RAZMJEŠTAJ NASELJA U BIH

1

Dr.sc. Snježana Musa, izv. prof.

RAZMJEŠTAJ NASELJA U BIH

Sažetak

U ovom radu izložena su obilježja naselja na teritoriju Bosne I Hercegovine. Razmještaj

naselja uvjetovan je prirodno-geografskim obilježjima, ekonomskim faktorom, prometnom

povezanošću, ali i povijesnim prilikama. Na razvoj naseljenosti nakon II. svjetskog rata

presudan utjecaj imala je nagla industrijalizacija BiH. Mnoga naselja nastala su na rubu

ranijih urbanih jezgri. Neka prigradska naselja postala su mješovit. Uz velike industrijske

pogone nastala su tipična radnička naselja. Sve to ukazuje da se urbani sustav nije razvijao

planski. Koncentracija stanovništva u sedam većih gradova, gotovo ravnomjerno raspoređenih

na teritoriju BiH, govori o nepostojanju tzv. primarnog grada, iako po koncentraciji funkcija

Sarajevo to jeste. Na drugoj strani industrijalizacije, koja odvodi seosko stanovništvo u

gradove, pojavljuju se napuštena sela. Suvremeni proces, popraćen velikim ratnim

razaranjima, ubrzao je s jedne strane proces depopulacije sela, koncentraciju u gradove, ali i

doveo do dezorganizacije mreže naselja. Taj proces ima svoje kategorizacije vezane za razinu

razgraničenja:državna granica-koja je dezintegrirala osovine razvoja započete u bivšoj

zajedničkoj državi, međuentitetska, koja iako nevidljivo izvrsno pokazuje na terenu svoje

postojanje, pa čak i županijska, koja dovodi do koncentracije funkcija u županijski centar, pri

čemu neki manji centri ostaju bez ranije stečenih funkcija.

Ključne riječi: naselja BiH, povijesni razvoj, koncentracija po administrativnim središtima,

dezintegracija uvjetovanja novim granicama na tri razine:međudržavna, entitetska i

županijska.

Abstract

Arrangement of settlements in Bosnia and Herzegovina

This work elaborates the existing characteristics of settlementing in Bosnia and Herzegovina.

Arrangement of settlement have been conditioned natural-geography characteristics,

economic factors, traffic ties so and historical characteristic. Industrialisation after II. World

War have been influence to development of settlement, i.e. economic factor and than it didn´t

development like urban plan. Concentration of people in seven higer settlements had to result

reducing namber of people in the small settlements, who are inregularly arrange. Method of

stastic and cartograpy we presented urban development sistem so we were bringing out the

problem of entities borders on development existing towns.

Key words: settlement, populations, entities, division of administration

2

UVOD

Geografski aspekt proučavanja naselja podrazumijeva njihovu fizionomsko-funkcionalnu

valorizaciju, teritorijalni razmještaj, veličinu, ekonomsku validnost i svakako povijesni

razvitak. Pod naseljem se podrazumijeva svaka skupina nastambi u kojima čovjek boravi i

vrši svoje životne funkcije. Naselja se svrstavaju prema veličini, zanimanju žitelja, obliku,

fizionomiji i dr. Najčešća podjela naselja je prema zanimanju njihovih žitelja na seoska i

gradska, ali je Bosna i Hercegovina i u tom pogledu specifična. Gospodarski razvoj u

socijalizmu uvjetovao je pojavu neke vrsti prijelaznih naselja mješovitog tipa. Ovo je

posljedica ponajprije prirodno-geografskih uvjeta, a potom i društveno-ekonomskih

karakteristika razvoja BiH kao rudarsko-industrijske, ruralne, šumsko prerađivačke i

stočarske zemlje.

Poslije II. Svjetskog rata dolazi do nagle industrijalizacije BiH. Masovan pokret stanovništva

iz ruralnih dijelova uvjetuje brz tempo deagrarizacije. Jačaju gradovi, nastaju novi kao

industrijska središta. To na suprotnoj strani izaziva depopulaciju sela i njegovo napuštanje.

Najjasniji je primjer velikih polja u kršu zapadne Bosne i Hercegovine čije stanovništvo svoje

zaposlenje traži u industrijskim regijama Banja Luke, Tuzle, Sarajeva, Zenice i Mostara.

Najjednostavnija podjela naselja je na seoska i gradska, prema aktivnosti njegovog

stanovništva, ali gore navedeni proces deagrarizacije i urbanizacije pokazali su da se u BiH

događa i proces formiranja mješovitog tipa naselja koja se formiraju nizno uz prometnice da

bi radnici bili što bliže industrijskim centrima, ali se ipak nisu u potpunosti mogli odreći

svojega ruralnog podrijetla. Nove migrante gradovi i nisu mogli prihvatiti kako po

smještajnim kapacitetima tako ni po strukturi. Takav način industrijalizacije i deagrarizacija

uvjetovali su specifičan razvoj naseobinske strukture BiH u cijelom socijalističkom periodu i

pojavu suburbanih mješovitih naselja.

Povijesni faktori su pokazali također važan utjecaj na razmještaj naselja. U neolitiku su

naselja bila na sojenicama, u brončanom dobu uz nalazišta ruda, u periodu državne

samostalnosti glavni gradovi građeni su u teško dostupnim i za obranu lakim terenima.

Srednjovjekovlje je period vlastelinskih posjeda i gradova u zidinama, turski period ima

začetke samostalnog zanatstva u osnovici grada. U periodu turske vladavine stanovanje je van

zanatskog centra. Austrougarski period razvoja gradova karakterističan je po izgradnji velikih

upravnih državnih zgrada kao vlade, željeznice, duhana i dr. Ipak je povijesni razvoj utjecao

na oblikovanje naselja po veličini.

Povijesni razvoj naselja

Razmještaj naselja u BiH vuče korijenje još iz najstarijih vremena. Prapovijesna naselja u

BiH nisu dovoljno istražena, ali jedno od najstarijih staništa je sasvim sigurno pećina Badanj

kod Stoca, na čijim je zidovima otkriven crtež lova čija se starost procjenjuje na preko 12.000

godina. Paleolitska staništa su Kamen, Londža i Crkvina u Makljenovcu na ušću rijeke Usore,

3

Kušum u Karušama, Mala Gradina u Kulašima, Visoki Brdo u Ljupljanici, Danilovića brdo i

Grabovca brdo u Podnovlju, Krndija u Potočanima, Gradina u Varvari na izvorištu rijeke

Rame, Crvena stijena i druga.

Neolitska staništa su bila u Zelenoj pećini kod Bune, u dolini rječice Zgošća kod Kaknja, u

Butmiru kod Sarajeva, Nebo kod Bile u blizini Travnika, Obri kod Ćatića (Kakanj), Lisičići

kod Konjica, Gornja Tuzla, pećina Hrustovača kod Sanskog Mosta, Zecovi kod Prijedora.

Većina ovih naselja nastala je na izravnoj kontinuiranoj prometnici između zapadnog

Mediterana i Panonije na pravcu Jadransko more, Neretva, Fojnica, Bosna, Sava, koja i do

danas egzistira sa malim izmjenama.

Ilirska naselja u BiH mogu se locirati samo po gradinama i njihovim iskopinama. To su

Ošanići kod Stoca, Pod u Bugojnu, Gradina kod Bosanske Gradiške, Ripač kod Bihaća.

Rimski period u BiH poznaje već municipije i kolonije, čije iskopine nalazimo u dolinama

rijeka Trebižata, Neretve, Save, Jadra, Vrbasa, Bosne i dr. To su: Mogorjelo, Bigeste (kod

Ljubuškog), Vitina, Delminium (Tomislavgrad), Argentarium današnja Srebrenica, Kastel u

Banjaluci, Ilidža kod Sarajeva, Breza koja se zvala Hedum, a od starog imena Rogatica ostalo

je samo tri slova Ris...

Srednjovjekovna bosanska država imala je razvijen sustav gradova. Najčešće su to bili

gradovi obrambenog tipa u kojima su stolovali kraljevi. Takvi su bili Bobovac, Jajce,

Kozograd, Blagaj… Razvoj gradova uvjetovan je izvjesnom specijalizacijom u proizvodnji,

kada se pojavljuje višak proizvoda koji valja prodati ili razmijeniti. Ovdje se radilo o rudi,

stoci, voću i dr. Tako su gradovi nastajali i na putevima prema moru, tadašnjem ishodištu

trgovine. Pojava robno-novčanih odnosa uvjetuje pojavu trgova, oko kojih se poslije stvaraju

gradovi. Urbanizacija u srednjem vijeku vezana je za kraljeva sjedišta i sjedišta njegovih

velikaša. Takvi su bili Jajce, Ključ, Bobovac, Sokol i dr.

Prodorom Osmanlija urbanizacija stagnira. Oni su donijeli feudalni sustav organiziranja

države i uprave. Gradovi su postali stjecište puteva, mjesta hanova, magaza. U gradskim

sredinama uglavnom se nalaze zanatlije. Tada se na srednjovjekovnu jezgru nadograđuju

specijalizirane islamske četvrti prepoznatljivi u našim gradovima kao Kundurdžiluk,

Kazandžiluk, Bravadžiluk, Ćurčiluk i dr. Život se odvijao u odvojenim dijelovima u

mahalama. U tim čaršijama svoje su četvrti imali dubrovački trgovci, a zvale su se Latinluk.

U tim će se čaršijama kasnije, poslije protjerivanja iz Španjolske naseliti i Jevreji - Sefardi.

Islamski gradovi imali su zanatsku, trgovačku i vjersku funkciju. Stanovanje je bilo van

grada. Tako u horizontalnoj morfostrukturi islamskog grada razlikujemo: trg ( tepa ili pazar ili

pijaca), čaršiju sa zanatlijama i mahale u kojima se živjelo iza visokih zidova. Glavni centri

tada su bili Sarajevo, Foča, Travnik, Banja Luka, Zvornik, Mostar, Livno i Čajniče. Status

grada tada je bio strogo određen od državne vlasti, a ovisio je od administrativno političke,

vojne, upravne, trgovinske, obrambene ili vjerske funkcije: pazar, palanka, kasaba i šeher.

Dolaskom Austro-Ugraske počinje izgradnja prometnica - osobito željeznica. Uvjetuje to

razvoj novih urbanih centara koji niču kao industrijske radionice za opremanje parnog stroja

ili njihove popravke. Stari gradovi se moderniziraju, nova naselja nastaju oko rudokopa,

pilana, ali i na poznatim lječilišnim vodama: Kakanj, Lukavac, Zavidovići, Drvar, Kalinovik,

Bosansko Grahovo, Han Pijesak, Hadžići, Teslić, Ilidža, Fojnica. Naselja dobivaju europska

obilježja, jer se formirala domaća trgovačka klijentela koja gradi svoje vile. Tako dolazi do

4

dvojne urbane strukture bosanskog grada, na islamsku četvrt naslanja se srednjoeuropski

grad.

Između dva rata gradovi stagniraju. U Drugom svjetskom ratu mnoga naselja su razorena.

Poslije Drugog svjetskog rata dolazi do ubrzane industrijalizacije i urbanizacije. Tada gradska

naselja mijenjaju svoju fizionomiju i funkciju. Industrijalizacija je dala nekoliko potpuno

novih naselja u BiH kod kojih se demografski rast ogleda u podizanju potpuno novih planskih

gradskih četvrti: Novi Travnik sa razvijenom namjenskom industrijom, Vitkovići sa

tvornicom dušičnih gnojiva, Banovići na velikom rudokopu, Jablanica sa hidroelektranom itd.

Sedamdesetih godina počinje koncentracija naselja oko prometnica, željezničkih postaja itd.

Dakle, cilj je bio biti što bliže prometnici i na taj način stizati odraditi osam sati u industriji i

vratiti se u svoje prigradsko naselje te biti poljoprivrednikom. Tako su nastala brojna naselja

tzv. mješovitog tipa.

Suvremena mreža BiH gradova počiva na predratnoj urbanoj strukturi. Na takvoj mreži

izdvaja se Sarajevo kao glavni grad, najveći centar, te administrativno i upravno središte.

Makroregionalni centri bili su Banja Luka, Tuzla, Mostar i Zenica. Regionalni centri bili su

Bihać, Brčko, Doboj, Prijedor, Modriča, Trebinje. Povlačenjem međuentitetske linije došlo je

do razbijanje jedinstvene urbane strukture gradova BiH. Danas, deset godina poslije

povlačenja te linije i naravno poslije petogodišnjeg rata, kojim je povučena i državna granica,

dogodile su se neke promjene u funkciji gradova. Tako je Trebinje gotovo u potpunosti

izgubilo svoju turističku funkciju, Jajce industrijsku, Stolac više nije regionalni centar,

Čapljina nema skoro nikakvu regionalnu funkciju itd. Ali, na drugoj strani pojavilo se Brčko

kao vrlo važan centar. Suvremena politička i administrativna podjela izvršila je funkcionalnu

promjenu većine makroregionalnih i regionalnih centara. Tako je Banja Luka postala glavni

grad Republike Srpske, a na nju se nastavlja nova mreža gradova u Republici Srpskoj koja je

uvjetovana novim funkcijama. Bijeljina, Istočno Sarajevo, Trebinje, Foča i dr. Na drugoj

strani u Federaciji BiH dolazi do kantonizacije teritorija i nova urbana mreža podliježe novim

funkcijama županijskih središta. Tako se pojavljuju Livno, Široki Brijeg, Goražde kao novi

regionalni centri. To narušava osobito urbanizaciju lašvanske doline gdje je dvojnost Bugojna

sa Gornjim Vakufom potpuno prestala, kao uostalom Travnika i Novog Travnika...Posebnu

pozornost u ovim okvirma valjaloi bi posvetiti podrušju lašvanske dolini i nastajanja Grada-

regije oko suvremenih tržnih centara. No nepostojanje monitoringa suvremenih podataka nam

onemogućuje materijalizirati činjenicu nastanka sasvim nove urbanizacije u području Nević

polja.

Teritorijalni razmještaj naselja u BiH

Povoljni prirodno-geografski uvjeti za stanovanje, gospodarsku aktivnost i dostupnost jedan

su od glavnih čimbenika pri nastanku naselja. Tako su i prva naselja kao i prvi gradovi nastali

na kontaktu dvaju različitih prirodno-geografskih sredina. One su omogućile manju

samoovisnost , jer su nastajali na kontaktu dvaju sredina koje su proizvodile različite

proizvode. Mjesto njihove razmjene postalo bi vremenom trg oko kojeg bi se počele

pojavljivati nastambe, te tako razvilo središte sa više funkcija. Na razmještaj naselja utječu

dakle geografski, ekonomski i povijesni uvjeti. Svaki od ovih faktora ima svoj odraz u

5

razmještaju i veličini naselja u BiH. Ipak, ne želeći upasti u geografski determinizam, čini se

da su prirodno-geografski uvjeti pridonijeli uspostavi mreže naselja u BiH, dakle onomu što

se naziva urbana armatura naselja. Sukladno tomu u BiH razlikujemo tri velike prirodno-

geogarfske cjeline za koje se vezu specifični vidovi naselja.

1. Peripanonska Bosna posjeduje brojčano velika sela, sa ušorenim kućama pored puta

širokim seoskim atarom, što ukazuje na dominaciju poljodjelstva. U tom sjevernom dijelu

BiH naselja su nizna, ušorena i mnogoljudnija. Njihova topografija pokazuje veliko

ekonomsko dvorište i polje van sela, ili su to pak osamljeni salaši. U građevinskom materijalu

dominira cigla. Njome je popločano i dvorište.

2. U planinsko kotlinskom dijelu pojavljuju se poljodjelska i stočarska naselja. Poljodjelska su

u kotlinama, gdje su smještena na rubu kotlinskog proširenja tako da je obradiva površina

ostavljena van građevinskog iskorištavanja. Stočarska naselja su u višim nadmorskim

visinama i raštrkana da jedno stado ne smeta drugom. Sela su obično smještena na južno

orijentiranim padinama. Krovovi su im obvezno od lima ili šindre. Ponekad su to kuće u

čijem prizemlju je štala, jer je tako toplije i ljudima i životinjama. Planinska tj. Dinarska

Bosna poznaje razbijeni tip sela sa raštrkanim kućama i brojnim zaseocima. Kuće su od

drveta, šiblja i blata, sa stočarskim kolibama, torovima i transhumanim kretanjem stočara.

Sela u visokom kršu su uglavnom stočarskog karaktera. Razbijena su po krškim udolinama,

na rubu dolaca ili oko rijetkih vrela. Imaju danas uglavnom povremeni karakter. U njih se

stoka izgoni u ljetnoj polovici godine. Stočarske kolibe ili katuni građeni su od drveta, sa

krovom od slame ili drveta. Česta je kombinacija stambenog i ekonomskog dijela građevine:

kuća za stanovanje nad ponorom gdje je snaga vode iskorištena za pokretanje mlinskog

kotača.

3.Sela u niskoj Hercegovini su na rubu polja u kršu, ponikava, na rubu udoline u kršu ili na

kontaktu fliških i vapnenačkih naslaga. Kuće su građene iz kamena sa kamenim ili slamnatim

krovom. U niskoj Hercegovini sela su također mnogoljudna, a kuće smještena na rubu polja u

kršu, daleko od poplavne ravni ili na obodu obradive ponikve.

Sela BiH dugo su zadržavala svoj povijesni razmještaj. Stočarstvo i zemljoradnja bile su

osnovno zanimanje velikog broja stanovnika. Polunomadsko stočarenje uvjetovalo je još

uvijek zadržavanje naselja u visokim planinskim područjima, a to je imalo za posljedicu

njihovu raštrkanost. U, za poljodjelstvo pogodnijim područjima, sela su se grupirala i u

peripanonskom pojasu nastalo je ušoreno ili zbijeno selo. Gradovi su se razvijali kao općinska

industrijska središta što se vidi i po povećanju njihova stanovništva.

Analiza veličine naselja u BiH

Prema podacima Popisa stanovništva iz 1991.g. BiH je imala 5825 naselja. U prethodno

navedenom podatku,bez obzira na definiciju naselja,našlo se i 30 naselja bez iti jednog žitelja.

6

Tablica 1 Promjene veličine i broja naselja u BiH u periodu 1948.-1991.g.

Izvori: Strategija prostornog uređenja BiH, Statistički godišnjaci BiH, popisi stanovništva BiH, Izvor: Stanovništvo BiH, narodnosni sastav

po naseljima, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1995.

Pokušavamo postaviti sliku današnjeg broja naselja u BiH, te ratnim razaranjima pridodati tih

30 nenaseljenih naselja, i nikako ne uspijevamo. Sasvim je izvjesno da se u proteklom ratu

desilo pregrupiranje stanovništva kako po nacionalnoj, teritorijalnoj, ali sigurno i smještanoj

karakteristici. Može se reći da je veliki broj visokoplaninskih naselja uništen, ali isto tako na

drugoj strani i revitaliziran. Neka naselja u posavini su potpuno uništena (npr. u općini

Derventa) i do danas nisu obnovljena, a neka su pak sasvim nanovo postavljena kao.

Promjena broja i veličine naselja u BiH kroz povijest imala je također svoje specifičnosti.

Prosječna veličina naselja u BiH prema godinama Popisa stanovništva pokazuje generalni

porast broja žitelja u naseljima od 433 stanovnika iz 1948., 557 stanovnika po naselju u

1961., već 1971. prosječno je naselje u BiH imalo 637, a 1981. 700 i konačno 1991.g. 749

stanovnika. Iako zvaničnih podataka o suvremenom stanju nema lako je zaključiti da se broj

naselja poslije ovoga rata smanjio, ona su postala mnogoljudnija i premještena su u područja

oko prometnica.

Najbrojnija su i 1991. kao i 1971. i 1948. godine bila najmanja naselja u skupini od 1 do

1.999 stanovnika, ali se postotni udjel tih naselja smanjio sa 79,5% iz 1948. na 64,6 iz 1971.

na 50,4% 1991.g. U isto vrijeme su se dva najveća grada BiH, Sarajevo i Banjaluka

udvostručili brojem stanovnika i sa koncentracije od 6% stanovništva BiH u 1971. povećali

na 13%. Prosječna veličina naselja iznosila je 751,4 stanovnika. Ukazuje to na značajnu

karakteristiku naseljenosti BiH-nju čine uglavnom mala naselja. Najveći broj stanovnika živi

u naseljima od 20.000 do 50.000 stanovnika. Čak 95% naselja BiH imalo je manje od 2.000

stanovnika. U njima je živjelo oko polovice stanovništva. Čak 25% svih BiH naselja imalo je

manje od 100 stanovnika.

Veličina naselja u BiH može se promatrati i kroz koeficijent urbane primarnosti. To je

pokazatelj koji se dobije kao odnos broja stanovnika najvećeg prema stanovnicima ostalih

gradova. Prevelika koncentracija stanovnika u glavni grad karakteristika je cijelog Balkana:

Popis do 1.999 st. 2.000-4.999 5.000-9.999 10.000-

19.999

20.000-

49.999

50.000-

99.999

100.000 i više Ukupno BiH

god. Nas. Stan. Nas. Stan. Nas. Stan. Nas. Stan. Nas. Stan. Nas. Stan. Nas. Stan. Nas. Stan.

1948. 5779 2028913 84 277060 12 80644 2 28681 4 100507 1 84584 -- -- 5882 2550409

1953. 5765 2182836 104 292547 14 93489 3 37549 5 147156 1 93825 -- -- 5882 2847402

1961. 5729 2367077 114 317981 26 169095 6 101364 3 159841 3 60950 1 112551 5882 3278402

1971. 5678 2418971 158 445629 31 244140 5 72267 5 144223 3 196020 2 224781 5882 3746031

1981. 5624 2331744 188 533838 30 202921 21 268850 6 175774 3 479504 1 123807 5877 4116438

1981. 5624 2331744 188 533838 29 195302 21 268850 5 145027 2 191234 2 450553 5874 4116438

1991. 5569 2198895 182 542228 35 224975 26 343336 8 278804 3 207371 2 568968 5825 4364577

7

Zagreb je pet puta veći od Splita, Skopje, Beograd i Podgorica su deset puta veći od Velesa,

Novog Sada i Nikšića. Međutim, i u tom pogledu BiH je izuzetak. Sarajevo kao najveći grad

(sa 416.497 stanovnika 1991. godine) bio je 2,9 puta veći od drugog po veličini grada Banja

Luke. Sljedeća tri grada skoro pravilno teritorijalno razmještena imaju oko osamdesetak

tisuća stanovnika: Zenica, Tuzla i Mostar.

Tablica 2 Broj i veličina naselja prema Popisu stanovništva 1991.g.

Naselja prema broju stanovnika

broj naselja broj stanovnika broj sela %

bez stanovnika 30 0,5

do 199 stanovnika 2.388 208.830 41 4,8

200 do 499

stanovnika

1.578 524.834 27,1 12,1

500 do 999

stanovnika

1.016 714.548 17,4 16,3

1000 do 1.999 557 759.524 9,6 17,3

2.000 d0 4.999 182 530.313 3,1 12,1

5.000 do 9.999 35 240.566 0,6 5,5

10. 000 do 19. 999 26 353.163 0,4 8,1

20. 000 do 49. 999 8 278.811 0,15 6,4

50. 000 do 99. 999 3 252.662 0,06 5,7

100. 000 i više 2 513.782 0,04 11,7

5825 4.377.033 99,95 100 Izvor: Stanovništvo BiH, narodnosni sastav po naseljima, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1995.

U općem broju naselja dominiraju naselja do 200 stanovnika. Njihov je razmještaj specifičan:

Najveći broj naselja sa prosječnom veličinom od 200 stanovnika pred rat su imale općine

Goražde 187, Trebinje sa 178 naselja, Višegrad 163, Konjic 151, Foča 120 i Rogatica 119

naselja. Odmah se da zaključiti: najbrojnija su naselja po nepristupačnim i slabo obradivim

područjima istočne Bosne i Popova polja. Pripadaju tipu raštrkanih naselja.

Urbanizacija i suvremena mreža gradova u BiH

U procesu urbanizacije BiH najznačajniji je razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti,

industrijalizacija i preseljenje stanovništva u industrijske zone. To je primarna faza

urbanizacije. Taj je proces zahvatio BiH šezdesetih godina prošlog stoljeća a stupanj

urbanizacije bio je 20%. Taj podatak je 1991. bio 39,5%, i to pokazuje relativno nizak stupanj

urbanizacije u odnosu na okruženje. Tako je prema procjeni Međunarodne banke za obnovu i

razvoj iz 2003.g. a objavljeno u publikaciji Upravljanje vodnim resursima u JI Europi taj

podatak za R Hrvatsku bio 58%, za SCG 53%, dok je BiH tek 43%.

8

Kako je “Tempo urbanizacije socijalno-georafski fenomen, usko vezan sa društvenim

uređenjem i političkim stanjem jedne zemlje i zavisi u mnogome od društvenih

tokova“(Spahić, 106), taj fakat se najbolje i odslikava na urbaniaciji BiH. Podatak o jedva

40% urbaniziranog staovništva stavlja nas u ravan Afrike u prosjeku. Ona je naime prema

podacima FAO sekcije Food and nutrition u 2000.g. imala 39% urbaniziranog stanovništva. U

isto vrijeme Europa je imala 71%, Angloamerika 87, svijet 51% urbaniziranog življa.

Ako pogledamo razvoj gradsklog stanovništva u bivšoj zajedničkoj državi opet primjećujemo

zaostajanje BiH . Hrvatska je npr. Imala 1971.g. već 41, 1981.g. 51 i 1991.g. 54% gradskog

stanovništva.

Tablica 3 Porast urbanog stanovništva u nekim regijama Svijeta

Izvor: FAO sekcije Food and nutrition u 2000.g.

Ipak, valja naglasiti i činjenicu da se suvremeni procesi urbanizacije u svijetu odvijaju na

sasma drugačiji način od preseljavanja u velike gradove (govorimo o razvijenim sredinama, a

ne o slam-ovima, squatteri-ma i favelas-ima-u siromašnim sijelovima Amerike). Naime,

urbanizacija, koja podrazumijeva infrastrukturu u selima, način je organizacije stanovanja u

svih razvijeniom sredinama svijeta. Tako se razina urbanizacije BiH, makar jako zaostaje u

okruženju, može biti postavljena prijemosnicom u suvremenom procesu razvoja naselja i

naseljavanja. Problem BiH nije ostajanje stanovništva na selu, nego slaba razina

urbaniziranosti našeg sela. Ovim se problemom kod nas skoro nitko ne bavi, a prema našim

istraživanjima upravo bi to mogao biti zamajac budućeg razvoja.

Velike su regionalne razlike u stupnju urbaniziranost BiH. Peripanonska Bosna ima

najurbaniziranija naselja. Sva su velika i broje najveći broj gradskih naselja. Planinsko-

kotlinska Bosna ima najveće gradove BiH zbog jačanja industrije i upravnog središta

Sarajeva. Tako se u sarajevsko-zeničkoj kotlini koncentrirala industrija i naselja: Sarajevo,

Zenica, Kakanj, Visoko, Kiseljak, Vareš, Travnik, Vitez i dr. Najveća naselja su u

peripanonskom obodu BiH, ali odmah s njima dolaze i naselja u niskoj Hercegovini: općina

Banjaluka je na prvom mjestu sa prosječnom veličinom naselja od 3.621 stanovnika, općina

Mostar imala je 1991. prosječnu veličinu naselja od 2.221 stanovnika. Općina Odžak sa

2.146, općina Gračanica sa 2. 111, općina Tuzla 1.994, općina Živinice 1.889, općina Zenica

1.796, općina Modriča 1.695, općina Bijeljina 1.616 stanovnika.U procesu industrijalizacije

počelo je napuštanje naših sela u višim planinskim dijelovima, napuštanje poljoprivrednog

Oblasti 1920. 1940. 1960. 1980. 2000.

Europa bez SSSR 46 53 58 82 71

Angloamerika 52 59 70 81 87

Australija i Oceanija 47 53 64 75 80

Istočna Azija 9 13 23 31 40

Latinska Amerika 22 31 49 60 80

Afrika 7 11 18 28 39

Svijet 19 25 33 46 51

Hrvatska 25 33 51

BiH 34 40

9

područja i preseljenje. Najveće promjene su se dogodile u dolinsko-kotlinskoj regiji koja je i

doživjela najjaču industrijalizaciju. Pravila reda veličine gradova u BiH između Drugog i

posljednjeg rata pokazuju da je u nekoliko slučajeva došlo do neravnomjernosti u rastu i

razvoju nekih gradova. Tako su enorman razvoj sedamdesetih godina imali Bugojno,

Bosanski Novi, Prijedor, Trebinje…

Tablica 4 Porast broja stanovnika najvećih gradova u BiH

Izvor: Izvor: Stanovništvo BiH, narodnosni sastav po naseljima, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1995.

Najveći porast u navedenom periodu imalo je Bugojno, potom Prijedor i Trebinje. Da to nije

slučajno govori i podatak o povećanju gospodarskog značenja ovih naselja. Tako je Bugojno

dobilo tvornicu biro strojeva, otvorena je vila Koprivnica, Prijedor tvornicu tekstila Sana, a

Trebinje tvornicu alatnih strojeva i što je osobito važno cestovnu komunikaciju sa

Dubrovnikom kojemu je faktički bilo predgrađe.Ipak BiH nema izrazito diferenciran glavni

centar. Banja Luka je samo 1,9 puta manja od Sarajeva, dok npr.ako usporedimo sa našim

susjedima vidimo da je to izuzetno značajno jer je Zagreb pet puta veći od najvećeg drugog

Splita, te je i koncentracija gospodarske moći tako podijeljena. Na istoku, u Srbiji ta je

koncentracija još jače izražena. Ondje je Novi Sad kao drugi po veličini deset puta manji od

Beograda. Najdalju diferencijaciju imala je Makedonija u kojoj je došlo do koncentracije

50% stanovništva u glavnom gradu Skopju.

Godine

Grad

1991. 1953. Razlika porast u

%

Sarajevo 416.497 208.795 207.702 99%

Banjaluka 143.079 44.231 98.848 223%

Zenica 96.027 35.519 60.508 170%

Tuzla 83.770 26.672 57.098 214%

Mostar 75.865 25.859 50.006 193

Bihać 45.553 16.946 28.607 169%

Brčko 41.406 12.602 28.804 228%

Bijeljina 36.414 14.303 22.111 154%

Prijedor 34.635 8.894 25.741 289%

Doboj 27.496 8.997 22.696 205%

Bugojno 22.641 4.800 17.841 371%

Trebinje 21.870 6.161 15.709 255%

Travnik 19.041 9.558 9.483 99%

Trinaest

gradova

1.064.294 423.337 645.154 153%

Ostala BiH 3.272.739 2.449.981 822.758 34%

10

Tri grada BIH Zenica, Tuzla i Mostar gotovo se u stopu prate, ali niti jedan u užoj gradskoj

jezgri nije imao sto tisuća stanovnika. Iza njih dolazi skupina gradova koji imaju do 50.000

stanovnika. To su Bihać, Brčko, Bijeljina i Prijedor. Grupacija od 20.000 do 25.000 ljudi

imala je 1991. godine 5 gradova: Bugojno, Trebinje, Travnik, Derventa i Sanski Most. Te je

godine BiH imala 26 gradova čija je veličina bila od 10.000 do 20.000 stanovnika

Regionalno promatrano, Hercegovina je najslabije urbaniziran prostor BiH. Razlike su

uvjetovane gospodarskim karakteristikama prostora, povijesnim prilikama, društveno-

ekonomskim karakteristikama i dr. Ondje su naselja velika, ali je njihova orijentacija bila

agrarna te nije dolazilo do jače koncentracije stanovništva u gradove. Središta općina sve do

posljednjeg rata imala su također agrarnu funkciju kao Grude, Široki Brijeg, Posušje…Danas

je za ovu pokrajinu karakterističan svjetski proces urbanizacije sela. Središta županija ne

dobivaju veći broj stanovnika, ono ostaje na selu, a samo se selo oprema najsuvremenijom

infrastrukturom.

Razvoj sustava naselja u BiH do rata karakterizirale su dvije konstante: lokalno se očuvala

disperzija bez obzira na deagrarizaciju, ali se stvara centar općine kao jako naselje sa

centralnim funkcijama. Za BiH je karakteristično i to da je disperzija sedam najvećih naselja

sa koncentracijom funkcija gotovo ravnomjerno raspoređena u BiH. Kada se pak radi o

manjim gradovima, valja reći, da su oni bili neravnomjerno raspoređeni i da je urbana

struktura BiH pred rat još uvijek bila u nastajanju. Uoči Prvog svjetskog rata 10.000 st. imali

su Sarajevo, Tuzla, Banja Luka. Intenzivno preseljenje stanovnika u gradove počinje tek

nakon Drugog svjetskog rata, kada dolazi do jače industrijalizacije, što utječe na polarizaciju

gradskih sredina i funkcionalne tipove. Formira se gospodarsko gravitacijsko područje,

odnosno razlikuju se gradovi i periferija, počinje pražnjenje malih sredina kao područje

Zapadne Bosne, Istočne Hercegovine, Glasinac….. Prekretnica u povećanju broja

stanovništva vodećih gradova u BiH dogodila se nakon Drugog svjetskog rata, dakle upravo u

periodu socijalističke industrijalizacije. Takav je razvoj potaknuo prostorna preseljavanja i

urbani razvoj. Gradovi su se razvijali kao općinska industrijska središta koja su imala

karakter zatvorenih basena oko Sarajeva, Zenice, Tuzle, Banjaluke i Mostara, tako da se i

koncentracija gradskog stanovništva odvijala u tih pet regija. Ipak, Bosna i Hercegovina je

slabo urbanizirana. Udio gradskog stanovništva ondje je manji od 40%. U razvijenim

zemljama taj je podatak više od 75%.

Definiranje pojma grada razlikuje se od sredine do sredine. Upravno-pravni okvir u BiH nema

baš sasvim jasno definiran taj segment uprave, pa se recimo u čl. 5. grad definira kao

"jedinica lokalne samouprave koja predstavlja urbanu, infrastrukturnu cjelinu, povezanu

svakodnevnim potrebama stanovništva". Suvremena geografija grad definira sa najmanje tri u

tri grupe relevantnih obiljezja i to: demografska obilježja kojima se utvrdjuje

veličina(br.stanovnika) i demografska struktura stanovništva naselja, potom funkcionalna

obilježja koja ukazuju na funkcionalnu strukturu i funkcionalno znacenje naselja u prostoru I

trečća je fizionomsko-morfološka obilježja koja ukazuju na kompaktnost naselja tj.na gustoću

i na način izgradjenosti naselja urbanim sadržajem kao I na fizionomske karakteristike

urbanog sadržaja. Na osnovu toga Vresk (2000) izvodi uopćenu geografsku definiciju grada

11

po kojoj je GRAD kompaktno,izgradjeno veće naselje u čijim sekundarnim i tercijarnim

djelatnostima radi veći dio aktivnog stanovništva i to ne samo za vlastite potrebe nego i za

potrebe stanovništva šireg prostora.

Godine 1991. predznak gradskoga naselja imalo je 109 naselja u BiH. Pola milijuna

stanovnika zabilježilo je samo Sarajevo sa okolinom, a Banja Luka oko 100 000 stanovnika,

Zenica, Mostar i Tuzla imali su oko 50.000 stanovnika. U tim je gradovima živjelo 39,5%

stanovnika BiH. Za proces urbanizacije i funkcioniranja BiH gospodarstva i drugih

centralnih funkcija, posebno je važan razvoj upravnih centara: Sarajeva, Mostara, Tuzle,

Banja Luke, Zenice, Bihaća, Brčkog i dr. Daytonska granica oformila je drukčiju mrežu

nodalno-funkcionalnih centara. Danas se odvojeno razvijaju Sarajevo i Banja Luka kao centri

entiteta. Prate ih županijski centri kao Mostar, Zenica, Tuzla, a potom i grupacija županijskih

središta niže funkcionalnosti: Doboj, Orašje, Livno, Široki Brijeg, Travnik. Ta naselja imala

su specifičan povijesni razvitak, etape razvoja, prostornog širenja i tok pridobijanja središnjih

funkcija. Ovi gradovi će vjerovatno biti privlačni faktori u daljnjem pražnjenju sela i

prostornoj diferencijaciji BiH. Obzirom na županizaciju Federacije izvjesno je formiranje

nekih novih centara kao Široki Brijeg na jednoj i odumiranja, kao Stolac na drugoj strani. Tu

sudbinu pretrpjet će, sasvim sigurno i Jajce, Rogatica, Trebinje, Derventa, Bosanski Novi, jer

su postala pogranična mjesta. Drugačija je situacija u Republici Srpskoj, koja ima ogroman

prostor i mali broj stanovnika, 49% teritorije BiH i oko 1.000.000 stanovnika. Površina

Republike Srpske iznosi 25.053,2 km2 odnosno 39,2 st/km

2, što je daleko ispod gustoće

naseljenosti u Europi, a to u krajnjoj liniji znači i prazan prostor Istočne Bosne, Istočne

Hercegovine, planinskog područja Borja, Uzlomca, područja Šipova i dr. Koncentracija

stanovništva izvršena je u Banja Luci, Brčkom i Bijeljini.

Tablica 5 Porast broja stanovnika pet vodećih gradova

Godina Sarajevo Banja Luka Tuzla Zenica Mostar

1879. 20.777 9.560 6.497 2.103 10.848

1885. 26.268 11.357 8.850 3.073 12.665

1895. 38.038 14.800 10.227 4.226 14.370

1910. 51.919 13.566 12.035 7.215 16.392

1921. 66.317 18.001 14.036 7.632 18.176

1931. 78.137 22.165 16.708 9.078 20.295

1948. 197.101 37.003 22.731 24.124 21.658

1953. 208.795 44.231 26.672 35.519 25.859

1961. 277.615 60.950 41.450 50.576 35.283

1971. 359.452 90.831 58.550 70.671 47.802

1981. 448.519 123.937 71.740 85.448 63.427

1991. 527.049 143.079 83.770 96.027 75.865

12

Grafikon 1 Kretanja broja stanovnika u pet najvećih BiH gradova

Prema modelu nodalno funkcionalne regionalizacije, koja se često koristi u svijetu, u BiH se

izdvajaju središta različite veličine i različitog utjecaja na okolni prostor. Prema tom modelu

postoje: makroregionalna središta, manja od njih su subregionalna središta, potom regonalna i

namjanja su mikroregionalna središta.

1. Makroregionalna središta imaju više od 100.000 stanovnika : Sarajevo, Banja

Luka

2. Subregionalna središta imaju 75.000 do 100.000 to su Mostar, Tuzla, Zenica

3. Regionalna središta imaju od 50.000 do 75.000 stanovnika –zanimljivo, u BiH

prema podacima Popisa stanovništva iz 1991.g. nije bilo naselja ove veličine,

naravno mjereno brojem, a ne funkcijama.

4. Mikroregionalni centri: Bihać, Brčko, Doboj, Maglaj, Prijedor, Travnik, ali i

Administrativno-teritorijalna podjela na općine izdvojila je općinska središta kao

centre okupljanja.

5. Nanoregionalni centri kao naselja sa manjim brojem stanovnika koja su nastala

kao rezultat koncentracije funkcija na lokalnoij samoupravnoj opoćinskoj razini:

Bijeljina, Teslić, Geačanica, Velika Kladuša, Livno, Konjic, Trebinje,

Ljubuški……..

Monocentrični razvoj općina

Administrativno-teritorijalna podjela teritorija BiH uvjetovala je u posljednjih pedeset godina

formiranje nodalno-funkcionalnih centara u sjedištima općina. Privlačnost općinskih središta

ogleda se u činjenici da je 1953. godine u njima živjelo oko 15% stanovništva BiH,

1961.godine već 24,1%, a 1991. godine 39,5% njezina sveukupnog stanovništva.

0

100000

200000

300000

400000

500000

600000

1879. 1885 1895. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991.

Sarajevo

Banjaluka

Tuzla

Zenica

Mostar

13

Preseljavanje i razmještaj stanovništva pod utjecajem posljednjeg ratnog sukoba posljedica je

koncentracije u gradovima tako da podatci iz 2004. godine govore da je u gradovima veličine

od 10 000 do 100 000 i više zabilježeno 97,1% stanovništva Federacije.

Udio gradskog stanovništva jedan je od pokazatelja stupnja urbanizacije. To se stanovništvo

koncentriralo u gradove kako smo vidjeli u početnom stadiju putem industrijalizacije, a u

drugoj fazi procesom tercijarizacije, odnosno širenja uslužnih djelatnosti. Prema podatcima iz

1991. godine smatra se da je 75% stanovništva BiH van agrarne funkcije, ali nisu svi gradski

stanovnici. Oni svakodnevno putuju na rad kao dnevni migranti i vraćaju se na selo. Tako se

selo urbanizira jer mijenja strukturu svojega stanovništva. Peko 25% zaposlenih u industriji

imali su čak 26 gradskih naselja. To su industrijski gradovi. Dominaciju tercijarnih djelatnosti

imali su čak 63 središta općina, a samo je osam naselja središta općina imalo više od 25%

zaposlenih u agrarnim djelatnostima te su se smatrala poljoprivredni: Čitluk, Čelinac, Grude,

Laktaši, Kalesija, Pale, Han Pijesak i Ugljevik.

Gradska naselja u BiH podložna su promjenama koje su uvjetovane kako administrativnim

granicama tako i promjenama u prostornoj lokaciji gospodarskih pogona. Općinska središta

bila su privlačni centri velikom broju stanovnika. Kako se u općinskim središtima

stanovništvo uglavnom bavi sekundarnim i tercijarnim djelatnostima, to se iz prethodnog

podatka da zaključiti da je stupanj urbanizacije u BiH bio relativno nizak, a da je navedeni

podatak ujedno i približan podatak o broju gradskog stanovništva BiH.

Grafikon 2 Povećanje udjela stanovništva u općinskim središtima

Taj je podatak daleko manji od zemalja europske unije, što potvrđuje tezu da BiH nije

urbanizirana zemlja. Protekli je rat pospješio

deagrarizaciju, te se smatra da je bosansko-

hercegovačko selo danas uglavnom prazno, te

da na selu živi manje od 50% stanovništva, a

više od 50% seoskog stanovništva ne bavi se

agrarnom proizvodnjom.

Suvremeno stanje urbane mreže

Gradovi su formirali sustav naselja koji čini

ekonomski i socijalni prostor BiH. Osnovni

urbani pravac čine gradovi u dolinama Bosne i Neretve. Na njega se bočno nadovezuje sustav

gradova u dolinama Vrbasa i Lašve. Pravilo da gradovi nastaju na kontaktu dvaju različitih

prirodnih sredina pokazalo se ispravnim i na području kontakta Peripanonske Bosne i

Planinskog prostora na cijelom potezu od Bihaća, Prijedora, Banja Luke, preko Doboja i

Tuzle do Zvornika. Oni su iz početnih oblika razvojnih polova u prostornom smislu postali

0,00%

20,00%

40,00%

60,00%

80,00%

100,00%

120,00%

1953. 1961. 1991. 2004.

14

osovine razvoja BiH. Suvremeno stanje u urbanoj strukturi također se može definirati kroz

oblikovanje Sarajevske metropolitenske regije, za slično područje oko Tuzle i Živinica te se

ona definira kao Tuzlanski grad region, Lašvanska dolina sa trijadom Travnik-Novi Travnik-

Vitez naziva se grad region u fazi embriona, u Posavini su dvojni gradovi kao Odžak i

Modriča, a brojni su konruralni regioni na općinskim i međuopćinskim razinama.

Zakonitosti formiranja centraliteta i zona njihovog utjecaja nisu adekvatno istraženi, ali se zna

da su administrativno-političke podjele utjecale na stvaranje različite razine centraliteta

gradskih naselja u BiH. Općinski sustav naseljavanja izgradio je mrežu općinskih centralnih

naselja u 109 općinskih centara što je dovelo do polarizacije općinskih naselja u centar i

ostala naselja. Taj nedovoljno razvijeni općinski monocentrički sustav bio je karakterističan

za cijelu BiH. Samo je jedna općina u svih 109 imala još jedno veće naselje koje je narušavalo

općinski monocentrizam. To drugo naselje sa 10.000 stanovnika bilo je naselje Janja u općini

Zvornik i imalo je tipičan agrarni karakter.

Suvremeno stanje na terenu je deformirano postojanjem linije razgraničenja kako između

novonastalih država, tako i između Republike Srpske i Federacije BiH, ali i njenih županija-

kantona. Republika Srpska oblikuje novi makroregionalni centar Banja Luku kojemu moraju

gravitirati svi stanovnici. Regionalni centri su Trebinje, Bijeljina, Foča, Zvornik. Federacija

BiH je podijeljena na županije i svaka od njih ima svoj centar što stvara novu suvremenu

mrežu gradskih centara u BiH: Tuzla, Zenica, Sarajevo, Travnik, Livno, Široki Brijeg,

Mostar, Bihać i Goražde. Raspad osovina razvoja bivše zajedničke države vidljivaja je na

svim pravcima: Dvojni grad Bosanski i Slavonski Brod razvijali su svoje funkcije zajedno-

Bosanski je imao rafineriju, a Slavonski školstvo, zdravstvo i ostale usluge… Osovina

Dubrovnik-Trebinje-Gacko, najviše je pogodovala Trebinju, koje je razvijalo svoje usluge i

turističke i prehrambene, osovina na željezničkoj pruzi i magistralnom putu Ploče-Metković-

Čapljina-Mostar, bila je čista industrijska zona. Njen oporavak nije na vidiku, luka Ploče

nema niti izdaleka funkciju koju je imala, industrija u BiH nema više nikakvu ulogu, drvna

industrija je zamrla, željeznica skoro da ne funkcionira. Osovina Split-Livno-Banjaluka

također je prestala funkcionirati, ali u novije vrijeme se radi na dogovaranju oko izgradnje

podkoridora Vc.

Raspad urbanog sustava uvjetovan entitetskom granicom zrcali se u 304 podijeljena naselja i

39 novonastalih općina. Najveću disoluciju doživjeli su Sarajevo, Trebinje, Goražde, Odžak,

Jajce, Stolac i td. Na primjeru Stoca se izvrsno vidi što znači pogranično entitetsko područje.

Granice zvanično nema, ali je i Stolac i iz njega izdvojena općina Berkovići za obje strane

periferija. Niti u jednoj a niti u drugoj nema nikakvih finansijskih ulaganja, a stanovništvo se

neprestano iseljava. Ovo naglašavamo osobito sa aspekta izlaska BiH na more. Sasvim je

logično bilo očekivati procvat prometa, trgovine, bankarstva na pravcu Mostar-Stolac-Neum.

Ali…

Promjene u urbanoj strukturi izazvane županijskom linijom razgraničenja nisu izrazite, ali su

ipak primjetne. Primjera radi navodimo Čapljinu. Ona je prije rata bila značajno regionalno

središte sa razvijenim funkcijama školstva, zdravstva, ugostiteljstva, turizma, prehrane i

industrijskih pogona. Instaliranjem županijskog središta u Mostaru, Čapljina gubi sve

funkcije, pa čak i prometnu. Za detaljnije utjecaje županijskih granica na disoluciju urbanih

sustava neophodno je provesti daleko opsežnija istraživanja, što izlazi iz okvira ovoga rada. U

svakom slučaju naglašavamo proces i otvaramo problem koji će tražiti rješenje.

15

Utjecaj političko-teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine na mrežu naselja

Razine dezintegracije mreže naselja u BiH izvršena je na tri stupnja: međudržavna granica,

entitetska granica i županijska granica.

U drustveno-geografskom pogledu, entitetska granica je razgradila naseobinski sistem koji je

nastajao dugi niz godina pod specifičnim historijskim i socijano-ekonomskim uvjetima.

Rezultat takvog dugogodišnjeg razvoja je formiranje specifične prostome strukture naselja

različitog hijerarhijskog ranga, uvjetovanu prostornim razmještajem stanovništva, ekonomskih

sadržajem i pratećom infrastrukturom. Tim procesima je formirana i mreža gradskih naselja

različitog hijerarhijskog ranga, koji su doveli do prostornog sistema «urbane armature» kao

dominantnog faktora socijalno-ekonomskog i drugih aspekata razvoja Bosne i Hrcegovine. Ta

urbana armatura se ogleda u prostornoj egzistenciji osnovnog pravca (B.Šamac-Doboj-Zenica

-Sarajevo-Konjic-Mostar-Čapljina) i lateralnih pravaca od zapada ka sjeveru (Goražde-

Sarajevo-Travnik-Jajce-Banja Luka-B.Gradiška) te u sjevernom dijelu od zapada ka istoku

(Bihać-Prijedor-Banja Luka-Doboj-Tuzla-Zvornik). Komparirajući ovakvu urbanu mrežu sa

mrežom cestovnih i željezničkih pravaca, uočava se njihova izražena prostorna povezanost.

Urbana mreža BiH nije imala gotovo nikakvu ulogu pri podjeli entiteta, kao niti njihove

međusobne udaljenosti, niti njihov povijesni razvitak. Tako su neka naselja kao Barevo u

Jajcu podjeljeni nevidljivom granicom na pola, Korićani takođe, Doboj čak na tri dijela, a

koridor prolazi kroz najplodniji dio bosanske Posavine. Isti slučaj je sa enklavom Goražde

koja je samo fizički, prometnicom, spojena za kanton Sarajevo. Imajući u vidu svu

kompleksnost suvremene političko-teritorijalne i administrativne podjele Bosne i

Hercegovine sasvim je razumljivo da je došlo do rascjepa u mreži naselja. Bosna i

Hercegovina podijeljena je na dva entiteta, te uspostavom županija u Federaciji i regija u

Republici Srpskoj promijenjena je struktura uprave na lokalnoj razini. Tako umjesto

predratnih 109 sada u BiH ima 148 općina i to u Federaciji 85 i R. Srpskoj 63. Nove su općine

nastale su dezintegracijom starih, te su tako poremećene funkcije monocentričnog sustava.

Druga razina teritorijalno administrativne organizacije su županije. One nisu upostavljene

prema geografskom, ali niti i nacionalnom i političkom ključu. Tako se u neke županije ušle

općine za koje je logično očekivati da bude u sasvim drugom okruženju, kao Čitluk npr. u

HNŽ ili Goražde u Sarajevskom kantonu, ili Čapljine koja jeste regionalni centar po položaju,

ali ne po današnjoj administrativnoj podjeli. Negativan primjer te podjele po županijama,

vidi se i na primjeru Srednjobosanske županije. Ondje je Kiseljak koji je, na jednoj strani

pridonio poboljšanju postotnog udjela Hrvata u Srednjobosanskoj županiji, a na drugoj strani

Kiseljak je od Sarajeva udaljen dvadesetak minuta vožnje, a stanovništvo mora po liječničke

usluge u Novu Bilu ili u Travnik. Tako su županijske granice skoro postale ograničavajuća u

razvoju.

16

Do rata postojeća mreža i funkcije naselja nisu imala gotovo nikakvu ulogu u formiranju

županijskih granica. Isto tako nije vođeno računa o udaljenosti pojedinih naselja od središta

županije, niti njihov povijesni razvitak i osjećaj pripadanja. Entitetska granica je podijelila

304 naselja u BiH: Općina Trnovo ima 18 podijeljenih naselja, Goražde 21, Sanski Most 16,

Konjic 13, Bosanska Krupa 9, Odžak 6, Zvornik 8, Stolac 14, Trebinje 22, Jajce 11, Ilijaš 6,

Gradačac 16, Kalesija 6, Foča 16, Ključ 8, tuzla 4, Travnik 5, Sarajevo 6, Nevesinje 3,

Mostar 6, Donji Vkuf 2, Ugljevik 6, Tešanj 5, Maglaj 8, Kladanj 8, Pale 9, Lukavac 3,

Zenica 2, Šamac 4, Tešanj 1, Doboj 1, Gračanica 2, Bosnski Petrovac 6, Kupres 5, Orašje 5,

Olovo 7, Lopare 9, Novo Sarajevo 4, Doboj 1. Potrebe upravljanja ovom složenom državnom

zajednicom instalirali su centre vlasti, na jednoj strani Sarajevo kao centar Federacije i na

drugoj Banja Luka, centar Republike Srpske. No, centri upravljanja u Federaciji BiH su i

središta županija, a u Republici Srpskoj regije.

Slika 1 Urbana mreža naselja BiH sa

glavnim pravcima osovina razvoja

17

Tablica 6 Administrativno-teritorijalna podjela Federacije BiH

županija sjedište Površina km2 Općine

Unsko-sanska Bihać 4125

Bihać, B. Krupa, B. Petrovac, Sanski Most, Bužim,

Ključ, Velika Kladuša, Cazin

Hercegbosanska Livno 4934,1

Livno, Tomislavgrad, B. Grahovo, Glamoč,

Kupres, Drvar

Zapadnohercegovačka Široki 1362,2

Grude, Ljubuški , Posušje, Široki Brijeg

Hercegovačko-

neretvanska Mostar 4401

Konjic, Rama, Mostar, Čitluk, Čapljina,

Stolac, Neum

Srednjebosanska Travnik 3189

Jajce, Dopbretići, Gornji Vakuf-Uskoplje

Bugojno, Donji Vakuf, Travnik, Novi Travnik,Vitez,

Busovača, Kiseljak i Kreševo

Sarajevska Sarajevo 1276,9

Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo,Novi Grad, Ilidža,

Trnovo, Vogođća, Hadžići

ZE-DO Zenica 3343,3

Visoko, Zenica, Zavidovići, Vareš, Breza, Doboj.jug,

Kakanj, Maglaj, Olovo, Tešanj, Usora, Žepče

Tuzlanska Tuzla 2649

Tzzla, Živinice, Doboj-istok, Banovići, Čelić,

Gračanica, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lukavac,

Sapna, Srebrenik,

Teočak

Posavska Orašje 324,6 Odžak, Orašje, Domaljevac-Šamac

Bosanskopodrinjska Goražde 504,6 Goražde, Foča i Pale

Republika je Srpska podijeljena na 63 općine: Banja Luka, Berkovići, Bijeljina, Bileća,

Bratunac, Brčko, Višegrad, Vlasenica, Vukosavlje, Gacko, Gradiška, Derventa, Doboj,

Zvornik, Jezero, Kalinovik, Kneževo, Kozarska Dubica, Kotor Varoš, Krupa na Uni, Laktaši,

Lopare, Ljubinje, Milići, Modriča, Mrkonjić Grad, Nevesinje, Novi Grad, Osmaci, Pale,

Pelagićevo, Petrovac, Petrovo, Prijedor, Prnjavor, Ribnik, Rogatica, Rudo, Skelani, Sokolac,

Srbac, Srbinje, Srebrenica, Ilidža u RS, Bosanska Kostajnica, Brod u RS, Drvar u RS,

Kupres u RS, Mostar u RS, Sanski Most u RS, Stari Gradu RS, Goražde u RS, Novo

Sarajevo u RS, Orašje-Vukosavlje, Teslić, Trebinje, Trnovo, Ugljevik, Han Pijesak, Čajniče,

Čelinac, Šamac, Šekovići i Šipovo.

Prostorno, proces dezintegracije je u najvećem obim izražen u sjeveroistočnim dijelovima

(doline Usore i Spreče, te donji tok Bosne), zatim u metropolitanskom području Sarajeva, te

Goražda i Jajca.

Najizraženiji primjeri su na prostoru prijeratnih općina Trebinje iz koje je izdvojena nova

općina Ravno sa 21 naseljenim mjestom, Goražde je entitetskom granicom podijeljeno na

dvije općine i iz stare izdvojeno 20 naseljenih mjesta, a tako je nastala i općina Istočno

Trnovo, sa 18 naseljenih mjesta. Kao poseban primjer navodimo sarajevsku općinu Stari Grad,

gdje je entitetska granica podijelila 6 od ukupno 16 prijeratnih naseljenih mjesta. U ovoj

18

općini je najveći stepen dezintegracije, promatrano kroz odnos ukupnog i broja podijeljenih

naseljenih mjesta, koji iznosi 37,5%. Vrlo visok stepen dezintegracije je izražen i na primjeru

Stoca, gdje je podijeljeno 36% naseljenih mjesta i iz njih obrazovana nova općina Berkovići.

Besmislenost ovakve podjele i izdvajanja novih općina zrcali se i u općinama sa samo jednim

naseljem, ili naseljima toliko daleko od bilo kojeg središta da je život u njima zamro. Takvo je

naselje Zijemlje u istočnom Mostaru, u kojem od infrastrukture ima samo struja i to ponekad.

Slika 2 Dvadeset prvo stoljeće ili…Idilična ili tužna slika sela Zijemlje u općini Istočni Mostar

Zaključak

Suvremeno doba karakterizira udruživanje regija u ekonomske, kulturne, socijalne asocijacije

(Europa regija). Na tom principu postoji više regija kao Alpe-Dunav-Jadran, Dunav-Drava-

Sava, Panonska regija (Baranjska regija u Mađarskoj, Osječkobaranjska u Hrvatskoj i

Tuzlanska u BiH). Uključivanje pojedinih dijelova BiH u gospodarstvo Europe je poželjno i

skoro imperativ razvoja. Ali u uvjetima administrativno-teritorijalnog galamatijasa i pravnih

slaloma i veleslaloma, teško je očekivati toliko željeni zdravi kapital na ovim prostorima. Na

fonu Europe regija i gospodarskih interesnih sfera, kroz razne vidove komparativnih prednosti

i nedostatke u okruženju, treba očekivati i ponovni uspon osovina razvoja koja je za

suvremene prilike internacionalna:Mostar-Čapljina-Metković-Ploče, Split-Livno-Banja Luka i

Dubrovnik-Trebinje-Gacko. I dok nam je prvu veoma lako prihvatiti kao logičnu i očekivanu,

u dobroj mjeri i drugu-pa nju je prepoznala i međunarodna zajednica imenovavši je

dopunskim podkoridorom koridoru Vc, ova potonja je još uvijek rovita i teško pojmljiva, ali

sasvim liogična.

19

Literatura

1. Smoljan, V., Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine, knjiga IV, Gospodarska

komora HB, Mostar, 1999.

2. Vresk, M., Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, 2002.

3. Tošić, D., Gradski centri – faktori regionalne integracije Srbije, Glasnik, br. 4, Banja Luka,

2000.

4. Prlić, J., Nesvršeni mir, Mostarienzia, Mostar, 2000.

5. Demografski bilten statističkog zavoda Republike Srpske, Banja Luka, 2002.

6. Stanovništvo BiH, narodnosni sastav po naseljima, Državni zavod za statistiku, Zagreb,

1995.

7. Statistički godišnjak BiH, Sarajevo, 1988.

8. Statistički godišnjak Jugoslavije, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1989.

9. Statistički godišnjak Federacije BiH, Sarajevo, 2003, 2004.

10. Strategija razvitka Hercegovine do 2000.godine, Gospodarska komora HB, Mostar, 1998.

Izvori

Bilten statističkog zavoda Federacije BiH

Bilten statističkog zavoda BiH

Demografski bilten statističkog zavoda R Srpske