-
IzvorničlanakUDK141.32:123.1Fabro,C.Primljeno14.12.2009.
Marko
VučetićSveučilišteuZadru,Odjelzafilozofiju,ObalakraljaPetraKrešimiraIV2,HR–23000Zadar
[email protected]
Egzistencijalna dijalektika slobode
SažetakAutor u radu, pod vidom egzistencijalnog razvoja
subjekta, tematizira značaj slobode u filozofiji Cornelia Fabra.
Egzistencijalno djelovanje se radikalizira na način usmjeravanja
ljudskog interesa prema stanovitom identitetu bitka i slobode, da
bi se u konačnici došlo do dobra, vlastitog objekta volje. Putem
integrativnog pristupa, propituje se mogućnost govora slobode kao
ljudskog govora u kojemu dolazi do dijalektičkog prevladavanja
unutarnjih tenzija i istovremenog pozitivnog odnosa između slobode,
volje i razuma. Na koncu se pokazuje kako bitak pridonosi
aktualizaciji ljudskog bića, dok sloboda čovjeka stavlja pred
izazov samoaktualizacije.
Ključne
riječiCornelioFabro,sloboda,dijalektika,egzistencija,razum,volja
EgzistencijalnadijalektikaslobodeufilozofijiegzistencijeCorneliaFabra,su-vremenogtalijanskogfilozofa,pridonosirazumijevanjurazvoja
tradicionalnetomističkemetafizikeusmjerufilozofijemetafizičkogegzistencijalizma.Pola-zištasutimedonekleodređena,alinipoštonisujednostavna,ponajmanjejed-nostrana.Metafizičkamisao
ne prelazi u egzistencijalnu, nego se
filozofskarefleksijakonkretneegzistencijskeprakse,zahvaljujućimetafizičkimuvidima,kaotranseuntnim,formirauozračjutomističkogmetafizičkognaukaokompo-zicijikontingentnogbića–konkretno,čovjeka–oddvajumetafizičkihprincipakojisemeđusobnouvijekodnosekaoaktipotencija.Bitak,kaotemeljniakt,ak-tualiziraegzistencijskisadržajčinećigarealnimsadržajemkontingentnogbića–čovjekailiegzistentnogsubjekta.Sloboda,kaojedinaapsolutnakategorija,unosisnažnutenzijuusvakidašnjustvarnostegzistentnogsubjekta,stavljagauodnospremaApsolutu,premauzrokovanjubitkaiparticipacijinajednostav-nombitkuApsoluta.Naime,slobodomApsolutauzrokovanjesavkontingentanbitak,činomstvaranjastrukturiranajeegzistencijalnadijalektikaslobodeunje-zinomtemeljnomznačenju–egzistentnisubjektsekao‘ja’naapsolutannačinodnosipremaslobodiApsoluta,bezobzirajeliriječoprihvaćanjuilineprihva-ćanju.Slobodadakleproizlaziizbitkainastanovitsenačinsnjimeidentificira.Upravonaovojosnovi,
filozofijametafizičkogegzistencijalizma,dijalektikuslobodepozicioniraumisaonomokružjumetafizičkeantropologije.Čovjekje,naime,zahvaljujućiduši–subzistentnojformi–bićeživotaismisleneslobode,smrtnenarušavaintegritetnjegova‘ja’,aslobodunesvodinabesmislenost.
‘Ja’ – subjekt slobode
EgzistencijalnioptimizamC.Fabranadilazigranicusmrtitezahvaljujući‘ja’–svekolikomtemeljuegzistencijeiegzistencijalnihmodusa–egzistentnom
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode558
subjektunudivizijupobjedeživota.1Sloboda,odgovornost,značajiradikal-nostkonkretnogizbora,dokječovjekkao‘ja’bioutijeluiusvijetu,pokazu-juseusvojsvojojdubinibudućisučovjekavodiliprematranscendentnom,konačnom,atemporalnomciljunjegoveegzistencije.2Egzistencijalniprimat‘ja’ujednojetranscendentnogkaraktera,jer,nesamodafundirarazličiteegzi-stencijalnemoduse,negocjelinuljudskeegzistencijevodipremakonačnomcilju.3‘Ja’sepokazujekaosubjektslobodeikaosubjektkojijeutijeluiusvijetu,
tekao takavegzistira inadilazi tenzijumoćivolje
imoćirazuma.4Naime,‘ja’usvojojegzistenciji,zahvaljujućisvomeaktubivstvovanjaisvo-jojkonzistentnojmetafizičkojstrukturi,5pomirujetenzijurazumaivolje,teih,egzistirajućikaobićeslobode,održavaujedinstvuonoga‘ja’kojejesu-bjektvoljeirazuma.Fabroističekako‘ja’imapre-nominalnikarakter,6daseodnosinasamuosobu,označavaosobu,bez
ikakvihposrednih,
jezičnihilibilokojihdrugihidentifikacija,jerseosobanajprijeizričekao‘ja’iutomizricanjudolazidopomirenjatenzijevoljeitenzijerazuma,budućidajeoso-basvjesnasvogaidentitetaidavoljnopristajeuznjega,7odnosnodaegzisti-rajući(itražećismisaoegzistencije)iskazuježelju,volju,htijenjepripadanjasebisamoj,svomevlastitom‘ja’.8Osimtoga,‘ja’seputemtijelaaktualizirausvijetu,tesenatajnačinrazlikujeodsvijetaisvihostalihtijelausvijeta,alisenatajnačiniprevladavatenzija‘ja’itijela.Usvijetu‘ja’itijelopostajujedno,‘ja’seaktualiziraprekotijela,alitimeononeprestajegubitinasvojojtemeljnosti,‘ja’itijelosujedno,svakomkonkretnom‘ja’pripadakonkretnotijelo,
i stoga jemoguće razlikovationo ‘moje’odonoga ‘drugoga’.
‘Ja’utijeluprerastaumojeiutomemomeseočitujeontološkoprvenstvo‘ja’,aliinemogućnostdualizma,jer‘ja’itijeloimajujedinstveniaktbivstvovanjaijedinstvenuslobodu.Egzistentnisubjekt,‘ja’,usvojojjebitiduhovnogkarakteraiutomsmislutrebashvatitineprestanoFabrovoisticanjekakojemogućestavitiznakjed-nakosti
izmeđučovjeka, istine islobode. Istina isloboda
imajunemjerljiviznačajzaljudskuegzistenciju,onesepredstavljajukaodvaodsječkaosobekoja
egzistira.Osoba se, u tom smislu, uvjetnopoistovjećuje sa slobodomi
istinom, jer je sama egzistencija osobe koja egzistira istinita i
slobodna.Osimtoga,istinaislobodasenalazeutakvomdijalektičkomodnosu,kakonavodiR.Goglia,neminovnogpozivanameđusobnuupućenostipodršku.9Naime,naegzistencijalnompodručjuslobodajebezistinenezamisliva,baškaoštonijemogućeistinuodvojitiodslobode,jerneslobodnaistinapostajeegzistencijalnomlaži.Kakočovjeknemožeopstatinabesplodnomtlulažnihegzistencijalnihuvjeta,nužnojedasenjegovaegzistencijareferiraiidentifi-cirasistinomisaslobodom.10Čovjekje,najjednostavnijerečeno,duhovnobiće,osobakojaegzistira
iu svojojegzistencijiprogovara jezikomistine ijezikomslobode.11
‘Ja’ u svjetlu odnosa slobode i istine
‘Ja’jeprirodnomjestonakojemsemanifestiraslobodazaistinuiistinazaslobodu.Istinaislobodasenaovompodručjuneisključuju,jerbiseisključe-njemjednogodovihdvijutemeljnihontološkihodrednicaljudskogbitkadoš-lodoegzistencijalnogisključenjasamogčovjeka.Opredijeljenostzaistinuislobodu,budućijemetafizičkogkaraktera,12istovremenojeiopredijeljenostzačovjeka,alije,istotako,ičovjekovaopredijeljenost.Egzistencija,slobodai
istinasuontološkerealnostikojeizviruizaktabivstvovanjatese,samimtime,nemogunadićinitizamijenitinaadekvatannačin.R.Gogliastogaizvo-dizaključakkakoseuFabrovojfilozofijislobodaičovjekovo‘ja’odnosekao
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode559
»unutarnjeiizvanjsko,konkavnoikonveksno«.13Slobodaljudskojegzisten-cijidarujeonusvetostzajamčenogintegriteta,digniteta,aliinoviteta.Naime,slobodasenalaziiznadsvakeodluke.Mogućnostodlukeproizlaziizslobo-de
tekao takva,budućida transcendirasvakuodluku,
ljudskojegzistencijijamčinovost,odnosno,slobodagenerirasvojudijalektičkunapetostiaplicirajenaegzistencijalnopodručjetakodadijalektičkanapetostslobodepostajeegzistencijalnomtenzijom,aupravojeonajamacnovoga,onaegzistenciju
1
Zanimljiva je Mondinova interpretacijasmrti prisutna u
filozofijama Heideggera,Sartrea i Camusa. Nasuprot
evidentnimrazlikama među ovim filozofima,Mondinprimjećujekako im je
ipakzajedničkapo-veznica shvaćanjekako smrt
imakonačni,definitivniegzistencijalnikarakter.Onanastanoviti i
izvjesni način izriče
posljednjuriječoljudskojegzistenciji,njomesvepre-staje (usp.
B.Mondin,Uomini nel
mondo,ESD,Bologna2007.,str.138).Očitojedasekoncepcija
smrtiumetafizičkomegzisten-cijalizmuradikalnorazlikujeodnavedenihkoncepcija
jer smrt nipošto ne poništavaljudskibitak,nerazara
ljudskuindividual-nost
iosobnost,nečinibesmislenomljud-skuslobodu.
2
Promatranjem čovjeka kao ‘ja’, metafizičkiegzistencijalizam
promovira egzistencijalnuantropologiju, te ujedno nadilazi
problemnejedinstva,kakojetojošM.Scheleruočio,između
prirodoznanstvene, teološke i filo-zofske antropologije
(usp.M.Scheler, Ideja čovjeka i
antropologija,NakladnizavodGlo-bus,Zagreb1996.,str.129).
3
Fabro razrješava moguću aporijsku situaci-ju nastalu uslijed
egzistencijalne napetostiza konačnom srećom kojemu svako
ljudskobiće teži. Doprinos se nedvojbeno sastoji
udistingviranjuizborakonačnogdobrailisrećeodizborakonkretnerealnostikojasesmatrakonačnimdobrom
ili srećom
(usp.U.Gale-azzi,»LibertàefineultimoinsanTommasonell’interpretazione
di Cornelio Fabro«, u:Costantini,F.(ur.),Cornelio Fabro e il
problema della libertà,FORUM,Udine2007.,str.82).
4
ZbogtogaćeL.Stefanininaglasitikakoje‘ja’iznadsvakemisli,željeiličina(usp.L.Stefa-nini,Esistenzialismo
ateo ed esistenzialismo teistico, CEDAM,Padova1952.,str.100).
5
Zashvaćanjeznačenjametafizičke strukturenezaobilazno je ispravno
poimanje kontin-gentnenaravistvorenogbića(usp.C.Fabro,»Intorno alla
nozione tomista di contingen-za«, u Rivista di Filosofia
Neoscolastica, 30/1938,str.132–149).
6
Usp.C.Fabro,»Libertàcomefondamentode-llaFilosofia«,str.144.
7
Pojačavanje integrativnog značenja voljeostvaruje se u kontekstu
egzistencijalneaktivnosti, bez obzira o kojoj aktivnosti jeriječ
(usp. C. Fabro, La nozione metafisica di partecipazione, EDIVI,
Roma 2005., str.279–282).
8
Ljudskaslobodabitrebalabitiusmjerenapre-ma,kako
tokažeB.Mondin,kulturiosobe.Tektadaćesvedimenzijeljudskeegzistencijebitiuhomeostatskomodnosu(usp.B.Mon-din,Uomini
nel mondo,str.95–111).
9
Usp.R.Goglia,La novità metafisica di Cornelio Fabro, Marsilio,
Venezia 2004., str.109–111, gdje autorica analizira značaj
slo-bodeiistineuFabrovojfilozofiji.
10
SmatramodajeupravonaovomtraguE.Fon-tanaizveozaključakkakojeFabrovafilozof-skapozicijauodnosunacjelinutematiziranihegzistencijalnihproblemaiponuđenihodgo-vora
jasna inedvojbena,odnosnooriginalna(usp. E. Fontana, »Cornelio
Fabro e il
pro-blemadellalibertànegliannidell’immediatosecondodopoguerra«,u:Costantini,F.
(ur.),Cornelio Fabro e il problema della libertà,str.111).
11
Egzistencijalnustvarnostčovjekapodvidomidentitetasosobomnužnojesagledatiusvje-tlu
analogije bića. U tom smislu korisna
jekomparativnaanalizaanalogijeuBoetijevom,PseudoDionizijevomiTominomfilozofskomdjelu(usp.R.McInerny,L’analogia
in Tommaso d’Aquino,Armando, Roma 1999., str.165–175).
12
Usp.A.Livi,Il senso comune tra razionalismo e scetticismo,
Massimo,Milano
1992.,str.22–28.Autornaizuzetnozanimljivnačiniznosisintezumetafizičkogpristupaistini,štopostajeosnovabezkojesenemožerazumjetivezaistineislobode.
13
R.Goglia,La novità metafisica di Cornelio Fabro,str.110.
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode560
slobodno usmjerava prema novim, nepoznatim područjima i prema
novimodnosimaukojimasečovjekprepoznajekaoslobodnobiće,bićenovoga.14Najvećanovostležiučovjekovom‘ja’,slobodaističeznačajčovjekovog‘ja’,jer
čovjek, zahvaljujućipokretu slobode,može sebe
izraziti,možeodlučitiili na već bilo koji drugi način izreći sebe
sama.Govor slobode uvijek
jegovorčovjeka,isticanjeslobodeuvijekjeisticanječovjeka.Područjeistineislobodeje,dakle,prvenstvenoineizostavnopodručjeljudskeegzistencijeukojemseočitujeskladniodnosprevladanihdijalektičkihnapetosti,tesenatajnačinmanifestirastrukturaljudskogbitka,jamcasvakogskladaiizvorasvakogakta,patakoiaktaslobodeiistine.Područjeljudskeegzistencijejepodručjereda.Metafizičkiegzistencijalizamunosisklad,odnosno,metafizič-kiegzistencijalizamjeonajspecifičnitipegzistencijalizmakojiprepoznajeiističeskladljudskeegzistencije.15Ljudskaegzistencija,budućijetrajnoobi-lježenaslobodomiistinom,samabivausmjeravanapremaistiniislobodikaosvomekonačnomcilju.Slobodaiistinanetrpeegzistencijalnidiskontinuitet,usmisludabisesvrhaiciljegzistencijalneslobodeiistinemogaonalazitiunečemuneistinitomineslobodnom.Spoznajatakođerizvireiznavedenogegzistencijalnogkontinuiteta.16Naime,spoznaja
jeusmjerenapremaotkrivanju i traženju istine,17akako je
istinaneodvojivaodslobode,ondajerazumljivodajeegzistencijalnaistinaujednoiistinaslobode.Kakoseegzistencijalniredustanovljujedjelovanjemrazuma,ondase,pod
timvidikom, razumupriklanjaju i sloboda i
istina,budućidapretpostavljajuipotrebujustanovitired.Fabroćeistaknutikakoizmeđuspo-znajeislobode,osobitoslobodeizbora,ležigranicatenzije,svojevrsnaničijazemljaukojojsečovjekmožeizgubiti.Ljudskaseodgovornostprovjeravaupravonaprevladavanjuovetenzije.Naime,čovjekmožespoznajuuskladitisaslobodomiistinom,tetakoprevladatitenziju,ali,istotako,budućijeslo-bodnobiće–bićeizbora,odlukaiodgovornosti–spoznaja,slobodaiistinanemorajukonvergirati.Upotonjemslučaju,
cilj istine, slobode i spoznajenijezajedničkicilj,pa,samimtime, i
ljudskaegzistencijabivausmjerenaiizranjavanamnogimciljevima.Iskustvo
slobode je istinsko egzistencijalno iskustvo. Čovjek
egzistirajućiujednopostaje
isvjedokomslobode.Ukolikomujeegzistencijausmjerenaputovimaslobode i
istine,utolikoće injegovaegzistencijazboriti
jezikomslobode,zadovoljstvaisreće.Međutim,ljudskaegzistencijamožebitiusmje-renaivođenanekimdrugimmotivima,ali,bezobziranamotiveiciljeve,onauvijekprogovarajezikomslobode,jerćeitada,mišljenjajeFabro,slobodaprogovoriti,ovajputjezikommuke,očaja,tjeskobeinezadovoljstva.18
Sloboda i stvaralaštvo
Ljudskaslobodačovjekumožepriskrbitiiskustvoništavila,onogništavilaizkojegajestvoren,pozvanubivstvovanjeikadaje,participirajućinabitku,19ujednopočeoparticipiratiinaslobodi.20Postojidvostrukiodnosslobodepre-maništavilu:Božjiiljudski.LjudskaiBožjaslobodanalazeseustanovitom,premdaneistom,odnosupremaništavilu.21Božjaslobodajeuvijekpozitiv-nogkaraktera,budućijenjomeništaviloprevladanobivstvovanjem.ČinomstvaranjasvijetaBožjaslobodasepobjedonosnoodnosipremaništavilu–ni-štavilo
je prevladanobivstvovanjem.Za razlikuodBožje slobode,
ljudskaslobodanemamogućnoststvaranjabitka,22aliimamogućnostusmjeravanjastvoreneegzistencijepremakonačnomcilju,izkojegajeipokojemujesvijetslobodno
ipobjedonosno stvoren.Uloga ljudske slobode timenijeminori-
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode561
zirana,štoviše,onajenaglašenakaospecifičnoljudska.23Ljudskasloboda,iakonijestvaralačkaumetafizičkomsmisluuzrokovanjabitka,ipakjestva-ralačkaustrogimokvirimavećuzrokovanogbitka.Slobodajeneodvojivaodbitkastvorenogbića,24onadovršava,usmjeravastvorenuegzistencijupremanjezinomkonačnom,unaprijednedeterminiranomcilju.Slobodomse,dakle,čovjekodnosipremaništaviluizkojegajestvorenkaobićekojeseopireni-štaviluipribližavapozitivnojslobodiApsolutaili,pak,kaobićekojesvojusloboduiegzistencijuusmjeravapremaništavilu.25Osimtoga,sloboda,po-
14
Egzistencijalna dijalektika stoga nikada
nesmijebitikonfuzna,nego isključivodijalek-tika tenzije i
nadvladavanja tenzije, mjestosusreta vječnosti i vremena,
egzistentnogsubjekta iApsoluta
(usp.P.Miccoli,»Meta-fisicaestoriadelleidee«,u:AA.VV.,Essere e
libertà. Studi in onore di Cornelio
Fabro,Maggioli,Rimini1984.,str.200).
15
Usp.C.Fabro,Percezione e
pensiero,EDIVI,Roma2008.,str.342–346.
16
Egzistencijalni kontinuitet u metafizičkomegzistencijalizmu je
zajamčen početnim
po-imanjembitka.Bitkomsetakoizražavasva-karealnostiaktualnost,pasamimtimeodnosbitiibitkaneležiisključivonametafizičkompodručju,nego
se jednako tako rasprostire ina logičku i spoznajnu dimenziju
stvarnosti(usp. C. Fabro,Tomismo e pensiero
moderno,PontificiaUniversitàLateranense,Roma1969.,str.107–110).
17
OvdjebisemoglapovućiparalelasonimštoM. Scheler naziva
ideiranjem. Naime, ide-iranjem čovjek dohvaća bitnost i dolazi
doznanjakojevrijedi za sveduhovne
subjekteusmjerenepremadohvaćanjuupravotogpo-dručja bitka
(usp.M.Scheler, Ideja čovjeka i antropologija, str. 158–160).
Fabro, me-đutim, ne govori o apriornom znanju,
negoisključivoopovezanostiontičke,ontološkeiegzistencijalneistine.
18
Izuzetno je zanimljiva rasprava o konvergi-rajućemutjecaju
filozofijeTomeAkvinskogiS.KierkegaardanaformiranjefilozofijeC.Fabra(usp.A.Livi,»LamodernitàdiFabro:Tommaso
e Kierkegaard«, u: Costantini, F.(ur.),Cornelio Fabro e il problema
della libertà,str.67–74).
19
Usp.P.Mazzarella,»LametafisicadiS.To-mmaso d’Aquino nella
interpretazione diC.Fabro«,u:AA.VV.,Essere e libertà,
str.107–140,gdjeautornaprimjeruFabrovein-terpretacijetomističkogmetafizičkognaukaoparticipacijipokazaopovezanost(imeđusob-nuupućenost)tradicionalneisuvremenefilo-zofije.Dijalektikaparticipacijejeprvorazred-nadijalektikaslobodeegzistentnogsubjekta.
20
L.Romeraništaviloibitakpromatrauodnosubeskonačnerazlikeibeskonačneudaljenosti.Zaništavilosenemožerećidajest,onojenijeunajradikalnijemsmisluriječi;jestsamoonoštopočivanabitku.»La‘distanza’trailnullae
l’essere è infinita, per questo l’unico fon-damento possibile
dell’essere finito sarà
unEssereinfinito,capacitàinfinitadifondare.«(L.Romera,»PensierometafisicoeaperturaaDio:prospettivametafisica«,u:Romera,L.(ur.),Dio
e il senso dell’esistenza umana, Ar-mando,Roma1999., str.82).
21
Usp. C.Fabro, »Libertàedesistenzanellafi-losofia contemporanea.
Prolusione all’annoaccademico1967–1968«,Studium,
(1/1968),str.26.
22
ČovjekparticipiranabitkuApsolutau
skla-dusvlastitomontičkomstvarnošću,aonajeuvijek,budućijesastavljenoddvajumetafi-zičkih
principa, složene naravi. Posljedično,svaki ljudski čin je čin
složenog bića, bićaograničeneaktualnostibitka(usp.A.Acerbi,La
libertà in Cornelio Fabro,EdizioniUni-versità della Santa Croce,
Roma 2005., str.136).
23
Ljudskaslobodapoziva,delegira,čovjekakaoosobudapoduzmeosobančin,daegzistenci-jalnodjeluje(usp.L.Bernard,A
Study of Human Understanding, University of TorontoPress,
Toronto–Buffalo–London1992.).
24
Odnosi se na razumska bića koja jedino
imogubitislobodna,slobodajevezanauzvo-ljuirazum,teseutomsmislutrebazadržatinaznačenjskojraziniproizvođenjailiuzroko-vanjabitka.
25
Rasprava se u konačnici svodi na ništaviloljudske slobode ili na
apsolutnost slobodeproizašle stvarateljskim činom uzrokovanjabitka
i uz njega vezanu slobodu (usp. M.SánchezSorondo,»Circolarità fra
libertàedessereassolutoperpartecipazioneinCornelioFabro«,u:Costantini,F.(ur.),Cornelio
Fabro e il problema della libertà,str.43–66).
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode562
imanaizperspektiveizborakonačnogdobra,vodipremasljedećemzaključ-ku:»Uizboruegzistencijalnogcilja,jednojeobjektivno-formalnarazinanakojojBogkaoApsolutnemakonkurenatadokjesasvimdrugosubjektivno-realnarazinanakojojprividnadobramoguodvratitičovjekaodBoga«.26
Sloboda,shvaćenausmislumetafizičkogegzistencijalizma,prožimačitavuegzistencijui,kaotakva,imasudbonosniznačajzasvakupojedinačnu,origi-nalnu,stvorenuegzistenciju.27Slobodajeusebisamojapsolutnogkaraktera,tekaotakvatranscendiračovjeka,omogućujemunadvladavanjeponoraovo-svjetskezbilje,uzdižega,opominje,poziva,korigiraipotičenatranscendira-njeegzistencijalnihpukotinakojesuneizostavnoobilježjesvakogživota.M.Belićjeoveegzistencijalneraspuklineoznačioterminimakonsolacijeideso-lacije–tihstalnihpratiteljicaljudskogbivstvovanja.Smjenaegzistencijalnekonsolacijeidesolacijeneospornajekonstantaljudskeegzistencije.28
Slobodno egzistencijalno djelovanje kao voljno djelovanje
Voljaje,onamoćkojomslobodnaljudskaegzistencijapristajeuzodređenodjelovanje
kao svoje.29Ona je, promatrana pod vidikom aktivnosti,
jedinaljudskaaktivnostkojaproistječeizsebesame,doksvedrugeegzistencijalneaktivnosti
svoju realnost dugujuvolji.Aktivna autodeterminacijavoljepo-staje
tako sržnom za svekoliku filozofsku refleksiju.30Naime, čin volje
jeslobodni čin i zato je ljudski čin.Ona aktivnost koja svoj
početak
dugujeaktivnojdeterminacijivoljeslobodnajeaktivnost,čovjekježeli,aneonaak-tivnostkojanastajeizslijepoghtijenjavolje.Voljaje,kaotakva,samojednaodljudskihmoći,te,prematome,nemasubzistentniznačaj,onasenalaziufunkcijiostvarenja–konkretno–djelovanja,subzistentnogsubjekta.31Pojamslobode–paonda,svakako,iegzistencijalneslobode–neizostavnojevezanuzpojamvolje,jervoljauljudskuegzistencijuunosidimenzijuoriginalnog,voljnog,paprematomeislobodnogdjelovanja.Uovomsmislutrebashvati-tiFabrovonaglašavanjekakoslobodaistvaranjekoincidiraju.32Stvaranjemse
jeočitovala slobodaApsolutakoji je timčinom
iskazaosvojuslobodnuaktivnost, djelovanje koje je, budući je
proizvelo bitak, omogućilo
svakodrugodjelovanje.33Stvorenasloboda,zahvaljujućimoćivolje
subzistentogsubjekta,ustvorenisvijetunosijednunovuoriginalnuaktivnost,kojanastajeslobodno,tekaotakvaimaodređenoobilježjestvaranja,iakone,potrebnojenaglasiti,onogistinskogstvaranja,negoisključivoobilježjestvaranjaunutarstvorenoga.34
FabroćeseurazjašnjenjudijalektikeslobodeivoljepozvatinanaukTomeAkvinskogaotomekakojeslobodarefleksijeaktrefleksijeslobode,35želećinatajnačinrazjasnitistvaralačkimehanizamnovostislobode.Aktomslobo-de,slobodnimizboromseneodigravajednostavniizborkonačnogcilja.Timebiseljudskaegzistencijailjudskaslobodasimplificiraledokrajnjihgranica,tebinaposljetkuurodilijedinimmogućimplodom–nastankomneprepoznat-ljive,rigidneegzistencije.Stvaralačkomslobodomrušesesvegranicerigid-nosti,jerstvaralačkasloboda,aktslobode,ljudskuegzistencijuvodiobalamaizraženihtenzijaukojimasesusrećeograničenoineograničeno,konačnoibeskonačno,partikularnoiapsolutno.Osimtoga,valjanaglasitidaslobodaprevladavatenzijuformalnogirealnog.Naime,ljudskaegzistencijajetrajnoobilježenatenzijomizmeđurealnog–voljeiformalnog–razuma.Navedenatenzijasemožeokarakteriziratikaotenzijaizmeđuobjektivnog–razumskogisubjektivnog–voljnog.
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode563
Kako čovjek svoju egzistencijumožeosjećati kao svoju jedinona
subjek-tivnojrazini,jasnojeondadaćeegzistencijalnasloboda–onaslobodakojadovršava,unosinovostnasubjektivnojrazini,uokriljustvoreneegzistencije–prevaguu
realnosti egzistencijedati
volji.Zahvaljujućiprimatuvoljenasubjektivno-realnojrazini,omogućitćeseiobjektivnarealnostnaobjektiv-no-razumskojrazini.Stvaralaštvoslobode,kakojevećrečeno,zahvaljujućisvomemetafizičkomutemeljenju,neunosidihotomneelemente,nepojačavajazizmeđuvoljeirazuma,negonaglašavasuglasjerazumaivolje.Onouzštočovjekčitavomsvojomegzistencijomvoljnoislobodnopristaje,takođerbivaod
strane razuma spoznato. Primatom volje u egzistencijalnom
djelovanjuvršiseotklonodmogućegzarobljavanjaegzistencijeuobjektivnerazumskeshemeikoncepcijekoje,uistinu,imajuuloguuspecifičnostiineponovljivosti
26
C. Fabro, »La libertà in san
Bonaventura«,citiranoprema:A.Acerbi,La libertà in Cornelio
Fabro,str.219.
27
Apsolutičovjeksestoganeminovnoodnosenanačinslobode,ali,štonipoštonesmijebitiispuštenoizraspraveonaraviljudskeslobo-de,
i podvidom različitih načina
pripadanjabitka–nanačinjednostavnogidentitetainanačin ograničenog
akta (usp. P. P.
Gilbert,Metafisica,Piemme,CasaleMonferrato1997.,str.108).
28
Usp. M. Belić, »Pokušaji reformiranja nadkojima ostajemo
zamišljeni«, u: J. Maritai-ne, Tri reformatora, Laus, Split 1995.,
str.237–281.
29
Voljaigraintegrativnu,vitalnuikonstitutivnuuloguuodređenjučovjekoveegzistencijekaoegzistencijeosobe,tejestogačinvoljeistin-ski
egzistencijalni i integrativni čin iz
koje-gaproizlazesviostalispecifičnoljudskičini(usp.A.Acerbi,La
libertà in Cornelio Fabro,str.96).
30
Usp.C.Fabro,»Libertàedesistenzanellafi-losofia contemporanea.
Prolusione all’annoaccademico1967–1968«, Studium,
(1/1968),str.26.
31
Svakoljudskodjelovanjeproizlaziiztemelj-nog‘posjedovanja’vlastitogbitka,pasestogasvi
ljudskičininalazeu
‘posjedu’osobeza-hvaljujućiintegrativnojulozibitkauodnosuna osobu i
njezino djelovanje (usp. C. Car-dona,Metafisica del bene e del
male,Ares,Milano1991.).
32
Pojam stvaranja je osobito značajan jer seon na najizvorniji
način veže uz
budućnost.Samoonoštojerealnousadašnjostiimabu-dućnost. Realna
egzistencija, realna istina
irealničovjekjeproistekaoizrealnostistvara-
nja.Nasuprot ovakvom pozicioniranju
stva-ranja,slobodeibudućnosti,F.Nietzschevršiznačajanpomakusmjerusagledavanjastva-ranjaurelacijisnjegovomkoncepcijomistin-skogfilozofa,pronositeljaistineibudućnosti.Onilionisupravinezatoštosustvoreninegozatoštostvaraju;osimtoga:»Pravi
filozofi su oni koji zapovijedaju i koji daju zakone.Onikažu: ‘tako
trebabiti’.Oni
tekodređujučo-vjekovokamoičemutepritomraspolažupri-premnimradomsvihfilozofskihradnika,svihsvladavateljaprošlosti.Onistvaralačkomru-komposežuzabudućnošćuisveštojestilijebilopostaje
imsredstvom,oruđemčekićem.Njihovo spoznavanje je stvaranje,
njihovostvaranje jezakonodavstvo,njihovavoljazaistinom je – volja
za moć« (F.Nietzsche,S onu stranu dobra i
zla,AGM,Zagreb2002.,str.154–155).
33
U činu stvaranja ili uzrokovanja bitka
raz-otkrivaserazlikaizmeđuljudskogdjelovanjananačinuzrokovanogbitkaidjelovanjaAp-solutananačinuzrokovanjabitka.Prvodje-lovanjejeuvijek,uslijedkontingentnenaraviegzistentnogsubjekta,složeno,dokjepotonjejednostavno,
onoliko koliko je jednostavanneograničeni bitakApsoluta.
SlobodaApso-luta je sloboda jednostavnog bitka, dok
je,naprotiv,slobodaegzistentnogsubjekta,iakojedinaapsolutnakategorijauljudskomživotukojomsečovjekdovodiuživotniodnospri-hvaćanjailiodbacivanjaApsoluta,neizostav-noslobodasloženogbića(usp.A.Acerbi,La
libertà in Cornelio Fabro,str.186).
34
Pitanje stvorene slobode u sebi je dubokopitanje otvaranja
čovjeka prema
nestvore-nojSlobodi,odnosno,kakotoL.Poloističe,‘otvaranja ljudske
osobe premaBogu’
(usp.L.Polo,»L’uomo,viaversoDio«,u:Romera,L.(ur.),Dio e il senso
dell’esistenza umana,Armando,Roma1999.,str.96–100).
35
Usp.C.Fabro,Riflessioni sulla
libertà,EDI-VI,Roma2004.,str.52.
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode564
ljudske egzistencije, ali, isto tako, ukoliko im
sepridanezasluženi primat,tada se ljudska egzistencija zarobljava,
začahuruje u sebi samoj te
postajeneprepoznatljiva.Egzistencijasenemožeidentificiratinitisavoljomnitisrazumom,negosurazumivoljaufunkcijiegzistencije,onisumoćiljudskedušekojeunosenovostuneponovljivu,
jedinstvenu,originalnu i
jedincatuegzistenciju.Novostrazumaivoljeodražavajunovostslobode,novostegzi-stencijalnogstvaralaštva,odnosnonovostodgovornog,autonomnogiautor-skogdjelovanja.Odnosizmeđurazumaivolje,promatranpodvidomslobode,Fabrotemati-zirapozivajućisenacjelokupnufilozofskutradiciju,osobitonaonuaristo-telovsko-tomističkeprovenijencije.Slobodomsenaimerazrješava»enigmaljudskogbitka,unjegovomsadržaju(individualno,društveno…)iunjegovojsudbini(vremenitovječno…)«.36Odnosrazumaivoljejeegzistencijalnog,slobodnog
i sudbonosnog značaja.37Egzistencijalna sloboda na ovaj
načinprožimacjelovitiljudskibitak,temuosiguravatrostrukuslobodu:sloboduodslijepogpokoravanjazakonimaprirode–stvaralaštvoslobodeovdjeprogo-varasvojomracionalnomsnagom;sloboduodpokoravanjazatečenimzako-nitostimakojepojedincugeneriranjegovoprirodnoegzistencijalnookruženjekojejeuvijeksocijalnogkaraktera38–čovjekje,zahvaljujućijedinstvenomaktubivstvovanjaindividualnobiće,tejekaotakavprvenstvenoodgovoranpremasebi,atekondapremazajednici,odnosnovrijednostpojedincanadi-lazi
socijalni kontekst;39 i na koncu, egzistencijalna
slobodamuosiguravai sloboduuodnosunaApsoluta–
ljudskaslobodaovdjeprogovarasvojimreligiozno-vjerskimgovorom,40odajućiodnosrazumaivoljeufunkcijisud-bonosnogodređenjaljudskeegzistencije,budućiseonausmjeravapremako-načnomcilju,aliuvijekusuglasjusonimštoserazumomspoznaloiuzštosevoljompristalo.41
Navedenitrostrukikarakterljudskespoznajeigraneprocjenjivuuloguupo-zicioniranjuljudskeegzistencijeinjezinomodnošenjupremasvijetu,prirodi,Apsolutu,ali,ukonačnici,ipremasebisamome.Relacijskismjerslobodejeneizostavnodvostrukogkaraktera:čovjekseodnosećipremadrugomeujednoodnosiipremasebi,spoznajesebesamakaoonogakojijenetko,kaoonogakojijesubzistentan,kaoonogakojiserazlikujeodsvegaizvanjskogasčimedođeuegzistencijalnurelaciju.42Stvaralaštvoslobodejedakleprvenstvenoegzistencijalnosamoostvarenje.43
Odustajanjeodtradicionalnemetafizike,vlastitearistotelovsko-tomističkommisaonomkrugu,dovelajedotragičnogseparacionističkogipartikularistič-kogpristupacjeliniljudskeegzistencijeisvegaonogaštoonanosi,predstav-ljaipretpostavlja.Odustajanjejenaspoznajnompodručjudovelodadihoto-mnepozicijeukojojvišenijemogućeuspostavitijednoznačanodnosizmeđuumainjegovogobjekta,teje,sukladnotomečovjekuonemogućenodadođedobilokakvihapsolutnihistina,negoisključivodoonihtemporalnih.44Nave-denapozicijaurodilajeinauguriranjemtzv.aktualističkogegzistencijalizma45kojipojačavačovjekovuosamljenostiodbačenostusvijetu.Egzistencijalnaodbačenost
razotkriva svu tragediju svoga ruhau jedinojmogućoj istini,
ataje–situacijskaistina.Situacijsko-aktualističkiegzistencijalizam,osimštočovjekadovodiuneprirodnupozicijunegiranja,ili,makarnedostizanjaap-solutnih
istina,ujednogaudaljavaod realnosti–kakoonena
spoznajnompodručju,takoidoonenaegzistencijalnom.Egzistencijalnasituacijavelikimsvojimdijelomjest,priznajeFabro,jezičnaililingvistička,alinijesamoto.46Čovjekjeprvenstvenoduhovnobiće,teje,kaotakav,pozvannatranscendi-ranjevlastite
temporalno-lingvističke situacije.47Hermeneutika, dakle,nije
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode565
onajključkojimsezacjeljujetjeskobnaraspuklinaljudskeegzistencije,negojetoprvenstvenoiisključivometafizika.48Njomeseneodbacujevlastitasi-tuacijačovjekakojiegzistiraucjelinisvogabitka,negosečovjekaneprestano
36
C.Fabro,L’Anima,EDIVI,Roma2005.,str.94.
37
Fabro, iako upotrebljava termin ‘sudbina’,ostaje na
aristotelovskoj liniji, iako bi do-sljedno aristotelovskoj
tradiciji
adekvatnijiterminbio‘teleologija’.Međutim,teleologijaimadrugačijiprizvukufilozofijiegzistenci-je,doksudbinaimaintimnijeznačenje,tejekao
takva vezanija uz problem individualneegzistencije.
38
Zboginterakcijesocijalneokolinenačovje-ka,K.Jaspersćezaključitikakoseistinaočovjekumože
saznati i na posredan
način–daseumjestokonkretnogčovjekaistražu-jedruštvo.Razlogjejednostavan:»Budućidačovjekjestsamoposredstvomsvogadru-štva,kojemuzahvaljujeopstanak,tradicijui
zadaće, njegovu narav valja proučavatiispitivanjem društva.
Pojedini se
čovjekčininepojmljivim,alidruštvone.Umjestoznanjaočovjekukaopojedincudonjegovaćebitkadovesti
znanjeodruštvenim tvor-bama.Društvenatijela,oblici,kulture,ovojedno
čovječanstvo, to su aspekti ljudskogbitka«(K.Jaspers,Duhovna
situacija vremena,Maticahrvatska,Zagreb1998.,str.156).
39
Ovo nipošto ne označava neprijateljski
stavpremazajednici;naprotiv,čovjekjekaodru-štvenobićeodgovoranpremazajedniciipo-zvanjenaizgradnjukultureosobe,kojaćesesuprotstavljati
primjerice kulturi socijalnognacionalizma (usp. B. Mondin, Uomini
nel mondo,str.41–44).
40
Čovjek se tada na egzistencijalnoj raziniostvaruje u perspektivi
temeljnog odnosa sBogom, što se religijski izriče u
poznatomodređenjučovjekakaoslikeBožje,odnosnokao egzistencije u
Božjem svijetu (usp. E.Schockenhoff,Natural Law and Human Dignity,
The Catholic University of
AmericaPress,WashingtonDC2003.,str.228–235).
41
Jasno je da ovime Fabro pristaje uz etikureda iaksiologiju,ali
je isto jasnodasvo-jim shvaćanjem slobode nadilazi Sartreovprigovor
kako vrijednosti ne mogu egzi-stirati prije egzistencije čovjeka
koji se jenašaopredizboromvrijednosti,zapotonjegje to
izraznepoštenja jer
ako»objavimdastanovitevrijednostiegzistirajuprijemeneja sam u
proturječju sa samim sobom akoih istodobno hoću i izjavljujem da su
mi
nametnute«(J.P.Sartre,Egzistencijalizam je humanizam, Veselin
Masleša, Sarajevo1964.,str.37).
42
Za čovjeka je izuzetno značajan relacijskikarakter jer se, kao
kontingentno biće, bezodnosa sApsolutom ne bi našao u
situacijirealne kontingencije. Nadalje, zahvaljujućirelaciji s
osobomApsoluta, iz njegova
aktabivstvovanjaproizlazidabivstvujekaooso-ba.Naposljetku,čovjekosobnostsvojeosobeizriče
u djelatnoj relaciji.Ovdje
napominje-mokakoimaautorakojipraverazlikuizmeđuosobeiosobnosti,kaoprimjericeB.Mondinkojismatradaje»osobnostrezultatdjelova-nja
kulture na osobu« (B. Mondin,Uomini nel mondo, str. 63), dokdrugi,
primjerice J.Maritain, identificiraju osobu s
osobnošću(usp.J.Maritain,La persona e il bene
comuno,Morcelliana,Brescia1975.,str.259).
43
Napominjemokakoseegzistencijalnosamo-ostvarenje ne smije
shvatiti u smislu odno-šenja sa samimsobom,nego se
čovjek,kaobićerelacije,kaoslobodno,razumskoivolj-no biće, nalazi u
relacijskoj egzistencijalnojpostavljenosti koja ima utjecaja na
ljudskuegzistenciju. Teleološki karakter, odnosno,egzistencijalnoj
terminologiji adekvatnije,sudbonosnikarakterovdjeprogovarau
svo-mestvaralačkomodređenjukojeijeinijesa-morazvoj.Jest,budućidaječovjekspoznao,htioislobodnopristao,anijebudućidaionouzštopristajeimanezamjenjivinepodcjenjivutjecajnanjegovuegzistenciju.
44
Usp.C.Fabro,»Lasvoltaantropologiadellateologia«, Studi
cattolici, 140, Milano, str.665–675.
45
Pod sintagmom aktualistički
egzistencijali-zamFabropodrazumijevaone filozofije eg-zistencije
koje su
inspiriraneHeidegerovomfilozofijom.Aktualističkoseprvenstvoodno-si
na temopralnost ljudskog bitka i
njegovuograničenostkaovremenitost.Bitakivrijemeseidentificirajunanačindajebitakvrijeme,avrijemebitak.
46
Neosporna je činjenica da su jezik i govornajvlastitiji medij
ljudske komunikacije,
alije,istotako,neospornaičinjenicadasejezi-komnemožeizrećisavegzistencijalnisadr-žaj,stogajeegzistencijalnoneobranjivapozi-cijasvođenjaljudskogiskustvanasituacijsko–jezičnurazinu.Metafizičkauporišnatočka
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode566
upućujenajedinstvenostijedincatostnjegovabitka.49Metafizičkiegzistenci-jalizamaristotelovsko-tomističkogtipanijeprevladanusuvremenojfilozof-skojmisli,negosamoprogovaranovimjezikom,novimkonstrukcijama,alisjednakomsvježinomiaktualnošćukojomneizostavnozračiputdolaskadoapsolutnih,transcendentnihistina.50
UnavedenomsvjetlutrebapromatratiFabrovoinzistiranjekakopostojitrajnipozitivanodnosizmeđuslobode,voljeirazuma.Voljaje,sukladnotomenau-ku,onamoćkojapokrećenaegzistencijalnuakciju,aliusebinosiracionalnibiljeg,budućidapretpostavljaodnosizmeđurazumainjegovogobjekta.Nai-me,razum,nakonštoječovjekuomogućiospoznajuodređenogobjekta,bivaupućennavoljukojaimasnaguoživotvorenjačinarazuma.Činrazumabivaegzistencijalnimčinomtekondakadarazumskaprezentacijaobjekta,činomvolje,
njezinim slobodnim pristankom, postaje ljudskim djelatnim
činom.Ovimnačinomsenaglašava,možemototakonazvati,realizatorskasnagavo-lje,aliseonaneizdvajaizkorpusacjelovitostiijedinstvenostiljudskogbitka,kaoniostalih
različitihmoćikoje trajnoobilježavaju ljudsku
individualnu,osobnuegzistenciju.Egzistencijalniznačajvolje,ukoliko
seonapromatrakao jednaodmoćiufunkciji ljudske egzistencije, ne
dozvoljava voluntarističku prevagu, budu-ći sevoljaneprestanonalazi
u živojkomunikaciji s razumom i
slobodom.Osimtoga,voljasenalaziiudirektnomodnosusApsolutomkojijestvoriočovjeka.Naime,konačniciljvoljejeostvarenjekonačnog,univerzalnogdo-bra,atodobrojesamApsolut.Naovajnačinsezaokružujeegzistencijalnikrugpojedincakoji
je stvorenhtijenjemApsoluta,odnosno,kako
toFabrokaže,kretnjomApsoluta.51Voljasepromatrakaodrugotniuzrokkojojjeprviuzrokljudskaduhovnaduša,aonasenalaziuneposrednomodnosusastva-rateljskomsnagomApsoluta.NavedenametafizičkauzrokovanostnavelajeFabranazaključakkakovoljaimaneprocjenjivznačajzaljudskuegzistencijunajmanjezbogdvarazloga:onajeljudskamoćkojasvjedočiuprilogistinedajeljudskaegzistencijatrajnoobilježenaslobodom,ali,osimtoga,onačita-vustvorenuljudskuegzistencijuusmjeravapremakonačnom,univerzalnomdobru,premaApsolutu,tenatajnačinopetovanosvjedočiostanovitoj,kon-tinuiranojiegzistencijalnorelevantnojkretnjiApsoluta–ovajputpromatrankaocausafinalis.Nečudistogainzistiranjekakoje,zbogpotrebeispravnogshvaćanjaodnosavoljeislobode,zadržatidistinkcijukadajevoljaslobodna,akadanije.Naimevoljajeslobodnaquod
exercitum actus, anijeslobodnaquod specificationem objecti.52
Prvimslučajemsenaglašavausmjerenostvoljepremanjezinomko-načnomdobru
ipremaApsolutu.Volja je tadauvijekslobodna, jerbi
seuprotivnomnegiralanesamoslobodavolji,negobibespredmetanbioigovoro
slobodi
čovjekauopće.Spoznajakonačnog,univerzalnogdobraprethodislobodnomizboruvolje,tejeuvijekusvijestiprisutnonaposredaniapstrak-tannačin.Prvenstvenizadatakslobodejeuvijekufunkcijiaktualizacijeeg-zistencijeiosobekojajenositeljteegzistencije.Voljashvaćenaquod
exercitum actus
otvaraprostoregzistencijiibitkubudućidapridonosiaktualizacijiosobe,asamimtimeseostvarujeineštočeganebitrebalobitiineštočeganužnone
trebabiti.Egzistencijalnaslobodagenerirastrukturubitkausvojspecifičnostiposebnog,individualnogmodusabivstvovanja.Egzistencijalno-metafizičkigovorslobode,sadržanuvoljipodvidikomquod
exercitum
actus,delegiračovjekadasenačitavompodručjusvogaegzistiranjapredstavljakaoodgovorno,originalno,individualno,slobodno,duhovnobiće,odnosno,delegiragadausvomeegzistencijalnomdjelovanju,izabiranjuiodlučivanju
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode567
sebeaktualizirapodvidikomosobe.Slobodanizborrealnoprisutnogčovjeka,zahvaljujućinjegovojmetafizičkojkompoziciji,punojevišeiznačajnijeodpukog,egzistencijalnoirelevantnogodabiranjaizmeđudvijeilivišemoguć-nosti.Slobodan,voljniirazumskiizborčovjekakojiizabiredovodidonovogmomentauegzistencijalnojaktualizaciji,usmisludadonošenjeslobodneod-lukeujednopridonosiisamoaktualizacijiosobekojajetuodlukudonijela.Usvakomseegzistencijalnoslobodnomčinupotvrđujeljudskaosobakaoonakojasenalaziustanovitomiizvjesnomegzistencijalnomodnosusasvojimslobodnoizabranimkonačnimciljem.
Integrativni karakter egzistencijalnog djelovanja
Metafizičkarefleksijaodnosavoljeislobode,razumaiegzistencije,ufunkcijicjelineljudskogbića,53navodiFabranapotrebupromatranjaovihodnosausvjetlu
odnosu između dvajumetafizičkih principa od kojih je
sastavljenosveštojestvoreno,patakoičovjek–atojeodnosizmeđuaktaipotencije.54Odnosaktaipotencijese,naspecifičnoljudskomnačinubivstvovanja,možepromatrati,
što je za egzistencijalnu problematiku primjerenije, kao odnosduše
i tijela.Neosporno je, zaključuje naš autor, da ljudska duša
podarujetijeluvlastitukvalitetu,atajedasetotijelo,zahvaljujućimetafizičkompo-vlaštenomstatusuduše,tekpodušiizahvaljujućidušimoženazvatiljudskimtijelom.55
Postavši ljudskim tijelom, u točno određenom trenutku
spajanjadvajumetafizičkihprincipa,ostvarujeseljudskobićekojeimasvojeodređe-ne,specifične,zajedničkeiindividualnekvalitete.Temeljnaaktivnost,vlasti-taljudskombiću,svakakojeonakojasvojeutemeljenjepronalaziurazumuivolji.Međutim,taaktivnostkojaseodvijakaoprelaženjeizpotencijeuakt,iz
nadvladavasituacijskurazinuiljudskuegzi-stencijuosvjetljavasvjetlomapsolutnihistinaštoihizričutemeljnimetafizičkiprincipi.
47
Ovaj poziv je metafizički i
egzistencijalnointoniran.Upozivuseotkrivastrukturaljud-skogbitkakojomontranscendirasvijet,nijezarobljeniksituacije.
48
Usp.C.Fabro,Tomismo e pensiero
moderno,PontificiaUniversitàLateranense,Roma1969.,str.67,gdjeFabronaglašavakakojesamjezikupućennabitak.
49
B.Mondinće istaknutikakometafizikanijenitimožebitimrtva.Razlog
je jednostavan:čovjekkaočovjekjebitnometafizičkiodre-đeno biće, on
nije zarobljenik svijeta,
nijenjegovjednostavnidio,njegovegzistencijal-ni rast nije
određengabaritima svjetske
ele-mentarnosti;njegazanimacjelina,izvorsvi-jeta,njegovtotalitet(usp.B.Mondin,Uomini
nell’mondo,str.146).
50
Ljudski duh ima potrebu imogućnost dola-ska dometafizičkih
istina shvaćenih u smi-slu filozofije kao savršene spoznaje (usp.
J.Maritain,Ateismo e ricerca di
Dio,Massimo,Milano1981.,str.31).
51
Usp.C.Fabro,L’anima,str.96.
52
Usp.ibid.,str.96.
53
Cjelina ljudskog bića ovisi o shvaćanju
po-četkabićaukontekstubitka.Metafizičkaeks-plikacija bitka u
stvorenom biću priziva dase pojmu bitka kontingentnog bića priđe
naradikalannačin,atoondaznači–podvidomparticipacijeiuzrokovanjabitka(usp.G.M.Pizzuti,»Prospettiveperlafondazionediunametafisica
dell’atto«, u:AA. VV., Essere e libertà,str.155–188).
54
Potrebnojenaglasitikakojekoduzrokovanihbićaodnosaktaipotencijeodnosrealne,anekonceptualne,razlike.Bićestogajestnanačinrealnerazlikevlastitebitiuodnosunapripa-dajućimuaktbivstvovanja(usp.B.Mondin,La
metafisica di S. Tommaso d’Aquino e i suoi
interpreti,ESD,Bologna2002.,str.19).
55
Usp.C.Fabro,Introduzione a San
Tommaso,Ares,Milano1983,str.223.
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode568
mogućnostirazumskogivoljnogdjelovanjaurazumskoivoljnodjelovanje,uvijek
jeaktivnostsubzistentnogsubjektakoji
jeuaktu.Udjelovanjunijemogućenapravitidemarkacijskulinijuizmeđurazuma,voljeičovjeka,baškaoštovišenijemoguće,nakonštojeuspostavljenojedinstvoizmeđudušeitijela,napravitifiltriranjedjelovanjakojebiseodnosilosamonaduhovno,odonogakojebismjeralosamoprematjelesnom,jersesadaradiojednomjedinstvenombiću,radiseorealnoegzistirajućemsubjektu.Osimtoga,ljudskirazum,volja,56aondailjudskaegzistencijabudućijojzbognjezinogmetafizičkogutemeljenjanijemogućeprićiseparacionističkomop-tikom,protkanisuapsolutnomkvalitetomkojatrajnoineizostavnoobilježavaljudskuegzistenciju–slobodom.Sloboda,kaoapsolutnakvalitetaljudskogbivstvovanja,nanajizvornijijenačinpovezanauzbitak,budućijebitakaktiusebinesadržinikakvoograničenje,baškaonislobodakojaje,promatranausebiiposebi,jednaapsolutnakvalitetakojapratiiuvjetujesvakuljudskudje-latnost.Bitakislobodasemeđusobnouvjetujupodvidomneograničenosti,odnosno:»Utemeljenjeslobodenaduhovnombitkumožeseostvaritisamou
svjetlumetafizikeaktabivstvovanja«.57Upravozbognavedenih
razloga,metafizičkimegzistencijalizmomjemogućeopravdatiljudskuslobodukadaječinizborausmjerenpremakonačnomciljuljudske,individualne,osobneegzistencije.Međutim,govorslobodekojiprogovarakrozvoljuquod
specificationem
objectigubisvojapsolutnikarakter,atimegubiinaslobodi,jerjetadaovisnaosvomeformalnomobjektu,čimeujednoprekidaapstraktnuvezu
sApsolutom ikonačnimdobrom.58Slobodau
filozofijimetafizičkogegzistencijalizmazauzimapovlaštenomjesto,onajekaoapsolutnakvalitetaljudskogbitka,prisutnausvakomljudskomčinu.Ulogaslobodejeintegra-tivnaupravomsmisluriječi.Slobodunijemogućepromatratikaodionečega,jerbisetimeumanjionjezinapsolutnikarakter.Onajenajuzvišenijaformaljudskogbitka,onapotičenaegzistencijalnodjelovanje,tenatajnačinpomi-rujeprividnisukobrazumaivolje,horizontalnostiivertikalnosti,spoznajeidjelovanja.Onaseumetafizičkomegzistencijalizmunepromatrakaoneštoštosepridodajeljudskojegzistenciji,negoisključivokaokvalitetakojain-trinzičnopripadabitku.Aktbivstvovanjasubzistentnogsubjektaomogućavatomistomsubjektudamusloboda,kaoisviostaličini,integrativnopripada.59Afirmiranjemčovjekakaoosobe,afirmirase
ljudskaduhovnadimenzija,asamimtimeseislobodasmještausvojeprirodnookružje–onoduhovno.60Slobodaje,dakle,isključivokarakteristikaduhovnognačinaegzistiranja,tesenjomeostvarujeegzistencijalnaaktualizacija.Naime,čovjekjekaoosoba,kaoduhovnobićeusmjerenpremaApsolutu.Egzistencijalizamje,dakle,pri-rodnovezanuzmetafiziku,budućidaseafirmiranjemmetafizičkihprincipa,injihovimapliciranjemnaegzistencijalnopodručje,ujednovršiiafirmacijaegzistencije,slobodeiljudskeosobekojasenalaziutemeljusvihnavedenihstvarnosti.Aktslobodeseočitujeuizboruonogaštosenijetrebaloizabrati,uopiranjudeterminizmu.Međutim,onnijesamomesebisvrha,aktslobodejeuvijekufunkcijiafirmiranjaljudskeosobe.Ontološkiznačajslobodenenadi-lazimetafizičkukonzistencijuljudskogbića.Čovjekje,naime,iznadslobode,onje,iakomuslobodauegzistencijuunosiapsolutnikarakter,naontološkiuzvišenijojpoziciji,jerčovjekjest,onjeslobodan,dokslobodausebisamojnemožebitibezbićakojejeslobodno.Egzistencijalnaslobodajenajizvornijioblikslobode,jersenalaziufunkcijiafirmacijeljudskeosobe,doksuostalioblicislobode–npr.društvena,profesionalna,ekonomska,politička,pravna–ufunkcijiegzistencijalneslobode.Onačovjekadistingviraodsvihostalihoblikaživotaprisutnihuprirodi.Onajeonasposobnostkojačovjekuomogu-ćavadabudeonoštodruginemogubiti,odnosno,ukolikoseželinegativno
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode569
izreći,onaomogućavadanebudeonoštodrugi jesu.61Slobodau
ljudskupovijestunosidimenzijuradikalnostiiapsolutnosti,zatoćeFabrorećidaje»zanas
čovjekmetapovijesna realnost i zbog togamože činiti,
oblikovati,poticati,nositiiodređivatipovijest«.62Sveštoseuljudskojpovijestidogađa,asvakapovijestjenaovajilionajnačinvezanauzčovjeka,makarposvometemeljnomodređenju-tumačenju,ujednojeipotvrdaljudskeslobode.63Fabrojemišljenjakakopovijest,ukolikoželiimatisvojpovijesnismisaoiodređenuvrijednost,neizostavnomorabitifundirananaslobodi.Naovajsenačinjošjednompotvrđujebliskavezabitkaislobode.Naime,pobitkunekastvarnostjest,doksloboda,kaooznakaduhovnestvarnosti,omogućavaduhovnombićuda
u svijet, prostor i vrijeme unosi novu kvalitetu, kvalitetu
vlastite
origi-nalneprisutnosti,odnosno,uduhuFabrovogmetafizičkogegzistencijalizmarečeno,slobodačovjekudaruje‘metarazinu’kojamuujednoomogućavadadjelujekaobićekojehoće,koježelitoštočini,odnosno,datakobudeonoštodruginisu.64
56
Usp. C. Fabro,Riflessioni sulla libertà, str.55–82,gdjese
tematiziradijalektikarazumaivoljeusmjerenenakonstituiranjetemeljnogegzistencijalnogčina–slobode.
57
A.Acerbi,La libertà in Cornelio Fabro,str.144.
58
Usp.C.Fabro,L’Anima,str.99.
59
TakoopetnaegzistencijalannačinoživljavaTominnaukobitkukaosavršenostiizkojeizviru
sve ostale savršenosti (usp. TomaAkvinski,De
Pot.,q.7,a.2).Utomsmisluupućujemonazanimljivuinterpretacijume-tafizikebitkakaoaktaitemeljafilozofskognauka
o participaciji (usp.A. Dalledonne,»La nozione tomistica di
partecipazionecome giudizio speculativo del
fallimentodellascolasticaedel‘cogito’moderno«,u:AA.VV.,Essere e
libertà, str.279–343).
60
Jedinstvoživotaosobenadilazibilokojumoćkojaosobipripada,patakoimoćvolje.Vri-jednofilozofskopozicioniranjevoljnoginte-grativnog
djelovanja u kontekstu
promocijeosobneegzistencijedonosiA.Acerbi(usp.La libertà in
Cornelio Fabro,str.95–98).
61
Usp.C.Fabro,Essere e
libertà,UniversitàdiPerugia,AnnoAccademico1966–1967,Cor-sodifilosofiateoretica,»promanuscriptio«,str.7.
62
Ibid.,str.71.
63
Kierkegaard će povijest i povijesnost
vezatiuzsubjektkojijepostaotejestoga:»Sveštojepostaloeo
ipsopovijesno;jerčakiakoseotomeništapovijesnonedapredicirati,odluč-
nipredikatonogpovijesnogipaksemožepre-dicirati:dajepostalo.Onočijepostajanjejeistovremenopostajanjenemadrugepovijestido
te.« (S.Kierkegaard,Filozofijsko trunje,Demetra,Zagreb, 1998., str.
75).Za razlikuodovakvogshvaćanjapovijesti
ipovijesno-stikaopredikatapostalogsubjekta,bitnudi-menzijupovijestiipakčiničovjek,kakokaopostalobićetakokaoibićekojemožeiželiprotumačitisvojupostalostidovestijeuvezusa
svim ostalim bićima kojima se postalostmože predicirati i iz nje
izvoditi
strukturepovijesnosti.Slobodaodigravabitnuuloguuodmakučovjeka,aodmak
jepotrebandabise neki događaj, a osobito
povijesnimogaosagledati,odvremenitostiiradikalnogpropi-tivanjaodnosaslobodeiegzistencijalnogdje-lovanjakojejepovijesnoaliimetapovijesno.
64
Ovdje se iskazuje radikalna razlika
metafi-zičkogegzistencijalizmaiSartreovoghuma-nističkogegzistencijalizma,budućidameta-fizičkiegzistencijalizampočivanamehaniz-mudijalektikeizmeđumetafizičkestatičnostiprincipa
– dakle, određenosti ljudske
egzi-stencijeuipobitkurealnojipobitiodređenojljudskojegzistenciji–idinamičnostislobodeiegzistencijalnogdjelovanja.Sartrenaprotivsmatrada:»Čovjeksebečini;onnijeodpo-četkagotov,onsebečiniizabirućisvojmoral,ipritisakprilikajesttakavdaonnemožeadaneizaberejedanmoral.«(J.P.Sarte,Egzistencijalizam
je humanizam,str.36).Svaradikal-nostnije
iscrpljenaudijalektičkomobrtanjukodFabraprethodujuće,akodSartreaposlje-dujuće
metafizike u odnosu na konkretnostljudske individualne egzistencije
– koja jeza Fabra bitno i nesumnjivo osobna od po-četka uzrokovanja
bitka takve individualnei osobne egzistencije – nego i u
djelovanjuu odnosuna druge.Za ilustraciju
navodimosamoSartreovonaglašavanjekakosečovjeknalazipreddrugima,djelujeangažiranopreddrugima
i na taj način izabire sebe. Svijet
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode570
Tenzija egzistencijalne slobode i povijesti
Čovjekjeneospornoprirodnobiće,alinjegovodjelovanjeumičezakonito-stimadeterminizma,prirodnekauzalnosti.Ovimseneželičovjekaizvlasti-ti
iz prirode jer bi se timeučinio pogubni udar na same
temeljneprincipemetafizičkogegzistencijalizma.Čovjek jesvojoj
tjelesnošćuuronjenusvi-jetprirodeiprirodnihzakona,usvijettemporalnosti,ukrajnjojkonzekvenci–smrtnosti.65Međutim,svojomduhovnomdimenzijomčovjekzadobivapo-vlašteni,metapovijesnistatus.66Egzistencijalniznačajovakvogmetapovijes-nogstatusaodnesagledivejevažnosti,jerkroznjegovepukotineprogovarasamasloboda.Poviješćuse,dakle,čovjekopirenaravnojkauzalnostiistvarasvijet
vlastitih zakona, namjera, uzroka, posljedica,
djelovanja.Djelovanjese u prirodi,metafizički pojmljeno kao
kretanje iz potencije u akt,
odvijadeterminističkomsnagom,doksenapodručjuljudskogdjelovanjaodvijapodpatronatomslobode.Slobodauljudskomdjelovanjupokazujesvojuapsolut-nostiradikalnost,njomesečovjekneizostavno,radikalno,nepovratnoiauto-nomnoizdvajaizsvijetakojigaokružuje,alinaparadoksalannačin–čovjekjestinijeusvijetu.Naime,budućijejedinstvenobiće,bićekojejeprirodno,tjelesno,biološko,kojeimakontinuitetsvojeprirodneprisutnosti,kaotakvoidaljejestusvijetu,međutim,kaobićeslobode,transcendirasvijet,donosiodlukekojenisutrebalebitidonesene,djelujeuskladusasvojimodlukamaiusvijetprirodeunosipovijesnudimenziju,dimenzijuvlastite,originalneineponovljiveprisutnosti.Mogućnostpovijestiizvireizmogućnostislobode,arealizacijapovijesnihdogađajanastajekaoposljedicajedinstvenogaktara-zuma,voljeislobode.Egzistencijalni
značaj ovako shvaćenog promatranja povijesnih
događajaspasonosanjezanadvladavanjemogućegfatalizmakojeprijetiljudskojegzi-stenciji.Čovjekjeslobodnobiće,tekaotakavmožeimoraodlučivatiosvojojegzistencijalnojsudbini.Ljudskojegzistencijije,istina,mnogotogazadano–prvenstvenonabiološkojrazini,alijojjeidanasloboda.Ulaskomslobodeuegzistencijalniobzor,mijenjaseipoložajčovjekausvijetu–onvišenijesamodiosvijeta,onjecjelina,subzistentnisubjektkojiuživauplodovimaslobodeilisemučiuneizrecivojtjeskobinegacijeiste.Kakobilo,čovjekislobodasunerazdvojivopovezani.Slobodaintegriračitavuegzistenciju,onajenajuniverzalnijiprincipkoji,kakojetoprimijetioA.Acerbi,pratiiuvjetujesvako
ljudskodjelovanje, ali i sambitak.67Ovakva integrativna
dimenzijaslobode i njezina povezanost s bitkom i djelovanjem,
omogućava
čovjekudausvakomsvomčinudjelovanja,paiuspoznajnom,osjetisnaguslobodei
otkrije dinamizam bitka shvaćenog kaoactus essendi.Metafizički
govorslobodetakopostajeistinskimegzistencijalnimgovoromljudskeosobe.Aktslobodejeaktosobe.Ljudskaslobodajeformasvakogljudskogdjelovanja,alionasvojupunusnagudosiženapodručjumoralnogdjelovanja68nakoje-museivršiegzistencijalnarealizacijaljudskeosobe.69Mogućnostizboraiz-međubeskonačnogdobraikonačnogzlapravijepoligonnakojemusetestirasnagaljudskevoljeislobode.Namoralnompodručjuseodigrava,zaljudskuegzistencijusudbonosniizbor.Odlučivšisezamoralnoispravnodjelovanje,zabeskonačnodobro,čovjekzalaziupodručjeegzistencijalnogispunjenja,upodručjeApsoluta.70Naovajnačinslobodakvalificiraljudskibitak,asamimtimeiljudskuegzistenciju,teimse,osimštojeprijebilashvaćenakaouni-verzalniprincipiuniverzalnaforma,sadapokazujekaoindividualni,osobni,konkretni
i,upunomsmisluriječi,egzistencijalnielementdjelovanja.Uni-verzalnost
iapsolutnostslobode,nakonkretnom,individualnom,subjektiv-nomprostoruljudskeosobeiljudskeegzistencije,omogućavatojistojosobi
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode571
dasvojuegzistencijuupraviusmjeruegzistencijalnogodnosasApsolutom.Slobodaje,uovakvomegzistencijalnomshvaćanju,najizvornijiinajsudbin-skijiaktljudskeosobe.UodnosusApsolutom,kaokrajnjim,finalnimciljemljudske
egzistencije, otkriva se objektivni, univerzalni i apsolutni
karakterčinaslobode.
Zaključak
Metafizičkiegzistencijalizampromišljasloboduuzevšiuobzirnjezinedvijekomponente:metafizičkuiegzistencijalnu.Ovimeseosimtemeljneintencijepromišljanja,uegzistencijalnihorizontuvodisnažnadijalektikaslobodeiuznjupratećadijalektikatenzije.Sloboda,dakle,čovjekastavljaupozicijura-dikalnesuprotstavljenostisačitavimsvijetom.Budućiizvireizbitka,anjimeseegzistencijalnisubjektradikalnosuprotstavljaništavilu,čitavaegzistencijanosi
obilježja ovih snažnih tenzija.Kao rezultatmogu nastati
destruktivnielementi,alisamoakoseproblemupristupinareduktivannačin.Filozofijeegzistencijestogastojepreddvostrukimizazovom:trebajuriješititenzijuslo-bodeitenzijubitka.Oneuovompothvatuneizostavnotrebajupomoćostalihživotnihuvidaustvarnostsvijeta,čovjeka,bitkaislobode,ilijednostavnopo-kušatiproblemuprićinanačinradikalnogredefiniranjačovjekakaoonogbića
time postaje egzistencijalnom pozornicom imjestomna kojemu se
odigrava samoostva-renje individualne egzistencije u
socijalnomkontekstudrugoga,štobi
trebalopostatido-voljnimrazlogomdasepreuzmeodgovornostzadrugekaozasebe,jerdrugitrebajudasečovjekuizboruostvari,ipoduzmesocijalnoangažiranodjelovanje.
65
Izuzetno je poticajna rasprava B. Romanakoji pod vidikom
Heideggerove distinkcijesavršenogodnesavršenognihilizmaanalizi-ra
Fabrovo shvaćanje egzistencijalne slobo-de i vremena, kao i slobode
i zakona
(usp.B.Romano,»LibertàeleggenelpensierodiCornelioFabro«,u:Costantini,F.(ur.),Cornelio
Fabro e il problema della libertà, str.91–102).
66
»Nellasituazionetemporale,ilrapportoaDiocomefineultimo,perquantointenzionalmen-tediretto,hauncarattereesistenzialeperma-nentementedialettico.«(A.Acerbi,La
liberta in Cornelio Fabro,str.219).
67
Usp.A.Acerbi,La libertà in Cornelio Fabro,str.244.
68
Ovakav oblikmoralnog djelovanjamože sesagledati iz perspektive
‘moralne pustinje’(usp.J.Rawls,A Theory of Justice,
HarvardUniversity Press, Massachusetts 2003., str.273–277).
69
Ljudskaslobodasepodnavedenimvidikom,kakojetoistaknuoM.Nardone,najintimnije
vežeuzegzistencijalnispas,odnosnouzoso-buApsoluta.OdnosčovjekasApsolutom
jeodnosegzistencijalnogrizikanačijempočet-kustojineizvjesnost,anakoncupremetanjeegzistencijalneistineuistinukojaspašavananačin
realizacije egzistentnog subjekta
(usp.M.Nardone,»CornelioFabro:noteintemadieducazione,promozioneumanaelibertà«,u:Costantini,F.(ur.),Cornelio
Fabro e il problema della libertà,str.40–41).
70
J.P.Sartrebiojedubokosvjestanposljedicašto ga prouzrokuje
vezivanje vrijednosti
uzosobuApsoluta,aliiposljedicanegiranjaop-stojnostivrijednosti.Onse
je,uduhusvogaproklamiranoga radikalizma, odlučio na
od-bacivanjeApsolutaizadržavanjevrijednosti.Ovaj čin je, iz Fabrove
egzistencijalne
per-spektive,činvolutivnogradikalizma,odnosnoprimjerradikalnerazlikeudjelovanjuslobo-desame–Apsolutaionogakojijeslobodan–čovjeka.Usvomezagovaranjusvjetovnogmorala
otkrivaju se egzistencijalne poslje-dice njegovog uspostavljanja,
ali i put kojimu prethodi, jer je: »Egzistencijalist veomasuprotan
stanovitom tipu svjetovnogmoralakojibihtioBogaukinuti što jemoguće
jef-tinije.Kad suoko1880. francuski
profesoripokušavaliuspostavitisvjetovnimoral,onisuotprilikerekliovo:Bogjebeskorisnaiskupahipoteza,mijeukidamo,noipakjenužnodabiopstojaomoral,društvo,uređenisvijet,dasestanovitevrijednostiozbiljnouzmuisma-trajukaoaprioriopstojne;potrebnojedaa
priori budemodužnibitičasni,danelažemoitd…«
(J.P.Sartre,Egzistencijalizam je humanizam,str.16).
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode572
kojeilijestslobodnopajestogaslobodailimuslobodakaotakvanipoštonepripadajerusvijetuvladajuisključivozakonitzv.zatvorenogsustava.Poto-njutezuzastupajusveukorijenunaturalističkefilozofije.Negacijomslobodeilinjezinomafirmacijomnanačindačovjekbivapoimankaosloboda,ostva-rujese,nateoretskojrazini,prevlastiliredefiniraneslobodeiliredefiniranogpoimanjačovjeka.Kakobilo,tenzijaidaljeostaje,anjezinadijalektikaovakokonstruiranimili,akojeriječopraktičnojrazini,autodestruiranimegzisten-cijama
u trajni polog ostavljaju dijalektikumuke, očaja ili pak
dijalektikuslabogčovjeka.Slobodazasigurnopostavljalinijunatemeljukojeseljudskinačinpostoja-njakvalitativnoudaljujeodostalihne-ljudskihnačina.Timesečovjekunepridajulažniprerogativijerseslobodamožepromatratinaraziniprvogakta,budućiproizlaziizbitkapasvakomčovjekukojijestujednoipripadasnagombitka,alisemožepromatratiinarazinidrugogakta,odnosnonarazinidjelo-vanja.Onatada,dabisepojedinodjelovanjemoglosagledatinakvalitativannačin,
oddjelovanja i djelujućeg subjekta odvojen, traži objektivnu
razinukoju pronalazi u etičkoj prosudbi zasnovanoj na aksiologiji i
tzv.
etičkomredu.Ulančavanjeegzistencijeusloboduikvalitativnuprosudbuučinjenog,čovjekapotiče
na aktivizamproizašao iz
dinamikenjegovihkonstitutivnihmetafizičkihprincipa,i
takopridonosistabilizacijisvakekonkretne,indivi-dualneiosobneegzistencije.Bezobziraštoseslobodu,baškaoegzistenci-juisambitak,zbognjihovogunutarnjegdinamizma,nemožeupotpunostidefinirati,jeraktivizamidinamizamnisuodvojiviodprincipaizkojihbićenastaje.Jasnijerečeno,čovjekasemožedefiniratiunutartzv.zatvorenogsu-stava,aligase,unutartzv.otvorenogsustava–atojesustavslobodeiaktabivstvovanja–nipoštonemože,odnosnomožegaseodreditikaoslobodnobiće,kaobićekojeegzistira;baškaoštoseegzistirajućebićemožeodredi-tikaoslobodnoiduhovnoitd.Srazineegzistentnogsubjekta,nemogućnostpotpunogdefiniranjapostajeargumentuprilogdostojanstvakojesvakomeg-zistentnomsubjektupripada.Kadaseočovjekugovorikaooprojektuilikaoobićukojesebesamadefinira,određuje,ondaseovotrebaodnositinatodaječovjekmetafizičkidefiniran,naraziniprvogaktaonjesttoštojest,alinaraziniposljedičnihaktova,ostajeprostorkojipripadasamonjemu.Sadržajtoganijenitkoodredio,čakniApsolut.Slobodanedozvoljavadačovjekbudebićeprojektnitiprojektiranobiće;onačovjekadovodiuradikalnusuprotstav-ljenostsApsolutom,aliiupozicijusvijestiodgovornostiodrugome,patakoioApsolutu.Ljudskodjelovanje,odnosnoprelazakudrugiakt,neizostavnosetičedrugoga,jersedjelujepremadrugome,nekomeilinečemu.Čovjeko-vostvaranjeserazlikujeodstvaranjaApsoluta,jerononijeuzrokovanjeiliproizvođenjebitka,onojeslobodnodjelovanjestvorenogbića,kojekaotakvopretpostavljapostojanjeobjektanadkojimsedjelovanjevrši.Sloboda,
budući zahvaća čitavog čovjeka u svim njegovim
vlastitostima–prvenstvenosemislinatemeljneljudskemoći:voljuirazum–pridonosiaktualiziranju
ljudske egzistencije, kao egzistencije duhovnogbića.Ovimese
trajnootklanjabilokakvamogućnost ili sumnjaudeterminiranost
ljud-skogbića,takođerseprokazujekaonepotreban–ikrajnjekontraproduktivan–udar,prikazanuimenekeljudskeslobode,namogućnostpostojanjaApso-luta.Udarjekontraproduktivan,jerčovjektada,usmjeravajućisvojedjelova-njeusmjerunemogućnostipostojanjaApsoluta,izkrajnjebanalnograzloga–
zato što čovjekpostoji – svojoj slobodioduzima
temeljnukarakteristiku–radikalnutenzijuuodnosunasveštoonnije.Slobodničovjektadasvojusloboduiskorištavau‘jeftinu’svrhu,neafirmacijevlastitograzuma,egzisten-cijeislobode–kakosetomožečinitinaprvipogled–ontadačiniupravo
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode573
suprotno, svoju slobodu usmjerava premanepostojanju, svoj
razumpremanemogućnosti, a
svojuegzistencijupremavremenitosti.Putegzistencijalneaktualizacijeputjeduhovnograsta,aonoseostvarujeaktualizacijomslobodeuljudskomdjelovanju–aliuvijeknanačindjelovanjakojeodgovarastrukturiuzrokovanjabitkaiparticipacijinabitku.Ovastrukturajejednostavnaizbogtogaiziskujesavmogućiegzistencijalninapor,onajestrukturabrige,aneza-brinutosti.Brigasesuprotstavljazabrinutostitimeštosebrigomčovjekbrineosebiidrugima;drugeljudepromatrakaoosobe,slobodnabićaproizašlaizstvoriteljskeslobodeApsoluta.BaškaoštosvabićaparticipirajunabitkuAp-soluta,takoisviljudskičini,ukolikosuljudskianemehanički,participirajunaslobodidotičnogegzistentnogsubjektakojisvojubriguiskazujenanačindjelovanja.Držimodasenajsnažnijifilozofskidoprinosmetafizičkogegzistencijalizmaufilozofskojrefleksijislobodezrcaliuzaključkukakopostojiodnosstanovitogidentiteta
izmeđubitka i slobode.Doprinospostaje jasnijikada se slobodasagleda
s razine strukture bića i strukture bitka.Biće je složena
stvarnost,kontingentnenaravi,dokjebitakusebijednostavan.Kakoseslobodavežeuzbitak,pripadabiću,neospornojedasetimeuljudskuegzistencijuunositenzija.Međutim,daraspravanebiotišlaukrivomsmjeru,
tenzijanipoštonijenegativna;dapače,izuzetnojepozitivnajerpridonosisamooaktualizacijiljudskogbića.Baškaoštobitakpridonosiaktualizacijibićadabuderealnobiće,daegzistira,takoislobodavećaktualiziranombićupomažeda,budućizahvaćaegzistentnog
subjektana integrativninačin,
anaposebannjegovuvoljuirazum,aktualiziramogućnosti.Onaganeprestanovodiustanjeizbo-ra,jerjetenzija;onagavodiksamoaktualizaciji,jerjevezanauzbitak.Onaga,istotako,akočovjekizabereneštoštonepridonosinjegovomegzisten-cijalnomrastu,dovodidosamihegzistencijalnihgranica,doočaja,tjeskobe,osjećajaostavljenosti.Sloboda
jedakle jedinaapsolutnakategorija egzistentnog
subjekta,onagadovodiu radikalnuopoziciju spramsvegaostalog.Budući
je tako,
čovjek,zatoštojeslobodan,egzistirakaoosoba,kaoonobićekojejebitkomdošlouposjedslobode,kaoonobićekojeimamogućnostprodorautranscendenciju.Inicijalnostanjeslobodeistojekodsvihljudi,međutimnarazinidjelovanja,upravozatoštoječovjekslobodan,nastajurazlike.Udjelovanjuikrozdjelo-vanjeispisujesejezikstvaralaštvaslobodeiiščitavaputegzistencijalneakcijesvakogpojedinogegzistentnogsubjekta.Sloboda,iakoapsolutnakategorija,dabiseusvijetljudskogdjelovanjaunijelanakonkretanirealannačin,moraproćikroz‘filtar’razumaivolje.Ovimesepokazujeintegrativniznačajslo-bode,aliseujednojasnodajedoznanjakakoegzistentnisubjekt,nositeljvo-ljeislobode,imaneosporniprimatnadsvimeštomupripadatetakoostvarujepunuegzistencijalnuslobodu.
-
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA123God.31(2011)Sv.3(557–574)
M.Vučetić,Egzistencijalnadijalektikaslo-bode574
Marko Vučetić
Existentielle Dialektik von Freiheit
ZusammenfassungDiese wissenschaftliche Arbeit diskutiert die
Bedeutung der Freiheit unter dem Deckmantel der Existenzphilosophie
in der Entwicklung des Subjekts von C. Fabro. Existentielle Wirkung
wird in der Art und Weise des menschlichen Interesses durch
gezielte eine bestimmte Identität vom Wesen und der Freiheit
radikalisiert, um letzendlich das Gute zu finden und eigenen Willen
durchzusetzen. Durch integrative Ansätze, stellt man die
Möglichkeit der Redefreiheit, wie die menschliche Sprache, bei der
es zur dialektischen Überwindung der internen Spannungen kommt und
gleichzeitig positive Beziehung zwischen der Freiheit, dem Willen
und der Vernunft in Frage. Schließlich wird gezeigt, wie das Wesen
zur Verwirklichung des Menschen beiträgt und die Freiheit des
Menschen stellt die Herausforderung für die
Selbstverwirklichung.
SchlüsselwörterFreiheit,Dialektik,Existenz,Vernunft,Wille