2
Mnoštvo ideja i mogućnost njihove brze razmene i
distribucije posredstvom Interneta značajno je poboljšalo
kvalitet obrazovnog materijala, a pojavilo se i interesovanje
za korišćenje novih za individualizaciju procesa učenja.
Uočena je mogućnost da se prikaz i dizajn obrazovnog
materijala prilagodi učenicima sa posebnim potrebama (npr.
korišćenje ispisa vrlo velikim slovima na ekranu za slabovide
učenike ili emitovanje zvuka posredstvom računara i
zvučnika koji nosi pročitani tekst umesto ispisa teksta).
Talentovani učenici zainteresovani za oblasti u kojima
postoji veoma mali broj stručnih nastavnika mogu
posredstvom Interneta da uče od nastavnika koji se nalaze
na drugom kraju sveta. Mogućnosti da se učenje prilagodi
potrebama i predispozicijama pojedinca delovale su
neograničeno.
Stvarnost je pokazala da su mnoga očekivanja od e-
učenja bila preterana. Iako je uvođenje e-učenja, naročito u
fakultetsko obrazovanje, za mnoge obrazovne institucije
postala dobra ekonomska prilika za neke i zakonska
obaveza, za sada su mogućnosti koje ovaj vid učenja pruža
slabo iskorišćene.
Najveću ulogu u brzom razvoju e-učenja ima Internet
i njegov razvoj. Učeniku je potreban računar i Internet veza
da bi mogao da pristupa resursima za učenje koje takođe
preuzima sa Interneta.
Na Internetu postoji veliki broj besplatnih Web strana
za učenje na daljinu, sa izuzetno korisnim i raznovrsnim
sadržajima. Čuveni MIT (Massachusetts Institute of
Technology) je postavio otvoreni sistem za pristup svojim
nastavnim sadržajima na adresi http://ocw.mit.edu
Iako je tek od skoro ušao u širu upotrebu, sistem
učenja na daljinu svoje početke beleži još pre više od 100
godina. 1892. godine Penn State University, USA
(www.psu.edu) je sa još dva univerziteta razvio sistem za
dostavljanje materijala za učenje u ruralnim predelima
Sjedinjenih Američkih Država kao način pristupa širem
krugu studenata koji nisu mogli da pohađaju univerzitet.
Kamionetima je distribuirana pošta sa materijalima za
učenje studentima koji su živeli daleko od obrazovnih
centara, ali su želeli da se obrazuju.
Sa tehnološkim razvojem, pojavile su se nove
mogućnosti za učenje na daljinu: obrazovne emisije na
radiju (1920), nastavna televizija (1950), korišćenje satelita
(1970) i kablovske televizije (1980) za brz prenos
obrazovnih multimedijalnih materijala na daljinu.
Zajednička karakteristika svih ovih sistema jeste da su bili
jednosmerni i asinhroni. Učenici su slušali ili gledali
obrazovne kurseve, ali ni na koji način nisu mogli da
postave pitanje predavaču ili razmene mišljenja sa
učenicima na drugom kraju sveta koja su u isto vreme
pratili ista predavanja. Ova situacija se izmenila
uvođenjem sistema video konferencija (sredinom 1980), ali
je u to vreme ovaj sistem bio veoma skup i dostupan
uskom krugu ljudi.
Pojavom jeftinih ličnih računara pojavljuju se
materijali za učenje koji koriste mogućnosti računara - da
se naprave lekcije koje osim teksta nose i zvuk, sliku ili
filmske zapise, ali i mogućnost da se naprave interaktivni
obrazovni materijali i testovi znanja i veština. Ovi
obrazovni materijali se u početku distribuiraju na
disketama, kasnije na kompakt diskovima i putem
Interneta. Učenje uz pomoć računara dobija naziv
elektronsko učenje (skraćeno e-učenje, eng. e-learning).
Nove mogućnosti za jeftino snimanje i montiranje
filmova ili obradu zvuka i slike, ranije dostupne samo
profesionalnim producenatskim kućama sada su postale
pristupačne školama i nastavnicima, svima kojima je
dostupan lični računar. Otvorene su mogućnosti da
multimedijalne obrazovne sadržaje prave široki krugovi
nastavnika, a pojavom Interneta i mogućnost da se ovi
sadržaji razmenjuju širom sveta.
Učenje na daljinu i e-učenje (1)
3
Za svaku izabranu temu mogu se preuzeti materijali
za učenje, ispiti, a opisana su potrebna predznanja i
sadržaj kursa. Neki od ovih kurseva imaju i multimedijalne
sadržaje koji se nalaze na adresi
http://ocw.mit.edu/OcwWeb/Global/OCWHelp/avocw.htm.
Pre pregleda ovih materijala student može da
preuzme propratnu dokumentaciju kako bi imao detaljniji
uvid u materiju.
Drugi primer Web lokacije koja daje pristup
obrazovnim sadržajima jeste Web lokacija obrazovne
institucije tehničkih nauka „ParisTech“ http://
graduateschool.paristech.org, koja takođe nudi
preuzimanje različitih materijala za učenje na francuskom
jeziku.
Ovi primeri predstavljaju jednosmerne i
jednostavne primere е-učenja gde ne postoji interakcija
između nastavnika i učenika, niti između učenika. Stimula-
tivno okruženje za učenje, bilo u učionici ili na mreži, mora
da omogući transfer znanja od nastavnika ka učeniku, ali i
mogućnost komunikacije između nastavnika i učenika radi
razjašnjavanja i nadogradnje znanja. Učenje u grupi
vršnjaka i saradnja učenika pri učenju deo je stimulativnog
okruženja za učenje.
Da bi se na mreži napravilo
ovakvo virtuelno okruženje za učenje,
osmišljen je softver koji omogućava
pravljenje i čuvanje multimedijalnih
obrazovnih materijala u elektronskom
obliku, pojedinačno dostavljanje ovih
materijala i zadataka učenicima i
testiranje znanja učenika. Svi rezultati
učenja moraju se za svakog učenika
beležiti u bazu podataka radi praćenja i
analize procesa učenja. Komunikacija
između učenika i nastavnika obavlja se
elektronskom poštom ili putem foruma
na kojima učestvuju, razmenjuju
mišljenja i sarađuju svi učenici iz grupe.
Ovakav zatvoren i kontrolisan sistem e-
učenja, koji dobro modelira stimulativno
okruženje za učenje, naziva se Learning
Management System (LMS). Dobar LMS
sistem treba da bude standardizovan, odnosno treba da
podržava SCORM (Sharable Content Object Reference
Model) koji predstavlja skup standarda i pravila za učenje
zasnovano na Webu.
4
Prvi zadatak ADL-a je praktična definicija standarda i
preporuka za kreiranje materijala za učenje. Rezultat
ovoga je dokument koji daje specifikaciju standarda koji je
nazvan SCORM čija je aktuelna verzija SCORM 2004.
Scorm standard – definicija SCO
SCORM standard uvodi termin deljenog objekta
sadržaja SCO (eng. Sharable Content Object) koji
predstavlja osnovnu jedinicu materijala za učenje (eng.
Learning Object). SCO je ekvivalent jednoj lekciji, u
elektronskom kursu. SCO može da se sastoji od teksta,
slika, video sekvenci ili čak od interaktivnih sadržaja kao
što su flash ili java aplikacije (ovi manji delovi od kojih se
modularno sklapa SCO zovu se eng. Asset). SCO je
opisana meta podacima, koji omogućavaju pronalaženje
lekcije po različitim tehničkim i pedagoškim kriterijumima .
Svaka SCO treba da predstavlja logičnu i
zaokruženu celinu, koja nije preobimna, i može se uklapati
u celinu elektronskog kursa. Ove lekcije mogu da nose
predavanje ili testove sa različitim oblicima odgovora
(jednostruki ili višestruki izbor, dopunajvanje i dr.).
Strukturiranje sadržaja elektronskog kursa se vrši izborom
i slaganjem SCO-ova po određenom redosledu.
Scorm standard – osnovne postavke
Trajnost (eng. Durabillity)
Jednom kreiran materijal za učenje se može koristiti u
toku relevantnog vremenskog period bez obzira ne
aktuelnu verziju softvera i hardvera (što omogućava da
se, uprkos tehnološkom napredku, koriste već
napravljeni obrazovni materijali za elektronsko učenje,
ako su napravljeni po SCORM standardu).
U prošlom broju i prvom delu serijala o
elektronskom učenju prikazan je istorijat razvoja i osnovni
koncepti. U ovom nastavku tema su standardi
elektronskog učenja, sa naglaskom na dominantni SCORM
standard.
SCORM je skraćenica od "Shareable Content Object
Reference Model" što možemo da prevedemo kao objektni
referentni model deljenog sadržaja.
Standardi elektronskog učenja
Sa brzim širenjem različitih vidova elektronskog
učenja, na tržištu se pojavio i veliki broj platformi različitih
proizvođača (LMS – Learning Management System).
Njihova namena je skladištenje, upravljanje i distribucija
materijala za učenje kranjim korisnicima. Razvoj kvalitetnih
materijala materijala za učenje podrazumeva značajni
utrošak vremena i novca. Zbog toga je od velikog značaja
da ovi materijali budu kompatibilni sa različitim
platformama za elektronsko učenje, njihovim verzijama i
operativnim sistemima nad kojim su izgrađeni.
Pre pojave standarda u ovoj oblasti to nije bio
slučaj. Proizvođači materijala za učenje su morali da
materijale kreiraju u više verzija kako bi pokrili različite
sisteme. Materijali kreirani u jednoj školi se nisu mogli
koristiti u drugoj koja ima različitu platformu za
elektronsko učenje. Sve ovo je značajno povećavalo cenu
ili onemogućavalo deljenje materijala između obrazovnih
institucija. Zato je zaključeno da treba definisati standard
koji će prihvatili proizvođači platformi za učenje i kreatori
materijala za učenje. Tada bi svi materijali saglasni sa
ovim standardnom radili na takođe standardizovanim
platformama za elektronsko učenje.
Vođene ovom idejom, standarde su počeli da prave
IMS globalni konzorcijum za učenje i Svetsko društvo
inženjera elektrotehnike i elektronike IEEE. Januara 1999.
godine velike američke organizacije "White House Office
of Technology", "Department of Defense" i "Department of
Labor" su pokrenule Advanced Distributed Learning (ADL)
inicijativu čija je uloga upravo standardizacija materijala za
učenje koja će biti opšte prihvaćena.
Ovoj inicijativi su se pridružio i veliki broj
obrazovnih institucija i zainteresovanih kompanija.
Učenje na daljinu i e-učenje (2)
2
3
4
5
6
1
5
Definicija SCORM standarda
Materijali za učenje mogu da se prikazuju u
Internet pretraživaču. Termin "SCORM paket" označava
kolekciju od najmanje jednog ili više web baziranog
sadržaja pod nazivom "Shareable Content Object" – SCO.
Kompletan SCORM paket je opisan kroz manifest. Na
sledećoj slici je prikazana struktura SCORM paketa.
Manifest opisuje ceo paket preko struktuiranog
XML dokumenta. Čitanjem manifesta, LMS dobija sve
informacije o sadržaju paketa, strukturi organizacija i
kolekciji resursa koje sadrži.
Metapodaci sadrže deskriptivne i administrativne
podatke o paketu, kao i informacije koje definišu paket za
saglasnost sa SCORM standardom.
Organizacije predstavljaju jednu ili više aktivnosti
koje koje mogu biti po potrebi ugnježdene. Ova lista
aktivnosti predstavlja način i redosled na koji će se resursi
dostaviti učeniku. SCORM paket mora da ima najmanje
jednu organizaciju.
Klasifikacije su atributi koji opisuju paket i pomoću
kojih ga je moguće uvrstiti u katalog i globalno
pretraživati.
SCO predstavlja "pravi" materijal koji se isporučuje
učeniku. Jedan SCO se obično sastoji od više datoteka
(html, flash, video i audio, interaktivni mediji...) koje učenik
prati kao obične ili interaktivne lekcije, a mogu
predstavljati i različite vrste testova.
Prenosivost (eng. Interoperability)
Materijali za učenje su bez potrebe za izmenama,
prenosivi na različite platforme za elektronsko učenje
(napravljeni elektronski materijali za učenje na nekoj
SCORM kompatibilnoj platformi mogu se koristiti na
bilo kojoj drugoj, bez obzira na proizvođača platforme)
Ponovna upotrebljivost (eng. Reusability)
Svaka SCO može biti više puta upotrebljavana kao deo
različitih obrazovnih celina, u različitim kontekstima i
za različite ciljeve učenja.
Dostupnost (eng. Accessability)
SCORM materijale je moguće klasifikovati i pronaći u
zahvaljaujući meta podacima (pronaženje SCO će
omogućiti instruktoru koji sastavlja novi kurs da je, ako
mu odgovara, uključi u sled kursa koji pravi).
Microsoft
Class Server
Moodle
WebCT
Metadata
S C O R M PAK E T
Manifest
Metapodaci
Organizacije
Klasifikacije
SCOSCOSCO
6
Na matičnoj Web strani ADL organizacije
www.adlnet.org se mogu videti sve informacije o SCORM
standardu.
SCO možemo tretirati kao mini web sajt sa svojom
strukturom direktorijuma i sadržajem. Svi linkovi u SCO
okviru moraju biti relativni kako bi bili nezavisni od fizičke
lokacije distribucije.
LMS čitajući paket ima sve potrebne informacije o
tome kako, kojim redosledom i na koji način pokreće svaki
SCO. Na sledećoj slici je prikazan način pokretanja i
praćenja SCO u toku vremena:
LMS će u praksi pročitati potrebni SCORM paket iz
lokalnog skladišta (najčešće relaciona baza ili jednostavno
sistem datoteka), razumeti njegov sadržaj i potom po
zadatim organizacijama pokretati pojedinačne SCO delove
paketa. Svaki pokrenuti SCO se prosleđuje učeniku kroz
lokalnu mrežu škole ili globalni Internet i potom pokreće
lokalno, u pretraživaču na računaru učenika.
Tokom rada se održava stanje sesije, odnosno SCO
komunicira sa LMS-om. Na ovaj način se može, na primer
pratiti napredovanje u učenju i testiranju i sve te
informacije upisivati u bazu podataka škole. Po SCORM
standardu, čvrsto su definisane određene funkcije za
komunikaciju između okruženja i CSO aktivnosti.
Na sledećoj slici je prikazana šema distribucije i
komunikacije između LMS-a i CSO na strani servera i
klijenta, kao što je prikazano na sledećoj slici:
Pokreće CSO
LMS
CSO• Nadgleda status izvršavanja• Vrši transfer podataka• Kreira korisnički interfejs• Vrši navigaciju• Sakuplja i skladišti
interaktivne informacije
Parametri
Inicijalizacija
Završetak
VR
EME
LMS
SCO
SkladišteSCORM paketa
Radno okruženjena strani servera
INTERNET PRETRAŽIVAČ
Radno okruženjena strani klijenta
• Pokreće SCO• Upravlja sesijom• Korisnički interfejs• ...
SCO
I NTERNET / M R E Ž A
7
Microsoft PowerPoint
Profesori koji koriste sistem prikazivanja slajdova u
učionici mogu veoma jednostavno od njih kreirati HTML
strane i uključiti ih u resurs za učenje. PowerPoint ima
opciju snimanja prezentacije u HTML formatu i
publikovanja direktno na Web sajt škole. Otvorite svoju
prezentaciju i u meniju Datoteke (eng. File) izaberite
opciju Snimi kao Web stranu (eng. Save as Web page).
U otvorenom dijalogu u padajućoj listi Snimi kao tip (eng.
Save as Type) treba izabrati opciju "Web page (*.htm;
*.html) i kliknuti na Snimi (eng. Save). Nakon nekoliko
trenutaka, kompletna prezentacija će biti snimljena u
HTML formatu i ne samo to. Glavna strana prezentacije
nudi i opcije za navigaciju kroz sladove sa listom naslova
svakog pojedinačnog slajda.
Na narednoj slici je dat primer jedne PowerPoint
prezentacije snimljena na gore opisani način i otvorene i
Web čitaču.
Interesantan, SCORM kompatibilan alat, koji je
nadogradnja za PowerPoint je Microsoft Producer. Za
licencirane korisnika PowerPoint je besplatan i može se
preuzeti sa Internet adrese http://www.microsoft.com/
office/powerpoint/producer/prodinfo/default.mspx .
Bazira se na PowerPoint prezentaciji, ali omogućava
dodavanje multimedijalnih sadržaja, video i audio snimaka
i ima funkcionalnosti montaže audio i video materijala. Na
kraju se sve može publikovati na Web.
Alati i tehnologije za implementaciju e-učenja
Osnovni koncept elektronskog učenja je baziran na
html-u sa popratnim multimedijalnim i programskim
elementima. U prethodnom nastavku je obrađen SCORM
standard, rečeno je da je svaki resurs za e-učenje je opisan
kao Web sajt koji je po određenim pravilima postavljen,
opisan u SCORM manifestu i izvršava se u okviru nekog
sistema koji sadržaj distribuira učenicima. Učenici sa svoje
strane, za pregled i rad sa ovim materijalima na računaru
koriste Web pretraživač koji je po potrebi "obogaćen"
mogućnostima reprodukcije multimedijalnih sadržaja i
interaktivnog rada.
U ovom nastavku se posvećujemo alatima i
tehnologijama za kreiranje, distribuciju i praćenje
materijala u okruženju e-učenja.
Zavisno od vrste sadržaja koji se nalaze u jednom
resursu, zavise i alati koji se koriste. Ne postoji univerzalni
alat koji idealno završava posao. Svaki ima svoje dobre i
loše strane i često se koriste više njih za isti posao.
Tehnologija je kompleksna i potrebno je naučiti puno
stvari. Da li ovo znači da je kreiranje materijala za učenje
dostupno samo profesionalcima? Odgovor je sigurno da
ne. Na tržištu postoji veliki broj sofisticiranih alata koji su
jednostavni za korišćenje i koje je lako naučiti. Zahvaljujući
njima, uz osnovna uobičajena informatička znanja je
moguće kreirati većinu potrebnih resursa za učenje.
Kako da napravim resurs za učenje
Kada počne razmišljanje o kreiranju novog
materijala, prvo pitanje može biti "koji alat da koristim"?
Ovo je pogrešno pitanje. Prvo pitanje bi trebalo da bude
"koji tip resursa želim da napravim i kakve materijale želim
u njemu da koristim"? Pravi odgovor na ovo pitanje,
kasnije diktira i odgovarajuće alate za posao.
Ono što je osnov za svaki resurs za učenje je HTML
kod. Iskusni kreatori Web sajtova poznaju HTML sintaksu,
ali u velikom broju slučajeva se mogu koristiti Office
aplikacije koje imaju mogućnost izvoza (eng. export)
sadržaja u HTML format. Ovo ne uključuje samo tekst, već
i slike, animacije, multimediju i ostalo – zavisno od alata i
sadržaja.
Učenje na daljinu i e-učenje (3)
8
Microsoft FrontPage
Ovo je alat koji omogućava vizuelno kreiranje Web
stranica. Slično kao u bilo kom programu za obradu teksta
profesor može kreirati sadržaj, umetati multimedijalne
materijale i organizovati navigaciju između više stranica. U
svakom slučaju rezultat je HTML kod koji učenici gledaju u
Web čitaču. Ovo je odlično kao temelj za bilo koji
materijal, ali u svom osnovnom obliku ne daje potrebnu
interaktivnost.
Korišćenjem Java skripting jezika, Flash i softverskih
emulacija je moguće uspostaviti interakciju sa učenikom i
po potrebi sa bazama podataka.
Asinhrone diskusije
Ovakav vid komunikacije omogućava profesorima,
učenicima i svim drugima da međusobno razmenjuju
informacije, postavljaju pitanja i dobijaju odgovore.
Komunikacije se najčešće obavlja u običnom tekstualnom
formatu.
Realizuje se preko elektronske pošte, programa za
konferencije i foruma. Očigledno, ovakav tip komunikacije
nije za komunikaciju u realnom vremenu i strogo
posmatrajući ne može da se svrsta u e-učenje. Međutim
može biti odlična podrška sistemu za e-učenje u realnom
vremenu, omogućavajuću učesnicima naknadne diskusije,
pitanja i odgovore.
Programski jezici
Programiranje resursa za učenje je kompleksno i
zahteva profesionalce iz više oblasti. Programiranje se
može izvesti na Web serveru ili na klijentu kada se
program izvršava u Web čitaču. Na ovaj način se mogu
dodati mnoge nove funkcionalnosti Web strani čime se
postiže proizvoljno kompleksna interaktivnost u
materijalima za učenje. Na internetu postoji puno gotovih
Java skriptova za različite namene koji su slobodni za
preuzimanje. Mogu se ugraditi u HTML strane i ovo može
biti dobra početna osnova za dalji razvoj.
Na raspolaganju su različite verzije ASP (eng. Active
Server Pages), ASP.NET, CGI, PHP i drugih tehnologija za
kreiranje skriptova na strani Web servera i Java odnosno
VB skript na strani klijenta.
Osim samog programa, sa gore navedene adrese se
mogu preuzeti setovi različitih šablona koji su posebno
prilagođeni za različite scenarije e-učenja.
Uz malo truda rezultati mogu biti atraktivni i
funkcionalni materijali za učenje. Na sledećoj slici je
prikazan glavni prozor aplikacije:
Dobre strane korišćenja PowerPoint aplikacije u
kreiranju materijala za e-učenje su:
jednostavna upotreba i brzo učenje
mogućnost korišćenja ranije urađenih prezentacija
uz pomoć Producera prezentaciju možete obogatiti
multimedijalnim sadržajima i napraviti scenario
pregleda raspoloživih materijala
Loša strana je ne postojanje interaktivnosti između
profesora i đaka. Veoma je teško (mada tehnički
izvodljivo) napraviti na primer, test znanja ili navigaciju po
materijalima zavisno od interakcije učenika. Ovo
jednostavno nije alat koji je predviđen za ovake namene.
9
Osim ovoga ima još mogućnosti od kojih je jako
korisna opcija snimanja (eng. capture) dešavanja na
ekranu kompjutera.
Na ovaj način je moguće snimiti demonstraciju rada
na kompjuteru i pretvoriti je u video tok. Windows Media
Encoder je besplatna aplikacija i može se preuzeti sa
sledeće adrese:
http://www.microsoft.com/windows/windowsmedia/
forpros/encoder/default.mspx
Baza podataka
Ako je potrebno sačuvati rezultate testova i bilo
koje druge rezultate interaktivnosti u procesu
elektronskog učenja, najbolje mesto je baza podataka.
Takođe, sadržaj Web stranica u sklopu resursa za učenje
se može automatski generisati na osnovu sadržaja u bazi
podataka čime se može na primer ostvariti adaptivno
učenje i testovi na osnovu profila učenika i ranije
postignutih rezultata.
Kasnije se sakupljeni podaci mogu podvrći različitim
analizama uspeha po različitim osnovama.
Komunikacija između resursa za učenje i baze
podataka je tačno definisana SCORM standardom i računa
o njoj obično vodi sistem za učenje koji upravlja
materijalima za e-učenje.
Zaključak
U ovom momentu sve navedeno verovatno izgleda
jako komplikovano uključuje niz veoma različitih
tehnologija i alata. Najbolji početak za nastavnika je izrada
PowerPoint prezentacija. Kreirajte prezentaciju koja
prikazuje nastavnu oblast i snimite je kao HTML.
Preporuka je svakako i obogaćivanje ovako kreirane
prezentacije različitim video i audio materijalima. Za ovo je
najbolji jednostavan za učenje alat Microsoft Producer.
Na ovaj način je moguće kreirati veoma kvalitetne
prezentacione materijale za elektronsko učenje.
Od alata, verovatno najkompletniji koji pokriva ASP,
ASP.NET i Java programiranje je Visual Studio 2005. Na
raspolaganju je i besplatna verzija pod nazivom Visual
Web Developer 2005 Express edition – izuzetan alat koji
se može preuzeti sa adrese:
http://msdn.microsoft.com/vstudio/express/vwd/
Pod programske jezike možemo svrstati i
interaktivne Flash animacije koje se baziraju na akcionim
skriptovima
Video materijali
Ako slika govori više nego hiljadu reči, koliku
vrednost za učenje imaju dobro kreirani i predstavljeni
video materijali?
Distribucija video materijala za elektronsko učenje
se najčešće radi preko tehnologije video toka (eng. video
streaming). Šta tačno predstavlja video tok? Prilikom
pregleda video materijala na Internetu postoje dva načina:
učenik može da kompletan video preuzme na svoj računar
i tek po završenom prenosu može da ga pogleda. Ovo
obično znači duže čekanje jer su video materijali najčešće
veoma veliki i potrebno je dosta vremena za njihov
prenos.
Efikasniji način je da se video materijal prenosi u
manjim delovima koji mogu odmah da se reprodukuju.
Učenik sada ne mora da čeka prenos celog videa, već ga
gleda "uživo", kako se njegovi delovi prenose do računara.
Idealno je da vreme prenosa kompletnog videa buda
manje ili jednako od njegovog trajanja. Na primer ako za
prenos videa koji traje 30 minuta treba 25 minuta,
korišćenjem tehnologije video toka ni malo se ne čeka i
učenici imaju osećaj da je kompletan video na njihovim
računarima.
Detaljne informacije o ovoj tehnologiji, kreiranju i
korišćenju u svrhu elektronskog učenja se mogu naći na
Web lokaciji:
http://www.e-learningcentre.co.uk/eclipse/Resources/
streaminglearning.htm
Windows XP poseduje aplikaciju Windows Movie
Maker koja može (između ostalog), da bilo koji video
materijal konvertuje u video tok. Osim ove aplikacije za
svaku preporuku je i aplikacija Windows Media Encoder
koja takođe omogućava konverziju u video tok.
10
Bihevioristička teorija i instrukcioni dizajn
Teorija biheviorizma učenje smatra uslovljenim
procesom usvajanja novog ponašanja, uz insistiranje na
merljivim rezultatima učenja. Iako ova teorija ne
objašnjava sve aspekte učenja čoveka i u nekim je
segmentima oštro i često osporavana, deo preporuka se
može uspešno primeniti pri pravljenju papirnih udžbenika
i osmišljavanju klasične nastave, ali i u pravljenju
obrazovnih i nastavnih materijala za elektronsko učenje.
Navodimo važne preporuke:
Učenicima je neohodno predočiti jasno definisane ishode
učenja (npr. „Kada naučite ovu lekciju znaćete... ,
razumećete vezu između...., moći čete da napravite....“).
Osim sistematizacije znanja ovakvo definisanje ishoda daje
učenicima mogućnost kontrole sopstvenog učenja i
samoprocene rezultata svog učenja (ishodi mogu biti do
tančina isplanirani).
Organizacija i predstavljanje nastavnih materijala u okviru
lekcije, ili samih lekcija u okviru kursa, mora da bude
logična, npr. građenje od lakšeg ka težem, ili od poznatog
ka nepoznatom, od teorije prema praksi itd.
Potrebno je testiranje učenika po završenoj lekciji da bi se
utvrdilo da li su definisani ishodi učenja zaista postignuti.
Ovi rezultati se koriste u obezbeđivanju povratne
informacije učeniku.
Neophodno je učeniku dati povratnu informaciju koja će mu
omogućiti da se razvija i planira svoje dalje učenje!
Kognitivistička teorija i instrukcioni dizajn
Kognitivna pedagogija se zasniva na kognitivnoj
psihologiji koja učenje proučava kao mentalni proces koji
uključuje pamćenje, razmišljenje, apstrakciju, motivaciju i
metakogniciju. Obrada informacije dobijene kroz čula se
obavlja u nekoliko koraka: informacija se od čula prima u
senzorno skladište u kome se zadržava manje od sekunde,
te ako se odmah ne prebaci u krakotrajnu memoriju biva
zauvek izgubljena. Iz kratkotrajne memorije informacija
se prebacuje u dugotrajnu memoriju samo ako je efikasno
obrađena. Zato kognitivne teorije učenja posvećuju puno
pažnje strategijama učenja koje podržavaju obradu
informacija na svakom od pomenutih stadijuma pamćenja.
Motivacija i podizanje pažnje učenika potrebni su da bi se
informacija iz senzornog skladišta prebacila u krakotrajnu
memoriju. Zbog ograničenog kapaciteta radne
memorije informacije treba da budu organizovane i
podeljene u manje delove.
Instrukcioni dizajn i elektronsko učenje
Pedagoške teorije su se stolećima razvijale pod
uticajem psiholoških teorija, praktičnih zapažanja i analize
procesa nastave u učionici gde su licem u lice komunicirali
nastavnik i učenici. Razvoj tehnike ponudio je novo
okruženje za učenje i nastavu, koje uvodi u praksu nove
metode nastave, uz izmenjenu ulogu nastavnika i učenika.
Mogućnost uspostavljanja asinhrone nastave na
daljinu iznedrila je tzv. virtualne učionice, gde učenici i
nastavnici komuniciraju putem interneta na specijalnim
Web portalima, pristupajući namenski napravljenim
nastavnim materijalima i diskutujući na mreži u grupama
oformljenim po uzoru na odeljenja.
Kvalitetni nastavni materijali dobijaju sve važniju
ulogu, a nastavnik igra ulogu mentora čiji zadatak nije da
prepričava lekcije koji su multimedijalno ili čak i u formi
elektronskih igara i simulacija dostupni svim učenicima,
nego da prati razvoj svakog učenika i upućuje ga na
dodatne izvore ili preispitivanje mišljenja i stavova.
Prateći razmenu mišljenja među učenicima i
moderirajući njihovu diskusiju, ili razmenjujući pitanja i
odgovore sa svakim od učenika ponaosob, nastavnik vodi
učenika u procesu učenja. Individualni proces učenja
ostaje u okruženju virtualne učionice kolektivni proces
nastave, sa mogućnošću individualizacije nastave.
Upotreba modernih informacionih i komunikacionih
sredstava omogućava i mnogo manje složene oblike
metoda elektronskog učenja, kao što je pravljenje
obrazovnih materijala namenjenih samostalnom učenju
koji se distriburaju na CD-ovima ili DVD-ovima. U
pravljenju elektronskih kurseva i obrazovnih/nastavnih
materijala koji su vrlo različiti po metodama nastave,
ciljevima učenja, medijumu kojim se distribuiraju itd. treba
koristiti preporuke instrukcionog dizajna koje odgovaraju
ciljnoj grupi kojoj su namenjeni, predviđenim ishodima
učenja, metodama nastave...
Biheviorističke, kognitivističke i konstruktivističke
teorije učenja imaju veliki uticaj na razvoj modernih
pedagoških modela elektronske nastave i instrukcioni
dizajn.
Učenje na daljinu i e-učenje (4)
11
Učenicima treba pružiti pomoć u razumevanju nove
informacije u kontekstu već postojećeg znanja koje
imaju, npr. postavljanjem pitanja koja služe za
aktiviranje postojećeg znanja pre prelaska na
prezentaciju novih informacija (i koja mogu pomoći
učenicima različitog predznanja da na ražličiti način i
različitim putem uče novo) i korišćenjem modela
prekaza informacija. Primena testova predznanja koji
se izvršavaju na računaru i učeniku određuju koje
lekcije treba da uči a koje već zna je dobar primer za
metodu aktiviranja postojećeg znanja.
Pri osmišljavanju lekcije ili kursa treba informacije
predstavljati i odmah formirati vezu među njima, u
obliku mape informacija koja može biti linearna, u
obliku zvezde, stepenasta ili
kombinacija ovih oblika.
Mapa informacija
omogućava pregled i
sistematizaciju, te učeniku
olakšava sastavljanje celovite
slike.
Slika 2: Linearna mapa informacija
Slika 3: Zvezdasta mapa informacija
Slika 4: Stepenasta mapa informacija
Količina informacija koja prelazi u dugotrajno
pamćenje zavisi od kvaliteta i dubine obrade u
kratkotrajnoj memoriji, pa je obrada dobra ako formira
više veza u pamćenju i uklapa se u postojeće kognitivne
strukture.
Kognitivnu strukturu predstavljaju mreže čvorova
koji sadrže informacije. Učenje se završava uspešnom
promenom postojeće kognitivne strukture koja se izmenila
prihvatanjem informacije.
Slika 1: Obrada informacije
Uticaj kognitivne psihologije na instrukcioni dizajn
objekata elektronskog učenja se odvija kroz preporuke za:
Korišćenje strategija koje povećavaju pažnju učenika i
pojačavaju percepciju: informacije smeštaju u sredinu
ekrana za čitanje, ključne informacije se specijalno
naglašavaju (upotrebom boja, promenom veličine
teksta, upotrebom grafičkih elemenata i dr.), broj
informacija koje se vide na ekranu je ograničen, važno
je ispoštovati sled informacija i grupisati ih u logične
celine (neki pedagozi predlažu grupisanje u celine od 5
do 9 informacija).
Složenost i težina materijala moraju da odgovaraju
kognitivnom stepenu razvoja učenika i mora se
napraviti jasna veza sa jednostavnijim i sa složenijim
materijalima koji se bave istim pitanjem, za učenike sa
različitim predznanjem
SENZORNO
SKLADIŠTE
INFORMACIJE
KRATKOTRAJNA
MEMORIJA
DUGOTRAJNA
MEMORIJA
informacija 1
informacija 2
informacija 3
informacija 4
početak lekcije
ili kursa
informacija 1
informacija 2
informacija 3 informacija 4
informacija 5
informacija 1 informacija 2
informacija 3 informacija 4 informacija 5
početak lekcije
ili kursa
12
Konstruktivistička teorija i instrukcioni dizajn
Konstruktivistička pedagogija ne vidi učenika kao
aktivnog subjekta kome se ne može „preneti“ znanje već
koji stiče znanje kroz svesnu obradu informacija i ličnu
interpretaciju naučenog.
U ovakvom modelu nastavnik je savetnik pri učenju,
a učenje je proces otkrića i konstrukcije znanja.
Preporuke konstruktivističke škole mišljenja za
instrukcioni dizajn:
Učenje mora da bude interesantan i aktivan proces, pa
treba koristiti strategije koje učenika stavljaju u središte
procesa učenja. Učenici moraju sami da imaju kontrolu
nad procesom učenja.
Učenje mora biti smisleno za učenike, pa pri pravljenju
obrazovnih materijala i kurseva treba uključiti u njih
primere koji su bliski učenicima, a učenik treba da
može da ima izbor između zadaka koji su mu smisleni i
bliski, što će mu pomoći u kontekstualizaciji i
personalizaciji znanja
Učenici sami kreiraju svoje znanje, zato je dobra
interaktivna nastava gde učenici sami kontrolišu brzinu
učenja i biraju informacije koje uče, sami ih
kontekstualizirajući i personalizujući (to za njih ne radi
nastavnik!). Pretraga interneta u potrazi za
informacijama, korišćenje interaktivnih kompjuterskih
programa i igara u učenju su samo neki od primera za
primenu ovih preporuka u elektronskom učenju.
Kolaborativno i saradničko učenje se učenicima
omogućava grupisanjem učenika u grupe kojima se
omogućava elektronska komunikacija i saradnja.
Time se učenicima daje mogućnost da praktikuju
saradnju i stiču životno iskustvo rada u grupi, ali treba
voditi računa da grupe budu sastavljene od učenika
koji imaju slične stilove učenja, očekivanja, predznanje..
Učenicima treba ostaviti vreme i planirati aktivnosti za
promišljanje (npr. upotrebom pitanja za pomoć u
razumevanju u toku lekcije.
Korišćenje strategija za dublju obradu informacija koje
od učenika zahtevaju da gradivo analiziraju, vrednuju,
vrše sintezu i primenu naučenog. Praktična primena
naučenog u stvarnom životu omogućava
kontekstualizaciju učenja.
Kroz dostupne tehnologije može se ostvariti podrška za
različite stilove učenja. Individualne razlike među
učenicima ogledaju se u tome kako učenici prihvataju i
obrađuju informaciju (čime se bavi i što klasifikuje
Kolbov Inventar stilova učenja ili se mogu klasifikovati
po Mayers-Briggs Indikatoru tipa). Učenicima treba
dati mogućnost da sami izaberu stil učenja i
komunikacije sa nastavnikom i svojim kolegama.
Prezentacija informacija treba da bude izvedena na što
je moguće više različitih načina, da bi se zadovoljile
individualne razlike mešu učenicima (treba uključiti i
tekstualne i slikovne i verbalnu prezentaciju
informacija, ako je to moguće). Osim toga, ako učenik
informacije prima u više oblika biće bolje obrađene
nego ako ih primi samo u jednom („učenik pamti 10%
od onog što pročita, 20% onoga što čuje, 30% onoga
što vidi, 50% onog što čuje i vidi, 70% onoga što
prodiskutuje sa drugima, 80% onog što lično doživi i
95% onoga što ispredaje“)
Pri pravljenju obrazovnih materijala za elektronsko
učenje treba održavati pažnju i motivaciju učenika u
toku cele lekcije (privući pozornost učenika i održavati
je sve vreme, treba informisati učenika o važnosti
učenog npr. kroz primere primene u životu, treba
podsticati učenika na učenje i dati im samopouzdanje
npr. organizacijom materijala od jesnostavnog ka
složenom, te pružati povratnu informaciju o
postignutim reziltatima na zadovoljstvo učenika – po
ARCS modelu).
Podršku učenicima za korišćenje metakognitivnih
veština učenja tj. za korišćenje samosvesno sopstvenih
kognitivnih veština u učenju (npr. kroz pravljenje
testova koji će omogućiti samoproveru znanja
učenicima)
13
Zaključak
U dizajniranju obrazovnih materijala za elektronsko
učenje treba koristiti kombinaciju pristupa učenju i
preporuka za instrukcioni dizajn koje daju raličite
pedagoške teorije u zavisnosti od ciljeva učenja, ciljne
grupe, dostupne tehnologije i drugih faktora.
Navedene su tri škole mišljenja i njihove preporuke
za instrukcioni dizajn obrazovnih materijala –
biheviorističke, kognivističke i konstruktivističke.
Biheviorističke strategije i njihove preporuke za
instrukcioni dizajn se pre svega koriste u poučavanju
činjenica, kognitivne strategije u poučavanju procesa i
načela, a konstruktivističke strategije za podsticanje
naprednog mišljenja koje promoviše lično značenje,
s i t u i r a n o i k o n t e k s t u a l i z o v a n o u č e n j e
(po Ertmer-u i Newby-ju).
14
Integracija elektronskog učenja u proces nastave
Devedesetih godina XX veka došlo je do velikog
napretka u razvoju informacionih i komunikacionih
tehnologija – lični računari su postali vrlo moćni i jeftini a
na internet mrežu su se spojile gotovo sve naučne i
obrazovne ustanova ali i većina domova u visoko i srednje
razvijenim zemljama sveta. Ovakav razvoj je omogućio
gotovo momentalnu i decentralizovanu razmenu velike
količine informacija u bilo kom obliku (slika, tekst,
muzika..) iz bilo koje tačke sveta. Ove informacije su
mogle da se šalju izabranom primaocu ili da se
postavljanju na Web sajtove gde su neselektivno dostupne
širokoj svetskoj publici.
Navedene mogućnosti za računarsku obradu
podataka u naučnim institutima, razmenu informacija i
saradnju na internetu doprinele su još bržem razvoju
nauke što je dovelo do brzih tehnoloških promena u
industriji i skraćenja ciklusa iskorišćenja mašina i čitavih
proizvodnih procesa. Ove promene zahtevaju visoko
kvalifikovanu radnu snagu i sve veći broj zanimanja i
specijalizacija kojih ranije nije bilo, te potrebu da se radna
snaga stalno stručno usavršava i doživotno obrazuje.
Izmena procesa obrazovanja
Zbog takvog napretka u svetskoj nauci i privredi na
početku XXI veka postalo je neophodno da se menja i
proces obrazovanja. U ogromnom korpusu znanja kojim
čovečanstvo raspolaže krajem XX veka, škole pristupaju
reviziji svojih obrazovnih programa uz svest da učenike ne
mogu da nauče „svemu“ već da treba da ih nauče da se
snalaze u moru lako dostupnih i neproverenih globalnih
resursa na internetu, da moraju da ih nauče da uče i
tumače naučeno u datom konstekstu, da bi znanje mogli
uspešno da primene. Fakulteti se opredeljuju za sve veći i
uži broj specijalizacija, podršku učenju na daljinu radi
smanjenja troškova školovanja i obezbeđenja
internacionalno priznatog kvaliteta nastave, te podršku
individualnim potrebama studenta koje proističu iz
predispozicija studenta, potreba i vizije izgradnje
sopstvene ličnosti i karijere.
Novi zahtevi koji se postavljaju pred obrazovanje
mogu se ispuniti primenom novih pedagoških metoda uz
puno iskorišćenje prednosti primena računara i interneta u
obrazovanju, koje su postale dostupne svakoj školi i
učeniku.
Iako su ovakva očekivanja sasvim logična, te se sa
mnogo sigurnosti predviđala revolucija u obrazovanju i
učenju na prelazu iz XX u XXI vek, nije došlo do radikalne
transformacije obrazovanja koju će obeležiti primena
elektronskog učenja, promena uloge tradicionalnih
obrazovnih institucija i oformljavanja visko profitabilne
privredne grane od obrazovanja. Nepripremljeni za
revoluciju u obrazovanju bili su i nastavnici i učenici,
obrazovne ustanove i čitave države. Umesto revolucije,
svedoci smo evolucije obrazovanja i metoda učenja, spore i
katkada neefikasne i nemaštovite integracije mogućnosti
računara i prednosti internet komunikacije u proces učenja
i nastavne metode.
Ciklusi elektronskog učenja
Elektronsko učenje se po Zemsky-om i Massey-u
(Zamsky i Massey, 2006) prihvata u ciklusima gde prvi talas
čini poboljšavanje tradicionalnih konfiguracija programa uz
pomoć novih materijala i sredstava, bez menjanja metoda
nastave (klasične primere predstavljaju korišćenje Power
Point prezentacija u nastavi, korišćenje interneta u svrhu
istraživanja, korišćenje elektronske pošte u komunikaciji
nastavnika sa učenicima... ).
U drugom ciklusu integracije elektronskog učenja u
nastavu se koriste nova sredstva za upravljenje procesom
nastave (kao što je softver za distribuciju nastavnih
materijala i testovan koji može da obezbedi elektronsku
komunikaciju između nastavnika i učenika, obradu i
praćenje rezultata učenja i dr.).
U trećem ciklusu prihvatanja elektronskog učenja za
svrhe nastave se prave, razmenjuju i koriste višestruko
iskoristivi objekti učenja napravljeni po nekom standardu
(ovi objekti učenja mogu da budu različite prirode – od
čisto tekstualnih dokumenta sa metapodacima, do
tehnološki i sadržajno složenih interaktivnih simulacija).
Učenje na daljinu i e-učenje - zaključak
15
U četvrtom ciklusu primene elektronskog učenja
javljaju se nove konfiguracije programa koje nastaju kada
nastavnici i institucije u popunosti preoblikuju sktivnostu
učenja i nastavu kako bi u potpunosti iskoristili prednosti
kojima se odlikuje nova tehnologija, bez recidiva
tradicionalne nastave (jedan od primera bi bio čitav kurs
napravljen kao sadržajno i metodološki adaptibilan znanju
i potrebama učenika, u simuliranom okruženju).
Od računarske pismenosti i obrazovne kulture
nastavnika i učenika, tamo gde je na raspolaganju
odgovarajući hardver i softver, zavisi u kom će ciklusu
prihvatanja elektronskih metoda učenja nastava biti na
obrazovnoj ustanovi. Na istoj obrazovnoj ustanovi mogu
postojati primeri primene koji su dostigli treći ciklus,
uporedo sa jednostavnim primenima integracije na
stupnju prvog ciklusa.
U istoj obrazovnoj ustanovi gde postoje jako dobri
primeri iz drugog ciklusa primene, mogu da postoje i i
delovi obrazovnog procesa koji se odvija po receptu
tradicionalne nastave samo uz pomoć krede i table, u
učionici nalik na XIX vek koja tvrdoglavo ignoriše promene
do kojih je došlo u okruženju. Nažalost, vrlo su retki i
skupi primeri primene svojstveni za četvrti ciklus.
Prihvatanje inovacija
Proces prihvatanja svake inovacije je u početku
spor, ubrzava se sa s pojavom dominantnih praktičnih
rešenja i zatim dolazi do zasićenja. U svakoj populaciji, a
ne samo među edukatorima, dokazano je da se populacija
(npr. zemljoradnika koji prihvataju novi metod obrađivanja
zemljišta) može podeliti na inovatore koji traže nove ideje
i sprovode prve eksperimente (njih je oko 4%), na
tehnološke lidere (oko 15%) koji se pokazuju motivisanim
da usvajaju nove tehnologije na osnovu koncepta koji su
napravili inovatori, ranu većinu (oko trećina populacije)
koja koristi novinu kada je već napravljen i prihvaćen
dominantni dizajn, na kasnu većinu (oko trećina
populacije) koja spada u konzervativni deo populacije i
koja usvaja nove tehnologije sa značajnim odlaganjem, te
na grupu tradicionalista (oko 15%) koji se uporno opiru
promenama i onda kada je dokazano da je pronađen
pravilan metod korišćanja inovacije i njena korisnost. Ovu
teoriju predstavlja tzv. „S kriva“ prihvatanja inovacije.
U razvijenom svetu većina edukatora u prihvatanju
elektronskog učenja prolazi kroz prvi ciklus, tehnološki
lideri prolaze kroz drugi i treći ciklus, dok se samo se retki
inovatori mogu pohvaliti pokušajima da osmisle metode
svojstvene četvrtom ciklusu. U okruženju naučno i
tehnološki zrelom za velika otkrića, svet još uvek čeka
izvanredno talentovane edukatore koji će, poput Tesle ili
Anštajna, potpuno promeniti pogled na obrazovanje i
obrazovnu praksu.
Iako ne postoje relevantna istraživanja, smelo
tvrdimo da je u Srbiji prihvatanje promena opisanih u
prvom ciklusu među srednjoškolskim nastavnicima sada u
fazi rane većine, imamo dokaze da tehnološki lideri iz ove
grupe edukatora eksperimentišu primenom
karakterističnom za drugi ciklus, i da postoji grupa
inovatori su zainteresovani za višestruko iskoristive objekte
učenja trećeg ciklusa.
Napor osavremenjavanja nastave uz primenu
elektronskog učenja se u osnovnim školama, ali i na
fakultetima u Srbiji, ograničava na akcije podrške
primenama karakterističnim za prvi ciklus, uz retke primere
svojstvene za drugi ciklus kojih ima na nekim našim
fakultetima.
Postoje realne šanse za veliki iskorak u
osavremenjavanju metoda nastave integracijom
elektronskog učenja u nastavu u Srbiji, za šta postoji
interes škola i interesovanje nastavnika. Najperspektivnije
su upravo naše srednje škole, gde se uz minimalna
ulaganja u opremljenost škola i obuku onih nastavnika koji
još uvek nisu računarski pismeni, mogu za kratko vreme
postići odlični rezultati. Ulaganja u osnovne škole i
fakultete moraće da prati jasna motivaciona kampanja za
edukatore, u kojoj će se jednostavno predočiti prednosti
koje u nastavu i rezultate podučavanja može da unese
primena elektronskog učenja. Baš kao i drugde u svetu,
suprotno visokim očekivanjima, proces ovakvog
osavremenjavanja nastave biće evolutivan a ne
revolucionaran.