Protista
(jednoćelijske alge, gljive i praživotinje)
To su uglavnom organizmi koji se nalaze u kopnenim i morskoim vodama u planktonu ili kao bentosni organizmi. Neki od njih su uzročnici bolesti kod beskičmenjaka i riba.
Jednoćelijske alge
Mogu se naći na vrlo različitim staništima od snegom prekrivenih predela do dlaka životinja. Neke vrste mogu podneti temperaturu od 70oC, dok druge rastu na temperaturama ispod tačke smrzavanja. Neki taksoni nalaze optimum u vodama koje imaju pH 3,0 dok druge imaju optimum u vrlo alkalnim vodama. Brojne vrste su strogo ograničene na slatke vode, neke su stenohaline, dok su druge euhaline.
Postoje brojni termini koji se koriste za alge koje nastanjuju određene lokacije. Bentosne alge su pričvršćene za neki supstrat. Epilitske alge su pričvršćene za stene, epifitske za biljke, epizoične za životinjske organizme. Psamon čine alge pričvršćene za pesak.
Fitoplankton čine alge koje se slobodno kreću u vodenom telu, posebno u barama, jezerima, morima. Osim jednoćelijskih algi, fitoplankton sačinjaviju modrozelene alge i bakterije.
Tihoplankton su alge koje su odvojene od supstrata i slobodno plutaju u vodama potoka i reka. Perifiton čine zajednice algi koje čine pokrivače na potopljenim biljkama, drveću i kamenju. Ove zajednice su veoma stabilne i variraju sa godišnjim dobima. Jednoćelijske alge se razmnožavaju bespolno, ćelijskom deobom.
U kopnenim i morskim vodama jednoćelijske alge obavljaju primarnu produkciju(fotosintezu), i bitan su deo fitoplanktona. Hrana su mnogim vodenim beskičmenjacima i nekim ribama.
Fitoplankton raste ciklično, u određenim periodičnim razmacima. Prva masovnija pojava fitoplanktona odvija se u proleće pojavom jačeg sunčevog osvetljenja. Životni ciklus svake vrste zavisan je od dostupnosti nutrijenata, stupnjevima termalne stratifikacije, prisutnošću zooplanktona, međualgalnom kompeticijom i prisutnošću parazita (protozoa, gljiva, bakterija i virusa). Da bi dohvatile izvore mineralnih materija neke vrste se mogu kretati plivanjem ili menjati gustinu ćelija što im omogućava da dođu do novih izvora hrane. Druge vrste rastu brzo ili se odjednom razmnože masovno kako bi se održale usled hranjeja zooplanktona. Ishrana zooplanktona algama odlaže vreme maksimalne gustine algi i može promeniti sastav vrsta u korist nekih kojim se ostale vrste u niši ishrane ne hrane, kao što su modrozelene alge.
Holoplankton celi život provodi aktivno u planktonu, uključuje jednoćelijske alge kao što su Aristonella, Fragilaria ili Tabellaria. One su dominantne u prolećnom periodu u mnogim produktivnim jezerima jer rastu brže nego ostale alge. Međutim, ako se u jezeru razvijaju “predatorne” gljive intenzivan rast zooplankton i protozoa, razvoj pomenutih dijatomeja će biti usporen. Usporen razvoj će imati i nakon termalne stratifikacije jer će nutrijenti potrebni za njihov razvoj biti ređi u epilimnionu.
Meroplankton koji je povremeno prisutan u planktonu (ostali deo provodi u sedimentu), uključuje dijatomeje kao što je Melosira. U dimiktičnim jezerima prisutna je u velikom broju zimi. Nakon termičke stratifikacije, u jesen, žive ćelije koje su preživele u sedimentima jezera, dižu se na površinu i uzrokuju pojavu zimske populacije. Prolećnom termičkom stratifikacijom tone na dno i ostaje u sedimentu sve do jeseni. Meroplanktonske modrozelene alge mogu uzrokovati masovne pojave u toplim jezerima leti i u jesen. Tu se ubrajaju Aphanizomenon, Anabena i Microcystis. One rastu sporije nego dijatomeje na niskim temperaturama ali pri povišenim temperaturama se dele mnogo brže. One imaju sposobnost da plutaju na površini, pa na taj način zasenjuju ostale alge koje bi mogle biti u kompeticiji.
Mnoge modrozelene alge imaju sposobnost da uzimaju hranljive materije koje se nalazeu niskim koncentracijama u vodi kao što su fosfati i amonijak. Nekoliko vrsta iz roda Apanizomenon mogu fiksirati i atmosferski kiseonik. Ostale grupe algi nemaju tu sposobnost. Kako velike kolonije rastu brže nego jednoćelijske filamentozne forme, tako brže i nestaju. Vrlo brzo će prestati njihova masovna pojava ako nemaju neki hranljivi element, pojavom parazitskih gljiva i virusa.
Dinoflagelate, kao što su Peridinium ili Ceratium, rastu najbrže leti i u njesen jer mogu aktivno plivati prema najprihvatljivijem izvoru svetlosti i hranljivih materija. Ove alge su pozitivno fototaksične i mogu uzrokovati crveno smeđe prevlake na površini vode. Njihova populacija će opasti pojavom zooplanktona koji se njima hrane, kompeticijom ostalih algi ili mogućim nedostatkom hranljivih materija.
Prostorna distribucija fitoplanktona je promenljiva i važi za sve grupe algi. Osobine nekog jezera, kao što su boja, prozirnost, ukus, biomasa zooplanktona ili ribe, zavisi od stupnja razvoja fitoplanktonskih vrsta u dotičnoj vodi.
Ceratium hirudinella
Razdeo: Dinoflagellata
Klasa: Pyrrhophyceae (Dinoflagelatae) (Dinophyceae)
Red: Peridiniales (Dinophyceae) (Gonyaulacales)
Fam: Ceratiaceae
Biologija: razmnožava se najčešće bespolno, ponekad polno
Značaj: izlučuje toksine pa u slučaju masovne pojave uzrokuje trovanje riba
Peridinium cincutum
Razdeo: Dinoflagellata
Klasa: Pyrrhophyceae (Dinoflagelatae)
Red: Peridiniales (Dinophyceae)
Fam:
Biologija: razmnožava se najčešće bespolno, ponekad polno
Značaj: izlučuje toksine pa u slučaju masovne pojave uzrokuje trovanje riba
Noctiluca scintillans (Noctinuca miliaris)
Razdeo: Dinoflagellata
Klasa: Noctiluciphyceae
Red: Noctilucales
Fam: Noctilucaceae
Morfološka karakteristika: poseduje treplje na ventralnoj strani tela ali se njima ne kreću. Pretpostavlja se da je kretanje regulisano koncentracijom jona unutar ćelije
Biologija: razmnožava se najčešće bespolno, ponekad polno. Hrani se planktonom, ribljom ikrom i bakterijama.
Značaj: živi u morima i okeanima, najveća među protistma (2mm). Ako se hrani planktonom koji sadrži amonijak, usled njegovog izlučivanja može biti toksična za druge organizme. Ponekad uzrokuje cvetanje vode zvano “ red tide “. Bioluminescentna je.
Tribonema sp.
Razdeo: Heterokontophyta
Klasa: Xanthophyceae
Red: Tribonematales
Fam:
Morfološka karakteristika: ćelijski zid je građen od celuloze, ponekad i od silicijuma
Biologija: razmnožava se najčešće bespolno, najčešće fragmentacijom, ređe polno.
Značaj: poznato je oko 25 vrsta roda Tribonema. Vrlo su česte u kopnenim vodama. Najčešće se pojavljuju u proleće i jesen kada je temperatura vode niža. Nekoliko vrsta podnosi pH veće od 9.
Vaucheria sp.
Razdeo: Heterokontophyta
Klasa: Xanthophyceae žutozelene alge
Red: Vaucheriales
Fam:
Morfološka karakteristika: sastavljena od velikog broja filamenata
Biologija: razmnožava se najčešće bespolno, najčešće fragmentacijom, ređe polno.
Značaj: čest rod u kopnenim i morskim vodama. Bentosna alga, a njeni otkinuti fragmenti ponekad mogu biti nađeni u planktonu. Stvara zelene prevlake na površini za koju je pričvršćena. Važna hrana ribama
Bacillariophyceae (dijatomeje, silikatne alge)
Heterokontophyta
Klasa: Bacillariophyceae
Red: Centricae
Red: Pennatae
Dijatomeje pripadaju grupi protista. Njihov ćelijski zid je sagrađen od kalcijum karbonata ili silicijum dioksida.
Razmnožavaju se vegetativno i polno. Kod polnog razmnožavanja trajne spore padnu na morsko dno gde mogu preživeti nepovoljnu godišnju sezonu i aktivirati se kada nastupe povoljni uslovi.
Hrane se autotrofno. Na Zemlji ima 250 rodova bacilariofita. Staništa su im raznovrsna: na kopnu, u stajaćim i tekućim vodama, u slobodnoj vodi (plankton) ili na dnu (bentos). Mogu obraštati i potopljene predmete. Uopšteno, nalaze se u hladnijim morima, a u morima koja nisu hladna više su zastupljene u hladnijem delu godine. Obzirom na strukturu ljušturice, delimo ih na Centricae koje imaju radijalnu strukturu u odnosu na centralnu tačku i Pennatae koje su izdužene. Prve su pretežno planktonske dok druge preovladavaju u bentosu.
Nakon što ćelije uginu, njena ljuštura pada na dno a tokom miliona godina na dnu se stvara dijatomejska zemlja. Smatra se da dijatomeje imaju važnu ulogu u kruženju ugljenika u morima i okeanima a takođe i u regulaciji biogeohemijskog ciklusa silikata u vodi. Silikatne alge se upotrebljavaju za proizvodnju izolacionih materijala, izradu paste za zube.
Najpoznatije vrste:
Melosira varians-rasprostranjena u slatkim vodama
Melosira sulcata - rasprostranjena u Jadranu
Synedra ulnaCyclotella comensis
Dijatoma vulgare Tabellaria fenestrata
Asterionella formosa
Chlorophyta (zelene alge)
Razdeo: Chloropyta
Klasa: Chlorophyceae
Ovaj razdeo obuhvata oko 500 rodova koje većinom žive u slatkim vodamaali su brojne i morske i terestrične vrste.
Caulerpa taxifolia
Razdeo: Chlorophyta
Klasa: Bryopsidophyceae
Red: Bryopsidales
Familija: Caulerpaceae
Morfolške karakteristike: fluorescentno zelena boja, puzajući kauloid, rizoidi, grozdasti filoidi dužine do desetak santimetara.
Biologija: alga tropskih mora, raste na svim tipovima podloge.
Značaj: invazivna alohtona vrsta u Jadranu, dovodi do promene biodiveryiteta, ekodiveryiteta. NAJVEĆA JEDNOĆELIJSKA ALGA
Caulerpa racemosa
Razdeo: Chlorophyta
Klasa: Bryopsidophyceae
Red: Bryopsidales
Familija: Caulerpaceae
Morfolške karakteristike: fluorescentno zelena boja, puzajući kauloid, rizoidi, rasperjani filoidi
Biologija: alga tropskih mora, raste na svim tipovima podloge.
Značaj: invazivna alohtona vrsta u Jadranu, dovodi do promene biodiverziteta, ekodiverziteta. MEĐU NAJVEĆIM JEDNOĆELIJSKIM ALGAMA
Red Volvocales
Ovaj red obuhvata jednoćelijske i kolonijalne flagelate u 110 rodova sa oko 1000 vrsta. Ogromna većina živi u slatkim vodama, nekoliko i na kopnu i u morima. Nekoliko vrsta može se naći na snegu. Vode bogate nitratima, amonijakom i fosfatima su posebno bogate vrstama ovog roda. Vrlo su česte u eutrofičnim vodama i organski zagađenim vodama.
Chlorogonium sp. Volvox sp.
Red: Chlorococcales
Većina vrsta roda Chlorococcum živi u slatkim vodama, u bentosu. Neke vrste mogu preživeti ekstremne uslove. Rod Chlorella obuhvata desetak vrsta. Žive u zemlji i slatkim vodama, kao endosimbionti na beskičmenjacima (sunđeri i Paramecium). Vrste roda Chodatella žive u planktonu bara i jezera. Vrste iz roda Scenedesmus česte su u slatkim i brakičnim vodama.
Scenedesmus sp. Chlorococcum sp.
Hydrodiction reticulatum je kolonijalna alga koja stvara velike cilindrične mreže duge oko 20cm. Pojedinačne ćelije su cilindrične i duge do 1cm, a na svakom kraju su povezane sa dve druge ćelije. Vrste roda Pediastrum su vrlo česte posebno u slatkim vodama obogaćenim hranljivim materijama (đubrivima). Žive u planktonu i između makrofita. Vrste roda Sphaeroplea formiraju nerazgranate, slobodno plutajuće filamente koje se sastoje od izduženih, cilindričnih ćelija dugih nekoliko cm.
Hydrodiction reticulatum Pediastrum boryanum
Sphaeroplea sp.
Red: Cladophorales
Većina vrsta raste pričvršćena za stenovitu podlogu, dok neke stvaraju veliku, slobodnoplutajuću masu u stajaćim, eutrofnim vodama (lagune i bare).
Cladophora glomerata je vrlo česta slatkovodna alga koja raste na stenama i drugom čvrstom supstratu u eutrofnim vodama, odmah ispod površine vode.
Cladophora glomerata
Red: Zynematales
Jednoćelijske ili filamentozne alge. Poznato je oko 18 rodova sa 900 vrsta koje nastanjuju slatke vode, iako neke (Zygonium) rastu na vlažnom tlu. Većinom žive na dnu bara, kanala ali i u planinskim potocima.
Kod vrsta roda Mougeotia svaka ćelija sadrži jedan aksijalni pločasti hloroplast sa nekoliko pirenoida, koji menjaju svoj položaj u ćeliji u odnosu na svetlo. Poznato je 125 vrsta koje žive u slatkim vodama. Zygnema sadrži dva zvezdasta aksijalna hloroplasta koji nose po jedan pirenoid. Poznato je oko 140 vrsta koje se javljaju u slatkim vodama.
Spirogyra sp.
Mougeotia sp.
Zygnema sp.
Red: Desmidiales
Ovo su posebno lepe alge koje su iyrayito brojne u slatkim vodama sa pH 4-7. Vrste roda Cosmarium imaju polukružne, polueliptične i trapezoidne ćelije sa ravnim krajevima. Ovaj rod je vrlo bogat vrstama i do sada je opisano oko 1000 vrsta.
Closterium ima savijene ćelije, koje su zašiljene na krajevima. U Evropi je pronađeno 85 vrsta koje rastu u kiselim i u alkalnim vodama. Tipični rodovi su i Staurastium, Desmidium, Hyalotheca.
Cosmarium alpestre Staurastrum sp. Desmidium sp.
Hyalotheca sp. Closterium sp.
NIŽE GLJIVE (FUNGI)
Gljive u vodi uključuju gljive koje su delimično prisutne u vodi, kopnene gljive koje ostavljaju spore u vodi i gljive koje celi život provode u vodi.
Potpomažu razgradnji organske materije (mogu razgraditi celulozu i hitin) pa su sa detritusom hrana vodenih beskičmenjaka. Neke uzrokuju bolesti vodenih organizama i ljudi.
Jedan od primera nižih gljiva je Saprolegnia sp. koja parazitira na ranjenim ribama.
PROTOZOA (PRAŽIVOTINJE)
Protozoa se mogu naći u svim vodenim ekositemima. Neki su autotrofni, neki heterotrofni. Autotrofni bičari kao i zelene biljke koriste sunčevu svetlost. Pomoću određenih pigmenata apsorbuju i vežu svetlosnu energiju za posebne organele-plastide. Na taj način mogu iz ugljene kiseline i vode sintetisati ugljene hidrate pa od njih uz kiseonik i fosfor sintetisati i druge organske materije, belančevine i masti. Heterotrofni uzimaju organsku materiju iz okoline.
Iako je u zooplanktonskoj zajednici udeo protozoa po brojnosti i po biomasi neznatan, mogu imati znatan udeo u produkciji. Tako je u jezeru Dalnea u Rusiji u periodu nakon letnjeg maksimuma fitoplanktona došlo do intenzivnog razvoja bakterijskih populacija, što je uslovilo intenzivan razvoj cilijata. Najveća biomasa je utvrđena na dubini 10 i 20m i približavala se vrednosti ukupnoj vrednosti ostalog zooplanktona.
Cilijate mogu u određenim uslovima dominirati u zooplanktonskoj zajednici. Njihova brojnost će biti veća u vrlo plitkim jezerima ili u dubljim slojevima u anaerobnim uslovima. U odnosu na ostale protozoe, cilijate se kreću vrlo brzo što im omogućava da budu efikasniji u iskorišćavanju raspoložive hrane. Većina heterotrofnih cilijata se hrani bakterijama, algama, česticama detritusa i drugim praživotinjama.
Vrlo česta vrsta oligotrofnih jezera je vrsta reda Diffugia. U zoni bentosa česte su vrste roda Loxodes. Vrste Prorodon teres i Tetrahymena pyriformis žive u zagađenim biotopima.
Među maceriranim vodenim biljkama česta je Discophrya pyriformis. U barama i sporotekućim vodama sa dosta bakterija česta je vrsta Stentor coerules. Vrsta Spirostomum ambiguum živi u barama sa mnogo organske materije i u otpadnim vodama sa mnogo H2S. Hrani se bakterijama, bičarima i cilijatama.
Euglena viridis
Razdeo: ProtozoaKlasa: Mastigophorea
Morfolške karakteristike: na prednjem delu tela ima 1-2 biča, bez čvrstog ćelijskog zida, promenljivog oblika.Biologija: živi u stajaćim vodama bogatim hranljivim materijama. Značaj: pri masovnom razmnožavanju voda postaje zelena
Phacus pyrum
Razdeo: ProtozoaKlasa: Mastigophorea
Morfolške karakteristike: na prednjem delu tela ima 1-2 bičaBiologija: živi u vodama koje su siromašne hranljivim materijama.
Diffugia sp.
Razdeo: ProtozoaKlasa: Rhizopoda
Morfolške karakteristike: Telo je smešteno u čahuru koja je otvorena samo sa jedne strane.Biologija: česta u oligotrofnimi eutrofnim jezerima
Vorticela microstoma
Razdeo: ProtozoaKlasa: Ciliata
Biologija: većinom živi u kopnenim vodama. Poseduje hlorofil pa može vrđiti fotosintezu. Može živeti u uslovima zagađenja-polisaprobna zona, a nalazi se u velikom broju na vodenim biljkama i životinjama.
FUNGI (VIŠEĆELIJSKE GLJIVE)
To su nefotosintetski organizmi čija je ćelija obavijena ćelijskim zidom koja je po pravilu sastavljena od polisaharida i hitina. Zajedno sa bakterijama učestvuju u razgradnji organskih materija.
Prema načinu ishrane gljive delimo na:
Parazite na račun drugog živog organizma
Saprofite žive na mrtvoj organskoj materiji iz koje crpe materiju
Simbionte ili mikorizne koje žive u zajednici sa različitim biljkama.Gljive od biljaka uzimaju ugljene hidrate, biljka putem micelija postaje sposobnija za upijanje vode i mineralnih materija, postaje otpornija i brže raste.
U kopnenim i morskim vodama su prisutne uglavnom Ascomycetes.
LICHENES (LIŠAJI)
Lišaj je jedinstven organizam nastao simbiozom algi i gljiva. Dele se u tri klase:
Phycolichenes sa samo jednom vrstom Geosiphon pyriforme
Ascolichenes najbrojnija grupa sa rodovima Verrucaria, Cladonia, Xantoria
Basidiolichenes obuhvata tropske vrste
Alge koje imaju sposobnost fotosinteze snabdevaju lišaj asimilatima a gljive hifama upijaju mineralne materije, vodu. Za podlogu su celom površinom pričvršćeni strukturama koje liče na dlačice-hapterama ili urastaju u podlogu.
Izuzetno su osetljivi na kvalitet vazduha pa imaju ulogu bioindikatora. Korisni su višestruko: za dobijanje pigmenata, parfema, u medicini, u Japanu kao hrana.
Geosiphon pyriforme
Razdeo: Lichenes
Klasa:Phycolichenes
Red: Glomeromycota
Fam: Geosiphonaceae
Morfološke karakteristike: plodna tela su crne boje prirasla uz podlogu
Biologija: predstavlja jedinu poznatu simbiozu između gljiva i modrozelenih algi. Ona je simbioza gljiva roda Geosiphon i algi roda Nostoc
Značaj: živi na vlažnim mestima i močvarama na podlogama koje su kontaminirane teškim metalima. Smatra se da se može koristiti za apsorpciju teških metala iz zemlje i doprinosi dekontaminaciji. Fiksira CO2 i N2 iz okoline
Verucaria adriatica
Razdeo: Lichenes
Klasa: Ascolichenes
Red: Verrucariales (Pyrenomycetes)
Fam: Verrucariaceae
Morfološke karakteristike: crne boje
Biologija: nalazi se na tvrdoj podlozi u području udaranja talasa
Značaj: stvara karakterističan crni pojas
VIŠEĆELIJSKE ALGE
U kopnenim vodama su zastupljene samo Conjugatae i Characeae kojih nema u morskim vodama. Višećelijske alge su znatno bolje zastupljene u moru. Tu se mogu naći alge svih grupa a Pheophyta i Rhodophyta su isključivo morske.
U Jadranu raste 750 vrsta algi a samo dve su nejestive. Zelene, Codium dichotomumsluži za umake, a smeđe, kao Cystoseria compressa se jedu.
Postoje tvrdnje o efikasnosti algi u lečenju ljudi. Preporučuju se za lečenje tuberkuloze, artritisa, prehlade, gripa.
Vrste roda Laminaria i Sargassum se koriste u Kini u lečenju najgorih oboljenja. Extrakti vrsta roda Dumontiaceae inhibiraju herpes simplex virus, ali još nisu testirani ljudi.
Morske vrste
Ulva lactuca (morska salata)
Razdeo: Chlorophyta
Klasa: Ulvophyceae
Red: Ulvales
Familija: Ulvaceae
Morfološke karakteristike: pljosnati talus, prirasla za podlogu
Biologija: razmnožavanje vegetativno poprečnom deobom ćelija. Živi u litoralnoj i sublitoralnoj zoni
Značaj: značajan pokazatelj zagađenosti mora. Koristi se u ishrani.
Fucus virsoides (jadranski bračić)
Razdeo: Heterokontophyta
Klasa: Phaeophyceae
Red: Fucales
Familija: Fucaceae
Morfološke karakteristike: višegodišnja alga razgranata, sadrži plivajuće mehuriće pune gasa
Biologija: živi na tvrdoj podlozi mediolitorala
Značaj: endemična jadranska vrsta
Padina pavonica
Razdeo: Heterokontophyta
Klasa: Phaeophyceae
Red: Dictyotales
Familija: Dictyoptaceae
Morfološke karakteristike: Listovi su tanki, spljoštena je dok je mlada, kasnije konkavna, odrasli oblici levkasti. Površina sluzava
Biologija: živi na hridinastom dnu u infralitoralu
Značaj: povećava elastičnost kože
Slatkovodne vrsteChara globularis
Razdeo: Charophyta
Klasa: Charophyceae
Red: Charales
Familija: Characeae
Morfološke karakteristike: pršljenasto razgranata, za bental pričvršćena rizoidima
Biologija: raste u tvrdim vodama i to znatno dublje nego više vodene biljke (25m)
Značaj: raste nezapažena u ribnjacima, može biti prekrivena sa CaCO3, miriše na sumporvodonik
Nitella confervacea
Razdeo: Charophyta
Klasa: Charophyceae
Red: Charales
Familija: Characeae
Morfološke karakteristike: pršljenasto razgranata, za bental pričvršćena rizoidima
Biologija: raste u tvrdim vodama i to znatno dublje nego više vodene biljke (10 m)
Značaj: poželjna u ribnjacima, može biti prekrivena sa CaCO3, miriše na beli luk