Primjena digitalne fotografije u reprodukcijskim medijima
Katedra za grafički dizajn i slikovne informacije Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
USPOREDBA TIMELAPSE, HYPERLAPSE I DRONELAPSE FOTOGRAFIJE
SEMINARSKI RAD
Nositelji kolegija i voditelj rada: Dr. sc. Maja Strgar Kurečić, doc.
Ime i prezime studenata: Alexander Stankov Franko Komljenović
Tin Jerger
Prosinac 2017.
Popis korištenih kratica
FPS - Slika po sekundi (engl. frames per second)
ND Filter - neutralne gustoće (engl. neutral desity)
DSLR - Digitalni refleksni fotoaparati sa zrcalom (engl. Digital single lens reflex)
DOF - Dubinska oštrina (engl. depth of field)
WB - Balans bijele boje (engl. white balance)
HDR - Široki dinamički raspon (engl. high dynamic range)
SAŽETAK
Putem ovog seminarskog rada prikazat će se postupci u pripremi, snimanju i završnoj obradi
relativno modernim tehnikama fotografiranja, a to je timelapse, hyperlapse i dronelapse.
Također ukazat će se na pojedine nuspojave i probleme koje se javljaju prilikom
fotografiranja navedenim tehnikama.
SADRŽAJ
1. UVOD .................................................................................................................................. 1
2. TIMELAPSE......................................................................................................................... 1
2. 1. Definicija........ ............................................................................................................... 1
2.2. Motivi u Time-lapse fotografiji........................................................................................1
2.3. Povijest Time-lapse fotografije........................................................................................1
2.4.Snimanje Time-lapse videa...............................................................................................1
3. HYPERLAPSE ..................................................................................................................... 3
3.1. Definicija......................................................................................................................... 3
3.2. Razlika između Timelapse i Hyperlapse tehnike............................................................ 3
3.3. Izrada Hyperlapse videa...................................................................................................4
3.4. Snimanje i postprodukcija............................................................................................... 5
4. DRONELAPSE .................................................................................................................... 9
4.1. Postavke drona za dronelapse...........................................................................................9
4.2. Postavke načina fotografiranja.........................................................................................9
5. ZAKLJUČAK .................................................................................................................... 11
6. LITERATURA ................................................................................................................... 12
2. TIMELAPSE
2.1. Definicija
Time-lapse je tehnika fotografije koja kroz određeni vremenski interval snima seriju
fotografija istog kadra. U kasnijoj post produkciji se snimljene fotografije spajaju u
kontinuiranom prikazu od 24/25 slika u sekundi (FPS) odnosno 30 fps-a za TV produkciju.
Time da smo iskoristili 24 slika u jednoj sekundi dobijemo efekt ubrzanog videa. Dobiveni
video uradak se naziva Time-lapsom.
2.2. Motivi u Time-lapse fotografiji
Motivi u Time-lapse fotografiji mogu biti različitog izgleda, no najčešći oblici su:
- Nebo, kretanje oblaka
- Cvjetanje biljaka
- Truljenje voća
- Snimanje izgradnje cjelokupnih građevinskih projekata
- Ulične scene (kretanje ljudi, automobila/prometa...)
2.3. Povijest Time-lapse fotografije
Začetnikom Time-lapse tehnike smatra se Eadweard Muybridge. Muybridgje je po
narudžbi Lelanda Stanforda 1872. Godine uslikao seriju od 12 fotografija ( svaka fotografija
je bila snimljena posebnim fotoaparatom) konja u galopu kako bi dokazao da su mu za
vrijeme trka sve četiri noge u zraku. Bio je to početak fotografije u pokretu.
Slika 1. Konj u galopu Eadwearda Muybridgea
Prva prava primjena Time-lapse fotografije javlja se početkom 20. Stoljeća dok je prvi
veliki napredak zabilježen tridesetak godina kasnije. Veliki utjecaj u popularizaciju Time-
lapse tehnike ima je John Ott, koji je svoju karijeru započeo kao bankar te se počeo baviti
fotografijom kao hobijem u slobodno vrijeme. Glavni motiv Ottove fotografije je bio veliki
staklenik prepun biljaka. Ott je uz svoju veliku kolekciju fotografske opreme stvarao i
pokretne dijelove za snimanje i time kreirao prvi „motion control“ sustav na svijetu.
Slika 2. John Ott – portret
U današnje vrijeme je najutjecajnija ustanova vezana uz Time-lapse fotografiju
Oxford Scientific Institute.Oxfordov institut je specijaliziran za izradu Time-lapse i slow-
motion sustava. Dvojca najpoznatijih imena s naših područja što se Timelapse tehnike tiče su
Dražen Stojčić i Mario Romulić. Njihov referentni popis se proteže od niza hrvatskih
poslovnih i državnih klijenata (Agrokor, Hrvatska turistička zajednica, Istraturist, Valamar,
Sunčani Hvar, EPH, Belje, Rixos, Bruketa & Žinić, National Geographic Hrvatska, RTL,
Hypo Alpe Adria Bank, Hrvatski lovački (National Geographic, Discovery Channel, WTN,
Reuters, CNN, BBC, ABC, ZDF, ARD, RTL, Sky News, Sky Sports, ORF), velikih
međunarodnih korporacija (Hrvatskih autocesta, Hrvatske šume, Hrvatske vode, Matica
Hrvatska, TV Dubai, CBS David Letterman Show, Al Jazeera, Aga Khan Development
Network itd.). U svom radu Tim Romulić-Stojčić koristi najsofisticiraniju fotografsku i
videografsku opremu koja im omogućuje prikazivanje svojih radova u ogromnim formatima,
preciznost, profesionalnost i predanost detaljima postali su ikonski potpis njihove produkcije.
2.4. Snimanje Time-lapse videa
Frekvencija izmjene slike (eng. frame rate) označava broj statičnih slika koje kamera
snimi u sekundi te se zbog toga najčešće izražava u slikama po sekundi (fps).
Frame rate se standardizirao na 24 fps-a iz nekoliko razloga. Prvi razlog je bio čisto
ekonomske prirode. Naime, snimalo se na fizički medij – film, te je bilo potrebno naći
minimalni broj slika u sekundi potreban za percepciju fluidnog pokreta bez nepotrebnog
trošenja filma. Također, 24 je djeljiv s 2, 3, 6 i 12 što je olakšavalo posao montažeru s
obzirom na to da je morao fizički rezati filmsku vrpcu.
Kad je počelo emitiranje TV signala, pojavila su se još 2 standarda frekvencija izmjene slika.
Prvi je 25 slika u sekundi koji je nastao iz europskog televizijskog standarda (50Hz) koji se
koristi u PAL sustavu, a drugi je 30 slika u sekundi koji se koristi u NTSC televizijskom
standardu (60Hz) koji se koristi u Americi.
Svaki time-lapse uradak definiran je osnovnim uvjetima:
- Duljina ekspozicije jedne snimljene fotografije (jednog frame-a)
- Interval između snimanja dvije fotografije
- Ukupno vrijeme ekspozicije za snimanje svih fotografija
- Ukupan broj snimljenih fotografija
Najvažnija je zadaća pravilno odrediti interval između snimanja dvije fotografije. Ukratko,
što je scena snimanja “brža”, to će naš interval biti kraći. Suprotno tome, sporija scena
podrazumijeva dulje intervale. Motive možemo podijeliti u nekoliko skupina, po trajanju
intervala između okidanja:
- 1 sekunda:
• Automobili u prometu
• Brzo kretanje oblaka
- 1-3 sekunde:
• Izlazak/zalazak sunca
• Sporije kretanje oblaka
• Ljudi na ulici
• Sunce i mjesec
- 15-30 sekundi:
• Kretanje sjena
• Sunce (kada je dalje od horizonta)
• Kretanje zvijezda
- Dulji intervali:
• Rast biljaka (90-120 sekundi)
• Građevinski projekti (5-15 minuta)
2.5. Izrada Time-lapse videa
a) Priprema
Kada krećemo u izradu Time-lapse videa priprema je jedan od najvažnijih koraka.
Pod pripremu spadaju odabir lokacije, odabir vrste objekata koji se žele prikazati, predviđanje
problema pri snimanju, izračunavanje duljine snimanja kadra, potrebne opreme. Od opreme
za snimanje je potrebno imati DSLR kameru, objektive, memorijske kartice, pune baterije,
stativ, intervalometar i po potrebi ND filteri i motorizirani Slider.
Slika 3. Oprema - Manfrotto tripod
Nakon što smo odredili sve parametre snimanja i postavili kameru na odabranoj
lokaciji bitno je znati da nakon što krene snimanje u intervalima ne smijemo više dirati ili
pomicati fotoaparat. Rezultat ako slučajno potresemo stativ ili kameru bi bio serija fotografija
koje nisu iskoristive, što bi značilo da je potrebno ponavljanje kadra.
Kod odabira motiva vrlo je bitno imati elemente u kadru koji se kroz određeni period
pomiču kao što su na primjer oblaci, automobili ili ljudi, te nekoliko statičnih predmeta koji
dodatno gledaocu pojačavaju efekt kretnje ostalih elemenata.
b) Snimanje
Prilikom snimanja, do izražaja dolaze ranije odabrani parametri (intervali, duljina
ekspozicije, broj fotografija…). Već je ranije navedeno kako fotoaparat prilikom snimanja
mora biti fiksan i nepomičan, kako bi kadar ostao nepromijenjen od početka do kraja.
c) Postavke fotoaparata
Kod Time-lapse tehnike snimanja izrazito je bitno koristiti aparat u manualnom modu
kako tijekom fotografiranja ne bi došlo do automatske promjene postavki slikanja i time se
poremetila uniformiranost serijala fotografija. Prva postavka je otvor zaslona. Otvor zaslona
je dobro držati što zatvorenijim jer njime dobivamo na dubinskoj oštrini koja nam je potrebna
kod izrade Time-lapse videa. Veći otvor zaslona, s druge strane, daje nam manju dubinsku
oštrinu, koja je pogodna za snimanje određenih objekata koje želimo naglasiti i fokusirati.
Poželjno je da ISO osjetljivost bude što manja, između 100 i 400. Time ćemo izbjeći pojavu
šuma na snimci.
Duljinu ekspozicije odredit ćemo ovisno o okolini i željenom efektu. Ako je kretnja predmeta
na fotografijama brza i želimo ju zamrznuti izabrat ćemo brzo vrijeme ekspozicije dok noćne
scene zahtijevaju čak do 20 sekundi ekspozicije kako bi dobili dovoljno svjetlosti.
White balance određuje temperaturu naših fotografija. Ljudsko oko može samo odrediti
temperaturu svijetla te uvijek znamo što je bijela boja, a što nije. Dok DSLR fotoaparatu
moramo zadati koja je temperatura kako bi fotografija bila ispravna. Jedinica je Kelvin (K).
Temperaturu možemo jednostavno promijeniti u postprodukciji pomoću fotografija u RAW
(sirovom) formatu, ali veoma je važno da se postavke ne mijenjaju tijekom izrade time-
lapsea, odnosno da sve snimljene fotografije imaju jednake postavke.
Također ne smijemo koristiti Autofokus to jest moramo koristiti manualno fokusiranje
kod izrade Time-lapse videa, kako fotoaparat ne bi automatski mijenjao fokus tijekom
snimanja pojedinih fotografija. Time bi se narušio konačan “ujednačeni” izgled videa.
d) Postprodukcija
Nakon završetka snimanja, fotografije je potrebno prebaciti na računalo. Kako bi
stvorili Time-lapse video potrebno je izvesti nekoliko jednostavnih koraka:
1. Prebacivanje fotografija s memorijske kartice na računalo
2. Importanje fotografija u Adobe Lightroom
3. Editiranje fotografije (ekspozicija, highlights, shadows itd..)
4. Sinkroniziranje fotografija (opcija Sync u Lightroomu)
5. Odabir završnog formata i FPS-a
6. „Export video“ opcija
3. HYPERLAPSE
3.1. Definicija
Hyperlapse koristi istu tehniku fotografiranja kao Timelapse, ali umjesto fiksnog
stajališta kamera se pomiče dajući dojam glatkog klizanja ili masivnu brzinu, osim brzog
prolaska vremena.
3.2. Razlika između Hyperlapse i Timelapse tehnike
Kod Hyperlapse tehnike, pokretnom Timelapseu, ubrzanom u realnom vremenu,
dodaje se još i prostorna komponenta. Kamera je obično usmjerena na fiksne točke oko kojih
se vrti dok se pomiče za velike udaljenosti. Pokreti kamere su dinamični, što znači da se
može kretati bočno i vertikalno, te zumirati. Glavna razlika između Hyperlapse i Timelapse
tehnike fotografiranja je pokret. Izrada Hyperlapse videa složeniji je i kompleksniji proces.
Što se tiče potrebne opreme je skoro pa identična kod Timelapse tehnike, jedina razlika je što
nam trebaju metar i kreda ili traka za mjerenje.
3.3. Izrada Hyperlapse videa
Priprema
Pomoću jednostavnih formula se izračunava udaljenost koliku treba pomicati
fotoaparat da bi dobio video određene duljine. Prvi korak fotografa je da odabire koliko će se
fotografija snimiti, ovisno o željenom FPS-u i duljini trajanja videa.
a) željena duljina videa x broj slika u sekundi = broj potrebnih fotografija
Nakon što se izračuna broj potrebnih fotografija, može se izračunati za koliko treba
pomaknuti fotoaparat pri snimanju nove fotografije. To se izračunava tako da se izmjerenu
ukupnu udaljenost po kojoj će se kretati stativ s fotoaparatom podijeli s brojem potrebnih
fotografija izračunatih prvom formulom.
b) ukupna udaljenost za snimanje / broj potrebnih fotografija = duljina za koju se
pomiče fotoaparat pri svakom novom okidanju fotografije
3.4. Snimanje i postprodukcija
U hyperlapse tehnici postoje dva različita načina snimanja. Jedan se naziva
Hyperlapse with pan dok se drugi naziva Hyperlapse with fixed point. Hyperlapse with fixed
point je dobio svoj naziv jer je potrebno u svim kadrovima imati jednu određenu točku uvijek
na istom mjestu unutar kadra. Ta fiksna točka se može nalaziti bilo gdje u kadru samo joj je
bitno da ima fiksno stajalište unutar samog kadra.
Kod Hyperlapse with pan potrebno je fotoaparat uvijek držati u istom položaju
tijekom kretnje fotoaparata. Jedna od rješenja kako bi se to moglo postići je upotreba
skateboarda, kolica ili čak izrada kotača za sami stativ. Bitno je jedino da su prednji kotači
uvijek zaključani što se tiče rotacije.
Prvi korak pri fotografiranja Hyperlapse videa je pozicioniranje fotoaparata na stativ
te određivanje intervala.Udaljenosti koje prelazimo tijekom snimanja Hyperlapse moraju biti
jednake za svaku fotografiju. Put koji ćemo prijeći s fotoaparatom mora biti dobro odabran
kako kasnije ne bi došlo do problema poput zaobilaženja predmeta na cesti i slično. Veliku
ulogu u ovoj tehnici igra stativ koji koristimo. Najviše o njemu ovisimo jer nam on daje
sigurnost da će svaka sljedeća fotografija biti isto pozicionirana. Tako da je bitno koristiti
stativ veće kvalitete
Za mjerenje udaljenosti može se koristiti metar, traka, kreda, nekakav alat ili predmet
koji će poslužiti za mjerenje, a prisutan je na mjestu snimanja. Na primjer, vlastito stopalo, pa
se stativ pomiče za udaljenost vlastitog stopala u odnosu na prijašnju točku. Potrebno je
obratiti pažnju na svaki novi položaj stativa, provjeriti je li u skladu s položajem ranije, inače
će snimke izgledati uzburkano i time ćemo si ili uništiti kadar ili otežati postprodukciju što se
tiče stabilizacije videa.
Nakon fotografiranja svih željenih fotografija, sljedeći korak je otvaranje fotografija u
Lightroomu. Način na koji obrađujemo fotografije je isti kao kod Timelapse tehnike. Kada
smo exportali video najčešće je sljedeći korak stabilizacija. Programi poput Adobe After
Effects imaju efekte koji sami stabiliziraju određenu sekvencu, efekt poznat pod nazivom
Warp Stabilization. Kada smo sve kadrove koje smo snimili posebno stabilizirali i spremili
možemo krenuti na završnu montažu videa, program kojim to radimo je Adobe Premiere.
4. DRONELAPSE
4.1. Uvod
Ime Dronelapse proizlazi iz engleske riječi "hyperlapse". Hyperlapse je timelapse s
pokretnom kamerom. Timelapse je slijed fotografija koje su napravljene s konstantnim
intervalom te sastavljene u film. Dronovi su savršeni za pomični timelapse, jer se mogu
samostalno kretati.
Slika 4.. Phantom 4 Pro drone
4.2. Postavke drona za dronelapse
Za snimanje dronelapsa, dron mora letjeti stazom dulje vrijeme uz konstantnu brzinu.
Budući da je to vrlo teško raditi ručno s upravljačem, najbolje rezultate daju automatske
postavke za kretanje .
DJI dronovi poput Mavic Pro-a, Phantom-a ili Inspire-a imaju tu funkciju ugrađenu u
aplikaciji. Najveća prednost te aplikacije je mogućnost programiranja pravca kretanja na
zemlji, odnosno prije samoga leta.
DJI GO Aplikacija
Kada podignemo dron u zrak pomoću aplikacije DJI GO, možemo uključiti inteligentni način
rada što nam otvara mnoštvo korisnih opcija odnosno načina leta. Za dronelapse jedna od
boljih načina rada je Waypoints. Ovaj način rada nam omogućava određivanje smjera,
brzine te udaljenosti određenog leta kojeg će dron kasnije precizno slijediti.
Slika 5. DJI GO Aplikacija
Postavke fotoaparata moraju biti postavljene u intervalni način rada, a postavke intervala
između svake fotografije najviše ovise o sceni snimanja.
Na primjer:
• oblaci se kreću polako - duži intervali između fotografije
• automobili se kreću brže - kraći intervali između fotografije
Fotografiranje u DNG (Raw) formatu daje nam veći dinamički raspon fotografije odnosno
više mogućnosti kod korekcije boje, balansa bijele, ekspozicije, itd.
4.3. Dodatna oprema
Posljednja stvar koju želimo kada „letimo“ je upozorenje o malom postotku baterije ili
popunjen prostor na memorijskoj kartici. Za intervalno snimanje fotografije potrebno je
dosta vremena jer radimo pauzu između svake fotografije, a vrijeme trajanja baterije drona je
oko 30 min. Zato bi bilo korisno ponijeti nekoliko rezervnih baterija, odnosno memorijskih
kartica.
Slika 6. Dodatna oprema za drone
4.4.Vremenski uvjeti
Najveći neprijatelj dronu u letu je vjetar. Iako se dronovi sada oslanjaju na satelitski
položaj , vjetar još uvijek može poremetiti smjer kretanja za nekoliko metara te vam
upropastiti snimak. Dok letimo dronom treba pripaziti da je snaga vjetra minimalna i da smo
spojeni na minimalno 6 satelita kako bismo nagle pomake drona sveli na minimalnu razinu
tijekom snimanja.
4.5. Postprocesiranje
Većina modernih dronova je sada opremljena sa stabilizacijom u 3 osi, ali zbog
nemirne prirode drona, snimke će se morati stabilizirati u postprocesu kako bi eliminirali
„treskajuće“ kadrove snimki.
Programi koji imaju najviše opcija i daju najbolje rezultate u stabiliziranju slike su Adobe
After Effects i Adobe Premiere.
Slika 7. Naknadna obrada
5. Zaključak Živimo u medenom vremenu u kojem su tehnike snimanja u stalnom razvoju. Svaki novi
način snimanja zahtjeva prilagodbu postojeće tehnologije, razvoj nove tehnologije te potrebu
stalnog izučavanja kako bi ostali u toku s novitetima. Putem ovog seminarskog rada
prikazana je opsežnost i količina postupaka koje je potrebno obaviti prilikom fotografiranja,
odnosno pretvaranje velikog broja fotografija u video sekvencu s navedenim tehnikama
6.Literatura http://www.learntimelapse.com/how-to-select-a-time-lapse-interval/ http://en.wikipedia.org/wiki/Time-lapse_photography http://repro.grf.unizg.hr/media/download_gallery/predavanje.pdf