SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
Diana Dautović
ODRŽIVO GOSPODARENJE PITKOM VODOM – PRIMJER KARLOVAČKE ŽUPANIJE
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2013
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
ODRŽIVO GOSPODARENJE PITKOM VODOM – PRIMJER KARLOVAČKE ŽUPANIJE
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Ekonomika i politika zaštite okoliša Mentor: prof.dr.sc. Nada Denona Bogović Student: Diana Dautović
Studijski smjer: Meñunarodno poslovanje JMBAG: 0081088383
Rijeka, 28 (svibanj 2013.)
SADRŽAJ
Stranica
1. UVOD………………………………………….....………………………………........1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja….............…............…....................….............1
1.2. Radna hipoteza….………………............………………………………………..........2
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja………………….....………………………………….........2
1.4. Znanstvene metode….………………………...........……………………………........3
1.5. Struktura rada……….………………………………...........…………………….........3
2. OPĆENITO O VODNIM RESURSIMA…………………..…………………..............5
2.1. Pojam vode i vodnih resursa………………………….......…........……………….......5
2.2. Klasifikacija vode…………….……………………..........……………………….......6
2.3. Važnost i značaj pitke vode u 21. stoljeću…….....………..........………………..........8
3. TEMELJNE ODREDNICE ODRŽIVOG GOSPODARENJA
PITKOM VODOM………………………………..…………….………………........10
3.1. Globalni izazovi u osiguravanju pitke vode….....……………….......…………….....10
3.2. Strateški okvir……….....……………………………………………........…….........11
3.3. Osnovna načela održivog upravljanja vodama………….....………………...............14
4. PITKA VODA U REPUBLICI HRVATSKOJ…………………………………........18
4.1. Zalihe pitke vode u Republici Hrvatskoj i njihova zaštita...……..............…..............18
4.2. Zahvaćene i isporučene količine pitke vode………............………………………....20
4.3. Zaštita voda u Hrvatskoj…………………………………………………………......24
5. GOSPODARENJE PITKOM VODOM U KARLOVAČKOJ ŽUPANIJI………......26
5.1. Općenito o Karlovačkoj županiji i vodoopskrbi na području Karlovačke
županije……………………….…………....................................................……… ..26
5.2. Razvoj vodoopskrbnog sustava na području Karlovačke županije…..........………....28
5.3. Opskrbljenost vodom Karlovačke županije…….…………………………........…....31
5.4. Količina zahvaćenih i korištenih voda…......…………………………………...........34
5.5. Politika zaštite pitke vode u Karlovačkoj županiji……………………..……............ 37
6. PRIJEDLOG MJERA ZA ODRŽIVO KORIŠTENJE ZALIHA PITKE VODE
KARLOVAČKE ŽUPANIJE…………………………………………………….......40
7. ZAKLJUČAK………………………………………………………….…………......43
LITERATURA………………………………………………………………………........45
POPIS TABLICA………………………………………………………….………...…...47
POPIS GRAFIKONA………………………………………………………………….....47
1. UVOD
U uvodnom dijelu potrebno je posebnu pozornost posvetiti ovim tematskim jedinicama: 1)
problem, predmet i objekt istraživanja, 2) radna hipoteza, 3) svrha i ciljevi istraživanja, 4)
znanstvene metode i 5) struktura rada.
1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA
Voda je izvor i sastavni dio života na Zemlji što je čini nezamjenjivim prirodnim bogatstvom.
Meñutim, u novije vrijeme sa porastom broja stanovnika, a time i većim potrebama za
korištenjem voda, dolazi do znatnih smanjenja količina pitke vode na svjetskoj razini. Na
početku tisućljeća, u kojem postaje sve jasnije da globalna ekološka kriza uzrokovana
antropogenim djelovanjem nije samo prolaznog karaktera, nužna je implementacija načela
održivog razvoja u upravljanju svim prirodnim resursima, pa tako i vodnim resursima, kako bi
se uskladile razvojne potrebe društva sa biokapacitetom Zemlje.
Hrvatska se ubraja u skupinu vodom relativno bogatih zemalja u kojoj problemi s vodom i
oko vode još nisu zaoštreni i vodni resursi za sada nisu ograničavajući čimbenik razvoja
Hrvatske. No, s obzirom da je osnovni preduvjet za zaštitu ljudskog zdravlja kvalitetna voda
za piće, održivo gospodarenje vodnim resursima jedan je od glavnih zadataka u svim
zemljama, pa tako i u Hrvatskoj.
Iako su zbog izuzetnog značaja karlovačkih voda za cjelokupan razvoj grada Karlovca u
zadnje vrijeme učinjeni značajni koraci u poboljšanju u području vodoopskrbe i zaštite voda,
privremena rješenja nisu dovoljna jer održivo upravljanje pitkom vodom kao strateškim
resursom mora postati trajni cilj grada Karlovca. U tome posebnu odgovornost ima lokalna
zajednica koja kroz razne instrumente političkog i stručnog djelovanja mora permanentno
poticati sve dionike na očuvanje vodnih resursa za dobrobit generacija koje dolaze.
Iz navedene problematike proizlazi sljedeći problem istraživanja: nedovoljno razvijena
svijest o zaštiti pitkih voda i raspoloživih količina pitkih voda u Karlovačkoj županiji te
opskrbljenost pitkom vodom na tom području.
Tako definiran problem istraživanja upućuje na predmet istraživanja: istražiti i na
znanstvenim osnovama analizirati stanje pitkih voda i gospodarenje pitkim vodama na
području Karlovačke županije.
1.2. RADNA HIPOTEZA
Uvažavajući problem i predmet istraživanja postavljena je temeljna radna hipoteza: na
temelju znanstvenih spoznaja o stanju pitke vode na području Republike Hrvatske i
Karlovačke županije moguće je dokazati da će primjena načela održivog razvoja u izgradnji
sustava vodoopskrbe i zaštiti voda doprinijeti zaštiti i poboljšanju kvalitete i količine pitke
vode na području Karlovačke županije.
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Svrha istraživanja je elaborirati temeljne odrednice održivog gospodarenja pitkom vodom i
analizirati stanje u području zaštite i gospodarenja pitkom vodom u Republici Hrvatskoj i
Karlovačkoj županiji.
Cilj istraživanja je predložiti mjere za održivo gospodarenje pitkom vodom na području
Karlovačke županije.
U radu se daju odgovori na sljedeća pitanja:
1. Kakve je kvalitete voda na području grada Karlovca?
2. Koje su mjere za poboljšanje kakvoće vode na području Karlovačke županije?
3. Koliki je postotak opskrbljenosti pitkom vodom?
4. Koji su planovi vodoopskrbe za budućnost?
5. Kolika je važnost vode u 21.stoljeću?
6. Na koji način Direktive utječu na zaštitu voda?
7. Kakvo je stanje vodoopskrbe Karlovačke županije?
1.4. ZNANSTVENE METODE
Kod pisanja ovog rada nastojalo se zadovoljiti osnovne značajke znanstvenih metoda:
objektivnost, pouzdanost, simetričnost i općenitost. Korištena je sva dostupna literatura sa
interneta, koja obrañuje ovu tematiku, te brojne spoznaje raznih autora i organizacija koje su
se nadopunjavale i usporeñivale. Pri izradi diplomskog rada korištene su, u odgovarajućim
kombinacijama različite metode znanstvenog istraživanja, kao što je: metoda analize i sinteze,
induktivna i deduktivna metoda, metoda analize, metoda dokazivanja, metoda klasifikacije i
povijesna metoda.
1.5. STRUKTURA RADA
U prvom dijelu, UVODU, formulirani su problem i predmet istraživanja, postavljena je radna
hipoteza, objašnjeni su svrha i ciljevi istraživanja, navedene su korištene znanstvene metode i
obrazložena je struktura rada.
U drugom dijelu rada, OPĆENITO O VODNIM RESURSIMA, definiran je pojam vode i
vodnih resursa, dana je klasifikacija vode i objašnjena je važnost i značaj pitke vode u
21.stoljeću.
U trećem dijelu, TEMELJNE ODREDNICE ODRŽIVOG GOSPODARENJA PITKOM
VODOM, analizirani su osnovni problemi održivog gospodarenja vodom, predstavljen je
strateški okvir za gospodarenje i zaštitu voda u Republici Hrvatskoj i objašnjena su osnovna
načela održivog upravljanja vodama.
U četvrtom dijelu, PITKA VODA U REPUBLICI HRVATSKOJ, analizirani su podaci o
stanju zaliha pitke vode u Republici Hrvatskoj te distribuciji i zaštiti pitke vode u Hrvatskoj.
U petome dijelu rada, GOSPODARENJE PITKOM VODOM U KARLOVAČKOJ
ŽUPANIJI, analizirani su temeljni elementi sustava zaštite i vodoopskrbe pitkom vodom kao
i potreba za pitkom vodom na području Karlovačke županije.
Naslov šestog dijela je PRIJEDLOG MJERA ZA ODRŽIVO KORIŠTENJE ZALIHA
PITKE VODE KARLOVAČKE ŽUPANIJE. U okviru ovog dijela rada dan je prijedlog
mjera za poboljšanje kvalitete voda u Karlovačkoj županiji i smanjenje gubitaka vode.
Posljednji dio rada, ZAKLJUČAK, predstavlja sintezu rezultata istraživanja kojima je
dokazana radna hipoteza.
2. OPĆENITO O VODNIM RESURSIMA
U okviru ovog dijela rada obrañene su sljedeće tematske jedinice: 1) pojam vode i vodnih
resursa, 2) klasifikacija vode i 3) važnost i značaj pitke vode u 21.stoljeću.
2.1. POJAM VODE I VODNIH RESURSA
Sastavni dio svega života na Zemlji je voda. Voda je jedinstven i nezamjenjiv prirodni resurs
ograničenih količina i neravnomjerne prostorne i vremenske raspodjele
(http://www.voda.hr/10.09.2012.). Nema niti jednog živog bića, biljke ili životinje u tijelu
kojeg nema vode. U tijelima nekih živih bića ona čini i više od 90%, što svjedoči o vodi kao
uzroku, uvjetu postanka i opstanka života na zemlji
(http://www.gradri.hr,26.09.2012.).
Vodni resursi obuhvaćaju sve površinske i podzemne vode. Jedan dio voda na zemlji su
obnovljivi resursi, a to su one koje sudjeluju u globalnome hidrološkom ciklusu, dok drugi
dio voda spada u neobnovljive resurse. U neobnovljivim resursima pitke vode je voda iz
geološke prošlosti koja se nalazi "zarobljena" u sedimentnim stijenama u podzemlju i ne
sudjeluje u globalnome hidrološkom ciklusu. Vrlo često je ta voda visokomineralizirana.
Uzimajući u obzir balneološku podjelu govori se o "termomineralnim vodama". To je
sveobuhvatan naziv za vode koje izviru iz dubljih dijelova litosfere, a koje imaju ili povišenu
temperaturu, ili povišenu mineralizaciju, ili povišenu i temperaturu i mineralizaciju, dok
neke nemaju ni jedno ni drugo, ali genetski spadaju u ovu skupinu (Čepelak, 1992.). Bitno je
za tu skupinu voda da dolaze iz većih dubina te da zbog toga te vode, u slučaju miješanja sa
pitkom vodom na površini zemlje, predstavljaju mogući izvor vode koja se može koristiti za
piće, pranje, kupanje, rehabilitaciju i dekontaminaciju. Alternativno se tim vodama može
koristiti i kao izvorom energije (Mayer,1993.).
Od ukupne površine Planete 70,8% pokrivaju mora i oceani, a 29,2% je kopno. Od udjela
vode na zemlji, 97,5% vode je slano, a samo oko 2,5% otpada na slatku vodu, no samo je 1%
pitka voda. Taj mali postotak slatke vode uništava se neviñenom brzinom (Bolić, 1991, p. 33).
Na vodne resurse djeluju mnogi čimbenici, koji dolaze iz poljoprivredne i industrijske
djelatnosti, iz urbanih područja, domaćinstava i turističke djelatnosti. Ostale pokretačke
snage, koje djeluju na vodne resurse, vezane su uz prirodnu promjenljivost oborina i
promjenu klime. Ekstremni hidrološki dogañaji, kao primjerice poplave i suše, stvaraju
dodatne stresove u sektoru opskrbe vodom koji su važni sa zdravstvenog aspekta i u pitanjima
stanja ekosustava.
Problem prekomjernog iskorištavanja vodnih resursa izuzetno je kompleksan ne samo s
hidrološkog stajališta, nego i u pogledu socio-ekonomskih i političkih uvjeta. Ekstremni
hidrološki dogañaji, kao primjerice poplave i suše, stvaraju dodatne stresove u sektoru
opskrbe vodom koji su važni sa zdravstvenog aspekta i u pitanjima stanja ekosustava.
Očekivani porast potreba za vodom imat će kao posljedicu sukobe izmeñu ljudskih potreba
(komercijalnih, socijalnih i političkih) te ekoloških potreba. Iz navedenog proizlazi da je opći
cilj održivog iskorištavanja i zaštite voda svesti antropogena opterećenja na vodni okoliš i
vodne resurse okoliša ispod praga trajno podnošljivih opterećenja ( Gereš, 2002, p. 345- 353).
2.2. KLASIFIKACIJA VODA
Vlada Republike Hrvatske donijela je uredbu kojom se odreñuju vrste voda koje odgovaraju
uvjetima kakvoće voda u smislu njihove opće ekološke funkcije, kao i uvjetima uporabe
voda za odreñene namjene (Uredba o klasifikaciji voda, 1998.). Uredba se odnosi na sve
površinske i podzemne vode i mora.
Klasifikacijom voda ocjenjuje se kakvoća voda i obavlja svrstavanje voda u vrste na
temelju dopuštenih graničnih vrijednosti pojedinih skupina pokazatelja, koji obilježavaju
izvore i uzročnike onečišćenja voda. Pokazatelji za klasifikaciju voda se svrstavaju u dvije
skupine (Uredba o klasifikaciji voda, NN br. 08/95., čl. 3 ):
1. Obvezni pokazatelji za ocjenu opće ekološke funkcije voda. Ovu skupinu
pokazatelja čine: fizikalno-kemijski (A), režim kisika (B), hranjive tvari (C),
mikrobiološki (D) i biološki (E);
2. Pokazatelji koji se ispituju temeljem posebnih programa sadržanih planovima
za zaštitu voda i ciljanim programima ispitivanja kakvoće voda, te zajedno
obveznim pokazateljima služe za širu ocjenu opće ekološke funkcije voda i
utvrñivanja uvjeta uporabe voda za odreñene namjene. Ovu skupinu pokazatelja čine:
metali (F), organski spojevi (G) i radioaktivnost (H).
Vode (površinske, podzemne vode i vode obalnog mora) se prema graničnim vrijednostima
pokazatelja svrstavaju u pet vrsta (Uredba o klasifikaciji voda, 1998, čl. 7):
1. Vode I. vrste su sve površinske i podzemne vode koje se u svom prirodnom stanju ili
nakon dezinfekcije mogu koristiti za piće ili u prehrambenoj industriji, te površinske
vode koje se mogu koristiti i za uzgoj plemenitih vrsta riba (pastrve).
2. Vode II. vrste su vode koje se nakon odgovarajućeg pročišćavanja mogu koristiti
za piće. Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće propisuje se
zdravstvena ispravnost vode koja služi za javnu vodoopskrbu pučanstva kao voda za
piće ili za proizvodnju namirnica i pripremu hrane. To su vode koje se u prirodnom
stanju mogu koristiti za kupanje i rekreaciju, za sportove na vodi, uzgoj drugih vrsta
riba.
3. Vode III. vrste mogu se koristiti u industrijama koje nemaju posebne zahtjeve za
kakvoćom vode, te u poljoprivredi. To su vode koje se pročišćavaju da bi se koristile
za odreñene namjene.
4. Vode IV. vrste mogu se koristiti isključivo uz pročišćavanje na područjima gdje je
veliko pomanjkanje vode.
5. Vode V. vrste gotovo se ne mogu koristiti ni za kakve namjene, jer ne zadovoljavaju
kriterije za namjene po navedenoj uredbi.
Klasifikacije voda obavljaju Hrvatske vode temeljem prikupljenih podataka ispitivanja
kakvoće voda, koje je obavio ovlašteni laboratorij u trenutku uzorkovanja i analize voda.
Pojedine vrste voda nisu dostupne u svim djelovima svijeta te se u nekim područjima voda
mora pročišćavati da bi se koristila za piće. Hrvatska ima dovoljne količine vode koje se
mogu koristiti za piće bez prethodnog pročišćavanja te za uzgoj riba zbog visoke kakvoće
voda. Europa se po navedenoj klasifikaciji vode može uvrstiti u prvu i drugu vrstu. U Kini,
gdje je zbog velikog broja stanovništva prisutna velika potrošnja vode, vodu je potrebno
prethodno pročišćavati da bi se koristila za piće i druge namjene. SAD i Japan takoñer
bilježe relativno veliku potrošnju vode zbog velike gustoće naseljenosti u urbanim sredinama
i razvijene industrije. Negativne posljedice klimatskih promjena, u obliku čestih poplava,
zahtijevaju da se u pojedinim dijelovima Australije voda pročišćava prije korištenja za piće.
U dijelovima Afrike voda se koristi isključivo uz pročišćavanje dok je s druge strane u
nekim područjima prisutan problem pomanjkanja vode.
Bez obzira na raspoložive obnovljive količine i zalihe pitke vode kojom odreñena zemlja
raspolaže, sve države moraju ozbiljno pristupiti problemu gospodarenja vodnim resursima
jer neodgovorno ponašanje prema vlastitim prirodnim bogatstvima može u konačnici
rezultirati degradacijom i trajnim zagañenjem pitke vode.
2.3. VAŽNOST I ZNAČAJ PITKE VODE U 21. STOLJEĆU
Zbog povećanja broja stanovnika mnogostruko se povećala potrebna količina vode za piće, za
proizvodnju hrane i za druge potrebe čovjeka. Količina zdrave pitke vode na planeti ostala je
ograničena te se očekuje smanjenje zbog kontinuiranog zagañivanja. U globalnim se
mjerilima danas čovječanstvo suočava s pojavom očevidnog prividnog nestajanja vode
(nemogućnost da je koristi) zbog velikog onečišćenja (Črnjar, 2002, p. 156). Zaštita okoliša i
opskrba pitkom vodom postaju glavni problem i izazov održivog razvoja suvremene
civilizacije. Zbog porasta broja ljudi na Zemlji, ali i povećane potrebe za vodom, koja je
posljedica porasta životnog standarda, promjena životnih navika i povećanja industrijske i
poljoprivredne proizvodnje, pitka voda postaje glavni resurs u XXI. stoljeću.
Problem predstavljaju veliki gradovi čije stanovništvo troši velike količine pitke vode, a
istodobno gradovi su mjesta koja zagañuju i ugrožavaju podzemne zalihe pitke vode.
Značajan utjecaj na vodne resurse ima i poljoprivredna proizvodnja koja zahtijeva velike
količine vode a istovremeno, zbog intenzivne uporabe pesticida i gnojiva, zagañuje pitku
vodu. Industrijska proizvodnja koja troši pitku vodu, a u okoliš vraća zagañenu otpadnu vodu,
takoñer ugrožava preostale zalihe čiste pitke vode. Uvoñenjem tehnologije za štednju vode u
proizvodnim procesima te pročišćavanjem otpadnih voda može se poboljšati učinkovitost u
korištenju vodnih resursa.
Treba razlikovati pitku vodu od tehnološke vode u industriji i poljoprivredi. Voda za piće
mora zadovoljiti strože kemijske i bakteriološke standarde. Zato se u razvijenim i ekološki
osviještenim društvima za pranje javnih površina koristi tehnološka voda, jer bi uporaba pitke
vode za tu namjenu bila krajnje neracionalna (http://www.hrvatski-vojnik.hr,12.09.2012.).
Prečesto se voda tretira kao neograničeno besplatno dobro. Ali nisu u pitanju samo količine, u
područjima gdje su zalihe vode dostatne ili čak obilne, prijeti im onečišćenje ili iscrpljivanje
zbog povećane potražnje. Klimatske promjene takoñer utječu na vodne resurse jer porast
temperature može dovesti do smanjenja obnovljivih vodnih resursa. Varijacija rizika i
intenziteta suša najozbiljniji je negativni utjecaj promjene klime na vodne resurse. Klimatske
promjene mogle bi značajno utjecati na režim poplava. Postepeno se stvara svijest da je zaštita
vode globalan, a ne samo lokalni problem. To dovodi do stvaranja koncepta održivog razvoja
u integralnom upravljanju vodnim resursima (Gereš, 2003, p. 45).
3. TEMELJNE ODREDNICE ODRŽIVOG GOSPODARENJA PITKOM VODOM
U ovom dijelu rada elaborirane su sljedeće tematske jedinice: 1) globalni izazovi u
osiguravanju pitke vode, 2) strateški okvir i 3) osnovna načela održivog upravljanja vodama.
3.1. GLOBALNI IZAZOVI U OSIGURAVANJU PITKE VODE
Uvažavajući ograničene i neravnomjerno rasprostranjene zalihe pitke vode, najveći globalni
problem vezan za pitku vodu je neracionalna eksploatacija podzemnih zaliha pitke vode i
visok stupanj njihovog zagañivanja.
Još nije došlo do globalne krize vode, ali se procesi u vezi s vodom brzo kreću u tom pravcu.
Ukoliko se nastave postojeći trendovi degradacije i onečišćavanja vodnih resursa, budući
naraštaji u smislu sigurnosti opskrbe kvalitetnom pitkom vodom ozbiljno su ugroženi.
Uzroci potencijalne krize vode su sljedeći:
� U pojedinim dijelovima svijeta živi mnogo više ljudi u odnosu na raspoloživost vode
koja im je potrebna
� Problem zastarjelih sustava vodoopskrbe i značajnih gubitaka vode u procesima njene
distribucije
� Neadekvatni tehnološki procesi u industrijskoj i poljoiprivrednoj proizvodnji koji
neefikasno troše i zagañuju vodne resurse
� Ne postojanje globalnog dogovora i strategije o racionalnom i održivom korištenju
zajedničkih vodnih resursa
Takvo stanje i ponašanje vodi ovaj svijet u pravcu globalne nesigurnosti čije će posljedice
osjećati cijela društvena zajednica i globalni ekosustav. Današnje stanje je za milijarde ljudi
katastrofalno, a sa stanovišta globalne sigurnosti ono je uvod u opću krizu i teške socijalne
sukobe koji će kulminirati ratovima i jačanjem svjetskog terorizma, što može dovesti do
masovnih migracija prema područjima bogatim pitkom vodom i do velikog svjetskog
obračuna izmeñu bogatih i siromašnih.
Upravo iz navedenih razloga implementacija paradigme održivog gospodarenja i zaštite voda
na globalnoj razini je je ključ rješenja mnogih problema suvremenog svijeta. S obzirom da o
vodi, dugoročno gledano, ovisi sudbina ljudskog društva, a kratkoročno sudbina svakog
pojedinca, rješavanju ovog problema mora se pristupiti integralno kako bi se uskladili
individualni, nacionalni, regionalni i globalni interesi. U tome će veliku ulogu imati svjetska
zajednica (danas iskazana u Ujedinjenim narodima) koja mora potaknuti permanentnu analizu
stanja, odnosa, procesa i problemima vezanih uz vodu u svim državama
(www.defimi.hr,21.09.2012.).
3.2. STRATEŠKI OKVIR
Može se reći da postoje tri najvažnije direktive koje reguliraju područje zaštite voda, a to su:
Okvirna direktiva o vodama (2000/60/EC), Direktiva o komunalnim otpadnim vodama
(91/271/EEC) i Direktiva o vodi za piće (98/83/EC).
Direktive su smjernice s kojima se moraju uskladiti zakoni zemalja članica EU. Direktive u
zakonodavstvo zemalja članica ne trebaju biti prepisane od riječi do riječi, meñutim, one
propisuju standarde ispod kojih se ne bi smjelo ići. Direktive koje se bave vodama mogu se
podijeliti na one koje se prvenstveno tiču ekološkog stanja voda i one koje se prvenstveno
tiču zdravlja. Meñu gore spomenutim direktivama Okvirna direktiva o vodama se više tiče
ekološkog stanja voda dok Direktiva o vodi za piće ima u fokusu zdravlje ljudi. Direktiva o
komunalnim otpadnim vodama tiče se i stanja voda i njihovog utjecaja na zdravlje ljudi.
Okvirna direktiva o vodama ne tiče se samo vode za piće, već joj je svrha uspostavljanje
okvira za zaštitu svih voda (unutrašnjih površinskih voda, prijelaznih voda, obalnih i
podzemnih voda). Prema ovoj Direktivi, zemlje članice EU-a obvezne su spriječiti daljnje
uništavanje, te poboljšati i ponovno uspostaviti dobar status vodnih sustava, kao i kopnenih
sustava i močvara koje izravno ovise o vodi. Njezin cilj je postići “dobar ekološki i kemijski
status” voda do 2015. godine u cijeloj EU i okolnim zemljama. Kao polazna točka za ovaj
cilj uzima se gotovo neporemećena prirodna vodna ekologija – flora i fauna.
Direktiva o komunalnim otpadnim vodama tiče se prikupljanja, tretmana i ispuštanja
otpadnih voda. Trebala bi štititi okoliš od negativnog utjecaja otpadnih voda iz gradova i
odreñenih industrijskih sektora (poljoprivreda i prehrana). Dostizanje ciljeva iz ove
Direktive preduvjet je, takoñer, za dostizanje ciljeva iz Okvirne direktive o zaštiti voda.
Direktiva zahtijeva utvrñivanje osjetljivih područja. Takoñer, Direktiva je utvrdila obvezu
prikupljanja i obrade otpadnih voda u svim naseljima i područjima ekonomske aktivnosti
(aglomeracijama) većim od 2000 ekvivalent stanovnika (mjera proizvedenih otpadnih tvari)
te industrijskim i poljoprivrednim kompleksima čija je proizvodnja otpadnih voda veća od
4000 ekvivalent stanovnika. Takoñer, Direktiva je učinila obaveznim pročišćavanje voda do
drugog stupnja čistoće (primjena bioloških metoda pročišćavanja sa sekundarnim
taloženjem). Propisuje se potreba ishoñenja dozvole za postrojenja za pročišćavanje i ispuste
te nadzor provedbe pročišćavanja kod pročistača i vodotokova u koje se obrañena voda
ispušta.
Direktiva o vodi za piće utvrñuje standarde kvalitete vode za krajnje potrošače (voda iz
slavine) i utvrñuje generalnu obvezu da voda za piće mora biti zdravstveno ispravna i čista.
Takoñer, Direktiva utvrñuje obvezu kontrole za najučestalije uzroke zagañenja vode za piće
– potrebno je provoditi redovite kontrole za ukupno 48 mikrobioloških i kemijskih
parametara (tvari koje najčešće onečišćuju vodu za piće) (http://zelena-
akcija.hr,24.01.2012.).
Osim navedenih direktiva, postoje i sljedeći strateški dokumenti koji odreñuju nacionalni
okvir politike zaštite voda u Hrvatskoj:
• Strateški okvir za razvoj 2006. - 2013. (SOR), (NN br. 87/08)
• Nacionalna strategija zaštite okoliša (NSZO), (NN br. 46/02)
• Nacionalni plan djelovanja za okoliš (NPDO), ( NN br. 46/02)
Strateški okvir za razvoj 2006. – 2013 usvojen u kolovozu 2006., definira „rast i
zapošljavanje u konkurentnom tržišnom gospodarstvu koje djeluje unutar europske socijalne
države 21.-og stoljeća” kao strateški cilj Hrvatske. Štoviše, definira nacionalne razvojne
ciljeve i odreñuje 10 strateških područja u kojima je potrebno istovremeno i koordinirano
djelovanje kako bi se postigli naznačeni razvojni ciljevi. Jedno od tih područja je „Prostor,
priroda, okoliš i regionalni razvoj”. Očuvanje okoliša i uravnotežen regionalni razvoj smatraju
se ključnim elementima održivog gospodarskog razvoja.
Nacionalna strategija zaštite okoliša ključni je dokument za sektor okoliša; dokument
pokazuje da pritisci na okoliš potječu iz svih sektora gospodarstva no posebnu pažnju treba
posvetiti prometu (struktura korisnika, izgradnja infrastrukture, kakvoća goriva), energiji
(emisije, prijenos, otpad i korištenje fosilnih goriva), industriji (emisije i otpadne vode),
turizmu i dijelom poljoprivredi (upotreba umjetnih gnojiva, pesticida). Okoliš i njegovi tereti i
pritisci ne utječu samo na kakvoću života grañana, već takoñer doprinosi i tome da Hrvatska
bude privlačna turistička destinacija i jača njenu meñunarodnu percepciju zemlje koja ima
očuvani okoliš i proizvodnju zdrave hrane. Stoga je od šire važnosti da se pronañu
pravovremena i učinkovita rješenja problema u sektoru okoliša. Poboljšanje okolišne
infrastrukture može riješiti najvažnije probleme gospodarenja otpadom i vodnim resursima.
Provedbu Nacionalne strategije zaštite okoliša podupiru pod-sektorske strategije poput
Strategije gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (NN br. 130/05), Strategije upravljanja
vodama, (NN br. 91/08) kao i Nacionalna ISPA strategija za okoliš.
Strategija upravljanja vodama pruža strateški okvir za održivo korištenje vodnih resursa u
zemlji. Strategija upravljanja vodama (nacrt) je temeljni i dugoročni nacionalni strateški
dokument o gospodarenju vodama za Hrvatsku. Njime se uspostavlja jedinstvena politika
upravljanja vodama te cjelovit i koordiniran pristup poboljšanju vodnog sustava u skladu s
meñunarodnim obvezama. Takoñer, definira strateške ciljeve, utvrñuje trenutne i buduće
potrebe i usluge te otkriva načine na koje bi se mogli ispuniti putem planova upravljanja za 4
slivna područja u zemlji
(http://www.fzoeu.hr,14.09.2012.).
Za ostvarenje ciljeva zaštite i gospodarenja vodnim resursima koji proizlaze iz strateških
dokumenata Republike Hrvatske nužna su značajna financijska sredstva koja se velikim
dijelom mogu osigurati iz fondova Europske unije. Primjerice, IPA IIIb komponenta
predpristupnog IPA programa 1 kao prioritete ima prije svega razvoj infrastrukture za
gospodarenje otpadom i zaštitu vodnih resursa kroz uspostavu sustava vodoopskrbe i
odvodnje. Krajnji korisnici ove komponente jesu nacionalna, regionalna i lokalna tijela koja
1 IPA je skraćenica za Instrument pretpristupne pomoći. IPA je zamijenila dosadašnje instrumente poput PHARE, CARDS i ISPA-e. Time su se svi ti prijašnji fondovi namijenjeni zemljama kandidatkinjama i zemljama potencijalnim kandidatkinjama ujedinili u jedan, koji uvelike kopira strukture fondove i kohezijski fond. Zbog toga se često zna kazati i da je IPA strukturni fond u malom.
se bave gospodarenjem otpadom, vodoopskrbom, odvodnjom i pročišćavanjem otpadnih
voda. Iako su svi projekti u sklopu ove komponente unaprijed odreñeni, kao i u slučaju
komponente IIIa, većina projekata se provodi kroz javnu nabavu, čime je omogućeno
privatnom sektoru da se uključi u provedbu.
3.3. OSNOVNA NAČELA ODRŽIVOG UPRAVLJANJA VODAMA
Održivi razvoj vodnoga gospodarstva je koncept koji naglašava potrebu razmatranja
dugoročne budućnosti na sličan način kao i sadašnjosti. Održivo vodno gospodarstvo
planirano je i upravljano na način da zadovolji ciljeve koje je društvo postavilo sada i u
budućnosti, bez narušavanja ekološkog, okolišnog i hidrološkog integriteta.
Pojam "održivi razvoj" uveden je tek 70-ih godina prošlog stoljeća i potječe iz šumarstva, a
odnosi se na mjeru pošumljavanja površina i na sječu šume koje su bile meñuzavisne i nisu
smjele narušitit biološku obnovu šume. U 80-im godinama 20. stoljeća pojam ''održivosti''
ušao je u terminologiju meñunarodne zajednice čime je očuvanje prirodnih resursa postao
jedan od glavnih ciljeva održivog razvoja. U literaturi se susreću različite definicije pojma
održivosti i koncepta održivog razvoja. Prema Brundtlandovu izvješću Svjetske komore za
okoliš UN-a održivi razvoj definira se kao "razvoj koji zadovoljava potrebe današnjeg
naraštaja bez ugrožavanja budućih naraštaja" (Črnjar, 2010. p. 79).
Prema drugoj grupi definicija, održivim se smatra stanje u kojem se resursi koriste tako da
buduće proizvodne mogućnosti čovječanstva ostanu sačuvane. Proizvodni potencijal ovisi o
količini dostupnih proizvodnih čimbenika. To su, osim ljudskog rada, razni oblici kapitala: a)
prirodni kapital, tj. prirodni resursi; b) fizički kapital, npr. zgrade, oprema, itd.; c) ljudski
kapital u smislu zaliha znanja i iskustva; d) intelektualni kapital, kao znanstveni, tehnički i
kulturni potencijal kojim ljudsko društvo raspolaže.
Ekološki ekonomisti zagovaraju koncept jake održivosti prema kojem zalihe prirodnog
kapitala ne smiju opadati tokom vremena. Iz toga slijedi zahtjev za razvojem koji ne umanjuje
zalihe pojedinih prirodnih resursa. Za takav koncept održivosti zalaže se UNESCO.
Kad se govori o prirodnim resursima, odnosno vodnim resursima, definicija je još odreñenija:
“Bit održivoga razvoja je da se prirodni resursi moraju koristiti tako da ih jednako ili bolje
mogu koristiti buduće generacije. U skladu s tim, održivi razvoj vodnih resursa od ljudske
zajednice zahtijeva poštivanje hidrološkoga ciklusa tako da se kapacitet obnovljivih vodnih
resursa ne smanji nakon dugotrajnoga korištenja” (Gereš, 2004.).
Koncept održivog razvoja podrazumijeva proces prema postizanju ravnoteže izmeñu razvoja
društva i gospodarstva. Osnovni je cilj održivog razvoja osigurati održivo korištenje prirodnih
resursa i vrijednosti okoliša. U upravljanju vodama mora se prihvatiti potreba zaštite
cjelovitosti vodnih ekosustava, te sprječavati njihovo degradiranje na razini slivnog područja.
Zaštita vode trebala bi uključivati i preventivni pristup, radi sprječavanja i smanjivanja
onečišćenja. Održivo upravljanje vodama nužnost je u uvjetima porasta stanovništva i
povećanih pritisaka na vodne resurse.
Gospodarenje vodama je složeno djelovanje kojim se uspostavlja uravnotežen odnos izmeñu
potreba ljudi prema vodama i prirode u kojoj se nalazi voda, kao osnovno prirodno blago.
Gospodarenje, općenito, obuhvaća vrlo široko područje ljudskog djelovanja. Prema
Berakoviću (1993.) gospodarenje vodama obuhvaća:
• Osiguranje potrebnih količina vode odgovarajuće kvalitete za različite namjene (piće,
kupanje, rekreaciju, poljoprivredu, industriju, energetiku i dr.);
• Brigu o zaštiti voda i mora od onečišćenja;
• Zaštitu od štetnog djelovanja voda: poplave, erozije i dr.
Temeljni cilj održivog upravljanja vodama je postizanje cjelovitog i usklañenog vodnog
režima na državnom teritoriju što implicira brigu za prostorni raspored i izgrañenost vodnoga
sustava te brigu za stanje količina i kakvoće voda na način koji najbolje odgovara prirodnim
obilježjima odreñenog područja. Primjena takvog pristupa u upravljanju vodnim resursima
svakako zahtijeva odgovarajuće preduvjete To znači da se moraju stvoriti politički, zakonski,
organizacijski i financijski preduvjeti s jedne strane i osigurati podrška stanovništva za
provoñenje usvojene politike s druge strane.
Vodno gospodarstvo ima izuzetno važnu ulogu kroz integralno upravljanje vodama (što
podrazumijeva ureñenje vodnog režima i stavljanje vodnih resursa u funkciju poboljšanja
kvalitete života stanovništva i održivog razvoja). Upravljanje vodama sve se više globalizira i
internacionalizira, što pred nacionalne institucije koje upravljaju vodama stavlja složenije
obveze i ograničenja. Budući da je veliki dio voda Hrvatske graničnog ili prekograničnog
karaktera, upravljanje vodama biti će pod izravnim ili neizravnim utjecajem susjednih država
i meñunarodnih institucija (www.wfd-croatia.eu,25.09.2012.).
Primjerice, postojeće stanje hrvatskog vodnoga gospodarstva karakterizira tradicionalan
pristup upravljanja vodnim resursima s nekim elementima integralnog pristupa. U
Vodnogospodarskoj osnovi Hrvatske (kr. VOH) , koja još nije usvojena, prihvaćena su
osnovna načela politike integralnog upravljanja vodnim resursima. Kako je
Vodnogospodarska osnova temeljni planski dokument za iskorištavanje voda, zaštitu voda i
zaštitu od štetnog djelovanja voda, ona predstavlja ishodište za izradu vodnogospodarskih
planova slivnih područja i programa razvoja različitih vodnogospodarskih djelatnosti kao i
aktivnosti koje trebaju podržati integralno upravljanje vodnim resursima; od institucionalnog
organiziranja, zakonodavstva do financiranja i meñunarodne suradnje (Gereš,2004.).
4. PITKA VODA U REPUBLICI HRVATSKOJ Ovaj dio rada obuhvaća sljedeće tematske jedinice: 1) zalihe pitke vode u Republici Hrvatskoj
i njihova zaštita, 2) učinkovitost opskrbe vodom u Hrvatskoj, 3) zahvaćene količine vode, 4)
isporučene vode i 5) zaštita voda u Hrvatskoj.
4.1. ZALIHE PITKE VODE U REPUBLICI HRVATSKOJ I NJIHOVA ZAŠTITA
Prostorna rasporeñenost podzemnih voda uvjetovana je geološkom grañom, klimatskim i
hidrološkim uvjetima te hidrogeološkim značajkama pojedinog područja. Najveće zalihe
podzemne vode Republike Hrvatske nalaze se u području aluvijalnih nanosa Savske i Dravske
depresije (vodonosnici u stijenama meñuzrnske poroznosti) te u Gorskom kotaru i Lici (u
karbonatnim stijenama)
(http://www.hrvatski-vojnik.hr,12.09.2012.).
U Gorskom kotaru, Lici i jadranskome pojasu postoje velike količine podzemne vode nastale
u pojasu visokoga krša. Podzemna voda u kršu je posebno ranjiva, jer ako doñe do prodora
zagañenja u krško podzemlje tada se zbog hidrogeoloških značajki takvog područja zagañenje
brzo širi, nema filtracije koja je prisutna u stijenama sa meñuzrnskom poroznošću te se u
kratkom vremenu zagadi velika količina pitke vode. Zbog zaštite okoliša i podzemnih voda
dobro ja da u Gorskom kotaru i Lici nema koncentracije industrije ili milijunskih gradova, jer
će to dugoročno osigurati Hrvatskoj kvalitetne zalihe pitke vode za budućnost. A u budućnosti
bi pitka voda mogla biti financijski vrednija i važnija od nafte (http://www.hrvatski-
vojnik.hr,12.09.2012.).
Prema izvješću o vodnim zalihama koje je izradio UNESCO, Republika Hrvatska raspolaže s
visokih 32.818 prostornih metara obnovljivih zaliha vode po stanovniku godišnje, što je
svrstava meñu trideset vodom najbogatijih zemalja u svijetu, odnosno iza Islanda i Norveške
na visoko treće mjesto u Europi. Kada bi se hrvatsko vodeno bogatstvo računalo zbrojem
količine vode koja padne na tlo i količine vode koja dolazi iz drugih zemalja, Hrvatska je u
odnosu na svoju površinu prva zemlja u Europi po zalihama vode i treća u svijetu. Ispred je
tako samo na prvom mjestu Bangladeš (zbog velikih dotoka iz Indije i s Himalaja) te Libanon
(zbog male površine i jakih kiša i bujica tijekom zimskog razdoblja) (www.zivot-ili-
cijepljenje.hr,18.10.2012.).
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Hrvatska
spada u skupinu država bogatih vodom. Republika Hrvatska godišnje raspolaže s 26 milijardi
kubika vode. Procjenjuje se da od tih 26 milijardi kubika vode u obnovljive rezerve
podzemnih voda ulazi oko devet milijardi kubika, što je značajno jer se oko 90 posto
vodoopskrbe u Hrvatskoj osigurava iz podzemnih voda. Godišnja potrošnja vode za piće i
industriju iznosi oko 380 milijuna kubika, a ukupna potrošnja vode (poljoprivreda,
stanovništvo i industrija) je oko milijardu kubika. Uzimajući u obzir sve navedeno Hrvatska
za budućnost ima dovoljne količine vode ukoliko bude dobro gospodarila njome
(http://www.hrvatski-vojnik.hr,12.09.2012.).
Procjena je da je količina vlastitih voda po stanovniku u Republici Hrvatskoj 6840 m3 na
godinu, a ako se u obzir uzmu granične i meñugranične vode, tada se vodno bogatstvo
procjenjuje na 16 700 m3 po stanovniku na godinu. Vode su opće dobro i imaju posebnu
zaštitu Republike Hrvatske što je zakonski odreñeno Zakonom o vodama (NN br. 107/95.)
gdje je definirano da se pod korištenjem voda smatra zahvaćanje, crpljenje i uporaba
površinskih i podzemnih voda za različite namjene. Istaknuto je da uporaba podzemnih voda
za opskrbu stanovništva vodom za piće, sanitarne potrebe, protupožarne zaštite i potrebe
obrane ima prednost u odnosu na uporabu voda za druge namjene.
Koncesija za korištenje podzemnih voda dodjeljuje se na temelju neposrednoga zahtjeva, a
odluku o dodjeli koncesije donosi Vlada Republike Hrvatske ili Ministarstvo poljoprivrede,
šumarstva i vodnoga gospodarstva, što ovisi o vrsti podzemnih voda i opsegu njihove
uporabe, u skladu s mišljenjem koje daje državna ustanova Hrvatske vode koja je pravna
osoba za obavljanje poslova upravljanja vodama. Prema zakonu o vodama njima se upravlja
prema načelu jedinstva vodnog sustava i načelu održivog razvoja.
4.2. ZAHVAĆENE I ISPORUČENE KOLIČINE PITKE VODE
Glavni resurs slatkih voda je površinska voda ( 20 rijeka, 26 prirodnih i umjetnih jezera).
Podzemne vode takoñer predstavljaju značajno vodno bogatstvo Hrvatske, što predstavlja
13% ukupno obnovljivih vlastitih resursa. Zbog bolje zaštićenosti od vanjskog onečišćenja,
podzemne vode su važnije. Podzemne vode u Hrvatskoj su bolje kakvoće od podzemnih voda
u visoko razvijenim zemljama, iako je neophodno istaknuti da njena kakvoća neprestano
opada (http://zdravlje.hzjz.hr,10.09.2012.).
Opskrba vodom u Hrvatskoj vrši se na sljedeća tri osnovna načina
(http://zdravlje.hzjz.hr,10.09.2012):
1) Javna vodoopskrba je najčešći i najsigurniji način korištenja vode, a koristi ju 79%
stanovnika Hrvatske.
2) Oko 20% stanovništva opskrbljuje se vodom iz tzv. lokalnih vodovoda, koje su
izgradile i kojima upravljaju grupe grañana. Ovakva vodoopskrba nije organizirana u
skladu sa zakonima i propisima, a pripadajuća voda nije pod stručnim nadzorom i
njena se kakvoća ne analizira redovito. Zbog toga je neophodan oprez prilikom njenog
korištenja za piće.
3) Korištenje vode iz vlastitih bunara ili kišnice koja se prikuplja na krovovima ili na
posebno grañenim površinama i potom sprema u cisterne. Ovakva voda takoñer nije
pod adekvatnim stručnim nadzorom, a njena kakvoća je promijenjiva budući može
sadržavati isprana onečišćenja s krovova i slivnih ploha ili zagañenja podzemnih voda
zbog neodgovarajuće riješene odvodnje iz vlastitog ili iz obližnjih objekata.
Sljedeća tablica sadrži podatke o zahvaćenim količinama vode prema vrstama izvorišta u
Republici Hrvatskoj.
Tablica 1. Zahvaćene količine vode po izvorištima za javni vodovod od 2007. do 2011.
godine2
tis. m³ '000 m³ 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. Ukupno 525 868 527 594 555 072 570 942 576 985 Podzemne vode 267 669 265 981 281 858 296 784 280 290 Izvori 161 573 165 896 192 749 175 195 180 344 Vodotoci 42 871 48 617 45 246 43 699 49 893 Akumulacije 9 374 5 242 2 024 1 934 849 Jezera 10 043 15 983 11 897 11 402 10 947 Preuzete količine vode iz dr. vodovodnih sustava
34 338 25 875 21 298 41 928 54 662
Izvor: ( http://www.dzs.hr,23.01.2013.)
2 Pod zahvaćenim količinama voda podrazumijevaju se ukupne količine zahvaćene vode iz izvorišta voda. Izvorišta mogu biti podzemna ili površinska. Pod javnim izvorištima podrazumijevaju se sva kaptirana izvorišta odakle se vrši opskrba vodovoda vodom kao što su podzemni tok, izvor, vodotok, akumulacija i jezero.
Na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske u tablici 1. analiziraju
se zahvaćene količine vode po izvorištu u razdoblju 2007.-2011. godine. Iz tablice je vidljivo
da su zahvaćene vode najveće u 2011.godini i iznose 576 985 000 m³, a iz podzemnih je
izvorišta bilo zahvaćeno najviše voda u 2010.godini i to 296 784 000 m³. Izvori i vodotoci
imaju najviše zahvaćene količine vode u 2011. godini. Akumulacije i jezera bilježe pad u
odnosu na prethodne godine dok se preuzete količine vode iz drugih vodovodnih sustava
povećavaju u 2011. godini i iznose 54 662 000 m³. U odnosu na 2010., iskazane vrijednosti u
2011. za ukupno zahvaćene vode bile su veće za 1%, a za pruzete vode bile su veće za 30%.
U nastavku slijedi tablica koja sadrži podatke o isporučenim vodama i gubicima javnog
vodovoda od 2007. do 2011. godine.
Tablica 2. Isporučene vode i gubici iz javnog vodovoda od 2007.do 2011. godine3 tis m³ '000 m³ 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. Ukupno 323 453 354 434 355 016 365 281 349 692 Kućanstvima 188 393 183 469 183 469 189 332 182 646 Djelatnostima 81 192 107 421 119 389 118 907 107 762 Distribuirana nenaplaćena voda
- 18 432 20 557 22 323 26 347
Drugim vodovodnim sustavima
53 868 45 112 31 601 34 719 32 937
Gubici vode 202 415 173 160 200 056 205 661 227 293 Izvor: : (http://www.dzs.hr,23.01.2013.) 3 Pod isporučenom količinom vode podrazumijeva se količina vode prodane potrošačima. Razlika izmeñu zahvaćene i isporučene količine vode gubici su odnosno količina vode koja ne stigne do krajnjeg korisnika. Gubici u mreži mogu biti izraženi količinski, u m³, ili u postocima, kao omjer isporučene i zahvaćene količine vode. U Hrvatskoj se na jedan zahvaćeni metar kubični vode u distribuciji prosječno izgubi oko 46% vode. Razlike su različite ovisno o županijama.
Na temelju navedenih podataka iz tablice isporučenih voda iz javnog vodovoda u razdoblju od
pet godina najviše ukupno isporučene vode bilo je u 2010. godini i to 365 281 000 m³. U
strukturi potrošnje vode najveći su potrošači bila kućanstva koja su 2010. godini utrošila 189
332 000 m³ isporučene vode iz javnog vodovoda. U javnom vodovodu i dalje su bili veliki
gubici koji su 2011.godine dosegli 227 293 000 m³. U 2011. količina ukupno isporučene vode
iz javnog vodovoda iznosila je 349 692 000 m³, što je za 13% više u odnosu na 2010.godinu.
U strukturi potrošnje vode najveći su potrošač bila kućanstva, koja su u 2011. utrošila 182
646 000 m³ ili 52% količine ukupno isporučene vode iz javnog vodovoda.
U tablici 3. prikazani su gubici zahvaćene vode iskazani metrima kubičnim te postotkom po
županijama.
Tablica 3. Zahvaćena i isporučena voda te gubici u mreži po županijama (u mil. m³ i u %)
Rang Županija Zahvaćeno (1)
Isporučeno (2)
Gubitak (1-2)
Gubitak (u %)
1. Zadarska 30,5 9,9 20,6 68 2. Šibensko-kninska 23,3 9,4 14 60 3. Karlovačka 15,8 6,5 9,4 59 4. Splitsko-dalmatinska 73,3 35,8 37,5 51 5. Brodsko-posavska 7,9 4 3,9 49 6. Krapinsko-zagorska 8,2 4,2 4 49 7. Dubrovačko-neretvanska 17 8,7 8,3 49 8. Grad Zagreb 137,3 71,7 65,6 48 9. Vukovarsko-srijemska 12,7 7,1 5,6 44 10. Meñimurska 8 4,6 3,4 42 11. Osječko-baranjska 24,1 14,1 10 42 12. Ličko-senjska 4,6 2,7 1,9 41 13. Virovitičko-podravska 4,8 2,9 1,9 39 14. Istarska 29,7 19 10,7 36 15. Bjelovarsko-bilogorska 4,6 3,1 1,5 32 16. Primorsko-goranska 40,4 28 12,4 31 17. Sisačko-moslavačka 9,9 7 3 30 18. Varaždinska 12,2 8,7 3,5 28 19. Požeško-slavonska 4,3 3,2 1,1 26 20. Zagrebačka 5,7 4,5 1,2 21 21. Koprivničko-križevačka 4,7 4,3 0,4 8 Ukupno 478,9 259,2 219,6 46 Prosjek 22,8 12,3 10,5 46
Izvor: Bajo, A. i Filipović, B. (2008.): Učinkovitost opskrbe vodom u Hrvatskoj [dostupno na: [ http://www.ijf.hr/newsletter/37.pdf , preuzeto:12.09.2012.]
Sustav opskrbe vodom u Hrvatskoj nije učinkovit jer s povećanjem 1 m³ isporučene vode
nastaju gubici od 0,89 m³. Grad Zagreb ima najveću količinu isporučene vode, ali i najveće
gubitke, čak oko 66 mil. m³. Slijede Splitsko dalmatinska, Zadarska, Primorsko-goranska i
Istarska županija. Najmanji su gubici u Koprivničko-križevačkoj županiji. Najveći su gubici u
postotku zahvaćene vode u Zadarskoj, Šibensko-kninskoj, Karlovačkoj, Splitsko-
dalmatinskoj, Brodsko-posavskoj, Krapinsko-zagorskoj,
Dubrovačko-neretvanskoj županiji i Gradu Zagrebu. Gubici u mreži najčešće su rezultat
slabog održavanja i investiranja u vodoopskrbnu mrežu. Kreću se od minimalnih 8% u
Meñimurskoj, do enormnih 68% u Zadarskoj županiji. Europska unija prihvatljivim smatra 15
do 18% gubitaka. Komunalna društva postupno uvode tržišnu cijenu vode (npr. u Gradu
Zagrebu cijena vode za kućanstva u 2005. bila je 6,62 kune, a 2008. 11,22 kune po m³), iako
nedovoljno brinu o velikim gubicima pitke vode na njezinu putu do krajnjeg korisnika ( Bajo,
A., Filipović, B. (2008.)).
4.3. ZAŠTITA VODA U HRVATSKOJ
Zaštita voda od onečišćavanja provodi se radi očuvanja života i zdravlja ljudi i zaštite okoliša,
te omogućavanja neškodljivog i nesmetanog korištenja voda za različite namjene. Zaštita
voda ostvaruje se nadzorom nad stanjem kakvoće voda i izvorima onečišćavanja,
sprečavanjem, ograničavanjem zabranjivanjem radnji i ponašanja koja mogu utjecati na
onečiščenje voda i stanje okoliša u cjelini te drugim djelovanjima usmjerenim očuvanju i
poboljšavanju kakvoće i namjenske uporabljivosti voda (http://www.voda.hr,10.09.2012.).
Ciljevi zaštite voda su (http://www.voda.hr,10.09.2012.):
• očuvanje života i zdravlja ljudi,
• zaštita vodnih ekosustava i drugih o vodi ovisnih ekosustava,
• zaštita prirode,
• smanjenje onečišćenja i sprječavanja daljnjeg pogoršanja stanja voda,
• zaštita i unapreñenje stanja površinskih voda, uključivo i priobalne vode te podzemnih
voda, kao i radi uspostave prijašnjeg stanja gdje je ono bilo povoljnije od sadašnjega,
• omogućavanje neškodljivog i nesmetanog korištenja voda za različite namjene.
Svrha zaštite voda je očuvanje zdravlja ljudi i okoliša, što podrazumijeva postizanje i
očuvanje dobroga stanja voda, sprečavanje onečišćenja voda, sprečavanje promjena
hidromorfoloških karakteristika voda koje su pod takvim rizicima i sanaciju stanja voda gdje
je ono narušeno.
Uvažavajući klasifikaciju voda prema namjeni (cf: 2.2. Klasifikacija voda) zaštita voda mora
obuhvatiti sljedeće funkcije:
• Zaštitu površinskih i podzemnih voda kao rezerve vode za piće (postojeće i
planirane);
• Zaštitu površinskih i podzemnih voda, priobalnih voda (mora), zaštićenih područja -
područja posebne zaštite voda, radi očuvanja zdravlja ljudi i očuvanja vodenih i o vodi
ovisnih ekosustava, te očuvanja biološke raznolikosti u okviru integralnog upravljanja
vodama;
• Unapreñenje ekoloških funkcija voda i priobalnih voda (mora) tamo gdje je
narušena kakvoća voda, te postizanje propisane kakvoće voda za odreñene namjene
tamo gdje ista ne zadovoljava, sudjelovanjem u planiranju i postupnom provoñenju
cjelovitih mjera zaštite, te sustavnim praćenjem učinka provedenih mjera na slivu i
priobalnim vodama (moru);
• Smanjenje količine opasnih tvari na izvoru onečišćenja provedbom mjera zaštite
voda, te kontrolu rada izgrañenih objekata i ureñaja za pročišćavanje otpadnih voda;
• Doprinos održivom razvoju racionalnim korištenjem vodnih resursa.
S obzirom da ekonomski razvoj uvelike ovisi o raspoloživosti prirodnih resursa, ali isto tako i
djeluje na njihovo uništavanje, javila se potreba za zaštitom okoliša i održivim gospodarenjem
prirodnim resursima. Unatoč tome, mnogi gospodarski subjekti nisu prilagodili procese
privreñivanja kapacitetima prirodnog okoliša što je u konačnici rezultiralo promjenama i
poremećajima u ekološkim ciklusima i sustavima Zemlje. Zbog negativnih društvenih,
ekoloških i gospodarskih posljedica onečišćenja i neracionalne upotrebe vodnih resursa važno
provoditi gore navedene funkcije zaštite voda.
5. GOSPODARENJE PITKOM VODOM U KARLOVAČKOJ ŽUPANIJI
Kompleksnost ove tematike zahtijeva da se ovaj dio rada elaborira kroz sljedeće tematske
jedinice: 1) općenito o Karlovačkoj županiji i vodoopskrbi na području Karlovačke županije,
2) razvoj vodoopskrbnog sustava na području Karlovačke županije, 3) opskrbljenost vodom
Karlovačke županije, 4) količina zahvaćenih i korištenih voda i 5) politika zaštite pitke vode u
Karlovačkoj županiji.
5.1. OPĆENITO O KARLOVAČKOJ ŽUPANIJI I VODOOPSKRBI NA
PODRUČJU KARLOVAČKE ŽUPANIJE
Karlovačka županija je ustrojena 1993. godine temeljem tada važećeg Zakona o područjima
županija, gradova i općina, dok je današnji teritorijalno politički ustroj reguliran Zakonom o
područjima županija, gradova i općina u RH (NN 124/97, 68/98, 50/98, i 22/99).
Površina županije iznosi 3.644 m2, a prema popisu iz 2011. g. naseljava ju 134.153
stanovnika, što predstavlja prosječnu gustoću od 39,05 st/km2. Najgušće su naseljena područja
gradova i općinskih središta, dok najrjeñu naseljenost nalazimo na područjima uz državnu
granicu, i južna područja županije.
Sukladno teritorijalno-administrativnom ustroju iz 1997. g., Karlovačku županiju čine 5
gradova: Karlovac, Duga Resa, Ogulin, Ozalj i Slunj, i 17 općina: Barilović, Bosiljevo,
Cetingrad, Draganić, Generalski Stol, Josipdol, Krnjak, Lasinja, Netretić, Plaški, Rakovica,
Ribnik, Saborsko, Tounj, Vojnić, Žakanje i Kamanje.
Županije sa kojima Karlovačka županija graniči jesu: na sjeveru Zagrebačka županija, na
istoku Sisačko-moslavačka županija, na jugu Ličko-senjska županija, i na jugozapadu
Primorsko-goranska županija. Osim navedenih županija, značajan dio županijskih granica
ujedno su i državne granice sa Republikom Slovenijom, i Bosnom i Hercegovinom (31,78 %),
što za posljedicu ima poseban režim prostornog ureñenja sukladno Prostornom planu
Karlovačke županije.
Županijsko središte, i ujedno najveći grad u Županiji je grad Karlovac (55 981 st. temeljem
popisa iz 2011. g.). Gradovi Duga Resa i Ozalj u znatnoj su mjeri vezani za županijsko
središte, dok su gradovi Ogulin i Slunj autonomniji zbog svoje prostorne udaljenosti (Studija
razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke županije, 2007. ).
Opće je poznato i prihvaćeno, da u suvremenom rješavanju vodoopskrbne problematike,
granice društveno političkih zajednica (županija, gradova i općina) ne smiju koincidirati s
granicama vodoopskrbnih sustava, već se rješenje vodoopskrbe mora temeljiti na
sveobuhvatnom sagledavanju svih utjecajnih činitelja koji sudjeluju u uspostavi tehnički
korektnih i ekonomski prihvatljivih rješenja, a u svezi sa raspoloživim izvorištima i resursima,
a ne da se poistovjećuju s umjetno stvorenim granicam kao što je to do sada u praksi bio čest
slučaj.
Sustav vodoopskrbe Karlovačke županije odgovoran je za crpljenje i distribuciju pitke vode,
izgradnju kućnih i industrijskih priključaka, održavanje vodoopskrbne mreže u smislu
rekonstrukcije postojeće i izgradnje nove te kontrolu zdravstvene ispravnosti pitke vode
(http://www.vik-ka.hr,16.07.2012.).
Planiranje vodoopskrbe na širem teritorijalnom području kao što je područje Karlovačke
županije predstavlja vrlo složen i zahtjevan proces, tijekom kojega je potrebno uzeti u obzir
niz čimbenika koji direktno ili indirektno uvjetuju i odreñuju postavke, dimenzije i pravce
pružanja vodoopskrbnih sustava, a često predstavljaju i ograničavajući faktor njihovog
širenja. Navedeni čimbenici su: raspodjela, izdašnost i zahvaćene količine postojećih
izvorišta, mogućnost kaptiranja novih izvorišta, ekonomski čimbenici (cijena zahvaćanja,
prerade i distribucije vode), visinski rasponi potrošača, struktura i prostorni razmještaj
stanovništva, složeni demografski procesi, stupanj izgrañenosti i stanje postojećih sustava,
vrsta, broj i zahtjevi specijalnih potrošača, klimatološko-hidrogeološki uvjeti mjerodavnih
slivova, teritorijalni ustroj jedinica lokalne samouprave unutar teritorije županije, itd.
Vodoopskrba se može podijeliti na šest glavnih vodoopskrbnih sustava: Karlovac, Ozalj,
Ogulin, Duga Resa, Slunj i Vojnić kojima upravljaju mjerodavna komunalna poduzeća, i na
niz manjih sustava kojima uglavnom upravljaju komunalni pogoni ustrojeni u sklopu općina.
Velika većina navedenih vodoopskrbnih sustava se koristi vodozahvatima i izvorištima sa
vlastitog područja, sa izuzetkom Općine Rakovica koja vodu za svoje potrebe dobiva sa
područja NP Plitvička Jezera (Ličko-senjska županija), i Općine Lasinja sa područja Općine
Pisarovina (Zagrebačka županija) (Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke
županije, 2007.).
5.2. RAZVOJ VODOOPSKRBNOG SUSTAVA NA PODRUČJU KARLOVAČKE
ŽUPANIJE
Grad Karlovac, kao županijsko središte , najveći je i najrazvijeniji urbani centar i kao takav
nositelj razvoja vodoopskrbe, kako u pogledu zahvaćenih i distribuiranih količina, tako i u
pogledu postotka opskrbljenosti stanovnika i kvaliteti vodoopskrbe.
Vodoopskrbni sustav Grada Karlovca snabdijeva sam grad Karlovac, i 28 mjesta i naselja na
gradskom teritoriju, te 18 naselja u susjednim Općinama. Uz uslugu opskrbe pitkom vodom
vodoopskrbni sustav grada Karlovca obuhvaća i slijedeće aktivnosti:
• sistematski i kontinuirani monitoring i testiranje distribuirane vode
• održavanje sanitarnih zaštitnih zona
• izradu i implementaciju "Operativnog plana i interventnih mjera" u slučaju
incidentne situacije zagañenja izvorišta pitke vode.
Izgradnja karlovačkog vodoopskrbnog sustava započela je 1914.g. konstrukcijom 2
vodozahvatna bunara na Borlinu, te vodospreme "Borlin", zapremine 1000 m3, na koti 175
m.n.m. Njihova zbirna izdašnost iznosila je oko 42 l/s, što je zadovoljavalo gradske potrebe
na vodi do 1950.g. Iste godine započinje izgradnja vodocrpilišta "Švarča" (60 l/s). Daljnji
razvoj slijedi izgradnjom bunara "Mekušje" (60 l/s), što je povećalo kapacitet sustava na 165
l/s (Brošura Vodovod i kanalizacija – upravljanje vodom, odvodnjom i pročišćavanjem
otpadnih voda u Karlovcu).
Nakon provedenih vodoistražnih radova na Gažanskom polju, izmeñu rijeka Korane i Kupe,
započela je izgradnja tri vodocrpilišta (Gaza I, II i III) ukupnog kapaciteta oko 330 l/s. Danas
su u funkciji Gaza I, i III. Do 1941. g. duljina vodoopskrbne mreže iznosila je 41 km, ali je
postojao veliki problem sa propusnosti cjevovoda zbog malih profila, i propadanja starih
cijevnih vodova. Tijekom narednih desetljeća gradska mreža se sukcesivno nadograñivala i
proširivala. Godine 1970. potrošnja vode iznosila je 240 l/stanovnik/danu uključujući kućne i
industrijske priključke, što se u zadnjih tridesetak godina svelo na oko 220 l/danu, unatoč
povećanju broja konzumenata, ali uz isto vrijeme značajno smanjenje industrijskih kapaciteta
na području Grada (Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke županije, 2007.).
Tijekom proteklog desetljeća, pristupilo se proširenju vodoopskrbnog sustava na naselja izvan
gradskog područja. Na sjever prema Draganiću,te na istok dolinom r. Kupe. 1997.g. završena
je gradnja cjevovoda na lijevoj obali Kupe duljine oko 17.000 m, što je omogućilo opskrbu
naselja Rečice i Šišljavića. Nakon toga pristupilo se proširenju i izgradnji mreže duž desne
obale r. Kupe. Prva faza izgradnje do 2001.g. vodoopskrbom je pokrila naselja Broñani, Lipje,
Ribari, Slunjska i Banska Selnica. Druga faza, koja je završila tijekom 2004. g. proširila je
opskrbnu mrežu na naselja Brežani, Skakavac, Slunjski i Banski Moravci, te Kablari.
Današnji kapacitet vodoopskrbnog sustava Karlovca teoretski iznosi oko 11.500.000 m3/god.
Duljina vodoopskrbne mreže iznosi 482 km, sa 12.150 priključaka, što znači da se mreža
povećala 11, 5 puta u zadnjih 50 god (Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke
županije, 2007.).
Tijekom proteklih desetljeća vodoopskrba županije rješavana je lokalno po pojedinim
sustavima sa ciljem iskorištenja izvorišnih kapaciteta i zadovoljenja potreba na vodi lokalnog
stanovništva, u pravilu ne sagledavajući mogućnosti i tehničku opravdanost povezivanja
sustava. Tek je posljednjih godina primijenjen cjelovitiji pristup kod rekonstrukcije
postojećih, i planiranja i projektiranja novih vodoopskrbnih sustava.
Komunalna poduzeća i pogoni koji upravljaju postojećim vodoopskrbnim sustavima u pravilu
su na nedostatnom stupnju opremljenosti i tehničke podrške, poglavito u smislu izrade i
ažuriranja katastra postojećih cjevovoda, i objekata kojima upravljaju. Realan problem stoga
predstavlja utvrñivanje stupnja izgrañenosti pojedinog sustava, stanja postojećih vodova i
pratećih vodoopskrbnih grañevina (Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke
županije, 2007.).
Većina izvorišta grada vezana je na plići dio podzemlja.Ono je predstavljeno mlañim
aluvijalnim naslagama grañenim od sedimenata šljunka i pijeska, a u dubljem dijelu od
prašina i glina koje vjerojatno pripadaju pliocenu. Godinama razvijan, kao najprimjereniji,
način dobivanja pitke vode iz podzemnih vodonosnika u aluvijalnim nanosima osigurava
gradu Karlovcu kvalitetnu i ekonomski najpovoljniju vodoopskrbu. Sva ispitivanja rezultirala
su saznanjima da su za eksploataciju podobni samo plitki aluvijalni vodonosnici uz rijeku
Kupu i Koranu. Oni su prosječne debljine 2,00-6,00 metara i nalaze se na dubinama od 8,00-
13,00 metara ispod površine terena. Grad nema samo jedan lokalitet ili samo nekoliko bunara
već cijeli niz bunara veoma specifične pojedinačne izdašnosti, načina izvedbe i načina
korištenja. Većina bunara ugrañena je uz odgovarajuće filtere u plitak vodonosnik. Svu
potrebnu vodu potrebno je crpiti iz podzemlja i davati ju potrošačima pomoću tlačnih
cjevovoda direktno do potrošača ili posredno preko visinskih rezervoara.Ovisno o vremenu
kada su pojedini bunari grañeni, mijenja se način njihove tehničke izvedbe i opremljenosti
kao i način njihovog funkcionalnog korištenja .Korišteni crpni agregati i njihova ugradnja
takoñer su različite vrste, starosti i načina ugradnje, no u osnovi to su visokotlačni agregati.
Oni stariji su horizontalne i vertikalne izvedbe, a noviji su podvodne izvedbe
(http://www.vik-ka.hr,16.07.2012.).
5.3. OPSKRBLJENOST VODOM KARLOVAČKE ŽUPANIJE
Na području Županije ukupna pokrivenost stanovništva sustavom vodoopskrbe je 86 %. Ako
se uzme u obzir podatak Hrvatskih voda koji govori da je na državnoj razini opskrbljenost
stanovništva vodom 76%, može se zaključiti da je opskrbljenost vodom u Karlovačkoj
županiji na zadovoljavajućoj razini.
Na području Karlovačke županije opskrbljenost vodom varira od visokih 98% u gradovima,
do slabije naseljenih dijelova gdje je stupanj opskrbljenosti svega 32%.
Razdoblje tijekom Domovinskog rata i dogañanja tijekom tog razdoblja (1991.-1995. g.)
izrazito su negativno utjecala na stanje vodoopskrbnih sustava u cijeloj Županiji, a posebice
na okupiranim dijelovima. Premda nisu stradali od neposrednih ratnih djelovanja, gotovo
potpuni višegodišnji izostanak bilo kakvog održavanja rezultirao je propadanjem većine
cjevovoda i objekata vodoopskrbnog sustava. Posljedica toga je da gubici vode u distribuciji
dosežu čak 80%. Kao uzroci najčešće se spominju neispravnost i starost distribucijskih mreža,
nepovezanost sustava i nepostojanja sustava za daljinsko praćenje i nadzor realnih uvjeta i
pokazatelja unutar vodoopskrbnih mreža.
Danas se na prostoru Županije vodoopskrba može podijeliti u nekoliko većih vodoopskrbnih
sustava (Karlovac, Ozalj, Ogulin, Duga Resa, Vojnić i Slunj) pod upravljanjem komunalnih
poduzeća ustrojenih i u vlasništvu jedinica gradske uprave. Ostalim manjim sustavima na
županijskom području upravljaju komunalni pogoni pri nadležnim općinama.
Na području Grada Karlovca izgrañeni su najveći kapaciteti kako u pogledu cjevovoda, tako i
u pogledu vodozahvata i kaptiranih količina. Vodoopskrbnim sustavom upravlja Vodovod i
Kanalizacija d.o.o. Karlovac, dok se na rubnim dijelovima protežu ogranci sustava pod
upravom komunalnih poduzeća i pogona iz susjedne općine Vojnić i Grada Duge Rese. Iako
je opskrbljenost vodom na visokoj razini, potrebno je pristupiti temeljitoj i sveobuhvatnoj
rekonstrukciji sustava zbog isteka eksploatacijskog perioda za većinu dionica magistralnih
cjevovoda, i promjena uvjeta potrošnje i prostorne raspodjele stanovnika u samom gradu
Karlovcu i okolnim naseljima.
Sljedeći grafikon prikazuje stupanj opskrbljenosti pitkom vodom u gradovima Karlovačke
županije.
Grafikon 1. Stupanj opskrbljenost pitkom vodom stanovništva u odabranim gradovima
Karlovačke županije (%)
95% 96%91%
94%
77%
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
Duga Resa Karlovac Ogulin Ozalj Slunj
po
sto
tak
op
sk
rblj
en
os
ti
Izvor: Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke županije, 2007, str. 33.
Prema podacima iz grafikona 1. vidljiv je ujednačen stupanj opskrbljenosti stanovništva
vodom u svim odabranim gradovima (preko 90%) izuzev grada Slunja, gdje je 77%
stanovništva priključeno na sustav vodoopskrbe. Razlog tomu je što je područje Grada Slunja
smješteno na južnom dijelu Županije koji je je slabije razvijen.
Sljedeći grafikon prikazuje opskrbljenost pitkom vodom stanovništva u odabranim općinama
Karlovačke županije.
Grafikon 2. Stupanj opskrbljenost pitkom vodom stanovništva u odabranim općinama
Karlovačke županije (%)
56%
68%
32%
100%
48%
88%
100%
50%
40%
86% 88% 90% 93%
63%
48%56%
98%
0%10%
20%30%
40%50%
60%70%
80%90%
100%
Barilo
vić
Bosilje
vo
Ceting
rad
Draga
nić
Gener
alski
Stol
Josip
dol
Kamanje
Krnjak
Lasinj
a
Netre
tić
Plaški
Rakov
ica
Ribnik
Sabor
sko
Tounj
Vojnić
Žakan
je
po
sto
tak
op
sk
rblje
no
sti
Izvor: Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke županije, 2007, str. 35.
Prema stupnju opskrbljenosti stanovništva vodom odabrane općine mogu se svrstaati u tri
kategorije (izvor):
1. U prvu kategoriju spadaju općine sa najnižim stupnjem opskrbljenosti stanovništva:
Cetingrad, Generalski Stol, Krnjak, Lasinja i Tounj. Stupanj vodoopskrbe navedenih
općina kreće se u rasponu od 32-50 % od ukupnog stanovništva i daleko je ispod
županijskog prosjeka. To su, izuzev Općine Generalski Stol i Tounj, općine koje su
velikim dijelom svojeg teritorija bile pod okupacijom tijekom Domovinskog rata.
2. U drugu kategoriju spadaju Općine Barilović, Bosiljevo, Vojnić i Saborsko u kojima
se opskrbljenost stanovništva iz javnih vodoopskrbnih sustava kreće u rasponu od 56-
68 %. Blizina velikih vodovodnih sustava (Karlovca, Duga Rese i Ogulina) povoljnije
je utjecala na razvoj vodovodnih sustava u usporedbi sa prvom kategorijom.
3. U treću se kategoriju ubrajaju općine Draganić, Josipdol, Kamanje, Netretić, Plaški,
Rakovica, Ribnik i Žakanje u kojima se opskrbljenost vodom iz javnih vodoopskrbnih
sustava kreće u rasponu 86-100 %. U toj skupini, sukladno navedenom pokazatelju,
prednjače općine Draganić, Kamanje i Žakanje sa gotovo 100% opskrbljenošću što je i
razumljivo, budući da njihovi sustavi predstavljaju integralne dijelove vodopskrbnih
sustava Karlovca, odnosno Ozlja.
Zbog odreñenih dogañaja tijekom proteklih godina (Domovinski rat) mnoga su mjesta na
području Karlovačke županije i dalje zakinuta u opskrbi pitkom vodom. Planovi vodoopskrbe
obuhvaćaju brigu za postojeće sustave, ali i izgradnju novih, te bi se u budućnosti trebala
osigurati bolja opskrbljenost na području Županije.
5.4. KOLIČINA ZAHVAĆENIH I KORIŠTENIH VODA
U nastavku rada prezentirani su i analizirani podaci o količinama zahvaćenih i korištenih voda
na području Karlovačke županije koji su preuzeti iz Studije razvitka vodoopskrbe na području
Karlovačke županije.
U tablici 4 prezentirani su podaci o zahvaćenim, prerañenim i isporučenim količinama vode u
odabranim gradovima Karlovačke županije.
Tablica 4 Zahvaćene, prerañene i isporučene (fakturiranih) količina vode
SUSTAVI god.
ZAHVAĆENO (m³)
PRERAðENO (m³)
INDUSTRIJA (m³)
KUĆANSTVA (m³)
UKUPNO (m³)NENAPLAĆENO+GUBICI (m³)
NENAPLAĆENO+GUBICI (%)
2003 9079972 9079972 1944420 3226665 5171085 3908887 432004 9154983 9154983 1927765 3222135 5149900 4005083 442005 9123593 9123593 1630312 2833345 4463657 4659936 512006 9159093 9159093 1696192 2924720 4620912 4538181 502003 1612180 1612180 156000 624000 780000 832180 522004 2134920 2134920 133200 610500 743700 1391220 652005 2154729 2154729 132000 555500 687500 1467229 682006 2141478 2141478 144000 660000 804000 1337478 622003 3142531 3142531 252704 620782 873486 2269045 722004 3252602 3252602 145899 577959 723858 2528744 782005 3582937 3582937 159221 574775 733996 2848941 802006 3655553 3655553 162000 584000 746000 2909553 802003 766398 766398 19036 496519 515555 250843 332004 767073 767073 19334 468535 487869 279204 362005 726920 726920 19252 450592 469844 257076 352006 751492 751492 19441 528634 548075 203417 272003 318662 318662 121267 163195 284462 34200 112004 337760 337760 144278 158646 302924 34836 102005 343468 343468 153931 153843 307774 35694 102006 332389 332389 141915 154893 296808 35581 112003 357256 357256 10743 94106 104849 252407 712004 348536 348536 11754 98539 110293 238243 682005 484121 454121 11206 73950 85156 398965 822006 471927 471927 11000 105000 116000 355927 752003 373000 373000 39262 95601 134863 238137 642004 466000 466000 33249 64786 98036 367964 792005 424000 424000 48000 95000 143000 281000 662006 410000 410000 47000 118000 165000 245000 60
NENAPLAĆENA VODA
OZALJ
SLUNJ
RAKOVICA
VOJNIĆ
NAPLAĆENA VODA
KARLOVAC
D. RESA
OGULIN
Izvor: Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke županije, 2007, str. 144.
Temeljem iznesenih podataka vidljivo je da su gubici vode vrlo značajni, te na svim
sustavima prelaze vrijednosti od 40 % zahvaćene vode. Na karlovačkom sustavu prisutan je
rast gubitaka tijekom analiziranog perioda od 43 % tijekom 2003. do 50 % u 2006. godini.
Čak i veći gubici su prisutni na dugoreškom sustavu, i kreću se oko 60% sa maksimumom od
68 % tijekom 2005. godine. Najveći pak gubici od svih gradskih sustava prosutni su na
ogulinskom sustavu, i u protekle dvije godine iznose nevjerovatnih 80 % zahvaćene vode.
Prema autorima studije podatke navedene u tablici 4. treba uzeti sa rezervom jer na nekim
vodozahvatima (Slunj) ne postoje ugrañeni vodomjeri pa se količina zahvaćene vode mjeri
posredno, putem radnih sati crpnih agregata. Upravo slunjski vodoopskrbni sustav po
iskazanim gubicima (10%) jako odskače od svih ostalih vodoopskrbnih sustava, te je po tome
daleko bolji i od europskog prosjeka što je realno vrlo teško za očekivati, pa se podaci za taj
sustav trebaju uzeti sa velikom dozom rezerve.
Općina Rakovica dobiva vodu sa područja Plitvičkih Jezera, dakle sa nelegalnog sustava
temeljenog na jezeru Kozjak. Zbog nerješenih pravnih odnosa sa nekim potrošačima:
Autokamp Korana, hotel Grabovac, i naselje Smoljanac (općina Plitvička Jezera) bilježi
veliku godišnju količinu legalno isporučene i nenaplaćene potrošnje od oko 90000 m3.
Važno je napomenuti da vodoopskrbni sustavi na županijskom području, izuzev djelomično
karlovačkog i ogulinskog sustava, uglavnom nemaju razvijen učinkovit mjerni sustav koji bi
pružio egzaktne podatake. Temeljem dostupnih podataka stvarni gubici na karlovačkom
sistemu u 2006.g iznose 44 %, što znači da stavke prividni gubici i nenaplaćena ovlaštena
potrošnja zajedno iznose oko 6 %. Ukoliko se takav odnos preslika i na ostale sustave, još
uvijek se dobivaju previsoki gubici od prosječno 65% (Studija razvitka vodoopskrbe na
području Karlovačke županije, 2007).
Razlozi tako visokih gubitaka su slijedeći:
• dotrajalost crpnih postrojenja i cijevnih vodova sa čestim kvarovima
• neoptimalne postavke režima crpljenja koje nisu usklañene sa realnim
potrebama što rezultira obilnim prelijevanjem u vodospremama
• nepostojanje mjernih sistema i telemetrije na sustavima koja bi omogućila
optimalizaciju istih
• nelegalno priključeni potrošači
• neracionalno gospodarenje vodnim resursima zbog nedovoljno razvijene
svijesti kako koncesionara , tako i potrošača
• nepostojanje mjerodavnih zakonskih odredaba i okvira
• relativno niski troškovi zavaćanja, kondicioniranja i distribucije vode koji ne
potiču koncesionare na detektiranje i otklanjanje gubitaka.
• nepostojanje državnih poticaja u vidu sufinanciranja programa detektiranja i
otklanjanja gubitaka na vodoopskrbnim sustavima
Može se zaključiti kako su sadašnji vodni gubici na svim sustavima na županijskom području
rezultat dugogodišnjeg lošeg održavanja i neplanskog dograñivanja vodoopskrbnih mreža, bez
jasnih i konkretnih razvojnih planova i ulaganja ne vodeći računa o globalnim trendovim već
samo o trenutnim lokalnim potrebama. Često je takav stav bio uvjetovan vrlo ograničenim
financijskim sredstvima namijenjenih razvoju vodoopskrbe (Studija razvitka vodoopskrbe na
području Karlovačke županije, 2007).
5.5. POLITIKA ZAŠTITE PITKE VODE U KARLOVAČKOJ ŽUPANIJI
Bitni elementi politike zaštite okoliša su sredstva ili instrumenti koji se dijele u sljedeće
skupine: 1) regulacijski (naredbodavni, nadzorni) instrumenti, 2) ekonomski (tržišni)
instrumenti i 3) dobrovoljni sporazumi i ugovori (samoregulacijski instrumenti).
Regulacjski instrumenti ili sredstva (zakoni, propisi, standardi) mogu se predstaviti kao
pravna regulativa kojoj je cilj izravno utjecati na zaštitu okoliša tako da sankcionira
nepridržavanje propisa i zakona.
U ekonomske (tržišne) instrumente ubrajaju se sljedeće vrste: 1) ekološki porezi/naknade, 2)
ekološki polog (depozit, kaucija), 3) utržive dozvole (trgovanje emisijama), 4) subvencije
(poticaji) za zaštitu okoliša i 5) ekološko osiguranje.
Dobrovoljni sporazumi su relativno novi čimbenik u politici zaštite okoliša. Cilj je poticati
pojedina poduzeća, grupe kompanija ili industrijskog sektora na poboljšanje njihove resursne
učinkovitosti te na ekološko ponašanje (Črnjar, 2002, p. 127-144).
Da bi se postiglo održivo upravljanje vodnim resursima, potrebno je provoditi niz politika i
praktičnih pristupa, uključujući elemente kao što su politika ekonomske cijene vode, održivo
korištenje voda, podizanje razine svijesti i rad na problemu ilegalnog korištenja vode. EU
fondovi mogu igrati presudnu ulogu u provedbi vodne politike osiguravajući sredstva za
izgradnju i održavanje nužne infrastrukture, sredstva za poticanje tehnoloških inovacija za
efikasnije korištenje vodnih resursa te sredstva razvoj i organizaciju edukacijskih programa s
ciljem mijenjanja neodrživih obrazaca ponašanja.
U Republici Hrvatskoj u primjeni su odreñeni ekonomski instrumenti, meñu njima prednjače
naknade koje su vezane uz korištenje prirodnih resursa i onečišćenje okoliša. Plaćanjem
naknada iz kojih se financiraju radovi u velikoj mjeri utječu na očuvanje okoliša. Naknade se
plaćaju državi (Hrvatskim Vodama). Visina naknada po tim stavkama je odreñena na državnoj
razini:
• naknada za korištenje voda - odreñena u visina 0.80 (kn/m3) zahvaćene vode;
• koncesijska naknada - odreñena u visini 0.08 (kn/m3) zahvaćene vode;
• naknada za zaštitu izvorišta - odreñena u visini 0.90 (kn/m3) zahvaćene
vode
Na području grada Karlovca prema Zakonu o vodama (NN 153/09) koji se primjenjuje u
Republici Hrvatskoj u primjeni su Uredbe o standardu kakvoće voda (NN 89/10), Uredba o
kakvoći voda za kupanje (NN 51/10), Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN
47/08) prema planu monitoringa izvorišta javne vodoopskrbe.
Osim zakona koji štite vodne resurse i dovode do poboljšanja sustava vodoopskrbe na
području grada Karlovca djeluju udruge koje se bave zaštitom okoliša. Najpoznatije su
Udruga za zaštitu okoliša Karlovac, Ekološko društvo Pan i Ekološka udruga Feniks. Glavne
aktivnosti udruga su: praćenje, sprječavanje i uklanjanje nepovoljnih utjecaja na okoliš,
pomoć u sanaciji oštećenih djelova okoliša, organizacija edukacija o oklišu te promicanje
održivog razvoja. Pored navedenih udruga koje se bave zaštitom okoliša i prirode, a čije je
sjedište u Karlovcu, pitanjima okoliša na području grada Karlovca bave se i druge udruge u
Karlovačkoj županiji.
Hrvatska je u razdoblju 2006.-2010. godine koristila sredstva iz ISPA programa za provedbu
projekata vodoopskrbe i pročišćavanja otpadnih voda u Karlovcu. To je jedan od najvećih
poticaja za zaštitu okoliša financiran iz pretpristupnih fondova Europske unije. Trenutno je na
snazi IPA integrirani pretpristupni fond Europske unije za Hrvatsku za razdoblje 2007.-
2013. godine.
Karlovačka županija ulaže sve više sredstava kako bi zaštitila svoje vode, a najviše pozornosti
posvećuje se rijekama koje su važan izvor pitke vode. Pojedine tvrtke (Alstom Hrvatska
d.o.o., Karlovačka pivovara, HS Produkt d.o.o.) na području grada Karlovca ulažu u zaštitu
okoliša i time pridonose očuvanju voda i poboljšanju kvalitete života.
6. PRIJEDLOG MJERA ZA ODRŽIVO KORIŠTENJE ZALIHA PITKE VODE
KARLOVAČKE ŽUPANIJE
Zbog rastuće potrebe za vodom, nepovoljnih hidrogeoloških prilika te starosti vodozahvata
potrebno je pronalaženje novih lokacija za crpljenje pitke vode čime bi se omogućila
permanentna dostupnost pitke vode svim kućanstvima na području Županije.
Ulaganja u sustav vodoopskrbe i uvoñenje sustava monitoringa vodoopskrbne mreže
neophodni su radi pouzdanosti vodopskrbne usluge i smanjenja rizika od kontaminacije vode.
Bitan čimbenik u zaštiti čini nadzor nad kakvoćom vode na izvorištima, a povezano s tim i
očuvanje te poboljšanje kakvoće površinskih i podzemnih voda. Takoñer, za donošenje novih
odluka o zonama sanitarne zaštite izvorišta potrebno je izraditi elaborate o zaštiti voda na tim
područjima.
Zbog ne uzimanja u obzir svih ekoloških aspekata izgradnje nizinske pruge koja prolazi
Karlovačkim područjem, izgradnja i korištenje te pruge može imati negativni utjecaj na
prirodni okoliš Županije, a posebno na vodne resurse. Brojna izvorišta pitke vode i podzemni
rezervoari vode na meti su zagañenja. Upravo iz tog razloga potrebno je revidirati postojeći
plan izgradnje nizinske pruke čime se preventivno spriječile moguće ekološke katastrofe sa
trajnim i nepopravljivim posljedicama..
Za područje Grada Karlovca potrebno je osmisliti ekonomske i regulatorne instrumente vodne
politike koji su u skladu sa problemima Grada. Takoñer, kroz osmišljavanje i provoñenje
projekata koji su financirani iz fondova EU moguće je nabaviti suvremenu opremu, obnoviti
komunalnu infrastrukturu na izvorištima, bunarima i vodoopskrbnim cjevovodima.
Problem predstavljaju i ilegalna odlagališta otpada koja ugrožavaju rijeke, izvore i okoliš
zbog nepropisanog odlaganja otpada kao što su npr. stara motorna ulja, baterije i ostali opasni
otpad. Bez nadzora ta mjesta postaju velika opasnost za prirodu, a posebno za čovjeka.
U cilju održivog upravljanja i zaštite ukupnih vodnih resursa Karlovačke županije potrebno
je:
• uvesti nove tehnologije;
• kontinuirano razvijati i jačati svijest javnosti o zaštiti i održivom korištenju voda ;
• razviti bazu relevantnih podataka o kvalitativnim i kvantitativnim svojstvima voda i
njihovim promjenama;
• izraditi sustave za obavještavanje kriznih stanja;
• stvoriti odgovarajuće političke, zakonske, financijske i organizacijske pretpostavke na
meñunarodnim i državnim razinama za rješavanje vodnih problema
• potaknuti medije da informiraju širu javnost o različitim načinima zaštite okoliša i
vodnih resursa;
• povećati istraživački rad u području zaštite voda;
• organizirati prezentacije, predavanja, panel diskusije, radionice i prigodne
manifestacije za obilježavanje najvažnijih datuma vezanih uz zaštitu okoliša i prirode;
• izraditi i distribuirati edukativne letake, brošure i publikacije o specifičnim ekološkim
temama i problemima okoliša;
• potaknuti razvoj i primjenu tehnologija ponovnog iskorištavanja već korištene vode;
• reducirati zagañenje vode (npr. ugradnja ureñaja za obradu otpadnih voda u dodatnoj
mjeri pomaže u sprječavanju štetnog djelovanja otpadnih voda na okoliš)
• uspostaviti i razviti suradnju sa drugim zemljama u rješavanju razvojnih pitanja i
projekata – povećanje odgovornosti javnosti i nevladinih udruga u zajedničkim
naporima zaštite okoliša, sufinanciranje projekata iz područja održivog razvoja
• dograditi i rekonstruirati i redovito održavati vodoopskrbni sustava na području grada
Karlovca
U posljednje vrijeme na svim meñunarodnim skupovima o vodi ističe se globalna važnost
primjene općih načela održivog razvoja i zaštite okoliša u gospodarenju vodnim resursima. U
tom pogledu, stanovnici Karlovačke županije moraju shvatiti da voda nije nešto što se može
nadoknaditi već je potrebno mnogo napora kako bi se očuvale i zaštitila njene obnovljive
zalihe. To znači da nije dovoljno samo da javna vlast propisuje i provodi mjere zaštite vodnih
resursa već je odgovornost svakog dionika da promjeni neodržive obrasce svog ponašanja
prema vodnom okolišu.
7. ZAKLJUČAK
Pitka voda predstavlja izvor života na zemlji i nezamjenjivo prirodno bogatstvo. Ona je vrlo
rasprostranjen, relativno obnovljiv, kvantitativno ograničen i osjetljiv strateški resurs bez
kojeg nema opstanaka života na Zemlji. Njezina sveprisutnost, kontinuirano višenamjensko
iskorištavanje i neprekidno kruženje u prirodi, razlozi su pojačane izloženosti i osjetljivosti
vode na djelovanje brojnih štetnih fizikalnih, kemijskih i bioloških čimbenika različitog
podrijetla, u koje se dakako, ubrajaju i katastrofe. Katastrofe svojim štetnim djelovanjem
dovode do deficita vode, izazivaju povećanje potreba ili mijenjaju njezina svojstva i
upotrebljivost za pojedine namjene, a nerijetko je pretvaraju u put pogodan za širenje
zaraznih, i drugih bolesti posredno ugrožavajući tako živote i zdravlje ljudi.
Zbog porasta broja stanovnika i sve veće potrebe za pitkom vodom potrebno je racionalno
korištenje vodnih resursa. Procjene govore da će u budućnosti doći do velikih migracija
stanovništva kao posljedica nedostatka vode u nekim područjima svijeta što će dovesti do
sigurnosnih problema i ratova za vodu. Najveće globalne izazove predstavlja neracionalna
eksploatacija podzemnih zaliha pitke vode i visok stupanj njihovog zagañivanja. Rješenje
problema predstavlja održivo gospodarenje i zaštita vode na globalnoj razini. Najveći izazovi
u gospodarenju vodama odnose se na pronalaženje najboljih tehničkih, financijskih i
organizacijskih rješenja kod istraživanja, eksploatacije i zaštite pitke vode, kao i stvaranje
zakonodavnog i sigurnosnog okvira za zaštitu tog neprocjenjivog prirodnog bogatstva. Kako
bi se u što većoj mjeri pridonijelo zaštiti okoliša propisuju se odreñeni ekološki standardi i
donose direktive zaštite okoliša koje se temelje na načelima održivog razvoja.
Treba istaknuti da su vodni resursi Republike Hrvatske gospodarska vrijednost koja
premašuje lokalni pa i regionalni značaj. Relativno dobro stanje pitke vode u Hrvatskoj
svrstava je meñu trideset vodom najbogatijih zemalja u svijetu. Potrebno je naglasiti da na
području Republike Hrvatske, kao i na području Karlovačke županije, postoje iznimno
kvalitetni i izdašni resursi pitke vode. Zbog toga sustav vodoopskrbe na području Županije
ima značajnu ulogu ne samo u opskrbljivanju stanovništva pitkom vodom nego i u brizi za
zaštitu voda.
Iako je opskrbljenost vodom na visokoj razini, potrebno je pristupiti temeljitoj i
sveobuhvatnoj rekonstrukciji sustava, kako bi se minimalizirao negativan utjecaj na zalihe
pitke vode prilikom njene distribucije do krajnjih potrošača. Koncept sustava opskrbe vodom
mora biti takav da omogućava optimalno iskorištavanje svih raspoloživih potencijala vode i
osigurava njezinu pouzdanu zaštitu od djelovanja različitih štetnih čimbenika. Unatoč
ozbiljnim problemima na svjetskoj razini u pogledu osiguranja dovoljnih količina pitke vode,
donositelji odluka u Kralovačkoj županiji već se dugi niz godina ponašaju prilično bahato i
nesavjesno prema zajedničkim resursima. Takav indolentni pristup doveo je do stanja da se na
odreñenim sustavima bilježe gubici vode i do 80 %.
Prilikom gospodarenja vodnim resursima potrebno je provoditi odreñene mjere zaštite voda.
Te se mjere sastoje od procjene ugroženosti, planiranja, pripreme i poduzimanja preventivne
zaštite voda te saniranja stanja i ublažavanja štetnog djelovanja na kvalitetu voda. Mjere
zaštite vode neprekidno se prilagoñavaju realnim potrebama odnosno vrsti i opsegu
ugroženosti vode. Stoga je neophodno redovito sustavno i kvalitetno praćenje i analiziranje
stanja u području opskrbe vodom te neprekidno usklañivanje organizacije i svih aktivnosti s
novonastalim promjenama.
U provoñenju planiranih mjera zaštite voda potrebno je sudjelovanje ne samo institucija
zaduženih za vodoopskrbu i odvodnju nego i svih društvenih i gospodarskih subjekata koji
svojim djelovanjem na bilo koji način ugrožavaju higijensku ispravnost vode, zaključno sa
svakim odgovornim pojedincem. Imperativ je pažljivo i stručno gospodarenja vodoopskrbom
i odvodnjom, uz sustavni rad na poboljšanju usluga. To je put koji treba slijediti kako bi se za
buduće generacije očuvalo neprocjenjivo nasljedstvo: vodu.
LITERATURA
1) KNJIGE:
1. Bolić, J, 1991, Vode Hrvatske- Monografija o vodama i vodoprivredi Republike
Hrvatske, Zagreb
2. Črnjar, M, 2002, Ekonomika i politika zaštite okoliša, Ekonomski fakultet
3. Čepelak, R., 1992 Termomineralne vode Hrvatske i njihov značaj, p. 70 - 78, Zagreb
4. Mayer, D., (1993) Kvaliteta i zaštita podzemnih voda, Zagreb
5. Gereš, D, 2002, Održivo iskorištavanje vode u Hrvatskoj i Europi, Hrvatske vode,
Zagreb, p. 345 – 353
2) ČLANCI:
6. Bajo, A. i Filipović, B. (2008.): Učinkovitost opskrbe vodom u Hrvatskoj [dostupno
na: [ http://www.ijf.hr/newsletter/37.pdf , preuzeto:12.09.2012.]
7. Beraković, B, 1993, Gospodarenje vodama, Hrvatske vode, Zagreb
8. Brošura Vodovod i kanalizacija – upravljanje vodom, odvodnjom i pročišćavanjem
otpadnih voda u Karlovcu
9. Gereš, D, 2003, Meñunarodna godina slatkih voda, Hrvatska vodoprivreda, Hrvatske
vode, Zagreb
10.Gereš, D, (2004.): Održivi razvoj vodnog gospodarstva [dostupno na: http://bib.irb.hr.
preuzeto: 25.09.2012.]
11. Hrvatske vode – ispostava Karlovac
12. Makvić, Ž, 2003, Meñunarodna godina slatkih voda, Hrvatska vodoprivreda,
Hrvatske vode, Zagreb
13. Projekti vodoopskrbe i odvodnje 2011./2012.
14. Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke županije
3) PRAVNI IZVORI:
15. Zakon o vodama (1995) Narodne novine 107/95
16. Uredba o klasifikaciji voda, 1998, Narodne novine, Zagreb, 77.
4) ELEKTRONSKI IZVORI:
17. http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/0802006/voda.asp /( 12.09.2012)
18. http://www.fzoeu.hr/hrv/pdf/OPERATIVNI_PROGRAM_ZA_OKOLIS_2007_-
_2009.pdf /(14.09.2012)
19. http://www.voda.hr/Default.aspx?sec=504 /(10.09.2012)
20. http://www.vik-ka.hr/projekti/nove-lokacije-pitke-vode.html /(16.07.2012)
21. http://www.vik-ka.hr/o-poduzeću/povijest.html /(16.07.2012)
22. http://www.vik-ka.hr/o-poduzeću/djelatnost.html /(16.07.2012)
23. http://zdravlje.hzjz.hr/clanak.php?id=13203 /( 10.09.2012)
24.www.zivot-ili-cijepljenje.hr/.../zasto-je-voda-najvazniji-hrvatski-resurs.html /(18.10.2012)
25.www.wfd-croatia.eu/userfiles/file/.../Sustainable_water_use_in_croatia.pdf /(25.09.2012)
26.http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=23641 /(21.09.2012)
27.http://www.defimi.hr/downloads/def_hr_1-4_2003.pdf / (21.09.2012.) 28. http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/06-01-02_01_2012.htm /(23.01.2013) 29.http://www.gradri.hr/adminmax/files/class/HIDROLOGIJA-Uvodno_predavanje.pdf/
(26.09.2012)
30.http://zelena-akcija.hr/uploads/zelena_akcija/document_translations/000/000/800/ZA-
letak-vode-fin.pdf?1327915375/ (24.01.2013.)
31. http://www.bef-de.org/Members/befadmin/publikationen/Water_management_HR/
(23.01.2013.)
POPIS TABLICA
Redni broj Naslov tablice Stranica 1. Zahvaćene količine vode po izvorištima za javni 21.
vodovod od 2007.do 2011.godini
2. Isporučene vode i gubici iz javnog vodovoda 22.
od 2007.do 2011.godine
3. Zahvaćena i isporučena voda te gubici u mreži po 23.
županijama (u mil. m³ i u %)
4. Zahvaćene, prerañene, isporučene (fakturirane) 35.
količine vode POPIS GRAFIKONA
Redni broj Naslov grafikona Stranica 1. Stupanj opskrbljenost pitkom vodom stanovništva u odabranim gradovima Karlovačke županije 32. 2. Stupanj opskrbljenosti pitkom vodom stanovništva u odabranim općinama Karlovačke županije 33.
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ODRŽIVO GOSPODARENJE PITKOM
VODOM – PRIMJER KARLOVAČKE ŽUPANIJE izradila samostalno pod voditeljstvom
prof. dr. sc. Nade Denone Bogović, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi je i asistent Saša
Čegar. U radu sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu
koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuñe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i
zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen,
standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama.
Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.
Studentica
Diana Dautović