111983814 Danielle Steel Duh

8/9/2019 111983814 Danielle Steel Duh

1/152

Danielle Steel

DDUUHHThe Ghost

U svojoj etrdeset i prvoj uspjenici, Danielle Steel stvara oaravajuu priu koja isprepl i-e dva stoljea i dva ivota.

Pokraj ene koju voli i uzbudljive londonske karijere, ivot arhitekta Charlesa Watersona,ini se, savreno je uravnoteen. Nita ga u njegovoj ugodnoj svakodnevnici nee pripremitiza iznenadni kraj desetogodinjeg braka ili neeljeni premjetaj u njujorki ured njegove tvrt-

ke. Charlie vie nema to izgubiti; uzima odmor i kree na putovanje po Novoj Engleskoj, unadi da ese tako izmiriti sam sa sobom.Pribliava se Boi i Charlie kree i New Yorka na skijanje u Vermont, no iznenadna snje-

na oluja zarobit e ga u malom gradu u Massachusettsu. Sluajno, Charlie tu upoznaje jednuvremenu udovicu koja mu ponudi u najam svoj najdragocjeniji posjed: usamljeni, prekrasnodvorac uz jezero. Skriven duboko u umi, nekada je pripadao eni koja je tu ivjela i umrla

prije dva stoljea. Njeno ime je bilo Sarah Ferguson. Od trenutka kada je stupio u skladnuunutranjost dvorca, Charlie osjea njenu prisutnost i sa udnjom eli saznati neto vie o nje-nom ivotu. Prvi put e je ugledati na Badnju veer -prekrasnu mladu enu vrane kose...


2/152

Za Toma, voljenog i posebnog prijatelja, zbog duhova

koje si pustio neka poivaju i sree koju smo podijelili.S ljubavlju

d.s.

Poglavlje 1

TOG DANAuSTUDENOM,po kii koja je lijevala, taksiju je od Londona do Heathrowa treba-la itavavjenost. Bilo je toliko mrano da se inilo kao da je kasno poslijepodne i CharlieWaterston je kroz prozor jedva razabirao poznata mjesta koja su promicala kraj njega. Bilo je

tek deset sati. Naslonio je glavu na sjedalo i zatvorio oi, osjeajui se sumorno kao i vrijemeoko njega.

Bilo je teko povjerovati da je sve gotovo. Deset godina u Londonu pripadalo je prolosti,zavreno, zakljueno i odjednom, iza njega. Jo uvijek, bilo je teko povjerovati da se to uop-e dogodilo. U poetku, bilo je savreno. Za njega, bio je to poetak ivota, karijere, desetlje-e uzbuenja i sree u Londonu. A sada,odjednom, s etrdeset i dvije godine, osjeao se kaoda su dobra vremena zauvijek prola. Krenuo je na dugi, polagani put nizbrdo, na drugu stra-nu planine. Protekle godine, osjeao se kao da mu se pred oima polako i neumoljivo razo t-kriva vlastiti ivot. Stvarnost koja se pokazala jo uvijek ga je zapanjivala.

A kad se taksi napokon zaustavio u Zranoj luci, voza se okrenuo i pogledao ga podignu-tih obrva.Vraate se u SAD, je li tako, gospodine?Djeli sekunde, Charlie je oklijevao, aonda kimne. Da. Vraao se u SAD. Nakon deset godina u Londonu. Od toga devet s Carole. Asada je gotovo. Sve. U trenu.

Da, vraam se, rekao je i nije mogao prepoznati vlastiti glas, no voza to nije mogao zna-ti. Vidio je samo dobro odjevenog mukarca, u dobro skrojenom engleskom odijelu i Burberrykinom ogrtau. Nosio je skupi kiobran i jednu staru aktovku u kojoj su bili ugovori i doku-menti. No kraj svih ovih dobro odabranih detalja, nije izgledao engleski. Izgledao je kao ono

to je i bio, zgodan Amerikanac koji godinama ivi u Europi. Ovdje se osjeao potpuno kodkue. I to to odlazi, prilino ga je plailo. Nije mogao ni zamisliti da bi ponovo ivio u NewYorku. Ali na to je bio prisiljen, a trenutak je bio savren. Ionako nije bilo smisla da ostaneovdje, ne bez Carole.

Pomislivi na nju, osjeao je kako mu stijena pritie srce dok je izlazio iz taksija i pruaonapojnicu nosau koji e preuzeti njegovu prtljagu. Imao je samo dvije male torbe. Sve ostalo,

ostavio je spremljeno na skladitu.Obavio je ekiranje na alteru pa se uputio u salon prve klase. Laknulo mu je kad je vidioda tamo nema nikog poznatog. Trebao je dugo ekati na ukrcavanje, ali ponio je dovoljno

poslovnog materijala pa je imao to raditi dok ne bude najavljen njegov let. ekao je, kao iuvijek, i bio je zadnji putnik koji se ukrcao u avion. A kad su ga stjuardese uputile do njego-

vog sjedala i preuzele njegov kaput, njegova tamna smea kosa i tople smee oi nisu prolenezapaeno. Bio je visok, dugih, atletskih udova i nedvojbeno privlaan. Uz to, nije nosiovjenani prsten, to naprosto nije moglo promaknuti ni eni koja je sjedila preko puta, ni stju-ardesi koja mu je uzela kaput. Ali on, smjetajui se na sjedalo uz prozor, nije primijeivaonikoga. Sjedio je zurei van na pistu pod kiom. Nijebilo mogue da ne misli o tome to sedogodilo, ne ponavlja sve u mislima, jo jednom, neprestano, kao da trai onaj spoj na kojem

je poelo pucati, mjesto na kojem je bez njihovog znanja poeo istjecati krvotok njihove veze.


3/152

Njemu je to jo uvijek bilo nevjerojatno. Kako je mogao biti toliko slijep? Kako nije shva-tio? Kako je mogao vjerovati da su savreno sretni, a ona mu je sve to vrijeme izmicala? Je lise sve promijenilo odjednom ili to nikada nije ni bilo ono u to je bio toliko siguran? Bio jeapsolutno uvjeren da su potpuno sretni i mislio je daje tako i sada... do kraja... do prole godi-ne... dok mu ona nije rekla... do Simona. Charlie se zbog toga osjeao tako glupo. Kakva je

budala bio, letio od Tokija do Milana, projektirao poslovne zgrade, dok je Carole zastupalaklijente za svoju pravniku tvrtku irom Europe. Imali su puno posla, to je bilo sve. Imali suzasebne ivote. Bili su planeti uodvojenim orbitama. Ali kad god su bili zajedno, nije bilosumnje koliko je sve savreno, kako su ba to eljeli. ak je i Carole bila iznenaena svojim

postupkom, ali najgore je bilo to to to nije htjela promijeniti. Pokuala je, ali na kraju jeshvatila da ne moe.

Stjuardesa mu je ponudila pie prije nego to su uzletjeli, a on je odbio. Dodala mu je je-lovnik, slualice i popis filmova. Nita mu nije bilo zanimljivo. Htio je samo razmiljati, p o-kuati jo jednom sve ralaniti, kao da e sve ispasti drugaije ako dovoljno dugo razmilja otome i ovog puta pronae prave odgovore. Ponekad mu je dolazilo da vie, tresne akom ozid, nekoga protrese. Zato mu ona to radi? Zato se pojavio taj seronja i unitio sve to su on

i Carole imali? No ipak, ak je iCharlie znao da nije kriv Simon, pa nijemogao okriviti nikog drugog osim samog sebe i Carole. Pitao se ponekad zato je bilo tako

vano nekome pripisati krivicu. Netko je morao biti kriv, a u zadnje vrijeme je poeo krivitisamog sebe. Sigurno je uinio neto zbog ega se ona okrenula drugome. Rekla je da se todogodilo prije vie od godinu dana, dok su zajedno radili najednom sluaju u Parizu.

Simon St. James bio je stariji partner u njenoj tvrtki. Voljela je raditi s njim, ponekad je uz

smijeh priala onjemu, koliko je pametan i kako je nevjerojatan sa enama. Ve je imao triene i nekoliko djece. Bio je energian, vedar, zgodan i izuzetno armantan. I, ezdeset i je d-nu godinu star, a Carole je imala trideset i devet. Bila je samo tri godine mlaa od C harlija, advadeset i dvije od Simona. Nije bilo smisla podsjeati je kako je on dovoljno star da joj budeotac. Sve je to znala, bila je pametna, znala je koliko je to ludo i kako je zbog toga bilo Charli-

ju. I to je bilo najgore. Nikoga nije eljela povrijediti. Naprosto, dogodilo se.Carole je bilo dvadeset i devet godina, bila je lijepa, izuzetno pametna i imala je odlian

posao u pravnikoj tvrtki na Wall Streetu. Prije nego to je Charlie dobio premjetaj u Lon-don, gdje je trebao voditi ured svoje arhitektonske tvrtke, Whittaker i Jones,ve su godinudana hodali, ali to nije bilo ozbiljno. On je premjeten iz New Yorka gdje je za tu kompanijuradio ve dvije godine i bio je oduevljen zbog toga.

Ona je dola u London na kratko, njemu u posjetu, i uope nije namjeravala ostati. Ali za-ljubila se u London, a onda i u njega. Ovdje je bilo drugaije, sve je bilo romantinije. Poela

je dolaziti, kad god je mogla, u posjete preko vikenda. Za njih je to bio savren ivot. Skijalisu u Davosu, Gstaadu i St. Moritzu. Ona je u vicarskoj nekada ila u kolu, dok joj je otac

radio u Francuskoj i imala je prijatelje posvuda po Europi. Ovdje je bila potpuno kod kue.Bez problema je govorila njemaki i francuski, odmah se uklopila u londonsku drutvenu sce-nu, a Charlie ju je oboavao. Nakon est mjeseci povremenih dolazaka, pronala je posao ulondonskom uredu jedne amerike pravnike tvrtke. Kupili su staru konj usnicu u Chelseju,ona se doselila k njemu i ivjeli su kao dvoje ludih, neobuzdanih, sretnih ljudi. U po etku sugotovo svaku no provodili pleui u Annabel's i otkrivali prekrasna mala zabaena mjesta,restorane, antikvarnice i none klubove Londona. To je bio pravi raj.

Konjunica je bila u potpunom raspadu kad su je kupili i trebalo im je skoro godinu danadaje obnove. Ali kad je zavrena, bilo je to spektakularno. Za oboje, taj trud je bio uloen sljubavlju. Kuu su ispunili lijepim stvarima i svim dragocjenostima koje su sakupili.

Vozili su se seoskim krajevima pronalazei stara vrata i zanimljive starine, a kad su se

umorili od putovanja Engleskom, poeli su vikende provoditi u Parizu. Imali su aroban ivot,a izmeu brojnih poslovnih putovanja, uspjeli su se vjenati i provesti medeni mjesec u M a-


4/152

roku, u palai koju je Charlie unajmio. Sve to su radili, bilo je sa stilom, zabavno i uzbudlji-vo. Bili su ljudi kakve je svatko htio poznavati ili biti s njima. Prireivali su sjajne zabave,

provodili se i poznavali najzanimljivije ljude. Kamo god su ili, ljudi su rado bili u njihovojblizini. A Charlie je vie od svega volio biti s njom. Bila je visoka, vitka, plava, savreno gra-ena, s tijelom koje je izgledalo kao daje isklesano od bijelog mramora. Imala je zvonki sm i-

jeh, a na zvuk njenog glasa on bi i sada zatreperio. Imala je dubok, seksi glas i njemu je i de-set godina kasnije bilo dovoljno da uje kako mu izgovara ime, pa da sav protrne.

To je bio zlatno doba u ivotu dviju karijera, dvoje snanih, inteligentnih, zanimljivih, us-pjenih ljudi. Jedino to nisu imali, eljeli ili trebali, bila su djeca. Vie puta su o tome razgo-varali, ali nikada, inilo im se, nije bilo pravo vrijeme. Carole je imala previe vanih i krajnjezahtjevnih stranaka. Za Carole, to su bila njena djeca. A Charliju to zapravo nije smetalo. Svi-

ala mu se pomisao da ima malu curicu koja izgleda kao ona, ali zapravo je bio previe lud zanjom da bi je s nekime dijelio. Nikada zapravo nisu odluili da neeimati klince, naprosto tonisu uinili. Posljednjih pet godina, o tome su razgovarali sve manje i sve rijee. Charlijajemuilo jedino to to, otkako su mu roditelji umrli, osim Carole nije imao obitelji. Nikakvihroaka, djedova, tetaka i strieva, ni brae ni sestara. Sve to je imao, bila je Carole i njihov

zajedniki ivot. Bila mu je sve, a sada je shvaao, i vie od toga. Svih tih godina, u ivotu snjom nije bilo niega to bi on htio promijeniti. to se njega tie, ivot kakav su izgradili z a-

jedno bio je savren. S njom mu nikada nije bilo dosadno, nikada zamorno, rijetko su se sva-ali. To to oboje puno putuju nije im, izgleda, smetalo. Ako nita drugo, povratak u London

je zato bio jo uzbudljiviji. Volio ju je, vrativi se s putovanja, zatei na kauu u dnevnoj sobikako ita knjigu, ili jo bolje, lei pred kaminom i drijema. No ona je ee bila jo na poslukad se on vraaoiz Bruxellesa, Milana ili Tokija, ili gdje je ve bio. Ali kad je bila kod kue,

bila je potpuno njegova. U tome je bila dobra. Nikada se nije osjeao kao daje na drugommjestu, iza njenog posla. Ako bi se to povremeno dogaalo, ona je pazila da mu to ne pokae.Osjeao se kao da se svijet okree oko njega..., a tako je i bilo... devet predivnih godina, aonda odjednom... nije vie bilo tako i on se osjeao kao da mu je ivot zavren.

Dok se neumoljivo pribliavao New Yorku, Charlie je naprosto morao jo jednom vratitivrijeme unatrag. Veza je poela tono prije petnaest mjeseci, u kolovozu. Tako mu je onarekla, kad mu je napokon rekla sve. Uvijek je bila potena prema njemu. Potena, iskrena,lojalna. Osim injenice da, izgleda, vie nije bila zaljubljenau njega, nije joj imao to prigo-voriti. Ona i Simon radili su zajedno u Parizu est tjedana. Bio je to vaan sluaj, pun napetos-ti, a Charlie je bio u osjetljivoj fazi velikih pregovora s krupnim novim klijentima u Hong

Kongu. Boravio je tamo gotovo jednom tjednom ve gotovo tri mjeseca, a potekoe poveza-ne s tim poslom gotovo su ga izludile. Jedva je uspio koji trenutak provesti s njom, to se ri-

jetko dogaalo i bez sumnje, nije bilo nikakav izgovor za ono stoje uinila, stoje ona i prizna-la. Ali nije ih unitila njegova odsutnost, objasnila je... naprosto, vrijeme... i sudbina... i S i-

mon. On je bio neto naroito, a ona se zaljubila u njega. Oborio ju je s nogu, znala je da tonije u redu, ali nije si mogla pomoi, tvrdila je uporno. U poetku se pokual a othrvati svemustoje osjeala prema njemu, ali na kraju je shvatila da naprosto ne moe. Predugo mu se div i-la, previe joj se sviao i nekako, ustanovili su da imaju, naprosto, previe toga zajednikog.Bilo je to onako kako je nekada davno bilo s Charlijem, dok je sve jo bilo uzbudljivo i za-

bavno, sasvim na poetku.A kad se to promijenilo?Charlie je moleivo postavio to pita-nje kad su razgovarali jednog kinog popodneva, etajui Sohom. I dalje nam je zabavno, on

je bezuspjeno navaljivao.Potpuno je isto kao i nekada. Pokuao ju je uvjeriti, ali Carolega je samo pogledala i jedva primjetno odmahnula glavom, sluajui ga. Nije vie zabavno,rekla je kroz suze,drugaije je.Imali su odvojene ivote, odvojene potrebe, provode pre-vie vremena s drugim ljudima. I na neki nain, inilo joj se kao da nikada nisu odrasli, no

Charlie to nije shvaao. Za razliku od Charlija, s kojim je godinama, stalno bila odvojenazbog njihovih putovanja, sa Simonom je bila dan za danom i to joj je odgovaralo, i on se, rek-


5/152

la je, za nju brinuo onako kako Charlie nije nikada. Kako, preklinjao ju je da mu objasni, a

ona je pokuala, no shvatila je da ne moe. Nije to bilo samo ono to Simon ini, radi se osloenom svijetu snova, potreba i osjeaja. O svim onim malim, neobjanjivim finim sitnica-ma zbog kojih nekoga voli, ak kad bi radije da nije tako. Kad je to rekla, i ona i Charlie suzaplakali, oboje.

Govorila je samoj sebi daje veza sa Simonom samo flert, kad mu je konano popustila. Tonee biti nita vie odprivremenog izleta, obeala je samoj sebi i zaista je tako mislila. Bio jeto prvi i jedini put da se ona upustila u takvu vezu i nije htjela uiniti nita to bi trajno narui-lo njen brak. Pokuala je prekinuti sa Simonom kad su se vratili kui, on je rekao daje savre-no razumije. Imao je i prije raznih veza, a priznao je, i u vlastitim brakovima je esto bio nev-

jeran. Zalio je zbog toga, objasnio je, ali dobro je poznavao puteve izdaje i indiskrecije. U tom

trenutku, bio je slobodan, ali potpuno je shvaao Carolin osjeaj krivnje i odgovornosti premasuprugu. No na jedno nisu raunalikoliko e si nedostajati kad se vrate kui i nastave uLondonu ivjeti daleko jedno od drugoga. Sada vie nisu mogli podnijeti odvojenost. Poelisu zajedno izlaziti iz ureda, popodne su odlazili u njegov stan, ponekad samo da razgovaraju,

ona je tako olakavala svoje osjeaje i ustanovila je kako kod njega najvie voli to to sve tako

dobro razumije, to je toliko brian prema njoj i toliko je voli. Bio je spreman na sve s amo dabi bio uz nju, ak i ako bi to znailo da e biti samo prijatelji, a ne vie ljubavnici. Pokualagaje ak i izbjegavati, ali shvatila je da naprosto ne moe. Charlie je uglavnom bio na putu,

bila je sama, a Simon je bio tu i eznuo je za njom kao iona za njim. Nikada prije nije shvati-la koliko se osamljeno osjea, koliko Charlija zapravo nema i koliko joj je znailo to to je saSimonom. Tjelesno u vezi sa Simonom poelo je ponovo dva mjeseca nakon to su pokuali

prekinuti. I njen ivot je nakon toga postao jedna velika prijevara. Sastajala se s njim nakonposla gotovo svake veeri, a vikendom su se pravili da zajedno rade. On se uglavnom zadra-vao u gradu, da bude s njom, a kad Charlie nije bio tu, preko vikenda su odlazili u njegovu

kuu u Berkshire. Znala je da to to radi nije dobro, ali bila je kao opsjednuta. Shvatila je dato ne moe zaustaviti.

Do Boia te godine stvari su izmeu Carole i Charlija postale primjetno zategnute. Char-lie je prolazio kroz krizu s gradilitem u Milanu, a u isto v rijeme je zapeo posao u Tokiju paga nikad nije bilo. A kad je bio tu, ili je bio iscrpljen, umoran od leta, ili loe raspoloen. Iakoto nije htio, esto se istresao na Carole, kad bi je vidio, a to nije bilo esto. Neprestano je letionekamo, rjeavajuiprobleme. To su bili oni mjeseci zbog kojih im je uvijek bilo drago tonemaju djece. A Carole je, jo jednom, shvatila koliko su njihovi svjetovi odvojeni. Sad vieuope nisu imali vremena za razgovor, da budu zajedno ili podijele osjeaje. On je imao svoj

posao, ona svoj, a izmeu je ostalo samo nekoliko noi mjeseno u istom krevetu i niz zabavai veera na koje su odlazili. Odjednom se pitala to su oni to stvorili, to su uinili, to su onito uope dijelili. Ili je sve bila prazna iluzija? Vie nij e mogla lako odgovoriti na pitanje voli

li ga ili ne. Sve to vrijeme, Charlie je bio toliko obuzet svojim poslom i problemima da nijeak ni naslutio da se neto neuobiajeno dogaa. Nije imao pojma da mu Carole nezaustavlji-vo izmie jo od prethodnog ljeta. Novogodinju no je proveo sam u Hong Kongu, a Carole

je bila u Annabel's, sa Simonom. A Charlie je bio toliko obuzet svojim poslovnim problemi-

ma da ju je zaboravio nazvati.

Sve je dolo do svog kraja u veljai, kad se Charlie neoekivano vratio iz Rima , a ona nijebila tamo, za vikend. Ovog puta mu nita nije rekla, nije ak ni tvrdila daje bila s prijateljima,a kad se u nedjelju naveer vratila, neto u njenom izgledu izazvalo je drhtaj nelagode u nj e-mu. Izgledala je blistavo, prelijepo i oputeno, kakva je znala biti kad bi ostali u krevetu i cije-li vikend vodili ljubav. Ali tko je za to vie imao vremena? Oboje su bili zaposleni ljudi. Zap-ravo, neto joj je usput rekao na tu temu, te veeri, ali uistinu nije bio zabrinut. Duboko u

njemu, neto se uzbunilo, ali ostatak njegovog uma jo uvijek je spavao.


6/152

Carole je raistila stvar i rekla mu, napokon, sve. Znala je da gaje, na podsvjesnoj razini,neto dotaknulo, a nije htjela ekati da se dogodi neto runo pa mu je jedne veeri, kasno sevrativi s posla, naprosto rekla. Sluajui, on je samo sjedio i zurio u nju sa suzama u oima.Ispriala mu je sve, kad je poelo, koliko dugo traje, tada je bilo pet mjeseci, s kratkim preki-dom nakon to su se vratili iz Pariza kad je ona pokuala prekinuti sa Simonom i ustanovila da

ne moe.Ne znam to bih drugo rekla, Charlie, nego samo da mislim kako bi ti trebao znati. Nemoemo ovako dovijeka, rekla je tiho, promuklim glasom koji je zvuao seksi kao nikadaranije.

to misli poduzeti?pitao je on i nastojao se podsjetiti da treba biti civiliziran, da seovakve stvari ponekad dogaaju, ali u tom trenutku znao je samo koliko je povrijeen i koliko

je jo uvijek voli. Nije mogao vjerovati koliko jako boli to to je upravo uo da ona spava sdrugim mukarcem. Pravo pitanje je bilo voli li ona Simona ili se samo zabavlja? Charlie jeznao daje to mora pitati.Jesi li zaljubljena u njega?upitao je, osjeajui kako mu se rijeisudaraju u glavi, srcu i utrobi. to e on, zaboga, ako ga ona ostavi? Nije to mogaoni zamisli-ti i znajui daje tako, mogao joj je oprostiti sve, a to je i namjeravao. Ne eli je izgubiti, to je

bilo jedino to je znao. Ali ona je oklijevala dugo, dugo prije nego stoje odgovorila.Mislim da jesam, rekla je. Uvijek je bila tako prokleto iskrena s njim. Oduvijek. Zato mu

je i rekla. ak ni sada, nije se toga htjela odrei.Ne znam. Kad sam s njim, sigurna sam uto..., ali volim i tebe... uvijek u te voljeti.U njenom ivotu nije postojao nitko kao Charli-e... niti kao Simon. Obojicu je voljela na svoj nain. Ali znala je da sada mora izabrati. Ovakosu mogli nastaviti jo dugo, ljudi to rade, znala je, ali bila je isto tako svjesna da ona to ne bimogla.

Dogodilo se, i ona to sada mora raistiti. Kao i Charlie. Simon je ve rekao da b i se htiooeniti njom, ali ona je znala da o tome ne moe ni razmiljati dok ne razrijei stvari sa svojimsuprugom. A Simon je rekao da i to razumije i voljan je ekati dovijeka, tvrdio je.

Zvui kao da me naputa.Charlie je zaplakao, bilo je dovoljno daje pogleda, a onda juje zagrlio i zaplakali su oboje. Kako se to moglo nama dogoditi? pitao ju je neprestano.Izgledalo je nemogue, nezamislivo, kako je to mogla uiniti? A uinila je i neto u nainukako gaje pogledala, govorilo mu je kako nije spremna da se odrekne Simona. Pokuao je bitirazuman, ali morao je od nje traiti da se prestane viati s njim. Htio je ii na brano savjeto-vanje s njom. Htio je uiniti sve stoje potrebno da bi se stvari popravile.

Carole je pokuala sve to je moglada u tome uspiju. Pristala je da ide na savjetovanje, akje i prestala viati Simona. Puna dva tjedna. Ali na kraju, bila je sluena i znala je da ga se nemoe potpuno odrei. Sve to nije bilo u redu izmeu Charlija i Carole, odjednom je izgledalo

puno gore i stalno su se ljutili jedno na drugo. Svae kojih prije nije bilo, bujale su kao stablau proljee, svaali su se svaki put kad su bili zajedno. Charlie je bio bijesan zbog onoga to je

ona uinila, elio je ubiti nekoga, po mogunosti Simona. A onaje priznala koliko je bila nes-retna to je tako puno ostavlja samu, smatrala je da nisu nita vie od dobrih prijatelja i odg o-varajuih sustanara. Charlie se nije brinuo o njoj tako kao Simon. Rekla je daje nezreo i optu-ila ga za sebinost. Zalila se kako je, kad bi se vratio s puta, bio preumoran da uope i po-misli na nju ili koji put razgovara, dok ne bi otili u krevet, a onda bi on htio voditi ljubav. Alito je bio njegov nain uspostavljanja kontakta, objanjavao je on, to je o njegovim osjeajimagovorilo vie nego to bi rijeima bilo mogue. Ali to je zapravo govorilo vie o razlici izm e-u mukaraca i ena. Njeni prigovori su odjednom bili duboki i utemeljeni i zapanjila ga jekad je njihovom branom savjetniku rekla kako misli da se sav njihov brak vrtio oko Charlija,a Simon je bio prvi mukarac kojemu je bilo stalo do njenihosjeaja. Charlie nije mogao vje-rovati da to uje.

U to vrijeme je ve ponovo spavala sa Simonom, ali Charliju je lagala i kroz nekoliko tje-dana sve je preraslo u nemogue klupko obmana, svaa i optuivanja. U oujku, kad je Cha r-


7/152

lie otiao na tri dana u Berlin, spakirala je svoje stvari i preselila se k Simonu. Charliju je torekla preko telefona, a on je sjedio u svojoj hotelskoj sobi i plakao. Rekla mu je da vie ne eliivjeti ovako. Za sve je to znailo agoniju i preveliku napetost.

Neu da se u to pretvorimo, rekla je kad se javila, uplakana na drugom kraju linije. Grozno mije ovo to sam postala kraj tebe.

Mrzim sebe, mrzim sve to radim i govorim. A i tebe poinjem mrziti... Charlie... moramoodustati. Ja to naprosto vie ne mogu.Ne treba ni spomenuti injenicu da ne moe suvisloobavljati svoju pravniku praksu dok pokuava odrati ravnoteu u ovoj luakoj situaciji.

Zato?prasnuo je on natrag. Poeo gaje obuzimati pravi bijes, a ak je i ona znala daima pravo na toliku ljutnju. Drugi brakovi preive kad jedan partner ima vezu sa strane, pazato ne bismo i mi?Bilo je to preklinjanje za milost.

S njene strane zavladala je duga, duga tiina.Charlie,ja to vie ne elim, rekla je na kra-ju, a on je shvatio da to zaista i misli. I to je za njih bio kraj. Bez obzira na razloge, za nju je

bilo gotovo. Zaljubila se u drugog ovjeka, a u njega vie nije bila zaljubljena. Moda uope inije bilo razloga, moda nije bilo krivnje. Uostalom, oni su samo ljudi s nepredvidivim, nepo-uzdanim osjeajima. Nije se moglo rei zato se to dogodilo. Naprosto, dogodilo se, i htio to

Charlie ili ne, Carole gaje napustila zbog Simona.U mjesecima koji su uslijedili, on se lomio izmeu oaja i bijesa. Jedva se uspijevao usre-

dotoiti na posao. Prestao je viati prijatelje. Sjedio je, ponekad, sam u kui, naprosto razmi-ljajui o njoj. Sjedio je u mraku, gladan, umoran i jo nije mogao povjerovati da se to dogodi-lo. Uporno se nadao da e veza sa Simonom zavriti, da e joj on dosaditi, da e zakljuitikako je prestar za nju, previe uglaen, ili moda ak i daje pretenciozno isprazan. Molio jeBoga da bude tako, ali nita od toga se nije dogodilo. Ona i Simon bili su, izgleda, jako sretni.Viao je povremeno njihove fotografije po novinama i asopisima, i nije to mogao podnijeti.Usamljenost koju je sada osjeao bila je prestrana. A kad vie nije mogao izdrati, nazivao ju

je. Najgore je to je uvijek zvuala isto. Uvijek je zvuala toplo, tako senzualno i seksi. Pone-kad se pretvarao kao da se ona vraa kui, kao daje na putovanju ili daje otila nekamo zavikend. Ali nije bilo tako. Ona je otila. Moda zauvijek.

Kua je sada izgledala zaputeno i nevoljeno. Ona je odnijela sve svoje stvari. I nita vienije izgledalo isto. Nita vie nije bilo isto. Osjeao se kao je razoreno sve to je ikada elio,

bio ili sanjao. Ostale su samo krhotine pod nogama i njemu nije ostalo vie nita to bi mubilo vano ili u to bi vjerovao.

Ljudi u njegovom uredu su to primijetili, izgledao je sumorno, umorno i mravo. Bio je ra-zdraljiv i svaki poziv kojeg bi mu uputili, odbijao je. Bio je uvjeren daje Simon do sada vesve oborio s nogu. A osim toga, nije htio sluati o njima, nije htio znati sv aku sitnicu kojunaprave ni odgovarati na dobronamjerna pitanja. A ipak, nije uspijevao suzdrati da ne ita onjima u novinama. O zabavama na koje su ili i vikendima koje su provodili na selu. Simon

St. James je bio izuzetno drutven. Carole je uvijek voljela ii na zabave, ali nikada toliko kaosada. To je bio vaan dio njenog ivota sa Simonom. Charlie je nastojao da ne misli o tomesve vrijeme, ali o drugome, izgleda, i nije bilo mogue razmiljati.

Ljeto je za njega bilo pravo muenje. Znao je da Simon ima vilu na jugu Francuske jer suga tamo posjetili, negdje izmeu Beaulieua i St-Jean-Cap-Ferrata. U luci je imao jahtu solidneveliine. Charlie je stalno zamiljao nju na tom brodu. Ponekad je imao none more o tome,

prestravljen da e se ona utopiti,a onda se osjeao krivim jer se pitao ne znae li te more kakoon eli da se ona utopi. Opet je otiao na brano savjetovanje da o tome razgovara. Ali nije seimalo to vie rei. U rujnu, Charlie Waterston je izgledao alosno izmueno, a osjeao se joi gore.

Carole mu je tada ve javila daje pokrenula brakorazvodnu parnicu i Charlie je sam sebe

mrzio kad ju je upitao ivi li i dalje sa Simonom. Prije nego stoje izgovorio pitanje, znao je


8/152

odgovor i previe je jasno mogao zamisliti njeno lice i kako je podigla glavu kad mu je odgo-vorila.

Zna da ivim, Charlie, rekla je tuno. Teko joj je bilo to ga je povrijedila. Nije mu tohtjela uiniti. Naprosto se dogodilo. To je bilo sve. Nije si mogla pomoi. Ali sa Simonom je

bila sretnija nego ikada. To je bio ivot kakvome nikada nije teila, ali shvatila je, svialo joj

se. Kolovoz su proveli u njegovoj vili u Francuskoj i s iznenaenjem je utvrdila da joj se sv i-aju svi njegovi prijatelji. A on sam je inio sve da joj ugodi. Govorio joj je daje ljubav nj e-govog ivota, ena njegovih snova i nenadano se u njemu pokazala neka ranjivost i blagostkoju nikada ranije nije vidjela. Bila je jako zaljubljena u njega, ali nita od toga Charliju nijerekla. Samo je shvatila, jo jednom, koliko je njihov odnos bio prazan. Bili su dvoje samoi-vih ljudi koji su postojali jedno uz drugog, jedva su se doticali, a nikada se nisu sreli. A ni ona

ni on nisu to shvaali. Ona jest, sada, ali znala je da to Charlie jo ne vidi. Samo mu je eljelasretan ivot, nadala se da e nainekoga, ali on uope nije zvuao kao da se trudi.

Udat e se za njega?Uvijek se osjeao kao daje ostao potpuno bez zraka kad bi joj po-stavio ovakvo pitanje, a ipak je morao, ma koliko je sam sebe mrzio zbog toga.

Ne znam, Charlie. Ne razgovaramo o tome.To je bila la, Simon se svim silama elio

vjenati s njom, ali za sada se to Charlija uope nije ticalo. Sada to nije vano. Najprije mitrebamo sve raistiti.Napokon gaje natjerala da uzme odvjetnika, ali on mu se gotovo i nije

javljao.Moramo podijeliti stvari, kad bude imao vremena.Kad je to rekla, on je doslovnoosjetio muninu.

Zato ne bi pokuali jo jednom?upitao je, mrzei samog sebe zbog slabosti koju jeuo u vlastitom glasu, ali tako ju je volio da ga je pomisao kako e je izgubiti, gotovo ubila. Azato bi moralipodijeliti stvari?Sto ga se tie porculan, trosjed i posteljina? Htio je nju. Htio

je sve ono to su dijelili. Htio je njihov ivot, ba onakav kakav je bio. Jo uvijek nije shvaaonita od svega onoga to mu je govorila.A ako bi imali dijete? Nekako je pretpostavljaodaje Simon bio prestar da na to uope i pomisli. ezdeset i jedna godina, nakon tri ene i

brojne djece, sigurno nije htio imati dijete s njom. To je bilo jedino stoje mogao ponuditi

Charlie, a ne Simon.

S njene strane je ponovo zavladala duga tiina. Zaklopila je oi i pokuala skupiti hrabrostda odgovori. Nije htjela dijete s njim. Nije htjela dijete ni s kim. Nikada, zapravo. Imala je

svoju karijeru. A sada je imala Simona. Dijete je bilo zadnje to bi joj palo na pamet. Samo jehtjela razvod kako bi oboje mogli nastaviti s vlastitim ivotom, kako bi se prestali meusobnoranjavati. Reklo bi se, nije traila previe od njega.

Charlie, prekasno je. Nemoj o tome sada priati. Nismo htjelidjecu, ni ti ni ja.Moda smo pogrijeili. Moda bi stvari bile drugaije da jesmo. Moda je to bio spoj koji

nam je nedostajao.

To bi samo zakompliciralo stvari. Klinci ne dre ljude skupa, zbog njih je samo jo tee.

Imat e dijete s njim?Ponovo je zvuao oajno. I samome mu se gadilo kako zvuikad s njom razgovara. Uvijek bi zavrio u preklinjanju, bijednik koji moli predivnu princezuda mu se vrati, i mrzio je sam sebe zbog toga. Ali nije znao to bi joj drugo rekao, a uinio bisve kad bi ona samo pristala da se odrekne Simona i vrati se njemu.

Ali kad je odgovorila, zvuala je ogoreno.Ne, neu imati dijete s njim. Pokuavam ima-ti ivot, s njim i svoj vlastiti. A tebi ne elim upropatavati ivot vie nego to moram. Charli-e, zato ne odustane? Nama se neto dogodilo. Nisam sigurna da znam to. Ponekad tako

bude. Kao kad netko umre. Kod toga nema rasprave. To ne moe promijeniti. Ne moe vra-titi vrijeme ili oivjeti mrtvog. Mi smo umrli. Ili barem ja. I sada mora ivjeti dalje bez mene.

Ne mogu.Gotovo se guio izgovarajui te rijei, a ona je znala koliko to ozbiljno misli.Tjedan prije toga, sluajno su se sreli i izgledao je strano. Umorno, blijedo i iscrpljeno, ali

zaudo, shvatila je da joj je jo nevjerojatno privlaan. Bioje vrlo zgodan mukarac, pa ak i


9/152

u tako jadnom stanju, bio je vrlo zanimljiv.Ne mogu ivjeti bez tebe, Carole.Znala je daon u to zaista vjeruje i to je bilo najgore.

Moe, Charlie, i mora.Zato?Tih dana, nije mu padao napamet nijedan razlog zato bi ivio i dalje. Otila je

ena koju voli. Posao mu je bio dosadan. Stalno je elio biti sam. ak i kua koja mu je neka-

da bila draga, sad kao da vie nije imala duu. Ali usprkos tome, nije je elio prodati. Tu jebilo previe uspomena vezanih uz nju. Carole je bila previe utkana u svako vlakno njegovogivota. Nije mogao zamisliti da bi je se ikada mogao osloboditi, niti da bi to poelio. elio jesamo ono to nije mogao imati, ono to im je nekada bilo zajedniko, a sada je u potpunosti

pripadalo Simonu. Gadu prokletome.

Charlie, premlad si da se ovako ponaa. Ima etrdeset i dvije godine. itav ivot jepred tobom. Ima sjajan posao i silan talent. Nai e nekoga, moda e imati djecu.Bio jeto udan razgovor, bila je toga svjesna, ali nije znala kako da prekine, iako je znala da ovakvirazgovori s Charlijem smetaju Simona.Oni bi trebali podijeliti imetak,mislio je on,razvesti

se i krenuti dalje,kako je rekao.Dovoljno su mladi da lijepo proive s nekim drugim ljudima.Smatrao je da se Charlie nevjerojatno nepravedno ponaa i optereuje Carole velikim, nepo t-

rebnim pritiscima i vrlo je otvoreno pokazivao da mu se to ne svia.Ovakve stvari se jednom dogode svakome od nas, ili barem veini. Mene su prve dvije

ene napustile. I moguti rei da se nisam godinu dana valjao po podu u nastupima oaja. Akomene pita, on je jako razmaen, rekao je razdraeno. Ona je nastojala da sa Simonom uopene razgovara o Charliju. Sama se morala suoiti s vlastitom krivnjom i unutarnjim sukobima.

Nije mu se htjela vratiti, ali nije ga htjela ni ostaviti ranjenog i pobjei. Znala je, pregazilagaje. Ali nije imala pojma kako bi mu to olakala, kako bi to popravila ili ga njeno udalj ila.Pokuala je i htjela mu je olakati, ali Charlie nikako nije htio odustati i svaki put kad je snjim razgovarala imala je osjeaj da se on davi i ako mu dopusti, u svom oajnikom koprc a-nju povui e i nju za sobom. Zbog vlastitog opstanka, morala je nekako pobjei od njega.

Pri kraju rujna, napokon su podijelili stvari. Simon je imao neke obiteljske obaveze na sje-

veru Engleske i Carole je provela muni vikend prekapajui po njihovoj nekadanjoj kui sCharlijem. On je o svakom predmetu htio raspravljati, ne zato to bi joj htio neto uskratitinego zato to je svaki trenutak s njom koristio kao priliku da je pokua nagovoriti neka napus-ti Simona. Bila je to mora za oboje i Carole je to bilo teko sluati, jednako koliko je Charliemrzio samog sebe zato to to govori. Gotovo da nije mogao povjerovati. No naprosto je nijehtio pustiti da mu izmakne tek tako, bez kuknjave i prijeteih krikova, u nadi da e se ona

predomisliti. Ali ona je bila daleko od toga.

U nedjelju naveer, prije nego to je otila, on se ispriao. Na vratima, ona mu se tunoosmjehnula. On je izgledao uasno. A kad je otila, i Carole je izgledala gotovo jednako loe.

Oprosti to sam cijeli vikend bio takav kreten. Ne znam to mi je. Svaki put kad te vidim,

kad s tobom razgovaram, poludim.Od subote ujutro, kad su poeli raspremati stvari, u tomtrenutku je izgledao najnormalnije dotad.Sve u redu, Charlie... znam da ti nije lako.Ali ni njoj nije bilo lako. Nije bila sigurna

shvaa li on to. A on nije shvaao. Sto se njega tie, ona je napustila njega. To je bio njenizbor. I imala je Simona. Uletjela je u naruje drugom mukarcu i ni trena nije bila sama, ni-kada bez drutva i utjehe. Charlie nije imao nita. Izgubio je sve stoje ikada elio.

Ovo je lo izbor, rekao je, gledajui je opet u oi.Za svakoga. Ja se samo nadam da ne-e zbog togapoaliti.

I ja isto, rekla je ona, a onda gaje poljubila u obraz i rekla mu neka se uva i tren kasnije,odvezla se Simonovimjaguarom.Charlie je stajao zurei za njom i pokuavao se natjerati da

povjeruje kako je sve zavreno, kako se ona vie nikada nee vratiti. A kad je uao natrag u

kuu i ugledao hrpe porculana poslaganog na stolu u dnevnoj sobi, nije bilo uzmaka predonim to se dogodilo. Zatvorio je vrata i naprosto stajao tamo, zurei pred sebe, a onda sjeo u


10/152

naslonja i zaplakao. Nije mogao povjerovati koliko mu nedostaje. ak i ovaj vikend koji jeproveo s njom dijelei stvari bio je, inilo mu se, bolje nego nita.

A kad je napokon prestao plakati, vani se ve smrailo i na neki udan nain, osjeao sebolje. Vie se nije moglo poricati. Ni bjeati od toga. Ona je otila. A on ju je pustio neka uz-me gotovo sve sa sobom. Samo joj je jo to mogao dati.

Ali, s poetkom listopada, za Charlija je sve postalo jo samo gore, umjesto da bude bolje.Voditelj njujorkog ureda njegove arhitektonske tvrtke imao je srani udar, partner koji jemogao preuzeti njegovo mjesto objavio je da odlazi jer otvara vlastitu tvrtku u Los Angelesu

pa su dva starija partnera, Bili Jones i Arthur Whittaker, doputovali u London da pozovu

Charlija natrag u New York, kako bi preuzeo ured. Sve to Charlie nikada ne bi poelio. Odtrenutka kad se preselio u London, prije deset godina, znao je da vie ne eli raditi u NewYorku. Proveo je puno desetljee izuzetno zadovoljan to moe raditi u Europi. Smatrao jedaje dizajn u inozemstvu puno zanimljiviji, naroito u Italiji i Francuskoj, uivao je i u azij-skim pohodima i imao je vrstu namjeru ostati u Europi.

Ne mogu, rekao je s nepokolebljivim izrazom kad su mu iznijeli prijedlog. Ali obojicastarijih partnera bili su spremni na uporno nagovaranje. Bio im je potreban u New Yorku kao

voditelj ureda.Zato?iskreno su pitali. Nije im htio rei da naprosto ne eli, ali tako je bilo.Ako se i

eli vratiti ovamo, nema razloga zato ne bi doao u New York na godinu-dvije. U SAD seba sada dogaaju vrlo zanimljive stvari. Moda bi shvatio da ti se to zapravo vie svia.Nije im elio objanjavati da za to nema anse, niti su oni njemu htjeli napominjati kako sada,kad ga je ena napustila, nema razloga da ne prihvati taj posao. Za razliku od svih ostalih okojima su razmiljali, on nije bio vezan ni za koga, bio je slobodan i mogao je ii bilo kamo.

Nije imao ni enu ni djecu, nikakvih obiteljskih veza. Uope nije bilo razloga zato ne bi mo-gao iznajmiti svoju kuu na godinu-dvije, prijei u njujorki ured i voditi ga na dosadanjojrazini, ili barem toliko dugo dok oni ne nau nekog drugog za taj posao. No Charlija ta idejanije nimalo privlaila niti je bio sklon prihvatiti to to od njega trae.

Nama je to jako, jako vano. Charlie, nemamo se kome drugome obratiti. To je bila is-tina, znao je. Bili su nezgodnom poloaju. Njihov ovjek iz ureda u Chicagu nije mogao n i-kamo, ena mu je bila jako bolesna cijele protekle godine. Imala je rak dojke i bila je pod ke-moterapijom pa nije bio trenutak da od njih trae preseljenje. A u hijerarhiji njujorkog uredanije bilo nikoga tko bi zaista bio sposoban preuzeti posao. Charlie je bio nedvojben izbor, a on

je znao da e, ukoliko odbije, to vjerojatno trajno promijeniti njegovu profesionalnu situaciju.Stvarno bismo eljeli da razmisli jo jednom,bili su uporni, a Charlie je bio zateen poslje-dicama koje je to povlailo za sobom. Osjeao se kao da prema njemu juri ekspresni vlak kojie ga udariti svakog trena. Nije mogao povjerovati da se sve to dogaa. Poelio je da moenazvati Carole, da s njom razgovara o tome, ali znao je da to ne dolazi u obzir.

Bilo mu je nevjerojatno kako je u svega nekoliko mjeseci izgubio enu, a sad ga prisiljava-ju da napusti ivot u Europi, kojeg je volio. Sve oko njega kao da se mijenjalo i uslijedila suteka dva tjedna dok je premiljao o odluci. Partneri su se nakon dva dana vratili u New York,a on im je rekao da e im odgovoriti im promisli. No ma koliko razmiljao, nije mogao smis-liti razlog da izmakne njihovim zahtjevima.

Nije im mogao rei ak ni kako njegova ena ne eli da on ide. Kao to su oni dobro znali,odluka je bila samo njegova. Polovicom mjeseca, znao je da nema izbora. Morao je ii. Akone ode, oni mu to nikada nee oprostiti. Pokuao je isposlovati odgodu na est mjeseci, ali onisu mu rekli kako e nastojati dotad ve pronai nekog drugog tko e voditi ured, no to bi mog-lo lako potrajati i godinu dana, pa ak i vie. Bez sumnje, dobri arhitekti koji svoju karijerugrade na ispravan nain, ne nalaze se tako lako. Charlijevo mjesto u Londonu preuzet e nj e-

gov zamjenik. Dick Barnes je bio dobar ovjek i Charlie je bio siguran da e dobro obavljatitaj posao. Zapravo, Charlija je to ak i brinulo, jer je Dick Barnes ve dugo udio za njegovim


11/152

mjestom, a ovo se moe lako pokazati kao neoekivana prilika da ga i dobije. Bio je jednakotalentiran i imao je gotovo jednako iskustvo i Charlie se bojao da ga moda nee ni pustitinatrag na stari posao, nakon to Barnes bude godinu dana uspjenovodio ured. A nikako nijeelio zaglaviti u New Yorku. Na kraju su potpisali ugovor prema kojem je on iao u NewYork na godinu dana. I prije nego to se snaao, Charlie se osjeao kao da mu je ivot doao

do samog kraja. Pripremao se na preseljenje u New York. Zahtijevali su da stigne tamo prijeDana zahvalnosti. Carole gaje, na kraju, nazvala kad je ula vijesti od zajednike prijateljiceiji suprug je radio za Charlija. estitala mu je na novom radnom mjestu iako je bila iznen a-ena kad je ula da on hoe otii iz Londona.

Ja to ba i ne doivljavam kao korak naprijed, rekao je on. Jo uvijek je zvuao sumorno,ali bilo mu je drago to gaje nazvala. Ovo je za njega bila loa godina i jedva se sjeao bezbri-nih dana sree i dobrog raspoloenja. Otkad jeona otila, kao da se svakog dana dogaaloneto strano.Opet raditi u New Yorku, to je zadnje to bih poelio, rekao je s uzdahom.Stvarno mu je bilo mrsko otii iz Londona i ona je to znala. Znala je jako dobro koliko mu jeznaio ivot ovdje i koliko je sretan bio u Londonu, zato ga je i nazvala. Usprkos svemu, htje-la gaje razvedriti iako je znala da Simon ne bi odobravao ovaj poziv. On je s dvije svoje bive

ene razgovarao prilino redovno, ali one su se, nakon to su ga napustile, nekoliko puta p o-novo udavale i nisu visile o njemu kao Charlie uz Carole.

Moda e ti promjena goditi, neko vrijeme, blago je rekla.Godina nije vjenost, Char-lie.

Ali tako mi izgleda, rekao je on, gledajui kroz prozor svog ureda, a u mislima je i previ-e jasno vidio nju. Bila je toliko lijepa i jo uvijek jako poeljna, iako je ve poelio da nijetako. Bit e jako udno kad bude tako daleko od nje. Vie se nee moi nadati da bi sluajnomogao naletjeti na nju. Ovdje je uvijek postojala mogunost da se sretnu u restoranu ili u du-anu ili na izlasku iz Harrodsa. Ali nee biti tako kad ode iz Londona.Ne znam kako sam seuvalio u ovu zbrku, ree on, pomislivi na New York.

Zvui kao da nisi imao puno izbora,praktino je rekla ona.Nisam. Vie ni u emu nije imao izbora, niti u vezi s njom, ni s preseljenjem u New

York. Nita od toga on nije htio.A onda gaje upitala to e uiniti s kuom. Pravno, ona je jo posjedovala polovicu, ali nije

joj smetalo da on tamo ivi. Novac joj nije trebao, a tamo sigurno nijenamjeravala ivjeti saSimonom. Nije bilo razloga zato ne bi, za sada, ostavili sve kako je.

Mislio sam je iznajmiti, rekao je on i ona se sloila s njim. No onda je dva dana kasnijeopet nazvala. Razmislila je, razgovarala je i sa Simonom, iako to nije rekla Charliju. Sto se

nje tie, jedno je ako Charlie ivi u kui, ali nije eljela da je podstanari unitavaju ili obezvri-jede nekretninu izazivajui tetu. U ovim okolnostima, radije bi je prodala i zamolila je Char-lija daje stavi na trite prije negoto ode iz Londona.

Kad mu je to rekla, osjeao se kao daje izgubio jo jednog dobrog prijatelja. Volio je tunjihovu kuu, oboje su je voljeli. No ovog puta nije imao snage da s njom raspravlja i poeoje shvaati kako nema smisla da se i dalje grevito hvata bilo ega. Prolosti vie nema pamoe isto tako i kuu prepustiti. Nekoliko dana je razmiljao o tome, a onda je dao oglas. I nanjihovo obostrano iznenaenje, u roku od deset dana bila je prodana za dobru cijenu, no nj e-mu je to bilo slaba utjeha.

U trenutku kad je uao u avion, posao je bio zakljuen, kua prodana, a sve to je on posje-dovao, ostalo je u skladitu. Prethodnog tjedna, Carole je dola daje zadnji put vidi i pozdravise s njim, i to je, predvidljivo, bio bolan susret ispunjen patnjom s njegove, a krivnjom s njene

strane i nijemim optubama koje su, kao ljudi, ispunjavale prostoriju.Bilo je teko smisliti to bi mu rekla, pa je hodala iz sobe u sobu, prisjeajui se sitnica i

smijenih trenutaka, a na kraju je samo stajala u njihovoj spavaoj sobi, dok su joj se suzeslijevale niz obraze, zagledana kroz prozor. Vrt je bio gol, stabla bez lia, a ona ga uope nije


12/152

ula kad je za njom uao u sobu. Samo je stao tamo, gledajui je, izgubljen u vlastitim usp o-menama i kad se okrenula prema vratima, iznenadila se to ga vidi.

Nedostajat e mi ovo mjesto, ree ona, otirui suze, a on kimne. Ovaj put on nije plakao.Proao je kroz previe muka, izgubio je previe. Osjeao se gotovo obamrlo kad mu je ona

polako prila.

Meni e ti nedostajati,proaptao je. I nikada u ivotu nije neto toliko podcijenio.I ti meni, rekla je ona tiho i zagrlila ga. Dugo je samo stajao i drao je u naruju, prielj-kujui da se nita od svega nije dogodilo. Sto se njega tie, da nije bilo Simona, mogli su idalje ivjeti ovdje, zaposleni i odsutni, uglavnom bi svatko iao svojim putem, ali ipak bi serado vraali kui, jedno drugome. A da su jo zajedno, on je mogao odbiti posao u NewYorku. Njen posao u Europi bio je previe vaan da bi traila premjetaj.Zao mi je Charlie,

bilo je sve stoje rekla, a on je stajao tamo, pitajui se kako je deset godina njegovog ivotanaprosto isparilo. Izgubio je sve, enu, kuu, ak i boravak u Europi. Kao da se kazaljka vrati-la unatrag i on sada morao sve poeti ispoetka. Kao u igri, samo stoje ovo stvarni ivot. Po-

peo se na najviu preku, gotovo na sam vrh i onda je jednim pogrenim korakom pao na sa-mo dno. U tome je bilo neeg bolno nestvarnog.

Iz kue su izali drei se za ruke i nekoliko minuta kasnije, ona je otila. Bila je nedjelja iobeala je Simonu da e doi u Berkshire, da se tamo nae s njim. Charlie se ovog puta nije nitrudio daje pita je li sretna. Bilo je oito daje njen ivot potpuno isprepleten sa Simonovim.Trebalo mu je devet mjeseci da to shvati. A pritom je svaki trenutak za oboje bio muenje.

Ubrzo nakon toga, uskladitene su preostale Charlijeve stvari i on se posljednjih nekolikodana boravka u Londonu preselio u Claridge's, na raun tvrtke. U Savovu su priredili vrlolijepu veeru, proslavljajui njegov odlazak. Doli su svi iz ureda, kao i nekoliko vanih klije-nata. I drugi prijatelji su ga pokuavali pozvati na veeru prije odlaska, ali on je rekao daje

previe zaposlen zavrnim poslovima u uredu. Otkad gaje Carole napustila, jedva ih je viao.Objanjavanje mu je bilo prebolno. Lake je bilo ne izlaziti i tiho napustiti London.

A kad je zadnji put odlazio iz ureda, Dick Barnes je odrao pristojni kratki govor kako emu biti drago kad ga opet vidi, no Charlie je znao da nije tako. Bilo je oito i prirodno da senada kako e Charlie ostati u New Yorku i njemu prepustiti voenje londonskog ureda. ACharlie mu to nije zamjerao. Nije zamjerao nikome, ak ni Carole. Veer prije odlaska nazvao

ju je daje pozdravi, ali nije bila kod kue, a on je zakljuio da to i nije loe. Sada vie nisuimali to rei, samo koliko im je ao, a on je od nje elio samo objanjenje kako se to dogodi-lo. Jo uvijek nije shvaao. Ona je bila puno sklonija filozofskom shvaanju nego on. Ali sdruge strane, imala je Simona. Charlie nije imao nikoga tko bi ga tjeio.

Kad se probudio na dan odlaska, lijevala je kia. On je dugo leao u hotelskom krevetu, ra-zmiljajui to se to dogaa, kamo on to ide i zato odlazi. Osjeao se kao da mu je gromadana grudima i na tren je pomislio da sve otkae, ode iz tvrtke, pokua natrag kupiti kuu i osta-

ne u Londonu. Bila je to luda pomisao, ak i njemu samome i znao je da to nikada ne bi u i-nio. Ali nakratko, dok je leao sluajui um kie i pokuavao se natjerati da ustane i ode podtu, bila je to vrlo privlana ideja. Let je bio ujedan, u Zranoj luci je trebao biti u jedanaest.Jutro pred njim inilo se beskonanim. I dok je tako leao u krevetu, razmiljajui o tome,morao se prisiliti da ne nazove Carole. Dugo je bio pod vruim tuem, obukao je tamno odije-lo, bijelu koulju i Hermesovu kravatu i tono u deset sati, bio je pred hotelom, ekajui taksi.Zadnji put je udisao londonski zrak, sluao zvukove prometa koji je promicao kraj njega i

promatrao poznate zgrade. Gotovo kao da prvi put odlazi od kue. Jo nije mogao vjerovati daodlazi i stalno se nadao da e ga netko zaustaviti prije nego to bude prekasno. I dalje se na-dao da e mu ona dotrati u susret, baciti mu se oko vrata i rei kako je sve bilo samo ruansan koji je sada proao.


13/152

No napokon je stigao taksi i vratar gaje pogledao, ekajui da ude u auto. Nije mu viepreostalo nita drugo nego da sjedne u taksi i odveze se u Zranu luku. Ona nee doi. Nikadavie. Nee mu se vratiti, to je sada znao. Bila je Simonova.

Teka srca se vozio kroz grad, gledajui ljude koji dolaze i odlaze obavljajui svoje svako-dnevne zadatke ili nabavke, a sve vrijeme je lijevalo. Bila je to ledena kia mjeseca studenog.

Tipino englesko zimsko vrijeme. Za manje od sata, bili su na Heathrowu. Sad vi e nije mo-gao natrag.

* * *

elite li sada neto popiti, gospodine Waterston? ampanjac? au vina? ljubazno jepitala stjuardesa kad se on prenuo iz svoje odsutnosti, zagledan1u prozor. Ve jedan sat subili u zraku, a kia je napokon prestala.

Ne, hvala, ne bih, ree on, malo manje smrknut nego kad se ukrcao. Svi su primijetili da

izgleda strano nesretno. Odbio je koktel, a slualice ostavio netaknute na sjedalu do njega.Okrenuo se ponovo prema prozoru, a kad je stigao ruak, ve je spavao.Pitam se to se njemu dogodilo, doapnula je jedna stujardesa kolegici u kuhinji.Izgle-

da prebijeno.

Moda je svaku no bio vani i varao enu,jedna od ena dobacila je uz smijeh.Zato misli daje oenjen?Stjuardesa koja mu je nudila ampanjac izgledala je razoa-

rano.

Ima trag na srednjem prstu lijeve ruke, a ne nosi prsten. To je siguran znak daje nevjeran.Moda je udovac, veselo je rekla jedna od njih, a njene dvije pratilje ispustile su zvuke

odobravanja.

Samo jo jedan umorni biznismen koji vara svoju enu. Vjerujte meni.Najstarija stju-

ardesa se nasmijala i krenula prema prvoj klasi s voem, sirom i sladoledom. Zastala je i jojednom pogledala Charlija; on je sada bio u dubokom snu i nije se ni pomaknuo, i ona je po-lako produila dalje.

Njena kolegica nije bila posve u krivu. Charlie je napokon skinuo vjenani prsten, veerprije odlaska iz Londona. Skinuo ga je i drao na dlanu dugo, samo zurei u njega i prisjeaose dana kad mu gaje ona stavila na prst. Dugo je bilo... deset godina u Londonu, od toga devet

s Carole. A sada, dok su letjeli prema New Yorku, ak je i Charlie znao daje gotovo. Ali jo jeu depu imao vjenani prsten. Spavajui, sanjao je daje s njom. Smijala se i razgovarala snjim, no kad ju je pokuao poljubiti, okrenula seod njega. On to nije shvaao, uporno ju je

pokuavao dohvatiti. A u daljini, vidio je kako ih gleda neki ovjek... ona se okrenula premanjemu... i kad je Charlie podigao pogled, vidio je kako je taj ovjek doziva i ona odlazi prema

njemu. Izmakla mu je iz ruku, a on ju je gledao kako odlazi drugome... bio je to Simon, i smi-jao se.

Poglavlje 2

PISTU U ZRANOJ LUCIKennedy dotaknuli su s tupim udarcem, to je u trenu probudiloCharlija. Spavao je satima, iscrpljen aktivnostima i osjeajima proteklih dana, ili tjedana... ilimjeseci... Bilo je pakleno, bez sumnje. Po lokalnom vremenu je bilo tri popodne i kad mu je

najzgodnija stujardesa pruila njegov Burberry, on joj se osmjehne, a ona je jo jednom poa-lila to se nije probudio ranije ili razgovarao s njomza vrijeme leta.


14/152

Vraate se s nama u London, gospodine Waterston?Nekako je, naprosto gledajui ga,stekla dojam da ivi u Europi. Ona je, kao i ostale, stanovala u Londonu.

Na alost, ne.Osmjehnuo joj se, poelivi da se zaista vraa u London. Selim se uNew York, rekao je, kao daje njoj stalo do toga. A nikome i nije bilo stalo. Ona je kimnula, on

je obukao ogrta, uzeo aktovku i krenuo.

Kolona ljudi koji su se iskrcavali iz aviona kretala se brzinom pua i na kraju je i on izaaovan, pokupio svoje dvije torbe i pronaao taksi koji e ga odvesti u grad. Sjedajui u auto,iznenadio se koliko je hladno. Tek studeni, ali bilo je ledeno. Sada je ve bilo etiri sata i onse uputio u apartman kojeg je za njega iznajmila tvrtka, dok ne pronae stan. Bio je na Isto-noj Petnaestoj aveniji izmeu Lexingtona i Tree, nije bio velik, ali je, barem, bio na pogo d-nom mjestu.

Otkuda vi?upitao je voza s cigarom u zubima, natjeravajui se s jednom limuzinom idva druga taksista. Jedva je izbjegao udarac u autobus, a onda uronio u popodnevnu prometnu

guvu petkom. Ako nita drugo, Charliju je sve to bilo poznato.London, odgovori on, gledajui van dok je kraj njih promicao Queens. Nije postojao lijep

put do grada.

Koliko ste dugo bili tamo?Voza je prijateljski brbljao, uporno ulijetajui i izlijetajuiiz prometne guve. Ali kad su se pribliili centru grada, a guva prometne pice zaepila ce s-tu, ovaj sport mu vie nije bio tako uzbudljiv.

Deset godina, Charlie ree bez razmiljanja, a voza ga pogleda u retrovizoru.Dugo. Tu ste u posjetu?Selim se natrag, objasnio je Charlie, odjednom se osjetivi iscrpljeno. Za njega je bilo

devet i trideset naveer, a etvrti kroz koje su prolazili bile su toliko jadne da je to bilo depri-mirajue. Ni prilazLondonu nije bio puno ljupkiji, ali to mu je sada barem bio dom. A ovonije. Nakon diplome na Yaleu, ivio je sedam godina u New Yorku, ali odrastao je u Bostonu.

Ovakvog mjesta nigdje nema, obznanio je taksist uz osmijeh, razmahujui cigarom pre-ma krajoliku s druge strane njegovog vjetrobrana. Upravo su prelazili most i obris na horizon-

tu je izgledao impresivno u sumrak, no ak ni pogled na Empire State Building nije razvedrioCharlija. Ostatak puta vozio se utei.

Kad su stigli do krianja Pedeset i etvrte i Tridesete, platio je vozau, iskrcao se i predsta-vio se vrataru. Oekivali su ga. Ured mu je ostavio kljueve i on je bio zahvalan to ima gdje

biti, ali kad je vidio stan kojeg su mu unajmili, ostao je bez rijei. Sve je u toj jednokrevetnoj,zbijenoj sobi, izgleda, bilo od plastike. Postojao je dugaki ank, bijeli sa zlatnim svjetluca-vim komadiima i dvije barske stolice prekrivene umjetnom koom, trosjed koji se mogaorastegnuti u krevet, jeftini namjetaj s plastinim sjedalima u sumornoj zelenoj nijansi, ak i

plastine biljke koje su mu privukle pogled im je upalio svjetlo. Ostao je bez daha pri pogle-du na toliku potpunu runou. Na to je spao. Nema ene, nema doma, nema nita svoga. Stan

je izgledao kao jeftina hotelska soba, a njemu je na pamet padalo samo ono stoje sve ove go-dine izgubio. Nije mogao pronai nita dobro to bi proizalo iz katastrofe kroz koju je proa-o, to nije bilo mogue. Jedino o emu je mogao misliti bili su gubici.

Spustio je stvari i s uzdahom se osvrnuo oko sebe. A onda je skinuo kaput i spustio ga na

jedini stol u sobi. Bez sumnje, ovo e ga dovoljno potaknuti da vrlo brzo nae vlastiti stan.Posluio se pivom iz hladnjaka i sjeo na kau, pomislivi na Claridge's i svoju kuu u Londo-nu. I u jednom ludom trenutku,poeli je nazvati...Ne bi vjerovala koliko je ovo mjesto ru-no... Zato je uvijek pomislio kako e njoj prepriavati ono smijeno, tuno ili okantno?

Nije bio siguran to bi od toga bilo ovo sada, vjerojatno sve troje, ali nije ni pokuao ispruitiruku prema telefonu. Samo je sjedio, osjeajui se iscijeeno, i nastojao da ne primjeuje pra-zninu stana. Na zidu su bili posteri, zalasci sunca i jedna panda, a kad je pogledao kupaonicu,

ispostavilo se daje veliine ormara. Ali bio je preumoran ak i da se svue i otuira. Samo jesjedio na trosjedu, zurei u prazno, i nakraju se ispruio i sklopio oi, nastojei da ne misli ni


15/152

na to, niti da se sjea otkuda je stigao. Dugo je leao tako, a onda napokon razvukao krevet ido devet sati je ve spavao. Nije se potrudio ak ni oko veere.

A kad se sutradan probudio, kroz prozore je sjalo sunce. Bilo je deset sati, ali njegov sat je

pokazivao tri. Jo je bio podeen za London. Zijevnuo je i ustao iz kreveta. Soba je izgledalaneuredno s nepospremljenim krevetom u sredini. Kao da ivi u kutiji za cipele. A kad je oti-

ao do hladnjaka, naao je bezalkoholna pia, kavu i pivo, ali nita za jelo, pa se otuirao, n a-vukao traperice i debeli demper i u podne se otputio na ulicu. Bio je predivan, sunan dan ipotpuno ledeno. Pojeo je sendvi u zalogajnici na Treoj aveniji, a onda polako krenuo gra-dom i usput zavirivao u trgovine primjeujui koliko drukije ljudi izgledaju nego u Londonu.

New York se nije moglo zamijeniti ni za koji drugi grad na svijetu i nije mu bilo teko sjetitise da mu je nekada bio drag. Tu su se upoznali Carole i on, tu je on zapoeo svoju karijeru, tu

je doivio prve uspjehe u arhitekturi, no svejedno se nije ni najmanje elio vratiti ovamo.Ovamo je volio dolaziti, ali nije mogao zamisliti da bi tu ponovo ivio. A sad je bio tu, makako mu bilo, pa je kasno tog popodneva kupioNew York Timesi otiao pogledati dva stana.Oba su bili runi i skupi, i manji nego to bi on to htio. Ali tamo gdje je sada stanovao bilo je

jo gore. Na to se odmah podsjetio, kad se u est sati vratio u apartman. Nepodnoljivo gaje

deprimirao boravak u toj jednoj, maloj prostoriji. Bilo mu je mrsko stoje tu, ali jo je bio oa-muen od leta i umoran pa se nije ak potrudio ni da ode van po veeru. Ali no je proveoradei, uz dokumente o trenutnim projektima u New Yorku koje su mu dostavili. A sutradan

je odetao do ureda, iako je bila nedjelja.Runi apartmani je bio samo etiri i pol bloka udaljen od ureda i zato su ga, vjerojatno, i

uzeli. Nudili su mu hotel, ali on je rekao da bi vie volio stan.Ured je bio predivan prostor na petnaestom katu, na uglu Pedeset prve i Park avenije i kad

je uao u predvorje, zastao je nakratko prouavajui vidik, a onda polako obiao modele. Bite zanimljivo opet raditi ovdje. Odjednom, nakon svih tih godina, sve je izgledalo drugaije.Ali koliko se stvarno pokazalo drugaijim u ponedjeljak ujutro, na to ga nita nije moglo prip-remiti.

Probudio se u etiri i satima je ekao, pregledavajui razne papire. Jo je ivio po london-skom vremenu, a bio je i nestrpljiv da pone raditi. Ali kad je stigao u ured, nije mu trebalodugo da shvati kako se tu osjea opipljiva aura napetosti. Ni u to nije mogao uprijeti prstom,ali suradnici su se, izgleda, stalno natjecali za poloaj. Kako ih je primao jednog po jednog,

priali su mu male tajne o radu ostalih i jedno je bilo jasno, ovdje nije bilo timskog duha. Bilisu skupina talentiranih pojedinaca koji su poduzimali sve to mogu kako bi se probili naprijedi pregazili jedni druge. Ali najvie su ga iznenadili sami radovi. Svi su, navodno, bili talenti-rani i on je stekao dojam da vrijedno rade, ali nacrti na kojima su radili izgledali su mu puno

manje originalni nego oni koje je proizvodila ista tvrtka u Europi. On to ranije, u svojim krat-

kim izletima kroz grad, nije primjeivao, ali ionako je uvijek bio usredotoen na poslove za

koje je bio odgovoran u Londonu. Ovo je izgledalo puno drugaije i puno manje zanimljivo.Oba starija partnera, Bili Jones i Arthur Whittaker, bili su mu pri ruci i svima su ga preds-tavili. Ekipa je djelovala oprezno, ali zadovoljno, svi su uli za njega i oekivali su ga. Prijedeset godina je ak i radio s dvojicom starijih arhitekata, dok je bio u New Yorku, ali iznena-dilo gaje to to oni, izgleda, nisu odmaknuli daleko. Bili su zadovoljni na istim mjestima, naistom poslu kao to ih se on sjeao. Za njega je to, sada, bio pravi ok. Iao je od stola do sto-la, od jednog do drugog arhitekta, a mladi pripravnici i pomonici djelovali su jo rezervirani-

je nego ljudi za koje su radili.

to se ovdje dogaa?Charlie je upitao na ruku s dvojicom suradnika. Oni su naruilihranu, a on ih je pozvao u svoj ured, veliku prostoriju s drvom obloenim zidovima i spekta-kularnim pogledom sve do East Rivera.Imam osjeaj da se ovdje svi pomalo boje. Nacrti su

iznenaujue konzervativni. Kako to objanjavate?Dvojica suradnika razmijenili su dug,polagani pogled, a onda uskratili odgovor.Dajte, ljudi, budimo otvoreni. Prije petnaest go-


16/152

dina viao sam zanimljivije radove ovdje. Ovajured izgleda kao da se kree natrake.Jedanod njih se nasmijao u znak odgovora, a drugi je izgledao ozbiljno zabrinut. Ali jedan od njih,

Ben Chow, ipak je bio dovoljno hrabar da iskreno odgovori. To je Charlie i traio. Ako eliuspjeno voditi ovaj ured, potrebne su mu informacije.

Prilino nas poklapaju ovdje, objasnio je Chow.Ovo nije Europa. Tu su krupne zvijer-

ke i cijelo vrijeme nam pusu za vratom. Ultrakonzervativni su, kao to znate, i ne vole rizik.Misle daje stari nainnajbolji nain. A ja mislim da ih ni nije briga to se radi u Europi. Oniele raditi onako kako su uvijek radili. Tvrde da smo po tome poznati. Europu shvaaju kaoneku vrstu ekscentrine filijale, nuno zlo u okviru posla.Ali to uvjerenje je Charliju omo-guilo onu slobodu u kojoj je uivao u svojih deset londonskih godina. Ovo e biti puno dru-gaije.

Ozbiljno govorite?Charlie je izgledao zateeno kad mu je Chow kimnuo, a njegov ko-lega je djelovao krajnje ivano. Ako je itko uo ovo to je upravo izgovoreno, bit e ozbilj-nih posljedica.

Zato nijedan pripravnik ne ostaje dugo, nastavio je Ben. Neko vrijeme igraju po pravi-lima, a onda odu u LM. Pei, u KPF ili kod Richarda Meyera, ili u neki drugi ured koji im do-

puta da se pokau. Ovdje se naprosto ne moe napraviti proboj u dizajnu, alio se Ben Chow,a Charlie je sluao sa zanimanjem.Vidjet ete, osim ako vam ne dopuste da radikalno pro-mijenite stvari. Vjerojatno e i vama sjesti za vrat, ako misle da to mogu. Ali na to im seCharlie nasmijao. Nije stigao tako daleko, radio tako dugo i vrijedno zato da bi poeo proi z-voditi kuice po kalupu ili to podravati. Na to ga nitko nee natjerati.

Ali Charlie je vrlo brzo saznao da se od njega ba to oekuje. Bili su jasni od samog poet-ka. Doveli su ga u New York da bude administrator, a ne da mijenja svijet i nimalo ih nisu

zanimali projekti kakve je on radio u Europi. Sve je to njima bilo dobro poznato, no tvrdili su

daje to posve drugaije trite. Ljudi u njujorkom uredu radili su ono to se od njih oekuje i ono po emu su bili poznati. Charlie je bio u oku kad je to uo, a dva tjedna po dolasku, bio

je na rubu ludila. Osjeao se potpuno zavedeno, podvrgnut nasilju i sasvim promaeno. Nijezbog ovoga doao u New York. Vukli su ga posvuda, svim najvanijim kl ijentima, ali bio jesamo fasada. Htjeli su njegovo umijee u prodavanju nacrta, ali nacrti uope nisu bili netoime bi se on ponosio i nijedan projekt nije imao ideju koju bi on mogao bez problema zast u-

pati. Nastojao je izazvati promjene, ali svaki put kad bi neto poduzeo ili promijenio nacrt,ak i neto nevano, jedan ili obojica starijih partnera stvorili bi se u njegovom uredu obja-njavajui muklimu njujorkog trita.

Moram biti iskren s vama, rekao je na kraju, za rukom u University klubu, s ArthuromWhittakerom,ve mije dosta teklime o kojoj vi stalno govorite.

Shvaam, rekao je Arthur, gledajui Charlija s punim suosjeanjem. Ni najmanje ga nisuhtjeli uzemiriti. Trebao im je u New Yorku, u ovom trenutku nisu imali nikog drugog.Ali,

Charles, mora biti strpljiv. Ovo je nae najvanije trite.Nije bilo tako, svi su to znali. Aliovdje je zapoeo cijeli posao. Tu su oni ivjeli i bilo je oito da ele upravljati na svoj nain.Ne bih rekao da se slaem, ree Charlie stoje pristojnije mogao.Europa vam je donosi-

la lavovski dio prihoda, godinama. Skupa s Japanom. Samo to projekti nisu toliko krupni ilitoliko poznati kao to su ovdje. Ali po mnogo emu, nisu samo profitabilniji nego

i zanimljiviji. Ja bih elio probati moemo li neto od te atmosfere prenijeti i ovamo. Charlie je odmah, na prvi pogled, vidio da stariji partner trai taktian odgovor, jer mu se nijesvialo to to Charlie pria. Jedino mu nije bilo jasno zato su toliko odluni u namjeri danjujorki ured ostane idalje tako dosadan. Bili su potpuno izvan vremena.

O tome bi zaista trebalo razmisliti, Charles, poeo je Whittaker, a onda se zapleo u dugigovor o tome kako je Charlie izgubio vezu s amerikim tritem, ali oni e se pobrinuti da ga

upute u novosti to je bre mogue. Zapravo, ve su i imali u planu jedan kratki obilazak nj i-hovih najvanijih projekata na kojima se upravo radi. U gradovima irom zemlje imali su pola


17/152


18/152

Ali zato ne daju da se tako radi i ovdje?pitao je Charlie, i dalje zbunjen.Zato jer je ovo njihov teren, Ben je bio jasan, a sluajui ga, Charlie je znao daje upravu.

Ona dvojica, vlasnici tvrtke, nita nee ispustiti iz svojih ruku, dok ne bude upravo onakokako oni ele. Sto se njih tie, ono stoje Charlie radio bilo je zastranjenje koje je moglo proisamo na Dalekom istoku ili u Europi.

Zato si ostao ovdje?znatieljno ga je upitao Charlie.Naroito uzbudljivo ti ne moebiti, a na ovaj nain, nee ti ni zauzeti puno mjesta u radnoj biografiji.Znam. Ali oni jo imaju ime koje privlai pozornost. Ljudi veinom jo nisu shvatili ovo

to mi znamo. Zato e vjerojatno trebati jo pet godina, a onda e biti gotovo. Dogodine bih sehtio vratiti u Hong Kong, ali prije toga elim odraditi jo jednu godinu ovdje. Charliju je tozvualo razumno, pa je kimnuo.

A to je s tobom?Ben je ve rekao prijateljimakako misli da Charlie ovdje nee izdr-ati ni est mjeseci. Bio je previe dobar i previe kreativan da bi gubio vrijeme na recikliranjesmea.

Pristali su da me vrate u London za godinu dana. Ali ve se brinuo zbog Dicka Barne-sa, koji moda nee biti voljan da se odrekne upravljanja londonskim uredom, i to bi se moglo

pokazati kao ozbiljan problem.Ne bih se u to kladio, Ben ree upueno.Ako im se svidi tvoj stil, pokuat e te zadra-

ti ovdje zauvijek.

Mislim da to ne bih mogao podnijeti, ree Charlie gotovo aptom. Ovo je bio daleki, da-leki odsjaj onoga stoje radio u Europi. Ali mogao im je dati godinu dana. To im je obeao i

bio je spreman ispuniti svoje obaveze prema njima. Ali u ponedjeljak ujutro zapao je u veliku

raspravu s Billom i Arthurom oko jedne sloene konstrukcije koju su gradili u Chicagu. To sepretvorilo u svau koja je potrajala cijeli tjedan, ideoloku debatu koja je na kraju stavila nakunju integritet i etiku svakog od njih. A Charlie tu nikako nije htio popustiti. No svi su biliuvueni u debatu i cijeli ured se podijelio na frakcije. Do kraja tjedna, svi su se napokon po-novo smirili, strasti su stiane i veina sudionika se povukla i zauzela kompromisna stajalitaiako Charlie nije bio potpuno zadovoljan rjeenjima glavnih pitanja. A za nekoliko dana, izbi-la je slina rasprava oko jednog projekta u Phoenixu. Uvijek se radilo o dizajnu i nedostatkuhrabrosti za pomak prema naprijed, umjesto da prodaju stalno iste, stare, istroene ideje ne u-

puenim klijentima. A u Phoenixu su radili isto to i prije, zgrada je bila identina onoj kojusu sagradili u Hustonu, no klijent to nije znao.

to se dogaa ovdje?Charlie je reao na obojicu partnera na zatvorenom sastanku unjegovom uredu, tjedan prije Boia. Cijeli tjedan je padao snijeg i tri njihova struna sura d-nika nisu uspjeli stii iz svojih predgraa, to je jo malo povealo opi pritisak. Sto mi to,zapravo, radimo? Ne prodajemo nita originalno. Ne prodajemo ak ni dizajn. Postali smoobini majstori, samo to. Zar to ne shvaate?Obojica mukaraca koji su s njim sjedili u sobi

nakostrijeili su se na ove optube i podsjetili ga da su oni jedna od najcjenjenijih arhitekton-skih tvrtki u zemlji.Pa zato se onda tako i ne ponaamo, i ponemo ponovo prodavati svojdizajn, a ne ovo smee koje bi mogli napraviti i kreteni. Zaista vam ne mogu dopustiti da toradite, ree on, a dvojica partnera se meusobno pogledaju, ali Charlie im okrene lea i zagle-da se kroz prozor, u snijeg. Bio je do kraja ojaen zbog ovoga to rade i ponien onim to su

prodavali. Za njega je ovo zaista bila katastrofalna godina, a kad se ponovo okrenuo prema

njima, s iznenaenjem je uo kako ga oni na to podsjeaju. Koji sat ranije, ve su raspravljalio tome i nastojali su popraviti vrlo osjetljivu situaciju.

Znamo da ti je bilo teko... uli smo za tvoju enu, oprezno su rekli,za tebe je to sigur-no bilo vrlo napeto razdoblje, Charles. A ni povratak iz Europe nakon deset godina ne moe

biti lak. Moda smo pogrijeili to smo od tebe traili da odmah, u nekoliko dana, uskoi u

posao bez ikakvog predaha izmeu New Yorka i Londona. Moda ti treba vremena da se pri-lagodi... Sto kae na mali odmor? Imamo projekt u Palm Beachu pa bi mogao otii tamo i


19/152

nadgledati ga. Zapravo, nema razloga da tamo ne ostane neko vrijeme. Tamo mirno moeprovesti mjesec dana.Dok su to govorili, jednu po jednu reenicu naizmjenino, obojica suizgledali pomalo glupavo.

Mjesec dana? Na Floridi? Je li to pristojan nain da me se rijeite? Zato me naprosto neotpustite?Zapravo, i o tome su raspravljali, ali s obzirom na njegov silan uspjeh u inozem-

stvu i ugovore koje je potpisao, obojica su smatrali kako bi njegovo otputanje bila nemalaneugodnost, a moda i vrlo skupo. Njegov neuspjeh u New Yorku odrazio bi se i na njih, aobojica su grozniavo nastojali izbjei bilo kakvu mogunost za tube ili skandale. On je unjihovom podruju rada bio vrlo cijenjen i otpustivi ga, uz sve to se uz to podrazumijevalo,izazvali bi komentare i proturjenosti koje bi im, na kraju, mogle natetiti. Ako ga ostave naFloridi neko vrijeme, pitali su se, moda bi ga to moglo ohladiti i pruiti im priliku da jo jed-nom razmotre sve opcije. Trebalo im je vremena da to rasprave sa svojim pravnicima.

Otpustiti? grohotom su se nasmijali na tu pomisao. Charles! Ni govora, naravno! Ali Charliju je bilo dosta da ih pogleda, sve mu je bilo jasno. Znao je da ga alju na Floridusamo zato da im ne smeta. Osim to je i sam nezadovoljan u New Yorku, znao je isto tako, injih je jako nervirao. Profesionalno, barem, zbog godina koje je proveo u inozemstvu on je

poeo predstavljati sve to su mrzili. Bio je previe avangardan za njujorki ured, a u urbi dapopune radno mjesto, to im je nekako promaklo.

Zato me naprosto ne vratite u London?upitao je s nadom. Ali uistinu, nisu mogli. Up-ravo su potpisali ugovor s Dickom Barnesom zajamivi mu Charlijev stari posao na najmanje

pet godina. Poslao im je nevjerojatno lukavog pravnika. No ugovor je sastavljen u potpunoj

tajnosti i Charlie nije znao nita o tome.Ja bih tamo bio puno sretniji, a ini mi se, i vi. Osmjehnuo se svojoj dvojici efova. Nisu to bili loi ljudi, samo im je osjeaj umjetnikoguzbuenja bio nepoznat, a u posljednje vrijeme im je, izgleda, ponestalo i hrabrosti. Bili su

potroeni, a takvo je bilo i sve to su radili. A kako bi sve ostalo onako kako oni ele, u uredsu uveli policijsku dravu.

Trebamo te ovdje, Charles, objanjavali su, a njemu su vie nego ikada izgledali kao si-jamski blizanci. Morat emo izvui najbolje iz ove teke situacije.Ali nisu zvuali nitazadovoljnije nego on, i oajniki su traili rjeenje.

Zato? Zato bi uope trebalo raditi ono to ne elimo?odjednom ree Charlie, osjetiv-i udni nalet slobode. Kad je Carole otila, ve je izgubio sve do ega mu je bilo stalo. Nijeimao enu, ni obitelj, niti dom, bilo gdje, a sve to je posjedovao, bilo je spremljeno u skladi-tu. Sada je imao samo svoj posao, a mrzio gaje vie nego ita stoje do sada uinio. Zato biostao? Odjednom, nije se mogao sjetiti ni jednog razloga da bude tu, osim ugovora. Ali mo -da bi to dobar odvjetnik mogao rijeiti. To mu je palo na pamet dok su razgovarali i bio je

preplavljen iznenadnim osjeajem oslobaanja.Nijemorao biti tu. Zapravo, kad bi uzeo nep-laeni dopust, moda bi njima laknulo to ga ne moraju plaati.Moda bih naprosto trebao

otii, rekao je praktino, izgledajui potpuno hladnokrvno pri tome. Ali stariji partneri su sebrinuli da ga ne izgube, vie nego to je njega zabrinjavao odlazak. Uz to, nisu imali nikogdrugog tko bi vodio ured, a nijedan od njih dvojice to nije htio raditi.

Moda, dopust, oprezno su rekli, motrei njegovu reakciju. Ali on je izgledao sretnijenego ikada u ovih sedam tjedana koliko je ovdje. Ba o tome je i on razmiljao. Sa da je shva-tio sve stoje trebao znati. Nije bio njihovo vlasnitvo. Mogao je otii kad god poeli. I odje d-nom ga nije bilo briga to e se dogoditi. Napokon, uvijek se moe vratiti u London, ak i akoode od njih.

Mislim daje dopust sjajna ideja, rekao je smjekajui se, gotovo oamuen od uzbuenja.Bilo je to kao slobodni pad, kao da lebdi u zraku, potpuno nesputan i neograniavan. Nesmeta ako me elite otpustiti, oputeno je rekao, a njih dvojica su protrnuli. Premaugovoru

kojeg su potpisali, kad bi ga otpustili, morali bi mu svejedno dati dvogodinju plau ili bi ihmogao tuiti.


20/152

Zato ne bi, naprosto, uzeo nekoliko mjeseci slobodno... uz plau, dakako.U tom tre-nutku bili su voljni platiti gotovo sve, samo da izbjegnu neprestane bitke s njim. Obojicu je

izludio. Daj si vremena da odlui kamo dalje. Moda, kad malo pomnije promisli, akzakljui da mi i nismo toliko u krivu.Kad bi samo pristao na igru po njihovim pravilima,mogli bi preivjeti s njim. Ali u ovom trenutku, barem za Charlija, to nije dolazilo u obzir.

Moe uzeti i est mjeseci, Charles, ako ti je potrebno. Ponovo emo o svemu raspraviti kadbude spreman.Napokon, on je bio dobar arhitekt i bio im je potreban, ali ne ako bude pli-vao protiv struje i kod svake zgrade dovodio u pitanje svaku odluku koju oni donesu. Ali on je

svejedno imao osjeaj da neto skrivaju u rukavu i da nisu potpuno iskreni s njim i, nije simogao pomoi, pitao se jesu li ga zaista namjeravali vratiti u London. Uvijek se mogao vratitisam, naravno. Ali sad kad je ovdje, pomislio je kako bi mogao provesti nekih mjesec dana

putujui u druge gradove, moda u Philadelphiju i Boston. A nakon toga, htio se vratiti u En-glesku.

Volio bih se vratiti u London, Charlie iskreno ree.Mislim da njujorki urednee bitiza mene, ak ni za est mjeseci, niti nakon dugog odmora.Nije ih htio zavaravati.Atmos-fera je ovdje puno drugaija. Ja to mogu raditi neko vrijeme, ako me trebate, barem na kratko.

Ali mislim daje kontraproduktivno da ostanem ovdje.I mi smo to pomislili, upravo sada, naime, rekli su oni, s izrazom olakanja. Sto se njih

tie, za vrijeme boravka u inozemstvu, on je postao neprilagoeni odmetnik. Predugo je radiosamostalno i pokupio previe europskih ideja da bi mogao promijeniti nain razmiljanja ak isada, kad je otamo otiao.

ak je i Charles shvaao kako uvijek postoji mogunost da na kraju uspije postii kom-promis s njima, barem na neko vrijeme. A za est mjeseci, moda e se moi opet suoiti sNew Yorkom, iako je u to sumnjao. Osjeao se previe neugodno i nije uope mogao raditistvari po kojima je bio poznat. Ali est mjeseci e njima dati dovoljno vremena da razmisle irijee to e s njim.

Isto tako, morao se upitati nisu li oni moda u pravu u drugom smislu. Spomenuli su kakoje prenapet i iscrpljen nakon problema koje je imao s Carole. Pa moda mu zaista treba nekovrijeme da se oporavi. Ostaviti posao i uzeti slobodno, to je bilo neto najlue to je ikadauinio. Nikada prije nije uinio nita slino. Jedva bi iskoristio godinji odmor, a slobodnogvremena u veim koliinama nije imao jo od fakulteta, niti je to ikada poelio. Ali u situacijiu kojoj se naao, to je odjednom bilo vrlo primamljivo. Ugovorom je bio vezan za tvrtku, aliipak je znao da mora pobjei iz njujorkog ureda prije nego to ga potpuno izludi.

Kamo e krenuti?zabrinuto su ga upitali oni. Ma koliko je njegov povratak bio za njihrazoaravajui, oduvijek im je bio drag.

Apsolutno nemam pojma, iskreno ree on, nastojei da u nesigurnosti ove situacije uivaumjesto daje se boji. Za njega ovdje nije bilo niega. Ali u ovom trenutku, niega nije bilo ni

u Londonu. A i nije htio riskirati mogunost da naleti na Simona i Carole. Bilo je lake jomalo ostati u Sjedinjenim Dravama.Moda u u Boston, rekao je neodreeno. Odrastao jetamo, ali vie nije imao roaka u tom kraju. Roditelji su mu odavno umrli, a veinu ljudi je

poznavao jo iz djetinjstva i godinama nikoga od njih nije potraio, a nije to ni elio. Naroitosad, napola bez posla i s tunom priom o Carole koju bi im mogao ispriati.

Mislio je skijati u Vermontu, tjedan ili dva, neko vrijeme putovati pa onda krenuti natrag u

London, prije nego to donese ikakve trajne odluke. Za praznike nije imao nikakvih planova ibio je potpuno slobodan. Jo je imao dosta novaca u banci, nakon razvoda, i uz plau mogaosije dopustiti da za sada bude bez brige. Mogao bi ak otii na skijanje u vicarsku ili Fran-cusku, kad se vrati u London. No shvaao je i da tamo vie nema dom. Nije imao dom nigdje,a njegove stvari plovile su negdje Atlantikom, na putu do skladita. Ali ma to na kraju odl u-

io uiniti, znao je daje ovo puno privlanije nego da ga u njujorkom uredu cijede do smrti.


21/152

Javit e nam se, rekli su njih dvojica kad im je priao s druge strane stola da se rukuju.Silno im je laknulo zbog tona i ishoda sastanka. Nakratko su se bojali da e im zadati velikemuke, i mogao je. Prema njegovom ugovoru, mogao je zahtijevati da ostane tamo, a sad su

znali da bi bitke s njime bile beskonane.Javit u vam se da se dogovorimo to emo kad odmor istekne. Dogovorili su se za est

mjeseci pa iako jo nije znao to e, bio je odluan da to iskoristi i uiva. Ali ozbiljno se pitaohoe li ikada vie biti u stanju raditi za njih. U svakom sluaju, ne u New Yorku, a slutio je dausprkos dogovoru da ga vrate u London nakon godinu dana, s tim u vezi postoji nekakav ka-

men spoticanja. Osjeao se kao da ga oni samo ele udobrovoljiti i nije bio daleko od istine,samo to to nije znao. Dick Barnes je sada imao njegov posao, s neznatno drugaijom titulom,a starijim partnerima tvrtke iskreno se sviao. Bio je puno skloniji pregovorima i s njim selake moglo sloiti nego s Charlijem.

On se morao upitati, dok je spremao onih nekoliko stvari sa svog radnog stola, hoe li seikada vratitiWhittakeru. i Jonesu,u bilo kojem svojstvu, u bilo kojem gradu. Ozbiljno se to

poeo pitati.Kasno tog poslijepodneva, pozdravio se sa svima. Sve to je imao, bilo je u njegovoj ak-

tovki. Ve im je vratio sve njihove papire. Nije imao nita na emu bi radio, to bi nosio sasobom i itao, nikakvih rokova, nikakvih projekata, nikakvih nacrta. Sada je bio slobodan. A

jedini kojem je bilo ao to odlazi, bio je Ben Chow, koji ga je pogledao uz irok osmijeh,malo prije nego to e izai iz ureda.

Kako ti se toliko posreilo?on upita u pola glasa i obojica se nasmiju. Charlie se osje-ao gotovo euforino kad je zahvalio dvojici efova i izaao van, ne ba siguran hoe li nakraju dati otkaz, biti otputen ili zaista samo ide na drugi odmor. No ma to ispalo, prvi put uivotu to ga ak nije ni brinulo. Znao je da bi ga majstorski unitili daje ostao tu.

A to sada?upitao je sam sebe kad je krenuo prema apartmanu. Rekao im je da e stanisprazniti ujutro. Otrijeznio gaje hladni zrak i snijeg koji mu je letio u oi. Sto e sada uiniti?Kamo e ii? Je li stvarno htio na skijanje, kao to je rekao, ili da odmah odleti za London? Aako bude tako, to onda? Za tjedan dana je Boi, a znao je da bi ga boravak u Londonu preko

praznika samo bacio u oaj zbog razmiljanja o Carole. Poelio bi biti s njom, ili je baremnazvati. Htio bi joj kupiti dar i onda se nai s njom da joj ga preda. Osjeao je kako se cijelivrtlog patnje ponovo pokree tek to je dotaknuo to pitanje. U nekom smislu, bit e lake akone bude tamo.

Bilo je teko da se ne sjeti kako e ovo biti njihov prvi odvojeni Boi u deset godina. Nje-gove prve godine u Londonu, prije nego to su se vjenali, ona je ak doputovala tamo da

bude s njim. Ali ove godine nee. Ove godine, ona ebiti sa Simonom.Ideja o odlasku na skijanje zvuala mu je dobro pa je, im je doao u apartman, nazvao i

unajmio auto za sutra. Iznenadio se to je pronaao jedan koji je jo bio slobodan, svi su htjeli

imati auto preko praznika da posjeuju rodbinu i donose darove. Uzeo gaje na jedan tjedan izatraio karte Vermonta, New Hampshirea i Massachusettsa, a pretpostavljao je da skijakuopremu moe unajmiti tamo, kad stigne. Sjedei na trosjedu, razmiljao je o tome to je uinioi osjeao se kao klinac koji je pobjegao od kue. Fina karijera je upravo odletjela kroz prozor,a on ak nije bio siguran je li to vano. To je bilo potpuno, posve ludo. Pitao se ne gubi li onto, napokon, razum nakon muka protekle godine i pomislio je da nazove prijatelje u Londonu,

samo da to istrese iz sebe, ali izgubio je vezu gotovo sa svima. Nije htio ni s kim dijeliti svoju

bol, a pitanja, bockanja i ogovaranja su ga iscrpila. ak je i njihovo suosjeanje bilo iscrplju-jue. Na kraju, bilo je lake samo vati. Uz to je shvatio danjih veina esto viaju Carole iSimona, a ni o tome nije elio sluati. Zato je samo ostao sjediti tamo, sam, pitajui se to biCarole rekla kad bi znala daje upravo napustio tvrtku, na vie mjeseci ako ne i zauvijek. Vj e-

rojatno bi bila zapanjena, pomislio je, ali s druge strane, ljepota njegove sadanje situacije bilaje u tome to nikome nije dugovao nikakva objanjenja.


22/152

Te veeri je spakirao stvari, sve pospremio, izbacio nekoliko ostataka iz hladnjaka i bio jespreman za pokret sutra u osam ujutro. Uzeo je taksi do centra, da tamo preuzme auto i prola-

zei kraj robnih kua, vidio je obasjane boine izloge. Sad mu je bilo drago to odlazi iz gra-da. Bilo bi teko gledati kako svi ostali u uredu slave, sluati o njihovim planovima, uti ihkako govore o svojim enama, obiteljima i djeci. On sada nita od toga nije imao. Nije imao

nikoga. Nije ak imao ni posao. Godinu prije, bio je ovjek sa enom, kuom, poslom i svimsitnicama koje idu uz desetogodinji brak. A odjednom nije imao nita od toga. Imao je iz-najmljeni auto, dvije torbe i nekoliko karata Nove Engleske.

Auto ima zimske gume, objasnio mu je ovjek u agenciji,ali bolje vam je da stavitelance ako odete predaleko na sjever. Rekao bih, sve stoje sjevernije od Connecticuta, savjeto-

vao mu je, i Charlie mu zahvali.Provodite Boi u Novoj Engleskoj?ovjek mu se smje-kao, a Charlie potvrdi.

Mislim da u na skijanje.Ove godine ima puno snijega. Nemojte nita slomiti!upozorio gaje, a onda mu na od-

lasku poelio sretan Boi. Charlie gaje jo prije pitao moe li vratiti auto u Bostonu. Mislioje malo skijati, a onda tamo ostaviti auto i iz Bostona otputovati za London. Nije imao razloga

da se vraa u New York, barem za sada. Za est mjeseci, moda. Ili moda nikada.Brzo je ukrcao stvari u bijeli karavan i krenuo kroz grad. Auto je bio sasvim u redu i bit e

dovoljno mjesta za skije ako ih bude unajmio. Za sada su u prtljaniku bile samo njegove dvi-je torbe i lanci kao dio opreme. On je obukao traperice, debeli demper i skijaku jaknu kojuje ponio sa sobom. I smjekao se, za sebe. Ukljuio je grijanje, onda i radio, i poeo pjevati.

Prije izlaska na autocestu, zaustavio se i uzeo kavu i pecivo. Usput je, pijuckajui, pogl e-dao kartu, a onda ponovo pokrenuo motor. Nije imao pojma kamo ide. Na sjever, kako je re-

kao ovjeku iz agencije. U Connecticut... onda Massachusetts... moda Vermont. Vermont bimogao biti pravo mjesto da tamo provede Boi. Moi eskijati cijele praznike. Ljudi e bitidobro raspoloeni. A u meuvremenu, trebao je samo voziti, paziti na cestu, promatrati snijegi nastojati da se ne osvre. Sada je, vie nego ikada prije, znao da iza njega ne ostaje nita,nita po to bi se trebao vraati, ak ni uzeti sa sobom.

Tiho je pjevuckao, za sebe, izlazei iz grada i smjekao se, gledajui ravno pred sebe. Sadje imao samo budunost.

Poglavlje 3

SNIJEG JE POEO PADATI dok je Charlie prelazio most Triborough i oprezno se probijao

prema Hutchinson River Parkwayu, no njega to nije smetalo. Sad je sve nekako vie sliilo na

Boi i on se, vozei prema sjeveru, osjeao iznenaujue sveano i poeo je pjevuiti boi-ne pjesmice. Bio je izuzeto dobro raspoloen za ovjeka bez posla i jo nije mogao povjerova-ti to se dogodilo. Sve je vie puta preao u mislima i neizbjeno se pitao se jesu li njegovidani kodWhittakera i Jonesaodbrojani. Bilo je teko pogoditi to e se dogoditi u sljedeihest mjeseci, ali sad je namjeravao putovati, a moda malo i slikati. Godinama nije imao vre-mena ak ni pomisliti da bi mogao raditi neto takvo. Ali ta mogunost mu je sada bila privla-na. Moda bi ak mogao neko vrijeme predavati arhitekturu, ako mu se ukae prilika, a neg-dje u nekom zakutku uma bila je i ideja o putovanju Europom i razgledavanju srednjovjekov-

nih zamaka. Fascinirali su ga jo od studentskih dana. Ali najprije e skijati u Vermontu, anakon toga e se vratiti u London i nai si stan. Ovo mu se inilo kao prekretnica. Prvi put ugodinu dana, nije samo odgovarao na ono to mu je nametnuto. On je izabrao i radit e to

god poeli.


23/152

Snijeg se poeo hvatati i nakon tri sata na cesti, on se zaustavio u Simsburvju. Naao jemalu gostionicu ugodnog izgleda, koja je imala i sobe s dorukom. Savreno mjesto na kojeme prenoiti, a vlasnicibrani par izgledali su oduevljeni to ga vide. Ponudili su mu na-ljepu sobu, pa je on ponovo osjetio olakanje zbog toga to je napustio onaj deprimirajuiapartman. Zapravo, cijeli boravak u New Yorku bio mu je vrlo neugodan i bilo mu je jako

drago to je to gotovo.Idete u posjetu svojoj obitelji preko praznika?ljubazno je upitala ena koja gaje odvelado njegove sobe. Bila je krupna, izbijeljene kose, a u njoj je bilo neeg vrlo toplog i prijatelj-skog.

Zapravo, ne, idem na skijanje.Ona je kimnula sa zadovoljnim izrazom i rekla mu kojasu dva najbolja restorana u gradu, oba manje od dva kilometra daleko i upitala ga eli li da muona rezervira stol za veeru. On je malo zastao, a onda odmahnuo glavom, sagnuvi se daupali vatru od trijea kojim su ga opskrbili.

Uzet u samo sendvi negdje, alisvejedno hvala.Mrzio je odlaske nasamo u fine resto-rane. Nikada nije razumio ljude koji to rade. inilo mu se tako samotno, sjediti tamo s polalitre vina, uz debeli odrezak, a bez ikoga s kime bi mogao razgovarati. Od same pomisli posta-

jao bi potiten.Samo izvolite veerati s nama, ako elite.Promatrala gaje sa zanimanjem. Bio je zgo-

dan i mlad, i pitala se to radi sam. Bilo bi joj udno da nije oenjen. Vjerojatno je rastavljen,pretpostavljala je i alila to njena ki jo nije stigla iz New Yorka. A Charlie nije ni slutio tomu je ona namijenila. Zahvalio joj je jo jednom i zatvorio vrata za njom. Uvijek je kod enaizazivao vee zanimanje nego to je sam primjeivao, a najee toga uope nije bio svjestan.A na ene nije ni pomiljao ve godinama. Nije izaao ni s kim otkad gaje Carole napustila.Bio je previe zauzet tugovanjem. Ali sada, tako neoekivano lien svih odgovornosti u ivo-tu, odjednom se osjeao bolje.

Kasnije je te veeri otiao po hamburger i bio je zapanjen kad je vidio koliko je visok sni-jeg. Bilo gaje na desetke centimetara s obje strane briljivo oienog kolnika i on se, udalja-vajui se od malog hotela, smjekao sam za sebe. Ovdje je bilo vrlo lijepo i volio bi da je toimao s kime podijeliti. Bilo je neobino ovako, samsve vrijeme, bez ikoga s kime bi izmije-nio dojmove ili podijelio misli, razgovarao. Jo se nije naviknuo na tiinu. Ali sjeo je sam i

pojeo svoj hamburger i uzeo sa sobom paket slatkog peciva za ujutro, a u hotelu su mu obea-li termosicu kave. Nudili su mu i doruak, ali on je htio rano krenuti, ako mu snijeg to dopu s-ti.

Kad se vratio u hoteli, bila je jasna, tiha no i on se malo zadrao vani, gledajui nebo.Bilo je nevjerojatno lijepo, lice mu je trnulo na hladnom zraku, a onda se odjednom glasno

nasmijao, osjeajui se bolje nego godinama, poelivi da moe na nekoga baciti grudu. Nap-ravio je oblu, vrstu kuglu od prhkog bijelog snijega, tek toliko, i zavitlao je prema jednom

stablu. Osjetio se kao daje opet djeak i kad se popeo do svoje sobe, jo se smjekao. Bilo jetoplo, a vatra je jo plamtjela. I odjednom, poeo se zaista osjeati kao na Boi.Tek kad se uvukao u iste plahte na velikom krevetu s baldahinom, pod pernatim poplu-

nom, opet gaje zaboljelo u srcu i on poeli daje Carole tu s njim. Dao bi sve da moe ponovoprovesti no s njom i dua gaje boljela ve i na samu pomisao da to nee vie nikada moi.Ona vie nijednu no nee provesti s njim, on vie nikada nee voditi ljubav s njom. Dovoljno

je bilo da se prepusti takvim mislima pa da pone eznuti za njom, ali znao je, ispruen u kre-vetu i zagledan u vatru, daje to besmisleno. Nije to vie smio raditi sam sebi i nije mogao d o-vijeka ovako patiti za njom. Ali to je bilo strano teko izbjei. Tako dugo je bilo dobro i onse jo uvijek pitaoto to nije u redu s njim da nije mogao vidjeti to se dogaa, kad ju je p o-eo gubiti. Daje to tada primijetio, moda je to mogao sprijeiti. Bilo je to kao da se izjeda

zbog ivota kojeg nije uspio spasiti. ivot kojeg je izgubio bio je njegov vlastiti, rtva je bilanjihov brak. I on se pitao hoe li to ikada vie osjeati za bilo koga. Pitao se kako je ona mog-


24/152


25/152

su bila poseban oev poklon sinu. Charlie je poeo razmiljati o njemu i odjednom poelio damu je mogao ispriati o Carole. Od pomisli na njih oboje oi mu se ispune suzama, ali morao

je prekinuti sanjarenje i ponovo se

111983814 Danielle Steel Duh

Documents