-
1 El-Fatiha / Prolog 27
"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"
"Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Svemi -losnom, Milostivom.
Vladaru Dana sudnjeg. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo}
molimo. Uputi nas na Pravi put. Na put onih kojima si blagodati
podario. A ne onih na koje se srd`ba izlila i koji su
zalutali."
Nazivi sure Fatiha Po~etak Knjige", kojom po~inje kur'anski
tekst i
kojom se otvara i po~inje u~enje u namazima. "Majka Knjige" i
"Majka Kur'ana", tj. sr`, budu}i da
se sva zna~enja Kur'ana odnose na ono {to ona sadr`i; "Sedam
sli~nih ajeta" (ili onih koji se ponavljaju) te "Kur'an ~asni". U
Sahihu Tirmizije potvr|uje se kao vjerodostojno predanje kako je
Ebu-Hurejre rekao: "Bo`ji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: /5/ 'Hvala Allahu, Gospodaru ssvjetova' jeste Majka
Kur'ana, Majka Knjige, Sedam sli~nih ajeta, Kur'an ~asni." Naziva
se i "Zahvala" i "Molitva", u skladu s rije~ima Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, od Allaha, d`.{.: /6/ "Namaz sam
podijelio izme|u Sebe i Svog roba na dva dijela. Kada Moj rob ka`e:
'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova', Allah ka`e: 'Moj rob Mi se
zahvaljuje.' Fatiha je dobila i naziv "Namaz",
budu}i da je ona uvjet namaza.
Objavljena nakon sure "El-Muddessir".
Pored toga, naziva se i "Lijek", na osnovu predanja Darimija od
Ebu-Seida el-Hudrija izravno od Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem: /7/ "Po~etak Knjige je lijek od svakog otrova", kao i
"Du{evni lijek", na osnovi hadisa Ebu-Seida el-Hudrija, prema kome
se jedan bolestan ~ovjek njom izlije~io, nakon ~ega mu je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /8/ "Otkuda zna{ da
je ona lijek?" Naziva se i "Osnova Kur'ana", na temelju predanja
[a'bija od Ibn-Abbasa, koji ju je nazvao "Osnova Kur'ana" rekav{i:
"Njena osnova su rije~i: 'U ime Allaha, Svemilosnog,
Milostivog.'"
1 EL-FATIHA / PROLOG
OBJAVLJENA U MEKI, IMA 7 AJETA
Sufjan ibn Ujejne nazvao je ovu suru "[tit -nik", a Jahja ibn
ebi-Kesir "Dovoljna", na osnovi sadr`aja nekih mursel hadisa: /9/
"Majka Knjige zamjenjuje drugo, a drugo ne zamjenjuje nju." Usto,
naziva se i "Molitva" i "Riznica", {to navodi Zamah{eri u
Ke{{afu.
Objava Prema predanju Ibn-Abbasa, Katade i Ebul-Alije,
sura "El-Fatiha" objavljena je u Meki. Dakle, to je me -kanska
sura, iako ima mi{ljenja da je medinska, odnosno, da je objavljena
dva puta, prvo u Meki, a zatim i u Medini.4
Vrijednosti Fatihe Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-
Hurejrea da je rekao: /10/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, do{ao je jednom prilikom kod Ubejja ibn Ka'ba dok je
ovaj klanjao namaz i rekao mu: 'O Ubejje!' Ubejj se okrenuo ne
odazvav{i se, a on mu je ponovio: 'O Ubejje!' Ubejj je tada br`e
zavr{io namaz i pohitao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
rekav{i: 'Mir s tobom, Allahov Poslani~e!' Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: 'I s tobom mir! [ta te je navelo da
se ne odazove{ kada sam te pozvao?' On je odgovorio: 'Allahov
Poslani~e, bio sam u namazu.' Na to mu je Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: 'Zar ti u onome {to je Allah meni objavio
nije poznato: 'Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu
onome {to }e vam `ivot osigurati.' (8:24) On je rekao: 'Dakako,
Allahov Poslani~e! Odazivam se.' Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, zapitao ga je: 'Ho}e{ li da te upoznam sa surom kojoj
sli~na nije ob-javljena, ni u Tevratu, ni u Ind`ilu, ni u Zeburu,
niti u Furkanu?!' Rekao je: 'Da, Allahov Poslani~e.' Poslanik,
4 Tanije je, meutim, da je objavljena u Meki. Allah, d.., kae:
Mi smo ti dali sedam ajeta koji se ponavljaju." (15:87) Tj., ajeta
koji se ponavljaju u namazu i ue na svakom rekatu. Prema tome,
budui da je Allah naredio namaz u Meki, evidentno je da je i ova
sura objavljena u Meki, budui da se ona ui na svakom rekatu namaza
otkada je namaz nareen kao obavezna dunost. Na to upuuje i hadis:
"...Namaz sam podijelio... itd." Fatiha se sastoji od sedam ajeta,
a ulema se razilazi oko toga da li je bismilla ajet Fatihe ili
ne!
-
1 El-Fatiha / Prolog 1 28 sallallahu alejhi ve sellem, tada je
rekao: 'Ne bih htio izi}i na ova vrata prije nego {to je
sazna{.'
Zatim pri~a: 'Allahov. Poslanik me je uzeo za ruku govore}i, dok
sam ja usporavao boje}i se da ne do|emo do vrata prije nego zavr{i.
Kada smo se pribli`ili vratima, upitao sam: 'Allahov Pposlani~e!
Koja je to sura koju si mi obe}ao?' Rekao je: 'Ona {to je u~i{ u
namazu...!' Prou~io sam mu 'Majku Kur'ana', a on je rekao: 'Tako mi
Onog u ^ijoj ruci je moj `ivot, Allah nije objavio niti u Tevratu,
niti u Ind`ilu, niti u Zeburu, niti u Furkanu suru kao {to je ova!
To je sedam ajeta koji se ponavljaju!' "
Prenosi ga Tirmizi i navodi: /11/ "To je sedam po-sebnih ajeta i
Kur'an ~asni koji ti objavljujemo." Zatim ka`e: "Hadis je
hasen-sahih."
Imam Ahmed ibn Hanbel, r.a., u svom Musnedu navodi da je
Ebu-Seid ibnul-Mu'alla rekao: /12/ "Dok sam klanjao, pozvao me je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali mu se nisam
odazvao dok nisam zavr{io namaz." Zatim ka`e: "Oti{ao sam kod
njega, pa mi je rekao: '[ta te je sprije~ilo da mi do|e{?' Rekao
sam: 'Allahov Poslani~e, klanjao sam.' On je na to rekao: 'Zar
Allah Uzvi{eni nije kazao: 'O vjernici! Odazovite se Allahu i
Poslaniku
kada vas pozovu Onome {to vas o`ivljava!' (8:24) Zatim je kazao:
'Prije nego izi|e{ iz d`amije, re}i }u ti koja je najvrednija sura
u Kur'anu!' Zatim me je uzeo za ruku, a kada je htio izi}i iz
d`amije, ja rekoh: 'Allahov Poslani~e, kazao si da }e{ mi re}i koja
je naj vrednija sura u Kur'anu?' Odgovorio je: 'Hvala Allahu,
Gospodaru svjetova!' To je sedam posebnih ajeta i Kur'an ~asni,
koji sam ti donio." Ovako prenose Buhari, Ebu-Davud, Nesa'i i
Ibn-Mad`e.
Drugi hadis Muslim prenosi u svom Sahihu, te Nesa'i u svom
Sunenu sa lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa da je rekao: /13/
"Dok je jednom prilikom kod Allahovog Poslanika bio D`ebrail,
za~ula se neka {kripa. D`ebrail je pogledao prema nebu rekav{i: 'To
se otvaraju vrata nebeska {to nikada nisu otvarana!' Zatim je
dodao: 'Otuda je si{ao melek, do{ao Poslaniku i rekao mu: 'Obraduj
sa dva svjetla koja su ti, mimo drugih vjerovjesnika, dana, a to
su: 'Po~etak Knjige' i 'Posljednji ajeti sure El-Bekare'."
Navedeno prema Nesa'iju, a Muslim hadis prenosi u sli~noj
verziji.
Slijede}i hadis Muslim prenosi od Ebu-Hurejre, r.a., koji
navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
/14/ "Ko klanja namaz u kome nije prou~io 'Majku Kur'ana', namaz mu
nije potpun!" Neko je pri~ao Ebu-Hurejri: "Kada smo za imamom, kako
da postupimo?", pa je rekao: "U~ite Fatihu u sebi!", a ja sam ~uo
Allaho-vog.Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako
govori: "Uzvi{eni Allah ka`e: "Namaz sam podijelio izme|u Sebe i
Svog roba, na dva dijela: Mom robu pripada ono {to moli! Kada on
ka`e: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!",Allah ka`e: "Moj rob Mi
zahvaljuje!"; kada ka`e: "Svemilosnom, Millos -tivom", Allah ka`e:
"Moj rob Me hvali"; kada ka`e: "Vladaru Dana sudnjega", Allah ka`e:
"Moj rob Me veli~a!", odnosno nekada ka`e: "Moj rob se Meni
predaje" ; kada ka`e: Samo Tebi robujemo i od Tebe pomo} molimo!",
Allah ka`e: "Ovo je izme|u Mene i Mog roba. Njemu pripada ono {to
moli!" ; kada ka`e: "Uputi nas na Pravi put! Na put onih koje si
blagodario! A ne na put onih na koje se srd`ba izlila i koji su
zalutali", Allah ka`e: "Ovo pripada Mom robu, jer Njegovo je ono
{to on moli!" (Ovako hadis prenosi Nesa'i...)
Stav o u~enju Fatihe u namazu Postoje tri mi{ljenja u~enjaka: 1.
Obavezno je da Fatihu u~i imam i muktedija
(koji klanja za imamom) kao i onaj koji klanja pojedina~no, i to
potvr|uje glavnina hadisa koji se odnose na ovo pitanje:. /15/
"Nema namaza ko ne prou~i Fatihu!" /16/ "Ko klanja namaz u kojem ne
prou~i Fatihu, namaz mu nije potpun." /17/ "Ne}e biti nagrade za
namaz u kojem se ne prou~i Majka Kur'ana." Ovo je mi{ljenje [afije,
r.a.
2. Nije obavezno za muktediju da u~i Fatihu ili bilo {ta drugo u
namazu, bez obzira da li se radi o namazu u kome se u~i naglas ili
u sebi. Ahmed ibn Hanbel u svom Musnedu prenosi od D`abira ibn
Abdullaha, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: /18/ "Ko bude klanjao za imamom, u~enje imama bit }e
i njegovo u~enje." Me|utim, u senedu (lancu ovog hadisa) postoji
slabost, a prenosi ga Malik od Vehba ibn Kejsana, koji to prenosi
od D`abira kao njegove rije~i. Ovaj hadis tako|er se prenosi
direktno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u vi{e
verzija ali ni jedna nije vjerodostojna. Allah to najbolje zna!
3. Obavezno je da muktedija u~i za imamom u namazu u kojem se
u~i u sebi, za razliku od namaza u kome se u~i naglas, kada nije
obavezno u~iti Fatihu. To je utvr|eno na osnovi predanja Ebu-Musaa
el-E{'arije u Sahihu Muslimovu, gdje se navodi da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /20/ "Imam je tu da
ga slijedite, pa kada izgovori "tekbir", i vi izgovorite,. kada
u~i, vi slu{ajte... i spomenuo je hadis do kraja. Ovako ga prenose
Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai i Ibni-Mad`e/ Ehlus-sunen u svojim
"Sunenima" od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "...a kada u~i, vi {utite!" Muslim ibn
Had`ad` ovaj hadis smatra vjerodostojnim.
Gornja dva hadisa ukazuju na vjerodostojnost ovog mi{ljenja koje
je, ustvari, i mi{ljenje [afije, Allah
-
1 El-Fatiha / Prolog 29
mu se smilovao.5
Tuma~enje "isti'aze" i propisi u vezi s tim
Uzvi{eni Allah ka`e:
"
A ako te pogodi smutnja {ejtanova, ti potra`i za{titu od Allaha!
On, uistinu, sve ~uje i zna!" (7:200) Zatim ka`e: "Kada hoe da ui
Kur'an, zatrai od Allaha zatitu od prokletog ejtana! On doista nema
nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga
uzdaju! Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zatitnika
uzimaju i koji druge Njemu ravnim smatraju" (16:98), tj. njihovom
Gospodaru, Allahu ravne smatraju. Neki u~a~i Kur'ana tvrde da se
za{tita tra`i nakon u~enja, temelje}i to na bukvalnom zna~enju
ajeta, te na izbjegavanju samodopadljivosti nakon {to se zavr{i s
ibadetom, {to Ebu-Bekr ibn El-Arebi smatra neobi~nim. Me|utim,
postoji i drugo mi{ljenje, po kome je "isti'aza" potrebna i na
po~etku i na zavr{etku u~enja. Op}e je poznato, me|utim, mi{ljenje
koje prihva}a ve}ina u~enjaka - da je "isti'aza" potrebna prije
u~enja kako bi se onemogu}ilo djelovanje {ejtana i
dekon-centracija. Prema tome mi{ljenju, ajet ima slijede}e zna~enje
"Kada ho}e{ da u~i{ Kur'an, zatra`i da te za{titi Allah od
prokletog {ejtana", kao {to je i u rije~ima Allaha Uzvi{enog: "Kada
ho}ete klanjati namaz, operite svoja lica i svoje ruke..." itd.
(5:6) Dakle, kada ho}ete na namaz, to u~inite! Dokaz za to su i
hadisi Allah ovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: - Ahmed
ibn Hanbel prenosi od Ebu-Seida el-Hudrija da je rekao: /21/ "Kada
bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao nou da
klanja, poeo bi namaz s tekbirom i uenjem: "Veli~ina i hvala
pripada Tebi, moj Allahu! Blago-slovljeno je Tvoje ime, neizmjerna
Tvoja veli~ina! Nema drugog boga osim Tebe!", zatim: "Nema boga
osim Allaha", tri puta, a zatim: "Utje~em se Allahu, Koji sve ~uje
i zna, od prokletog {ejtana!", "od njegova davljenja, nje -gove
oholosti i pjesama!" 6
To prenose ~etverica prire|iva~a Sunena prema predanju D`afera
ibn Sulejmana od Alija ibn Alije er-
Rifai el-Je{kerija. Tirmizi ka`e: "To je najpoznatije u ovoj
oblasti!", a Ebu-Hanife, r.h., i Muhammed isti~u da se "isti'aza"
odnosi isklju~ivo na u~enje, dok Ebu-Jusuf na vodi da se odnosi na
namaz.
5 Uporedi str. 13, gdje se, takoer, razmatra ovo pitanje! 6 Rije
(el-hemize) znai: smrt, padavica, davljenje, (en-nefih) znai
oholost i puhanje, a (en-nefes) vraarsko zapuhivanje, aranje,
pjesnitvo (ejtansko).
Jedna od lijepih stvari u vezi s "isti'azom" jeste ~is -tota
usta u pogledu nepotrebnog i bestidnog govora. Ona je za u~enje
Allahovog govora, tra`enje uto~i{ta i za{tite kod Allaha,
priznavanje Njegove svemo}i naspram slabosti roba, odnosno nemo}i
suprotstavljanja unutarnjem neprijatelju kojeg mo`e sprije~iti i
onemogu}iti samo Allah, Koji ga je stvorio, jer Njega ne mo`e
prevariti niti podmititi, za razliku od neprijatelja iz ljudske
vrste. Stoga, budu}i da {ejtan tretira ~ovjeka kao onoga koji ga ne
vidi, ~ovjek tra`i za{titu kod Onoga Koji njega vidi, a Kojeg
{ejtan ne vidi. Rije~i: "Utje~em se Allahu od prokletog {ejtana",
dakle, zna~e: tra`im uto~i{te kod Allaha Uzvi{enog od prokletog
{ejtana kako mi ne bi nanio {tetu u vjeri, ni na ovome svijetu,
odnosno, kako me ne bi odvratio da ~inim ono {to mi je nare|eno ili
me naveo da ~inim ono {to mi je zabranjeno. Budu}i da {ejtan vidi
~ovjeka, a on ne vidi njega, ~ovjek tra`i za{titu kod Onoga Koji
{ejtana vidi, a on Njega ne vidi.
Ve}ina u~enjaka smatra da je "isti'aza" po`eljna, a ne obavezna,
u smislu da onaj koji je ne u~ini ipak nije grje{nik. Ibn-Sirin
isti~e: "Ako ~ovjek jednom u `ivotu zatra`i za{titu kod Allaha, s
njega je spala obaveza!" U~enjaci navode da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, bio ustrajan u u~enju isti'aze jer to odbija
{ejtana, a [afija navodi da se to mo`e u~initi i naglas i u sebi.
Stoga je ono ~ime se zadovoljava obaveza i samo obavezno.7
Rije~ "{ejtan" izvedena je od infinitiva glagola "{etane", {to
zna~i biti udaljen, i on je (po svojoj prirodi i nedjelima) daleko
od svakog dobra. Rije~ "er-red`im" zna~i proklet, tj. udaljen od
svakog dobra.
"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"/1/
Prema predanju Ebu-Davuda s vjerodostojnim
lancem prenosilaca, od Ibn-Abbasa se navodi da Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, nije poz -navao razdvajanje sura,
jedne od druge, sve dok mu nije objavljena bismilla. U~enjaci se
sla`u da ona predstavlja dio ajeta sure "En-Neml", iako se ne sla`u
da li je to poseban ajet na po~etku svake sure, ili je poseban samo
u okviru Fatihe, odnosno ajet za razdvajanje pojedinih sura.
Najvjerovatnije je da je to
7 Kada kaem: "Utjeem se Allahu od prokletog ejtana!", to znai:
utjeem se Allahu, kod Njega traim zatitu od zla ejtana odstranjenog
od Allahove milosti i svakog dobra, kako mi ne bi nanio tetu u
mojoj vjeri ili ivotu, odnosno, kako me ne bi odvratio da inim ono
to mi je nareeno, a naveo da inim to mi je zabranjeno. Jer, ejtana
moe sprijeiti samo Allah Uzvieni!
-
1 El-Fatiha / Prolog 1 30 ajet kojim se razdvajaju pojedine
sure, kao {to smo vidjeli iz rije~i Ibn-Abbasa, koje prenosi
Ebu-Davud. Oni, pak, koji smatraju da je to ajet na po~etku Fatihe,
smatraju da se u~i naglas, u namazu, za razliku od drugih, koji
bismillu u~e u sebi. Me|utim, svako od ova dva navedena mi{ljenja
ima potporu skupine ashaba, a pouzdano se zna da su prva ~etverica
halifa bismillu u~ili u sebi, {to su potom ~inili i tabiini,
odnosno nasljednici tabiina. Usto, ovo je stav i Ebu-Hanife,
Sevrija i Ibn-Hanbela, dok Imam Malik smatra da se bismilla ne u~i,
ni naglas, ni u sebi.
Ukratko, mo`e se re}i da predanje od Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s kojim se sla`u svi
autoriteti, upu}uje na ispravnost i onih koji u~e naglas i onih
koji to ~ine u sebi.
Vrijednosti bismille Imam Ebu-Muhammed Abdurrahman ibn Ebi-
-Hatim, r.h., u svom komentaru, s lancem prenosilaca od Osmana
ibn Affana, prenosi da je rekao: /22/ "Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje u vezi s
bismillom, tj. rije~i:U ime Allaha , Svemilosnog, Milostivog na {to
je on odgovorio: "To je jedno od imena Allaha Uzvi{enog, a izme|u
toga i Najvi{eg Imena udaljenost je koliko izme|u crnila i bjelila
o~iju."
Veki', sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Ibn-Mes'uda da je
rekao: "Ko `eli da ga Allah sa~uva od devetnaest zebanija (~uvara
D`ehennema), neka u~i bismillu", pa }e mu Allah u~initi svako slovo
{titom od njih. To navode Ibn-Atijje i El-Kurtubi. Ibn-Atijje
odabira ovo mi{ljenje i navodi slijede}i hadis: /23/ "Vidio sam
trideset i nekoliko meleka kako prihva}aju rije~i nekog ~ovjeka
koji je u~io: "Na{ Gospodaru, Tebi pripada zahvala, velika, lijepa
i blagodarna!" Poznato je da te rije~i sadr`e trideset i nekoliko
slova.
U hadisu Bi{ra ibn Ammare, koji prenosi od Ed-Dahhaka, a on od
Ibn-Abbasa, navodi se: "Prvo {to je D`ebrail saop}io Muhammedu,
sallallahu alejhi ve sellem, bile su rije~i: /24/ Muhammede, reci:
'Utje~em se Onome Koji istinski ~uje i zna, od prokletog {ejtana!',
a zatim je rekao: 'Reci:
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog'." En-Nesa'i u knjizi "Dan
i no}", te Ibn-Merdevejh u svom komentaru hadisa Halida el-Hazzai,
koji prenosi od El-Hud`ejmija, on od Ebu-Meliha ibn Usame, ovaj od
Umejra, a on od svoga oca, navodi da je rekao: /25/ "Bio sam iza
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je posrnuo, pa sam
rekao: 'Propao {ejtan!', a on mi je odgovorio: 'Ne govori tako, jer
on se time samo pove}ava i postaje kao ku}a velik! Zato reci:
'Bismillah', jer time se on smanjuje i postaje sitan kao mu{ica!'
"
To je uticaj beri}eta rije~i bismille! Lijepo je bismillu
prou~iti prije ulaska u zahod, na
po~etku abdesta, zatim na po~etku jela i klanja, iako neki
u~enjaci smatraju da je pri klanju to obavezno.
Lijepo je, tako|er, prou~iti bismillu i prije spolnog odnosa,
jer se u oba Sahiha navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /26/ "Uko -liko neko od vas, kada `eli
pri}i supruzi, izgovori bismillu i ka`e: 'U ime Allaha! Moj Allahu,
ukloni od nas {ejtana! Ukloni ga i od onoga {to nam podari{!' - ako
iz toga odnosa bude ro|eno dijete - {ejtan mu nikada ne}e nanijeti
{tetu!"
Ime Allah, vlastito je ime za Gospodara, od -nosno, to je ime
Uzvi{enog Gospodara. Navodi se da je to Njegovo najve}e ime
EL-ISMUL-A'ZAM, budu}i da sadr`i sva svojstva Uzvi{enog. Allah
Uzvi{eni ka`e: "
-
-
On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema. On je Znalac
Nevidljivog i Vidljivog svijeta. On je Svemilosni, Milostivi. On je
Allah, osim Ko jeg drugog boga nema. Vladar, Sveti, bez ne
-dostatka, Onaj Koji sve osigurava, Koji nad svim bdije, Uzvi{eni,
Silni, Gordi; hvaljen neka je Allah i ~ist od svega {to Mu ravnim
pridru `uju. On je Allah, Tvorac, Koji iz ni~ega stvara, Koji
oblike daje! On ima najljep{a imena, a hvale Ga i oni na nebesima i
oni na Zemlji! On je Silni i Mudri!" (59:22-24) Buharija i Muslim
navode od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /27/ "Allah ima devedeset i devet imena,
dakle jedno manje od stotinu. Ko ih razumije i radi po njima, u}i
}e u D`ennet."8
predstavljaju dva imena izvedena iz rije~i "milost" sa poja~anim
zna~enjem. Ime "Svemilosni" ima op}enitije zna~enje od (rahim)
milostivi. Ono je izvedeno, iako ima mi{ljenja da je neizvedeno, o
~emu }e biti rije~i kasnije, u tuma~enju Allahovih uzvi{enih rije~i
u okviru Fatihe, ako Bog da! Molim da nas Allah uputi i na Njega se
oslanjamo!
"Hvala Allahu, Gospodaru svjetova" /2/
"Hvala Allahu" - pretpostavlja iskrenu zahvalnost
Allahu na blagodatima koje je podario Svojim robovima bez obzira
na zasluge, a ~iji broj zna samo On, d`.{., isklju~uju}i pri tome
klanjanje bilo kome ili ~emu {to je On stvorio. Njemu pripada
zahvala prije i poslije svega drugoga!
Odre|eni ~lan uz rije~ zna~i obuhvatnost svake
8 Rije znai: "Ko ih istinski razumije i radi po njima." Raditi
po njima znai iskazivati Allahovu Jednou i iskazivati Njegovu
Jednou u Biu, Svojstvima, rububijjetu (da je On Gospodar) i
uluhijjetu (da je On Bog Koji se obova). Ovo treba iskazivati
svojim biem i duom, a ko umre sa iskrenim tevhidom i sa svim
njegovim znaenjima a nije radio i govorio suprotno tevhidu, ui e u
Dennet. to se tie toga da rije znai pamenje tih imena, moemo rei da
mnogo ljudi naui ta imena napamet, ali bez razumijevanja, a usto
postupaju suprotno tome, to predstavlja kontradiktornost sa
rijeima. Za ovakvog ovjeka ne moe se rei da je "nauio" ta imena jer
se ovdje misli na razumijevanje tih imena i djelovanje shodno
njima, onako kako to Allah eli i kako nam je Poslanik dostavio.
-
1 El-Fatiha / Prolog 31
vrste zahvale Uzvi{enom Allahu, {to potvr|uje i hadis: /28/
"Bo`e! Tebi pripada svaka hvala; Tebi pripada sva vlast; u Tvojim
je rukama svako dobro; Tebi se sve vra}a...!"
"Gospodaru svjetova." - Rije~ ozna~ava Onoga Koji posjeduje i
raspola`e, i ne upotrebljava se s odre|enim ~lanom, izuzev kada se
odnosi na Allaha Uzvi{enog. Stoga, nije dozvoljeno da se rije~
upotrebljava za ne{to drugo bez genitivne veze. Tako npr. mi
ka`emo: "doma}in ku}e", "vlasnik ma~a", dok rije~ s odre|enim
~lanom upotrebljavamo samo za Allaha Uzvi{enog.
"Svjetova" - mno`ina je u genitivu od rije~i "svijet", koja
ozna~ava sve {to postoji, izuzev Allaha Uzvi{enog. To je u arapskom
jeziku zbirna imenica, koja nema ~iste jednine. Svjetovi vrste su
bi}a na nebesima i na Zemlji, na kopnu i moru. U tom smislu, ljudi
predstavljaju svijet, d`ini predstavljaju svijet, meleci
predstavljaju svijet... itd. Bi{r ibn Ammare, sa svojim lancem
prenosilaca, navodi od Ibn-Abbasa:, a to zna~i: "Hvala Allahu,
Kojemu pripada sve {to je stvoreno na nebesima i Zemlji, u njima i
izme|u njih, sve {to znamo i ne znamo!"
"Svemilosnom, Milostivom" /3/
"Svemilosnom, Milostivom" dva su imena izvedena iz rije~i
"milost" u vidu poja~anog zna~enja;, me|utim, ima ja~e zna~enje od.
Dakle, imenica izvedena je, uprkos mi{ljenju neke uleme da je
neizvedena. To pokazuje i predanje Tirmizijeve, koje on ocjenjuje
kao sahih (vjerodostojno) od Abdurrahmana ibn Avfa, r.a., koji
navodi da je ~uo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
kako ka`e: /29/ - Uzvi{eni Allah ka`e: "Ja sam Svemilosni. Stvorio
sam rodbinske veze i dao im ime prema Svom Imenu.9 Ko ih odr`ava -
Ja }u prema njemu biti dobar, a ko ih kida, Ja }u ga napustiti!"
Zatim navodi: "Ovo je tekst koji potvr|uje da je Er-Rahman izvedeno
i nema mjesta neslaganju i raspravi."
Ibn-D`erir, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Azremija
slijede}e: prvo ime "Svemilosni" odnosi se na sve stvoreno,10 a
drugo "Milostivi" odnosi se posebno na vjernike.
9 Allahovo ime je ER-RAHMAN a rodbina se na arapskom kae
er-rahim. (Prim. rec.) 10 Ja bih rekao: "Svemilosni" znai da je
milostiv prema stanovnicima ovoga svijeta i ahireta, a "Milostivi"
odnosi se posebno na vjernike na Sudnjem danu. Naime, Allah Uzvieni
milostiv je na ovome svijetu podjednako i prema vjernicima i prema
nevjernicima u pogledu pitanja njihovoga ivota i svega to osigurava
uvjete ivota na ovome svijetu. U odnosu na to, Njegova milost je
sveopa. Da to nije tako, ne bi bilo nikakvih uvjeta za bilo kakvu
obavezu razuma koji im je podaren da razlikuju istinu od neistine,
odnosno, obavezu potinjavanja svega u kosmosu, kako bi od toga
imali koristi stanovnici Zemlje, i ljudi i dini, budui da je "On
Onaj Koji vam je sve na Zemlji stvorio." (2:29) Stoga, postojanje
uvjeta za obavezu na ovome svijetu omoguuje polaganje rauna na
ahiretu.
U vezi s tim, neki ka`u: - Zato je On rekao: "Zatim se nad Ar{om
uzvisio Svemilosni!" (25:59); zatim: "Svemilosni nad Ar{om se
uzvisio!" (20:5) Glagol "uzvisiti se" ovdje je naveden uz ime
"Svemilosni", {to zna~i da obuhva}a milo{}u sva stvorenja. Allah
Uzvi{eni ka`e: "Prema vjernicima je milostiv" (33:43), tako da ovo
Svoje Ime vezuje samo za vjernike. U vezi s tim neki u~enjaci tvrde
da je to dokaz da ime "Svemilosni" zna~i poja~an intenzitet
milosti, budu}i da se odnosi na oba svijeta.11
El-Kurtubi ka`e: "On, d`.{., opisao je sebe rije~ima
"Svemilosnom, Milostivom" nakon rije~i "Gospodar svjetova" kako bi
dao olak{anje i podsticaj nakon zastra{ivanja! Naime, "Svemilosnom,
Milostivom" rije~i su koje sadr`e podsticaj koji dolazi nakon
sintagme: "Gospodaru svjetova", koja nosi za -stra{ivanje i
strepnju, kao i u slijede}em ajetu: "Ka`i robovima Mojim da Sam Ja,
zaista, Onaj Koji pra{ta, da sam Milostiv i da je Moja kazna
bolna!" (15:49) U Sahihu Muslimovom navodi se od Ebu-Hurejre da je
rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
/31/ "Kada bi vjernik znao kolika je Allahova kazna, niko se ne bi
nadao Njegovom D`ennetu; kada bi nevjernik znao kolika je Allahova
milost, niko ne bi izgubio nadu u Njegovu milost!" Ime "Svemilosni"
jeste ime koje ljudi ne smiju prisvajati za sebe, niti se ono mo`e
dati bilo kome s obzirom da je ono isklju~ivo ime Allaha Uzvi{enog.
Stoga, kada je Musejleme el-Kezzab (Musejleme La`ni) to sebi javno
dozvolio uzev{i ime
"Svemilosni Jemame", Allah mu je dao ogrta~ la`i, proglasio ga
la{cem. Uz njegovo ime otada obavezno ide i kvalifikativ "Kezzab",
"La`ac", {to je postalo lo{im primjerom, kako me|u gra|anima, tako
i me|u beduinima, koji ~e{to ka`u: "Ve}i je la`ac i od
Musejleme!"
"Vladaru Sudnjega dana" /4/
Neki u~a~i ~itaju ovako: "meliki jeumiddin" a drugi "maliki
jeumiddin", i jedan i drugi kiraet su sahih i spadaju u sedam
pouzdanih (mutevatir) predanja. Usto, nekada se navodi i ~itanje
"vlast" sa kesrom na "mimu" i sakinom na "lamu"! Vlast se ne odnosi
samo na Sudnji dan ve} i na ovaj svijet. On (Allah, d`.{.)
11 Ja bih rekao: "to se tie teksta dove... /30/ "O Svemilosni~e
ovoga svijeta i ahireta, Milostivi!", rije "Milostivi" ovdje znai
da je milostiv prema vjernicima na ovome svijetu, s obzirom na
nji-hovu pokornost i vjeru u Allaha, izvravanje Njegovih naredbi i
izbjegavanje zabrana, kako bi im olakao puteve takvog djelo -vanja.
Pored toga, On e biti milostiv prema njima i na Sud -njem danu
uvodei ih u Dennet, nagraujui ih time za vjerovanje i pokornost
koje su pokazali. Prema tome, njihova pokornost prema Allahu
Uzvienom na ovome svijetu stvar je Njegove milosti prema njima, a
nagrada Dennetom, takoer, rezultat Njegove milosti. To je i smisao
rijei Allaha Uzvienog: "Milostivi", a Allah to najbolje zna!
-
1 El-Fatiha / Prolog 1 32 vladar je ovoga ali i budu}eg svijeta,
a prethodno je bilo spomena da je On gospodar svih svjetova, a u to
spadaju i ovaj a i budu}i svijet (ahiret). Ovdje je rije~ "Vladar,
Posjednik" pridodana uz sintagmu "Dan suda" (tj. Sudnji dan) budu}i
da toga dana niko ne}e mo}i polagati pravo na bilo {to mimo Allaha
Uzvi{enog, kao {to niko ne}e mo}i ni govoriti bez Njegove dozvole.
Allah Uzvi{eni ka`e: "Na Dan kada D`ibril i meleci budu u redove
poredani, kada bude govorio samo onaj kome Svemilosni dozvoli, tako
da govori istinu" (78:38). Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa:
"Vladaru Dana suda" zna~i da toga dana niko ne}e imati vlast niti
posjeda kao {to je imao na ovome svijetu, pa da dozvoli sebi i
ka`e: "Ovo je moje, odnosno ovo je moj posjed!" Jer, tamo na
Sudnjem danu, niko ne}e imati vlasti niti imetka! "Dan suda (Sudnji
dan)" ozna~ava Dan obra~una za stvorena bi}a, Sudnji dan na kome }e
oni odgovarati za svoja djela, za dobro - dobrim, a za zlo - zlim,
izuzev onih kojima Allah oprosti. Moj Bo`e, Ti si Onaj Koji pra{ta,
Ti voli{ pra{tanje, pa oprosti i nama!
"Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo} molimo!" /5/
Spojena zamjenica "Samo Tebe" pred -stavlja objekat koji je
do{ao ispred glagola u funkciji preciznog odre|enja, kako bi se
jasno odredila na -mjera subjekta i izraz bio jasan.
"Samo Tebi robujemo" zna~i, dakle, "ne obo`avamo nikog drugog
osim Tebe, ne uzdamo se ni u koga drugog osim u Tebe", {to
predstavlja izraz vrhunca pokornosti. Rije~ ibadet semanti~ki je
usko vezana za rije~, koja zna~i poniznost, podlo`nost,
pot~injenost itd. Tako se npr. Ka`e da je put utrt i dotjeran, da
je deva poslu{na, odnosno, pot~injena i pokorna. U [erijatu se time
izra`ava savr{ena ljubav, pokornost, odanost i strahopo{tovanje.
Neki pripadnici ispravne tradicije (Selefa) govore: "Fatiha je
su{tina Kur'ana, a njena su{tina je u ovim rije~ima: Prvi dio, tj.
"Samo Tebi robujemo" predstavlja ogradu od svakog oblika politeizma
({irka), a drugi dio: "i samo od Tebe pomo} tra`imo" predstavlja
ogradu od svake druge mo}i, sile ili snage i predanosti osim Allahu
Uzvi{enom.
U ovom ajetu govor prelazi iz tre}eg u drugo lice zamjenicom
"Tebe", {to je u skladu s ukupnim zna~enjem teksta. Naime, nakon
{to se Allahov rob Njemu zahvali, nakon {to izrazi pohvalu i
Njegovu veli~inu, da bi se potom ogradio od obo`avanja bilo koga
drugog, odnosno od tra`enja pomo}i od bilo koga drugog osim od
Allaha, time se on pribli`io Allahu Uzvi{enom, do{av{i pred Njega,
tako da Mu se mo`e direktno obratiti zamjenicom drugog lica "Tebi"
rije~ima: "Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo}
molimo!" Ibn-Abbas, Allah njime bio zadovoljan, rekao je:
tj.
samo Tebi tevhid (monoteizam) iskazu -jemo, samo od Tebe
strahujemo i u Tebe nade pola -`emo, i ni u koga drugog. Tj. samo
od Tebe pomo} tra`imo u pogledu pokornosti Tebi a i u pogledu svih
drugih stvari. je do{lo prije, jer je ibadet cilj, a tra`enje
pomo}i je sredstvo da se ibadet ostvari.
"Uputi nas na Pravi put!" /6/
Nakon {to je iskazana pohvala Onome od Kojega se pomo} tra`i,
slijedi molba u skladu s rije~ima Uzvi -{enog: /32/ "... polovina
pripada Mom robu, budu}i da njemu pripada ono {to on tra`i." Onaj
koji moli najprije je du`an pohvaliti Onoga od Koga moli, a zatim
uputiti molbu za sebe i svoju bra}u vjernike, kao {to je i kazano
rije~ima: "Uputi nas na Pravi put!" Time se sugerira obra}anje
Allahu uz pomo} Njegovih uzvi{enih Svojstava i dobrih djela, s
obzirom da, nakon zahvale i pohvale, slijedi veli~anje Njega
isticanjem atributa kao {to su: "Gospodar svjetova", Svemilosni,
Milostivi, Vladar Dana suda, da bi se potom izrazilo obo`avanje
samo Njemu i obra}anje za pomo} samo Njemu. Prema tome, nakon {to
su pred Gospodarom svjetova istaknute navedene vrline, upu}uje Mu
se molba za vlastitu uputu kao i uputu svoje bra}e na Pravi put,
{to - bez dodatka ili nedostatka - predstavlja autenti~ni islam,
~ist od svake novotarije i praznovjerja. To je put koji je najbli`i
postignu}u onoga {to Allah voli i ~ime je On zadovoljan, a {to je u
skladu s nare|enjima i Objavom s kojom je do{ao Njegov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem. Kada se musliman zadubi u kur'anske
ajete, vidjet }e da svim ajetima kojima se upu}uje dova obavezno
prethodi obra}anje Allahu Uzvi{enom, bilo ukazivanjem na Njegova
bitna svojstva, Njegova lijepa imena, Uzvi{ena svojstva ili na
dobra djela kojima je mogu}e pribli`iti se svome Gospodaru, odnosno
obra}anje bra}e vjernika Njemu dovom za sebe ili svojom dovom za
njih.
Uzvieni Allah kae jezikom Zunnuna, a.s.: "Nema boga drugoga osim
Tebe; Uzvi{en si ; ja sam, uistinu bio silnik" (21: 87), jer on
(Zunnun), nakon to ga je progutala riba, nije naao pogodniji nain
za obraanje Allahu od potvrde Njegove jednoe i istote, odnosno
priznanja grijeha kojim je sebi uinio nepravdu i nasilje. Ovo
priznanje grijeha, povezano s kajanjem za uinjeni prijestup, ima
ulogu tevbe (pokajanja) upuene Allahu Uzvienom, to je, bez sumnje,
jedno od osnovnih dobrih djela koje Allah prima kao sredstvo
obraanja Njemu. Primjeri ove vrste u Kur'anu su brojni, a jedan od
njih su i rijei
-
1 El-Fatiha / Prolog 33
Allaha Uzvienog, iskazane jezikom naih praroditelja, Adema i
Have, nakon to su uinili grijeh: "Gospodaru na{, reko{e oni, prema
sebi smo u~inili nasilje i ako nam Ti ne oprosti{ i ne smiluje{ nam
se, sigurno }emo propasti!" (7:23) To su rije~i koje je Adem, a.s.,
primio od svoga Gospodara (da njima dovu ~ini), da bi mu, potom,
bilo opro{teno. Takve su i rije~i Allaha Uzvi{enog: "Gospodaru na{,
mi smo uistinu ~uli glasnika koji poziva u vjeru, da vjerujete u
Gospodara svoga, pa Mu se odazvasmo: Vjerujemo!" (3: 193)
Nema sumnje da je vjera u Allaha, d`.{., i Njegova Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, osnov svih dobrih djela. Stoga, nakon
{to su Allahu uputili ovo dobro djelo, tj. vjeru u Njega i
Poslanika Njegova, spomenuli su svoje potrebe tra`e}i oprost
rije~ima:
"Gospodaru na{, oprosti nam grijehe na{e, pokrij na{e hr|ave
postupke i usmrti nas sa
dobrim." (3:193) Ovo je pouka od Allaha Uzvi{e -noga, da bismo
znali kako }emo Mu se obra}ati.12
"Na put onih kojim si blagodati podario, a ne na put onih na
koje se srd`ba izlila i koji su zalutali"/7/
"
-
Na put onih kojim si blagodati podario." Ovim se obja{njavaju
rije~i: "Pravi put." Oni kojima je Allah blagodati podario spominju
se tako|er i u poglavlju (En-Nisa), gdje Allah Uzvi{eni ka`e: "Oni
koji su pokorni Allahu i Poslaniku, to su oni koji }e biti u
dru{tvu vjerovjesnika, pra vednika, {ehida i dobrih ljudi kojima je
Allah blagodati podario. A, lijepo li je to dru{tvo! To je dobro od
Allaha i dovoljno je da to samo Allah zna!" (4:69-70)
Ed-Dahhak navodi da je Ibn-Abbas rekao: "...Na put onih kojim si
blagodati
podario...", jer su bili pokorni i samo se Tebi klanjali kao {to
to ~ine i Tvoji meleki, vjerovjesnici, pravednici, {ehidi i dobri
ljudi. To je u skladu s rije~ima na{ega Gospodara: A oni koji su
pokorni Allahu I Poslaniku, ti su sa onima kojima je Allah
blagodati podario. (4: 69)
Rije~i Allaha Uzvi{enog: "A ne onih na koje se srd`ba izlila i
koji su zalutali" zna~e: a ne na put onih na koje se srd`ba izlila,
jer oni na koje se srd`ba izlila su, ustvari, oni ~ija je namjera
lo{a, koji znaju {to je istina, ali je i pored toga napu{taju. Isto
tako, ne ni na put onih koji su
zalutali i izgubili znanje koje im je dano. I oni lutaju u
zabludi ne nalaze}i pravoga puta prema istini. Negacija ovdje ima
funkciju poja~anja zna~enja, kako bi se pokazalo da postoje dva
iskvarena (izgubljena) puta, put `idova i put kr{}ana.
"
12 Vidjeti nae djelo
PUT VJERNIKA pretpostavlja spoznaju istine i dje -lovanje u
skladu s tom spoznajom. Budu}i da su `idovi izgubili praksu, na
njih se odnosi srd`ba, a na kr{}ane zabluda, zato {to onaj koji ima
znanje, a ne postupa po njemu, zaslu`uje srd`bu. Onaj ko nema
znanje luta u zabludi. Stoga, kr{}ani, kada ne{to `ele u~initi,
nisu u stanju na}i Pravi put po{to nemaju odgovaraju}i pristup koji
osigurava put do istine, pa lutaju. I jedni i drugi zbog toga
zaslu`uju srd`bu, iako se ona posebno odnosi na `idove, u skladu s
rije~ima Allaha Uzvi{enog: "...onaj koga Allah prokune i na koga se
rasrdi" (5: 60), a na kr{}ane zabluda - u skladu s rije~ima:
Oni koji su jo{ ranije zalutali, {to su mnoge u zabludu doveli,
te i sami sa Pravog
puta skre -nuli." (5:77) Hammad ibn Seleme prenosi od Adijja ibn
Hatima da je rekao: /33/ "Pitao
sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s
rije~ima Uzvi{enog:A ne onih koji su protiv sebe srdbu izazvali, pa
je rekao: "@idovi", te i usto
dodao:Niti onih koji su zalutali "kr{}ani! Oni su zalutali!"
Ovako prenosi Sufjan ibn Ujejne, sa svojim lan -cem prenosilaca,
od Adijja ibn Hatima, a u predanju Ibn-Merdevejha od Ebu-Zerra se
navodi: /34/ "Pitao sam Allahovog Poslanika u vezi s rije~ima: "na
koje se srd`ba izlila", pa je rekao: "To su `idovi", a ja dodao:
"Niti onih koji su zalutali!", pa je rekao: "To su kr{}ani!"
Zaklju~ak Ova ~asna sura sastoji se dakle od sedam ajeta,
koji sadr`e: zahvalu Allahu Uzvi{enome , zahvalu Allahu,
veli~anje i pohvalu Allahu, d`.{., navo|enjem Njegovih lijepih
imena i Uzvi{enih atributa, ukazivanje na Povratak kao Dan suda ,
uputu Njegovim robovima da Ga mole i obo`avaju Ga, ogradu od
vlastite sile i mo}i, iskrenu predanost slu`enju Allahu (ibadet) i
~istom, mono-teisti~kom obo`avanju, te ~istotu od svakog oblika
idolopoklonstva ({irka), odnosno dr`anja da je neko ravan ili
sli~an Njemu, Uzvi{en je On! Nakon svega toga, slijedi molba koja
se upu}uje samo Allahu za uputu na Pravi put, odnosno Pravu vjeru,
te u~vr -{}ivanje na tom putu, kako bi se uspje{no pre{ao put do
Sudnjeg dana, koji vodi do d`enetskog bla`en -stva, u dru{tvo
vjerovjesnika, pravednika, {ehida i dobrih ljudi.
Usto, ova sura sadr`i i podsticaj za ~injenje dobrih djela, kako
bi nosioci tih djela bili na Sudnjem danu u dru{tvu onih koji su
~inili dobra djela, ali sadr`i i zastra{ivanje i upozorenje na
slije|enje putova neisti -ne, da ne bismo bili o`ivljeni na Sudnjem
danu u dru{tvu onih koji su slijedili te putove, a na koje se
-
1 El-Fatiha / Prolog 1 34 izlila srd`ba i koji su zalutali.
Ukazivanje na blagodati od Allaha Uzvi{enog ovdje je izuzetno
lijepo iskazano rije~ima: "Na put onih kojima si podario blagodati,
a ne onih na koje se izlila srd`ba..." Ovdje je u rije~ima: "a ne
onih na koje se izlila srd`ba" izostavljen subjekat srd`be, budu}i
da je poznat. Allah Uzvi{eni ka`e: "Koga Allah uputi, on je na
Pravom putu, a kome da da zaluta, ti mu ne}e{ na}i za{tit -nika
koji }e ga uputiti!" (18:17) Zatim ka`e: "Kome Allah da da zaluta,
niko ga ne}e na Pravi put uputiti. Njih }e ostaviti u nevjerstvu da
u njemu lutaju." (7: 186). Vi{e drugih ajeta, tako|er, potvr|uju da
samo Allah upu}uje na Pravi put i daje da se do|e u za -bludu,
nasuprot tvrdnji kaderija (indeterminista) i njihovih sljedbenika,
koji ka`u da Allahovi robovi sami prave svoj izbor po kome
postupaju, dokazuju}i svoj bidat nejasnim ajetima iz Kur'ana,
ostavljaju}i, pritom, po strani ono {to je izri~ito i sasvim jasno
navedeno. To je pozicija zabludjelih i zalutalih! Me|utim, u jednom
sahih hadisu stoji: /35/ "Kada vidite one koji iz Kur'ana slijede
nejasne ajete, znajte da su to oni koje je Allah imenovao u Kur'anu
i budite oprezni s njima." To su oni koje je Allah, d`.{., opisao
rije~ima: "[to se ti~e onih u ~ijim srcima je nastranost, oni
slijede nejasne ajete iz Kur'ana, pri`elj kuju}i smutnju i te`e}i
za svojim tuma~e njem." (3:7) Prema tome, u Kur'anu nema upori{ta
za bilo kakve novotarije, bidate, budu}i da je on objavljen s
ciljem da rastavi istinu od neistine, da uspostavi razliku izme|u
Pravog puta i zablude; u njemu nema proturje~nosti niti neslaganja,
jer to je Objava od Allaha, Mudrog i Hvale Dostojnog.
--
13
i
13 Ja bih tome jo dodao: "Nema sumnje da je i uputa i zabluda od
Allaha Uzvienog i ne postoji nita a da nema svoj uzrok. Meutim,
poto su tvrdoglavost (inad) i nevjerstvo (kufr) nastavljeni meu
idolopoklonicima i nevjernicima i nakon to im je doao jasni dokaz,
normalno je da ih Allah kazni za to odgovarajuom kaznom, to je i
uinio ostavivi ih u zabludi. Allah Uzvieni kae: "A kad oni skrenu{e
ustranu, Allah u~ini da i njihova srca skrenu ustranu." (61:5),
zatim: "A onome ko {krtari i osje}a se neovisnim, smatraju}i ono
najljep{e la`nim, njemu }emo put zla olak{ati" (92:8-10), to je
primjerena kazna.
to se, pak, tie vjernika, poto su oni posluali istinu,
prihvativi je s iskrenou i razumijevanjem, normalno je da budu i
oni nagraeni odgovarajuom nagradom. Njima je Allah olakao da krenu
Pravim putem, darivajui ih razumijevanjem, pameu i vjerom. Kao to
Allah Uzvieni kae: "A onome koji udjeljuje i boji se Allaha,
potvruju}i istinitost onoga {to je najljep{e, lagodnost }emo
omogu}iti." (92:5-7) To je odgovarajua nagrada za njih. Kao to je
poznato, i uputa i zabluda su od Allaha, Koji je sve stvorio; On je
Onaj Koji upuuje vjernike njihovim inom prihvaanja vjere, a daje
zabludu nevjernicima zbog njihove tvrdoglavosti i odbojnosti, to
predstavlja, kao to smo spo-menuli, odgovarajuu nagradu, odnosno
kaznu. To je ono to eli rei i na komentator, Ibn-Kesir, r.h.,
rijema: "...a ne kao to tvrde kaderije (indeterministi) i njihovi
sljedbenici da ljudi sami prave svoj izbor i postupaju prema tome",
tj. da oni biraju izmeu Pravog puta i
Za onoga koji u~i Fatihu lijepo je da po zavr{etku u~enja ka`e:
"Amin!", {to zna~i: "Bo`e, usli{aj!" Ta~no je da je to lijepo
(mustehab) za onoga ko to ~ini izvan namaza, dok je pritvr|eno za
onoga ko klanja sam ili kao imam ili za imamom. Zapravo pritvr|eno
je u oba zadnja slu~aja, prema jednom hadisu koji se nalazi u oba
Sahiha, gdje se od Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /36/ "Kada imam ka`e
'Amin!' i vi to ka`ite, jer onome ~ija rije~ 'Amin' bude
istovremena aminanju meleka, bit }e opro{teni prethodni (sitni)
grijesi." U Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /37/ "Ako neko od vas u namazu
ka`e 'Amin!' istovremeno dok i meleci govore na nebu, i to se jedno
s drugim poklopi, njemu }e biti opro{teni sitni grijesi koje je
ranije ~inio." Od Enesa se navodi da je rekao: /38/ "Meni je dano
'Amin!' u namazu i dovi, {to prije mene nikome izuzev Musau nije
dano. Jer, dok je Musa upu}ivao dovu, Harun je govorio 'Amin!' Zato
i vi zavr{avajte svoje dove s 'Amin' da bi vam ih Allah usli{ao."
Otuda i neki u~enjaci raspravljaju}i o ovom pitanju navode
slijede}i ajet: - I Musa re~e: Gospodaru na{, Ti si dao Faraonu i
glave{inama njegovim rasko{ i bo-gatstvo u ` votu na dunjaluku, da
bi zavodili s Puta Tvojega. Gospodaru na{, uni{ti bogat stva
njihova i zape~ati srca njihova da vjeru ne prihvate dok ne do`ive
patnju nesnosnu! On je rekao: Usli{ena je molba va{a! Vas dvojica
na Pravom putu ostanite i nipo{to ne slijediteput onih koji ne
znaju! (10:88-89)
Ovdje je navedena samo Musaova dova, ali se iz konteksta
razumije da je Harun aminao, {to je, tako|er, imalo stupanj dove na
osnovu rije~i: "Usli{ena je molba va{a." To pokazuje da onaj koji
uz dovu amina, kao da je i u~i. Na osnovu istog argumenta navodi se
i da onaj ko klanja za imamom ne u~i Fatihu, budu}i da njegovo
aminanje na kraju Fatihe ima stupanj u~enja ove sure. Time se
ujedno potvr|uje da onaj koji klanja za imamom, ne u~i za njim u
namazu u kojem se u~i naglas. Allah to najbolje zna!14
zablude, jer Onaj Koji upuuje, odnosno ini da se ide u zabludu,
jeste iskljuivo Allah Uzvieni, dok Njegovi robovi samo pripremaju
povod za to, razumijevanjem i djelovanjem u skladu s vjerom
(vjernici), odnosno tvrdo-glavou i odbojnou (nevjernici). To su
isklju ivo stvari izbora koji stoji kao pretpostavka nagrade,
odnosno kazne, dok je pitanje Pravog puta ili zablude stvar Allaha
Uzvienog. Jer, kada bi pitanje Pravog puta bilo iskljuivo u
nadlenosti vjernika i njegovog izbora, on se ne bi obraao
Allahu,.d.., rijeima: "Uputi nas na Pravi put!", odnosno, rijeima:
}Na" Gospodaru, ne u~ini da na{a srca skrenu nakon {to si nas
uputio!" (3:8) Allah Uzvieni to najbolje zna i On upuuje na Pravi
put! 14 Ovo je sasvim u skladu s rijeima Allaha Uzvienog:. "Kada se
u~i Kur'an, vi ga slu{ajte i {utite da bi vam se smilovalo."
(7:204) Sluanje i panja ovdje se nama nareuju od Allaha, d.., kako
bismo stekli Njegovu milost, jer samo sluanjem i panjom srce
moe
-
1 El-Fatiha / Prolog 35
razumjeti. Tek kada shvatimo poruku, bit emo svjesni i zahtjeva
i sadraja, pa e nam se i Allah smilovati, nagraujui tako nau
spoznaju, odnosno razumijevanje. Ako, meutim, imam ui naglas i mi
ponavljamo za njim, tada nee biti mogue da i razumijemo ono to uimo
i sluamo. Ako to ne postignemo, neemo ni djelovati u skladu s tim.
Time e nam i Allahova Milost biti uskraena, to je, takoer, u skladu
s rijeima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /39/
"Imam je odreen da bi se za njim klanjalo. Kada on ui tekbir, i vi
ga uite, a kada on ui Kur'an, vi utite..." Ovo se odnosi na namaz u
kojem se ui naglas. Meutim, u namazu u kojem se ui u sebi, obavezno
je Fatihu uiti za imamom u skladu s hadisom: /40/ "Nema namaza za
onoga koji ne proui Fatihu." To Allah najbolje zna!
-
2 El - Bekare /Krava
37
To je prva sura objavljena u Medini nakon sure "Oni koji pri
mjerenju zakidaju", koja je posljednja objavljena u Meki*
Vrijednosti sure "El-Bekare" Ahmed, Muslim, Et-Tirmizi i
En-Nesa'i prenose hadis od Sehla ibn Ebi-Saliha, koji to navodi od
svoga oca, prema predanju Ebu-Hurejrea, r.a., prema kojem je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /41/ "Ne
pravite od svojih domova groblja! U kuu u kojoj se ui sura
'El-Bekare'" "nee ui ejtan!" Et-Tirmizi navodi da je to hasen-sahih
hadis.
Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Made donose predanje od Abdul-Hamida
ibn Dafera, s lancem prenosilaca od Ebu-Hurejre, r.a., da je rekao:
/42/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao je jednu
deputaciju od nekoliko ljudi, pa je tom prilikom provjerio svakoga
od njih da vidi koliko zna iz Kur'ana. Doavi do jednoga od njih,
koji je bio najmlai, rekao je: "Koliko ti zna?" On je odgovorio:
"Znam to i to, te suru 'El-Bekare'." Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: "Zna li suru 'El-Bekare'?", a on je odgovorio
"Da." Na to mu je rekao: "Idi! Ti e im biti predvodnik (emir)."
Jedan od uglednih meu njima na to je rekao: "Tako mi Allaha, nita
me nije pomelo da nauim suru 'El-Bekare' do strah da ne postupam
prema njoj!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
je: "Nauite Kur'an i itajte ga (prouavajte)! Ko naui Kur'an, ui ga
i postupa po njemu, slian je buhurdaru punom mirisa koji se iri na
sve strane, dok je onaj koji naui Kur'an i zanemari ga, slian
buhurdaru iji se miris ne osjea." (Ovaj hadis je hasen.) El-Buhari
prenosi od Usejda ibn Hudajra, r.a., da je priao: /43/ "kako je uio
suru El-Bekare jedne noi dok je njegova kobila pored njega bila
svezana, pa se uznemirila. Kada je uutio, ona se smirila. Ponovo
je, potom, poeo uiti, pa se kobila ponovo
* Objavljena nakon sure El-Mutaffifin.
uznemirila. Nakon toga prestao je. Poto je njegov sin Jahja bio
blizu, on se pobojao da ga ne udari, pa ga je uzeo podigavi glavu
prema nebu, da je ne gleda. Kada je svanulo, razgovarao je s
Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu ree: "Ui, sine
Hudajrov!", a on mu ree: "Pobojao sam se, Allahov Poslanie, za
Jahju, koji je bio blizu kobile, pa sam podigao glavu prema nebu
okrenuvi se prema njemu i ugledah neto poput nastrenice s
lampama.Potom sam iziao da to ne gledam." Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, upitao ga je: "A zna li ta je to bilo?" "Ne" -
odgovori on. "To su bili meleki, koji su se bili pribliili da uju
tvoj glas. Da si nastavio uiti, i ljudi bi ih vidjeli, jer se od
njih ne bi sakrili!" Neki uenjaci usto navode da ova sura sadri
hiljadu obavijesti, hiljadu naredbi i hiljadu zabrana.
Podaci o posebnoj vrijednosti sura
"El-Bekare" i "Ali-Imran" U Sahihima je potvreno da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na jednom rekatu u namazu
uio ove dvije sure, suru El-Bekare i suru Ali ImranImam Ahmed
prenosi od Ebu-Umame da je rekao: /44/ "uo sam Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: "Uite Kur'an, jer on e se
zauzimati za svoje sljedbenike na Sudnjem danu! Uite 'dvije
svjetlice', 'El-Bekare' i 'Ali Imran', jer e ove dvije sure na
Sudnjem danu doi kao dva bijela oblaka, dvije sjenke ili dva jata
ptica zbijenih u redove (sawaf) i zastupati svoje privrenike na
Sudnjem danu. Potom je rekao: " Uite suru 'El-Bekare', jer je u
tome blagodat, dok je, u suprotnom, propast. Njoj arobnjaci nita ne
mogu!" /Prenosi Muslim/ znai "dvije svjetlice", oznaava "ono to
odozgo pravi sjenku", znai "komad neega", "zbijeni u redove",
"arobnjaci". Rijei: "ne mogu joj" znae da se od nje ne mogu
zatititi, a ima miljenja da znae: "Ne mogu uticati na onoga koji je
ui." Allah to najbolje zna!
Objava Sura "El-Bekare" objavljena je skoro u potpunosti u
Medini i to je prva sura koja je objavljena u ovome gradu. Izuzetak
ine: ajet .."uvajte se Dana kada ete se Allahu vratiti..." (2:281),
za koji se tvrdi da je posljednji objavljeni ajet, te "ajet o
kamati", koji je
2 EL - BEKARE / KRAVA
OBJAVLJENA U MEDINI, IMA 286 AJETA*
-
2 El - Bekare / Krava
38
takoer jedan od posljednjih objavljenih ajeta. Ibn-Abbas,
Abdullah ibn Zubejr i Zejd ibn Sabit tvrde da je sura "El-Bekare"
objavljena u Medini. To navode mnogi drugi islamski autoriteti
(uenjaci i komentatori Kur'ana). Dakle, u tome nema razilaenja.
"U ime Allaha Svemilosnog,
Milostivog"
Elif-Lam-Mim/1/
Komentar: U pogledu simbolinog poetka ove sure slovima kao i
svih drugih slinih poetaka sura, komentatori Kur'ana se razilaze.
Ima nekoliko miljenja: 1. To su nejasni ( ) ajeti, ije
znaenje zna samo Allah Uzvieni; On jedino zna njihov unutranji
smisao i svrhu.
2. To su imena Allaha Uzvienog. 3. To su vie znani ajeti koje
Allah
nije objavio sluajno, niti bez razloga, iako ima miljenja laika
da u Kur'anu ima ajeta kojima je izraena pobonost bez apsolutno
ikakvog znaenja, to je sasvim netano. Dakle, ovi poeci sura imaju
poseban smisao i o tome se moe suditi samo na osnovi sigurnog
znanja koje je do nas dolo od Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem. U suprotnom sluaju duni smo rei: "U to vjerujemo, jer sve
je od Gospodara naeg." (3:7)
4. to se tie posebnog smisla navoenja ovih kratica, neki uenjaci
navode da je njihov cilj upozorenje idolopoklonika kako bi uli
Allahov govor. Ovo je, meutim, vrlo slabo miljenje, budui da poeci
s ovim slovima ne postoje u svim surama, a i ove dvije sure,
"El-Bekare" i "Ali Imran", objav-ljene su u Medini, gdje nije bilo
idolopoklonika.15
5.Ima miljenja da ovi ajeti ukazuju na nedostinost (i'daz)
Kur'ana, odnosno, da su stvorena bia nemona da ga dostignu i odupru
mu se. To smatra veliki broj islamskih
15 Ja bih dodao: "Slabost ovog miljenja potvruje i injenica da
je dokaz istine u pojedinim surama nekada u sredini, a nekada na
kraju, zavisno od konkretne situacije i potrebe dokazivanja, te da
se tu ne navode posebna odvojena slova kako bi se uila (itala) u
cilju upozorenja idolopoklonika na istinu koja e se navesti.
autoriteta, meu kojima je i ejhul-islam Ibn-Tejmijje. Kao dokaz
tome istie se da se iza svih poetaka sura sa pojedinanim slovima u
Kur'anu spominje Kur'an i njegova objava od Gospodara svjetova, kao
na primjer: .. Elif - lam mim. To je Knji-ga...; Ha mim. Tako mi
jasne Knjige...; Elif - lam mim Allah, osim Kojega drugog boga
nema, ivi je i Vjeni On tebi objavljuje Knjigu.; .. Elif - lam mim.
Knjiga koju tebi objavljujemo..itd.
"Ova Knjiga, u koju nema sumnje, Uputa je onima koji se Allaha
boje." /2/ "to, taj" znai "ova, ovo", to se esto koristi u arapskom
jeziku. Kur'an, koji je jedinstveno stjecite arapskog jezika,
upotrebljava dakle ovaj nain izraavanja. Allah Uzvieni kae: "ni
stara, ni mlada, nego izmeu ovo dvoje"(2:68) Zatim kae: "Ovo vam je
Allahova odredba kojom sudi meu vama" (60:10), zatim: "Ovo vam je
Allah, Gospodar va." (6:102) "Knjiga": Ima komentatora koji svojim
tumaenjima tvrde da se to odnosi na Tevrat i Indil, to je dosta
slobodno tumaenje, odnosno neutemeljena interpretacija. Tano je da
se odnosi na Kur'an.
Znai "u koju nema sumnje". Meutim, ima i ovakvih itanja: "Ova
Knjiga nema sumnje" s takom, stajanjem na rijei , a zatim: "U njoj
je uputa bogobojaznim." Ispravno je, meutim, stajanje na "u kojoj
nema sumnje", a potom se nastavlja: "Uputa je bogobojaznim", to je
ispravnije ako se ima u vidu da je rije ovdje atribut, ime je
postignut bolji stilski efekt od sintagme "u kojoj je uputa",
odnosno u kojoj je neto. "Uputa bogobojaznim", tj. svjetlo za
bogobojazne, vjernike koji se uvaju idolopoklonstva (irka), koji
vjeruju samo u Allaha Jedinoga, koji djeluju pokoravajui Mu se,
boje se Njegove kazne, nadaju se Njegovoj milosti i uvaju se od
Njegovih zabrana. To je sasvim u skladu sa znaenjem ajeta koji
slijedi iza ovoga i sadri svojstva bogobojaznih vjernika kako ih
Allah opisuje rijeima: "Onima koji u gajb vjeruju, koji obavljaju
namaz i dijele od onoga ime smo ih Mi opskrbili."
-
2 El - Bekare /Krava
39
Onima koji u gajb vjeruju" /3/
Iman (vjerovanje) predstavlja in potvrivanja istinitosti rijeju,
djelom i uvjerenjem, poveava se djelima pokornosti,a smanjuje
grijeenjem. Vjerovanje, u navedenom smislu, rezultira
strahopotovanjem prema Allahu, d.., tako da onaj koji to prihvati
nee uiniti bilo to, prihvatiti bilo kakvo uvjerenje ili kazati neto
suprotno Allahovoj naredbi. Vjera u nevidljivo () ustvari je vjera
u ono to je vidu nedostupno; to je potvrda, odnosno vjerovanje u
ono to ti je dostavljeno. U erijatskom smislu, vjera u gajb je
vjera u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike,
vjera u Sudnji dan, Njegovo odreenje dobra i zla, vjera u oivljenje
poslije smrti, u Dennet i Dehenem. Sve to je "gajb", nedostupno oku
ljudskom, transcedentno.
"i koji namaz obavljaju i dijele od onoga ime smo ih Mi
opskrbili" /3/ "i namaz obavljaju" Rije jeziki znai "dova", a
erijatski to je poseban vid klanjanja Allahu (ibadeta) koji se
sastoji od: rukua (naklo-na),.sedde (klanjanja niice) i drugih
posebnih dijelova,odreeno vrijeme, s odreenim uvjetima,
specifinostima i vrstama, to je Allah Uzvieni naredio kao obavezu
pet puta u toku dana i noi. To je druga osnovna islamska dunost.
Namaz (salat) obavlja se, tj. ini redovno, u posebnim vremenskim
terminima, uz uzimanje abdesta, stajanje , naklon , usklaenost
pokreta , klanjanje niice , uenje Kur'ana, sjedenje i posvjedoenje
i blagosiljanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Time se
obavlja namaz. "i dijele od onoga ime smo ih Mi opskrbili"
Rije u poetku islama je oznaavala troak koji je ovjek inio za
svoju porodicu prije nego je propisan zekat. Na ovome mjestu, izraz
znai dijeljenje sadake i zekata koje se prije svega odnosi na
blinje, lanove porodice i sluge, a potom na druge. Ovaj vid troenja
mora biti obavljen zasigurno u ime Allaha, d.., sa ciljem
izraavanja pokornosti Njemu, elje za nagradom i Njegovim
zadovoljstvom, te iz bojazni od Njegove srdbe i kazne, a ne zbog
bilo ega drugog. Gornjim rijeima: "i dijele od onoga ime smo ih Mi
opskrbili" obuhvaene su sve vrste ovih trokova, bili oni
dobrovoljni ili obavezni (farz). To potvruje i predanje od
Ibn-Omera, r.a., navedeno u oba Sahiha, da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /45/ "Islam je zasnovan na pet
temelja: svjedoenju (ehadetu) da nema drugog boga osim Allaha i da
je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata,
postu mjeseca ramazana i hodoau Kabi (hadu)." O zekatu e, inallah,
kasnije biti govora.
"i onima koji vjeruju u ono to je objavljeno tebi i to je
objavljeno prije tebe, i koji u ahiret vrsto vjeruju/4/. To su oni
koji su na uputi Gospodara svoga i to su oni koji su spaeni."/5/ "I
onima koji vjeruju u ono to je objavljeno tebi", tj. koji potvruju
istinitost Kur'ana koji je od Gospodara tvoga objavljen, i to je
objavljeno prije tebe", tj. prihvaaju istinitost Tevrata, Indila,
Zebura i drugih spisa koje su dostavili poslanici prije tebe, ne
pravei razliku izmeu njih i ne nijeui nita to su ovi dostavili od
Gospodara svoga. "i koji u ahiret vrsto vjeruju" vrsto uvjerenje
suprotno je sumnji, tako da se ne dozvoljava ni najmanja sumnja
kako u ahiret, tako ni u oivljenje, Sudnji dan, Dennet, Dehenem,
polaga-nje rauna i mizan (mjerenje dobrih i loih djela). Ahiret je
dobio ovaj naziv budui da dolazi kao drugi svijet, nakon ovoga
svijeta. Oni koji vjeruju u Poslanika, to su openito vjernici, kako
Arapi tako i sljedbenici Knjige. Svi ljudi i dini koji vjeruju u
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrujui istinitost te
vjere i ostvarujui osobine vjernika navedene u prethodnim ajetima
do Sudnjega dana, "na uputi su svoga Gospodara" odnosno, na putu
svjetla, izvjesnosti i spoznaje Allaha Uzvienog "To su oni koji su
spaeni", tj. oni e uspjeti svojim djelima i vjerom u Allaha,
Njegove knjige i poslanike, stei sevap i vjeni boravak u
-
2 El - Bekare / Krava
40
Dennetu, odnosno spas od kazne pripremljene za Allahove
neprijatelje.
"Onima koji ne vjeruju, doista je svejedno, opominjao ti njih
ili ne opominjao, oni ne vjeruju." /6/
.."doista, oni koji ne vjeruju..." znai, koji su pokrili i
zatamili istinu i ne vjeruju u ono to je objavljeno Muhammedu,
sallallahu alejhi ve sellem. Allah Uzvieni zna da oni nee vjerovati
kada im dou ajeti, pa to ovdje i potvuje ukazujui da oni nee
vjerovati, "svejedno da li ih ti, Muhamede, opominjao ili ne
opominjao" jer su oni odabrali nevjerstvo umjesto vjere, negirajui
time jasne ajete koje im je dostavio Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, od svoga Gospodara.
Ovaj ajet predstavlja jednu vrstu rastereenja za Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i daje mu utjehu poto je on elio da
svi ljudi budu vjernici i slijede ga na Pravom putu. Allah, d..,
ovdje mu saopava da e biti vjernici samo oni za koje u vjenom
Allahovom znanju stoji da e vjerovati u Poslanika, sallallahualejhi
ve sellem, i da im slijedi srea i svako dobro. Isto tako, zalutat e
samo oni za koje u prethodnom Allahovom znanju stoji da e biti
nevjernici.ko-jima.slijedi nesrea, da nas Allah sauva. Stoga se
navodi: "Ne alosti se zbog njih", jer tvoje je samo da im poruku
prenese!; jer tvoje je samo da prenese, a Nae je da traimo
polaganje rauna." (13:40) "Ti si samo opominja, a Allah o svemu
brine." (11: 12)
"Zapeatio je Allah srca njihova i ui njihove, a na oima im je
koprena; njima pripada kazna golema." /7/
U vezi s ovim ajetom Katade kae:
"Njima je zavladao ejtan s obzirom da su mu bili pokorni; Allah
je zapeatio njihova srca i ui, a na oi im stavio koprene tako da ne
vide, ne uju, ne shvaaju, niti razumiju. To potvruju rijei Allaha,
d..: "A kad oni skrenue, Allah uini da i njihova srca skrenu."
(61:5) Za-
tim rijei: "i Mi srca njihova i oi njihove preokrenut emo kao to
nisu vjerovali prvi put, te ih ostavljamo da u zabludi svojoj
smeteni lutaju"(6:110). Slinih ajeta u Kur'anu ima mnogo, to
pokazuje da Uzvieni Allah peati srca uspostavljajui izmeu njih i
Pravog puta prepreke adekvatnom kaznom, ostavljajui ih s neistinom
time to sami naputaju istinu, to je takoer izraz Njegove praved
nosti.
U hadisu stoji: /46/ "O Ti, Koji preokree srca! Uvrsti srca naa
u Tvojoj vjeri!" Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Made prenose od
Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: /47/ "Kada vjernik napravi greku, na njegovom srcu
nastane crna takica (mrlja. Ukoliko se pokaje i povrati, njegovo
srce se oisti, a ukoliko povea grijeenje, i ta mrlja se poveava sve
dok sasvim ne prekrije srce. To je hra za koju Allah Uzvieni
kae:"Ne, naprotiv. Ono to su stjecali kao hra prekrilo je njihova
srca." (83:14)
Prema tome, u prvim navedenim ajetima Allah, d.., ukazuje na
status vjernika, potom u posljednja dva navedena ajeta na status
nevjernika.Nakon toga slijedi objanjenje statusa licemjera
(munafika), koji javno ispovijedaju vjeru skrivajui u sebi
nevjerstvo. Budui da to lii poziciji mnogih ljudi, Allah, d.., to
istie na vie mjesta ukazujui na brojne osobine koje karakteriziraju
licemjera. U tom smislu Allah Uzvieni kae:
"Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet', a
nisu vjernici!/8/ Oni (svojim djelima misle da) varaju Allaha i one
koji vjeruju, iako, ne osjeajui to, sami sebe varaju."/9/
"licemjerje" u osnovi znai "pokazivanje dobra i prikrivanje zla".
Ima ga dvije vrste:
- vjersko, koje vodi u vjenu vatru i
- praktino, koje spada u najvee grijehe.
Svojstva licemjera (munafika) objavljena su u medinskim surama
budui da u Meki nije bilo licemjera. Naprotiv, bilo je ljudi koji
su
-
2 El - Bekare /Krava
41 pokazivali nevjerstvo (kufr) prezirui i mrzei ga, iako su
intimno bili vjernici!
Meutim, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sel-lem, preselio
u Medinu, gdje su ivjele Ensarije iz plemena Evs i Hazred, koji su
u vrijeme paganstva oboavali kipove kao i drugi arapski
idolopoklonici, te idovi, sljedbenici Knjige, koji su ivjeli u
skladu sa tradicijom svojih predaka, podijeljeni u tri plemena: 1.
Benu Kaynuka', saveznici plemena Hazred, 2. Benu Nedir i 3.Benu
Kurejza, saveznici plemena Evs. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, doao u Medinu, islam je primio dio pripadnika plemena
Evs i Hazred, te mali broj idova, poput Abdullaha ibn Selama, r.a.
U to vrijeme takoer ni u Medini nije bilo licemjerja, poto
muslimani jo uvijek nisu imali silu koja bi zadavala strah.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je mirovne sporazume sa
idovima i brojnim arapskim plemenimau okolici Medine. Meutim, kada
je dolo do velike Bitke na Bedru i kada je Allah uzvisio Svoju Rije
uzdigavi islam i njegove pripadnike - tada je Abdullahibn Ubejj ibn
Selul, prvak Medine iz plemena Hazred, prvak navedenih dviju
skupina iz vremena paganstva (koje su ga nastojale postaviti za
vladara /kralja/ prije nego im je dolo Veliko Dobro), koje su potom
primile islam i napustile Ubejja, koji je osjetio prezir prema
islamu i muslimanima - poslije Bitke na Bedru rekao je: "Ova bitka
je odredila smjer (put)!" Zatim je objavio svoje prihvaanje islama
zajedno sa svojim sljedbenicima i potovaocima, te nekim drugim
sljedbe-nicima Knjige. Tako je dolo do pojave licemjerja meu
graanima Medine i okolnim beduinima. Meu Muhadirima (doseljenicima)
u to vrijeme nije bilo licemjerja s obzirom na to da oni nisu
napustili Meku pod prisilom, nego su to uinili po svom izboru,
ostavljajui imetak, djecu i zemlju, u tenji za onim to je kod
Allaha Uzvienog, na ahiretu.
Dakle, licemjeri (munafici) bili su iz dva plemena, Evs i
Hazred, te jedan broj meu idovima. Stoga Uzvieni Allah ukazuje na
licemjere, kako se vjernici ne bi zavarali njihovom vanjtinom, to
bi unijelo nered na irem planu, u samom vjerovanju, budui da su oni
u osnovi nevjernici.
Zato treba biti oprezan i ne misliti o nemoralnim ljudima dobro!
Allah Uzvieni kae: "Ima ljudi koji kau: 'Vjerujemo u Allaha i drugi
svijet', a
nisu oni vjernici", odnosno: "Kada ti dou licemjeri, oni kau:
'Svjedoimo da si ti Allahov Poslanik!' Allah zna da si ti zasigurno
Njegov Poslanik!" (63:1) Dakle, oni to izgovaraju svojim ustima,
ali Allah, zasigurno, zna da oni lau. Zato kae: "A Allah svjedoi da
su licemjeri uistinu laci" (53:1), odnosno "da nisu vjernici"
(2:8).
Rijei Allaha Uzvienog: .."Oni (svojim djelima misle da) varaju
Allaha i one koji vjeruju..." znae: u svom nevjerovanju oni su
uvjereni da varaju Allaha, d.., kada kau: "Vjerujemo", raunajui
pritom da e im to koristiti, odnosno da to kod Njega prolazi kao to
prolazi kod pojedinih vjernika. Allah Uzvieni kae: "Na Dan, kada ih
Allah sve oivi, oni e se Njemu zaklinjati kao to se vama zaklinju
mislei da e im to koristiti. Oni su doista pravi laljivci." (58:18)
Zbog takvog njihovog vjerovanja Allah Uzvieni ih identificira
rijeima:" iako, ne osjeajui to, sami sebe varaju." Znai, ukoliko
vjernike i budu prevarili na kratkotrajnom dunjaluku, oni time samo
sebe varaju.
Oni naime svojoj dui udovoljavaju ovim inom, napajajui se aom
radosti, iji izvordaje sokove propasti, poto onaj koji ih pije
ispija au bola kao srdbu Allaha Uzvienog i Njegovu kaznu, koja ne
utoljava e. Time licemjer vara samog sebe, mislei da sebi ini
dobro! Allah Uzvieni kae: "iako, ne osjeajui to, sami sebe
varaju."
"U srcima njihovim je bolest i Allah im poveava bolest.Njih eka
patnja bolna za ono to su lagali."/10/
"U srcima njihovim je bolest." Prema nekim miljenjima, ovdje
"bolest" predstavljasumnju, licemjerje i prljavtinu. To je sve
tano, budui da je bolest koja je u srcima licemjera i sumnja i
licemjerje i prljavtina
Sumnja je zato jer oni sumnjaju u poslanstvo Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; licem-jerje je, jer javno
pokazuju vjerovanje (iman), a ustvari su nevjernici; prljavtina je,
jer oni ne vjeruju u ono to je Allah, d.., objavio Muhammedu,
sallallahu alejhi ve sellem;
-
2 El - Bekare / Krava
42
nevjerstvo je, bez sumnje, prljavtina! "...pa im je Allah
bolest
poveao." Znai poveao im je sumnju, licemjerje i prljavtinu.
Dakle, nagrada, odnosno kazna, primjerene su vrsti djela, kao to
Allah Uzvieni kae: "A to se tie vjernika, njima je vjerovanje
poveano i oni se raduju[to se, pak, tie onih u ijim je srcima
bolest, ona im je prljavtinu poveala." (9:125)
Rijei Allaha Uzvienog: "...za ono to su lagali" znae to su
lagali Allahu i vjernicima nastojei ih prevariti rijeima: "Mi
vjerujemo!" - dok, ustvari, nisu vjerovali. Allah Uzvieni
obavijestio je Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o
jednom broju licemjera (munafika) zadravi za Sebe znanje o ostalima
i ne obavjetavajui ga o njima. On kae: "Meu beduinima oko vas ima
licemjera, a ima ih i meu stanovnicima Medine koji su u
licemjerstvu spretni! Ti ih ne poznaje, ali ih Mi znamo!"
(9:101)
Moda e neko rei: "Zato Allahov Poslanik, sallalhu alejhi ve
sellem, nije ubijao licemjere poto je znao neke od njih?" Odgovor
na ovo pitanje nalazi se u Sahihima, gdje se navodi da je on,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao Omeru ibn Hattabu: /48/ "Ne
volim da kau Arapi kako Muhammed ubija svoje drugove (ashabe)!"
Znai, on se bojao da ne doe do bilo kakvih promjena u veze sa
prihvaanjem islama od beduina, jer oni nisu znali da su pojedinci
licemjerni, pa bi mogli pomisliti da ih on ubija unato njihovom
imanu, odnosno mogli bi kazati: "Muhammed ubija svoje drugove
(ashabe)!"
Malik u vezi s tim kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, ustezao se od licemjera kako bi pokazao svojim
sljedbenicima da vladar ne osuuje samo po svom znanju!"14
afija kae: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem,zabranio je ubijanje licemjera budui da su oni javno
prihvaali islam, iako je on znao da su licemjeri.
Meutim, ono to su javno pokazivali iznad je onoga drugog. To
potvruje i hadis: /49/ "Meni je nareeno da se borim protiv ljudi
sve dok ne kau:
14 U vezi s tim, treba rei slijedee: Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, ne govori iz strasti, za razliku od
vladara koji nije vjerovjesnik i ne dobija Objavu. Zato nema
razloga da gledamo drugaije na odgovor Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem: "Ne volim da govore Arapi kako
Muhammed ubija svoje drugove!" to se tie stava da vladar ne sudi po
onome to zna, to se odnosi na vladare koji nisu vjerovjesnici, jer
vjerovjesnici imaju znanje, odnosno nareenje od Allaha Uzvienog, to
se mora izvriti.
'Nema boga osim Allaha.' Kada to kau..." itd.15
Meutim, treba kazati da se ovo odnosi na onoga koji poznaje
prvake licemjera i njihova imena. Za one o ijem licemjerju Allah
Uzvieni nije upoznao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u
Kur'anu stoji: "Ako se licemjeri i oni u ijim je srcima bolest, te
oni koji po Medini lai ire, ne okane, Mi emo ti sigurno vlast nad
njima prepustiti i oni e samo kratko vrijeme kao komije tvoje
ostati.Oni su prokleti i gdje god se nau bit e uhvaeni i
poubijani." (33:80-81)
U ovim je ajetima dokaz da Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, nije podstican protiv njih, niti je bio upoznat ko su im
bili prvaci! Njemu se ukazuje na njihove osobine koje on primjeuje
kod nekih od njih. U tom smislu i Allah Uzvieni kae: "A da hoemo,
Mi bismo ti ih uistinu pokazali, i ti bi ih sigurno po biljezima
njihovim prepoznao..Ali ti e ih doista prepoznati po nainu njihova
govora!" (47:30)
"Kada im se kae: 'Ne pravite nered na Zemlji! odgovaraju: 'Mi
samo red uspostavljamo!' /11/ Zar tako! Oni su uistinu pravi
smutljivci, ali to oni i ne opaaju."/12/
"nered" ovdje znai nevjerovanje,
licemjerje i grijeenje. Rijei Allaha, d..: "Kada im se kae: 'Ne
pravite nered na Zemlji!'" znae: ne pravite nered kroz nevjerstvo,
licemjerje i grijeenje na Zemlji, jer onaj ko prema Allahu grijei
ili nareuje da se grijei, ini na Zemlji nered, poto je
uspostavljanje reda mogue samo uz pokornost Allahu, d..
Licemjeri misle da oni javnim pokazivanjem imana varaju
vjernike, tako da ih oni uzimaju za svoje prijatelje umjesto
vjernika, iako su licemjeri. Meutim, Allah, d.., to ovdje
razotkriva kako se vjernici ne bi prevarili i uzimali licemjere za
svoje
15 Ja bih dodao: U prirodi je licemjera da kau "Nema boga osim
Allaha!", dok to, istovremeno, njihovo srce negira. Da je Allah
naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ih ubija, on bi
to inio i ne bi stao samo zbog toga to govore: "Nema boga osim
Allaha!", budui da svojim ponaanjem pokazuju suprotno, odnosno
pokazuju nevjerstvo i licemjerje. Stoga se postavlja pitanje: "Zato
odstupamo od rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ne
volim da kau Arapi kako Muhammed ubija svoje drugove!?' "
-
2 El - Bekare /Krava
43 prijatelje (zatitnike.
Naime, uzimanje ovih ljudi za bliske prijatelje (zatitnike),
umjesto vjernika, vrijeme kada oni spadaju meu najvee neprijatelje
vjernika, predstavlja in stvaranja velikog nereda na Zemlji. Jer,
poto oni javno ispoljavaju vjeru (iman), vjernici o njima stjeu
pogrean sud. Tako licemjeri uspijevaju ostvariti nered, zavaravajui
ih rijeima koje su daleko od istine i ostajui istovremeno u
prijateljskim odnosima s nevjernicima protiv vjernika. Zato Allah,
d.., kae: Kada im se kae: "Ne pravite nered na Zemlji!", oni
odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!", tj. mi elimo samo
pomirenje izmeu dvije skupine - vjernika, s jedne strane, i
nevjernika (meu kojim su i idolopoklonici i raniji sljedbenici
Knjige), s druge strane." Meutim, Allah zna ono to je u njihovim
duama i to kriju u svojim prsima, pa kae: "Nikako! Oni uistinu
nered prave, ali to i ne opaaju." /12/ Ono to oni namjeravaju
smatrajui to uspostavljanjem reda ustvari je pravi nered, a to oni
ne osjeaju zbog svog neznanja. "Moj Boe! Uvrsti nas u Tvojoj vjeri
i pokornosti i uini nas vjernicima ija spoljanost nije suprotna
njihovoj unutarnjosti!"
"Kada im se kae: 'Vjerujte kao to ovi ljudi vjeruju!', oni
odgovaraju: 'Zar da vjerujemo kao to maloumnici vjeruju!?' A doista
su oni maloumnici, ali to oni ne znaju!"/13/
Uzvieni Allah kae: - Kada se
licemjerima kae: "Vjerujte kao to ovi ljudi vjeruju!", tj. kao
to oni vjeruju u Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike,
oivljenje, Dennet, Dehenem i sl., odnosno, budite pokorni Allahu i
Njegovom Poslaniku izvravanjem Njegovih naredbi i Njegovih zabrana,
oni kau: "Zar da vjerujemo kao to maloumnici vjeruju!?" mislei pod
maloumnicima ovdje na ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem! Oni govore: "Zar da budemo s ovim maloumnicima na istom
stupnju!" Meutim, Allah Uzvieni odgovara na ovo: "A doista su oni
maloumnici,.ali to oni ne znaju", tj.
oni ne znaju stanje u kojem se nalaze, to upuuje na zabludu i
neo-bavijetenost. Neznanje je ovdje najgore po njih i ono
najrjeitije govori o njihovom sljepilu i udaljenosti od Pravog
puta. Ta zabluda poveava se uz istovremeno poveanje Allahove srdbe
i kazne prema njima, to je primjereno djelima koja ine,a Allah
Uzvieni nikome nee nepravdu uiniti!
- Kada susretnu one koji vjeruju, oni govore: "Vjerujemo!", a im
ostanu nasamo, sa ejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama. Mi se
samo rugamo."/14/ "Allah se njima izruguje i ostavlja ih da u svom
nejerovanju lutaju." /15/
Uzvieni Allah kae da kada ovi
licemjeri susretnu vjernike, oni kau: Vjerujemo!, pokazujui pred
njima iman, bliskost i privrenost, i obmanjujui ih tako licemjerno
se dodvoravajui i krijui svoje uvjerenje kako bi time osigurali
koritenje doba-ra i dobiti koje pripadaju vjernicima. Meutim, "kada
se osame sa svojim ejtanima", odnosno kada odu kod svojih elnika,
prvaka i velikana meu idovskim rabinima i voama idolopoklonika i
licemjera, oni govore: "Mi smo s vama!" u nevjerstvu i
idolopoklonstvu, "a mi se samo izrugujemo" sa pristalicama
Muhammedovim, sallallahu alejhi ve se-llem..Uzvieni Allah njima
odgovara uzvraajui na takve njihove postupke:"Allah se njima
izruguje i ostavlja da lutaju u svom nevjerovanju", tj. izruguje im
se pokazujui im Svoje odredbe na ovome svijetu, odnosno ukazujui na
ne-povredivost njihove imovine i krvi time to javno ispoljavaju
iman i rijei Svjedoanstva:"Nema boga osim Allaha; Muhammed je
Allahov poslanik!", za razliku od onoga to im pripada na drugom
svijetu (ahiretu), kao to je kazna i teka patnja. Ovo je i miljenje
Ibn-Derira, budui da su spletke, varke i izrugivanje kroz igru i
dokolicu, po miljenju svih uenjaka, nespojive s Allahom.d.., ali su
prihvatljive kao vid revana i zadovo-ljavanja pravde putem nagrade,
odnosno
-
2 El - Bekare / Krava
44
kazne. To potvruju i rijei Ed- -Dahhaka koje prenosi od
Ibn-Abbasa..U tom smislu, rijei Allaha, d..: "Allah se njima
izruguje" znae: Allah se njima podsmijeva nagovjetavajui im kaznu
"podrava ih da u nevjerovanju lutaju" U vezi s ovim dijelom ajeta,
Ibn-Abbas i Ibn-Mes'ud navode predanje od nekih ashaba Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da rije "podrava ih" znai
ostavlja ih da ostanu dugo. Mudahid istie da to znai: "poveava im,
produava im", dok neki drugi navo-de.da to znai: "kad god oni uine
grijeh, Allah im za to da blagodat", to, u osnovi, predstavlja
odgo-vor.kaznom, u skladu s rijeima Allaha, d..: "I kada bi
zaboravili ono ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega
otvorili, sve dok se onome to im je dano ne bi obradovali! Tada
bismo ih iznenada kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili!"
/44/ "Tako bi se zameo trag narodu koji ini nasilje; a hvala
pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova." (6:44-45) Ibn-Derir ovo
tumai, pa kae da to znai: - Dajemo .im da ostanu dugo u
svojoj.uobraenosti i drskosti, kao to Uzvieni Allah kae: "i Mi srca
njihova i oi njihove okrenemo, kao to nisu vjerovali ni prvi put i
ostavimo ih da u zabludi svojoj smeteni lutaju." (6:110)
Rije znai "zabluda" dok znai "sljepilo".Zabluda u navedenom
smislu dogaa se u srcu, ali se i sljepilo, takoer, koristi za
srce.16
"To su oni koji su Zabludu uzeli umjesto Upute, ali im njihova
trgovina nije donijela dobiti; oni nisu upueni!" /16/
Dakle, ti licemjeri uzimaju
nevjerstvo i zabludu, a ostavljaju vjeru i uputu, to im daje
zadovoljstvo slino onom izraenom u slijedeim rijeima: "to se tie
Semuda, njima smo na Pravi put ukazivali, ali im je sljepoa bila
milija od Pravog puta." (41:17) Dakle, u zamjenu za Pravi put oni
su uzeli krivi put (zabludu), spustili nisko cijenu vjerovanju i
dali ga za nevjerstvo. Zato Allah, d..,
16 Napomena: Dakle kao "sljepilo srca" (nap. prev.).
kae: "Njihova trgovina nije im donijela dobiti i oni nisu
upueni", tj.u ovoj kupoprodaji, njihova transakcija nije im
donijela dobit i oni nisu na Pravom putu. S Pravog puta oni su
dakle otili u zabludu, iz zajednitva u grupaenje, iz sigurnosti u
nesigurnost, iz sunneta u bidat (novotariju).
"Oni su slini onima koji potpale vatru, a kada ona osvijetli
njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, pa
nita ne vide." /17/ "Gluhi, nijemi i slijepi su oni! Nikako da se
povrate (osvijeste)!"/18/
Naime, nakon to su licemjeri uzeli
zabludu umjesto Pravoga puta, postali slijepi iako imaju oi, oni
su postali slini onome koji potpali vatru (tj. eli
osvjetljenje.vatrom) kako bi vidio svijet oko sebe. Ali nakon to je
vatra osvijetlila okolicu, omoguivi mu da vidi i desno i lijevo oko
sebe (to daje posebno zadovoljstvo),.ona se ugasila, a on je ostao
u tekoj tami, bez vida i Putokaza. Usto, on je gluh i ne uje, nijem
i ne govori, i slijep bez obzira na svjetlo koje je ugledao, pa se
ne moe vratiti u stanje u kome je bio. U tom smislu, ovi licemjeri
koji su uzeli krivi umjesto Pravog puta, opredijelivi se za zabludu
umjesto Upute, postali su primjer izgubljenosti, zablude i
sljepila. Slijedei ajet pokazuje da su oni prvo prihvatili vjeru da
bi je potom napustili, jer Uzvieni Allah kae: "To je zato to su oni
bili vjernici, pa nevjernici postali, a onda su im srca zapeaena
tako da ne shvaaju." (63:3)
U gornjim ajetima uporedba je izuzetno primjerena, jer su
licemjeri u poetku, kao vjernici, stekli svjetlo, ali su ga potom
pokvarili licemjerjem, ostajui zbunjeni. A zbunjenost u vjeri vea
je od svake zbunjenosti!
-
2 El - Bekare /Krava
45
"Ili su oni slini onima koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u
kojem su tmine, tutnjava i munje zbog gromova, stavljaju prste u ui
bojei se smrti! A Allah obuhvaa nevjernike!" /19/ "Munja samo to ih
ne zaslijepi: kad god im ona blijesne, oni krenu, a im utonu u
tamu, zastanu! A da Allah hoe, On bi im oduzeo i sluh i vid! Allah,
uistinu, sve moe!"/20/
Ovo je drugi primjer koji Allah
Uzvieni navodi za jednu drugu vrstu licemjera. To su oni kojima
se po-kae istina, pa je jednom prihvate, ali drugi put sumnjaju u
nju. Njihova su srca obuzeta sumnjom, nevjerstvom i dilemama. Rije
ovdje znai "plju-sak", tj. kia koja se u trenu izlijeva; rije
"tama" oznaava sumnju, nevjerstvo i licemjerje; rije "grmljavina"
oznaava ono to u srca utjeruje strah, pa je poznato da licemjere
karakteriziraju veliki strah i panika, kao to Allah Uzvieni kae:
Oni misle da je svaki zvuk protiv njih. (63:4) Rije munja oznaava
ono to zasija u srcima ovih licemjera, kao to je to ponekad svjetlo
vjere. Allah Uzvieni kae: . "Zbog gromova oni stavljaju prste u ui
bojei se smrti! A Allah obuhvaa nevjernike!" Dakle, njihov oprez
nita im ne koristi jer Allah njih obuhvaa Svojom Moi i oni su
podreeni Njegovoj Moi i Htijenju. Nakon toga, Allah, d.., kae:
"Munja samo to ih ne zaslijepi", tj.ona je snana i intenzivna, dok
je njihov vid slab i nedovoljno uvren vjerom.
Od Ibn-Abbasa se prenosi: "Svojom jasnoom Kur'an dokazuje skoro
sve slabosti licemjera"; "Kad god im munja blijesne, oni krenu, a
kada utonu u tamu, oni stanu." U vezi s tim Ibn-Abbas kae: "Tj.,
oni znaju istinu, pa o njoj govore, ime postaju stabilni, da bi
potom zbunjeno zastali im padnu u nevjerstvo." To se prenosi od
ashaba i najjasnije je i najispravnije to je reeno u
komentaru ovog ajeta. Dakle, tako e im biti i na Sudnjem danu,
kada ljudi dobiju svjetlo primjereno njihovom imanu. Nekome e biti
dano svjetlo to osvjetljava njegov hod u duini manje ili vie od
jednog fersaha; neije e se svjetlo, s vremena na vrijeme, paliti i
gasiti; neko e ii Pravim putem jedno vrijeme, a zatim stati; a
neije e svjetlo biti potpuno ugaeno. To su oni najokorjeliji
licemjeri, za koje Allah Uzvieni kae: Na Dan kada e licemjeri i
licemjerke govoriti vjernicima: "Priekajte nas da se svjetlom vaim
posluimo!" Rei e im se: "Vratite se nazad, pa drugo svjetlo
potraite!" (57:13) O vjernicima Allah Uzvieni kae: "Na Dan kada
bude vidio vjernike i vjernice, kako se njihovo svjetlo ispred
njih, kao i sa desne strane njihove, kree..." (62:12) Zatim Allah,
d.., kae: "Blago vama danas u denetskim baama kroz koje rijeke
teku" (57:12), zatim: "Na Dan u kojem Allah nee osramotiti
Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali; svjetlo
njihovo e ii ispred njih, te s njihove desne strane. 'Gospodaru
na', govorit e oni, 'upotpuni svjetlo nae i oprosti nam, jer Ti
doista sve moe!' " (66:8) "A da Allah hoe, On bi im oduzeo i sluh i
vid! Allah doista sve moe!" Ibn-Abbas kae: "To je zato to su
napustili istinu nakon spoznaje." Uz rijei: "Allah doista sve moe!"
on kae: "tj. Moan je da odgovori kaznom ili da Svojim robovima
oprosti." Ibn-Derir istie: "Allah, d.., na ovome mjestu opisuje
Sebe svojstvom Svemoi nad svim, pa upozorava licemjere na Svoju
snagu i strogost obavjetavajui ih da On njih obuhvaa, da je moan
oduzeti im i sluh i vid." Rije "moan" znai koji ima mo.
O ljudi, budite u ibadetu Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i
one prije vas, da biste bili bogobojazni"/21/; "Koji vam je Zemlju
posteljom, a Nebo zdanjem uinio; Koji s Neba sputa kiu i s njom
izvodi plodove, opskrbu vau. Zato ne inite druge Allahu ravnim - a
vi znate!"/22/
-
2 El - Bekare / Krava
46
Muhammed ibn Ishak, sa svojim lancem
prenosilaca, navodi od Ibn-Abbasa: "O ljudi, budite u ibadetu
Go-
spodaru svome..." Govor je upuen objema grupama i nevjernicima i
licemjerima. To znai: "Vjerujte samo u vaeg Jedinog Gospodara, Koji
je stvorio vas kao i one prije." Ovaj ajet Allah, d.., zapoinje
objanjenjem Jednoe Njegove Boanstvenosti, budui da On daruje
blagodati Svojim robovima time to ih izvodi iz nitavila u
postojanje; On im je darovao vidljive i nevidljive blagodati time
to im je "Zemlju uinio posteljom", odnosno kolijevkom, koja je
poput postelje postavljena i utvrena planinama uzdignutim, a "Nebo
zdanjem uinio", koje predstavlja krov, kao to kae: "A Nebo smo
zatienim krovom uinili, pa opet se oni od znamenja naih okreu."
(21: 32) On s Neba kiu sputa..., tj. sputa oblak kada im je
potreban i tako izvodi razliite vrste sjemenja i plodova, to je
opskrba njihova i opskrba njihove stoke. On je Tvorac i
Opskrbitelj, Posjednik svake kue i stanovnika njenih, njihov
Opskrbitelj. Stoga On zasluuje da se samo Njemu klanja. Njemu nema
ravna. Allah, d.., ovdje kae: "I ne inite nikoga Allahu ravnim - a
vi znate", tj.ne pridruujte Mu nikoga ko ne moe ni koristiti, ni
tetiti, kao Njemu ravna, jer ste svjesni da nema drugoga gospodara
koji e vas opskrbiti osim Njega. U dva Sahiha se prenosi od
Ibn-Mes'uda da je rekao: /50/ - Pitao sam: "Allahov Poslanie! Koji
je kod Allaha najvei grijeh?" Odgovorio je: "Da Allahu, Koji te je
stvorio, uini nekoga ravnim." Isto tako, u jednom hadisu od Muaza
stoji: /51/ "Zna li koje je pravo Allaha prema Njegovim robovima?"
- "Da Mu budu u ibadetu i nita Mu ne pridruuju!" U drugom hadisu
stoji: /52/ - Neka niko od vas ne kae: "to hoe Allah i taj i taj",
nego neka kae: "to Allah hoe, a tek potom i taj i taj"
U vezi s rijeima Allaha, d..:"Allahu ne inite nikoga ravnim!"
navodi se da je Ibn-Abbas rekao: - Izraz "ravnopravni, partneri,
suparnici" predstavlja izraz irka skrivenijeg od hoda mrava po
crnom kamenu u tamnoj noi." To se ini kada se kae: "Allaha mi i
ivota mi moga i tvoga", ili "Da nije ovog psa, doli bi nam lopovi",
ili "Da nije guska u kui, doli bi lopovi", ili kada ovjek kae: "to
Allah i ti hoete!" ili "Da nije Allaha i tog i
tog", i sl. Sve je to irk. U hadisu stoji: /53/ - Neki ovjek je
rekao Allahovom Poslaniku: "to ste Allah i ti htjeli!", pa mu je
rekao: "Hoe li da me Allahu ravnim uini?" U drugom hadisu stoji:
/54/ - Divni biste vi bili ljudi da drugog Allahu ravnim ne inite
govorei: "to Allah i taj i taj hoe!" "...a vi to znate", tj. vi
znate da vam nema drugoga gospodara koji vas opskrbljuje do Allaha
Uzvienoga. Ovaj ajet ukazuje na ibadet samo Allahu, Kome nema
ravna. I dok je mnotvo komentatora Kur'ana dokazivalo time
postojanje Tvorca, ovdje se to izravno kazuje. Jer, ko se udubi u
razmiljanje o niim i viim biima, o razlikama njihovih oblika, boja,
prirodnih odlika i koristi od njih, odnosno o njihovome mjestu i
svrsi shodnosti, on e spoznati mo njihovog Tvorca, Njegovu mudrost,
znanje, umjenost i velianstvenu vlast.Neki beduini kau: - Kada je
nekom ovjeku postavljeno pitanje: "Koji je dokaz postojanja Allaha,
d....?", rekao je: "Subhanallah! ubrivo deve upuuje na devu, trag
stopala upuuje na prolazak nekoga! Nebo je okieno sazvijeima,
Zemlja puna klanaca, a more valova! Zar to sve ne upuuje na
postojanje Sveznajueg i Onoga Koji je obavijeten o svemu!?"
"A ako sumnjate u ono to smo Mi objavili robu Svome, donesite vi
jednu suru slinu tome; pozovite i boanstva vaa, ako istinu
govorite." /23/ "Pa ako to ne uinite, a neete uiniti, onda se
uvajte vatre ije e gorivo biti ljudi i kamenje, a pripremljena je
za nevjernike."/24/ Nakon to je Allah, d.., u prethodnim ajetima
potvrdio da nema drugog boga osim Njega, On poinje sa potvrdom
vjerovjesnitva Svoga roba i Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem, obraajui se nevjernicima:"A ako sumnjate u ono to smo Mi
objavili Svome robu...", tj. Muhammedu, sallallahu alejhi ve
sellem, dajte vi makar jednu suru slinu onim to ih je on donio. Ako
mislite da je to od nekoga drugoga, a ne od Allaha, suprotstavitemu
se neim slinim i po-mozite se pritom ako hoete vaim
-
2 El - Bekare /Krava
47 boanstvima, vaim stilistima i orato-rima,vaim najistaknutijim
spisateljima i bilo kojim drugim,ukoliko ste iskreni onome to
mislite.
Ovo je izazov nevjernicima od Allaha Uzvienog, to se ponavlja na
vie mjesta u Kur'anu. U suri "Kazivanje" Allah, d.., kae: "Reci: Pa
donesite vi od Allaha knjigu koja bolje, nego li ove dvije, na
Pravi put upuuje; slijedio bih je, ako istinu govorite!"
(28:49)
U suri "Subhane..." (El-Isra') kae: "Reci: Kada bi se svi ljudi
i dini udruili da saine neto slino ovom Kur'anu, ne bi sa-inili
knjigu kao to je ova, pa makar jedni druge i pomagali!" (17:88)
U suri "Hud" Allah, d.., kae: "Ili, pak, oni govore da ga on
izmilja! Reci: Pa donesite vi deset izmiljenih sura, slinih
Kur'anu, i koga god hoete, osim Allaha, u pomo pozovite, ako je
istina to tvrdite!" (11:13)
U suri "Junus" kae: "Ili oni govore: 'On ga izmilja!'" Reci: Pa,
dajte vi jednu suru slinu njemu, a u pomo pozovite koga god hoete,
osim Allaha, ako istinu go-vorite." (10:38)
Svi su prethodni ajeti mekanski, iako se njima izazov upuuje i u
Medini. Allah Uzvieni kae: A ako sumnjate u ono to Mi objavljujemo
Svome robu..." (2:23), tj. Muhammedu, "donesite vi slinu suru" i
"pozovite vaa boanstva, osim Allaha, ako istinu govorite!" .(2:23),
tj. donesite vi suru slinu ovom Kur'anu! Ovim Allah, d.., upuuje
izazov svima njima, i pojedinano i grupno, bez obzira da li su
pismeni ili ne. To je, dakle, opi izazov, koji se ne svodi samo na
nepismene pojedince koji ne posjeduju znanje, nisu obrazovanii ne
znaju pisati! Taj izazov ponovljen je vie puta kako u Meki tako i u
Medini, uprkos estokom neprijateljstvu idolopoklonika i licemjera
prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno mrnji
prema njegovoj vjeri. U tome su oni bili nemoni, to Allah, d.., i
potvruje, pa kae: "Pa ako to ne uinite, a neete uiniti, uvajte se
Vatre!" (2:24) Znai: ako to ne mognete uiniti - a nikada neete
moi!
udo na koje Allah ovdje izaziva nevjernike nedostino je, i oni
su nemoni da saine slinu suru do Dana sudnjega. Znai, to nisu
mogli, niti e moi ikada uiniti! Tako je bilo tada i tako je ostalo
do dana dananjega, a
tako e i vjeno biti, budui da Allahov govor, niti formalno, niti
sadrajno, nije slian govoru Njegovih stvorenja. "Elif - lam ra. Ovo
je Knjiga, iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremena
objavljuju, od Mud-