» Ne idi pabirči u drugoga Udovice kao i ostali osiromašeni i obe- spravljeni imali su pravo i ći za žeteocima i skupljati klasje koje bi njima ispalo. Time su i oni koji nisu imali svojih posjeda mogli sebi osigurati barem nešto hrane. Stoga nije ništa neobi č no da se i Ruta, strankinja i udovica, odlu č ila na pabir č enje po poljima kako bi prehranila sebe i svoju svekrvu. Boaz, sukladno Zakonu i obi čaju, do- pušta Ruti da bude na njegovim poljima i da skuplja ono što poispada njegovim že- teocima. No, Boaz ide i korak dalje, otvara- jući perspektivu Novoga Saveza. Ne zaustavlja se samo na ispunjenju norme, nego u ženi koja prikuplja otpalo klasje prepoznaje osobu. Zato i naređuje svojim radnicima da namjerno ostavljaju i više od onoga što bi im samo od sebe popa- dalo, zabranjuje im da je diraju i nalaže im da joj pruže okrepu. - Ljubav nadilazi Zakon. » Ja sam na redu tek iza tebe I kad odlučuje uzeti Rutu za suprugu, Boaz poštiva Zakon, ali je oč ito da ga ljubav nadahnjuje da postupi mudro i ostvari ono što smatra potrebnim. Ljubav ne isključuje zakon. Ljubav nadilazi zakon. Isus nije do- šao dokinuti Zakon, nego ga dopuniti. Živimo u vremenu u kojemu su ljudi skloni improvizacijama i samovoljnom tu- mačenju pravila. Ali, znamo da kršćanski moral, premda se prvenstveno ravna po duhu zakona, ne dokida slovo zakona. Nipošto ne smijemo pasti u zabludu da krš ć ansku slobodu i nenavezanost, koju nam je Krist omoguć io, povežemo sa proizvoljnim tuma č enjem i ishitrenim ponašanjem. Oni koji doista ljube ponajprije se drže Božjih uputa i zakona koji nam je dan. A onda ih srce uznese iznad toga i potakne na domišljatu ljubav . BOAZ P rateći imena Isusovog rodoslovlja, sve više se približavamo kralju Davidu, ključ- noj osobi rodoslovlja i mesijanske nade. Davidov pradjed Boaz se svojim pona- šanjem prikazuje i kao onaj koji postavlja načela po kojima će se vladati cjelokupni Novi Savez. S jedne strane je Zakon koji se ne dokida, a s drug e strane je djelovanje koje ide iznad Zakona i nadahnjuje se ljubavlju, a konkretizira djelima milosrđa. Prvo čitanje: Post 12, 1-4a | Drugo čitanje: 2 Tim 1, 8b-10 Evanđelje: Mt 17, 1-9 A braham je praotac naše vjere. On je onaj s kojim je Bog uspostavio prvi savez. A Abrahamova vjera se očitu- je upravo u potpunom predanju Bogu i prihvaćanju njegove volje čak i onda kad nam je neshvatljiva. » Dobro nam je ovdje bi Milina koju su izabrani učenici osje- tili u događaju preobraženja potakla je Petra da izjavi kako im je dobro na tom mjestu i kako bi željeli zauvijek ostati. Naši zajednički susreti, poglavito u Euharistiji, trebali bi u nama proizve- sti sličan osjećaj. Osjećaj spokoja, zadovoljstva i ugode boravka u društvu braće i sestara. Zajednica koja se ljubi, prihvaća i po- maže proizvodi takav uči- nak. Zajednica koja otvo- rena srca pristupa Bogu i čovjeku stvara taj osjećaj. Zato je prva naša zadaća, koja proi- stječe iz današnjeg evanđeoskog odlom- ka, poziv na stvaranje zajednica u kojima je dobro biti. Zajednica u koje se rado dolazi i još radije ostaje. Nameće se pitanje koliko u našim zajednicama ima tradicije i običaja, a koliko ima opredijeljenoga srca. Koliko se okupljamo po inerciji ili iz obveze, a koliko iz želje i istinske vjere. No, bez obzira na motiv, svi smo pozvani stvo- riti ozračje prihvaćenosti, vjere, molitve i djelotvorne ljubavi. Da i oni koji nisu došli iz najprih vatljivij ih razloga, ostanu zbog ljubavi koja se u zajednici osjeti. » Idi u zemlju koju ću pokaza Ipak, ma koliko nastojali da nam bude dobro i izgrađujuće u našim zajed- nicama i na našim susretima, Crkva nije skupina ljudi koji se žele zatvoriti pod samodostatno stakleno zvono. Znamo da smo pozvani donijeti Radosnu vijest svakom čovjeku. Znamo da smo pozvani propovi- jedati i svjedočiti ljubav. Znamo da smo pozvani otići s mjesta na kojemu je dobro biti u zemlju koju će nam Bog pokazati. Zato svaka sveta Misa i završava poslanjem. Pozivom da idemo i da onim što je nas obogati- lo mi, nadahnuti Duhom Svetim, svijet obogaćujemo. Kršćanstvo nije oaza u koju ćemo se zaklanjati od protivš tina i nerazumjeva- nja. Crkva nije spokoj u polutami i od- mah od ludila. Valja nam se nadahnjivati na Kristu, na Za konu, kojega simbolizira Mojsije, i prorocima, koje simbolizira Ili- ja, kako bismo u svijetu u koji nas je Bog postavio i u zemlji koju nam je Bog po- kazao bili istinski slušatelji i poslužitelji Božje riječi i Božje ljubavi. “SLUŠAJTE GA...”