvienog:. "Kada se u~i Kur'an, vi ga slu{ajte i
{utite da bi vam se smilovalo." (7:204) Sluanje i panja ovdje se
nama nareuju od Allaha, d.., kako bismo stekli Njegovu milost, jer
samo sluanjem i panjom srce moe
- I Musa re~e: Gospodaru na{, Ti si dao Faraonu i glave{inama
njegovim rasko{ i bogatstvo u `ivotu na dunjaluku, da bi zavodili s
Puta Tvojega. Gospodaru na{, uni{ti bogat stva njihova i zape~ati
srca njihova da vjeru ne prihvate dok ne do`ive patnju nesnosnu! On
je rekao: Usli{ena je molba va{a! Vas dvojica na Pravom putu
ostanite i nipo{to ne slijedite put onih koji ne znaju!
(10:88-89)
1 El-Fatiha / Prolog
35
razumjeti. Tek kada shvatimo poruku, bit emo svjesni i zahtjeva
i sadraja, pa e nam se i Allah smilovati, nagraujui tako nau
spoznaju, odnosno razumijevanje. Ako, meutim, imam ui naglas i mi
ponavljamo za njim, tada nee biti mogue da i razumijemo ono to uimo
i sluamo. Ako to ne postignemo, neemo ni djelovati u skladu s tim.
Time e nam i Allahova Milost biti uskraena, to je, takoer, u skladu
s rijeima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /39/
"Imam je odreen da bi se za njim klanjalo. Kada on ui tekbir, i vi
ga uite, a kada on ui Kur'an, vi utite..." Ovo se odnosi na namaz u
kojem se ui naglas. Meutim, u namazu u kojem se ui u sebi, obavezno
je Fatihu uiti za imamom u skladu s hadisom: /40/ "Nema namaza za
onoga koji ne proui Fatihu." To Allah najbolje zna!
2 El - Bekare /Krava
37 uznemirila. Nakon toga prestao je. Poto je njegov sin Jahja
bio blizu, on se pobojao da ga ne udari, pa ga je uzeo podigavi
glavu prema nebu, da je ne gleda. Kada je svanulo, razgovarao je s
Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu ree: "Ui, sine
Hudajrov!", a on mu ree: "Pobojao sam se, Allahov Poslanie, za
Jahju, koji je bio blizu kobile, pa sam podigao glavu prema nebu
okrenuvi se prema njemu i ugledah neto poput nastrenice s
lampama.Potom sam iziao da to ne gledam." Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, upitao ga je: "A zna li ta je to bilo?" "Ne" -
odgovori on. "To su bili meleki, koji su se bili pribliili da uju
tvoj glas. Da si nastavio uiti, i ljudi bi ih vidjeli, jer se od
njih ne bi sakrili!" Neki uenjaci usto navode da ova sura sadri
hiljadu obavijesti, hiljadu naredbi i hiljadu zabrana.
OBJAVLJENA U MEDINI, IMA 286 AJETA* To je prva sura objavljena u
Medini nakon sure "Oni koji pri mjerenju zakidaju", koja je
posljednja objavljena u Meki* Vrijednosti sure "El-Bekare" Ahmed,
Muslim, Et-Tirmizi i En-Nesa'i prenose hadis od Sehla ibn
Ebi-Saliha, koji to navodi od svoga oca, prema predanju
Ebu-Hurejrea, r.a., prema kojem je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /41/ "Ne pravite od svojih domova groblja!
U kuu u kojoj se ui sura 'El-Bekare'" "nee ui ejtan!" Et-Tirmizi
navodi da je to hasen-sahih hadis. Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Made
donose predanje od Abdul-Hamida ibn Dafera, s lancem prenosilaca od
EbuHurejre, r.a., da je rekao: /42/ "Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, slao je jednu deputaciju od nekoliko ljudi, pa je
tom prilikom provjerio svakoga od njih da vidi koliko zna iz
Kur'ana. Doavi do jednoga od njih, koji je bio najmlai, rekao je:
"Koliko ti zna?" On je odgovorio: "Znam to i to, te suru
'ElBekare'." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Zna
li suru 'ElBekare'?", a on je odgovorio "Da." Na to mu je rekao:
"Idi! Ti e im biti predvodnik (emir)." Jedan od uglednih meu njima
na to je rekao: "Tako mi Allaha, nita me nije pomelo da nauim suru
'El-Bekare' do strah da ne postupam prema njoj!" Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nauite Kur'an i itajte ga
(prouavajte)! Ko naui Kur'an, ui ga i postupa po njemu, slian je
buhurdaru punom mirisa koji se iri na sve strane, dok je onaj koji
naui Kur'an i zanemari ga, slian buhurdaru iji se miris ne osjea."
(Ovaj hadis je hasen.) El-Buhari prenosi od Usejda ibn Hudajra,
r.a., da je priao: /43/ "kako je uio suru El-Bekare jedne noi dok
je njegova kobila pored njega bila svezana, pa se uznemirila. Kada
je uutio, ona se smirila. Ponovo je, potom, poeo uiti, pa se kobila
ponovo*
2 EL - BEKARE / KRAVA
Podaci o posebnoj vrijednosti sura "El-Bekare" i "Ali-Imran"U
Sahihima je potvreno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, na jednom rekatu u namazu uio ove dvije sure, suru
El-Bekare i suru Ali ImranImam Ahmed prenosi od Ebu-Umame da je
rekao: /44/ "uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, kako kae: "Uite Kur'an, jer on e se zauzimati za svoje
sljedbenike na Sudnjem danu! Uite 'dvije svjetlice', 'El-Bekare' i
'Ali Imran', jer e ove dvije sure na Sudnjem danu doi kao dva
bijela oblaka, dvije sjenke ili dva jata ptica zbijenih u redove
(sawaf) i zastupati svoje privrenike na Sudnjem danu. Potom je
rekao: " Uite suru 'ElBekare', jer je u tome blagodat, dok je, u
suprotnom, propast. Njoj arobnjaci nita ne mogu!" /Prenosi Muslim/
znai "dvije svjetlice", oznaava "ono to odozgo pravi sjenku", znai
"komad neega", "zbijeni u redove", "arobnjaci". Rijei: "ne mogu
joj" znae da se od nje ne mogu zatititi, a ima miljenja da znae:
"Ne mogu uticati na onoga koji je ui." Allah to najbolje zna!
ObjavaSura "El-Bekare" objavljena je skoro u potpunosti u Medini
i to je prva sura koja je objavljena u ovome gradu. Izuzetak ine:
ajet .."uvajte se Dana kada ete se Allahu vratiti..." (2:281), za
koji se tvrdi da je posljednji objavljeni ajet, te "ajet o kamati",
koji je
Objavljena nakon sure El-Mutaffifin.
2 El - Bekare / Krava
38 autoriteta, meu kojima je i ejhulislam Ibn-Tejmijje. Kao
dokaz tome istie se da se iza svih poetaka sura sa pojedinanim
slovima u Kur'anu spominje Kur'an i njegova objava od Gospodara
svjetova, kao na primjer: .. Elif - lam mim. To je Knjiga...; Ha
mim. Tako mi jasne Knjige...; Elif - lam mim Allah, osim Kojega
drugog boga nema, ivi je i Vjeni On tebi objavljuje Knjigu.; ..
Elif - lam mim. Knjiga koju tebi objavljujemo..itd.
takoer jedan od posljednjih objavljenih ajeta. Ibn-Abbas,
Abdullah ibn Zubejr i Zejd ibn Sabit tvrde da je sura "El-Bekare"
objavljena u Medini. To navode mnogi drugi islamski autoriteti
(uenjaci i komentatori Kur'ana). Dakle, u tome nema razilaenja.
"U ime Allaha Svemilosnog, Milostivog" Elif-Lam-Mim/1/ Komentar:
U pogledu simbolinog poetka ove sure slovima kao i svih drugih
slinih poetaka sura, komentatori Kur'ana se razilaze. Ima nekoliko
miljenja: 1. To su nejasni ( ) ajeti, ije znaenje zna samo Allah
Uzvieni; On jedino zna njihov unutranji smisao i svrhu. 2. To su
imena Allaha Uzvienog. 3. To su vie znani ajeti koje Allah nije
objavio sluajno, niti bez razloga, iako ima miljenja laika da u
Kur'anu ima ajeta kojima je izraena pobonost bez apsolutno ikakvog
znaenja, to je sasvim netano. Dakle, ovi poeci sura imaju poseban
smisao i o tome se moe suditi samo na osnovi sigurnog znanja koje
je do nas dolo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U
suprotnom sluaju duni smo rei: "U to vjerujemo, jer sve je od
Gospodara naeg." (3:7) 4. to se tie posebnog smisla navoenja ovih
kratica, neki uenjaci navode da je njihov cilj upozorenje
idolopoklonika kako bi uli Allahov govor. Ovo je, meutim, vrlo
slabo miljenje, budui da poeci s ovim slovima ne postoje u svim
surama, a i ove dvije sure, "El-Bekare" i "Ali Imran", objavljene
su u Medini, gdje nije bilo idolopoklonika.15 5.Ima miljenja da ovi
ajeti ukazuju na nedostinost (i'daz) Kur'ana, odnosno, da su
stvorena bia nemona da ga dostignu i odupru mu se. To smatra veliki
broj islamskih15
Ja bih dodao: "Slabost ovog miljenja potvruje i injenica da je
dokaz istine u pojedinim surama nekada u sredini, a nekada na
kraju, zavisno od konkretne situacije i potrebe dokazivanja, te da
se tu ne navode posebna odvojena slova kako bi se uila (itala) u
cilju upozorenja idolopoklonika na istinu koja e se navesti.
"Ova Knjiga, u koju nema sumnje, Uputa je onima koji se Allaha
boje." /2/ "to, taj" znai "ova, ovo", to se esto koristi u arapskom
jeziku. Kur'an, koji je jedinstveno stjecite arapskog jezika,
upotrebljava dakle ovaj nain izraavanja. Allah Uzvieni kae: "ni
stara, ni mlada, nego izmeu ovo dvoje"(2:68) Zatim kae: "Ovo vam je
Allahova odredba kojom sudi meu vama" (60:10), zatim: "Ovo vam je
Allah, Gospodar va." (6:102) "Knjiga": Ima komentatora koji svojim
tumaenjima tvrde da se to odnosi na Tevrat i Indil, to je dosta
slobodno tumaenje, odnosno neutemeljena interpretacija. Tano je da
se odnosi na Kur'an. Znai "u koju nema sumnje". Meutim, ima i
ovakvih itanja: "Ova Knjiga nema sumnje" s takom, stajanjem na
rijei , a zatim: "U njoj je uputa bogobojaznim." Ispravno je,
meutim, stajanje na "u kojoj nema sumnje", a potom se nastavlja:
"Uputa je bogobojaznim", to je ispravnije ako se ima u vidu da je
rije ovdje atribut, ime je postignut bolji stilski efekt od
sintagme "u kojoj je uputa", odnosno u kojoj je neto. "Uputa
bogobojaznim", tj. svjetlo za bogobojazne, vjernike koji se uvaju
idolopoklonstva (irka), koji vjeruju samo u Allaha Jedinoga, koji
djeluju pokoravajui Mu se, boje se Njegove kazne, nadaju se
Njegovoj milosti i uvaju se od Njegovih zabrana. To je sasvim u
skladu sa znaenjem ajeta koji slijedi iza ovoga i sadri svojstva
bogobojaznih vjernika kako ih Allah opisuje rijeima: "Onima koji u
gajb vjeruju, koji obavljaju namaz i dijele od onoga ime smo ih Mi
opskrbili."
2 El - Bekare /Krava
39 zadovoljstvom, te iz bojazni od Njegove srdbe i kazne, a ne
zbog bilo ega drugog. Gornjim rijeima: "i dijele od onoga ime smo
ih Mi opskrbili" obuhvaene su sve vrste ovih trokova, bili oni
dobrovoljni ili obavezni (farz). To potvruje i predanje od
Ibn-Omera, r.a., navedeno u oba Sahiha, da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /45/ "Islam je zasnovan na pet
temelja: svjedoenju (ehadetu) da nema drugog boga osim Allaha i da
je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata,
postu mjeseca ramazana i hodoau Kabi (hadu)." O zekatu e, inallah,
kasnije biti govora.
Onima koji u gajb vjeruju" /3/ Iman (vjerovanje) predstavlja in
potvrivanja istinitosti rijeju, djelom i uvjerenjem, poveava se
djelima pokornosti,a smanjuje grijeenjem. Vjerovanje, u navedenom
smislu, rezultira strahopotovanjem prema Allahu, d.., tako da onaj
koji to prihvati nee uiniti bilo to, prihvatiti bilo kakvo
uvjerenje ili kazati neto suprotno Allahovoj naredbi. Vjera u
nevidljivo () ustvari je vjera u ono to je vidu nedostupno; to je
potvrda, odnosno vjerovanje u ono to ti je dostavljeno. U
erijatskom smislu, vjera u gajb je vjera u Allaha, Njegove meleke,
Njegove Knjige, Njegove poslanike, vjera u Sudnji dan, Njegovo
odreenje dobra i zla, vjera u oivljenje poslije smrti, u Dennet i
Dehenem. Sve to je "gajb", nedostupno oku ljudskom,
transcedentno.
"i koji namaz obavljaju i dijele od onoga ime smo ih Mi
opskrbili" /3/ "i namaz obavljaju" Rije jeziki znai "dova", a
erijatski to je poseban vid klanjanja Allahu (ibadeta) koji se
sastoji od: rukua (naklona),.sedde (klanjanja niice) i drugih
posebnih dijelova,odreeno vrijeme, s odreenim uvjetima,
specifinostima i vrstama, to je Allah Uzvieni naredio kao obavezu
pet puta u toku dana i noi. To je druga osnovna islamska dunost.
Namaz (salat) obavlja se, tj. ini redovno, u posebnim vremenskim
terminima, uz uzimanje abdesta, , usklaenost stajanje , naklon
pokreta , klanjanje niice , uenje Kur'ana, sjedenje i posvjedoenje
i blagosiljanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Time se
obavlja namaz. "i dijele od onoga ime smo ih Mi opskrbili" Rije u
poetku islama je oznaavala troak koji je ovjek inio za svoju
porodicu prije nego je propisan zekat. Na ovome mjestu, izraz znai
dijeljenje sadake i zekata koje se prije svega odnosi na blinje,
lanove porodice i sluge, a potom na druge. Ovaj vid troenja mora
biti obavljen zasigurno u ime Allaha, d.., sa ciljem izraavanja
pokornosti Njemu, elje za nagradom i Njegovim
"i onima koji vjeruju u ono to je objavljeno tebi i to je
objavljeno prije tebe, i koji u ahiret vrsto vjeruju/4/. To su oni
koji su na uputi Gospodara svoga i to su oni koji su spaeni."/5/ "I
onima koji vjeruju u ono to je objavljeno tebi", tj. koji potvruju
istinitost Kur'ana koji je od Gospodara tvoga objavljen, i to je
objavljeno prije tebe", tj. prihvaaju istinitost Tevrata, Indila,
Zebura i drugih spisa koje su dostavili poslanici prije tebe, ne
pravei razliku izmeu njih i ne nijeui nita to su ovi dostavili od
Gospodara svoga. "i koji u ahiret vrsto vjeruju" vrsto uvjerenje
suprotno je sumnji, tako da se ne dozvoljava ni najmanja sumnja
kako u ahiret, tako ni u oivljenje, Sudnji dan, Dennet, Dehenem,
polaganje rauna i mizan (mjerenje dobrih i loih djela). Ahiret je
dobio ovaj naziv budui da dolazi kao drugi svijet, nakon ovoga
svijeta. Oni koji vjeruju u Poslanika, to su openito vjernici, kako
Arapi tako i sljedbenici Knjige. Svi ljudi i dini koji vjeruju u
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrujui istinitost te
vjere i ostvarujui osobine vjernika navedene u prethodnim ajetima
do Sudnjega dana, "na uputi su svoga Gospodara" odnosno, na putu
svjetla, izvjesnosti i spoznaje Allaha Uzvienog "To su oni koji su
spaeni", tj. oni e uspjeti svojim djelima i vjerom u Allaha,
Njegove knjige i poslanike, stei sevap i vjeni boravak u
2 El - Bekare / Krava
40 tim rijei: "i Mi srca njihova i oi njihove preokrenut emo kao
to nisu vjerovali prvi put, te ih ostavljamo da u zabludi svojoj
smeteni lutaju"(6:110). Slinih ajeta u Kur'anu ima mnogo, to
pokazuje da Uzvieni Allah peati srca uspostavljajui izmeu njih i
Pravog puta prepreke adekvatnom kaznom, ostavljajui ih s neistinom
time to sami naputaju istinu, to je takoer izraz Njegove praved
nosti. U hadisu stoji: /46/ "O Ti, Koji preokree srca! Uvrsti srca
naa u Tvojoj vjeri!" Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Made prenose od
Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: /47/ "Kada vjernik napravi greku, na njegovom srcu
nastane crna takica (mrlja. Ukoliko se pokaje i povrati, njegovo
srce se oisti, a ukoliko povea grijeenje, i ta mrlja se poveava sve
dok sasvim ne prekrije srce. To je hra za koju Allah Uzvieni
kae:"Ne, naprotiv. Ono to su stjecali kao hra prekrilo je njihova
srca." (83:14) Prema tome, u prvim navedenim ajetima Allah, d..,
ukazuje na status vjernika, potom u posljednja dva navedena ajeta
na status nevjernika.Nakon toga slijedi objanjenje statusa
licemjera (munafika), koji javno ispovijedaju vjeru skrivajui u
sebi nevjerstvo. Budui da to lii poziciji mnogih ljudi, Allah, d..,
to istie na vie mjesta ukazujui na brojne osobine koje
karakteriziraju licemjera. U tom smislu Allah Uzvieni kae:
Dennetu, odnosno spas od kazne pripremljene za Allahove
neprijatelje.
"Onima koji ne vjeruju, doista je svejedno, opominjao ti njih
ili ne opominjao, oni ne vjeruju." /6/ .."doista, oni koji ne
vjeruju..." znai, koji su pokrili i zatamili istinu i ne vjeruju u
ono to je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Allah
Uzvieni zna da oni nee vjerovati kada im dou ajeti, pa to ovdje i
potvuje ukazujui da oni nee vjerovati, "svejedno da li ih ti,
Muhamede, opominjao ili ne opominjao" jer su oni odabrali
nevjerstvo umjesto vjere, negirajui time jasne ajete koje im je
dostavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svoga
Gospodara. Ovaj ajet predstavlja jednu vrstu rastereenja za
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i daje mu utjehu poto je on
elio da svi ljudi budu vjernici i slijede ga na Pravom putu. Allah,
d.., ovdje mu saopava da e biti vjernici samo oni za koje u vjenom
Allahovom znanju stoji da e vjerovati u Poslanika, sallallahualejhi
ve sellem, i da im slijedi srea i svako dobro. Isto tako, zalutat e
samo oni za koje u prethodnom Allahovom znanju stoji da e biti
nevjernici.kojima.slijedi nesrea, da nas Allah sauva. Stoga se
navodi: "Ne alosti se zbog njih", jer tvoje je samo da im poruku
prenese!; jer tvoje je samo da prenese, a Nae je da traimo
polaganje rauna." (13:40) "Ti si samo opominja, a Allah o svemu
brine." (11: 12)
"Zapeatio je Allah srca njihova i ui njihove, a na oima im je
koprena; njima pripada kazna golema." /7/ U vezi s ovim ajetom
Katade kae: "Njima je zavladao ejtan s obzirom da su mu bili
pokorni; Allah je zapeatio njihova srca i ui, a na oi im stavio
koprene tako da ne vide, ne uju, ne shvaaju, niti razumiju. To
potvruju rijei Allaha, d..: "A kad oni skrenue, Allah uini da i
njihova srca skrenu." (61:5) Za-
"Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet', a
nisu vjernici!/8/ Oni (svojim djelima misle da) varaju Allaha i one
koji vjeruju, iako, ne osjeajui to, sami sebe varaju."/9/
"licemjerje" u osnovi znai "pokazivanje dobra i prikrivanje zla".
Ima ga dvije vrste: - vjersko, koje vodi u vjenu vatru i -
praktino, koje spada u najvee grijehe. Svojstva licemjera
(munafika) objavljena su u medinskim surama budui da u Meki nije
bilo licemjera. Naprotiv, bilo je ljudi koji su
2 El - Bekare /Krava
41 nisu oni vjernici", odnosno: "Kada ti dou licemjeri, oni kau:
'Svjedoimo da si ti Allahov Poslanik!' Allah zna da si ti zasigurno
Njegov Poslanik!" (63:1) Dakle, oni to izgovaraju svojim ustima,
ali Allah, zasigurno, zna da oni lau. Zato kae: "A Allah svjedoi da
su licemjeri uistinu laci" (53:1), odnosno "da nisu vjernici"
(2:8). Rijei Allaha Uzvienog: .."Oni (svojim djelima misle da)
varaju Allaha i one koji vjeruju..." znae: u svom nevjerovanju oni
su uvjereni da varaju Allaha, d.., kada kau: "Vjerujemo", raunajui
pritom da e im to koristiti, odnosno da to kod Njega prolazi kao to
prolazi kod pojedinih vjernika. Allah Uzvieni kae: "Na Dan, kada ih
Allah sve oivi, oni e se Njemu zaklinjati kao to se vama zaklinju
mislei da e im to koristiti. Oni su doista pravi laljivci." (58:18)
Zbog takvog njihovog vjerovanja Allah Uzvieni ih identificira
rijeima:" iako, ne osjeajui to, sami sebe varaju." Znai, ukoliko
vjernike i budu prevarili na kratkotrajnom dunjaluku, oni time samo
sebe varaju. Oni naime svojoj dui udovoljavaju ovim inom, napajajui
se aom radosti, iji izvordaje sokove propasti, poto onaj koji ih
pije ispija au bola kao srdbu Allaha Uzvienog i Njegovu kaznu, koja
ne utoljava e. Time licemjer vara samog sebe, mislei da sebi ini
dobro! Allah Uzvieni kae: "iako, ne osjeajui to, sami sebe
varaju."
pokazivali nevjerstvo (kufr) prezirui i mrzei ga, iako su
intimno bili vjernici! Meutim, kada je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sel-lem, preselio u Medinu, gdje su ivjele Ensarije iz plemena
Evs i Hazred, koji su u vrijeme paganstva oboavali kipove kao i
drugi arapski idolopoklonici, te idovi, sljedbenici Knjige, koji su
ivjeli u skladu sa tradicijom svojih predaka, podijeljeni u tri
plemena: 1. Benu Kaynuka', saveznici plemena Hazred, 2. Benu Nedir
i 3.Benu Kurejza, saveznici plemena Evs. Kada je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, doao u Medinu, islam je primio dio
pripadnika plemena Evs i Hazred, te mali broj idova, poput
Abdullaha ibn Selama, r.a. U to vrijeme takoer ni u Medini nije
bilo licemjerja, poto muslimani jo uvijek nisu imali silu koja bi
zadavala strah. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je
mirovne sporazume sa idovima i brojnim arapskim plemenimau okolici
Medine. Meutim, kada je dolo do velike Bitke na Bedru i kada je
Allah uzvisio Svoju Rije uzdigavi islam i njegove pripadnike - tada
je Abdullahibn Ubejj ibn Selul, prvak Medine iz plemena Hazred,
prvak navedenih dviju skupina iz vremena paganstva (koje su ga
nastojale postaviti za vladara /kralja/ prije nego im je dolo
Veliko Dobro), koje su potom primile islam i napustile Ubejja, koji
je osjetio prezir prema islamu i muslimanima poslije Bitke na Bedru
rekao je: "Ova bitka je odredila smjer (put)!" Zatim je objavio
svoje prihvaanje islama zajedno sa svojim sljedbenicima i
potovaocima, te nekim drugim sljedbenicima Knjige. Tako je dolo do
pojave licemjerja meu graanima Medine i okolnim beduinima. Meu
Muhadirima (doseljenicima) u to vrijeme nije bilo licemjerja s
obzirom na to da oni nisu napustili Meku pod prisilom, nego su to
uinili po svom izboru, ostavljajui imetak, djecu i zemlju, u tenji
za onim to je kod Allaha Uzvienog, na ahiretu. Dakle, licemjeri
(munafici) bili su iz dva plemena, Evs i Hazred, te jedan broj meu
idovima. Stoga Uzvieni Allah ukazuje na licemjere, kako se vjernici
ne bi zavarali njihovom vanjtinom, to bi unijelo nered na irem
planu, u samom vjerovanju, budui da su oni u osnovi nevjernici.
Zato treba biti oprezan i ne misliti o nemoralnim ljudima dobro!
Allah Uzvieni kae: "Ima ljudi koji kau: 'Vjerujemo u Allaha i drugi
svijet', a
"U srcima njihovim je bolest i Allah im poveava bolest.Njih eka
patnja bolna za ono to su lagali."/10/ "U srcima njihovim je
bolest." Prema nekim miljenjima, ovdje "bolest" predstavljasumnju,
licemjerje i prljavtinu. To je sve tano, budui da je bolest koja je
u srcima licemjera i sumnja i licemjerje i prljavtina Sumnja je
zato jer oni sumnjaju u poslanstvo Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem; licemjerje je, jer javno pokazuju vjerovanje
(iman), a ustvari su nevjernici; prljavtina je, jer oni ne vjeruju
u ono to je Allah, d.., objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve
sellem;
2 El - Bekare / Krava
42 'Nema boga osim Allaha.' Kada to kau..." itd.15 Meutim, treba
kazati da se ovo odnosi na onoga koji poznaje prvake licemjera i
njihova imena. Za one o ijem licemjerju Allah Uzvieni nije upoznao
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Kur'anu stoji: "Ako se
licemjeri i oni u ijim je srcima bolest, te oni koji po Medini lai
ire, ne okane, Mi emo ti sigurno vlast nad njima prepustiti i oni e
samo kratko vrijeme kao komije tvoje ostati.Oni su prokleti i gdje
god se nau bit e uhvaeni i poubijani." (33:80-81) U ovim je ajetima
dokaz da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije podstican
protiv njih, niti je bio upoznat ko su im bili prvaci! Njemu se
ukazuje na njihove osobine koje on primjeuje kod nekih od njih. U
tom smislu i Allah Uzvieni kae: "A da hoemo, Mi bismo ti ih uistinu
pokazali, i ti bi ih sigurno po biljezima njihovim prepoznao..Ali
ti e ih doista prepoznati po nainu njihova govora!" (47:30)
nevjerstvo je, bez sumnje, prljavtina! "...pa im je Allah bolest
poveao." Znai poveao im je sumnju, licemjerje i prljavtinu. Dakle,
nagrada, odnosno kazna, primjerene su vrsti djela, kao to Allah
Uzvieni kae: "A to se tie vjernika, njima je vjerovanje poveano i
oni se raduju[to se, pak, tie onih u ijim je srcima bolest, ona im
je prljavtinu poveala." (9:125) Rijei Allaha Uzvienog: "...za ono
to su lagali" znae to su lagali Allahu i vjernicima nastojei ih
prevariti rijeima: "Mi vjerujemo!" - dok, ustvari, nisu vjerovali.
Allah Uzvieni obavijestio je Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, o jednom broju licemjera (munafika) zadravi za Sebe znanje
o ostalima i ne obavjetavajui ga o njima. On kae: "Meu beduinima
oko vas ima licemjera, a ima ih i meu stanovnicima Medine koji su u
licemjerstvu spretni! Ti ih ne poznaje, ali ih Mi znamo!" (9:101)
Moda e neko rei: "Zato Allahov Poslanik, sallalhu alejhi ve sellem,
nije ubijao licemjere poto je znao neke od njih?" Odgovor na ovo
pitanje nalazi se u Sahihima, gdje se navodi da je on, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao Omeru ibn Hattabu: /48/ "Ne volim da kau
Arapi kako Muhammed ubija svoje drugove (ashabe)!" Znai, on se
bojao da ne doe do bilo kakvih promjena u veze sa prihvaanjem
islama od beduina, jer oni nisu znali da su pojedinci licemjerni,
pa bi mogli pomisliti da ih on ubija unato njihovom imanu, odnosno
mogli bi kazati: "Muhammed ubija svoje drugove (ashabe)!" Malik u
vezi s tim kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
ustezao se od licemjera kako bi pokazao svojim sljedbenicima da
vladar ne osuuje samo po svom znanju!"14 afija kae: - Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,zabranio je ubijanje
licemjera budui da su oni javno prihvaali islam, iako je on znao da
su licemjeri. Meutim, ono to su javno pokazivali iznad je onoga
drugog. To potvruje i hadis: /49/ "Meni je nareeno da se borim
protiv ljudi sve dok ne kau:U vezi s tim, treba rei slijedee:
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne govori iz
strasti, za razliku od vladara koji nije vjerovjesnik i ne dobija
Objavu. Zato nema razloga da gledamo drugaije na odgovor Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ne volim da govore Arapi
kako Muhammed ubija svoje drugove!" to se tie stava da vladar ne
sudi po onome to zna, to se odnosi na vladare koji nisu
vjerovjesnici, jer vjerovjesnici imaju znanje, odnosno nareenje od
Allaha Uzvienog, to se mora izvriti.14
"Kada im se kae: 'Ne pravite nered na Zemlji! odgovaraju: 'Mi
samo red uspostavljamo!' /11/ Zar tako! Oni su uistinu pravi
smutljivci, ali to oni i ne opaaju."/12/ "nered" ovdje znai
nevjerovanje, licemjerje i grijeenje. Rijei Allaha, d..: "Kada im
se kae: 'Ne pravite nered na Zemlji!'" znae: ne pravite nered kroz
nevjerstvo, licemjerje i grijeenje na Zemlji, jer onaj ko prema
Allahu grijei ili nareuje da se grijei, ini na Zemlji nered, poto
je uspostavljanje reda mogue samo uz pokornost Allahu, d..
Licemjeri misle da oni javnim pokazivanjem imana varaju vjernike,
tako da ih oni uzimaju za svoje prijatelje umjesto vjernika, iako
su licemjeri. Meutim, Allah, d.., to ovdje razotkriva kako se
vjernici ne bi prevarili i uzimali licemjere za svoje15
Ja bih dodao: U prirodi je licemjera da kau "Nema boga osim
Allaha!", dok to, istovremeno, njihovo srce negira. Da je Allah
naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ih ubija, on bi
to inio i ne bi stao samo zbog toga to govore: "Nema boga osim
Allaha!", budui da svojim ponaanjem pokazuju suprotno, odnosno
pokazuju nevjerstvo i licemjerje. Stoga se postavlja pitanje: "Zato
odstupamo od rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ne
volim da kau Arapi kako Muhammed ubija svoje drugove!?' "
2 El - Bekare /Krava
43 oni ne znaju stanje u kojem se nalaze, to upuuje na zabludu i
neobavijetenost. Neznanje je ovdje najgore po njih i ono
najrjeitije govori o njihovom sljepilu i udaljenosti od Pravog
puta. Ta zabluda poveava se uz istovremeno poveanje Allahove srdbe
i kazne prema njima, to je primjereno djelima koja ine,a Allah
Uzvieni nikome nee nepravdu uiniti!
prijatelje (zatitnike. Naime, uzimanje ovih ljudi za bliske
prijatelje (zatitnike), umjesto vjernika, vrijeme kada oni spadaju
meu najvee neprijatelje vjernika, predstavlja in stvaranja velikog
nereda na Zemlji. Jer, poto oni javno ispoljavaju vjeru (iman),
vjernici o njima stjeu pogrean sud. Tako licemjeri uspijevaju
ostvariti nered, zavaravajui ih rijeima koje su daleko od istine i
ostajui istovremeno u prijateljskim odnosima s nevjernicima protiv
vjernika. Zato Allah, d.., kae: Kada im se kae: "Ne pravite nered
na Zemlji!", oni odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!", tj. mi
elimo samo pomirenje izmeu dvije skupine vjernika, s jedne strane,
i nevjernika (meu kojim su i idolopoklonici i raniji sljedbenici
Knjige), s druge strane." Meutim, Allah zna ono to je u njihovim
duama i to kriju u svojim prsima, pa kae: "Nikako! Oni uistinu
nered prave, ali to i ne opaaju." /12/ Ono to oni namjeravaju
smatrajui to uspostavljanjem reda ustvari je pravi nered, a to oni
ne osjeaju zbog svog neznanja. "Moj Boe! Uvrsti nas u Tvojoj vjeri
i pokornosti i uini nas vjernicima ija spoljanost nije suprotna
njihovoj unutarnjosti!"
- Kada susretnu one koji vjeruju, oni govore: "Vjerujemo!", a im
ostanu nasamo, sa ejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama. Mi se
samo rugamo."/14/ "Allah se njima izruguje i ostavlja ih da u svom
nejerovanju lutaju." /15/ Uzvieni Allah kae da kada ovi licemjeri
susretnu vjernike, oni kau: Vjerujemo!, pokazujui pred njima iman,
bliskost i privrenost, i obmanjujui ih tako licemjerno se
dodvoravajui i krijui svoje uvjerenje kako bi time osigurali
koritenje dobara i dobiti koje pripadaju vjernicima. Meutim, "kada
se osame sa svojim ejtanima", odnosno kada odu kod svojih elnika,
prvaka i velikana meu idovskim rabinima i voama idolopoklonika i
licemjera, oni govore: "Mi smo s vama!" u nevjerstvu i mi se samo
"a idolopoklonstvu, izrugujemo" sa pristalicama Muhammedovim,
sallallahu alejhi ve sellem..Uzvieni Allah njima odgovara uzvraajui
na takve njihove postupke:"Allah se njima izruguje i ostavlja da
lutaju u svom nevjerovanju", tj. izruguje im se pokazujui im Svoje
odredbe na ovome svijetu, odnosno ukazujui na nepovredivost njihove
imovine i krvi time to javno ispoljavaju iman i rijei
Svjedoanstva:"Nema boga osim Allaha; Muhammed je Allahov
poslanik!", za razliku od onoga to im pripada na drugom svijetu
(ahiretu), kao to je kazna i teka patnja. Ovo je i miljenje
Ibn-Derira, budui da su spletke, varke i izrugivanje kroz igru i
dokolicu, po miljenju svih uenjaka, nespojive s Allahom.d.., ali su
prihvatljive kao vid revana i zadovoljavanja pravde putem nagrade,
odnosno
"Kada im se kae: 'Vjerujte kao to ovi ljudi vjeruju!', oni
odgovaraju: 'Zar da vjerujemo kao to maloumnici vjeruju!?' A doista
su oni maloumnici, ali to oni ne znaju!"/13/ Uzvieni Allah kae: -
Kada se licemjerima kae: "Vjerujte kao to ovi ljudi vjeruju!", tj.
kao to oni vjeruju u Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike,
oivljenje, Dennet, Dehenem i sl., odnosno, budite pokorni Allahu i
Njegovom Poslaniku izvravanjem Njegovih naredbi i Njegovih zabrana,
oni kau: "Zar da vjerujemo kao to maloumnici vjeruju!?" mislei pod
maloumnicima ovdje na ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem! Oni govore: "Zar da budemo s ovim maloumnicima na istom
stupnju!" Meutim, Allah Uzvieni odgovara na ovo: "A doista su oni
maloumnici,.ali to oni ne znaju", tj.
2 El - Bekare / Krava
44 "Njihova trgovina nije im donijela dobiti i oni nisu upueni",
tj.u ovoj kupoprodaji, njihova transakcija nije im donijela dobit i
oni nisu na Pravom putu. S Pravog puta oni su dakle otili u
zabludu, iz zajednitva u grupaenje, iz sigurnosti u nesigurnost, iz
sunneta u bidat (novotariju). kae:
kazne. To potvruju i rijei Ed-Dahhaka koje prenosi od
Ibn-Abbasa..U tom smislu, rijei Allaha, d..: "Allah se njima
izruguje" znae: Allah se njima podsmijeva nagovjetavajui im kaznu
"podrava ih da u nevjerovanju lutaju" U vezi s ovim dijelom ajeta,
Ibn-Abbas i IbnMes'ud navode predanje od nekih ashaba Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da rije "podrava ih" znai
ostavlja ih da ostanu dugo. Mudahid istie da to znai: "poveava im,
produava im", dok neki drugi navode.da to znai: "kad god oni uine
grijeh, Allah im za to da blagodat", to, u osnovi, predstavlja
odgovor.kaznom, u skladu s rijeima Allaha, d..: "I kada bi
zaboravili ono ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega
otvorili, sve dok se onome to im je dano ne bi obradovali! Tada
bismo ih iznenada kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili!"
/44/ "Tako bi se zameo trag narodu koji ini nasilje; a hvala
pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova." (6:44-45) Ibn-Derir ovo
tumai, pa kae da to znai: - Dajemo .im da ostanu dugo u
svojoj.uobraenosti i drskosti, kao to Uzvieni Allah kae: "i Mi srca
njihova i oi njihove okrenemo, kao to nisu vjerovali ni prvi put i
ostavimo ih da u zabludi svojoj smeteni lutaju." (6:110) Rije znai
"zabluda" dok znai "sljepilo".Zabluda u navedenom smislu dogaa se u
srcu, ali se i sljepilo, takoer, koristi za srce.16
"Oni su slini onima koji potpale vatru, a kada ona osvijetli
njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, pa
nita ne vide." /17/ "Gluhi, nijemi i slijepi su oni! Nikako da se
povrate (osvijeste)!"/18/ Naime, nakon to su licemjeri uzeli
zabludu umjesto Pravoga puta, postali slijepi iako imaju oi, oni su
postali slini onome koji potpali vatru (tj. eli
osvjetljenje.vatrom) kako bi vidio svijet oko sebe. Ali nakon to je
vatra osvijetlila okolicu, omoguivi mu da vidi i desno i lijevo oko
sebe (to daje posebno zadovoljstvo),.ona se ugasila, a on je ostao
u tekoj tami, bez vida i Putokaza. Usto, on je gluh i ne uje, nijem
i ne govori, i slijep bez obzira na svjetlo koje je ugledao, pa se
ne moe vratiti u stanje u kome je bio. U tom smislu, ovi licemjeri
koji su uzeli krivi umjesto Pravog puta, opredijelivi se za zabludu
umjesto Upute, postali su primjer izgubljenosti, zablude i
sljepila. Slijedei ajet pokazuje da su oni prvo prihvatili vjeru da
bi je potom napustili, jer Uzvieni Allah kae: "To je zato to su oni
bili vjernici, pa nevjernici postali, a onda su im srca zapeaena
tako da ne shvaaju." (63:3) U gornjim ajetima uporedba je izuzetno
primjerena, jer su licemjeri u poetku, kao vjernici, stekli
svjetlo, ali su ga potom pokvarili licemjerjem, ostajui zbunjeni. A
zbunjenost u vjeri vea je od svake zbunjenosti!
"To su oni koji su Zabludu uzeli umjesto Upute, ali im njihova
trgovina nije donijela dobiti; oni nisu upueni!" /16/ Dakle, ti
licemjeri uzimaju nevjerstvo i zabludu, a ostavljaju vjeru i uputu,
to im daje zadovoljstvo slino onom izraenom u slijedeim rijeima:
"to se tie Semuda, njima smo na Pravi put ukazivali, ali im je
sljepoa bila milija od Pravog puta." (41:17) Dakle, u zamjenu za
Pravi put oni su uzeli krivi put (zabludu), spustili nisko cijenu
vjerovanju i dali ga za nevjerstvo. Zato Allah, d..,16
Napomena: Dakle kao "sljepilo srca" (nap. prev.).
2 El - Bekare /Krava
45 komentaru ovog ajeta. Dakle, tako e im biti i na Sudnjem
danu, kada ljudi dobiju svjetlo primjereno njihovom imanu. Nekome e
biti dano svjetlo to osvjetljava njegov hod u duini manje ili vie
od jednog fersaha; neije e se svjetlo, s vremena na vrijeme, paliti
i gasiti; neko e ii Pravim putem jedno vrijeme, a zatim stati; a
neije e svjetlo biti potpuno ugaeno. To su oni najokorjeliji
licemjeri, za koje Allah Uzvieni kae: Na Dan kada e licemjeri i
licemjerke govoriti vjernicima: "Priekajte nas da se svjetlom vaim
posluimo!" Rei e im se: "Vratite se nazad, pa drugo svjetlo
potraite!" (57:13) O vjernicima Allah Uzvieni kae: "Na Dan kada
bude vidio vjernike i vjernice, kako se njihovo svjetlo ispred
njih, kao i sa desne strane njihove, kree..." (62:12) Zatim Allah,
d.., kae: "Blago vama danas u denetskim baama kroz koje rijeke
teku" (57:12), zatim: "Na Dan u kojem Allah nee osramotiti
Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali; svjetlo
njihovo e ii ispred njih, te s njihove desne strane. 'Gospodaru
na', govorit e oni, 'upotpuni svjetlo nae i oprosti nam, jer Ti
doista sve moe!' " (66:8) "A da Allah hoe, On bi im oduzeo i sluh i
vid! Allah doista sve moe!" Ibn-Abbas kae: "To je zato to su
napustili istinu nakon spoznaje." Uz rijei: "Allah doista sve moe!"
on kae: "tj. Moan je da odgovori kaznom ili da Svojim robovima
oprosti." Ibn-Derir istie: "Allah, d.., na ovome mjestu opisuje
Sebe svojstvom Svemoi nad svim, pa upozorava licemjere na Svoju
snagu i strogost obavjetavajui ih da On njih obuhvaa, da je moan
oduzeti im i sluh i vid." Rije "moan" znai koji ima mo.
"Ili su oni slini onima koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u
kojem su tmine, tutnjava i munje zbog gromova, stavljaju prste u ui
bojei se smrti! A Allah obuhvaa nevjernike!" /19/ "Munja samo to ih
ne zaslijepi: kad god im ona blijesne, oni krenu, a im utonu u
tamu, zastanu! A da Allah hoe, On bi im oduzeo i sluh i vid! Allah,
uistinu, sve moe!"/20/ Ovo je drugi primjer koji Allah Uzvieni
navodi za jednu drugu vrstu licemjera. To su oni kojima se po-kae
istina, pa je jednom prihvate, ali drugi put sumnjaju u nju.
Njihova su srca obuzeta sumnjom, nevjerstvom i dilemama. Rije ovdje
znai "plju-sak", tj. kia koja se u trenu izlijeva; rije "tama"
oznaava sumnju, nevjerstvo i licemjerje; rije "grmljavina" oznaava
ono to u srca utjeruje strah, pa je poznato da licemjere
karakteriziraju veliki strah i panika, kao to Allah Uzvieni kae:
Oni misle da je svaki zvuk protiv Rije munja njih. (63:4) oznaava
ono to zasija u srcima ovih licemjera, kao to je to ponekad svjetlo
vjere. Allah Uzvieni kae: . "Zbog gromova oni stavljaju prste u ui
bojei se smrti! A Allah obuhvaa nevjernike!" Dakle, njihov oprez
nita im ne koristi jer Allah njih obuhvaa Svojom Moi i oni su
podreeni Njegovoj Moi i Htijenju. Nakon toga, Allah, d.., kae:
"Munja samo to ih ne zaslijepi", tj.ona je snana i intenzivna, dok
je njihov vid slab i nedovoljno uvren vjerom. Od Ibn-Abbasa se
prenosi: "Svojom jasnoom Kur'an dokazuje skoro sve slabosti
licemjera"; "Kad god im munja blijesne, oni krenu, a kada utonu u
tamu, oni stanu." U vezi s tim Ibn-Abbas kae: "Tj., oni znaju
istinu, pa o njoj govore, ime postaju stabilni, da bi potom
zbunjeno zastali im padnu u nevjerstvo." To se prenosi od ashaba i
najjasnije je i najispravnije to je reeno u
O ljudi, budite u ibadetu Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i
one prije vas, da biste bili bogobojazni"/21/; "Koji vam je Zemlju
posteljom, a Nebo zdanjem uinio; Koji s Neba sputa kiu i s njom
izvodi plodove, opskrbu vau. Zato ne inite druge Allahu ravnim - a
vi znate!"/22/
2 El - Bekare / Krava
46 tog", i sl. Sve je to irk. U hadisu stoji: /53/ - Neki ovjek
je rekao Allahovom Poslaniku: "to ste Allah i ti htjeli!", pa mu je
rekao: "Hoe li da me Allahu ravnim uini?" U drugom hadisu stoji:
/54/ - Divni biste vi bili ljudi da drugog Allahu ravnim ne inite
govorei: "to Allah i taj i taj hoe!" "...a vi to znate", tj. vi
znate da vam nema drugoga gospodara koji vas opskrbljuje do Allaha
Uzvienoga. Ovaj ajet ukazuje na ibadet samo Allahu, Kome nema
ravna. I dok je mnotvo komentatora Kur'ana dokazivalo time
postojanje Tvorca, ovdje se to izravno kazuje. Jer, ko se udubi u
razmiljanje o niim i viim biima, o razlikama njihovih oblika, boja,
prirodnih odlika i koristi od njih, odnosno o njihovome mjestu i
svrsi shodnosti, on e spoznati mo njihovog Tvorca, Njegovu mudrost,
znanje, umjenost i velianstvenu vlast.Neki beduini kau: - Kada je
nekom ovjeku postavljeno pitanje: "Koji je dokaz postojanja Allaha,
d....?", rekao je: "Subhanallah! ubrivo deve upuuje na devu, trag
stopala upuuje na prolazak nekoga! Nebo je okieno sazvijeima,
Zemlja puna klanaca, a more valova! Zar to sve ne upuuje na
postojanje Sveznajueg i Onoga Koji je obavijeten o svemu!?"
Muhammed ibn Ishak, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od
Ibn-Abbasa: "O ljudi, budite u ibadetu GoGovor je upuen spodaru
svome..." objema grupama i nevjernicima i licemjerima. To znai:
"Vjerujte samo u vaeg Jedinog Gospodara, Koji je stvorio vas kao i
one prije." Ovaj ajet Allah, d.., zapoinje objanjenjem Jednoe
Njegove Boanstvenosti, budui da On daruje blagodati Svojim robovima
time to ih izvodi iz nitavila u postojanje; On im je darovao
vidljive i nevidljive blagodati time to im je "Zemlju uinio
posteljom", odnosno kolijevkom, koja je poput postelje postavljena
i utvrena planinama uzdignutim, a "Nebo zdanjem uinio", koje
predstavlja krov, kao to kae: "A Nebo smo zatienim krovom uinili,
pa opet se oni od znamenja naih okreu." (21: 32) On s Neba kiu
sputa..., tj. sputa oblak kada im je potreban i tako izvodi
razliite vrste sjemenja i plodova, to je opskrba njihova i opskrba
njihove stoke. On je Tvorac i Opskrbitelj, Posjednik svake kue i
stanovnika njenih, njihov Opskrbitelj. Stoga On zasluuje da se samo
Njemu klanja. Njemu nema ravna. Allah, d.., ovdje kae: "I ne inite
nikoga Allahu ravnim - a vi znate", tj.ne pridruujte Mu nikoga ko
ne moe ni koristiti, ni tetiti, kao Njemu ravna, jer ste svjesni da
nema drugoga gospodara koji e vas opskrbiti osim Njega. U dva
Sahiha se prenosi od Ibn-Mes'uda da je rekao: /50/ - Pitao sam:
"Allahov Poslanie! Koji je kod Allaha najvei grijeh?" Odgovorio je:
"Da Allahu, Koji te je stvorio, uini nekoga ravnim." Isto tako, u
jednom hadisu od Muaza stoji: /51/ "Zna li koje je pravo Allaha
prema Njegovim robovima?" - "Da Mu budu u ibadetu i nita Mu ne
pridruuju!" U drugom hadisu stoji: /52/ - Neka niko od vas ne kae:
"to hoe Allah i taj i taj", nego neka kae: "to Allah hoe, a tek
potom i taj i taj" U vezi s rijeima Allaha, d..:"Allahu ne inite
nikoga ravnim!" navodi se da je Ibn-Abbas rekao: Izraz
"ravnopravni, partneri, suparnici" predstavlja izraz irka
skrivenijeg od hoda mrava po crnom kamenu u tamnoj noi." To se ini
kada se kae: "Allaha mi i ivota mi moga i tvoga", ili "Da nije ovog
psa, doli bi nam lopovi", ili "Da nije guska u kui, doli bi
lopovi", ili kada ovjek kae: "to Allah i ti hoete!" ili "Da nije
Allaha i tog i
"A ako sumnjate u ono to smo Mi objavili robu Svome, donesite vi
jednu suru slinu tome; pozovite i boanstva vaa, ako istinu
govorite." /23/ "Pa ako to ne uinite, a neete uiniti, onda se
uvajte vatre ije e gorivo biti ljudi i kamenje, a pripremljena je
za nevjernike."/24/ Nakon to je Allah, d.., u prethodnim ajetima
potvrdio da nema drugog boga osim Njega, On poinje sa potvrdom
vjerovjesnitva Svoga roba i Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem, obraajui se nevjernicima:"A ako sumnjate u ono to smo Mi
objavili Svome robu...", tj. Muhammedu, sallallahu alejhi ve
sellem, dajte vi makar jednu suru slinu onim to ih je on donio. Ako
mislite da je to od nekoga drugoga, a ne od Allaha, suprotstavitemu
se neim slinim i pomozite se pritom ako hoete vaim
2 El - Bekare /Krava
47 tako e i vjeno biti, budui da Allahov govor, niti formalno,
niti sadrajno, nije slian govoru Njegovih stvorenja. "Elif - lam
ra. Ovo je Knjiga, iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremena
objavljuju, od Mudrog i Sveznajueg." (11:1) Allah Uzvieni njima
kae: "Ako to ne uinite, a neete uiniti" - to znai da nikada neete
dostii Kur'an niti sainiti neto njemu slino, preostaje vam jedino
da se nemoni predate i priznate da je to Allahov govor, da
vjerujete i djelujete prema Njegovim uputama, te da se usto uvate
vatre koja je za nevjernike pripremljena. Uzvieni Allah kae: "Ako
to ne uinite, a neete uiniti, uvajte se vatre za nevjernike
pripremljene, ije e gorivo biti ljudi i kamenje." Rije ovdje znai
"uvati se, izbjegavati, kloniti se", pa to znai: klonite se vatre
ije e gorivo na Sudnjem danu biti ljudi, tj. oni koji nisu
vjerovali u ovaj Kur'an; rije "kamenje" jeste, ustvari, ono kamenje
koje nevjernici oboavaju umjesto Allaha. Uzvieni Allah kae: . "I vi
i oni kojima se pored Allaha klanjate, bit ete gorivo u Dehennemu i
u njega ete doista ui. Da su oni bogovi, ne bi u nju uli. Svi ete u
njemu vjeno boraviti." (21:98-99) To znai, pored kipova gorjeti e i
fosforno kamenje, kojim se vatra potpaljuje da bi gorjela jae, kako
bi kazna bila ea, to navode Ibn-Mes'ud i neki ashabi. Rijei Allaha
Uzvienog: "...koja je za nevjernike pripremljena", znae: koja je
pripremljena i spravljena za nevjernike kao to ste vi! Ovim ajetom
mnogi islamski autoriteti dokazuju da ta vatra i sada postoji, poto
se kae: "koja je pripremljena za tj. koja je ve nevjernike",
postavljena i pripremljena. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, kae: /55/ "Dennet i Dehennem meusobno su se
raspravljali...", to je dokaz njihova postojanja. Uz to postoje i
drugi vjerodostojni hadisi koji to dokazuju. Dakle, Allah upuuje
izazov nevjernicima nudei im da donesu makar jednu suru slinu onim
u Kur'anu i obavjetavajui ih istovremeno da to oni nee moi uiniti,
bez obzira bilo to malo ili mnogo, bila kratka ili duga sura, budui
da sve sure u Kur'anu predstavljaju uda nedostina koja pripadaju
Gospodaru svjetova. U tom
boanstvima, vaim stilistima i oratorima,vaim najistaknutijim
spisateljima i bilo kojim drugim,ukoliko ste iskreni onome to
mislite. Ovo je izazov nevjernicima od Allaha Uzvienog, to se
ponavlja na vie mjesta u Kur'anu. U suri "Kazivanje" Allah, d..,
kae: "Reci: Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje, nego li ove
dvije, na Pravi put upuuje; slijedio bih je, ako istinu govorite!"
(28:49) U suri "Subhane..." (El-Isra') kae: "Reci: Kada bi se svi
ljudi i dini udruili da saine neto slino ovom Kur'anu, ne bi
sa-inili knjigu kao to je ova, pa makar jedni druge i pomagali!"
(17:88) U suri "Hud" Allah, d.., kae: "Ili, pak, oni govore da ga
on izmilja! Reci: Pa donesite vi deset izmiljenih sura, slinih
Kur'anu, i koga god hoete, osim Allaha, u pomo pozovite, ako je
istina to tvrdite!" (11:13) U suri "Junus" kae: "Ili oni govore:
'On ga izmilja!'" Reci: Pa, dajte vi jednu suru slinu njemu, a u
pomo pozovite koga god hoete, osim Allaha, ako istinu govorite."
(10:38) Svi su prethodni ajeti mekanski, iako se njima izazov
upuuje i u Medini. Allah Uzvieni kae: A ako sumnjate u ono to Mi
objavljujemo Svome robu..." (2:23), tj. Muhammedu, "donesite vi
slinu suru" i "pozovite vaa boanstva, osim Allaha, ako istinu
govorite!" .(2:23), tj. donesite vi suru slinu ovom Kur'anu! Ovim
Allah, d.., upuuje izazov svima njima, i pojedinano i grupno, bez
obzira da li su pismeni ili ne. To je, dakle, opi izazov, koji se
ne svodi samo na nepismene pojedince koji ne posjeduju znanje, nisu
obrazovanii ne znaju pisati! Taj izazov ponovljen je vie puta kako
u Meki tako i u Medini, uprkos estokom neprijateljstvu
idolopoklonika i licemjera prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi
ve sellem, odnosno mrnji prema njegovoj vjeri. U tome su oni bili
nemoni, to Allah, d.., i potvruje, pa kae: "Pa ako to ne uinite, a
neete uiniti, uvajte se Vatre!" (2:24) Znai: ako to ne mognete
uiniti - a nikada neete moi! udo na koje Allah ovdje izaziva
nevjernike nedostino je, i oni su nemoni da saine slinu suru do
Dana sudnjega. Znai, to nisu mogli, niti e moi ikada uiniti! Tako
je bilo tada i tako je ostalo do dana dananjega, a
2 El - Bekare / Krava
48 soba u njima. U jednom hadisu stoji da "rijeke teku izvan
svojih korita", dok se o rijeci Kevser navodi da su joj "obale
biserne koljke izdubljene", to meusobno nije proturjeno, budui da
je mulj tih rijeka, kao to se navodi, fini mous, a pijesak -
biserje i drago kamenje! Molimo Allaha Uzvienog da nas uputi na
Pravi put, kako bismo, uz Njegovu Dobrotu i Milost, dospjeli u ove
bae. Rijei Allaha Uzvienog: "Kad god se iz njih opskrbe kakvim
plodom, oni kau: 'Ovim smo bili opskrbljeni i prije.'" U vezi s
tim, veliki broj ashaba, prema predanju Es-Suddija, sa lancem
prenosilaca koji see izravno do njih, kazuje da e se ovi plodovi
davati u Dennetu te da e ovi ljudi, kada to vide, rei: "Ovim smo
bili opskrbljeni i na dunjaluku!" Ovi plodovi su, meutim, kako se
istie, iste boje, ali potpuno razliitog okusa! Rijei Uzvienog: "U
njima e imati supruge iste i tu e vjeno boraviti" znae: osloboene
menstruacije, nude, sluzi, pljuvake, sperme, raanja, a rijei: "...i
tu e vjeno boraviti" izraavaju savrenstvo sree. Jer, s ovim
blagodatima, oni e biti na stupnju osiguranom od smrti i prestanka
ivota, bez kraja i konca, u vjenom blaenstvu, koje nikada nee
prestati. Samo nas Allah moe oiviti zajedno s njima, jer On je
Dareljivi i Plemeniti!
smislu u predanju se navodi da je Amr ibn el-As prije nego je
primio islam posjetio Musejlemmu-Kezzaba,koji mu je rekao: "ta je
to ovih dana objavljeno vaem prvaku u Meki?" Amr mu je kazao:
"Objavljena mu je jedna kratka i lijepa sura." On je upitao:
"Koja?", a Amr je prouio: "Tako mi vremena! Doista je svaki ovjek
na gubitku! Osim onih koji vjeruju i dobra djela ine. Koji jedni
drugima istinu i strpljenje preporuuju." (Ibid.,103:1-3) On se
zamislio jedan as, zatim podigao glavu i rekao: "Meni je objavljena
slina sura!" "Koja?", upitao je Amr. On je odgovorio: "O Veber, o
Veber, ti si samo ui i prsa, a ostatak tvog tijela je mra."17 Zatim
je upitao: "ta kae, o Amr?" Amr je na to rekao: "Tako mi Allaha! Ti
dobro zna da ja znam da lae!"
"A one koji vjeruju i dobra djela ine obraduj da njima pripadaju
denetske bae kroz koje rijeke teku! Kad god se iz njih opskrbe
kakvim plodom, oni kau: 'Ovim smo i prije bili opskrbljeni!' A
bivaju im davani samo njima slini! U njima im pripadaju ene iste i
oni e u njima vjeno boraviti."/25/ Nakon to je Allah Uzvieni naveo
kazne i patnje koje je priredio za Svoje neprijatelje, licemjere i
nevjernike, prirodno je da naspram toga ukae i na poziciju
vjernika, koji su svoju vjeru potvrdili dobrim djelima, za koja su
im pripremljene blagodati. Na ovaj nain u Kur'anu se primjenjuje
metod podsticaja i prijetnje, to je, prema miljenjima
najkompetentnijih uenjaka, i smisao naziva "posebni (parni) ajeti"
za Kur'an, budui da se u njima uz poziciju vjernika i blagodati
njima pripremljene navodi obavezno i pozicija nevjernika, odnosno
kazne za njih pripremljene. Allah Uzvieni kae: "A one koji vjeruju
i dobra djela ine obraduj da njima pripadaju denetske bae, kroz
koje rijeke teku!", dajui opis bai kroz koje rijeke teku, dakle
ispod drv