Transcript
1
Dr.sc. Snježana Musa, izv. prof.
RAZMJEŠTAJ NASELJA U BIH
Sažetak
U ovom radu izložena su obilježja naselja na teritoriju Bosne I Hercegovine. Razmještaj
naselja uvjetovan je prirodno-geografskim obilježjima, ekonomskim faktorom, prometnom
povezanošću, ali i povijesnim prilikama. Na razvoj naseljenosti nakon II. svjetskog rata
presudan utjecaj imala je nagla industrijalizacija BiH. Mnoga naselja nastala su na rubu
ranijih urbanih jezgri. Neka prigradska naselja postala su mješovit. Uz velike industrijske
pogone nastala su tipična radnička naselja. Sve to ukazuje da se urbani sustav nije razvijao
planski. Koncentracija stanovništva u sedam većih gradova, gotovo ravnomjerno raspoređenih
na teritoriju BiH, govori o nepostojanju tzv. primarnog grada, iako po koncentraciji funkcija
Sarajevo to jeste. Na drugoj strani industrijalizacije, koja odvodi seosko stanovništvo u
gradove, pojavljuju se napuštena sela. Suvremeni proces, popraćen velikim ratnim
razaranjima, ubrzao je s jedne strane proces depopulacije sela, koncentraciju u gradove, ali i
doveo do dezorganizacije mreže naselja. Taj proces ima svoje kategorizacije vezane za razinu
razgraničenja:državna granica-koja je dezintegrirala osovine razvoja započete u bivšoj
zajedničkoj državi, međuentitetska, koja iako nevidljivo izvrsno pokazuje na terenu svoje
postojanje, pa čak i županijska, koja dovodi do koncentracije funkcija u županijski centar, pri
čemu neki manji centri ostaju bez ranije stečenih funkcija.
Ključne riječi: naselja BiH, povijesni razvoj, koncentracija po administrativnim središtima,
dezintegracija uvjetovanja novim granicama na tri razine:međudržavna, entitetska i
županijska.
Abstract
Arrangement of settlements in Bosnia and Herzegovina
This work elaborates the existing characteristics of settlementing in Bosnia and Herzegovina.
Arrangement of settlement have been conditioned natural-geography characteristics,
economic factors, traffic ties so and historical characteristic. Industrialisation after II. World
War have been influence to development of settlement, i.e. economic factor and than it didn´t
development like urban plan. Concentration of people in seven higer settlements had to result
reducing namber of people in the small settlements, who are inregularly arrange. Method of
stastic and cartograpy we presented urban development sistem so we were bringing out the
problem of entities borders on development existing towns.
Key words: settlement, populations, entities, division of administration
2
UVOD
Geografski aspekt proučavanja naselja podrazumijeva njihovu fizionomsko-funkcionalnu
valorizaciju, teritorijalni razmještaj, veličinu, ekonomsku validnost i svakako povijesni
razvitak. Pod naseljem se podrazumijeva svaka skupina nastambi u kojima čovjek boravi i
vrši svoje životne funkcije. Naselja se svrstavaju prema veličini, zanimanju žitelja, obliku,
fizionomiji i dr. Najčešća podjela naselja je prema zanimanju njihovih žitelja na seoska i
gradska, ali je Bosna i Hercegovina i u tom pogledu specifična. Gospodarski razvoj u
socijalizmu uvjetovao je pojavu neke vrsti prijelaznih naselja mješovitog tipa. Ovo je
posljedica ponajprije prirodno-geografskih uvjeta, a potom i društveno-ekonomskih
karakteristika razvoja BiH kao rudarsko-industrijske, ruralne, šumsko prerađivačke i
stočarske zemlje.
Poslije II. Svjetskog rata dolazi do nagle industrijalizacije BiH. Masovan pokret stanovništva
iz ruralnih dijelova uvjetuje brz tempo deagrarizacije. Jačaju gradovi, nastaju novi kao
industrijska središta. To na suprotnoj strani izaziva depopulaciju sela i njegovo napuštanje.
Najjasniji je primjer velikih polja u kršu zapadne Bosne i Hercegovine čije stanovništvo svoje
zaposlenje traži u industrijskim regijama Banja Luke, Tuzle, Sarajeva, Zenice i Mostara.
Najjednostavnija podjela naselja je na seoska i gradska, prema aktivnosti njegovog
stanovništva, ali gore navedeni proces deagrarizacije i urbanizacije pokazali su da se u BiH
događa i proces formiranja mješovitog tipa naselja koja se formiraju nizno uz prometnice da
bi radnici bili što bliže industrijskim centrima, ali se ipak nisu u potpunosti mogli odreći
svojega ruralnog podrijetla. Nove migrante gradovi i nisu mogli prihvatiti kako po
smještajnim kapacitetima tako ni po strukturi. Takav način industrijalizacije i deagrarizacija
uvjetovali su specifičan razvoj naseobinske strukture BiH u cijelom socijalističkom periodu i
pojavu suburbanih mješovitih naselja.
Povijesni faktori su pokazali također važan utjecaj na razmještaj naselja. U neolitiku su
naselja bila na sojenicama, u brončanom dobu uz nalazišta ruda, u periodu državne
samostalnosti glavni gradovi građeni su u teško dostupnim i za obranu lakim terenima.
Srednjovjekovlje je period vlastelinskih posjeda i gradova u zidinama, turski period ima
začetke samostalnog zanatstva u osnovici grada. U periodu turske vladavine stanovanje je van
zanatskog centra. Austrougarski period razvoja gradova karakterističan je po izgradnji velikih
upravnih državnih zgrada kao vlade, željeznice, duhana i dr. Ipak je povijesni razvoj utjecao
na oblikovanje naselja po veličini.
Povijesni razvoj naselja
Razmještaj naselja u BiH vuče korijenje još iz najstarijih vremena. Prapovijesna naselja u
BiH nisu dovoljno istražena, ali jedno od najstarijih staništa je sasvim sigurno pećina Badanj
kod Stoca, na čijim je zidovima otkriven crtež lova čija se starost procjenjuje na preko 12.000
godina. Paleolitska staništa su Kamen, Londža i Crkvina u Makljenovcu na ušću rijeke Usore,
3
Kušum u Karušama, Mala Gradina u Kulašima, Visoki Brdo u Ljupljanici, Danilovića brdo i
Grabovca brdo u Podnovlju, Krndija u Potočanima, Gradina u Varvari na izvorištu rijeke
Rame, Crvena stijena i druga.
Neolitska staništa su bila u Zelenoj pećini kod Bune, u dolini rječice Zgošća kod Kaknja, u
Butmiru kod Sarajeva, Nebo kod Bile u blizini Travnika, Obri kod Ćatića (Kakanj), Lisičići
kod Konjica, Gornja Tuzla, pećina Hrustovača kod Sanskog Mosta, Zecovi kod Prijedora.
Većina ovih naselja nastala je na izravnoj kontinuiranoj prometnici između zapadnog
Mediterana i Panonije na pravcu Jadransko more, Neretva, Fojnica, Bosna, Sava, koja i do
danas egzistira sa malim izmjenama.
Ilirska naselja u BiH mogu se locirati samo po gradinama i njihovim iskopinama. To su
Ošanići kod Stoca, Pod u Bugojnu, Gradina kod Bosanske Gradiške, Ripač kod Bihaća.
Rimski period u BiH poznaje već municipije i kolonije, čije iskopine nalazimo u dolinama
rijeka Trebižata, Neretve, Save, Jadra, Vrbasa, Bosne i dr. To su: Mogorjelo, Bigeste (kod
Ljubuškog), Vitina, Delminium (Tomislavgrad), Argentarium današnja Srebrenica, Kastel u
Banjaluci, Ilidža kod Sarajeva, Breza koja se zvala Hedum, a od starog imena Rogatica ostalo
je samo tri slova Ris...
Srednjovjekovna bosanska država imala je razvijen sustav gradova. Najčešće su to bili
gradovi obrambenog tipa u kojima su stolovali kraljevi. Takvi su bili Bobovac, Jajce,
Kozograd, Blagaj… Razvoj gradova uvjetovan je izvjesnom specijalizacijom u proizvodnji,
kada se pojavljuje višak proizvoda koji valja prodati ili razmijeniti. Ovdje se radilo o rudi,
stoci, voću i dr. Tako su gradovi nastajali i na putevima prema moru, tadašnjem ishodištu
trgovine. Pojava robno-novčanih odnosa uvjetuje pojavu trgova, oko kojih se poslije stvaraju
gradovi. Urbanizacija u srednjem vijeku vezana je za kraljeva sjedišta i sjedišta njegovih
velikaša. Takvi su bili Jajce, Ključ, Bobovac, Sokol i dr.
Prodorom Osmanlija urbanizacija stagnira. Oni su donijeli feudalni sustav organiziranja
države i uprave. Gradovi su postali stjecište puteva, mjesta hanova, magaza. U gradskim
sredinama uglavnom se nalaze zanatlije. Tada se na srednjovjekovnu jezgru nadograđuju
specijalizirane islamske četvrti prepoznatljivi u našim gradovima kao Kundurdžiluk,
Kazandžiluk, Bravadžiluk, Ćurčiluk i dr. Život se odvijao u odvojenim dijelovima u
mahalama. U tim čaršijama svoje su četvrti imali dubrovački trgovci, a zvale su se Latinluk.
U tim će se čaršijama kasnije, poslije protjerivanja iz Španjolske naseliti i Jevreji - Sefardi.
Islamski gradovi imali su zanatsku, trgovačku i vjersku funkciju. Stanovanje je bilo van
grada. Tako u horizontalnoj morfostrukturi islamskog grada razlikujemo: trg ( tepa ili pazar ili
pijaca), čaršiju sa zanatlijama i mahale u kojima se živjelo iza visokih zidova. Glavni centri
tada su bili Sarajevo, Foča, Travnik, Banja Luka, Zvornik, Mostar, Livno i Čajniče. Status
grada tada je bio strogo određen od državne vlasti, a ovisio je od administrativno političke,
vojne, upravne, trgovinske, obrambene ili vjerske funkcije: pazar, palanka, kasaba i šeher.
Dolaskom Austro-Ugraske počinje izgradnja prometnica - osobito željeznica. Uvjetuje to
razvoj novih urbanih centara koji niču kao industrijske radionice za opremanje parnog stroja
ili njihove popravke. Stari gradovi se moderniziraju, nova naselja nastaju oko rudokopa,
pilana, ali i na poznatim lječilišnim vodama: Kakanj, Lukavac, Zavidovići, Drvar, Kalinovik,
Bosansko Grahovo, Han Pijesak, Hadžići, Teslić, Ilidža, Fojnica. Naselja dobivaju europska
obilježja, jer se formirala domaća trgovačka klijentela koja gradi svoje vile. Tako dolazi do
4
dvojne urbane strukture bosanskog grada, na islamsku četvrt naslanja se srednjoeuropski
grad.
Između dva rata gradovi stagniraju. U Drugom svjetskom ratu mnoga naselja su razorena.
Poslije Drugog svjetskog rata dolazi do ubrzane industrijalizacije i urbanizacije. Tada gradska
naselja mijenjaju svoju fizionomiju i funkciju. Industrijalizacija je dala nekoliko potpuno
novih naselja u BiH kod kojih se demografski rast ogleda u podizanju potpuno novih planskih
gradskih četvrti: Novi Travnik sa razvijenom namjenskom industrijom, Vitkovići sa
tvornicom dušičnih gnojiva, Banovići na velikom rudokopu, Jablanica sa hidroelektranom itd.
Sedamdesetih godina počinje koncentracija naselja oko prometnica, željezničkih postaja itd.
Dakle, cilj je bio biti što bliže prometnici i na taj način stizati odraditi osam sati u industriji i
vratiti se u svoje prigradsko naselje te biti poljoprivrednikom. Tako su nastala brojna naselja
tzv. mješovitog tipa.
Suvremena mreža BiH gradova počiva na predratnoj urbanoj strukturi. Na takvoj mreži
izdvaja se Sarajevo kao glavni grad, najveći centar, te administrativno i upravno središte.
Makroregionalni centri bili su Banja Luka, Tuzla, Mostar i Zenica. Regionalni centri bili su
Bihać, Brčko, Doboj, Prijedor, Modriča, Trebinje. Povlačenjem međuentitetske linije došlo je
do razbijanje jedinstvene urbane strukture gradova BiH. Danas, deset godina poslije
povlačenja te linije i naravno poslije petogodišnjeg rata, kojim je povučena i državna granica,
dogodile su se neke promjene u funkciji gradova. Tako je Trebinje gotovo u potpunosti
izgubilo svoju turističku funkciju, Jajce industrijsku, Stolac više nije regionalni centar,
Čapljina nema skoro nikakvu regionalnu funkciju itd. Ali, na drugoj strani pojavilo se Brčko
kao vrlo važan centar. Suvremena politička i administrativna podjela izvršila je funkcionalnu
promjenu većine makroregionalnih i regionalnih centara. Tako je Banja Luka postala glavni
grad Republike Srpske, a na nju se nastavlja nova mreža gradova u Republici Srpskoj koja je
uvjetovana novim funkcijama. Bijeljina, Istočno Sarajevo, Trebinje, Foča i dr. Na drugoj
strani u Federaciji BiH dolazi do kantonizacije teritorija i nova urbana mreža podliježe novim
funkcijama županijskih središta. Tako se pojavljuju Livno, Široki Brijeg, Goražde kao novi
regionalni centri. To narušava osobito urbanizaciju lašvanske doline gdje je dvojnost Bugojna
sa Gornjim Vakufom potpuno prestala, kao uostalom Travnika i Novog Travnika...Posebnu
pozornost u ovim okvirma valjaloi bi posvetiti podrušju lašvanske dolini i nastajanja Grada-
regije oko suvremenih tržnih centara. No nepostojanje monitoringa suvremenih podataka nam
onemogućuje materijalizirati činjenicu nastanka sasvim nove urbanizacije u području Nević
polja.
Teritorijalni razmještaj naselja u BiH
Povoljni prirodno-geografski uvjeti za stanovanje, gospodarsku aktivnost i dostupnost jedan
su od glavnih čimbenika pri nastanku naselja. Tako su i prva naselja kao i prvi gradovi nastali
na kontaktu dvaju različitih prirodno-geografskih sredina. One su omogućile manju
samoovisnost , jer su nastajali na kontaktu dvaju sredina koje su proizvodile različite
proizvode. Mjesto njihove razmjene postalo bi vremenom trg oko kojeg bi se počele
pojavljivati nastambe, te tako razvilo središte sa više funkcija. Na razmještaj naselja utječu
dakle geografski, ekonomski i povijesni uvjeti. Svaki od ovih faktora ima svoj odraz u
5
razmještaju i veličini naselja u BiH. Ipak, ne želeći upasti u geografski determinizam, čini se
da su prirodno-geografski uvjeti pridonijeli uspostavi mreže naselja u BiH, dakle onomu što
se naziva urbana armatura naselja. Sukladno tomu u BiH razlikujemo tri velike prirodno-
geogarfske cjeline za koje se vezu specifični vidovi naselja.
1. Peripanonska Bosna posjeduje brojčano velika sela, sa ušorenim kućama pored puta
širokim seoskim atarom, što ukazuje na dominaciju poljodjelstva. U tom sjevernom dijelu
BiH naselja su nizna, ušorena i mnogoljudnija. Njihova topografija pokazuje veliko
ekonomsko dvorište i polje van sela, ili su to pak osamljeni salaši. U građevinskom materijalu
dominira cigla. Njome je popločano i dvorište.
2. U planinsko kotlinskom dijelu pojavljuju se poljodjelska i stočarska naselja. Poljodjelska su
u kotlinama, gdje su smještena na rubu kotlinskog proširenja tako da je obradiva površina
ostavljena van građevinskog iskorištavanja. Stočarska naselja su u višim nadmorskim
visinama i raštrkana da jedno stado ne smeta drugom. Sela su obično smještena na južno
orijentiranim padinama. Krovovi su im obvezno od lima ili šindre. Ponekad su to kuće u
čijem prizemlju je štala, jer je tako toplije i ljudima i životinjama. Planinska tj. Dinarska
Bosna poznaje razbijeni tip sela sa raštrkanim kućama i brojnim zaseocima. Kuće su od
drveta, šiblja i blata, sa stočarskim kolibama, torovima i transhumanim kretanjem stočara.
Sela u visokom kršu su uglavnom stočarskog karaktera. Razbijena su po krškim udolinama,
na rubu dolaca ili oko rijetkih vrela. Imaju danas uglavnom povremeni karakter. U njih se
stoka izgoni u ljetnoj polovici godine. Stočarske kolibe ili katuni građeni su od drveta, sa
krovom od slame ili drveta. Česta je kombinacija stambenog i ekonomskog dijela građevine:
kuća za stanovanje nad ponorom gdje je snaga vode iskorištena za pokretanje mlinskog
kotača.
3.Sela u niskoj Hercegovini su na rubu polja u kršu, ponikava, na rubu udoline u kršu ili na
kontaktu fliških i vapnenačkih naslaga. Kuće su građene iz kamena sa kamenim ili slamnatim
krovom. U niskoj Hercegovini sela su također mnogoljudna, a kuće smještena na rubu polja u
kršu, daleko od poplavne ravni ili na obodu obradive ponikve.
Sela BiH dugo su zadržavala svoj povijesni razmještaj. Stočarstvo i zemljoradnja bile su
osnovno zanimanje velikog broja stanovnika. Polunomadsko stočarenje uvjetovalo je još
uvijek zadržavanje naselja u visokim planinskim područjima, a to je imalo za posljedicu
njihovu raštrkanost. U, za poljodjelstvo pogodnijim područjima, sela su se grupirala i u
peripanonskom pojasu nastalo je ušoreno ili zbijeno selo. Gradovi su se razvijali kao općinska
industrijska središta što se vidi i po povećanju njihova stanovništva.
Analiza veličine naselja u BiH
Prema podacima Popisa stanovništva iz 1991.g. BiH je imala 5825 naselja. U prethodno
navedenom podatku,bez obzira na definiciju naselja,našlo se i 30 naselja bez iti jednog žitelja.
6
Tablica 1 Promjene veličine i broja naselja u BiH u periodu 1948.-1991.g.
Izvori: Strategija prostornog uređenja BiH, Statistički godišnjaci BiH, popisi stanovništva BiH, Izvor: Stanovništvo BiH, narodnosni sastav
po naseljima, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1995.
Pokušavamo postaviti sliku današnjeg broja naselja u BiH, te ratnim razaranjima pridodati tih
30 nenaseljenih naselja, i nikako ne uspijevamo. Sasvim je izvjesno da se u proteklom ratu
desilo pregrupiranje stanovništva kako po nacionalnoj, teritorijalnoj, ali sigurno i smještanoj
karakteristici. Može se reći da je veliki broj visokoplaninskih naselja uništen, ali isto tako na
drugoj strani i revitaliziran. Neka naselja u posavini su potpuno uništena (npr. u općini
Derventa) i do danas nisu obnovljena, a neka su pak sasvim nanovo postavljena kao.
Promjena broja i veličine naselja u BiH kroz povijest imala je također svoje specifičnosti.
Prosječna veličina naselja u BiH prema godinama Popisa stanovništva pokazuje generalni
porast broja žitelja u naseljima od 433 stanovnika iz 1948., 557 stanovnika po naselju u
1961., već 1971. prosječno je naselje u BiH imalo 637, a 1981. 700 i konačno 1991.g. 749
stanovnika. Iako zvaničnih podataka o suvremenom stanju nema lako je zaključiti da se broj
naselja poslije ovoga rata smanjio, ona su postala mnogoljudnija i premještena su u područja
oko prometnica.
Najbrojnija su i 1991. kao i 1971. i 1948. godine bila najmanja naselja u skupini od 1 do
1.999 stanovnika, ali se postotni udjel tih naselja smanjio sa 79,5% iz 1948. na 64,6 iz 1971.
na 50,4% 1991.g. U isto vrijeme su se dva najveća grada BiH, Sarajevo i Banjaluka
udvostručili brojem stanovnika i sa koncentracije od 6% stanovništva BiH u 1971. povećali
na 13%. Prosječna veličina naselja iznosila je 751,4 stanovnika. Ukazuje to na značajnu
karakteristiku naseljenosti BiH-nju čine uglavnom mala naselja. Najveći broj stanovnika živi
u naseljima od 20.000 do 50.000 stanovnika. Čak 95% naselja BiH imalo je manje od 2.000
stanovnika. U njima je živjelo oko polovice stanovništva. Čak 25% svih BiH naselja imalo je
manje od 100 stanovnika.
Veličina naselja u BiH može se promatrati i kroz koeficijent urbane primarnosti. To je
pokazatelj koji se dobije kao odnos broja stanovnika najvećeg prema stanovnicima ostalih
gradova. Prevelika koncentracija stanovnika u glavni grad karakteristika je cijelog Balkana:
Popis do 1.999 st. 2.000-4.999 5.000-9.999 10.000-
19.999
20.000-
49.999
50.000-
99.999
100.000 i više Ukupno BiH
god. Nas. Stan. Nas. Stan. Nas. Stan. Nas. Stan. Nas. Stan. Nas. Stan. Nas. Stan. Nas. Stan.
1948. 5779 2028913 84 277060 12 80644 2 28681 4 100507 1 84584 -- -- 5882 2550409
1953. 5765 2182836 104 292547 14 93489 3 37549 5 147156 1 93825 -- -- 5882 2847402
1961. 5729 2367077 114 317981 26 169095 6 101364 3 159841 3 60950 1 112551 5882 3278402
1971. 5678 2418971 158 445629 31 244140 5 72267 5 144223 3 196020 2 224781 5882 3746031
1981. 5624 2331744 188 533838 30 202921 21 268850 6 175774 3 479504 1 123807 5877 4116438
1981. 5624 2331744 188 533838 29 195302 21 268850 5 145027 2 191234 2 450553 5874 4116438
1991. 5569 2198895 182 542228 35 224975 26 343336 8 278804 3 207371 2 568968 5825 4364577
7
Zagreb je pet puta veći od Splita, Skopje, Beograd i Podgorica su deset puta veći od Velesa,
Novog Sada i Nikšića. Međutim, i u tom pogledu BiH je izuzetak. Sarajevo kao najveći grad
(sa 416.497 stanovnika 1991. godine) bio je 2,9 puta veći od drugog po veličini grada Banja
Luke. Sljedeća tri grada skoro pravilno teritorijalno razmještena imaju oko osamdesetak
tisuća stanovnika: Zenica, Tuzla i Mostar.
Tablica 2 Broj i veličina naselja prema Popisu stanovništva 1991.g.
Naselja prema broju stanovnika
broj naselja broj stanovnika broj sela %
bez stanovnika 30 0,5
do 199 stanovnika 2.388 208.830 41 4,8
200 do 499
stanovnika
1.578 524.834 27,1 12,1
500 do 999
stanovnika
1.016 714.548 17,4 16,3
1000 do 1.999 557 759.524 9,6 17,3
2.000 d0 4.999 182 530.313 3,1 12,1
5.000 do 9.999 35 240.566 0,6 5,5
10. 000 do 19. 999 26 353.163 0,4 8,1
20. 000 do 49. 999 8 278.811 0,15 6,4
50. 000 do 99. 999 3 252.662 0,06 5,7
100. 000 i više 2 513.782 0,04 11,7
5825 4.377.033 99,95 100 Izvor: Stanovništvo BiH, narodnosni sastav po naseljima, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1995.
U općem broju naselja dominiraju naselja do 200 stanovnika. Njihov je razmještaj specifičan:
Najveći broj naselja sa prosječnom veličinom od 200 stanovnika pred rat su imale općine
Goražde 187, Trebinje sa 178 naselja, Višegrad 163, Konjic 151, Foča 120 i Rogatica 119
naselja. Odmah se da zaključiti: najbrojnija su naselja po nepristupačnim i slabo obradivim
područjima istočne Bosne i Popova polja. Pripadaju tipu raštrkanih naselja.
Urbanizacija i suvremena mreža gradova u BiH
U procesu urbanizacije BiH najznačajniji je razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti,
industrijalizacija i preseljenje stanovništva u industrijske zone. To je primarna faza
urbanizacije. Taj je proces zahvatio BiH šezdesetih godina prošlog stoljeća a stupanj
urbanizacije bio je 20%. Taj podatak je 1991. bio 39,5%, i to pokazuje relativno nizak stupanj
urbanizacije u odnosu na okruženje. Tako je prema procjeni Međunarodne banke za obnovu i
razvoj iz 2003.g. a objavljeno u publikaciji Upravljanje vodnim resursima u JI Europi taj
podatak za R Hrvatsku bio 58%, za SCG 53%, dok je BiH tek 43%.
8
Kako je “Tempo urbanizacije socijalno-georafski fenomen, usko vezan sa društvenim
uređenjem i političkim stanjem jedne zemlje i zavisi u mnogome od društvenih
tokova“(Spahić, 106), taj fakat se najbolje i odslikava na urbaniaciji BiH. Podatak o jedva
40% urbaniziranog staovništva stavlja nas u ravan Afrike u prosjeku. Ona je naime prema
podacima FAO sekcije Food and nutrition u 2000.g. imala 39% urbaniziranog stanovništva. U
isto vrijeme Europa je imala 71%, Angloamerika 87, svijet 51% urbaniziranog življa.
Ako pogledamo razvoj gradsklog stanovništva u bivšoj zajedničkoj državi opet primjećujemo
zaostajanje BiH . Hrvatska je npr. Imala 1971.g. već 41, 1981.g. 51 i 1991.g. 54% gradskog
stanovništva.
Tablica 3 Porast urbanog stanovništva u nekim regijama Svijeta
Izvor: FAO sekcije Food and nutrition u 2000.g.
Ipak, valja naglasiti i činjenicu da se suvremeni procesi urbanizacije u svijetu odvijaju na
sasma drugačiji način od preseljavanja u velike gradove (govorimo o razvijenim sredinama, a
ne o slam-ovima, squatteri-ma i favelas-ima-u siromašnim sijelovima Amerike). Naime,
urbanizacija, koja podrazumijeva infrastrukturu u selima, način je organizacije stanovanja u
svih razvijeniom sredinama svijeta. Tako se razina urbanizacije BiH, makar jako zaostaje u
okruženju, može biti postavljena prijemosnicom u suvremenom procesu razvoja naselja i
naseljavanja. Problem BiH nije ostajanje stanovništva na selu, nego slaba razina
urbaniziranosti našeg sela. Ovim se problemom kod nas skoro nitko ne bavi, a prema našim
istraživanjima upravo bi to mogao biti zamajac budućeg razvoja.
Velike su regionalne razlike u stupnju urbaniziranost BiH. Peripanonska Bosna ima
najurbaniziranija naselja. Sva su velika i broje najveći broj gradskih naselja. Planinsko-
kotlinska Bosna ima najveće gradove BiH zbog jačanja industrije i upravnog središta
Sarajeva. Tako se u sarajevsko-zeničkoj kotlini koncentrirala industrija i naselja: Sarajevo,
Zenica, Kakanj, Visoko, Kiseljak, Vareš, Travnik, Vitez i dr. Najveća naselja su u
peripanonskom obodu BiH, ali odmah s njima dolaze i naselja u niskoj Hercegovini: općina
Banjaluka je na prvom mjestu sa prosječnom veličinom naselja od 3.621 stanovnika, općina
Mostar imala je 1991. prosječnu veličinu naselja od 2.221 stanovnika. Općina Odžak sa
2.146, općina Gračanica sa 2. 111, općina Tuzla 1.994, općina Živinice 1.889, općina Zenica
1.796, općina Modriča 1.695, općina Bijeljina 1.616 stanovnika.U procesu industrijalizacije
počelo je napuštanje naših sela u višim planinskim dijelovima, napuštanje poljoprivrednog
Oblasti 1920. 1940. 1960. 1980. 2000.
Europa bez SSSR 46 53 58 82 71
Angloamerika 52 59 70 81 87
Australija i Oceanija 47 53 64 75 80
Istočna Azija 9 13 23 31 40
Latinska Amerika 22 31 49 60 80
Afrika 7 11 18 28 39
Svijet 19 25 33 46 51
Hrvatska 25 33 51
BiH 34 40
9
područja i preseljenje. Najveće promjene su se dogodile u dolinsko-kotlinskoj regiji koja je i
doživjela najjaču industrijalizaciju. Pravila reda veličine gradova u BiH između Drugog i
posljednjeg rata pokazuju da je u nekoliko slučajeva došlo do neravnomjernosti u rastu i
razvoju nekih gradova. Tako su enorman razvoj sedamdesetih godina imali Bugojno,
Bosanski Novi, Prijedor, Trebinje…
Tablica 4 Porast broja stanovnika najvećih gradova u BiH
Izvor: Izvor: Stanovništvo BiH, narodnosni sastav po naseljima, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1995.
Najveći porast u navedenom periodu imalo je Bugojno, potom Prijedor i Trebinje. Da to nije
slučajno govori i podatak o povećanju gospodarskog značenja ovih naselja. Tako je Bugojno
dobilo tvornicu biro strojeva, otvorena je vila Koprivnica, Prijedor tvornicu tekstila Sana, a
Trebinje tvornicu alatnih strojeva i što je osobito važno cestovnu komunikaciju sa
Dubrovnikom kojemu je faktički bilo predgrađe.Ipak BiH nema izrazito diferenciran glavni
centar. Banja Luka je samo 1,9 puta manja od Sarajeva, dok npr.ako usporedimo sa našim
susjedima vidimo da je to izuzetno značajno jer je Zagreb pet puta veći od najvećeg drugog
Splita, te je i koncentracija gospodarske moći tako podijeljena. Na istoku, u Srbiji ta je
koncentracija još jače izražena. Ondje je Novi Sad kao drugi po veličini deset puta manji od
Beograda. Najdalju diferencijaciju imala je Makedonija u kojoj je došlo do koncentracije
50% stanovništva u glavnom gradu Skopju.
Godine
Grad
1991. 1953. Razlika porast u
%
Sarajevo 416.497 208.795 207.702 99%
Banjaluka 143.079 44.231 98.848 223%
Zenica 96.027 35.519 60.508 170%
Tuzla 83.770 26.672 57.098 214%
Mostar 75.865 25.859 50.006 193
Bihać 45.553 16.946 28.607 169%
Brčko 41.406 12.602 28.804 228%
Bijeljina 36.414 14.303 22.111 154%
Prijedor 34.635 8.894 25.741 289%
Doboj 27.496 8.997 22.696 205%
Bugojno 22.641 4.800 17.841 371%
Trebinje 21.870 6.161 15.709 255%
Travnik 19.041 9.558 9.483 99%
Trinaest
gradova
1.064.294 423.337 645.154 153%
Ostala BiH 3.272.739 2.449.981 822.758 34%
10
Tri grada BIH Zenica, Tuzla i Mostar gotovo se u stopu prate, ali niti jedan u užoj gradskoj
jezgri nije imao sto tisuća stanovnika. Iza njih dolazi skupina gradova koji imaju do 50.000
stanovnika. To su Bihać, Brčko, Bijeljina i Prijedor. Grupacija od 20.000 do 25.000 ljudi
imala je 1991. godine 5 gradova: Bugojno, Trebinje, Travnik, Derventa i Sanski Most. Te je
godine BiH imala 26 gradova čija je veličina bila od 10.000 do 20.000 stanovnika
Regionalno promatrano, Hercegovina je najslabije urbaniziran prostor BiH. Razlike su
uvjetovane gospodarskim karakteristikama prostora, povijesnim prilikama, društveno-
ekonomskim karakteristikama i dr. Ondje su naselja velika, ali je njihova orijentacija bila
agrarna te nije dolazilo do jače koncentracije stanovništva u gradove. Središta općina sve do
posljednjeg rata imala su također agrarnu funkciju kao Grude, Široki Brijeg, Posušje…Danas
je za ovu pokrajinu karakterističan svjetski proces urbanizacije sela. Središta županija ne
dobivaju veći broj stanovnika, ono ostaje na selu, a samo se selo oprema najsuvremenijom
infrastrukturom.
Razvoj sustava naselja u BiH do rata karakterizirale su dvije konstante: lokalno se očuvala
disperzija bez obzira na deagrarizaciju, ali se stvara centar općine kao jako naselje sa
centralnim funkcijama. Za BiH je karakteristično i to da je disperzija sedam najvećih naselja
sa koncentracijom funkcija gotovo ravnomjerno raspoređena u BiH. Kada se pak radi o
manjim gradovima, valja reći, da su oni bili neravnomjerno raspoređeni i da je urbana
struktura BiH pred rat još uvijek bila u nastajanju. Uoči Prvog svjetskog rata 10.000 st. imali
su Sarajevo, Tuzla, Banja Luka. Intenzivno preseljenje stanovnika u gradove počinje tek
nakon Drugog svjetskog rata, kada dolazi do jače industrijalizacije, što utječe na polarizaciju
gradskih sredina i funkcionalne tipove. Formira se gospodarsko gravitacijsko područje,
odnosno razlikuju se gradovi i periferija, počinje pražnjenje malih sredina kao područje
Zapadne Bosne, Istočne Hercegovine, Glasinac….. Prekretnica u povećanju broja
stanovništva vodećih gradova u BiH dogodila se nakon Drugog svjetskog rata, dakle upravo u
periodu socijalističke industrijalizacije. Takav je razvoj potaknuo prostorna preseljavanja i
urbani razvoj. Gradovi su se razvijali kao općinska industrijska središta koja su imala
karakter zatvorenih basena oko Sarajeva, Zenice, Tuzle, Banjaluke i Mostara, tako da se i
koncentracija gradskog stanovništva odvijala u tih pet regija. Ipak, Bosna i Hercegovina je
slabo urbanizirana. Udio gradskog stanovništva ondje je manji od 40%. U razvijenim
zemljama taj je podatak više od 75%.
Definiranje pojma grada razlikuje se od sredine do sredine. Upravno-pravni okvir u BiH nema
baš sasvim jasno definiran taj segment uprave, pa se recimo u čl. 5. grad definira kao
"jedinica lokalne samouprave koja predstavlja urbanu, infrastrukturnu cjelinu, povezanu
svakodnevnim potrebama stanovništva". Suvremena geografija grad definira sa najmanje tri u
tri grupe relevantnih obiljezja i to: demografska obilježja kojima se utvrdjuje
veličina(br.stanovnika) i demografska struktura stanovništva naselja, potom funkcionalna
obilježja koja ukazuju na funkcionalnu strukturu i funkcionalno znacenje naselja u prostoru I
trečća je fizionomsko-morfološka obilježja koja ukazuju na kompaktnost naselja tj.na gustoću
i na način izgradjenosti naselja urbanim sadržajem kao I na fizionomske karakteristike
urbanog sadržaja. Na osnovu toga Vresk (2000) izvodi uopćenu geografsku definiciju grada
11
po kojoj je GRAD kompaktno,izgradjeno veće naselje u čijim sekundarnim i tercijarnim
djelatnostima radi veći dio aktivnog stanovništva i to ne samo za vlastite potrebe nego i za
potrebe stanovništva šireg prostora.
Godine 1991. predznak gradskoga naselja imalo je 109 naselja u BiH. Pola milijuna
stanovnika zabilježilo je samo Sarajevo sa okolinom, a Banja Luka oko 100 000 stanovnika,
Zenica, Mostar i Tuzla imali su oko 50.000 stanovnika. U tim je gradovima živjelo 39,5%
stanovnika BiH. Za proces urbanizacije i funkcioniranja BiH gospodarstva i drugih
centralnih funkcija, posebno je važan razvoj upravnih centara: Sarajeva, Mostara, Tuzle,
Banja Luke, Zenice, Bihaća, Brčkog i dr. Daytonska granica oformila je drukčiju mrežu
nodalno-funkcionalnih centara. Danas se odvojeno razvijaju Sarajevo i Banja Luka kao centri
entiteta. Prate ih županijski centri kao Mostar, Zenica, Tuzla, a potom i grupacija županijskih
središta niže funkcionalnosti: Doboj, Orašje, Livno, Široki Brijeg, Travnik. Ta naselja imala
su specifičan povijesni razvitak, etape razvoja, prostornog širenja i tok pridobijanja središnjih
funkcija. Ovi gradovi će vjerovatno biti privlačni faktori u daljnjem pražnjenju sela i
prostornoj diferencijaciji BiH. Obzirom na županizaciju Federacije izvjesno je formiranje
nekih novih centara kao Široki Brijeg na jednoj i odumiranja, kao Stolac na drugoj strani. Tu
sudbinu pretrpjet će, sasvim sigurno i Jajce, Rogatica, Trebinje, Derventa, Bosanski Novi, jer
su postala pogranična mjesta. Drugačija je situacija u Republici Srpskoj, koja ima ogroman
prostor i mali broj stanovnika, 49% teritorije BiH i oko 1.000.000 stanovnika. Površina
Republike Srpske iznosi 25.053,2 km2 odnosno 39,2 st/km
2, što je daleko ispod gustoće
naseljenosti u Europi, a to u krajnjoj liniji znači i prazan prostor Istočne Bosne, Istočne
Hercegovine, planinskog područja Borja, Uzlomca, područja Šipova i dr. Koncentracija
stanovništva izvršena je u Banja Luci, Brčkom i Bijeljini.
Tablica 5 Porast broja stanovnika pet vodećih gradova
Godina Sarajevo Banja Luka Tuzla Zenica Mostar
1879. 20.777 9.560 6.497 2.103 10.848
1885. 26.268 11.357 8.850 3.073 12.665
1895. 38.038 14.800 10.227 4.226 14.370
1910. 51.919 13.566 12.035 7.215 16.392
1921. 66.317 18.001 14.036 7.632 18.176
1931. 78.137 22.165 16.708 9.078 20.295
1948. 197.101 37.003 22.731 24.124 21.658
1953. 208.795 44.231 26.672 35.519 25.859
1961. 277.615 60.950 41.450 50.576 35.283
1971. 359.452 90.831 58.550 70.671 47.802
1981. 448.519 123.937 71.740 85.448 63.427
1991. 527.049 143.079 83.770 96.027 75.865
12
Grafikon 1 Kretanja broja stanovnika u pet najvećih BiH gradova
Prema modelu nodalno funkcionalne regionalizacije, koja se često koristi u svijetu, u BiH se
izdvajaju središta različite veličine i različitog utjecaja na okolni prostor. Prema tom modelu
postoje: makroregionalna središta, manja od njih su subregionalna središta, potom regonalna i
namjanja su mikroregionalna središta.
1. Makroregionalna središta imaju više od 100.000 stanovnika : Sarajevo, Banja
Luka
2. Subregionalna središta imaju 75.000 do 100.000 to su Mostar, Tuzla, Zenica
3. Regionalna središta imaju od 50.000 do 75.000 stanovnika –zanimljivo, u BiH
prema podacima Popisa stanovništva iz 1991.g. nije bilo naselja ove veličine,
naravno mjereno brojem, a ne funkcijama.
4. Mikroregionalni centri: Bihać, Brčko, Doboj, Maglaj, Prijedor, Travnik, ali i
Administrativno-teritorijalna podjela na općine izdvojila je općinska središta kao
centre okupljanja.
5. Nanoregionalni centri kao naselja sa manjim brojem stanovnika koja su nastala
kao rezultat koncentracije funkcija na lokalnoij samoupravnoj opoćinskoj razini:
Bijeljina, Teslić, Geačanica, Velika Kladuša, Livno, Konjic, Trebinje,
Ljubuški……..
Monocentrični razvoj općina
Administrativno-teritorijalna podjela teritorija BiH uvjetovala je u posljednjih pedeset godina
formiranje nodalno-funkcionalnih centara u sjedištima općina. Privlačnost općinskih središta
ogleda se u činjenici da je 1953. godine u njima živjelo oko 15% stanovništva BiH,
1961.godine već 24,1%, a 1991. godine 39,5% njezina sveukupnog stanovništva.
0
100000
200000
300000
400000
500000
600000
1879. 1885 1895. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991.
Sarajevo
Banjaluka
Tuzla
Zenica
Mostar
13
Preseljavanje i razmještaj stanovništva pod utjecajem posljednjeg ratnog sukoba posljedica je
koncentracije u gradovima tako da podatci iz 2004. godine govore da je u gradovima veličine
od 10 000 do 100 000 i više zabilježeno 97,1% stanovništva Federacije.
Udio gradskog stanovništva jedan je od pokazatelja stupnja urbanizacije. To se stanovništvo
koncentriralo u gradove kako smo vidjeli u početnom stadiju putem industrijalizacije, a u
drugoj fazi procesom tercijarizacije, odnosno širenja uslužnih djelatnosti. Prema podatcima iz
1991. godine smatra se da je 75% stanovništva BiH van agrarne funkcije, ali nisu svi gradski
stanovnici. Oni svakodnevno putuju na rad kao dnevni migranti i vraćaju se na selo. Tako se
selo urbanizira jer mijenja strukturu svojega stanovništva. Peko 25% zaposlenih u industriji
imali su čak 26 gradskih naselja. To su industrijski gradovi. Dominaciju tercijarnih djelatnosti
imali su čak 63 središta općina, a samo je osam naselja središta općina imalo više od 25%
zaposlenih u agrarnim djelatnostima te su se smatrala poljoprivredni: Čitluk, Čelinac, Grude,
Laktaši, Kalesija, Pale, Han Pijesak i Ugljevik.
Gradska naselja u BiH podložna su promjenama koje su uvjetovane kako administrativnim
granicama tako i promjenama u prostornoj lokaciji gospodarskih pogona. Općinska središta
bila su privlačni centri velikom broju stanovnika. Kako se u općinskim središtima
stanovništvo uglavnom bavi sekundarnim i tercijarnim djelatnostima, to se iz prethodnog
podatka da zaključiti da je stupanj urbanizacije u BiH bio relativno nizak, a da je navedeni
podatak ujedno i približan podatak o broju gradskog stanovništva BiH.
Grafikon 2 Povećanje udjela stanovništva u općinskim središtima
Taj je podatak daleko manji od zemalja europske unije, što potvrđuje tezu da BiH nije
urbanizirana zemlja. Protekli je rat pospješio
deagrarizaciju, te se smatra da je bosansko-
hercegovačko selo danas uglavnom prazno, te
da na selu živi manje od 50% stanovništva, a
više od 50% seoskog stanovništva ne bavi se
agrarnom proizvodnjom.
Suvremeno stanje urbane mreže
Gradovi su formirali sustav naselja koji čini
ekonomski i socijalni prostor BiH. Osnovni
urbani pravac čine gradovi u dolinama Bosne i Neretve. Na njega se bočno nadovezuje sustav
gradova u dolinama Vrbasa i Lašve. Pravilo da gradovi nastaju na kontaktu dvaju različitih
prirodnih sredina pokazalo se ispravnim i na području kontakta Peripanonske Bosne i
Planinskog prostora na cijelom potezu od Bihaća, Prijedora, Banja Luke, preko Doboja i
Tuzle do Zvornika. Oni su iz početnih oblika razvojnih polova u prostornom smislu postali
0,00%
20,00%
40,00%
60,00%
80,00%
100,00%
120,00%
1953. 1961. 1991. 2004.
14
osovine razvoja BiH. Suvremeno stanje u urbanoj strukturi također se može definirati kroz
oblikovanje Sarajevske metropolitenske regije, za slično područje oko Tuzle i Živinica te se
ona definira kao Tuzlanski grad region, Lašvanska dolina sa trijadom Travnik-Novi Travnik-
Vitez naziva se grad region u fazi embriona, u Posavini su dvojni gradovi kao Odžak i
Modriča, a brojni su konruralni regioni na općinskim i međuopćinskim razinama.
Zakonitosti formiranja centraliteta i zona njihovog utjecaja nisu adekvatno istraženi, ali se zna
da su administrativno-političke podjele utjecale na stvaranje različite razine centraliteta
gradskih naselja u BiH. Općinski sustav naseljavanja izgradio je mrežu općinskih centralnih
naselja u 109 općinskih centara što je dovelo do polarizacije općinskih naselja u centar i
ostala naselja. Taj nedovoljno razvijeni općinski monocentrički sustav bio je karakterističan
za cijelu BiH. Samo je jedna općina u svih 109 imala još jedno veće naselje koje je narušavalo
općinski monocentrizam. To drugo naselje sa 10.000 stanovnika bilo je naselje Janja u općini
Zvornik i imalo je tipičan agrarni karakter.
Suvremeno stanje na terenu je deformirano postojanjem linije razgraničenja kako između
novonastalih država, tako i između Republike Srpske i Federacije BiH, ali i njenih županija-
kantona. Republika Srpska oblikuje novi makroregionalni centar Banja Luku kojemu moraju
gravitirati svi stanovnici. Regionalni centri su Trebinje, Bijeljina, Foča, Zvornik. Federacija
BiH je podijeljena na županije i svaka od njih ima svoj centar što stvara novu suvremenu
mrežu gradskih centara u BiH: Tuzla, Zenica, Sarajevo, Travnik, Livno, Široki Brijeg,
Mostar, Bihać i Goražde. Raspad osovina razvoja bivše zajedničke države vidljivaja je na
svim pravcima: Dvojni grad Bosanski i Slavonski Brod razvijali su svoje funkcije zajedno-
Bosanski je imao rafineriju, a Slavonski školstvo, zdravstvo i ostale usluge… Osovina
Dubrovnik-Trebinje-Gacko, najviše je pogodovala Trebinju, koje je razvijalo svoje usluge i
turističke i prehrambene, osovina na željezničkoj pruzi i magistralnom putu Ploče-Metković-
Čapljina-Mostar, bila je čista industrijska zona. Njen oporavak nije na vidiku, luka Ploče
nema niti izdaleka funkciju koju je imala, industrija u BiH nema više nikakvu ulogu, drvna
industrija je zamrla, željeznica skoro da ne funkcionira. Osovina Split-Livno-Banjaluka
također je prestala funkcionirati, ali u novije vrijeme se radi na dogovaranju oko izgradnje
podkoridora Vc.
Raspad urbanog sustava uvjetovan entitetskom granicom zrcali se u 304 podijeljena naselja i
39 novonastalih općina. Najveću disoluciju doživjeli su Sarajevo, Trebinje, Goražde, Odžak,
Jajce, Stolac i td. Na primjeru Stoca se izvrsno vidi što znači pogranično entitetsko područje.
Granice zvanično nema, ali je i Stolac i iz njega izdvojena općina Berkovići za obje strane
periferija. Niti u jednoj a niti u drugoj nema nikakvih finansijskih ulaganja, a stanovništvo se
neprestano iseljava. Ovo naglašavamo osobito sa aspekta izlaska BiH na more. Sasvim je
logično bilo očekivati procvat prometa, trgovine, bankarstva na pravcu Mostar-Stolac-Neum.
Ali…
Promjene u urbanoj strukturi izazvane županijskom linijom razgraničenja nisu izrazite, ali su
ipak primjetne. Primjera radi navodimo Čapljinu. Ona je prije rata bila značajno regionalno
središte sa razvijenim funkcijama školstva, zdravstva, ugostiteljstva, turizma, prehrane i
industrijskih pogona. Instaliranjem županijskog središta u Mostaru, Čapljina gubi sve
funkcije, pa čak i prometnu. Za detaljnije utjecaje županijskih granica na disoluciju urbanih
sustava neophodno je provesti daleko opsežnija istraživanja, što izlazi iz okvira ovoga rada. U
svakom slučaju naglašavamo proces i otvaramo problem koji će tražiti rješenje.
15
Utjecaj političko-teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine na mrežu naselja
Razine dezintegracije mreže naselja u BiH izvršena je na tri stupnja: međudržavna granica,
entitetska granica i županijska granica.
U drustveno-geografskom pogledu, entitetska granica je razgradila naseobinski sistem koji je
nastajao dugi niz godina pod specifičnim historijskim i socijano-ekonomskim uvjetima.
Rezultat takvog dugogodišnjeg razvoja je formiranje specifične prostome strukture naselja
različitog hijerarhijskog ranga, uvjetovanu prostornim razmještajem stanovništva, ekonomskih
sadržajem i pratećom infrastrukturom. Tim procesima je formirana i mreža gradskih naselja
različitog hijerarhijskog ranga, koji su doveli do prostornog sistema «urbane armature» kao
dominantnog faktora socijalno-ekonomskog i drugih aspekata razvoja Bosne i Hrcegovine. Ta
urbana armatura se ogleda u prostornoj egzistenciji osnovnog pravca (B.Šamac-Doboj-Zenica
-Sarajevo-Konjic-Mostar-Čapljina) i lateralnih pravaca od zapada ka sjeveru (Goražde-
Sarajevo-Travnik-Jajce-Banja Luka-B.Gradiška) te u sjevernom dijelu od zapada ka istoku
(Bihać-Prijedor-Banja Luka-Doboj-Tuzla-Zvornik). Komparirajući ovakvu urbanu mrežu sa
mrežom cestovnih i željezničkih pravaca, uočava se njihova izražena prostorna povezanost.
Urbana mreža BiH nije imala gotovo nikakvu ulogu pri podjeli entiteta, kao niti njihove
međusobne udaljenosti, niti njihov povijesni razvitak. Tako su neka naselja kao Barevo u
Jajcu podjeljeni nevidljivom granicom na pola, Korićani takođe, Doboj čak na tri dijela, a
koridor prolazi kroz najplodniji dio bosanske Posavine. Isti slučaj je sa enklavom Goražde
koja je samo fizički, prometnicom, spojena za kanton Sarajevo. Imajući u vidu svu
kompleksnost suvremene političko-teritorijalne i administrativne podjele Bosne i
Hercegovine sasvim je razumljivo da je došlo do rascjepa u mreži naselja. Bosna i
Hercegovina podijeljena je na dva entiteta, te uspostavom županija u Federaciji i regija u
Republici Srpskoj promijenjena je struktura uprave na lokalnoj razini. Tako umjesto
predratnih 109 sada u BiH ima 148 općina i to u Federaciji 85 i R. Srpskoj 63. Nove su općine
nastale su dezintegracijom starih, te su tako poremećene funkcije monocentričnog sustava.
Druga razina teritorijalno administrativne organizacije su županije. One nisu upostavljene
prema geografskom, ali niti i nacionalnom i političkom ključu. Tako se u neke županije ušle
općine za koje je logično očekivati da bude u sasvim drugom okruženju, kao Čitluk npr. u
HNŽ ili Goražde u Sarajevskom kantonu, ili Čapljine koja jeste regionalni centar po položaju,
ali ne po današnjoj administrativnoj podjeli. Negativan primjer te podjele po županijama,
vidi se i na primjeru Srednjobosanske županije. Ondje je Kiseljak koji je, na jednoj strani
pridonio poboljšanju postotnog udjela Hrvata u Srednjobosanskoj županiji, a na drugoj strani
Kiseljak je od Sarajeva udaljen dvadesetak minuta vožnje, a stanovništvo mora po liječničke
usluge u Novu Bilu ili u Travnik. Tako su županijske granice skoro postale ograničavajuća u
razvoju.
16
Do rata postojeća mreža i funkcije naselja nisu imala gotovo nikakvu ulogu u formiranju
županijskih granica. Isto tako nije vođeno računa o udaljenosti pojedinih naselja od središta
županije, niti njihov povijesni razvitak i osjećaj pripadanja. Entitetska granica je podijelila
304 naselja u BiH: Općina Trnovo ima 18 podijeljenih naselja, Goražde 21, Sanski Most 16,
Konjic 13, Bosanska Krupa 9, Odžak 6, Zvornik 8, Stolac 14, Trebinje 22, Jajce 11, Ilijaš 6,
Gradačac 16, Kalesija 6, Foča 16, Ključ 8, tuzla 4, Travnik 5, Sarajevo 6, Nevesinje 3,
Mostar 6, Donji Vkuf 2, Ugljevik 6, Tešanj 5, Maglaj 8, Kladanj 8, Pale 9, Lukavac 3,
Zenica 2, Šamac 4, Tešanj 1, Doboj 1, Gračanica 2, Bosnski Petrovac 6, Kupres 5, Orašje 5,
Olovo 7, Lopare 9, Novo Sarajevo 4, Doboj 1. Potrebe upravljanja ovom složenom državnom
zajednicom instalirali su centre vlasti, na jednoj strani Sarajevo kao centar Federacije i na
drugoj Banja Luka, centar Republike Srpske. No, centri upravljanja u Federaciji BiH su i
središta županija, a u Republici Srpskoj regije.
Slika 1 Urbana mreža naselja BiH sa
glavnim pravcima osovina razvoja
17
Tablica 6 Administrativno-teritorijalna podjela Federacije BiH
županija sjedište Površina km2 Općine
Unsko-sanska Bihać 4125
Bihać, B. Krupa, B. Petrovac, Sanski Most, Bužim,
Ključ, Velika Kladuša, Cazin
Hercegbosanska Livno 4934,1
Livno, Tomislavgrad, B. Grahovo, Glamoč,
Kupres, Drvar
Zapadnohercegovačka Široki 1362,2
Grude, Ljubuški , Posušje, Široki Brijeg
Hercegovačko-
neretvanska Mostar 4401
Konjic, Rama, Mostar, Čitluk, Čapljina,
Stolac, Neum
Srednjebosanska Travnik 3189
Jajce, Dopbretići, Gornji Vakuf-Uskoplje
Bugojno, Donji Vakuf, Travnik, Novi Travnik,Vitez,
Busovača, Kiseljak i Kreševo
Sarajevska Sarajevo 1276,9
Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo,Novi Grad, Ilidža,
Trnovo, Vogođća, Hadžići
ZE-DO Zenica 3343,3
Visoko, Zenica, Zavidovići, Vareš, Breza, Doboj.jug,
Kakanj, Maglaj, Olovo, Tešanj, Usora, Žepče
Tuzlanska Tuzla 2649
Tzzla, Živinice, Doboj-istok, Banovići, Čelić,
Gračanica, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lukavac,
Sapna, Srebrenik,
Teočak
Posavska Orašje 324,6 Odžak, Orašje, Domaljevac-Šamac
Bosanskopodrinjska Goražde 504,6 Goražde, Foča i Pale
Republika je Srpska podijeljena na 63 općine: Banja Luka, Berkovići, Bijeljina, Bileća,
Bratunac, Brčko, Višegrad, Vlasenica, Vukosavlje, Gacko, Gradiška, Derventa, Doboj,
Zvornik, Jezero, Kalinovik, Kneževo, Kozarska Dubica, Kotor Varoš, Krupa na Uni, Laktaši,
Lopare, Ljubinje, Milići, Modriča, Mrkonjić Grad, Nevesinje, Novi Grad, Osmaci, Pale,
Pelagićevo, Petrovac, Petrovo, Prijedor, Prnjavor, Ribnik, Rogatica, Rudo, Skelani, Sokolac,
Srbac, Srbinje, Srebrenica, Ilidža u RS, Bosanska Kostajnica, Brod u RS, Drvar u RS,
Kupres u RS, Mostar u RS, Sanski Most u RS, Stari Gradu RS, Goražde u RS, Novo
Sarajevo u RS, Orašje-Vukosavlje, Teslić, Trebinje, Trnovo, Ugljevik, Han Pijesak, Čajniče,
Čelinac, Šamac, Šekovići i Šipovo.
Prostorno, proces dezintegracije je u najvećem obim izražen u sjeveroistočnim dijelovima
(doline Usore i Spreče, te donji tok Bosne), zatim u metropolitanskom području Sarajeva, te
Goražda i Jajca.
Najizraženiji primjeri su na prostoru prijeratnih općina Trebinje iz koje je izdvojena nova
općina Ravno sa 21 naseljenim mjestom, Goražde je entitetskom granicom podijeljeno na
dvije općine i iz stare izdvojeno 20 naseljenih mjesta, a tako je nastala i općina Istočno
Trnovo, sa 18 naseljenih mjesta. Kao poseban primjer navodimo sarajevsku općinu Stari Grad,
gdje je entitetska granica podijelila 6 od ukupno 16 prijeratnih naseljenih mjesta. U ovoj
18
općini je najveći stepen dezintegracije, promatrano kroz odnos ukupnog i broja podijeljenih
naseljenih mjesta, koji iznosi 37,5%. Vrlo visok stepen dezintegracije je izražen i na primjeru
Stoca, gdje je podijeljeno 36% naseljenih mjesta i iz njih obrazovana nova općina Berkovići.
Besmislenost ovakve podjele i izdvajanja novih općina zrcali se i u općinama sa samo jednim
naseljem, ili naseljima toliko daleko od bilo kojeg središta da je život u njima zamro. Takvo je
naselje Zijemlje u istočnom Mostaru, u kojem od infrastrukture ima samo struja i to ponekad.
Slika 2 Dvadeset prvo stoljeće ili…Idilična ili tužna slika sela Zijemlje u općini Istočni Mostar
Zaključak
Suvremeno doba karakterizira udruživanje regija u ekonomske, kulturne, socijalne asocijacije
(Europa regija). Na tom principu postoji više regija kao Alpe-Dunav-Jadran, Dunav-Drava-
Sava, Panonska regija (Baranjska regija u Mađarskoj, Osječkobaranjska u Hrvatskoj i
Tuzlanska u BiH). Uključivanje pojedinih dijelova BiH u gospodarstvo Europe je poželjno i
skoro imperativ razvoja. Ali u uvjetima administrativno-teritorijalnog galamatijasa i pravnih
slaloma i veleslaloma, teško je očekivati toliko željeni zdravi kapital na ovim prostorima. Na
fonu Europe regija i gospodarskih interesnih sfera, kroz razne vidove komparativnih prednosti
i nedostatke u okruženju, treba očekivati i ponovni uspon osovina razvoja koja je za
suvremene prilike internacionalna:Mostar-Čapljina-Metković-Ploče, Split-Livno-Banja Luka i
Dubrovnik-Trebinje-Gacko. I dok nam je prvu veoma lako prihvatiti kao logičnu i očekivanu,
u dobroj mjeri i drugu-pa nju je prepoznala i međunarodna zajednica imenovavši je
dopunskim podkoridorom koridoru Vc, ova potonja je još uvijek rovita i teško pojmljiva, ali
sasvim liogična.
19
Literatura
1. Smoljan, V., Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine, knjiga IV, Gospodarska
komora HB, Mostar, 1999.
2. Vresk, M., Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, 2002.
3. Tošić, D., Gradski centri – faktori regionalne integracije Srbije, Glasnik, br. 4, Banja Luka,
2000.
4. Prlić, J., Nesvršeni mir, Mostarienzia, Mostar, 2000.
5. Demografski bilten statističkog zavoda Republike Srpske, Banja Luka, 2002.
6. Stanovništvo BiH, narodnosni sastav po naseljima, Državni zavod za statistiku, Zagreb,
1995.
7. Statistički godišnjak BiH, Sarajevo, 1988.
8. Statistički godišnjak Jugoslavije, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1989.
9. Statistički godišnjak Federacije BiH, Sarajevo, 2003, 2004.
10. Strategija razvitka Hercegovine do 2000.godine, Gospodarska komora HB, Mostar, 1998.
Izvori
Bilten statističkog zavoda Federacije BiH
Bilten statističkog zavoda BiH
Demografski bilten statističkog zavoda R Srpske
top related