Ekonomske funkcije države I Doc. dr Amina Nikolajev
Ekonomske funkcije
države I
Doc. dr Amina Nikolajev
Ekonomija Proučava načine na koji se ljudi
suočavaju sa, i rješavaju pitanja
svakodnevnog života
Pokriva sve vrste životnih tema –
olakšava snalaženje u životu, omogućava
pravilno reagiranje na društvena
događanja, uči kako pravilno koristiti
raspoložive resurse, vodi boljem životu
Bavi se izborima koje donosimo svaki dan
(dobra oskudna, a želje neograničene)
Ekonomija
Sinonim za ukupnu privredu
Opći naziv za ekonomsku nauku u
cjelosti
Definicija – naučna disciplina koja
proučava kako društva upotrebljavaju
oskudne resurse kako bi proizvela
određena dobra i usluge i raspodijelila
ih među ljudima
Ekonomija Dvije bitne odrednice: oskudnost resursa i
zadovoljene potreba/želja
Proučava ponašanje ljudi kao vezu između
ciljeva i oskudnih resursa
Ljudi donose odluke kojima nastoje pomiriti
suprotnosti: oskudne resurse i ciljeve koje
žele postići
Problem oskudnosti resursa - Zakon
oskudnosti = nesklad između potreba
proizvodnje za proizvodnim inputima i
mogućnostima zadovoljenja tih potreba
Ekonomija - država Tri temeljna pitanja ekonomije: šta, kako
i za koga proizvoditi
Rješavanje koordinacijom, regulacijom i
upravljanjem u cilju korisnosti i
uspješnosti (komandna/tržišna/mješovita
privreda)
Organi vlasti i uprave utiču na
privređivanje nastojeći ga omogućiti,
podržati i usmjeriti
Ekonomija - država
Nema tržišnog privređivanja bez
uplitanja države u ponašanje i
djelovanje ekonomskih subjekata
cjelokupnog društva (pojedinci,
kolektiv, organizacija i zajednica)
Ko vlada tržištem?
Tržište
resursa
Tržište
proizvoda
Porezi
Subvencije
Javna
dobra
Javna
dobra
Socijalna
davanja
Porezi
Dobra
i
usl
uge
Tro
škovi
drž
ave
Tro
škovi
drža
veR
esu
rsi
Ekonomija - država
Opravdanje ekonomske uloge države
rezultat je:
postojanja države kao najsloženijeg oblika
ljudske zajednice čije funkcioniranje
pretpostavlja i pribavljanje sredstava kojim
se osigurava materijalna osnova za brojne
zadatke države u ukupnom društvenom
razvoju
činjenice da tokovi društvene reprodukcije
prepušteni isključivo spontanom djelovanju
tržišnih zakonitosti u dužem periodu
pokazuju veće ili manje poremećaje
Ekonomija - država
Uloga države u ekonomiji:
Povećanje efikasnosti (borba protiv monopola, obuzdavanje/poticanje eksternalija, javna dobra, oporezivanje)
Promicanje pravednosti (podjela dohotka, oporezivanje, transferna plaćanja, socijalna pravda)
Poticanje makroekonomskog rasta i stabilnosti (smanjenje nezaposlenosti i inflacije, fiskalna i monetarna politika)
Ekonomija - država
Država blagostanja / ekonomija blagostanja
Svojom ekonomsko-socijalnom politikom nastoji osigurati opće blagostanje stanovništva (zdravstveno i socijalno osiguranje)
Svojim politikama (fiskalna, intervencionistička) utječe na raspodjelu dohotka i stalni ekonomski rast
Ekonomija – država (pravo)
Privredni poredak – zasniva se na sporazumnom
odnosu učesnika u ekonomskom procesu
Privredni poredak ima svoju unutrašnju logiku
Za opću dobrobit društva neophodna
intervencija pravnog instrumentarija,
uključujući i aparat prinude
Pravni poredak putem pravne norme nameće
obavezu ponašanja u skladu sa općim pravilima,
pa samim time utiče i na ponašanje svih
sudionika ekonomskog procesa
Ekonomija – država (pravo) Potreba usklađivanja individualnih sa općim
interesima društva - opravdava potrebu angažmana
pravnog poretka u ekonomskom procesu
Razlozi opravdanja čvršće veze između pravnog i
ekonomskog poretka:
nedostatak unutrašnje logike u ekonomskim tokovima koji
se nadoknađuje kroz regulatorne aktivnosti države
usaglašavnje individualnih (ostvarivanje profita) u odnosu
na javne interese (oporezivanje individualnih dohodaka,
kao i druge obaveze koje država propisuje pojedincima)
čime ostvarivanje društvenog blagostanja postaje
izglednije
država jedina raspolaže pravom da prisilno provodi svoje
odluke
Ekonomija – država (pravo)
Pravni poredak štiti osnovne
institucije i pravila ponašanja u
tržišnoj privredi, garantira vlasništvo i
ugovore za sve učesnike ekonomskog
procesa
Odluke se donose putem javnog izbora i kolektivnog odlučivanja i to kroz parlamentarne glasačke i ostale javne procedure
Ekonomija – država (pravo)
Dometi pravnog poretka u ekonomiji specifičniji su u odnosu na druge oblasti društvenog života
Nosioci ekonomskog razvoja, za razliku od drugih društvenih subjekata, zbog prirode svoje aktivnosti, imaju mogućnost izbora u poštivanju pravne norme i pokornosti pravnoj prinudi ukoliko ona nije u skladu sa njihovim ekonomskim interesom
Ekonomija - država Ekonomske funkcije države:
Uspostava privrednog sistema
Zaštita interesa građana (reguliranje radnih odnosa, socijalne i zdravstvene zaštite)
Preraspodjela nacionalnog dohotka
Provođenje monetarne politike
Osiguranje državnih subvencija pojedinim granama proizvodnje
Reguliranje i usmjeravanje međunarodnih ekonomskih odnosa...
Ekonomska politika
Organiziranje tokova privređivanja u okviru države u
cilju stvaranja adekvatnog ambijenta koji omogućava
optimalan društveno-ekonomski razvoj
Iznalaženje i analiziranje odnosa i zakonitosti u vezi
sa djelovanjem države i drugih makroekonomskih
subjekata u reguliranju ekonomskih odnosa
Nosioci: državna tijela (parlament, vlada i CB),
javno-pravna tijela (privredne komore i berze),
političke i društvene organizacije (političke stranke,
sindikati), međunarodne organizacije (WTO, IMF, WB,
EU,...)
Mjere – fiskalna politika, politika dohotka, vanjsko
trgovinske mjere, monetarno-kreditna politika, ...
Ekonomske funkcije države
Ekonomske funkcije države su one u sferi
privrednih aktivnosti s namjerom ostvarenja
određenih društvenih ciljeva:
Utvrđivanje zakonskog okvira tržišnog
privređivanja
Uticaj na alokaciju resursa radi podizanja
i pospješivanja efikasnosti privređivanja
Unaprjeđenje raspodjele dohotka
Stabiliziranje privrede mjerama
makroekonomske politike
Utvrđivanje zakonskog okvira
tržišnog privređivanja
Utvrđivanje zakonskog okvira tržišnog
privređivanja
Država djeluje putem zakona
(zakonski okvir)
Zakonsko reguliranje vlasničkih
odnosa, uvjeta poslovanja privrednih
subjekata, radnog zakonodavstva,...
– osnovna pravila ponašanja
privrednih subjekata
Utvrđivanje zakonskog okvira
tržišnog privređivanja Nužnost odgovarajuće društvene aktivnosti
(dopuna i korekcija tržišnog mehanizma)
Uloga države:
Liberalna koncepcija – savršena konkurencija, suzdržavanje države od uplitanja
Organizirano i kontrolirano tržište u kojem država donosi propise kojima:
osigurava konkurenciju,
organizira one oblasti privređivanja i djelatnosti koje se ne mogu osigurati po osnovu tržišnih zakonitosti,
ublažava posljedice djelovanja tržišta (socijalna politika)
Utvrđivanje zakonskog okvira
tržišnog privređivanja
Zakonska regulacija tržišta zavisi od
predmeta samog tržišta
Veliki je spektar zakonskih i
podzakonskih akata u ovoj oblasti
Bilo kakav poremećaj ponude i tražnje
može uzrokovati poremećaj
funkcioniranja tržišta
Utvrđivanje zakonskog okvira
tržišnog privređivanja Opravdanost potrebe zakonske regulacije:
Velika snaga neformalnog sektora - sive ekonomije
Prisutnost nelegalnih operacija: utaja poreza, carina, neadekvatna
kontrola granica, neefikasna unutarnja kontrola, crno tržište rada, ...
Potreba osiguranja uvjeta za održivi ekonomski razvoj
Dobivanje odgovarajućih kvantitativnih pokazatelja realnog stanja
ekonomije
Kreiranje povoljne poslovne klime za djelovanje domaćih privrednih
subjekata i povećanje njihove konkurentnosti
Kreiranje povoljne poslovne klime za privlačenje stranog kapitala
Osiguranje uvjeta za fer tržišnu konkurenciju
Stvaranje realnih osnova za izradu razvojnih strategija
Jačanje institucija i instituicionalnih mehanizama
Utvrđivanje zakonskog okvira
tržišnog privređivanja Makroekonomska vizija:
Odgovarajući pravni i regulatorni sistem
Zaštita vlasničkih prava i opsežna zakonska
regulativa (u cilju potpunog razvoja)
(ne)postojanje barijera ulasku na tržište,
kvalitetni ljudski, naučno-istraživački,
tehnološki, finansijski i drugi resursi, razvijena
infrastruktura (kao uvjeti za razvijanje tržišta)
konkurencija, integriranost zemlje u šire
ekonomske integracije i dr.
Utvrđivanje zakonskog okvira
tržišnog privređivanja
Regulacija tržišta - država uspostavlja pravila,
donosi posebne propise za pojedina tržišta
(sektora, industrije) kojima se (pod prijetnjom
kazne), želi utjecati na privredno ponašanje i
djelovanje privrednih subjekata (u privatnom
sektoru)
Regulacija tržišta – svojevrstan nadzor nad
tržištem koji podrazumijeva cjelovitost sistema
mjera i instrumenata koje provodi država s ciljem
osiguranja odvijanja ekonomskog procesa a radi
ostvarenja općeg blagostanja
Utvrđivanje zakonskog okvira
tržišnog privređivanja Regulacija tržišta - državne mjere kojima se izravno
ograničavaju ili kontroliraju odluke pojedinih poduzeća
ili grana u cilju zaštite društvenog interesa
Dvije skupine regulatornih mjera:
Ekonomske - one koje ograničavaju tržišnu moć reguliranih
poduzeća, podrazumijeva skupinu mjera kojima se određuju
cijene i količine proizvoda i usluga, te određuju pravila
ulaska novih poduzeća i izlazak postojećih poduzeća s
tržišta (vs. monopoli)
Socijalne - one kojima je glavni cilj zaštita i sigurnost
radnika i potrošača, država propisuje kvalitetu proizvoda i
usluga (nužna razina kvalitete proizvoda i usluga kao što su
prehrambeni proizvodi, kozmetika ili lijekovi), određuje
pravila zaštite i sigurnosti radnika i potrošača (mjere nužne
za zaštitu čovjekove okoline i zaštitu radnika na radu)
Utvrđivanje zakonskog okvira
tržišnog privređivanja Zakonska regulacija tržišta:
Zakon o privrednim društvima
Zakon o obligacionim odnosima
Zakon o tržištu vrijednosnih papira,...
Zakon o tržištu kapitala
Zakon o radu
Zakon o inostranim investicijama
Zakon o zaštiti potrošača
......
Ekonomske funkcije države
Država donosi odluke u cilju poboljšanja postojećeg stanja (organizacije i funkcioniranja tržišta, privrednih aktivnosti, uvjeta poslovanja...)
Da li je moguće anticipirati posljedice državnih odluka? Jer može doći do kontraefekata u odnosu na namjeru (pozitivnu)
Primjer: uvođenje poreza ili povećavanje poreske osnovice može može rezultirati smanjenjem budžetskih prihoda?!
Ekonomske funkcije države
Alternativne aktivnosti države? –najefikasnije ostvarenje postavljenih ekonomskih i socijalnih ciljeva države
Mogući pristupi u analizi:
pozitivni i
normativni
Pristupi su komplementarni
Pozitivna analiza
Opisuje činjenice i ponašanja u nekoj nacionalnoj
privredi (npr. uzroci siromaštva u društvu)
Daje odgovore na pitanja: kakvo će biti
ponašanje pušača ako se povećaju porezi na
cigarete ili zašto je ekonomija socijalističkih
zemalja bila manje efikasna od ekonomije
kapitalističkih zemalja
Objašanjava ekonomske procese, pojave i
kategroije, utvrđuje uzroke i posljedice
određenih ekonomskih ponašanja
Pozitivna analiza predviđa posljedice i ukazuje
na efikasnost primjene prava
Normativna analiza Uključuje etičke propise i sudove o određenim
vrijednostima
Odgovara na pitanje da li siromašnima davati
socijalnu pomoć ili omogućiti zaposlenje, koje mjere
treba poduzimati država kako bi smanjila budžetski
deficit (smanjiti ili povećati državne izdatke) i sl.
Nema tačnih odgovora, rješenja mogu biti različita
Mnoga se pitanja rješavaju političkim odlukama
umjesto na osnovu ekonomskog znanja
Normativna analiza vezuje se za predlaganje propisa i
institucija koje vode efikasnoj upotrebi resursa
Ekonomske funkcije države
Regulatorna funkcija države
nije postavljena sama za sebe
Ostvaruje se kroz:
alokativnu f-ju
redistributivnu f-ju
razvojnu f-ju
Teorija javnog izbora
Kako države donose svoje odluke?
(visina poreza?, javna potrošnja? i
transferna davanja?)
Analogija sa teorijom ponude i
potražnje i privatnim izborom
Proučava se javni izbor - način na koji
država odlučuje o svojoj ekonomskoj
politici (Kako se donose odluke u
javnom sektoru?)
Teorija javnog izbora
J. Buchanan, dobitnik Nobelove nagrade 1986 i Gordon Tullock
Između donošenja tržišnih i političkih odluka postoji visoki stupanj sličnosti (ista načela i interesi)
Pokretač u donošenju odluka u ekonomiji i u politici je vlastiti interes
Teorija javnog izbora
Sudionici društveno-ekonomskog i
političkog života su:
Građani (glasači),
Političari (izabrani predstavnici
građana) i
Službenici (članovi vlade,
ministarstava i državnih službi)
Teorija javnog izbora
Građani – potrošači:
formiraju tražnju za odgovarajućom
normativnom regulacijom
(zakonodavstvom, državnim
programima, strategijama kako bi
ostvarili svoje interese)
koriste svoje političke moći i
resurse (izborni glasovi,
organizitana podrška, lobiranje)
Teorija javnog izbora
Političari – ponuđači:
izglasavaju normativnu regulaciju
(zakone, programe, strategije i provode
aktivnosti od interesa za građane –
glasače)
Službenici – provode političke odluke, (opći
interes, ali imaju i osobni interes)
Povezivanje ekonomskih i političkih procesa
Svi učesnici u političkom i ekonomskom
životu vođeni su osobnim interesima
Teorija javnog izbora
Političari maksimiziraju:
glasove biračkog tijela,
moć (preko budžeta kojim raspolažu),
prihode (za vrijeme kampanje i trajanja mandata),
vjerojatnoću da ponovno budu birani (donoseći odluke koje odgovaraju određenim interesnim grupama)
Teorija javnog izbora
političku aktivnost promatra kao
tržišnu aktivnost i analizira utjecaj
privatnih interesa u javnoj domeni
privatni akteri na javnim funkcijama u
donošenju odluka vođeni su ostvarenju
i maksimiziranju njihovih ličnih
interesa (vlastiti interes određuje
ponašanje države)
Teorija javnog izbora
Uspješna razmjena na tržištu =
političari imaju mogućnost direktnog
utjecaja na formuliranje državnih
politika, koje su u skladu sa interesom
grupe koju zastupaju, i
maksimiziranjem vlastitog blagostanja
analizira načine stvaranja i primjene
prava od strane države i regulatornih
agencija (normotvoraca)
Teorija javnog izbora
efikasan politički ishod generiran je
efikasnim pravilima glasanja koji u konačnici
vode efikasnoj alokaciji resursa
samo jednoglasnost svih u društvu može
osigurati efikasnu promjenu prava jer su svi,
imajući u vidu lične koristi, dobrovoljno
pristali na promjenu
što je veća interesna grupa, to se više gubi
karakter individualnog interesa koji se
zastupa
Teorija javnog izbora
Ishod kolektivnih odluka? (povoljan,
nepovoljan? Pareto poboljšanje)
Demokratsko društvo (jednoglasno ili
većinsko odlučivanje/kvalificirana
većina?)
nikakvo pravilo većinskog odlučivanja
ne jamči djelotvornost i poštivanje
pojedinačnih interesa (Kenneth Arrow,
najmlađi dobitnik Nobelove nagrade)