MONTENEGRO DIZNILEND
Nebeski SrbiJaha~i apokalipse
KumoviSkojevci
Dva FrancuzaMunje nebeskeDoktori
Cartoons
1
2
Nebeski Srbi(Milo{evi} i Karad`i})
Sve je po~elo sa Milo{evi}em a zavr{ilo sa Ka r a d ̀ i } em.Oni su planetrano najpoznatiji i na j t r a ̀ e n iji li kovi,pa je red i da se i ova galerija otvori sa njima.Nebeski Srbi. Autor te ~uvene kovani ce, me|utim,nije Srbin, kao {to to nijesu ni ova dv o j i ca, glavnihizvo|a~a radova. Da ne bi bilo za b u ne, nije se radi-lo o bilo kakvoj antisrpskoj za vjeri, niti o ne~em {toje Srbima nametnuto i {to su oni nevoljno prihvatili.Upravo obrnuto - ra di se o or iginalnoj i tipi~no srp-skoj, pomalo ma z o h i s t i ~ k oj tekovini ~ije su temeljepostavili Cr kva i Sr p s ka akademija nauka. Dva Crn -o g o r ca su bila sa mo vjerne sluge i neuspje{ni imple-mentatori pr ojekta etni~ki ~iste i zaokru`ene dr`ave.
3
4
Slobodan Milo{evi}ha{ki optu`enik
ODBRANAI POSLJEDNJI
DANI
5
Veliki vo|a je dobijao, a Srbija gubila, njegovafamilija se bogatila, a Srbi siroma{ili, na rije~ima jehrabrio narod na ponos i dostojanstvo, a na djelu gaponi`avao i sramotio. Dok je ubje|ivao podanike dase bori za slobodu i pravdu sunarodnika, kr{io je svenorme savremenog svijeta, dobijao je podr{ku zazlo~ine nad susjedima da bi na kraju zavr{io uzlo~inu nad svojom rajom. Milo{evi} je u Hagu, alio~ito ne da Srbima (i Crnogorcima) da ga zaborave.Zato i ka`e kako se u Hagu ne sudi njemu, ve} nje-govoj zemlji i narodu. Time `eli da uka`e na~injenicu da je za sve {to je uradio, a za {ta mu sedanas sudi, imao gotovo jednoglasnu podr{ku
„Milo{evi} je govorio mirno i odlu~no… Naginjao se naprijed, gledao
publiku na galeriji, fiksirao sudije u o~i – sve su to bili trikovi dobrog ora-
tora. Samo kada bi uzbu|en podizao glas, li~io je na tiranina koji je u min-
uloj deceniji Balkanu donio destrukciju." Ovako je izvje{ta~ londonskog
„Independenta" opisao Slobodana Milo{evi}a nakon prvih dana „procesa
stolje}a", kako svjetska javnost karakteri{e su|enje, prvo u istoriji na kome
se dokazuje krivica predsjednika jedne zemlje za genocid i zlo~in protiv
~ovje~nosti. Pred sudom u Hagu, „otac nacije", „najve}i Srbin 20. vijeka",
nosilac ordena najvi{eg reda, autor bestselera „Godine raspleta", „tajko"
kako mu je tepao njegov sin, ili „bebica" kako ga je od milo{te zvala njego-
va supruga – igra svoju posljednju rolu. Poku{aj dostojan divljenja: optu`iti
druge za ono za {ta je sam optu`en i ubijediti mnoge u ono u {ta i sam ne
vjeruje – da je nevina `rtva svjetske zavjere. U tom poku{aju Milo{evi} nije
sam. Pomaze mu k}er Marija koja ka`e: „Posebno je nelogi~no i ne mogu
da verujem da mom ocu sude za neke zapaljene `ene i ku}e u Bosni i
Hrvatskoj ’91. i ’92… Da je bilo kako mogao, tata bi to sigurno spre~io. On
uop{te nije imao takve ingerencije da odlu~uje o tome {ta da se pali. Eto,
okrivljuje se i za paljenje Dubrovnika, a ja znam koliko je tata voleo taj gr -
ad". Za k}erkom ne zaostaje ni supruga Mira: „Slobodan je uveren u istinu
koju iznosi, tako da mu je lako da bude le`eran i superioran. Ljudi koji la`u
ne mogu da budu tako samouvereni i ubedljivi. Odli~no se dr`i i spreman
je sve da podnese kako bi izneo istinu o doga|ajima koji su unesre}ili sve
nas. ." Bra~ni par Milo{evi} o~ito ne odustaje od kreiranja virtuelnog svije-
ta u kojem je ON - Milo{ Obili}, a ONA - Kosovka djevojka, dok je uloga
Osmanlijskog carstva sada dodijeljena zlo~ina~koj NATO alijansi. Srbima
ne preostaje ni{ta ve} da povjeruju. „Kad god su se Milo{evi} i njegova
supruga obra}ali Srbima, saop{tavali su im da treba da budu sre}ni {to `ive
u zavetrini. Dikatatori su svoju ludnicu predstavljali kao posljednji bastion
slobode u porobljenom svetu kojim vladaju novi fa{isti i kolonizatori iz
Amerike" – opisuje Milo{evi}e i Srbiju pod njima, ^arls Simi}, ameri~ki
pisac srpskog porijekla. U su{tini, ka`e on, i Milo{evi} je, kao i svi tirani,
najdublje prezirao svoj narod. „Srbi mu zaista nikada ni{ta nisu zna~ili. I
kada su ih ubijali i kada su ih proterivali sa teritorija na kojim su vekovima
`iveli, to ga je ostavljalo apsolutno hladnim i ravnodu{nim", zaklju~uje
Simi}. Da je u pravu, potvr|uju izvje{taji iz Haga. Tu`ilac Rihevald opisu-
je scenu iz jednog kosovskog sela nakon operacija „asanacije terena" od
strane srpskih snaga: „Jedan desetogodi{nji dje~ak je pre`ivio. Vidio je
kako je maj~ino be`ivotno tijelo priklije{tilo stariju sestru. Dje~ak je mogao
da ~uje svoju sestru, ali bio je povrije|en i nije mogao da joj pomogne da
pomakne maj~ino tijelo i spasi se. Zamislite njegov u`as, zamislite njegovu
agoniju i osje}aj bespomo}nosti kada je nekoliko minuta kasnije vidio kako
to mjesto gori u vatri"… Reporter „Gardijana" bilje`i Milo{evi}evu reakci-
ju: „Jugoslovenski predsjednik nije pokazao nikakvu emociju".
„Gospodin Milo{evi} je raspolo`en zatvorenik, dru`eljubiv i u~tiv",
ka`e Timoti Mekfaden, direktor zatvora u [eveningenu, i dodaje: „I pored
toga {to ne igra fudbal, ni odbojku, mo`da zbog svojih godina, on se ni po
~emu ne razlikuje od ostalih 48 zatvorenika. Kao i svi drugi i Milo{evi}
6
svakodnevno prima d`eparac od 2, 2 eura, gleda satelitsku televiziju sa tri
balkanska kanala, vje`ba u fiskulturnoj sali i izlazi u {etnju u zatvorsko
dvori{te". Pouzdani izvori iz zatvora javljaju da Milo{evi} ni po ~emu ne
li~i na autisti~nog vladara kakvim ga je svijet gledao posljednjih 10 godina.
„Razgovara sa svima, Srbima, Hrvatima, Muslimanima, igra karte sa jed-
nim hrvatskim zatvorenikom, raspolo`en je, pu{i i psiholo{ki je jak", otkri-
va francuska agencija AFP. Opservacija Karle del Ponte je ne{to druga~ija:
„Odaje mi utisak tvrdoglavog djeteta koje je sklono kapricima. Dok smo
razgovarali, nije me gledao u o~i. Bio je ljut".
Petnaestak godina ranije, tada poznati srpski politi~ar Dra`a Markovi},
na sli~an na~in dopisnici „Tajmsa" Desi Trevisan opisivao je svog zeta
Slobodana: „To je pogre{an ~ovek na pogre{nom mestu. Milo{evi} nije str-
pljiv, nije ~ovek dijaloga, ne zna polako i odmereno da re{ava probleme...
On je toliko uveren u sebe, on je osion i ohol. ."
Ali, i ovoga puta Srbi su okrenuli le|a Dra`i. Narednih godina, punih
13, pobje|ivao je Slobodan. Veliki vo|a je dobijao, a Srbija gubila, njegova
familija se bogatila, a Srbi siroma{ili, na rije~ima je hrabrio narod na ponos
i dostojanstvo, a na djelu ga poni`avao i sramotio. Dok je ubje|ivao
podanike da se bori za slobodu i pravdu sunarodnika, kr{io je sve norme
savremenog svijeta, dobijao je podr{ku za zlo~ine nad susjedima da bi na
kraju zavr{io u zlo~inu nad svojom rajom. ^arls Simi} smatra kako je bra~ni
par Milo{evi} od Srbije napravio „privatnu ku}u ludaka", {to se „uklapalo
u njihov san da upravljaju jednom takvom institucijom". [ta (nam) se
potom dogodilo, Simi} ovako opisuje: „Trinaest godina slu`ili su se
oprobanim i novoiskovanim metodama da se odr`e na vlasti… Ta terapija
pru`ala je nacionalizam i la`na ose}anja u visokim dozama, odr`avala stare
rane otvorenim i pothranjivala lu|a~ke ambicije o veli~ini i komplekse pro-
gonjenosti sve dok pacijenti nisu postali zombiji ili masovne ubice. Ceo
spektakl imao je ne~ega od crno-belih horor filmova iz tridesetih godina u
kojima su jedan zli nau~nik i njegova asistentkinja gajili ~udovi{ta koja su
7
preko no}i napu{tala sredinu u kojoj su obitavala da bi napadala nevine
`rtve".
Milo{evi} je u Hagu, ali o~ito ne da Srbima (i Crnogorcima) da ga zabo-
rave. Zato i ka`e kako se u Hagu ne sudi njemu, ve} njegovoj zemlji i nar-
odu. Time `eli da uka`e na ~injenicu da je za sve {to je uradio, a za {ta mu
se danas sudi, imao gotovo jednoglasnu podr{ku. Biran je vi{e puta, legal-
no i po ustavu, dobijaju}i najve}u podr{ku u vrijeme kada su najve}i zlo~ini
i po~injeni. Karla del Ponte s pravom ka`e kako kriv mo`e biti samo poje-
dinac, ali ne i kolektiv, dok se jedan Beogra|anin u TV anketi pita da li }e
nakon ovog su|enja svi Srbi biti nevini. „Nepravedno je {to je Milo{evi} u
Hagu sam", ka`e Mirko Kova~. Pitanje je, naravno, u jednom drugom smis-
lu, da li je Milo{evi} sam pred Tribunalom. „Tajms" primje}uje da „obilje
statisti~kih i drugih podataka kojima se Milo{evi} brani u Hagu pokazuje
da tako obiman i detaljan materijal mo`e da prikupi samo dobro povezana
organizacija, {to potvr|uje da Milo{evi} i dalje u`iva podr{ku u Srbiji".
„Neki od zlo~ina govore o maltene srednjovjekovnom divlja{tvu i
sra~unatoj okrutnosti koja daleko prelazi granice legitimnog ratovanja",
ocjenjuje Karla del Ponte. Ovda{nje javno mnjenje, me|utim, oda{ilje dvo-
jake signale – s jedne strane obi~an gra|anin je ravnodu{an prema procesu
u Hagu, a s druge, u ocjenama Milo{evi}evog nastupa ogroman procenat
daje biv{em vo|i ~istu peticu. Iako naizgled raznorodna, ovakva gledi{ta
sugeri{u jednozna~an zaklju~ak – Milo{evi} je mrtav, ali njegovo djelo i
dalje `ivi. Mnogi njegovi simpatizeri rado bi zaboravili da su bili za njega,
autoritarna svijest ne voli gubitnike i pora`ene, a Milo{evi} to sada jeste, ali
bi ~itava ta masa ponovila da je politika koju je on sprovodio, a za koju su
oni glasali, bila ispravna. [to se zlo~ina ti~e i Milo{evi} i njegovi sljedbeni-
ci imaju „neoboriv" alibi: nijesu znali. To potvr|uje snimak telefonskog raz-
govora Milo{evi}a i Karad`i}a koji je Tu`ila{tvo u Hagu ve} emitovalo –
Milo{evi}: „Vi{e nikom nikakav popust, a ako ho}e da se biju, tu smo…"
8
Karad`i}: „Ako ho}e da `ivimo mirno, ni{ta im ne}e biti gore i lo{ije nego
nama". Opet Milo{evi}: „Ko ho}e sa nama da se bije, nek izvoli, izgubi}e".
Za sve ovo nije znao ni hilandarski isposnik Zoran @i`i}. Zato je podnio
ostavku na mjesto saveznog premijera kada je Milo{evi} izru~en Hagu.
Kako je obrazlo`io, „ostavkom nije ugrozio dr`avu, a spasio je obraz".
Zato smo tu gdje jesmo.
9
10
Radovan Karad`i},~ovjek sa potjernice
@IV NE]EU HAG
Marko Ve{ovi}, iz granatiranog Sarajeva, naz-vao je Karad`i}a „jednom tridesetinom Hitlera", ado te formule je do{ao „prostom" ra~unicom - Hitlerje pobio 6 miliona Jevreja, a Karad`i} 200 hiljada Bo -{njaka. Zato zapadni mediji ocjenjuju da bi „Hagbez Radovana Karad`i}a bio kao Nirnberg bez Rud -o lfa Hesa i Alberta [pera". Ima u tome ne~eg cr n o g -o rskog - biti najve}i, makar i u zlo~inu
Majka Radovana Karad`i}a, Jovanka, zahvalna je Bogu {to joj je podario
petoro djece, ~etiri sina i k}er. Radovan je, ka`e ona, bio najtalentovaniji i
roditelji su, kako je to bio obi~aj u Crnoj Gori, sve uradili kako bi ga poslali na
univerzitet. „On nije `elio da bude politi~ar, ali narod je to tra`io i on nije
mogao da odbije", tvrdi majka Jovanka. U Sarajevu, gradu njegove mladosti,
pod Karad`i}evom opsadom ubijeno je preko 12 hiljada ljudi, ve}ina njih bili
su djeca i stari. Bosna je progutala vi{e od trista hiljada `ivota, a dva miliona
Bosanaca, svih nacionalnosti, raseljeno je u vrijeme dok je Karad`i}, na zaht-
jev Srba, vodio politiku. Me|utim, Radovan, {ta god da je uradio, ostaje
Jovankin sin. Zato ona ka`e: „Bog }e mu suditi, a ne Hag, a koliko ja znam
svog sina, on ne bi ni mrava zgazio."
„Nikada Srbi nikoga nijesu napadali, pogotovo Muslimani nemaju razlo-
ga da se pla{e Srba", poru~ivao je Karad`i} '92. I Muslimani su, na`alost, pov-
jerovali. Da li njemu ili me|unarodnoj zajednici, dogodili su se Sarajevo,
Bijeljina, Zvornik, Fo~a, na kraju i Srebrenica. Radovan Karad`i} je optu`en za
20 pojedina~nih ratnih zlo~ina, uklju~uju}i genocid, zlo~in protiv ~ovje~nosti i
11
kr{enje prava i obi~aja rata. Zato se on godinama ukriva od ha{ke potjernice.
„Ja se ne krijem, narod me krije", pjesni~ki opisuje svoj status Karad`i}. Hvali
se kako se kre}e normalno, ide na slave i kr{tenja, dru`i se, a skoro je ~ak bio
i u Sarajevu. SFOR ga tra`i, a kao da boga moli da ga ne na|e: „Ako odem u
Hag, Amerika }e se tresti", prijeti Radovan. Jedan francuski general nedavno
je prilikom saslu{anja pred skup{tinskim odborom u Parizu, rekao kako su
„Karad`i} i Mladi} mogli biti uhap{eni jo{ 1996, ali su se Amerikanci na to
rogu{ili".
„Kad bih znao da bi moja predaja bila od koristi za srpski narod i njegove
in terese, odmah bih oti{ao u Hag. Ali, bilo bi apsurdno predati se onima koji
su ubijali srpsku djecu i starce", ka`e Karad`i}. I brat Luka se kune da „Ra d -
o van `iv ne}e u Hag". Majka Jovanka bi vi{e voljela da „Radovan ispali metak
u glavu nego da se preda Hagu", dok supruga Ljiljana Karad`i} tvrdi da njen
mu` „nikada ne}e di}i ruku na sebe, zato jer je hri{}anin". Ove naizgled kontr -
a d iktorne reakcije familije miri prijatelj Karad`i}a, Momo Kapor, koji predv i-
|a: „Radovan se ne}e predati, a ne}e se ni ubiti, jer je veliki vjernik i pr a v o s l -
avac". Da ne pomi{lja ni na jedno ni na drugo, potvr|uje sam Ka-rad`i}, koji
obznanjuje da pi{e memoare pod naslovom „Radovan i Srbija", siguran da }e
oni postati bestseler, a nada se i nominaciji za Nobela!
Miroslav Toholj, blizak Karad`i}u i po peru i po djelu, otkriva u „Danu"
da „rat u Bosni nije zavr{en" i da akcija SFOR-a na hvatanju njegovog prijatel-
ja „provocira odgovor naroda kakav ne bi `eljeli". I za jednog od prvaka NS,
Pr edraga Drecuna, poku{aj hap{enja Karad`i}a predstavlja rizi~an potez „jer
Ka rad`i} u srpskom narodu nije isto {to i Slobodan Milo{evi}". Drecun obj a { -
n java: „Za svoj narod Karad`i} je nacionalni heroj". S druge strane Drine, iz
^e lebi}a kod Fo~e, mje{tani poru~uju „zapadnim okupatorima" - „nikada ga
ne }ete na}i". Uz gusle, odmah, kre}e i pjesma: „[arovi}u, ne daj Radovana, ko
{to \in|i} izda Slobodana". U desetercu, Karad`i}a i njegovo djelo veli~a i po-
d g ori~ka „Publika": „Ja{e Ra{o konja vranca, a SFOR za njim na magarca".
12
Lud ilu nikad kraja. Ogla{ava se i [e{elj, koji, o~igledno podignut na partizans -
k im filmovima, parafrazira posljednju re~enicu kultnog djela „Valter brani Sa -
r ajevo", pa ka`e: „Svaki ~astan Srbin danas je Karad`i}."
Bolji poznavaoci ovog problema, me|utim, smatraju da je razlog vje{tog
ukrivanja ratnog lidera bosanskih Srba manje magi~ne, a vi{e ovozemaljske
prirode. „Sprega crnoberzijanaca, lokalnog stanovni{tva i crkve od klju~nog je
zna~aja za njegov opstanak", pi{e „Gardijan" i isti~e da je „bosansko drvo za
gra|u koje ima milionsku vrijednost, od velike va`nosti za Karad`i}evu mafi-
ja{ku imperiju". Talijanska „La stampa" tvrdi da Karad`i} ima „milionske
ra~une na Kipru", stvorene „{vercom nafte i cigareta". Nedavno su i SAD
zatra`ile od predsjednika Ko{tunice da prekine „finansiranje Radovana Kara-
d`i}a" preko poslovne saradnje srpskog „Jugopetrola" i preduze}a „Zdravo",
koje vode Luka i Sa{a Karad`i}, brat i sin najtra`enijeg Karad`i}a svih vreme-
na. Ubrzo nakon toga uprava srpske naftne kompanije saop{tila je da je rask-
inula ugovor sa Karad`i}ima o zakupu nekih benzinskih pumpi po Srbiji.
Oni koji bolje poznaju Radovana Karad`i}a poku{avaju da odgonetnu
mi s teriju njegovog krvavog djela. Vi{ak ambicije, plus nedostatak talenta -
to je fo rmula kojom se defini{e (i) njegov problem. „Karad`i}u su uvijek ne -
d ostaj a li liderski kvaliteti, on je bio ~ovjek koji je `elio da zadovolji druge i
o~ ajni~ki je htio da se svidi", ocjenjuje strana {tampa. Krenuo je, kako je sam
tv rdio, da „okon~a ratove koje su vodili na{i djedovi", da „obezbijedi kv a l -
i t etan `ivotni pr ostor, u kojem ne}emo `ivjeti sa drugima, ve} pored dr u g -
ih", a sve to sa cilj em da „Srbe upi{e u sretne narode". Uz tirade takvih de -
m a go{kih fraza i{la su djela kakva savremeni svijet nije vidio od Drugog
sv jetskog rata. I sve to zarad jedne naizgled banalne, a u su{tini duboko li -
~ ne aspiracije - da se dopadne sopstvenom narodu. I uspio je - preko ljuds -
k ih `ivota, poru{enih gradova, spaljenih sela, crnogorski Neron je osvojio
Sr be, u{ao u gusle, postao mit, a, kako ka`e Momo Kapor, „mit ne mogu
ub iti". Majka Jovanka te{ko mo`e da prihvati optu`be na ra~un svog sina,
13
jer „on je pro~itao mnogo knjiga, sve pare je potro{io na knjige, i dobro je
zn ao {ta su to prava i konvencije". Kakav bi Radovan bio crnogorski sin ka -
da bi iznevjerio svoju majku. Zato ka`e: „Ja sam savr{eno miran. Ja sam ne -
v in ~ovjek. Ja sam ~ovjek koji vjeruje u Boga."
I brat Luka tvrdi da Ha{ki tribunal nema ubjedljivog dokaza protiv Kara-
d`i}a jer mu je jedan istra`itelj iz Portugalije nakon pregleda dokumentacije,
navodno, rekao kako „u istoriji ne postoji bolji dokaz o po{tovanju svih ratnih
konvencija u nekom oru`anom sukobu". U povjerenju Luka otkriva {ta sanja
njegov stariji brat: „Radovan Karad`i} sanja da se svi Srbi svijeta ujedine i da
Srbija, Crna Gora i Republika Srpska stvore zajedni~ku srpsku dr`avu, ma
kako se ona zvala."
Koliko bi svijet bio bezbri`niji da dje~ak sa Durmitora, psihijatar sa
Ko { e va, pjesnik iz Sarajeva, nije poku{ao da svoje snove preto~i u st v a r -
n o st. „@e|, glad, grupna silovanja, iscrpljenost, razbijene lobanje, i{~ u p -
a ni polni or gani, rasporeni stomaci, stari ~ovjek primoran da vodi ljubav
sa djevoj k om, otac prisiljen da gleda mu~enje svog sina…" - opisuje sc e -
ne iz zlogl a s n og ratnog kampa Omarska pre`ivjeli logora{ Rezak Hu k a -
n o vi}, uz tvrdnju da su torturu sprovodili „mu~itelji i ubice Radovana
Ka rad`i}a".
U jednoj reporta`i „Independenta", novinar citira mje{tanku srpske na -
c i onalnosti koja `ivi u Omarskoj, na par stotina metara od mjesta gdje je bio
lo gor: „Ovdje, ni{ta se nije desilo ovdje. Ni{ta se nije ~ulo. Mo`ete provjer-
iti, dolje niz put, potra`ite policiju i pitajte je". Nakon pola vijeka od zlo~ina
u Au{vicu, BBC je napravio reporta`u sa jo{ uvijek `ivim stanovnicima
mjesta u kojem se nalazio koncentracioni logor. Niko od njih, ni nakon pet
de cenija, nije `elio da prizna da je znao za zlo~ine koji su po~injeni u njemu.
A m nezija do|e kao lijek protiv bolova savjesti. Me|utim, i od toga ima izu -
z etaka. General biv{e JNA Stevan Mirkovi} ocjenjuje kako se „nisu mogla
14
na }i dva ve}a zlikovca nego {to su Karad`i} i Mladi}". Za takvu dijagnozu
ima i obja{njenje: „Bolesna ambicija ra|a zlo~ine".
Marko Ve{ovi}, iz granatiranog Sarajeva, nazvao je Karad`i}a „jednom
tr idesetinom Hitlera", a do te formule je do{ao „prostom" ra~unicom - Hi t -
l er je pobio 6 miliona Jevreja, a Karad`i} 200 hiljada Bo{njaka. Zato zapad-
ni mediji ocjenjuju da bi „Hag bez Radovana Karad`i}a bio kao Nirnberg
bez Rudolfa Hesa i Alberta [pera". Ima u tome ne~eg crnogorskog - biti na -
j ve}i, makar i u zlo~inu.
15
16
Jaha~i apokalipse(Montgomeri, Kroford, Solana)
Nezaobilazni sudionik krvave balkanske pri~e je itakozvani me|unarodni faktor. Du`e od deceni-ju poku{avaju da shvate i promijene ovaj pros-tor, ali nakon svega, nijesam siguran da li su onivi{e promijenili nas ili mi njih. Montgomeri iKroford su dugo i ozbiljno uticali na politi~ketokove u brojnim balkanskim dr`avicama, da bina kraju, neprirodno i prije vremena, i oni moralioti}i, prvi u penziju, drugi na prinudni rad uVar{avu. Jedino se Solana jo{ dr`i. I ~uva Srbiju iCrnu Goru kao zjenicu oka svoga.
17
Vilijem Montgomeri,ambasador SAD u SRJ
LEDENA STALO`ENOST
18
U Bugarskoj su ga do~ekali sa transparentom„nepo`eljan", u Hrvatskoj je [eks tra`io da se prog -l a si za „personu non grata", u Srbiji ga ve} smatra-ju „stvarnim predsjednikom", u Crnoj Gori zaziruod njega i jedni i drugi – independentistima smetanjegovo mije{anje „u na{e unutra{nje stvari" dok suun ionistima, duhovno bar, mnogo bli`i talibani negoAmeri
Kada je prije 25 godina do{ao na slu`bovanje u Beograd kao sekretar za
ekonomske poslove Ambasade SAD, Vilijem Montgomeri je odlu~io da
odmor provede u Cavtatu. Letio je direktno Beograd-Dubrovnik. Cr-nu
Goru je tako zaobilazio. Onda su Crnogorci, po~etkom 90-tih odlu~ili da
posjete njega u Cavtatu – ali ga tada tamo nije bilo. Oni su do{li sa te n -
kovima a on je samo odmahnuo rukom i poru~io: „Vidimo se u Ha gu".
Danas su u pritvorskoj jedinici u [eveningenu glavni iz Cavtata – Mi -
lo{evi}, Strugar, Joki}. I to, kako dobro informisani ka`u, zahvaljuju}i up -
ravo ambasadoru Montgomeriju koji je one no}i kada je Milo{evi} pr i -
preman za deportaciju pozvao premijera Srbije i kratko saop{tio: „Ili on u
Hag ili nas nema u Briselu". Ra~unica, kao bolja strana \in|i}evog po l i -
ti~kog profila, govorila je da dilemi oko izbora nema – tako je Mi l o { e vi}
zavr{io „tamo gde treba" a Srbija je uknji`ila milijardu i 200 hiljada USD
pomo}i. Crna Gora je opet pro{la „neravnopravno" – dala je glavu svoga
najboljeg sina (Milo{evi}a) i dobila sitni{, par stotina hiljada USD.
Ni najma{tovitiji scenarista nije mogao podijeliti ovakve uloge prije
19
dvije decenije kada je Montgomeri po~injao svoju diplomatsku misiju na
Balkanu. Vi|ao se, ka`u, tada i sa bankarom Milo{evi}em. Eto jo{ jednog
detalja teoreti~arima zavjere koji }e ih u~vrstiti u ubje|enju da je sve ovo {to
nam se de{avalo posljednjih godina skovala mo}na Amerika i da je
Milo{evi} u stvari njihov ~ovjek. Sljede}a stanica na balkanskom putu
Vilijema Montgomerija bila je Bugarska. Tamo je bio zamjenik {efa misije
od 1989. do 1991, a od oktobra 1993. do januara 1996. ambasador SAD u toj
zemlji. Bugarski nacionalisti nijesu voljeli njegovu „pretjeranu brigu" za
ostale entitete pa su ga do~ekali u Sofiji sa transparentom na kome je pisa-
lo „Nepo`eljan". Montgomeri se nije mnogo osvrtao na takve reakcije – pri-
hvatio je ~ak titulu po~asnog ~lana udru`enja „Ilinden" koju mu je dodi-
jelila tamo{nja makedonska zajednica. @eljo @elev je bio disident kada je
Montgomeri do{ao u Bugarsku – kada je odlazio, @elev ga je ispratio kao
predsjednik. Vlada mu je uru~ila Orden Stare planine prvog reda, a on je
rekao kako „nikada ne}e mo}i da zaboravi Bugarsku".
Poslije Bugarske, na red je do{la Hrvatska. Tu|man nije ni slutio {ta ga
~e ka, u protivnom, te{ko da bi mu prihvatio akreditive. Zanimljivo je da
je je dna od prvih stvari koju je ambasador Montgomeri uradio u Hr v a t s -
k oj bi lo medijsko sre|ivanje – procjenjuju}i da Tu|manovoj propagandi
te {ko mo ̀ e parirati sa nepo}udnim i nepredvidljivim „Feralom", on ga je
br isao sa ~elnog mjesta ameri~kih donacija, a na njegovo mjesto postavio
„Na c i o nal". Umjesto principijelnog i nepotkupljivog Ivan~i}a, on je iz a b -
r ao malo iz birljivog Pukani}a. Koliko se nije mije{ao u hrvatske unu t r a { -
nje stvari na j bolje govori izjava Vladimira [eksa, tada{njeg potpredsjedn -
i ka hrvatskog Sabora: „Montgomeri ima stil pona{anja koji prema mom
mi {ljenju implicira da bi ga trebalo proglasiti ’personom non grata’ u Hr -
v a tskoj".
Kada smo ve} kod stila, o njemu se, u diplomatskoj familiji Montgomeri,
brine Vilijemova supruga Lin. U Hrvatskoj je bila redovan gost svih d`et
20
set manifestacija, bavila se humanitarnim radom, pisala kolumne u
„Globusu". Istim putem nastavlja i u SR Jugoslaviji. U Beogradu priprema
ro{tilj sa suprugom britanskog ambasadora Helen Kroford, odra|uje pos-
jetu svog supruga Ni{u, pokre}e humanitarnu akciju u Podgorici, dr`i pre-
davanje `enskim grupama na Cetinju. I ovdje ima kolumnu, u novosad-
skom tabloidu „Svet". Tamo, uz konstataciju da je „zaboravila kako je Crna
Gora lepa", g|a Montgomeri zapisuje: „Bilo mi je potpuno jasno za{to jedan
narod mo`e biti ponosan na takvu lepotu".
Iako su predsjednici Mesi} i Ra~an zadr`avali ambasadora Mo n t g o m e r -
i ja da „ostane jo{ malo" u Hrvatskoj, on je, nakon inauguracije nove d e m o -
k ratske vlasti, kratko rekao „ja volim Hrvatsku", sjeo u svoj tamnozeleni
„d` ip toredo" i odjurio za Budimpe{tu. Sve ameri~ke vladine i nevladine
or ganizacije koje su se proteklih godina neuspje{no bavile Srbijom, ve} su
bi le tamo, najurene od strane Milo{evi}a nakon otpo~injanja NATO kamp -
a nje. Prva karta koju je Montgomeri izvukao iz rukava bio je „Otpor". Srbija
je ubrzo osvanula pod sloganom: GOTOV JE. I to se desilo. Upu}eni ka`u
da je Montgomeri izabrao i predsjedni~kog kandidata jer „jedino je neka
ve }a sila mogla srpske opozicionare ujediniti oko jednog imena". I jednog
c ilja. Milo{evi} je tako pora`en, a Montgomeri se po`alio prijatelju da bi,
po slije Beograda, oti{ao za Va{ington i tu sa~ekao penziju. Nakon umirovlj -
e n ja ve} zna gdje }e – u Cavtat gdje je kupio predivnu ku}u. A i, kako re~e,
voli Hrvatsku.
Sru{io je tri re`ima, u Bugarskoj, Hrvatskoj i SRJ. Sa na{im predsjed-
nikom se prvi put sreo u avionu kojim se \ukanovi}, nakon te{kih razgov-
ora sa Medlin Olbrajt oko (ne) izlaska na savezne izbore vra}ao iz Rima za
Crnu Goru (via Dubrovnik). Nije uspio ni on da ga ubijedi da iza|e na
glasanje. Tu mu se \ukanovi} prvi put zamjerio nakon ~ega je, o~ito, po~eo
da preispituje svoje savezni{tvo sa zvani~nom Podgoricom. Montgomeri
ka`e kako „predsjednika \ukanovi}a smatra veoma va`nim politi~kim
21
akterom u regionu", a Crnu Goru „prijateljem i partnerom SAD". Me|utim,
i pored tih lijepih rije~i, i istina bez opipljivog dokaza, osumnji~en je za
sau~esni{tvo u aferi „Nacional". Na to odgovara: „To nije ta~no. Ja ne sto-
jim iza tekstova u ’Nacionalu’".
Osta}e tajna, mo`da zauvijek, da li se, suo~en sa nepokolebljivim sepa-
ratizmom crnogorskog predsjednika, Montgomeri sjetio svog starog druga
iz zagreba~kih dana Pukani}a ili se Pukani} samo {epuri kada ~esto
nagla{ava kako je on bio i ostao veliki prijatelj sa Montgomerijem.
„Ispravno je re}i da ja znam Pukani}a veoma dobro i da se srije}em sa njim
s vremena na vrijeme", poja{njava ambasador SAD. Dok je slu`bovao u Hr -
v atskoj, na optu`be da rovari protiv predsjednika Tu|mana, Montgomeri
je ljutito reagovao, opet, kako to nije istina. U na{em slu~aju, tako|e, tvrdi
da „mi (SAD) nijesmo doturali ’Nacionalu’ nikakve informacije, niti smo
bi lo koga ohrabrivali da pi{e takve tekstove". Ali na njih gleda kao na „plod
ra da nezavisnih novinara".
Nije, zaista, ambasador SAD kriv zato {to je Balkan postao jedan veliki
me|unarodni protektorat. Mi smo krivi. „Ne mislim da se na{a politika
prema Crnoj Gori promijenila. Mi smo i dalje uz narod Crne Gore",
ubje|uje nas Montgomeri. Da li je ba{ tako? Gelbarda odavno nema,
Olbrajtova predaje na nekom ameri~kom univerzitetu, sli~no je i sa Vesli
Klarkom. Zaboravljeni su i Milo{evi} i Pavkovi}, i savezni{tvo u NATO
kampanji, prijetnje pu~em i likvidacijama. Na brvnu su ostali samo
\ukanovi} i Montgomeri. Nije lako na{em predsjedniku jer ambasador
Montgomeri, po prirodi, nije li~nost koja plijeni u razgovoru, on se ~ak i ne
trudi da stekne bilo ~ije simpatije. Za to su zaslu`ni i zemlja koja stoji iza
njega i koju on predstavlja, ali i njegov karakter koji odlikuje upornost i
ledena stalo`enost. Legenda ka`e da je za vrijeme rata u Vijetnamu (i tamo
je stigao) njegov d`ip naletio na minu i zapalio se. Ne haju}i mnogo za
svoju bezbjednost, on je prvo sve povrije|ene evakuisao u helikopter koji je
lebdio iznad mjesta nesre}e, a tek onda se i sam sklonio.
22
Iz Vijetnama se vratio sa Ordenom bronzane zvijezde, Bugarska ga je
ispratila sa Ordenom Stare planine, Hrvati su mu na brzinu, prije odlaska,
zaka~ili Orden princa Trpimira, u Srbiji mu ne gine medalja 5. oktobra, jedi-
no u Crnoj Gori, gdje se medalje dijele najlak~e i naj~e{}e, vlada neizvjes-
nost. Ne obo`avaju ga ni jedni ni drugi, ni zeleni, ni bijeli. Prvima smeta
njegovo „mije{anje u na{e unutra{nje stvari", drugima su, po duhu, talibani
mnogo bli`i od Amera. Navikli da im sve padne s neba, Crnogorci bi da im
i pitanje dr`ave rije{i neko drugi, recimo Montgomeri. On na to uzvra}a:
„55 procenata".
23
Havijer Solana,visoki predstavnik EU za spoljnju politiku
@IVOTPOSVE]ENKARIJERI
24
„Voren me zove Havijer", uskliknuo je savsre}an tada{nji {panski ministar inostranih poslovakada ge je ameri~ki dr`avni sekretar Kristofer po~eooslovljavati imenom. To je za Solanu bio znak da jepostao ~ovjek od velikog povjerenja „ujka Sema".Danas, visoki predstvanik EU za spoljnu politikucrnogorskog predsjednika oslovljava sa „Milo", {to\ukanovi}u ne ukazuje na sada{nji njegov statuskod Evropljana, ve} ga samo podsje}a na protekle„zlatne godine" kada je bio njihova uzdanica ioslonac za ~itav region
Havijer Solana je o`enjen i ima dvoje djece. Malo spava, najre|e u poro-
di~nom domu, i malo jede, naj~e{}e ribu i vo}e. Fizi~ar je po struci, a glob-
alista po ubje|enju. Kad je prije 30-tak godina ulazio u politiku, malo je ko
vjerovao da }e tako zavr{iti. Bio je radikalni ljevi~ar i {ezdesetosma{.
Demonstrirao je protiv rata u Vijetnamu i protiv ulaska [panije u NATO.
Bunio se protiv opstajanja brojnih ameri~kih baza u [paniji rije~ima:
„Posla}emo im jedan primjerak ustava u Va{ington da se kona~no uvjere
kako smo mi suverena zemlja". Zato danas izgledaju cini~no balkanske
scene u kojima Solana hvata ljude za okovratnik, prijeti, a onda nakon
svega ka`e: „Nijesam donio nikakve instrukcije za va{u zemlju jer bi to bilo
neprihvatljivo i za va{e lidere. Vi ste slobodna zemlja i sami morate da
odlu~ite"!
„Svoje pot~injene tretira kao tiranin, ali je prema svojim nadre|enima
mekan kao vata", opisuje Solanu jedan diplomata. Kako to izgleda u prak-
si, otkriva ~uveni D`ejmi [ej, portparol NATO-a, evociraju}i jednu epizodu
25
iz Mostara kada na zakazani ru~ak u isto~nom dijelu ovog razru{enog
grada nije do{ao izvjesni gospodin Prskalo, lider tamo{njih Hrvata:
„Nikada nijesam vidio tako ljutog gospodina Solanu, pjena mu je izbijala
na usta. Zatra`io je neko SFOR-ovo vozilo, sjurili smo se na zapadnu stranu
i u jednom hotelu, sa prijateljima, prona{li tog malog ~ovjeka Prskala.
Generalni sekretar NATO-a ga je {~epao za okovratnik i odr`ao mu lekciju.
Da ga nijesam sprije~io, sigurno bi tog neposlu{nika uhvatio za uho",
zaklju~uje [ej. Drugu stranu Solanine naravi, meko}u u komunikaciji sa
va`nijim i ja~im, koja mu, o~ito, donosi uspjeh u karijeri, najbolje odslikava
opaska jednog ameri~kog zvani~nika: „Iako Voren Kristofer ima simpatije
samo za 10 odsto ljudi od svih onih koje poznaje, sasvim je sigurno da je
Solana me|u tim izabranim".
Da je `ivot karijera, ne krije ni sam Solana: „Ja sam odista ~ovjek koji je
potisnuo u drugi plan `enu, dva sina, sav moj privatni `ivot kako bih se u
potpunosti posvetio politici. ^ovjek mora da donese odluku jednom u
`ivotu, a ako je ta odluka ispravna, onda sve ostale idu same od sebe jer ve}
~ine samo njen dio". Da mu je imalo po kome do}i kada je u pitanju njego-
va posve}enost politici, govori i ~injenica da se bista njegovog djeda
Salvadora de Madriage nalazi u zgradi Evropskog parlamenta u Strazburu,
me|u pionirima evropskog ujedinjenja. Solanin stric je bio ambasador
[panije u Ligi naroda, a tridesetih godina pro{log vijeka jedan od lidera
otpora diktatoru Franku. Da krv nije voda, pokazuje podatak da se mladi
Havijer Solana nakon zavr{enih najboljih katoli~kih {kola u Madridu i
upisa studija fizike u~lanio u zabranjenu ljevi~arsku organizaciju Mladi
socijalisti. I to nije sve: izba~en je sa fakulteta kao jedan od autora politi~ke
platforme za borbu protiv Frankovog re`ima, zbog ~ega je studiranje nast -
a vio u Engleskoj i kasnije SAD. Kada je, u Milo{evi}evo vrijeme, poku{avao
da objasni Srbima kako se treba boriti protiv re`ima, isticao je i sopstveno
is kustvo: „Poti~em iz zemlje u kojoj je mnogo godina vladala diktatura. Ja
sam se protiv nje godinama borio. Bio sam u zatvoru. Vi{e puta sam bio ha -
26
p { en samo zbog toga {to sam `elio da promijenim re`im u svojoj zemlji. Dr -
u gi vam mogu pomo}i, ali ako vi sami to ne uradite, niko to ne}e u~initi za
vas. Dakle, morate to sami uraditi".
Na zvani~nu politi~ku scenu [panije stupio je 1982. nakon pobjede soci-
jalista na izborima. Felipe Gonzales ga je prvo postavio za ministra kulture.
Potom, postaje portparol vlade, pa ministar obrazovanja i nauke, na kraju i
ministar spoljnjih poslova [panije. A onda, 1995, Havijer Solana,
nekada{nji revolucionar i antiimperijalista, zasjeda na ~elno mjesto
zapadne vojne alijanse (NATO). Kasnije }e sam, iskreno priznati: „Nikada
mi nije palo na pamet da bi ne{to tako moglo da se desi". Solanini po{tovao-
ci i poznavaoci smatraju da je tajna njegove politi~ke dugovje~nosti u pri-
lagodljivosti i opreznosti. Jedan od njegovih sljedbenika ka`e: „Njegova ga
je opreznost u~inila najgorim mogu}im javnim likom jer se, iz straha da ne
pogrije{i, stalno krio iza usiljenih fraza ’bilo bi dobro’ i ’to je zna~ajan
korak…’" Solana je imao 53 godine kada je izabran za generalnog sekretara
NATO saveza. Do{ao je sa glavnim zadatkom da umiri Balkan i stabilizuje
dejtonsku Bosnu, a zavr{io ratom protiv Milo{evi}a i stvaranjem jo{ jednog
protektorata – na Kosovu. Kada analizira taj period, mirenje i ratovanje sa
predsjednikom Srbije, Solana ocjenjuje: „Milo{evi}eva odgovornost je veli-
ka jo{ od 1991. godine. On je zapalio po`ar i morao je da ga obuzda, ali je
vatra postala toliko velika da on sam nije mogao da je ugasi i morao je da
se skloni. Me|unarodna zajednica je onda rekla – `ao nam je, vi ste izazvali
po`are takvih razmjera da nam za ga{enje vi{e nijeste potrebni"!
Da je u politici sve mogu}e, najbolje govori Solanina karijera. Posebno
njena balkanska epizoda. Oni koji su prije dvije godine ratovali i sudili se
sa Solanom, sada se kunu u njega; oni koji su htjeli da ga strijeljaju, sada sa
njim blisko sara|uju. Evo kako je u aprilu 1999. generalni sekretar NATO-
a izgledao u o~ima Dragana Mar{i}anina, potpredsjednika Ko{tuni~ine
DSS, sada predsjednika Skup{tine Srbije: „Za razliku od Hitlerovog gener-
27
ala Lera, Klintonov pajac Solana agresiju na na{u zemlju opravdava
svakodnevnim licitiranjem novim ’pravednim ciljevima’. Ma koliko to bilo
nepravedno sve su prilike da }e se Ler i Solana razlikovati i po kraju svojih
krvavih karijera. Ler je strijeljan". Predsjednika Ko{tunicu, kako veli,
funkcija obavezuje da prilikom susreta (ljetos u Beogradu) Solani, ipak,
pru`i ruku. „Ali sa pomje{anim osje}anjima", jer Solana pripada onim
li~nostima „koje su ne samo s obzirom na svoju funkciju, nego i svojim
li~nim doprinosom u~inile mnogo zla mom narodu". „To zlo se ne mo`e
zaboraviti", zaklju~uje Ko{tunica. Solana na sve to hladno odgovara:
„Normalno je da me neko u ovoj zemlji ne voli, to spada u rok slu`be".
Dugo je Solana bio uz Crnu Goru i predsjednika \ukanovi}a. ^ak i on -
da kada su mnogi okrenuli plo~u, Solana je ostao uz nas. „Evropska unija
uv a`ava stav Crne Gore da ne u~estvuje na takozvanim saveznim izborima
za k a zanim za 24. septembar", izjavio je visoki predstavnik EU u Du b r o v n -
i ku pro{log ljeta, nakon susreta sa \ukanovi}em. Sada, me|utim, istom sa -
g o v orniku ka`e: „Milo, nijesmo se dogovorili da kad sru{imo Milo{evi}a,
sru{imo i dr`avu". Na to na{ predsjednik uzvra}a: „Dogovorili smo se da
sr u{imo projekat Velike Srbije a sa Crnom Gorom unutar Ju g o s l a vije on os -
t a je da `ivi". I pored toga visoki predstavnik ostaje pri stavu da „mi u EU
pr eferiramo ve}e zemlje" i da „nijesmo odu{evljeni ~injenicom da }e mo im -
a ti mnogo malih zemalja". Referendum o samostalnosti Solana do ̀ i vljava
kao nu`no zlo, zato i ka`e da }e u slu~aju njegovog raspisivanja za h t jevi EU
bi ti „veoma striktni" i u skladu sa „standardima OEBS-a i EU". Nj egov prij -
a t elj Milo na sve to odgovara da je „referendum kao verifikacija bilo koje
po liti~ke opcije neminovnost".
„Ne morate da prihvatite ni{ta, mi nikome ne name}emo svoju volju, vi
ste slobodna zemlja i sami morate odlu~iti", rekao nam je pomalo cini~no,
ali i razo~arano, Solana na rastanku. Kako bi bilo dobro kada bismo mi
imali ustav koji bismo mu mogli poslati u Brisel da se uvjeri kako smo mi
28
zaista suverena zemlja. Ali, {ta bi i to pomoglo. Zar njegov primjer to
najbolje ne potvr|uje. Nakon onog njegovog mladala~kog protesta,
ameri~ke baze su i dalje ostale u [paniji, a Solana je umjesto sa ustavom
oti{ao u Va{ington sa suprugom da 1999. godine primi Medalju za zasluge
u javnoj slu`bi, {to je najve}e civilno odlikovanje u SAD. „Voren me zove
Havijer", uskliknuo je sav sre}an tada{nji {panski ministar inostranih
poslova kada ge je ameri~ki dr`avni sekretar Kristofer po~eo oslovljavati
imenom. To je za Solanu bio znak da je postao ~ovjek od velikog povjeren-
ja „ujka Sema". Danas, visoki predstvanik EU za spoljnu politiku
crnogorskog predsjednika oslovljava sa „Milo", {to \ukanovi}u ne ukazu-
je na sada{nji njegov status kod Evropljana, ve} ga samo podsje}a na pro-
tekle „zlatne godine" kada je bio njihova uzdanica i oslonac za ~itav region.
29
^arls Kroford,ambasador Velike Britanije u Beogradu
NIJE KRIV
30
Program crnogorske opozicije, iza kojeg zdu{nostoji ambasador Kroford, svodi se na obaranje jednog~ovjeka. Nakon toga, reforme }e umjesto duvanskog(DPS) sprovoditi energo-kartel (NS), denacifikaciju,umjesto antiratnog SDP, sprove{}e karad`i}evskiSNP i SNS, a demokratiju i slobodu medija, umjesto\ukanovi}a, tuma~i}e Slavko Perovi}. To se zoveCrna Gora, zemlja bez alternative, gotovo se mo`ere}i, bez nade. I tu jedan [kot, koji vi{e voli da seizjasni kao Britanac, zaista nije kriv.
Crnogorskom predsjedniku je laknulo kada je prilikom posljednje pos-
jete Podgorici britanski ambasador ^arls Kroford demantovao napise u
pojedinim listovima o tome da je izjavio kako \ukanovi} treba da ode. „To
nije ta~no i to nijesam izjavio bilo kom dnevnom listu. To je ~ista dezinfor -
m acija i to se uostalom ne sla`e ni sa politikom moje vlade", rekao je Kr o f -
o rd. Olak{anje je bilo tim ve}e {to se u diplomatskim krugovima spekulisa-
lo da odlazak \ukanovi}a nije samo Krofordova `elja, ve} da isti stav dijeli
os tatak velike ~etvorke – Amerikanac Mongomeri, Italijan Karacolo i Fr an -
c uz Keler. Takve pretpostavke, posebno one o vezi Kroford-Karacolo, ak t -
u e lizovane su nakon fijaska posljednje \ukanovi}eve posjete Londonu – da
li koincidencija ili namjera, uglavnom, kada je \ukanovi} kro~io na Hitrou,
dr ̀ avna italijanska agencija Ansa je emitovala nezvani~nu informaciju ka -
ko je tu`ila{tvo u Bariju pokrenulo istragu protiv crnogorskog predsjedni-
ka zbog navodnog u~e{}a u me|unarodnom {vercu i kriminalu. Posjeta Fo-
r in ofisu je propala, a \ukanovi} se pod teretom novih optu`bi i su m n j i ~ e -
nja vratio u Podgoricu.
31
I Kroford je pod sumnjom, istina mnogo bezazlenijom – terete ga da se
„mije{a u na{e unutra{nje stvari" ili, manje diplomatski re~eno, politi~ki
me{etari po Crnoj Gori. Britanski diplomata energi~no odbacuje takve
primjedbe. Na pitanje novinara da li je kumovao „protivprirodnom bludu"
izme|u liberala i „jugoslovena", Kroford odgovara: „Ni to nije ta~no". Ali
ne krije benevolentan stav prema novom savezu: „Te{ko je re}i da li je
koalicija ZZJ i LS prirodna ili neprirodna". Dr`e}i se poslovice „rodilo se,
valja ga ljuljati", Kroford zaklju~uje: „Ta koalicija se desila i sada imamo
novu konstelaciju snaga u Crnoj Gori".
Lideri novoformiranog politi~kog bloka su to shvatili na tipi~no balkan-
ski na~in – parlament je dobio ve}inu i ona mo`e raditi {ta joj se prohtije.
Uzalud ambasador Kroford zapoma`e: „Veoma je va`no da svaka promje-
na izbornog zakonodavstva bude kompatibilna standardima Savjeta
Evrope i OEBS-a". Perovi} i Bulatovi} se ne osvr}u ni kada britanski diplo-
mata svoju zabrinutost direktno saop{ti predsjednici Skup{tine. „Rekao
sam gospo|i Perovi} da treba prona}i kompromis jer ovakva medijska reg-
ulativa ne mo`e pro}i kod Savjeta Evrope". Me|utim, opet bez promjena,
~ak bez poku{aja da „zara}ene strane" sjednu za sto. Kako je te{ko vjerovati
da se pragmati~ni Bulatovi} ponovo odmetnuo od me|unarodne zajednice,
stvari na relaciji LS-ZZJ s jedne i EU-SAD s druge strane pomalo li~e na
anegdotu o po{tenoj majci koja u~i sina kako da se pona{a prilikom posjete
kom{iluku: „Ti samo jedi, {to vi{e mo`e{, a ja }u ti stalno govoriti, ostavi
sine, dosta je bilo". Poenta u oba slu~aja bi bila ista – i sin (Slavko i Pe|a) sit
i majka (EU I SAD) ~ista obraza.
Kroford je prvi put boravio u tada{njoj Jugoslaviji, po~etkom osamdesetih,
kao ata{e za {tampu britanske ambasade u Beogradu. „Tada sam stekao
jugoslovenski, a ne srpski pogled na problem", nagla{ava on, `ele}i da poru~i
kako je i kasnije, kada se vratio na Balkan zadr`ao takvu poziciju. Do{ao je u
32
Bosnu nakon Dejtona i za par godina poku{ao gotovo nemogu}e – da ispegla
prili~no neprincipijelnu politiku Mejd`orove vlade prema zlo~inima u ovoj
zemlji. Neke Krofordove tada{nje izjave bi mogle opasno razljutiti lidere
etni~ki ~iste Koalicije ZZJ. Recimo, britanski ambasador je ono {to se de{avalo
u Bosni od ’92. do ’95. opisivao kao „jedan od najsramnijih zlo~ina u ovom
vijeku" a za Sarajevo je govorio da je „tokom rata simbolizovalo borbu izme|u
civilizacijskih vrijednosti i divlja{tva".
^arls Kroford je, po sopstvenom svjedo~enju „dobro {kotsko ime". I dva
mu sina, ka`e, „imaju dobra {kotska imena, D`ejms i Robert". Me|utim, ni
ta, kao ni ~injenica da dijelom poti~e iz {kotske porodice („sa malo irskog i
malo vi{e sjevernoengleskog u svemu tome") nijesu doprinijeli da se on iz -
j a {njava [kotom. Izla`u}i Sarajlijama, za vrijeme svoje diplomatske slu`be,
p rednosti multietni~kog dru{tva, znao je da ka`e kako se on na popisima
na jradije upisuje u rubriku „ostali". „Ro|en sam na samom jugu Engleske,
jedva da sam ikada u `ivotu bio u [kotskoj, a nijesam ni zaljubljenik {kots -
k og plesa.". Uz {aljivu opasku da bi mu njegovo {kotsko ime moglo po s l u -
` iti jednog dana za paso{, „ako se {kotski entitet odlu~i odvojiti", Kroford
zaklju~uje: „To insistiranje na etni~kim, kulturnim, vjerskim i nacionalnim
po djelama – {irom svijeta stvara probleme".
Da takvih problema ne bi bilo u Jugoslaviji, ~im je stupio na novu du ̀ -
n ost ambasadora Ujedinjenog Kraljevstva u Beogradu, on je saop{tio kako
se Britanija, kao i ostatak EU, zala`e za „demokratsku Crnu Goru u dem o -
k ratskoj Jugoslaviji". Istina, njegov stav o tome je zna~ajno evoluirao. Kr o f -
ord je startovao ocjenom da „Veliku Britaniju ne zanima da li }e Crna Gora
biti nezavisna ili u zajednici sa Srbijom, bitan je proces kako se do odluke
do lazi", a zavr{io porukom, iz februara teku}e godine, da bi referendum
bio „jednostrani, nagli, nepromi{ljeni i veoma opasan potez". Osta}e up a -
m }en kao junak antireferendumske kampanje i autor ~uvene teze o danu
po s lije kao sudnjem danu. Kada bi se napravio i najmanji napredak u pr a-
v cu referenduma, kada bi ~ak i USA ambasador Montgomeri po~eo pri~ati
33
o ve}ini koja je potrebna za nezavisnost, Kroford bi uskakao sa dr a m a t i ~ n -
im upitom: „A {ta poslije"? I konstatacijom: „Za mene je najva`nije {ta se
de {ava dan poslije". Neki ovda{nji analiti~ari su komentarisali da je taj stav
o danu poslije u stvari bio vrlo kompatibilan sa stavom prosrpske koalicije
u Crnoj Gori „koja je, po pitanju referenduma, sve radila da do toga dana
ni kad ne do|e".
Ali, ko se jo{ sje}a referenduma? Zaboravio ga je i sam Krofrod, tako da
se mnogo ne osvr}e na primjedbe nekih svojih sagovornika po Crnoj Gori
da je on „jedan od krivaca {to ovdje nije bilo referenduma". Problem je
rije{io tako {to je za glavnog partnera izabrao Mali kabinet LS koji se u poli-
ti~kim kuloarima ozna~ava kao „produ`ni kabl" britanskog amabasadora.
Izgleda, kontradiktorno samo naivnima – liberali su, navodno duboko
potreseni \ukanovi}evom izdajom 14. marta, odlu~ili da na ljutu ranu
priviju ambasadora Kroforda, kao velikog zagovornika njihovih, o~ito
davna{njih ideja. Kroford im je uzvratio tako {to je zidnom albumu
fotografija u svojoj rezidenciji dodao i onu na kojoj se nalazi u dru{tvu lib-
eralne predsjednice parlamenta.
I tako, kada se sve sabere, ispada da je jedino nedu`an britanski diplo-
mata. Jer Krofrod je samo sprovodio politiku svoje vlade i u tome, kako
sam ka`e, nema ni~eg neuobi~ajenog. „Mo`da nekome ima, ali i situacija u
Crnoj Gori je neuobi~ajena", primje}uje on. I potpuno je u pravu.
\ukanovi} je prokockao sve {anse i doveo sebe ({to je manje va`no) i Crnu
Goru ({to je tragi~no), u }orsokak. Pet godina je gradio poziciju orijentalnog
vladara, kreiraju}i politi~ku scenu prema svojim potrebama i dr`e}i svoje
glasa~e za taoce, prinu|ene da na svim izborima biraju ne izme|u dobra i
zla, ili izme|u manjeg i ve}eg dobra, ve} izme|u dva zla - ono manje. S dr -
u ge strane, liberali su do~ekali svojih pet minuta, sli~no Neronu kada mu
je Rim pao {aka. O Koaliciji ZZJ ne treba tro{iti rije~i - u radno vrijeme oni
se kunu Krofordu u demokratiju i evropske vrijednosti, dok u suton, kada
34
di plomatama vide le|a, kri{om ~itaju poeziju Radovana Karad`i}a i pr i p -
re m aju mitinge podr{ke „najve}em Srbinu".
Me|unarodni akteri, svjesni svih tih ~injenica, igraju po Makijaveliju.
Koriste sva sredstva da bi do{li do cilja. Podr`avaju}i novostvoreni savez u
Crnoj Gori, Kroford ka`e kako ta koalicija „ima svoje ciljeve". A o kojim ci -
ljevima se radi, poja{njava Vesna (Perovi}): „\ukanovi} }e pasti kao {to je
pao Milo{evi}". Program se svodi na obaranje jednog ~ovjeka. Nakon toga,
reforme }e umjesto duvanskog (DPS) sprovoditi energo-kartel (NS),
denacifikaciju, umjesto antiratnog SDP, gura}e karad`i}evski SNP i SNS, a
demokratiju i slobodu medija, umjesto \ukanovi}a, tuma~i}e Slavko
Perovi}. To se zove Crna Gora, zemlja bez alternative, gotovo se mo`e re}i,
bez nade. I tu jedan Britanac, dobrog {kotskog imena, zaista nije kriv.
35
36
Kumovi(\ukanovi}, Perovi}, Kne`evi})
Kum je svjedok na vjen~anju ali je kum, utuma~enju Frensisa Kopole, pokrovitelj i za{tit-nik mafija{ke hobotnice. \ukanovi} je bio kumKne`evi}u u vrijeme dok je u Crnoj Gori jo{ bilana snazi izreka „kum nije dugme". Kasnije,Kne`evi} je doveo u sumnju ovu tekovinuoptu`uju}i kuma (\ukanovi}a) da je on Kopolin,a ne njegov kum. U ~itavoj pri~i Slavko Perovi}je samo kolateralna {teta - objedinjava osobinepomenutih kumova i naj~e{}e u neformalnomobra}anju po~inje sa: ''Kume, da ti ne{to ka`em''.
37
Milo \ukanovi},predsjednik Republike
@RTVAAUTIZMA
38
„Mislim da je taj ~ovjek, tokom dugog boravkana vlasti, zapravo postao `rtva sopstvene ma{inerijekoju je razvio i koja je njega samog godinamaotu|ivala od realnog `ivota i totemizirala ga" - ovonijesu rije~i o na{em predsjedniku, ve} njegove obiv{em {efu dr`ave Milo{evi}u
Dvije godine je predsjednik \ukanovi} obe}avao svojim pristalicama
referendum o nezavisnosti da bi na kraju zaklju~io: „Moj prioritet nije ref-
erendum, ve} obnova dr`avnosti". Ne{to manje od dvije godine predsjed-
nik je poru~ivao Briselu i Beogradu da je stolica u UN „jedini garant i
za{tita crnogorske samobitnosti", a samim tim „minimum ispod kojeg se ne
mo`e i}i", da bi nakon pristanka na redefinisanje zajedni~ke nam dr`ave,
saop{tio: „Odgovorno tvrdim da Crna Gora od 1918. nikad vi{e nije bila
dr`ava nego danas". Nakon neprospavane beogradske no}i hrabrio je i sebe
i nas: „Pravo Crne Gore da odlu~i o svojoj budu}nosti nije ugro`eno".
Nepuna tri mjeseca ranije, tvrdio je sasvim susprotno i sasvim logi~no:
„Ideja moratorijuma je neprihvatljiva, posebno za Crnu Goru, jer bi se u
tom periodu pod pritiskom intenzivnih integrativnih procesa EU izgubio
identitet Crne Gore i ona bi bila svedena na geografski pojam, osu|ena na
dr`avni, nacionalni i kulturni nestanak". Mjesecima, godinama, \ukanovi}
je tra`io da se prizna fakti~ko stanje, da se ukine Jugoslavija kao potro{ena
ideja, da se zbrinu crnogorske reforme, da nam ostanu porezi, carine i mon-
eta, tra`io je da se sa~uva prijateljstvo sa svijetom - i sve je to dobio da bi iz
39
bi tke iza{ao kao gubitnik. „\ukanovi} se upecao u jednu politi~ku mi { o l o -
v ku koja mu je pripremljena u Beogradu, pa sad ni sam ne zna {ta je potp -
i sao", ocjenjuje lider SNP Bulatovi}. Izgled na{eg predsjednika govorio je
ono {to su rije~i poku{avale da sakriju: „@ivim u uvjerenju da ovim spor a -
z umom nije ugro`en nijedan od strate{kih ciljeva Crne Gore". Odgovor mu
je stigao vrlo brzo: „Milo, ostani u [paniji, ne treba{ nam". Izigrano povjer -
e n je provocira duboku rezignaciju.
U jesen pro{le godine predsjedniku \ukanovi}u je izgledalo da }e „do
kraja aprila naredne godine Crna Gora biti nezavisna". U to vrijeme prvom
~ovjeku na{e dr`ave bilo je nezamislivo da „Crna Gora stupi u zajednicu
evropskih naroda kao 1918, bez svog imena i dr`ave". Negdje u novembru
\ukanovi} je zaklju~io da je „referendum najsvetiji politi~ki zadatak koji
predstoji Crnoj Gori i DPS-u". „Vi{e nemamo ni sata ni dana za gubljenje,
ni kao partija, ni kao front za obnovu crnogorske dr`ave", poru~ivao je
podmlatku vladaju}e stranke njen lider. Onda se pojavio briselski komesar
Havijer Solana, ali je i tada predsjednik `estoko uzvratio: „Refrendum
crnogorskom narodu niko ne mo`e zabraniti". Pristao je, ipak, na
ekspertske pregovore, {to je za predsjednicu parlamenta Vesnu Perovi} bio
prvi lo{ znak: „Predsjednik \ukanovi} me razo~arao", rekla je ona tim
povodom. Samom predsjedniku stvari su izgledale manje zabrinjavaju}e:
„Uvjeren sam da }e nakon zavr{etka pregovora uslijediti odluka u
crnogorskom parlamentu o zakazivanju referenduma". Predsjednik je bio
siguran u uspjeh: „Ubije|en sam da }e pobijediti opcija nezavisne Crne
Gore". Bilo je i onih kojima se nije dopalo Solanino posredovanje. Ali i za
njih je \ukanovi} imao utje{ne rije~i: „Solana ne dolazi da bude arbitar ni
Srbiji, ni Crnoj Gori, jer arbitar nam ne treba. Srbija i Crna Gora imaju
demokratska rukovodstva i demokratsku javnost koja kontroli{e ta
rukovodstva. Uloga Solane je da podsti~e dijalog". Ili, kako bi rekao sam
Solana: „Vi ste slobodna zemlja i sami odlu~ujete o svojoj sudbini". Na
kraju se sve zavr{ilo, kako konstatuje banjalu~ki „Reporeter", „nokautom u
40
tre}oj rundi". Guverner Dinki} ocjenjuje: „Razloga za zadovoljstvo ima
samo Solana jer je jedino on dobio ono {to je htio, Srbija je ostala bez feder-
alne dr`ave, a Crna Gora bez nezavisnosti". Opra{taju}i se pred cr n o g o r s k -
om javno{}u od obe}anog projekta samostalne dr`ave, predsjednik je samo
ko nstatovao: „Ovo je maksimum koji smo mogli da ostvarimo u ovom tr e -
n u tku".
Psiholozi i sociolozi obja{njavaju kako zreli i mudri politi~ari nikada ne
zatvaraju vrata i nikada ne igraju na beskompromisnost i nesalomivost jer
na kraju se pod nekom prinudom, ipak, saviju. Na pitanje kako se politi~ari
pona{aju kada moraju da odgovore na zahtjeve ja~ih, beogradski sociolog
Vladimir Goati jednostavno ka`e: „Oni dalekovidiji, koji predvi|aju razvoj
doga|aja, retko dolaze u takve situacije". Davno je re~eno da je politika
vje{tina mogu}eg. Da li su inercija, kratkovidost i lo{a procjena dovele
\ukanovi}a u poziciju taoca obe}ane nezavisnsti ili se radi o problemu koji
detektuju psiholozi da „politi~ari koji su navikli da suvereno vladaju u
svom carstvu nerado mijenjaju svoje odluke, i {to su du`e na vlasti to sve
vi{e insistiraju na svojoj nepogre{ivosti i nepromenljivosti odlu~enog"? Ne
tako davno, krajem ’99, \ukanovi} je uvi|ao sli~an problem kod feder-
alnog predsjednika Milo{evi}a: „Mislim da je taj ~ovjek, tokom dugog
boravka na vlasti, zapravo postao `rtva sopstvene ma{inerije koju je razvio
i koja je njega samog godinama otu|ivala od realnog `ivota i totemizirala
ga". Ima onih koji bi ove rije~i danas potpisali ispod slike njihovog autora.
Politika je ~udna stvar, uspjeh iskupljuje doju~era{nje grijehove, a ne u s -
p jeh poni{tava sve ono dobro {to ste uradili. Kada je ’97. najzdraviji dio Crne
Gore odbranio i sebe i \ukanovi}a od Milo{evi}eve po{asti zvane SNP,
pobjednik nije shvatio poruku – umjesto da mijenja sistem, on je mijenjao
Bulatovi}eve ljude. Svoje je dr`ao dok nije postalo kasno. Uporno je tvrdio:
„Crna Gora nije {vercerska dr`ava, Crna Gora nije banana dr`ava. Crna
Gora i njena dr`avna struktura nije umije{ana u bilo kakav {verc". Zapad je
41
}utao, a doma}a javnost i{~ekivala promjene. Na marginu je gurnuta
\ukanovi}eva pro{lost, skojevski dani, Dubrovnik, {ah i {ahovnica, vjera u
Jugoslaviju i u Milo{evi}a, sve to da bi se oslobodio prostor za toliko
neophodne reforme, ali on ni to nije razumio – za sve propu{teno i
proma{eno na{ao je neoboriv alibi u Milo{evi}u i njegovoj vojnoj hunti.
Kada je veliki vo|a pao, \ukanovi} je ostao bez alibiji. I Zapad je progov-
orio. „Nacional" je objavljivao, a „Dan" prenosio, ~esto, i prije nego {to bi
Pukani} stigao da od{tampa. \ukanovi} je pro{ao pravu golgotu.
Mjesecima je trpio poglede nevjerice, nepovjerenja, nedoumice, sum n j i ~ e -
nja, zluradosti, nakon ispisanog dosijea u kojem je optu`en za korupciju,
kr iminal, ~ak zlo~ine. Poricao je sve optu`be, branio se demantijima a kasn -
i je i sudom. Tvrdio ono {to je svima bilo jasno: „^itava afera ja funkcionali -
z o vana za ne~ije politi~ke potrebe". Kako bi rekao Me{a Selimovi} „vrij e me
radosti smijenilo je vrijeme gubitaka". I Brisel i Beograd su zaboravili na st -
a ra, dobra vremena.
Nakon svega, \ukanovi} je prvi put po~eo da razmi{lja u pravom
smjeru – o povla~enju:"Ko god misli da ovo mo`e da radi bolje od mene,
ja }u mu pru`iti zdu{nu podr{ku". Govorio je kako nije va`no ko }e biti
no vi predsjednik Crne Gore, va`no je da Crna Gora bude nezavisna, „a to
}e se vjerujem desiti tokom mog mandata". Maj je bio optimalan rok. SDP
i liberali su tra`ili da se referendum raspi{e bez obzira na sve pritiske.
„\u kanovi} nema ovla{}enja da potpi{e Solanin plan", poru~ivala mu je
Ve sna Perovi}. Njen strana~ki kolega, Slavko Perovi}, bio je mnogo o{triji:
„Milo \ukanovi} je najobi~niji manipulant i veliki u~enik Slobodana
Milo{evi}a. On je, ba{ kao i Milo{evi}, bio i ostao samo za golu vlast, on je
~ovjek pro{losti i jedan potpuno prevazi|en politi~ar". Vjerovalo se da }e,
ako ni{ta drugo, Milo iznevjeriti Slavka i odbiti sporazum. Ali, desilo se
suprotno. ^ovjek koji se `alio da ima problem „jer nikoga ne do`ivljavam
superiornim i nadmo}nim da bih imao bilo kakvo ustru~avanje da sop{tim
svoje protivljenje", ipak je u odlu~nom trenutku, tre}oj rundi, podigao bijeli
42
pe{kir. Na{ predsjednik je potpisao ono {to je od njega tra`eno iako je i sam
izjavio: „Ja nemam pravo da iznevjerim o~ekivanja ve}ine gra|ana i da ne
raspi{em referendum". Zato mu sada izigrani poru~uju da se ne vra}a. Da
ostane u [paniji. Tamo je nekad znao da skokne sa svojim tada{njim pri-
jateljem \in|i}em do zajedni~kog ortaka Caneta Suboti}a. U Marbelji Cane
ima ku}u. Danas, me|utim, \in|i} ne `eli to dru{tvo. Vi{e ne leti Ca n e t o -
v im avionima, niti se kiti Milovim perjem. Na{ predsjednik je ostao sam,
po navljaju}i rije~i koje vi{e kao da nema ko da ~uje: „Danas sam jednako
uv jeren da je nezavisna, me|unarodno priznata dr`ava, uslov ne samo di -
n ami~nog demokratskog i ekonomskog razvoja, nego i o~uvanja prepozna-
t l jivog nacionalnog, kulturnog i dr`avnog identiteta Crne Gore".
43
Slavko Perovi},lider LSCG
SLIKU SVOJULJUBIM
44
Ve} pet godina Slavko ne ide u pozori{te jer gadr`e „Milove sluge". Isto toliko ne ~ita nezavisnenovine jer su „pod kontrolom re`ima". Pet godinaSlavko prezire inetelektualce jer su „korumpirani ineslobodni", a isto toliko vodi bitku protiv „antisrp-stva" koje buja u „najcrnogorskijoj Crnoj Gori".Logi~an kraj tog puta je Slavkova kolumna uMilo{evi}evom „Danu" i Pe|inom „Glasu" i poli-ti~ki brak sa crnogorskim „lepenovcima" Bojovi}em,@i`i}em i Drecunom. Sam Perovi}, a za njim i form -a l ni lider @ivkovi}, takvu pojavu obja{njavaju sl i k o -v i tom frazom – protivpirodni blud.
Daleke i neponovljive 1993, na jednom od antiratnih mitinga, Slavko
Perovi}, lider LSCG, znao je re}i kako „Jugoslavija postaje monstruozna
dr`ava koja pre`ivljava tiranijom re`ima nad sopstvenim gra|anima".
Istom prilikom izra`avao je strahovanje da „predsjednik Srbije Milo{evi}
mo`e poku{ati da ra{iri svoj teror i na Crnu Goru". Onda je Glavni odbor
LSCG odlu~io da u|e u vladu. Te, 1993. godine! Na sumnji~enja i kritike,
Slavko je odgovarao narodnom mudro{}u: „Konja koji tr~i treba poku{ati
osedlati". Imao je i obrazlo`enje: „Politi~kim `argonom re~eno, ulaskom u
vladu poku{avamo da osedlamo DPS kako bi ga odveli ka suverenoj Crnoj
Gori... @elimo razbiti njihov strah i predrasude vezane za ideju samostal-
nosti i ubrzati taj proces, u{li smo da bi ta vlada, metafori~no govore}i,
’pozelenjela’ i mislim da smo u tome uspjeli".
Da li treba podsje}ati na tada{nje okolnosti – rat, sankcije, hiperinflacija,
{verc, Crna Gora okupirana spolja (Milo{evi}) i iznutra (jedinstveni DPS).
Kada se realnost, sasvim je neva`no kojim povodom i na koji na~in,
promijenila ba{ u ovom `eljenom smislu, o ~emu je Perovi} sanjao ’93, lider
45
liberala je odlu~io da okrene plo~u. Po~elo je ovako: „Samostalna Crna
Gora nije sama sebi cilj", a zavr{ilo, negdje krajem ’99. sljede}im: „Ako pos-
toji mogu}nost da SRJ postane demokratska dr`ava, niko u Crnoj Gori, pa
ni liberali, ne bi se zalagao za obnovu crnogorske dr`avnosti, a time ni za
izdvajanje iz SRJ!"
Koju godinu ranije tvrdio je da „Jugoslaviju treba rasturiti", a Srbe
ozdraviti. „Srbima je nu`an proces develikosrbizacije, na isti na~in kao {to
je Njemcima, nakon rata, bio potreban proces denacifikacije". Perovi} je
sumnjao u pozitivan epilog jer mu je izgledalo da „Srbija gotovo da i nema
{anse". To je znao i nadahnuto da objasni: „Niko u Beogradu ne re~e,
gospodo, bili smo u zabludi, niko ne re~e i mi smo krivi, niko ne poku{a da
zatra`i opro{taj od drugih, ali i od svog, srpskog naroda".
Gotovo preko no}i ove teme su zaboravljene i gurnute pod tepih. Vrlo
ri jetko, politi~ki bezna~ajno, prvaci LS su se vra}ali na su{tinu teme koju
su me|u prvima i veoma hrabro na~eli – rat i zlo~ini. Njih ratovi vi{e ni -
j e su zanimali. „Rat sa NATO paktom nije na{ rat", komentarisao je Sl a v -
k o iz pra{ke rezidencije. Crna Gora je, ponovo, ili mo`da ja~e nego ’91 i
’92, bila pod okupacijom Milo{evi}eve hunte, ali on je tvrdio obrnuto:
„Mi liberali smo do{li do saznanja da su \ukanovi} i Milo{evi} u perma -
n entnom kontaktu i to na visokom nivou. „Izbori su pokazali da zn a ~ a j -
an dio njegovih simpatizera i glasa~a nije mogao da ga shvati. To nije po -
l a zilo za rukom ni njegovom negda{njem intimusu Jevremu Brkovi}u:
„Slavkov put je ~udan – od lidera, nekada prenaduvanog, do rizni~ara,
iz mi{ljenog i komi~nog. Kada je osjetio da bi mogao kalkulisati i kada se
pr e{ao u ra~unici, po~eo je da pri~a nevjerovatnu pri~u i da vodi jednu
~a snu partiju u propast".
I tako, ve} pet godina lider stranke negira sve vrijednosti za koje se me -
46
|u prvim zalagao i promovisao ih. On pet godina ne ide u pozori{te jer ga
dr ̀ e „Milove sluge". Isto toliko ne ~ita nezavisne novine jer su ’pod kont r -
o l om rezima’. Pet godina Slavko prezire intelektualce jer su „korumpirani
i neslobodni", a isto toliko vodi bitku protiv „antisrpstva" koje buja u „na j -
c r nogorskijoj Crnoj Gori". Logi~an kraj tog puta je Slavkova kolumna u Mi-
l o {evi}evom „Danu" i Pe|inom „Glasu" i politi~ki brak sa crnogorskim
„lep enovcima" Bojovi}em, @i`i}em i Drecunom. Sam Perovi}, a za njim i
formalni lider @ivkovi}, takvu pojavu obja{njavaju slikovitom frazom –
protivpirodni blud.
Perovi} o~ito nije umio da odredi prioritet, niti je uspio da na|e mj e ru.
Bio je u pravu kada je govorio: „Crna Gora nije do{la u `i`u me|unar o dne
javnosti zahvaljuju}i svojim demokratskim dosezima, ve} pukom ~injeni-
com da je u Beogradu stolovao Milo{evi} i da se njegov podgori~ki sarad-
nik odlu~io distancirati u odnosu na njega". Potencirao je pri~u o neuspje-
lim reformama, o DPS monopolima, o mafija{ko-profiterskim strukturama,
sve s pravom, ali je zamjena teza bila o~ita a simplifikacija nedopustiva.
„Nije {verc i kriminal prouzrokovao rat, ve} obrnuto, nije suverenost sama
po sebi cilj, ve} preduslov za demokratsko dru{tvo, nijesu isto policija,
makar i \ukanovi}eva i Milo{evi}eve vojne falange, nije isto \ukanovi}
prije ’97. i onaj poslije…" – komentarisao je Novak Kilibarda, jedan od
dugogodi{njih Perovi}evih oponenata, ali i saboraca.
Te{ko je, zaista, prigovoriti Perovi}evoj namjeri da razvlasti, demonop-
oli{e i marginalizuje DPS, ali je te{ko razumjeti njegovo odustajanje od mis-
ije denacifikacije Koalicije za Jugoslaviju, da ne govorimo o njenim monop-
olima, kriminalu ili namjerama, bilo da je rije~ o demokratiji ili dr`avi. O
tome najbolje svjedo~i paradoks – na lokalnom nivou Koalicija ZZJ pravi
savez sa liberalima kako bi, tvrde obostrano, „skinuli DPS i otpo~eli
demokratske promjene". Na republi~kom nivou, pak, ista Koalicija (ZZJ)
priznaje da bi u{la u Vujanovi}ev kabinet ako bi ovaj odustao od referen-
47
duma za tri godine! Zaklju~ak je jasan, a davno ga je uvidio i na svoj na~in
saop{tio Marko Ve{ovi}, tada po~asni predsjednik LSCG: „Potpi{i Slavko
koaliciju s ~etnicima dako do|u sebi i prestanu da Crnoj Gori rade o glavi,
jer ako ih ti ne urazumi{, niko ne}e. Zar zaista misli{ da su oni toliko naivni
i da te ne}e preveslati."
Koliko se Perovi} udaljio od izvornog programa LS najbolje svjedo~i
~injenica da je postao, ne samo podno{ljiv, ve} i po`eljan partner srpskih
nacionalista i u Beogradu i u Podgorici. Ko se vi{e sje}a kada je neki
politi~ar, institucija, medij iz tog {ovinisti~kog miljea pomenuo Slavka u
negativnom kontekstu. Za razliku od perioda prije ’97 kada je bio de`urni
krivac za „stradanja golorukog srpskog naroda". Perovi} je, svojevoljno i
najednom, postao saborac velikosrba u borbi protiv {verca i kriminala u
nepo}udnoj Crnoj Gori. Ima i opravdanje: „Savez liberala sa Koalicijom za
Jugoslaviju stavio bi LSCG u `i`u evropske i {ire politi~ke javnosti i takva
koalicija bi bila pozdravljena sa svih strana". Jo{ kada @i`i} na to doda da
je ovo „pilot projekat za neku budu}u saradnju", onda se sve izvjesnijim
~ini i njihovo zajedni~ko juri{anje na parlamentarnim i predsjedni~kim
izborima. U politici je sve legitimno, va`ni su samo cilj i cijena.
Da li je vrh LS svjestan toga. Ili se ~itava pri~a svodi na li~ne i banalne
motive. Perovi} prije pla}a danak disproporciji izme|u svog talenta i ambi-
cije, nego {to svjesno prinosi svoju `rtvu na oltar pomirene i slobodne Crne
Gore. Po unutra{njoj organizaciji i na~inu odlu~ivanja, DPS-u neodoljivo
li~i Liberalni savez, kao {to je \ukanovi}u, po dozi samoljublja i pohlepe,
najbli`i Slavko Perovi}. „On je najobi~niji manipulant i veliki u~enik
Slobodana Milo{evi}a. On je, ba{ kao i Milo{evi}, bio i ostao samo za golu
vlast, on je ~ovjek pro{losti i jedan potpuno prevazi|en politi~ar", ovo
Perovi}evo slovo o \ukanovi}u umnogome govori i o samom lideru liber-
ala. Problem Mila \ukanovi}a je {to je toliko gre{an da mora trpjeti Slavka
Perovi}a, a nezgoda Perovi}a je {to je toliko slab, ali i ambiciozan da mora
48
igrati sa \ukanovi}em, dok je usud Crne Gore {to su joj njih dvojica jedini
izbor. Oni to, naravno, znaju zloupotrijebiti, kriju}i se jedan iza drugog,
koriste}i jedan drugog, opanjkavaju}i, ali i poma`u}i jedan drugom, sve
zarad o~uvanja svojih monopola, vlasti i diktature. Marko Ve{ovi} smatra
da za Crnu Goru, ipak, ima nade. U polemici, Perovi}u poru~uje da bi Crna
Gora „debelo zaslu`ila da propadne kada bi zavisila o tebi i \ukanovi}u" i
konstatuje: „Ja sam danas, vi{e no ikad, uvjeren da }e nezavisne Crne Gore
biti, s tobom ili bez tebe, s Milom ili bez Mila, svejedno, jer Crna Gora je kao
Vuksan od Rovaca –ako tamo kud naprijed nema, ni trag se nema kud
vratiti"
49
Ratko Kne`evi},kandidat
LUTKA SA NASLOVNESTRANE
50
„\ukanovi} nijedan projekat nije ostavionedovr{enim pa tako ne}e ni projekat moderne ibogate Crne Gore", tvrdio je Ratko Kne`evi} u vri-jeme dok je na{ predsjednik njega smatrao ~ovjekom„svog visokog povjerenja" i „veoma kompetentnog uoblasti spoljne trgovine i nekim drugim poslovima"
Kada se sredinom ’97. branio od sumnji~enja da sa predsjednikom pod-
grijava separaciju Crne Gore, Ratko Kne`evi} je znao da ka`e: „Valjda je
svakom jasno da gospodin \ukanovi} i ja mislimo prevashodno na
ekonomiju i profit". A u to vrijeme profita je zaista bilo – Ratko bi rekao, od
svakog kartona 10 dolara, godi{nje desetine miliona. Ali, tada{nji {ef
Trgovinske misije Crne Gore u Va{ingtonu o svemu tome nije znao ni{ta.
Zato je tvrdio: „Doga|aji su \ukanovi}a u~inili De Gasparijem crnogorske
dr`ave. Iskreno mislim da on mora da ostane u politici jer svoju gra|ansku
i patriotsku du`nost najbolje obavlja na tom mjestu. On nijedan projekat
nije ostavio nedovr{enim pa tako ne}e ni projekat moderne i bogate Crne
Gore". \ukanovi} je, na to, znao da `estoko uzvrati: „Ratko Kne`evi} je
~ovjek mog visokog povjerenja… To je ~ovjek sa akademskim zvanjem, koji
je zavr{io fakultet u redovnom roku sa sjajnim prosjekom, ~ovjek koji gov-
ori nekoliko stranih jezika. Veoma je kompetentan u oblasti spoljne tr g o v i -
n e i nekim drugim poslovima".
A onda je Kne`evi}ev vi{edecenijski prijatelj Ivo Pukani}, izdava~
51
„Nacionala", pokrenuo serijal o duvanskoj mafiji koji je i Ratku otvorio o~i:
„Primje}ivao sam, kao i mnogi drugi u Crnoj Gori, da neki ljudi prave enor-
man profit, ali nijesam znao da su mjere te zarade toliko velike sve dok
’Nacional’ nije po~eo da otkriva stvari". Gledao je, kako ka`e, „sa velikim
simpatijama na ono {to pi{e ’Nacional’, iako se „grozio tih stvari kada su
iza{le", da bi nakon razgovora sa Sre}kom Kestnerom zapao u probleme:
„Kada sam pro~itao njegov intervju, nijesam vi{e mogao zaspati". U dani-
ma nesanice, Ratko je ra~unao: „Ako je ta~no da u Crnu Goru mjese~no u|e
sto dvadeset hiljada kartona, sigurno je da 600 hiljada Crnogoraca toliku
ko li~inu ne mogu da popu{e, {to zna~i da se cigarete distribuiraju dalje".
Tako je stvorena, ka`e on, balkanska kriminalna hobotnica koja je njenom
{efu Canetu Suboti}u donijela bogatstvo vrijedno pola mlijarde maraka.
Kne`evi} se pita, otkud tolike pare za samo par godina, jer: „Kada je 1995.
do{ao u Crnu Goru, Suboti} je iznajmljivao skutere na Milo~eru gdje se
kupao Milo \ukanovi}. Koliko znam tada je {vercovao neke cijevi iz
Makedonije".
Ratku nije milo {to je pokrenuta pri~a u „Nacionalu": „^itava ova afera
koja je postala me|unarodni skandal, ne{to je {to sam najmanje `elio da se
dogodi Crnoj Gori". Treba mu vjerovati jer prije par godina je poru~ivao:
„Raj na zemlji, ipak, postoji – zove se Crna Gora". Negdje u isto vrijeme
kada je Cane radio sa skuterima na Milo~eru, Ratko se hvalio po bule-
varskoj {tampi da mu je Milo \ukanovi} jedan od najboljih prijatelja, jo{ iz
djetinjstva. Vjerovao je u njegovu politiku, jer „to je politika budu}nosti".
Zato mu nije bilo te{ko da odlu~i i „svoja ste~ena iskustva i poslovne veze
stavi u slu`bu Crne Gore". Pozivaju}i se na D`ona Kenedija pojasnio je svoj
anga`man: „Pustite me da pomognem zemlji koju volim".
Umjesto „Nacionalovih", pu~anstvo je tada ~italo neke druge serijale.
Iako je smatrao da je „neukusno o sebi govoriti u superlativima", o~ito nije
mogao da izdr`i. [tampani su ~itavi brojevi o Ratku, a usput je pominjan i
52
Milo. Zlobnici ka`u da ni sam Kne`evi} nije mogao da se prepozna u
napisima gdje je pore|en sa Staloneom i D`emsom Bondom: „On vozi
automobile br`e i vratolomnije od Bonda, obla~i se skuplje i ukusnije od
njega, ne postoji nijedna svjetska metropola u kojoj ga, u{u{kana u luksuzn-
im apartmanima, ne ~eka plejada rasko{nih ljepotica". Kao danas sa
„Nacionalom" tako izgleda i tada sa „Profilom" – Kne`evi} je znao samo 40
odsto onoga {to je objavljivano. Te{ko mu je bilo i samom da povjeruje da
je „u Rusiji stigao dalje od Napoleona". „Izvukao je vi{e nafte iz Tjumena
nego ameri~ki magnati iz arapskih zemljaa" – pisao je „Profil". Uz to,
„Miodrag Bulatovi} je tvrdio da su njegovi junaci samo bleda senka onoga
{to je Ratko pro`ivio", Ki{ je smatrao da se „umesto {to se povla~i po
doma}oj literaturi, o njemu mora napisati svetski roman", dok je Veljko
Bulaji} „hteo odmah da ga usini". Sumnji~ili su ga da poha|a kurseve za
latinske ljubavnike i govorili da ga „sve `ene rado primaju na konak".
Ratko se branio Balzakom: „Intenzitet je jedino bitan".
Kne`evi} je u politiku u{ao negdje ’96 uo~i parlamentarnih izbora na
kojima su Kilibarda i Perovi} imali svojevrsna potra`ivanja prema vrhu
tada jedinstvenog DPS-a: „Vratite pare" – glasio je predizborni moto
„Narodne sloge". Ratko se, na`alost, nije slo`io sa njima. Tvrdio je:
„Energija mr`nje liberala nije moja energija". Za DPS je imao samo rije~i
hvale: „Dok god je DPS partija reforme i partija promjena to je pobjedni~ka
partija. Interes Crne Gore je da ta partija pobijedi na sljede}im izborima".
Dovodio je ameri~ke kongresmene i senatore da potvrde dostignu}a
crnogorske demokratije i saop{te da }e „u novom politi~kom svjetlu koje
nude gospoda Milo \ukanovi} i njegov savjetnik Ratko Kne`evi}, Crna
Gora vrlo brzo na}i mjesto na svjetskoj ekonomskoj mapi". Zato se
Kne`evi} danas kaje: „Ponekad iskreno za`alim {to tek danas jasno vidim
da sam nekoliko godina radio za dobrobit jedne dobro organizovane mafi-
je". On odbija spekulacije da je sa drugom iz djetinjstva zaratio zbog
nezara|enog ili nedovoljno zara|enog novca u Crnoj Gori. Ima alibi: „Ja
53
sam imao novac i firmu mnogo prije nego {to je Milo \ukanovi} do{ao na
vlast". Tvrdi da je sa crnogorskom dr`avom trgovao u dva navrata – prvi
put kada je kupio „lir-d`et 35" za vladu i drugi put kada je isporu~io
ameri~ke uniforme za na{u policiju. Postoji i jo{ jedna transakcija koju
Ratko ne pominje – u ime Hong-Kong [angaj banke savjetovao je vladu pri-
likom prodaje nik{i}ke „Trebjese", gdje je, kako u svojoj knjizi pi{e Neboj{a
Medojevi}, posrednik uzeo pozama{nih 2, 2 miliona maraka. Kne`evi} je
posljednji put poku{ao da zaradi novac u Crnoj Gori prilikom izbora
vladinog savjetnika za prodaju Telekoma. Njegova Banka nije pro{la.
„Shvatio sam da nemam vi{e vremena za gubljenje i napustio sam Crnu
Goru", obja{njava on.
U povjerenju, Kne`evi} otkriva da mu se jo{ od novembra ’99 „nije
dopadalo da sjedi u dru{tvu \ukanovi}a" jer je tada po~eo da naslu}uje
stvari koje su se krile od njega. Godinu dana ranije priveo je predsjednika
u Milano – da kumuje na njegovom vjen~anju. Sada nam Ratko otkriva da
se jo{ ’97. politi~ki razi{ao sa Milom kada je ovaj glasao za Slobodana
Milo{evi}a kao novog {efa dr`ave. Jo{ tada je rekao crnogorskom predsjed-
niku: „Za mene li~na prijateljstva nijesu isto {to i politi~ka". Otuda i pri~a u
„Nacionalu". Ratko je nevin jer: „Kao ~ovjek, ne znam ni da mrzim ni da se
svetim, naro~ito ne prijateljima, pa makar bili i biv{i". Jo{ kada sve to potvr-
di Pukani}: „Ratko Kne`evi} nema nikakve veze sa tim tekstovima. Svako
ko optu`uje njega, napada nedu`nog ~ovjeka".
Tako je Ratko Kne`evi}, protiv svoje volje, uba~en u pri~u „Nacionala".
„Nijesam namjerno u{ao u tu aferu, uvu~en sam u nju i sad moram da se
borim". Intenzitet borbe diktiraju doma}i doga|aji – kako se primaknu
izbori, referendum, formiranje vlade, Kne`evi} zarati sa „najve}im
{vercerom Balkana i Evrope". Do{lo je dotle da „Milo \ukanovi} ima pode-
beli kriminalni dosije u vi{e susjednih dr`ava", da su „njegovi najbli`i
saradnici na potjernicama", a ministri „pod istragom antimafija{kih
54
tu`ilaca". Kao {to je pro{le godine tra`io (i dobio) formiranje Komisije koje
}e ispitati navode „Nacionala", Ratko sada moli opozicione lidere da
pokrenu novu istragu – o Slu`bi dr`avne bezbjednosti.
Na{ predsjednik, koji se svojevremeno di~io savjetnikom Kne`evi}em,
sada ga smatra „individuom bolesnog uma" koja je „zbog neostvarenih i
nerealnih ambicija napustila Crnu Goru i sada hajka protiv nje". Da ima
ambicija, ne krije ni sam Ratko. U nedavnom intervjuu TV Elmag, Kne`evi}
je saop{tio da razmi{lja o predsjedni~koj kandidaturi, ali da je jo{ rano za
kona~nu odluku. Tom prilikom Kne`evi} se potrudio da se predstavi kao
analiti~ar i znalac me|unarodnih politi~kih, geostrate{kih i ekonomskih
kretanja. Ali i kao porodi~ni ~ovjek, sve u svemu idealan za predsjednika:
„Volim svoju `enu i sina. Volim da putujem, da plivam, igram tenis, da ski-
jam, a najvi{e od svega da pro~itam dobru knjigu". Ratko je toliko vezan za
literaturu da se prvi put zaljubio preko knjige – u Tolstojevu Anu
Karenjinu. Ali, ponekad od toliko ~itanja (i zapisivanja) zna glava da zaboli,
~ak da se ~ovjek osjeti ugro`enim: „Previ{e toga znam, zato sam morao da
se sklonim", ka`e Kne`evi}. Otisao je u Zagreb, kod svog druga Pukani}a.
Ubrzo je krenula i pri~a u „Nacionalu". Ratko je jo{ jednom demonstrirao
Kenedijev moto: „Pustite me da pomognem zemlji koju volim".
55
56
Skojevci(Marovi}, Bulatovi}, Rak~evi}, [o})
U izvornom zna~enju skojevac je juno{a, mladi ko -m u nista, borac protiv nejednakosti, ropstva, nakr a ju i fa{izma. Skojevci su u ratu bili hrabri, ju -r i { a li su na neprijateljske tenkove, bunkere i po -s t r oj be. Kada smo pobijedili, skojevci su se pr e t -v o r i li u ne{to sasvim drugo - u{togljene, pos l u { -ne, be skrupulozne aparat~ike koji su branili zv a -n i ~ nu ideologiju i poredak od zdravog razuma ilju d ske kreativnosti. Otuda, ostala je kovanicasko je v ac - kao sinonim ne~eg oko{talog, pre va z -i | e n og, konzervativnog i nema{tovitog. Iako jedr u { t v o {aroliko neka od ovih 'karakteristika' ihmo`e uvezati pod zajedni~ki krov.
57
Svetozar Marovi},potpredsjednik DPS
RU@AI KRST
58
U svom politi~kom opusu Marovi} miri ne p o m i -r ljivo: ru`u i krst - komunizam i pravoslavlje; rat imir - Dubrovnik i Hag; federativnu i nezavisnuCrn u Goru - \ukanovi}a i Bulatovi}a; srpstvo i cr -n o gorstvo - Petra Prvog i Petra Drugog; pravdu ine pravdu – Petrovi}e i Kara|or|evi}e; kreatore i eg -z e k utore - Srpsku akademiju i Slobodana Milo{evi}a;id eologe i prakti~are - Srpsku crkvu i Radovana Ka -r a d`i}a; sjever i jug Crne Gore - Cetinje i Berane; id -e o lo{ki jezuitizam i profiterski biznis -Tomu Ak v i n -s kog i Caneta Suboti}a
Svetozar Marovi} je, bez sumnje, Crnogorac. To mu je, ka`e, ostalo od oca
i majke. Kr{ten je kada je i trebalo, odmah po ro|enju, u Crnogorsko- pri-
morskoj mitropoliji kojoj i danas pripada. Kao i prije 10 godina, ali na nov,
moderan na~in: „Li~no o~ekujem da se na{a pravoslavna crkva danas oslo-
bodi u ovom vremenu {tetnih i nepotrebnih nacionalnih oznaka koje zbun-
juju i dijele". Kao {to se po pitanju crkve dr`i kanona, tako se i u vezi sa
jezikom dr`i Ustava - govori srpski, ijekavskog izgovora. Od akademija mu
je bli`a CANU nego DANU, iako, kako primje}uje, „Dukljansku akademiju
neko optu`uje da je bliska vlasti ili nekom u vlasti. O tome neka sudi javnost.
Ono {to ja o~ekujem je da u demokratskom dru{tvu nevladine organizacije
sa~uvaju svoju samostalnost i odvojenost od vlasti…" [to se Crne Gore ti~e,
Marovi} je do`ivljava kao dr`avu, kao i Srbiju, istina, „manju po broju
stanovnika, ali ne i po pravu". Naravno, Crnu Goru voli, ali, kako ka`e, to
nije dovoljno – „treba znati sa~uvati i odbraniti njenu budu}nost". A kako
Marovi} vidi tu budu}nost, naslikovitije govori slje d e }a izjava: „Mi smo zain-
teresovani da budemo dio EU, i Srbija i Crna Gora, bi lo kao Jugoslavija, bilo
59
kao savez dr`ava, bilo kao neka druga zajednica, ili kao eventualno nezav-
isne dr`ave". Independentisti bi mogli biti ra z o ~ a r ani ovako razu|enim
stavom glavnog ideologa DPS-a, ali ipak bi prije ko n a ~nog zaklju~ka morali
uzeti u obzir da je samo godinu dana ranije, o istom pitanju Marovi} imao
mnogo nepovoljnije mi{ljenje: „Srbija i Crna Gora su dvije stare evropske
dr`ave i njihovo odvajanje nije neophodno da bi se to potvrdilo". Zato je, u
to doba, potpredsjednik DPS-a put Crne Gore ka nezavisnosti smatrao
radikalnim: „Kad ne bih pred sobom imao sliku isto~nog Timora i sam bih
rekao – {ta ~ekamo, po`urimo sa referendumom".
Nakon svega, Svetozar Marovi} je izabran od vrha svoje stranke za
predsjednika radne grupe koja je pripremila novi program DPS-a, u kojem
je zalaganje za Jugoslaviju zamijenjeno opcijom nezavisne i me|unarodno
priznate Crne Gore. „Svoj grad, narod i dr`avu ~ovjek ne voli i ne brani
zbog veli~ine, ve} zato {to je njegova i {to se u svojoj ku}i ~ovjek osje}a najs-
lobodnije… Ja stanujem u svome stanu, a ne u stanu svoga brata, iako smo
bra}a", obja{njavao je Marovi} novonastalu situaciju. U svom politi~kom
opusu Marovi} miri nepomirljivo: ru`u i krst - komunizam i pravoslavlje;
rat i mir - Dubrovnik i Hag; federativnu i nezavisnu Crnu Goru -
\ukanovi}a i Bulatovi}a; srpstvo i crnogorstvo - Petra Prvog i Petra
Drugog; pravdu i nepravdu – Petrovi}e i Kara|or|evi}e; kreatore i egzeku-
tore - Srpsku akademiju i Slobodana Milo{evi}a; ideologe i prakti~are -
Srpsku crkvu i Radovana Karad`i}a; sjever i jug Crne Gore - Cetinje i
Berane; ideolo{ki jezuitizam i profiterski biznis -Tomu Akvinskog i Caneta
Suboti}a. Zato na Marovi}a ra~unaju mnogi i u njegovoj {arolikoj ponudi
vide ba{ ono {to je njima potrebno. Veseli britanski ambasador ^arls
Kroford primje}uje kako „Marovi} i Vujanovi} ne govore isto", predsjednik
NS [o} o~ekuje da }e u DPS-u „prevladati komrpomisna i umjerena struja
na ~elu s Marovi}em". ^ak i potpredsjednik SNP-a @i`i}, kao kroz maglu,
nazire „prijatan otklon gospodina Marovi}a od samoubila~ke politike {efa
re`ima".
60
S druge strane, ni DPS nije nezadovoljan: predsjednik IO Vuk~evi}
potencira i dijeli Marovi}ev stav da mi{ljenje EU „ne treba glorifikovati",
po rtparol Luk{i} podsje}a da je Marovi} pripremao najnoviji independent -
i s ti~ki program ove stranke, a ni sam predsjednik \ukanovi} ne vidi razlo-
ga za zabrinutost jer do njega „nije stigla niti jedna nedoumica bilo kog iz
vr ha stranke vezana za suverenost". Nezavisni politi~ar Novak Kilibarda
sm atra da je po srijedi Marovi}eva ekvilibristika, „okruglo pa na }o{e",
kako bi se „zavarao neprijatelj", i da }e, kada bude trebalo, „Marovi} stati
uz \ukanovi}a". Ukoliko se to ne desi, onda je kriv sam predsjednik jer
„nije vidio ko mu sve vrijeme podlokava temelje politike", zaklju~uje Ki l i -
b arda.
Kada su januara 1998. Predrag Bulatovi} i Zoran @i`i} uhva}eni na
djelu, u poku{aju ru{enja dr`ave, prosto molili vlast da ih uhapsi, isprije~io
se Marovi} i samo njemu znanom metodom ubijedio \ukanovi}a da „ne
zapo~inje svoj mandat hap{enjem opozicije". Na prvoj ozbiljnijoj provjeri
nove vlasti, lokalnim izborima u Herceg Novom i Podgorici, Marovi} je
predvodio izborni tim DPS-a na primorju i izgubio. Na ponu|enu ostavku
vrh stranke je uzvratio da je „Marovi} previ{e ugradio sebe u crnogoski
demokratski projekat da bi se sada bavili ne~im {to za nas nije prioritet".
Nakon toga do{lo je i do krize vlasti na dr`avnom nivou. Marovi}evi mez-
imci iz Narodne stranke iza{li su iz vlade, liberali su ponudili podr{ku
Vujanovi}evom kabinetu kako bi se organizovao referendum, ali Marovi}
je uzvratio: „Vladi je potrebna podr{ka u narodu, a ne u parlamentu".
Ponudio je, skromno, i rje{enje: „Ja sam za izbore, ali odluka o tome nije u
mojim rukama". Onaj ko je odlu~ivao raspisao je izbore koji su u stvari bili
referendum. Zahvaljuju}i opet strategiji ideologa Marovi}a, na `estoku
kampanju „ravnogoraca" koji su udarili na „dukljane", protivni~ka strana je
odgovorila lagodnom i postmodernisti~kom pri~om o „novoj osje}ajnosti".
I opet poraz. Kasnije je, predsjednik \ukanovi}, analiziraju}i rezultate, kao
jedan od klju~nih razloga neuspjeha naveo „lo{u procjenu" da se u kam-
61
panju u|e kao da se radi o uobi~ajenim izborima, „dok je druga strana i{la
na njih kao da se radi o referendumu".
Sli~no je i danas. Marovi} bi se lako odrekao programa koji je sam pisao.
Opet u ime vi{ih ciljeva: „Onaj ko ostane izolovan, bi}e zaboravljen".
Evropi se ne mo`e re}i NE zaklju~uje Marovi}, jer „biti u Evropi ne zna~i
samo o~ekivati pomo} i kredite nego i prihvatiti evropske standarde i
uva`iti pravila me|unarodnih integracija". Jedan beogradski karikaturista
je ovih dana naslikao trojanskog konja pod prozorom predsjednika
\ukanovi}a u koji [o}, Bulatovi} i Kroford poku{avaju da uguraju
Marovi}a. Da li }e uspjeti? Na takve dileme i spekulacije Marovi} je znao
da odgovori: „Gospodin \ukanovi} i ja imamo odnose visokog
me|usobnog povjerenja i privr`enosti plemenitim ciljevima napretka Crne
Gore". Ili pateti~nije: „Gospodin \ukanovi} i ja smo prijatelji. U to li~no i
iskreno vjerujem". Mada je svoj odnos visokog povjerenja prema Marovi}u
pokazivao konkretnim ~injenjem, i \ukanovi} je ponekad znao da, javno,
uzvrati tu ljubav: „Sa Svetozarom Marovi}em me povezuje iskreno pri-
jateljstvo, primjereno me|usobno uva`avanje i izuzetna bliskost politi~kih
stavova". Postoji jo{ jedna nit, neki }e re}i, najja~a koja ve`e dva prva ~ovje-
ka vladaju}e stranke u Crnoj Gori – nekada{nji biznis. U svojoj ispovijesti
„Nacionalu" Sre}ko Kestner, protagonista duvanske afere, pri~a kako je na
Suboti}evom platnom spisku bio i Svetozar Marovi}. „Mjese~na apana`a
mu je bila 100 hiljada maraka, samo da bude miran. To mu je bila nagrada
za nemije{anje". Uz to, „Nacional" je pisao kako Marovi} voli skupocjene
satove i kako mu je, navodno, Stanko Cane Suboti} kupio stan u Parizu.
„Dan" }e kasnije ironi~no pisati kako je Marovi} oti{ao na lije~enje alergije
ba{ u Pariz „zbog u{tede na tro{kovima smje{taja". Na sve ove optu`be vis-
preni Budvanin je odgovorio u jednoj re~enici: „Kada bi i{ta od toga {to
pi{e ’Nacional’ bilo ta~no, ja bih odmah podnio ostavku". I svi su pov-
jerovali – ako je suditi bar po reakcijama skup{tinske komisije, medija,
opozicije koji su naprasno zaboravili na Marovi}evu epizodu. On sam,
62
negdje davno, rekao bi: „Idealni kora~aju nebom – zemljom idu gre{ni
ljudi".
Krajnji zaklju~ak bi bio da je nezahvalno prognozirati kojem }e se
carstvu prikloniti Marovi}. Tim prije {to i sam ka`e kako „u prijateljstva
vjeruje" ali ga „prijateljstva ne zarobljavaju". Kada bi njega samog pitali na
koju }e stranu oti}i, on bi, sasvim sigurno, odgovorio: „Mudri ljudi nikada
ne `ure i nikada ne oklijevaju".
63
Predrag Bulatovi},lider SNP-a
VJE^ITI PE\A
64
U Milo{evi}evom „najljep{em zatvoru na svije-tu" Predrag Bulatovi} je bio glavni povjerenik za 6podgori~kih mjesnih zajednica, kod Ko{tunice jenapredovao do glavnog ~uvara minimalne federacijeu Crnoj Gori, dok pod Solanom o~ekuje funkcijugaranta mira i sprovo|enja moratorijuma na refer-endum. Nakon isteka dvije, pet, odnosno 10 godina,ne bi bilo iznena|enje da ba{ Bulatovi} bude taj kojice saop{titi radosnu vijest - da je moratorijimzavr{en i da od referenduma nema ni{ta
Kada `eli da poklopi i jednu i drugu stranu podijeljene Crne Gore, da
pomije{a bijelo i zeleno, osvoji i Cetinje i Berane, Pe|a se po`ali kako ga
„srpski nacionalisti sumnji~e da je separatista", a sami separatisti optu`uju
da je „Srbin i unitarista". Lideru SNP-a je, naravno, nezgodno zbog tih
neosnovanih optu`bi jer on nije „ni jedno, ni drugo". Bulatovi} tvrdi da je
u politi~kom smislu sljedbenik ideja pokojnog mu djeda Rado{a „koji se
zalagao za zajedni~ki `ivot Srbije i Crne Gore", ali je smatrao da je 1918.
uspostavljen „karakter veze koji nije povoljan po Crnu Goru". Rado{
Bulatovi} je zbog tog (ili nekog drugog) „karaktera" izgubio `ivot – oti{ao
je u komite gdje su ga ubili srpski `andarmi. Unuk Predrag je sa~uvao
uspomenu na svog djeda, nastavio njegovim putem – da brani Crnu Goru,
ali ne od unitarizma, ve} od separatizma: „Na{a partija je najja~a partija u
federaciji i ki~ma Crne Gore za o~uvanje federacije"- ka`e Bulatovi}. Zato je
za njega, „\ukanovi}ev re`im separatisti~ki", samostalni nastup ministra
inostranih poslova Crne Gore u UN „sramotan ~in kojim se kr{i Ustav", a
referendum „jednostrani akt sa nesagledivim posljedicama po gra|ane
Crne Gore".
65
Za razliku od svog djeda koji je po predanju bio Srbin, Predrag
Bulatovi} se izja{njava kao Crnogorac. Ali, da to ne bi zaparalo u{i njegov-
ih pristalica, ima i dodatak: „Kad ka`em Crnogorac, to zna~i da znam ko
mi je bio djed i pradjed i da sam duboko svjestan svojih korijena i pori-
jekla". Nije te{ko primijetiti da je Momir Bulatovi}, pozivaju}i se na svoju
babu Janicu, istu stvar odredio mnogo jasnije: „Meni je ime crnogorsko, a
prezime srpsko" – glasila je poznata definicija. „Kakav je Predrag
Crnogorac pokazao je pred skrivenim mikrofonom Slobodana Milo{evi}a",
govorio je svojevremeno Milo \ukanovi}, aludiraju}i na ~uveni „susret na
kanabeu", u Belom dvoru, kada je na Milo{evi}evu zamjerku za{to nema
mitinga u Podgorici uo~i lokalnih izbora, Pe|a, u pola glasa, izustio: „Do{li
smo ovdje da se dogovorimo".
[to se vjere ti~e, lider SNP-a ide u korak sa savremenim trendovima:
„Da li je neko vjernik ili ne to je intimno pitanje i ja sam protiv zloupotrebe
vjere u politi~ke svrhe". Bulatovi} je, ka`e, posebno osjetljiv na izra`avanje
nacionalne netrpeljivosti prema Muslimanima i Albancima: „To je za mene
apsolutno neprihvatljivo"! Kad zatreba, a to obi~no biva oko tzv.
pravoslavne Nove godine, Pe|a se vrati na stare staze manipulacije na{im
intimnim (vjerskim) osje}anjima, {to ovako pravda: „Veza religije i
politi~kih partija postoji zato {to ne `elimo da gledamo falsifikovanje istori-
je sa ciljem promjene dr`avnog i nacionalnog identiteta".
Lider SNP-a i njegova stranka neumorno rade na o~uvanju
jugoslovenske federacije. „Dr`ava je iznad partijskih interesa" – tom formu-
lom Bulatovi} obja{njava i raniji savez SNP-a sa Milo{evi}em i sada{nji sa
Ko{tunicom. „Koaliciju Zajedno za Jugoslaviju neki optu`uju da radi u
interesu Srbije, {to je neta~no – mi radimo u interesu gra|ana Crne Gore, a
nijesmo protiv interesa Srbije", obja{njava Bulatovi}.
Me|utim, on smatra da je za svoj rad nedovoljno nagra|en jer njegova
66
ukupna primanja, kao poslanika u Podgorici i Beogradu, iznose oko 900
maraka: „Za pobolj{anje standarda treba prije svega da se zahvalim ocu
koji se u Kola{inu bavi poljoprivredom", ka`e Pe|a. Tvrdi da bi finansijski
„mnogo bolje pro{ao" da je umjesto politike odabrao struku i „valorizovao
znanje svojevremeno jednog od najboljih studenata Ma{inskog fakulteta u
Podgorici". U Beogradu, obrnuto, smatraju da je Pe|a preskup.
„Bulatovi}ev boravak u Beogradu ko{ta dr`avu 884, 4 marke", obznanjuje
beogradska {tampa, protestuju}i {to lider SNP-a „u najskupljim beograd-
skim hotelima za 4 no}enja potro{i vi{e od deset prosje~nih plata u Srbiji".
Po{to mu pravdanja u stilu „pi}e pla}am sam" ne poma`u, Pe|a pote`e
glavni adut, opstanak federacije, pa ka`e: „Ako `elite, ja }u odmah da se
spakujem za Podgoricu i ne}u vi{e da dolazim u Beograd".
Predrag Bulatovi} jednostavno ima rje{enja za sve situacije. Uo~i sep-
tembarskih izbora u Srbiji na kojima je pao voljeni vo|a tvrdio je kako }e
„Slobodan Milo{evi} sigurno pobijediti", ali kada se desilo obrnuto, prvi je
uskliknuo: „Pao je SPS, na redu je DPS". Da je Milo{evi} opstao, Pe|a bi bio
{ef logora u Crnoj Gori, ovako postao je miljenik nove vlasti u Beogradu
kao „umjeren politi~ar sa smislom za realnost" (\in|i}). Nakon takvog ras-
pleta gledamo istu sliku – kad treba, Pe|a se kune u federaciju, kad DOS
pritisne, povu~e se na rezervni polo`aj u Crnu Goru. „Predrag Bulatovi} je
Milo \ukanovi} iz 1998", ocjenjuje njegov koalicioni partner (na lokalnom
nivou), radikal Aleksandar Vu~i}. Sli~nu opasku iznosi i Vojin Dimitrijevi}
~ije analize pokazuju da se „Bulatovi} opasno pribli`io \ukanovi}u i preti
raspadom federacije". Takvu bojazan Beograda poja~ava iskaz
Bulatovi}evog portparola Koprivice koji ka`e: „Na{ predsjednik `eli da
zastupa Crnu Goru u Podgorici i Crnoj Gori, a ne u Beogradu". Iako je bio
vidljiv otklon aktuelnog lidera SNP-a od stava njegovog prethodnika i
prezimenjaka „Jugoslavija bez alternative", prije bi se moglo re}i da se radi
o vje{tijem pozicioniranju nego li o su{tinskoj razlici. Kao u doba Milo { e v -
i }a, tako i danas, Predrag Bulatovi} igra na obije karte: i u zajedni~koj dr ̀ -
67
a vi i u nezavisnoj Crnoj Gori on se nada predsjedni~koj kandidaturi, i to sa
po djednakim {ansama na uspjeh. „Li~no nijesam zainteresovan da budem
ka ndidat za predsjednika Crne Gore", pravda se Bulatovi}, ali „u slo`enim
po liti~kim odnosima li~no opredjeljenje ili zainteresovanost ne dominira".
In t eres dr`ave je opet preovla|uju}i: „Zarad opstanka dr`ave, mi smo sp r -
e mni na sve", poru~uje lider SNP-a.
Jedino oko ~ega nema kompromisa kada su SNP i njen predsjednik u
pitanju je izru~enje ha{kih optu`enika Tribunalu. Bulatovi} smatra da su to
bili „patrioti koji su branili onu Jugoslaviju od nasilne secesije". Zato ka`e:
„Niko se ne}e proslaviti ako Slobodana Milo{evi}a, Radovana Karad`i}a i
Ratka Mladi}a izru~i Ha{kom tribunalu". Na pritiske iz DOS-a u koje je, u
kriti~noj fazi, uklju~en i poglavar Srpske crkve u Crnoj Gori, Bulatovi} je
`estoko uzvratio: „Neka Amfilohije javno saop{ti da ni pseto ne bi predao
Hagu, pa poslije neka ka`e da taj zakon treba da podr`imo". Pe|a nije
popustio, ali to nije pomoglo ~ovjeku za koga je govorio: „Svaka ~ast
svakome ko je bio uz Slobodana Milo{evi}a svih ovih godina, niko toga ne
treba da se stidi". Milo{evi} je zavr{io u zatvorskoj }eliji, a Bulatovi}, potre-
sen, re~e: „Ovo je kraj koalicije sa DOS-om. Poslije ovoga vi{e nema razgov-
ora". Me|utim, kako i sam priznaje „razgovarati se uvijek mora jer pu{kom
se ni{ta ne rje{ava". Milo{evi} je isporu~en, Karad`i} i Mladi} su u bjekstvu,
[ain, Vlajko, i ostali iz „beogardske ~etvorke" i „vukovarske trojke", ~ekaju
let za [eveningen, a Bulatovi} i dalje razgovara oko saradnje sa Hagom. I
ne popu{ta – zakon da, ali izru~enja nema, bar ne sa saveznog nivoa gdje
SNP vr{i vlast.
O referendumu Bulatovi}, opet, ima fleksibilan stav. Ponekad je „za",
mnogo ~e{}e „protiv". Posljednja izjava glasi: „I da Solana sjutra ozna~i kraj
dijaloga, nema {anse, ni u maju, ni u prvoj polovini godine da u Crnoj Gori
bude referenduma". Bulatovi}u ne odgovara ni moratorijum na referen-
dum ako to zna~i „zadr`avanje postoje}eg stanja" i zamrzavanje svih onih
68
funkcija „koje je Crna Gora neustavno preuzela". U protivnom, „ako se `eli
posti}i dogovor o preure|enju federacije uz moratorijum na referendum od
pet godina, onda je to za mene prihvatljivo".
U Milo{evi}evom „najljep{em zatvoru na svijetu" Predrag Bulatovi} je
bio glavni povjerenik za 6 podgori~kih mjesnih zajednica, kod Ko{tunice je
napredovao do glavnog ~uvara minimalne federacije u Crnoj Gori, dok pod
Solanom o~ekuje funkciju garanta mira i sprovo|enja moratorijuma na ref-
erendum. Nakon isteka dvije, pet, odnosno 10 godina, ne bi bilo iz n e n a | e -
n je da ba{ Bulatovi} bude taj koji }e saop{titi radosnu vijest - da je morat o -
r ijim zavr{en i da od referenduma nema ni{ta.
69
Dragan [o},predsjednik Narodne stranke
S ^IVILUKA NA ^IVILUK
70
„Ta partija `rtvuje sve osim vlastitih interesakoje najbolje ostvaruje kroz mehanizme vlasti" –iako se ove rije~i Dragana [o}a odnose naKrivokapi}ev SDP, mnogi u njima, u stvari, prepoz-naju upravo Narodnu stranku
Kada su, gotovo uglas, prvaci Narodne stranke svoje posrnu}e na
nedavnim lokalnim izborima prokomentarisali rije~ima „dobro je {to smo
ostali `ivi", malo ko je razumio poruku. Njihovim takmacima, ali i ukupnoj
politi~koj javnosti je laknulo kada je stiglo poja{njenje. Naime, radilo se
samo o metafori. „Na{a se stranka na{la ukr{tena izme|u sinhronizovane
akcije DPS-a i na{ih koalicionih partnera SNP-a i SNS-a, zato ovaj rezultat
mo`emo tretirati kao uspjeh", objasnio je lider NS Dragan [o}. Time je
poraz pretvoren u pobjedu. Takav usud Srbe prati od Kosova. A narodnj a -
ci ne kriju porijeklo: „U Crnoj Gori `ivi srpski nacionalni osje}aj i crnogors-
ka dr`avotvorna svijest".
Kilibarda se nije slagao sa vra}anjem na ’90. Predvi|ao je: „Narodna st -
r a nka nema budu}nosti u desnom skretanju, ali gospoda potpredsjednici
su se opredijelili za nacionalisti~ko-populisti~ki oblik stranke i vrijeme }e
po kazati ko je bio u pravu". Kilibarda je izgubio, ali rezultati ovih izbora
go vore da gubi i Narodna stranka. Da je ostao Novak, u tako nizak rejting
st ranke bi moglo da se sumnja, ali on ne bi mogao da se i doka`e jer bi, um -
71
j esto kosovske pogibije, iskusni Kilibrda izabrao mirnu koalicionu vezu u
kojoj broj mandata vi{e zavisi od vje{tine pregovara~a nego li, kao kod sa -
m ostalnog istupa, od volje bira~a. Ili kako bi sam [o} svojih 11 poslani~kih
mjesta objasnio koalicionom partneru @i`i}u kada se ovaj pobuni da u Sk -
u p {tini ima prvi{e narodnjaka: „Ako ste ne{to pristali da platite, ne mo`ete
po slije da ka`ete da ne}ete da platite".
Na zvani~nom sajtu Narodne stranke mo`e se pro~itati da je ona
osnovana sa ciljem „da okupi ljude razli~itih profila, obrazovane i
sposobne da se uhvate u ko{tac sa problemima na{eg dru{tva". Na
istom mjestu skromna biografija lidera stranke dovodi u sumnju ovak-
vo zalaganje. Naime, prije ulaska u politiku Dragan [o} je ubilje`io
samo jednu profesionalnu karakteristiku – pravnik u preduze}u
Industrijaimport, Podgorica. Ne pominju se djela, istra`ivanja, knjige,
projekti, strani jezici... Umjesto toga [o} je dosta ~itao: „Dostojevski je
moj omiljeni pisac", hvalio se u parlamentu kada je trebalo ostaviti
dojam intelektualne superiornosti. Neki su ga profesori maternjeg jezi-
ka, me|utim, hvatali u pade{kim gre{kama i stilskom siroma{tvu. To
potvr|uje i pomenuti sajt narodnjaka koji veli~a lik i djelo aktuelnog lid-
era. Tamo stoji da predsjednika [o}a prate „dugo ~ekani aplauzi" koji se
kasnije pretvaraju u „odu{evljenje i euforiju". A evo i kako nepoznati
autor opisuje govor lidera NS: „Ti{inu je prekidao umjeren i odmjeren
glas koji je narodnja~kim srcima unio novu snagu, pri tom ne zaboravl-
jaju}i pro{lost i budu}nost, pozivaju}i na dalji, jo{ uspje{niji rad, i sve
prisutne na koktel, neposredno poslije sve~ane Skup{tine".
Smatraju}i Vuka Karad`i}a jednim od najumnijih Srba, Dragan [o} je
us vojio jednu njegovu misao kao moto svog politi~kog anaga`mana: „Je d -
i ni obraz dr`avnika je dobro njegovog naroda". Zato je Predragu Bu l a t o v i-
}u znao da skre{e u brk: „Kosovo ste sramno predali, uzaludno je `rtvovan
na rod, potpisana je kapitulacija. Pozivali ste druge da ginu, a sami ste se kr -
72
i li". Odbijao je pozive Milo{evi}evih generala za rat protiv NATO saveza,
sm atraju}i da „vojska time samo demonstrira silu" jer „njoj ljudi ne treba-
ju, po{to nema ni hrane, ni zaliha da ih dr`i u kasarnama". Prvaci SNP-a su
ga zbog toga obilje`ili epitetom „verbalnog antipatriote ili kako se to u Cr -
n oj Gori zove – izdajnika". U to vrijeme [o} nije bio blagonaklon ni prema
pr vacima DOS-a koji su figurirali kao alternativa beogradskom re`imu.
„Padom Slobodana Milo{evi}a ne padaju svi na{i nesporazumi", tvrdio je
[o} i tra`io od prvaka DOS-a da se unaprijed obave`u „da se ni na koji na -
~ in ne}e uplitati u unutra{nja pitanja Crne Gore, niti }e bilo kojim aktom
po dsticati njene unutra{nje dileme". Novopostavljenog predsjednika SRJ
Ko {tunicu je upozoravao „da ne ponovi gre{ke Slobodana Milo{evi}a i sa
ma njinskom Crnom Gorom poku{ava srediti odnose izme|u dvije repub-
like". Dugo je smatrao, ~ak i nakon izlaska iz vlasti, da je „najbolje rje{enje
da se o dr`avnom statusu Crne Gore izjasne njeni gra|ani". U avgustu
2001. je konstatovao: „Postoji samo jedan na~in da se rije{i dilema oko dr ̀ -
a vnog statusa, a to je referendum".
[o} je zamjerao DPS-u {to je preuzeo program SDP-a. Zato je Narodna
stranka napustila vladu uz kratko obrazlo`enje svog predsjednika:
„Ne}emo zbog nekoliko ministarskih fotelja da `rtvujemo na{a temeljna
zalaganja". Ali, jed prema manjem koalicionom partneru SDP-u, pokazivao
je narodnja~ku `al za izgubljenim. [o} je tvrdio kako su socijaldemokrate
parazitska stranka koja „ne bi postojala na crnogorskoj politi~koj mapi da
je DPS nije uveo u parlament", kao i da „ta partija `rtvuje sve osim vlasti-
tih interesa koje najbolje ostvaruje kroz mehanizme vlasti". Mnogi su u
ovim rije~ima lidera NS upravo prepoznali narodnjake same. Na talasu
postrevolucionarnih emocija u Beogradu, podr{ke frustriranog Zapada
Milo{evi}evim nasljednicima, sjaja koji nekada{nja metropola ostavi na
svakog provincijalnog do{ljaka – prvaci Narodne stranke su zaklju~ili da je
Beograd njihova {ansa, mnogo ve}a nego Podgorica, da je tamo ve}i i kola~
vlasti, i da samim tim sve karte treba baciti na tu stranu.
73
Spekulisalo se da je u tom zaokretu Narodne stranke, [o} dugo bio
uzdr`an, ~ak mnogo bli`i Kilibardi nego „mladobosancima" Drecunu i
Popovi}u. Isti izvori su tvrdili da je [o} pridobijen ustupanjem predsjed-
ni~kog mjesta. Bilo kako bilo, od „izdajnika srpstva", lider NS je preko no}i
postao njegova perjanica i za{titnik. Momir i Pe|a su dobili dostojnu zam-
jenu: „Tvrdim da referendum ne}e mo}i da se realizuje, ne}e biti legitiman,
ne}e mo}i da se izvede vi{e od polovine bira~kog tijela, ne}e biti me|unar-
odno priznat, a Crnu Goru }e uvesti u novi krug prepirki, razdora, tenzija",
govorio je [o}. Imao je i apokalipti~nija predvi|anja: „Nezavisna Crna Gora
}e podijeliti crnogorsku zemlju na bratsva i plemena, na sjever i jug, podi-
jeli}e se porodice, stvoriti mogu}nost za nove ratove, kao i za sankcije
me|unarodne zajednice". Narodnjaci su se legitimisali kao direktni pred-
stavnici EU u Crnoj Gori, na stalnoj vezi sa zvani~nicima u Briselu, {to se
nije moglo prepoznati i u njihovom obra}anju gra|anima: „Karta Velike
Albanije zahvata zna~ajan dio crnogorske teritorije", tvrdio je lider NS,
predskazuju}i mogu}i rat „jer nezavisnu Crnu Goru ne podr`ava ve}ina
pravoslavnog `ivlja". Kako svaka nacionalisti~ka politika poku{ava sop-
stveno lice sakriti izmi{ljanjem neprijatelja na suprotnoj strani, tako su [o}
i njegovi saborci proizveli Dukljane kao „najve}u opasnost koja se nadvila
nad Crnom Gorom": „Dukljanska koalicija je najgora po{ast i najve}i nepri-
jatelj kojeg je Crna Gora ikada u svojoj istoriji imala", poru~ivao je, u
trenucima nadahnu}a, predsjednik NS.
Iako je tvrdio da kod \ukanovi}a ne postoji volja da se napravi bilo
kakav kompromis, izrazio je zadovoljstvo nakon potpisivanja Beogradskog
sporazuma. „\ukanovi} se zaustavio na ivici provalije i mi to pozdravl-
jamo", bila je prva reakcija lidera narodnjaka nakon 14. marta. Uz konstat-
aciju da je „Sporazumom realizovan program Narodne stranke", [o} je
pozvao koalicione pratnere u nove radne pobjede – na lokalnim, predsjed-
ni~kim i vanrednim parlamentarnim izborima. Sve do, kako bi rekao,
74
„kona~nog poraza posljednjeg diktatorskog re`ima u Evropi". Me|utim,
ve} na prvoj stepenici tako ambiciozan plan se spotakao. Nakon lokalnih
izbora, one parlamentarne sada niko ozbiljan ne pominje, o zajedni~kom
predsjedni~kom kandidatu kojeg je pri`eljkivao Dragan [o}, razmi{lja,
izgleda, samo Ratko Kne`evi}, dok posljednji diktatorski re`im (sa ili bez
navodnika) stoji kao nikada do sad. Narodnjacima su koalicioni partneri
postali ve}a mora nego re`im Mila \ukanovi}a. [o} nema mnogo izbora –
ako iznova presko~i u novi-stari DPS-SDP tabor, rizikuje da potvrdi ocjenu
Miodraga Vukovi}a da je NS „~iviluk partija" koju, po potrebi, skida sa tog
mjesta ko stigne. U suprotnom, ostane li dosljedan po{tovanju programa i
principa, ako ne ~itava stranka, a ono bar njen lider [o}, uskoro bi mogao
zavr{iti u politi~koj penziji, udubljen - kako je zami{ljao Andrej Nikolaidis
- u romane dukljanskog knjaza Jevrema Brkovi}a.
75
@arko Rak~evi},politi~ar u odlasku
NAPU[TANJE BRODA
76
Od svih politi~ara koji su prodefilovali crnogo rs -kom politi~kom scenom, @arko Rak~evi} ima najman-je razloga da ode pognute glave. Ni ratno hu{kanje spo~etka devedesetih, ni zlo~ini i razaranja koji su usli-jedili nakon toga, ni kriminal i korupciona{ke afere, niizdaja i kolaboracija, ni{ta od svega toga {to je u man-joj ili ve}oj mjeri „krasilo" ostatak na{e politi~ke elitene mo`e se pripisati donedavnom lideru SDP-a. Ipak,on odlazi pora`en – cilj njegove politi~ke borbe, samo -sta lna i demokratska Crna Gora, ostaje neostvaren,{to ga ~ini odgovornim onoliko koliko je participirao ukreiranju te politike, bilo kao opozicionar ili ~ovjekvlasti. A to nije malo
Iako je tek prevr{io 40-tu, @arko Rak~evi}, doskora{nji lider
Socijaldemokratske partije, odlu~io je da si|e sa politi~ke scene. „Predugo
sam u politici. To je po principu ’dala baba dinar da u|e u kolo, a dva da
iza|e’. Jedan zna~ajan korak sam ve} napravio, povla~enjem sa mjesta
predsjednika SDP-a, a kada dovr{im dio obaveza u vladi onda se nadam da
}u i taj drugi – da }u se povu}i sa te prve linije fronta". Rak~evi} se potru-
dio da ovo svoje, nedavno dato obe}anje i ispuni. Pro{le nedjelje je saop{tio
da prestaje sa aktivnim bavljenjem politikom. Kada gleda u budu}nost,
stvari mu izgledaju ovako: „@elim da povratim slobodu. Imam kamenu
ku}u na Skadarskom jezeru, barku, nekoliko bubnjeva, dvije ili tri mre`e,
tako da u ljepoti i miru Karu~a mogu da kombinujem kupanje, ribolov i pri-
ganje ribe". A u radno vrijeme osta}e u poslu koji mu je obezbijedio da
bude „ekonomski nezavisan ~ovjek". „Ve} 15 godina sam u privatnom
biznisu, prvih godina sam sa bratom od strica imao pekaru, a od ’92. s ocem
vodim gra|evinsku firmu ’Sajo’, i to mi je osnovno zanimanje", ka`e on.
Ali, kakav bi Crnogorac (a on tu nema dileme) @arko Rak~evi} bio kada ne
bi zabu{avao na poslu. Naime, on priznaje da }e te{ko mo}i da odoli a da
77
„makar uru vremena dnevno ne gluvari" – ispijaju}i kafe u „Ma{i" ili
„Grandu".
Kada sagledava razloge za povla~enje, Rak~evi} potencira jedan: „U
politici ste ~esto u prilici da slu{ate muziku, nekad i da igrate po notama
koje vam nijesu pri srcu". Dok je bilo jakih motiva, kao borba protiv ratne
histerija i zlo~ina, ili kasnije pristajanje u front za nezavisnost Crne Gore,
kompromisi su mogli da se prave a li~na `rtva lako podnosi. Sada, kada se
ratnom projektu Velike Srbije sudi u Hagu, a doma}i zadatak vezan za
samostalnost Republike je odlo`en u neku od fascikli briselske adminis-
tracije, te{ko je na}i povod za dalji anga`man. „Mislim da je trebalo krenu-
ti trnovitim putem i raspisati referendum. Svjesni smo da se na to ne bi
blagonaklono gledalo u me|unarodnoj zajednici, ali je potpuna neistina da
bi nam to donijelo sankcije", komentarisao je lider SDP-a \ukanovi}evo
potpisivanje Beogradskog sporazuma. Za razliku od liberala koji su horski
skandirali „izdaja", esdepeovci su cijenili da se radi o „lo{em potezu u
klju~nom momentu za Crnu Goru". Sam Rak~evi} je govorio: „Vjerujem da
je predsjednik \ukanovi} iskreno za nezavisnost, ali mislim da je ovom pri-
likom napravio gre{ku. Ja i on o~ito razli~ito procjenjujemo {ta nose tri
naredne godine".
Iako je vapio da se sa~uva suverenisiti~ki blok „jer bez njega se gubi
svaka nada", i sastavi novi kabinet, Rak~evi}u je izgledalo da }e godine
reformi, velikih isku{enja i odricanja, potro{iti svaku vladu, ma kako ona
zdrava i sposobna bila. „Isprazna socijalna demagogija na{ih oponenata
mo`e u~initi da za tri godine padne raspolo`enje za nezavisnost". Zato je
odlu~io da ode. Rak~evi} je u ovih 12 godina bio veoma va`an ~lan posade
in dependentisti~kog broda. Bio je svjestan da nije za kapetana pa se nije ni
tr udio da zauzme tu poziciju. Zato sada mo`e lak{e da napusti brod koji to -
ne. Na{ kapetan, ili kako se ra|e ovdje zove gazda, ostaje na palubi, do po -
s l jednjeg, po{tuju}i nepisano pravilo da kapetan i brod dijele istu sudbinu.
78
„Bez ozbiljnih rezova, sa istim ljudima, na isti na~in, uz posmatra~e i kri-
tizere sa tribina, projekat Crne Gore bi}e doveden u pitanje", znao je da
ka`e Rak~evi}. Me|utim, bez odjeka. Pri prvom poku{aju da se suzbije siva
ekonomija i presijeku kanali {verca, naletio je na neprobojan zid. Nemo}an
da stane na put „krupnim ribama" i „mo}nim klanovima" koji „ve} dugo
koriste tr`i{te cigareta u Crnoj Gori", Rak~evi} je samo konstatovao:
„Suzbijanje sive ekonomije je te`ak proces jer ugro`ava interese jednog
broja ljudi koji ostvaruju ogromne profite, dodu{e manje nego prije neku
godinu". Ovim izjavama je zaslu`io pa`nju tragikomi~ne parlamentarne
komisije za „Nacional", na ~iji je poziv za svjedo~enje znao da uzvrati:
„Apsurdno je da pojedinci i partije koji su svojom politikom doveli do izo-
lacije, raspada privrede, crnog tr`i{ta, a onda {verca, glisera, kamiona,
aviona, dakle, da kreatori, sau~esnici, pristalice ili posmatra~i, svejedno, te
politike i tog posla, sada povezuju Rak~evi}a i SDP sa svim tim". Odbio je
da u~estvuje u tom „teatru apsurda". Kao i onom gdje \ukanovi} nakon
konstatacije da nam je potrebno novo vrijeme i novi ljudi, za mandatara
predla`e Filipa Vujanovi}a. Nije trebalo mnogo mudrosti da se izvede
logi~an zaklju~ak na tragu onog ~ega se pribojavao sam Rak~evi} – dakle,
da se `eli produ`iti „bez ozbiljnijih rezova i sa istim ljudima".
U ideolo{kom pogledu Rak~evi} je ~isti skojevac, {to ni sam ne pori~e:
„Ja sam Titov pionir. Ispada da vi{e u Crnoj Gori nema Titovih pionira,
iako se sje}am idolopoklonstva gotovo svih ovih koji su danas na politi~koj
sceni". Zato je dugogodi{nji lider SDP-a osje}ao ~estu potrebu da naglasi i
ravnopravno raspodijeli odgovornost zara}enih strana za zlo~ine koji su se
de{avali u okru`enju. Tako je ponekad upadao u zamku da d`elata izjed-
na~i sa `rtvom, da uz Milo{evi}a pomene Izetbegovi}a, mnogo ~e{}e
Tu|mana. Sve to je li~ilo na nekada{nju ideolo{ku komisiju CK koja je
nalazila „unutra{nje neprijatelje" podjednako i istovremeno u pripadnici-
ma svih naroda, kako se neki od njih ne bi osjetio prozvan ili ugro`en. Ilija
79
Vujo{evi}, taj i neke sli~ne Rak~evi}eve simptome obja{njava Andri}em
koji je na jednom mjestu napisao da se uvijek klonio „ljudi koji pokazuju
pretjeranu brigu za op{ti interes ili li~nu ~ast" jer se gotovo uvijek pokazi-
valo da se radi o sebi~nim osobama, „tvrdog srca i grube kratkovidosti".
@arko se, naravno, ne bi slo`io sa tim, ili ne bar u potpunosti. „Ja sam vrlo
emotivan, ~ak pretjerano. To je stvar temperamenta a ka`u i zvijezda... [to
se mana ti~e, njih imam koliko god ho}ete. Jedna od izra`enijih je {to sam
u`asno tvrdoglav".
Odlaze}i Rak~evi} kao da priznaje da je i umoran, razo~aran i potro{en.
Sam je svjestan da se morao platiti ceh posljednje decenije kad, kako re~e
pjesnik, „za vijek morah `ivjet tri vijeka". „Ja u stvari imam 141 godinu, jer
su ovih 12 godina iza nas bile intenzivnije i te`e nego {to su pasje godine,
koje se ra~unaju kao sedam ljudskih", obja{njava Rak~evi}. On je prvi, ali
sigurno ne i posljednji koji odlazi iz generacije politi~ara koja je obilje`ila
ovo desetlje}e. \ukanovi}, Bulatovi}, Perovi}, Bojovi}, [o}, ~ekaju neku
drugu priliku. Izbori koji slijede na jesen opredijeli}e dinamiku njihovog
silaska.
Od politi~ara koji su prodefilovali crnogorskom politi~kom scenom,
@arko Rak~evi} ima ponajmanje razloga da ode pognute glave. Ni ratno
hu{kanje s po~etka devedesetih, ni zlo~ini i razaranja koji su uslijedili
nakon toga, ni kriminal i korupciona{ke afere, ni izdaja i kolaboracija, ni{ta
od svega toga {to je u manjoj ili ve}oj mjeri „krasilo" ostatak na{e politi~ke
elite ne mo`e se pripisati donedavnom lideru SDP-a. Ipak, on odlazi
pora`en – cilj njegove politi~ke borbe, samostalna i demokratska Crna
Gora, ostaje neostvaren, {to ga ~ini odgovornim onoliko koliko je participi-
rao u kreiranju te politike, bilo kao opozicionar ili ~ovjek vlasti. A to nije
malo.
80
Dva Francuza([irak, Le Pen)
Ponekad predsjedni~ki izbori i u zemljama napre -dne zapadne demokratije iza|u iz kli{ea dosad-nih i anemi~nih de{avanja. Ovog puta za uzbu -|enje se po brinula kolijevka evropske de mo kr a -tije Fr a n c u ska. Tamo je, pored demo kra tskog ka -ndi data [i raka, u drugi, odlu~uju}i krug izbora,pro{ao ma li, jednooki fa{ista Le Pen. Bilo je dir -lji vo gled a ti kako se javnost uznemirila, sko~ilana noge i un ijela [iraka u Jelisejsku palatu. Fra -nc uzi (kao i mi) nemaju nedoumicu koga iza -brati - prevaranta ili fa{istu.
81
@ak [irak,predsjednik Francuske
NAS I SRBA 70 MILIONA
82
Francuzi vole Ko{tunicu jer „gaji kult [arla deGola i ne krije svoju frankofiliju", [irak voli Rusijui otkriva kako je prve pare zaradio u 16. godini, ~u v -a j u}i malog sina jednom „bijelom Rusu" u Parizu,dok su Srbi, nakon ni~im izazvane 15-godi{nje izol -a c ije jedva do~ekali da nekog zagrle, obrazla`u}i to„tr adicionalnim prijateljstvom"
@ak [irak je rano po~eo da zara|uje koru hljeba. Sa 16 godina je uzeo
prvi d`eparac i to kako ka`e „na ruskom". „Bila je u Parizu jedna ruska
porodica onih koje zovemo ’bijeli Rusi’. Oni su imali malog sina i ja sam ga
~uvao da zaradim malo novca". Onda je do{la mladost i [irak se sreo sa jed-
nim ruskim emigrantom koji ga ja nau~io dvije stvari - „da govorim ruski i
da volim ruske pisce". Vrlo rano je po~eo da prevodi Pu{kinovog „Evgenija
Onjegina" i definitivno je postao rusofil. Danas, pola vijeka kasnije, [irak
vidi jo{ dalje od Rusije, on vidi ~itavu Evropu ujedinjenu u „Sjedinjenu
Evropu dr`ava", a ne kako to zagovara njegov njema~ki kolega [reder, u
„Sjedinjene evropske dr`ave". Za takav stav francuski predsjednik ima
obrazlo`enje: „Svako }e zadr`ati vlastitu snagu i identitet, nacije ne}e nes-
tati". Kada mu, na isti na~in zvani~na Crna Gora obrazla`e svoje zalaganje
za me|unarodnopravnim subjektivitetom, [irak bez mnogo uvijanja ka`e:
„Mislim da EU nije spremna da prizna nezavisnu Crnu Goru".
„[irak nije neko ko se prenema`e, ve} odmah ide direktno na stvar. To
djeluje osvje`avaju}e, ali morate staviti sigurnosni pojas dok radite sa njim"
83
– ovako jedan britanski diplomata vidi prvog ~ovjeka Francuske. Njemu je
68 godina, tro{i posljednje mjesece svog prvog predsjedni~kog mandata i
sprema se za martovske izbore koji }e odlu~ivati o novom predsjedniku.
@ak [irak je `ivi dokaz, kako primje}uje „Gardijan", da u Francuskoj stari
politi~ari nikad ne umiru, ve} naprotiv, bivaju unaprije|eni. Sarkasti~no
aludiraju}i na tu svojevrsnu anomaliju, ovaj britanski dnevnik primje}uje
kako se Bler valjao po travi u kratkim pantalonama kada je [irak ulazio u
politiku. Uprkos vreme{nosti (najstariji je od svih lidera EU zemalja), tri
decenije dugoj politi~koj karijeri, brojnim ratovima koje je vodio sa
politi~kim oponentima i medijima, [irak nije izgubio na politi~koj vje{tini.
Jedan njegov sljedbenik ga opisuje kao „popularnog i {armantnog lidera
koji svakog tap{e po le|ima". @an Klod Lemon, njegov dugogodi{nji {ofer,
u nedavno objavljenoj knjizi „20 godina sa njim" otkriva i jo{ jedan detalj
koji mo`e, tako|e, da objasni njegovu dugovje~nost – [irak je ka`e Lemon
„veliki zavodnik", sa „neiscrpnim apetitom za ljubav". Ako mu je vjerovati,
~ovjek tvrdi da je na dan pogibije princeze Dajane u Parizu [iraka bilo
nemogu}e na}i jer je u to vrijeme bio „sa drugom `enom".
Te{ko je pretpostaviti kako na sve to gleda @akova supruga Bernadet,
uglavnom ona je ve} vi{e od 4 decenije uz svog mu`a. Francuzi cijene {to
se vrlo rijetko pojavljuje na javnoj sceni, prakti~no samo jedanput godi{nje
kada pravi humanitarnu kampanju. Imaju dvije k}eri od kojih je u javnosti
prisutna samo Klod – politi~ari i mediji je dr`e za veoma uticajnog pred-
sjednikovog savjetnika iz sjenke. [irakov imid` je dominantno njena kreaci-
ja, zahvalju}i ~emu je, smatraju analiti~ari, [irak pobijedio na pr e d s j e d n i ~ -
k im izborima 1995. godine. I supruga i k}erka Klod prate [iraka kada ide
na odmor. Do pro{le godine to su uglavnom bila egzoti~na mjesta – Ma u r -
i c ijus, Tokio, Njujork… A onda je neki njihov „Nacional" osvanuo sa v e l i k -
im naslovom: „[irak potrosio 3, 1 milion franaka (oko milion DEM) na turi -
s ti~ka putovanja". Saop{teni su i detalji: soba u hotelu na Mauricijusu je pl -
a } ana 6 hiljada maraka za no}, karte za [iraka, njegovu familiji i prijatelje
84
ku povao je voza~ „koji bi do{ao u agenciju sa koferom ke{a, i podigao tik -
e te za razne svjetske destinacije". Postavljeno je pitanje, ne samo za{to to l i -
ko novca, ve} i otkud on. Afera, nazvana „travelgejt" po uzoru na ameri~ki
„votergejt", bacila je sumnju da je [irak korumpiran. Ranije su jo{ mediji sp-
e kulisali i poku{ali dokazati da je [irak za vrijeme 18 godina dugog vo | e -
n j a Pariza sklapao milionske ugovore sa gra|evinskim frimama za izgrad-
nju {kola u francuskoj prijestonici, a da je zauzvrat dobijao mito (pominje
se brojka od 180 miliona DEM) kojim je onda, uglavnom, finansirao rad
svoje stranke RPR (ne{to je, oko 30 odsto, davao i drugim partijama). Sada
je prvi put postavljeno pitanje da li je [irak od tih ugovara imao li~ne ko r i -
s ti. Iako je u obra}anju javnosti na dan osvajanja Bastilje, 14. jul, obe}ao Fr -
a n cuzima da }e im re}i „sve {to `ele da znaju" jer „nema {ta da krije", kada
je do{lo vrijeme za ispitivanje, [irak se pozvao na Ustav: „Ja nijesam obi~an
gr a|anin, kao i svi drugi. Ja imam velike i va`ne odgovornosti koje ne mo -
gu delegirati nikome. Tako ka`e Ustav i po{tujmo ga, iako neke sudije ne
m isle tako", rekao je francuski predsjednik. Sudsko vije}e ve}inski je stalo
na njegovu stranu i, zasad, [irak je ostao van doma{aja istrage.
Po politi~kom ubje|enju [irak je „degolista". Ili, preciznije je re}i, bio
je „degolista". I za posljednje dvije decenije, da bi politi~ki pre`ivio, u~ i -
n io je mnogo toga da se ne ostvari predvi|anje Andre Marloa kako }e mo
„svi mi jednog dana biti degolisti". Ogrije{io se o partijsku ideologiju u
vi {e navrata. Posljednji put mu nijesu oprostili kada je, podr{kom NATO
ka mpanji u SRJ, pogazio jedan od temeljnih principa te politike - anti am -
e r i kanizam.
[iraka njegovi partijski drugovi o~ito nijesu dobro razumjeli – on se
udru`io sa onima koje Ko{tunica karakteri{e kao „fundamentalisti~ke
ameri~ke generale" da bi protiv mrskog neprijatelja djelovao iznutra.
Spasavao je beogradske mostove i crnogorske luke. U~estvuju}i zna~ajnim
snagama u operacijama protiv, kako [irak sam ka`e, „jednog re`ima, a ne
85
jedne zemlje", Francuska je raspolagala mogu}no{}u veta. „Ja sam iskoris-
tio to pravo da sprije~im napade na beogradske mostove", obznanjuje
[irak. „Smatrao sam da je njihovo ru{enje nepotreno, ~ak uvredljivo".
Sli~no je bilo i sa Crnom Gorom. To ne ka`e [irak, ve} ~itamo u „Nuvel
observeru", kroz ispovijest jednog francuskog generala koji tvrdi da je, u
prepucavanju sa Klarkovim glavnim {tabom u Monsu, Jelisejska palata
„naro~ito bila odlu~na da po{tedi Crnu Goru". „@ak [irak, u koordinaciji sa
Lajonelom @ospenom, odbio je sve ciljeve na crnogorskoj teritoriji. Morali
smo da ubje|ujemo Klarka da ne bombarduje srpsku mornaricu ukotvljenu
pored crnogorske obale… Tako je Pariz odbio bombardovanje luke Bar
preko koje je prolazio veliki dio goriva namijenjen za srpsku vojsku.
Amerikanci i Britanci su bili {okirani…", prisje}a se ovaj general.
Uprkos ovim zaslugama, Srbi su [iraka, u odsustvu, osudili na 20 god-
ina robije. Zato je do{ao prije par dana u Beograd, kao prvi sa dugog spiska
osu|enih, da pru`i ruku i stavi pe~at na francusko-srpsko prijateljstvo. Jo{
kada je objelodanjeno da je [irak podijelio par ordena, polo`io vijence na
kalemgdanski spomenik zahvalnosti, o`ivjele su i istorijske reminiscencije
i u Beogradu, jo{ vi{e reklo bi se u Podgorici. Pale su i krupne rije~i u stilu
„Francuska uz Beograd". U nacionalnom zanosu koji im je omiljeno agre-
gatno stanje, Srbi su se ponovo osjetili velikim i va`nim. Ali realnost
pokazuje ne{to sasvim drugo – da iza svake predrasude, pa i ove o fran-
cusko-srpskom prijateljstvu, u politici stoji samo goli interes. Na konkret-
nom primjeru to izgleda ovako: Srbi ne mogu da prebole Du{anovo carst-
vo pa im treba neko ko izgleda velik i mo}an kao {to je Francuska, a
Francuzi nikako da se pomire kako nijesu supersila pa im treba Srbija da bi
simulirali svoj zna~aj i uticaj u regionu i nervirali Njemce i Ameriku. Ono,
me|utim, {to im niko ne brani i u ~emu mogu da zajedno u`ivaju je anti-
amerikanizam: da mrze potro{a~ko dru{tvo, Holivud, Mekdonalds, koka
kolu, Klintona i novi svjetski poredak.
86
I sa Crnom Gorom je, kako ga neki poznavaoci karakteri{u, „`ovijalni"
[irak bio pa`ljiv. I onda kada je {titio njenu obalu i luke, {to je podr`avala
jedna polovina Crne Gore, i danas, kada nam toplo preporu~uje zajedni~ku
dr`avu, sa ~ime ma{e neka druga polovina istog naroda. Ko bi nam ugo-
dio. [to se predsjednika \ukanovi}a ti~e tu su relacije mnogo vi{e ispre-
pletene. Na{ i francuski predsjednik su prijatelji. Obojica su stasiti i obojicu
bije glas da su {armeri. I [irak i \ukanovi} su pri kraju svojih prvih pred-
sjedni~kih mandata. I jedan i drugi ulaze u izbornu godinu pod teretom
niza finansijskih afera. I francuskog i crnogorskog predsjednika neki bi
poslali na sud, ali oni stoje zaklonjeni iza ustava. [irak je, uprkos godinama
i aferama jo{ uvijek popularniji od svog protivkandidata @ospena, dok je
\ukanovi}, opet, urpkos svemu, bar prema anketama, najpopularniji u
Crnoj Gori. Ali i pored toliko sli~nosti ima jedna razlika – [irak ima dr`avu,
a \ukanovi} tek treba da je stvori. Dr`ava i njen predsjednik – u
crnogorskom slu~aju to zna~i da poraz jednog zna~i i poraz drugog. To,
naravno, nije sre}na okolnost ni za \ukanovi}a, ni za dr`avu – ali je tako.
87
@an Mari le Pen,predsjedni~ki kandidat
NA[^OVJEK
88
Kada se bauk fa{izma nadvio nad glavom prosvi -j e}ene Evrope, svi su sko~ili na noge. [irak pozivaFr ancuze da zbiju redove i odbrane demokratske te k -o vine, @ospen tra`i od svojih glasa~a da podr`e onogko jeg preziru, Bleru je „odvratna politika Le Pena jermiri{e na rasizam", dok neimenovani briselski bi r o -kr ata cini~no konstatuje „kako smo uvijek smatralida je Francuska banana dr`ava, a da za to sada im a -mo i do kaz"... . . Sami Francuzi, kojih se sve to naj -v i {e ti~e, pr ed drugi krug predsjedni~kih izbora, suo -~ e ni sa iz b o rom izme|u [iraka i Le Pena, jednost a v -no za k l j u ~ u ju: „Bolje glasati za prevaranta nego zafa {istu". Svaka sli~nost sa ovda{njim licima i do g a -| a jima je – o~ igledna
Balkanski fa{isti zadovoljno trljaju ruke. Njihova „pravedna borba" za
etni~ki ~iste prostore, za svakovrsnu dikriminaciju, za ksenofobiju, za logore,
za zlo~ine, za o~uvanje suvereniteta, za voljenog vo|u, za dinar, za radnike,
za nezaposlene, za marginalne – kona~no je atestirana i u srcu evropske
demokratije. „Nas ~ovek", @an Mari le Pen, moralni je pobjednik prvog kruga
predsjedni~kih izbora u Francuskoj u kojem je porazio socijalistu @ospena i
di{e za vratom neodegolisti [iraku. „Ako je potrebno napraviti kampove za
interniranje, napravi}emo tranzitne kampove u kojima }e imigranti, relativno
udobno ~ekati da se vrate u svoju domovinu", zastra{uju}e poru~uje Le Pen,
nagla{avaju}i kako on samo „ka`e glasno ono o ~emu drugi misle privatno i
}ute"! Autor ~uvene izjave da su nacisti~ki logori za Jevreje „samo detalj u
istoriji Drugog svjetskog rata", za sada{nje francuske probleme pronalazi
adekvatne krivce – imigrante, globalizaciju i korupciju. „Imigracija je isto {to
i okupacija", „stranci su krivi za kriminal i nezaposlenost", „euro je nacional-
na sramota" a „na{ Front svjetionik za sve narode koji `ele da sa~uvaju
nacionalni identitet", ka`e Le Pen. Uznemiruju}e je da je za takve izborne
89
poruke glasalo preko 4 miliona Francuza ili 17, 3 odsto iza{lih bira~a. Jedan
briselski birokrata, cini~no, daje obja{njenje: „Mi smo uvijek tvrdili da je
Francuska banana dr`ava – sada za to imamo i dokaz".
@an Mari le Pen je ro|en 1928. godine i jedan je od najstarijih ali i
najiskusnijih francuskih politi~ara. Djetinjstvo je proveo u malom gradi}u
„francuskog" imena Britanija, koji po veli~ini i geografiji podsje}a na na{
Po`arevac. Od rane mladosti ga prati glas „`estokog momka". Kao
tinejd`er je u~estvovao u lokalnim tu~ama u kojima su sukobljene strane
koristile, ~ak, lance i motke. Sa 24 godine prijavio se u Legiju stranaca i
oti{ao u rat – prvo Indokina, potom Al`ir. Tu~u je nastavio i kad se vratio
u zemlju. U kampanji 1957, kao jedan od prvaka Trgova~ke partije te{ko
strada u sukobu sa politi~kim protivnicima – ostaje bez oka. Me|utim, i taj
gubitak koristi za sopstvenu promociju. Nekoliko godina, poput strasnog
gusara, preko lica nosi crni povez dok njegove pristalice {ire legendu da je
oko u stvari izgubio herojski juri{aju}i na jedan bunker u al`irskom ratu. Za
razliku od na{eg vo|e, Le Pen je na vrijeme ostavio `enu. Pokrenuo je
brakorazvodnu parnicu nakon {to je pozirala za „Plejboj", na {ta je ona
uzvratila da joj je laknulo jer - „bilo mi je dosta Le Penovih ma~o sranja".
Ima jo{ jedna stvar u kojoj Le Pen prednja~i – on je najbogatiji predsjedni~ki
kandidat. Naslijedio je o~evo bogatstvo od 3, 2 miliona eura zara|eno na
eksploataciji cementa. I on sam, po pitanju biznisa, iskazuje svoj „prirodni
d ar" – javnost ga tereti da je zaradio zna~ajne pare na prodaji kaseta sa na -
c i sti~kim pjesmama.
Iako je do`ivljavan kao klovn na francuskoj politi~koj sceni, decenijama
odbacivan kao strano tkivo na bi}u zemlje koja je jo{ 1789. izvojevala pob-
jedu za „jednakost, bratstvo i slobodu", Le Pen je do~ekao svojih pet minu-
ta. „Bira~i se osje}aju ugro`enim pred nezaustavljivim snagama global-
izacije, integracije i slobodnog tr`i{ta rada, pa se zbog toga neki okre}u
konfuznim idejama nacionalnosti, identiteta i kulture", obja{njava
„Gardijan" ishod prvog kruga izbora. „Figaro" objavljuje rezultate
90
istra`ivanja koja govore da su za Le Pena glasali prete`no nezaposleni, rad-
nici i poljoprivrednici, osobe sa ni`im ili srednjim obrazovanjem. Zvu~i
poznato. Kao i demago{ke rije~i Le Pena kojima se obra}a glasa~ima: „Na
socijalnom planu ja sam lijevo, na ekonomskom desno, na nacionalnom –
za Francusku", i zaklju~uje: „Francuska, iznad svega".
Uprkos ~injenici {to od 1958. kada je De Gol formirao Petu Republiku sa
jakim predsjedni~kim sistemom, nije zabilje`eno da je jedan kandidat u{ao
u drugi krug sa toliko malim brojem glasova, te{ko je prenebre}i fakat da
Le Pen, sa svojim rasisti~kim i ksenofobi~nim porukama, uop{te figurira
kao mogu}i izbor jedne od vode}ih zemalja evropske demokratije. „On je
parazit na{e demokratije", ocjenjuju njegovi oponenti. Sam Le Pen ka`e
kako bi imao mnogo vi{e pristalica kada bi bilo „vi{e Francuza". Sli~no
„na{oj", ne tako davnoj akciji, „Fond za tre}e dete". U protivnom, strahuje
lider Nacionalnog fronta, prijeti invazija stranaca: „Kada bude postojala
mre`a gradova stranaca u na{oj zemlji, ne}e vi{e biti francuske nezavisnos-
ti, ne}e vi{e biti bezbjednosti, i mo`e se re}i, ne}e vi{e biti Francuske". Zato
svi Francuzi u jednu dr`avu. „Svi vi koji vjerujete u vje~nu Francusku, vi
mali ljudi, pje{adijci, odba~eni, vi rudari, poljoprivrednici sa bijednim pen-
zijama, radnici iz ~eli~ana i svih industrija uni{tenih globalizacijom iz
Mastrihta – ka`ite NE starim podjelama i malverzacijama politikanata".
U svojim ksenofobi~nim projekcijama Le Pen vidi Francusku kao zemlju
zatvorenih granica, van [engena i eura, kao i van liberalnog i otvorenog
tr`i{ta na kome nema protekcije za nacionalne proizvode. Dodatno, uo~i
drugog kruga, nacionalisti~ki lider obe}ava bira~ima da }e u slu~aju dolas-
ka na vlast onemogu}iti Tursku da u|e u Evropsku uniju iz „prostog"
razloga – „njeno stanovni{tvo je prete`no muslimansko". Kao lijek protiv
naraslih problema, Le Pen nudi ~vrstu ruku: vra}anje smrtne kazne i
izgradnju 200 hiljada zatvorskih }elija! Analiti~arima nije te{ko da zaklju~e:
„porast kriminala, strah od islamskog fundamentalizma i terorizma, rece-
91
sija, nesigurnost i ugro`ena bezbjednost, ra|aju uslove u kojima se desni-
ca, pogotovo radikalna, snalazi kao riba u vodi". Le Pen o~ito zna posao:
„Ako pobijedim, djeca imigranata ubudu}e ne}e automatski dobijati
dr`avljanstvo i samo pravi Francuzi }e mo}i da ra~unaju na socijalne ben-
eficije", ka`e on.
Iako su na{e patriote, ali i neki ozbiljni posmatra~i, potr~ali da Le Penov
uspjeh prokomentari{u kao dokaz da nije samo Balkan, ve} i Evropa slaba
na ksenofobiju, nacionalizam i govor mr`nje, te{ko je a ne uo~iti jednu
ogromnu razliku – Le Pen i nakon ovog uspjeha ostaje incidentna pojava na
politi~koj sceni Francuske ~ija demokratska kondicija dozvoljava da se
jedna tako crna politika iska`e, ali ne i prevlada. [irak ka`e kako „ne smije
biti kompromisa i dijaloga sa netolerancijom i mr`njom", @ospen poziva
sunarodnike da svojim glasom 5. maja odbace ektremnu desnicu, dok
mediji sipaju vatru po Le Penu, {to najslikovitije ilustruje naslovnica
„Liberasiona" na kojoj, iznad u uglu objavljene fotografije radikalskog
vo|e, na crnoj pozadini, stoji veliki natpis NON (NE).
Demonstranti {irom Francuske protestuju pod parolama „Svi smo mi
djeca imigranata" i „F kao fa{izam, N kao nacizam" {to je tuma~enje
po~etnih slova (i politike) Le Penove stranke Front nacionale. Zato ekstrem-
isti~ki lider nema nikavih {ansi u drugom krugu. U tome je razlika izme|u
Evrope i Balkana, odnosno pokazatelj za{to Balkan nije dio Evrope. Naime,
politika Le Pena je du`e od decenije vladala ovim prostorima, a na{ Le Pen,
Vojislav [e{elj, figurirao je kao „najomiljeniji opozicionar". I dobro je znao
{ta narod osje}a: „Srbi vole Le Pena", tvrdio je [e{elj na zajedni~kim sijeli-
ma sa francuskim pobratimom u vrijeme kada je Le Pen izra`avao „divlj e-
nje borbi srpskog naroda za dostojanstvo i samostalnost".
Ima jo{ jedna pouka „francuske bombe zvane Le Pen". Taj slu~aj
pokazuje kako demokratsko dru{tvo brani svoj prostor od urlanja lokalnih
budala koje svojim hukom poku{avaju da poni{te razum i poredak.
92
Najve}i dio Francuske i dobar dio Evrope je na nogama. Poru~uju kako Le
Pen ne}e pro}i, jer Francuska mora zadr`ati „va`nu i istorijsku ulogu u
izgradnji Evrope na vrijednostima tolerancije i slobode". Onima koji
„mudro }ute" ili sumnji~avo vrte glavom na pomen [irakovog imena, jed-
nostavno poru~uju: „Izme|u prevaranta i fa{iste, nije te{ko odabrati". Bolje
je glasati za ovog prvog. Zaklju~ak logi~an, a sli~nost sa ovda{njim licima i
doga|ajima – o~igledna.
93
94
Munje nebeske(Vujanovi}, @ivkovi}, Hajdukovi})
Vic ka`e da, ako su Srbi nebeski narod, onda su Cr -n o gorci munje nebeske. Pogotovo se to mo`e re -}i za one koji se kvalifikuju za predsjedni~ku tr -ku. Za razliku od Francuske i za razliku od Cr neGo re, odnosno svih na{ih izbora odr`anih pr -oteklih de ceniju i po, ovi predsjedni~ki izbori subili do zla boga monotoni. Nije bilo de m o k r a -tskog kan d idata, a ni fa{isti~kog - prvi ne po s t ojeosim u po ku{aju, dok su drugi odlu~ili da pr -edsjedni~ke iz b ore bojkotuju. Zato se sve sv e lona trku - Lili} pr otiv Lili}a.
95
Filip Vujanovi},kandidat za predsjednika Crne Gore
KAD \UKANOVI}OZBILJNORAZMISLI
96
Vujanovi} priznaje da je kroz advokaturu uspioda spozna sre}u u nesre}i, prolaznost i trajnost, jerje branio u procesima „kada su izricane smrtne pre-sude, ali i kada su osloba|ani ljudi okrivljeni zanajte`a djela". Takvo iskustvo mu o~ito danaspoma`e da {to bolje razumije poziciju lidera\ukanovi}a koji ga, u znak zahvalnosti, dr`i za svogvje~nog i nezamjenljivog kandidata
Bio je 3. mart 1993. kada je podgori~ki advokat Filip Vujanovi} odlu~io
da u|e u politiku. Ponudu za ministarstvo policije uputio mu je tada{nji
mandatar Milo \ukanovi} i Filip nije mogao da ga odbije. Kako tada, tako
i danas. Ne kaje se ve} priznaje: „Kada bih se ponovo vratio u taj dan, pono-
vo bih dao isti odgovor. Prihvatio sam, iako je politika posao koji donosi
mnogo manje materijalnog i koji vas odvaja od porodice, ali vas ne{to
obavezuje da sposobnosti koje imate stavite u slu`bu svoje dr`ave".
Psiholog iz Nik{i}a Milorad Simeunovi} smatra da su motivi politi~ara
za bavljenje tom profesijom materijalni, „o ~emu oni nerado govore", i jo{
va`nije „te`nja za pove}anjem dru{tvenog ugleda i li~nom afirmacijom".
Sociolog Slobodan Vuki}evi} dodaje da je i visok stepen sigurnosti, uz
malu odgovornost, jak motiv politi~ara da se bave politikom, tako da je
„politi~kim elitama osigurano mjesto, bez obzira na posljedice svoga rada".
Nakon desetak godina, Vujanovi} svoj u~inak ocjenjuje pozitivno:
„Uradio sam mnogo toga na {ta sam ponosan i pouzdano znam da nema
ni~eg ~ega bih se stidio. Mislim da je ovo jedna misija". Kakav bi \ukanovi}
97
bio predsjednik kada se ne bi slagao sa svojim najodanijim kadrom:
„Gospodin Vujanovi} je visoko profesionalna, politi~ki kompetentna i
odgovorna li~nost, spremna da odmah u|e u realizaciju strate{kih reform-
skih zahvata".
Pozitivnu ocjenu donekle dijeli i pjesnik Jevrem Brkovi} koji ka`e da je
Vujanovi} „pojavom, stasom, glasom i fizionomijom jedan od najcivilizo-
vanijih crnogorskih politi~ara", ali i dodaje: „Filipova politi~ka profilacija je
toliko o~igledna `ovijalnost, kontinuirani dualizam i kada su u pitanju
crnogorsko-srpski odnosi, gotovo ekcesivni hermafroditizam".
Filip Vujanovi} je ro|en u Beogradu, tamo je zavr{io i studije, dugo je,
kako sam ka`e, slavio srpsku slavu, i u svom ljubavnom `ivotu bilje`io
naj~e{}e Srpkinje. Bio je jugonostalgi~ar i kanonski vezan za Amfilohija
Radovi}a. A onda se desio 24. mart 1997. i sjednica GO DPS na kojoj je nje-
gov nekada{nji intimus i pokrovitelj Momir Bulatovi} tra`io da se ~lanovi
najvi{eg partijskog organa izjasne da li su za ili protiv Jugoslavije. Filip
priznaje da se osje}ao krajnje mu~no, ali se, ipak, izjasnio protiv, kako bi
„sa~uvao pravo predsjednika vlade da inicira sastav kabineta po svom
opredjeljenju, po{tuju}i program partije". \ukanovi} mu to nikada nije zab-
oravio. U ~etiri navrata }e ga predlagati za mandatara crnogorske vlade, na
kraju, i dvaput za predsjednika Republike. Svakom prilikom lider DPS-a je
obrazlagao Vujanovi}evu kandidaturu stavom svoje stranke koji se podu-
darao i sa njegovim li~nim stavom - da je Filip najbolji kandidat. Tokom
pro{logodi{nje krize vlade u~inilo se da Vujanovi} ne}e pro}i jer je pred-
sjednikov savjetnik Miodrag Vukovi}, u jednom momentu, najavio da }e
„\ukanovi} mo`da i promijeniti mandatara", ali je ubrzo stigao demanti sa
najvi{eg mjesta: „Bilo bi neozbiljno da predlo`im drugog mandatara jer bi
to zna~ilo da nijesam dobro promislio kada sam predlagao gospodina
Vujanovi}a".
Filip priznaje da je kroz advokaturu uspio da spozna sre}u u nesre}i,
prolaznost i trajnost, jer je branio u procesima „kada su izricane smrtne
presude, ali i kada su osloba|ani ljudi okrivljeni za najte`a djela". Takvo
98
iskustvo mu o~ito danas poma`e da {to bolje razumije poziciju lidera
\ukanovi}a koji ga, u znak zahvalnosti, dr`i za svog vje~nog i nezam-
jenljivog kandidata.
Ono {to mu Dukljanin Brkovi} upisuje kao plus, a to je Vujanovi}eva
„ljudska, prijateljska i depeesovska odanost \ukanovi}u", opozicioni poli-
ti~ari mu isti~u kao najve}u slabost. Predrag Popovi} iz Narodne stranke
smatra da je Filip „najpogodnija li~nost sa kojom \ukanovi} popunjava sve
one propuste ili prolaze koji su mu problemati~ni" i zato se pita: „Za{to on
to radi zaista nije na meni da obja{njavam, ja samo znam da je malo ljudi
koji bi pristali na takve uloge kakve je preuzeo gospodin Vujanovi}".
Liberal @ivkovi} je jo{ radikalniji: „Filip Vujanovi}, kao ni bilo koji drugi
kandidat DPS-a, ne mo`e biti ni{ta drugo u Crnoj Gori osim ono {to je u
Srbiji, u vrijeme Milo{evi}a, bio Zoran Lili}".
Ekonomski eksperti su u~inak svih Vujanovi}evih kabineta ocjenjivali
kao skroman. U vrijeme prve, „tehni~ke"vlade, korektno su odra|eni par-
lamentarni izbori zbog kojih je ona i formirana, u drugom poku{aju premi-
jer je najavio vau~ersku privatizaciju i obnovu privrednih kapaciteta, ali su
oba projekta ostavljena za neka druga vremena, da bi nakon vanrednih izb-
ora 2001. obe}ao suzbijanje sive ekonomije i pove}anje bud`etskih prihoda,
a u stvarnosti se desila afera „Nacional" koja je razotkrila i skandal sa
kupovinom dva luksuzna aviona. Nevladina organizacija „Akcija" tvrdi da
je od preko stotinu sistemskih i posebnih zakona koji su morali biti done-
seni da bi se jedna vlada nazvala reformskom, Vujanovi}ev kabinet izgurao
nepunih 30-tak. Zato su pojedini analiti~ari \ukanovi}evo insistiranje na
Vujanovi}u tuma~ili kao njegovu namjeru da zadr`i status kvo, da ni{ta
su{tinski ne promijeni, sa~uva monopole i kontrolu, a time i vlast. Otuda je
liberalni rizni~ar Slavko Perovi}, tokom posljednje kampanje za oktobarske
izbore tvrdio:" Crna Gora je postala rob organizovanog kriminala, a polici-
ja i tu`ila{tvo obi~an servis u rukama jednog ~ovjeka. Vlada umjesto da
stvara ambijent za razvoj i bolji `ivot gra|ana, slu`ila je i slu`i kao servis za
okretanje novca novokomponovanih milionera".
99
Vujanovi} je odlu~no odbijao sve optu`be koje su u kontinuitetu, od
Momira Bulatovi}a, preko Ratka Kne`evi}a, do Vesne Perovi} i ^arlsa
Kroforda, Crnu Goru ozna~avale kao zemlju {verca i kriminala. „To je
jedan prepoznatljiv i istro{en vokabular koji je u svom sadr`aju potpuno
besmislen. Posao sa cigaretama je tranzitni posao pod jasnom kontrolom, iz
kojeg se dobija prihod koji se stavlja u vrlo kontrolisanu funkciju", tvrdio je
premijer. Na jednom drugom poslu, onom sa uvozom struje, nekada{nji
Vujanovi}ev ministar Vojin \ukanovi} danas procjenjuje da je londonska
EFTA preko Crne Gore zaradila 10 miliona dolara i da je, shodno tome, nje-
gov imenjak Lazarevi} „imao nepo{ten odnos prema Republici ~iji je
dr`avljanin". U to vrijeme Lazarevi} je bio i savjetnik premijera Vujanovi}a
za ekonomske odnose sa inostranstvom. Na mogu}e sumnje i insinuacije,
umjesto premijera je odgovorio njegov nekada{nji {ef kabineta Darko
Uskokovi}, rekav{i da je Vlada ~ista, ali da treba sprovesti istragu i da „ako
je iko kr{io zakon, neka ide u zatvor".
Nakon dvostrukog trijumfa na predsjedni~kim izborima koji mu zbog
neispunjenja cenzusa nijesu ovjerili predsjedni~ki mandat, Filip Vujanovi}
o~ekuje novu rundu sa velikim izgledima na kona~ni uspjeh. Opozicija ne
postoji, tako da prakti~no (a mo`da i formalno) nema protivkandidata, a
cenzus je u me|uvremenu ukinut. Kada pobijedi i postane predsjednik,
Vujanovi} obe}ava da novu srpsko-crnogorsku zajednicu „ne}e ni ru{iti, ni
la`no {tititi". On smatra da bi za Crnu Goru i Srbiju najbolje bilo da se
nakon tri godine razi|u po modelu ^e{ke i Slova~ke, a na pitanje kada }e
Crna Gora biti nezavisna, diplomatski odgovara: „Va`no je posti}i cilj, nije
va`no kada". Godinu dana ranije, kada je nakon potpisivanja Beogradskog
sporazuma trebalo osokoliti demoralisane independentiste, Vujanovi} je
us kliknuo: „Dr`avu smo izgubili 1918, a vrati}emo je 2005". Filip ne bi bio
Filip kada ne bi vjerovao sopstvenim rije~ima: „Svaka godina mora biti
bolja od ove koju ispra}amo".
100
101
Miodrag @ivkovi},predsjedni~ki kandidat
LILI] PROTIV LILI]A
102
Da su {anse za opozicionog kandidata bile ve}e,ta ~ast u LS ne bi pripala @ivkovi}u. Ovako, on }emorati da tr~i sa Vujanovi}em. Lili} protiv Lili}a, pako prvi stigne. Bez obzira na rezultat, pravi pobjed-nici ove farse bi}e njeni autori - Milo \ukanovi} iSlavko Perovi}.
Dok su se liberali bavili ozbiljnim analizama bili su sigurni, kako je gov-
orio Miodrag @ivkovi}, „da 640 hiljada stanovnika mo`e mnogo kvalitetni-
je da `ivi na ovako lijepom i od Boga danom prostoru nego u jednoj zajed-
nici od 10 miliona ljudi". Ali, znao je da ne{to fali - „dobar doma}in i
demokratska vlast". Zato je Liberalni savez nakon parlamentarnih izbora u
maju 2001. odlu~io da u|e u tehni~ku koaliciju, ne kako je @ivkovi} govo-
rio, „vlasti radi, ve} promjena radi". Tra`ili su ministarstva policije i
pravde, i tu`ila{tvo. Na pitanje novinara da li su svjesni odgovornosti koju
bi imali ako „pravdu uzmu u svoje ruke", politi~ki lider je bez dvoumljen-
ja odgovorio: „Jeste ogromna odgovornost, ali mi smo spremni i sposobni
da se sa tim suo~imo. Moramo i mi ovdje da sru{imo Berlinski zid, a on se
prvo mora ru{iti u resorima koje je zatra`io Liberalni savez". @ivkovi} je
ve} najavljivao novine u najva`nijoj oblasti: „Na{ ministar unutra{njih
poslova }e na prvoj konferenciji za {tampu poru~iti svim gra|anima da u
Crnoj Gori vi{e ne}e biti nedodirljivih".
Ono od ~ega su strahovali, posebno glavni pregovara~ LSCG Slavko
103
Perovi}, ipak se dogodilo. \ukanovi} je prihvatio sve njihove zahtjeve.
Mo`da i zbog toga {to je znao da }e Perovi} i to odbiti. Preko no}i tada{nji
rizni~ar LSCG je ispostavio druge fakture, kroz koje su zvani~no for-
mulisani zahtjevi za novih 11 mandata liberalnim poslanicima, a
nezvani~no se {pekulisalo o nov~anim potra`ivanjima koja su u inter-
pretaciji visokog funkcionera Dejana Vu~ini}a i{la od 20 do 120 miliona
maraka. @ivkovi} je morao da poja{njava ironiju svog kolege: „Nas {estoro
je trebalo po 20 miliona kako bi platili put u svemir". Lider je obznanio
razlog putovanja i du`inu boravka:"Dok se situacija u Crnoj Gori ne smiri".
Mira, me|utim, nije bilo. Perovi} je uhva}en u pregovorima sa koalici-
jom „Za Jugoslaviju", {to su danima i nedjeljama prije toga njegovi prvaci
odlu~no odbacivali, posebno @ivkovi}. „To apsolutno nije mogu}e", govo-
rio je on. Vjerovalo mu se jer je imao i dobro opravdanje: „Na{ problem
jeste lo{a vlast, ali i jo{ gora opozicija. Naime, i jedni i drugi su komunisti,
s tim {to je opozicija oli~ena u SNP-u ideolo{ki retrogradnija. Da nije tako
LS bi se udru`io sa njom i promijenio ovu vlast, ali ne mo`emo se
udru`ivati sa gorima i od same vlasti". Za NS i SNS je tvrdio da su „samo
dekor i privezak SNP-u". Zato je bilo vi{e nego o~ito da je kotorski advokat
zate~en manevrom cetinjskog me{tra. Gotovo nedjelju dana ga nije bilo u
medijima i na javnoj sceni a veli~inu „pra{kog prolje}a" obrazlagao je pred-
sjednik stranke Miroslav Vickovi}. @ivkovi} se premi{ljao, a Perovi} pri-
tiskao, rezultat je na kraju ispao pet prema nula - za Slavka: „Sve odluke
Mali kabinet je donio jednoglasno, niko nije bio uzdr`an i niko nije izdvo-
jio glas", saop{tio je upravo @ivkovi}.
Uzroci takvog ili sli~nog reagovanja su duboki. Sam @ivkovi} njima
obja{njava konstantno opredjeljivanje ve}ine bira~a za vladaju}u stranku:
„Moram da priznam da je mentalni sklop Crnogoraca podani~ki. To
zaslu`uje ozbiljnu sociolo{ku pa i medicinsku analizu". Politi~ki lider liber-
ala nam otkriva kako taj fenomen izgleda u knji`evnosti: „Zar bi Marko Mi -
l janov svoju knjigu naslovio ’Primjeri ~ojstva i juna{tva’ da ti primjeri nij e -
s u bili rijetkost koju je trebalo zapisati. Kako ih je zapisao prije mnogo godi -
104
na, a tada su bili rijetki, mislim da se danas nema {to zapisati". Re z i g n i r a n -
o st liberala zbog izbornih poraza koji su nizali jedan za drugim bila je o~ita.
Op tu`ili su za izdaju sve, „kumove, ro|ake, bra}u, prijatelje". Na one koji
bi p oliti~ki trebalo da im budu najbli`i, pale su i najte`e rije~i: „Socij a l d e -
m o k ratska partija, zajedno sa nezavisnim intelektualcima, tobo ̀ njim ne -
v l ad i n im organizacijama i nazovi nezavisnim medijima, bili su tvorac iz -
d aje i pr odaje Crne Gore", konstatovao je @ivkovi} nakon potpisivanja Be -
o g r a d s kog sporazuma. Liberali su lili suze za referendumom, a paralelno
pr i p r e mali koaliciju sa braniteljima srpstva i zajedni~ke dr`ave. \ u k a n o -
v i}ev beogradski potpis im je do{ao kao neoboriv alibi. Odr`ana je nova
ko nferencija LSCG koja je izostavila zalaganje za nezavisnost kao priori t -
e tan cilj. @ivkovi} je precizirao novinu: „Svoje politi~ko djelovanje ub u d -
u }e }emo nastaviti u novonastalim okolnostima i pravnopoliti~kom ok -
viru".
Vrh LSCG je, ~ini se, olako povjerovao britanskom ambasadoru ^arlsu
Krofordu koji ih je hrabrio ocjenom da je njihovo bratstvo na lokalnom
nivou sa jugoslovenskom koalicijom „nova realnost kojoj treba dati {ansu".
Udarni~ki su krenuli na vanredne parlamentarne izbore i na \ukanovi}a.
@ivkovi} ga je slikovito opisivao:"Do{ao je kao demagog sa pri~om o
„ladama" i d`emperima, izveo poslu{ni~ku fazu nacionalizma i Milo{evi}a,
fazu prvobitne akumulacije kapitala gdje su on i njegovi kumovi punili
d`epove, a narod propadao, fazu cigareta, aviona i svega ostalog, da bi na
kraju potpisao i izdaju Crne Gore". Tvrdio je da je \ukanovi} nanio vi{e
{tete Crnoj Gori nego ijedan vladar u njenoj istoriji, ali da je sre}a „{to }e
nakon 20. oktobra i on i DPS oti}i u penziju". Ali, Slavkov projekat je i ovog
puta propao. Fijasko je, me|utim, proglasio sam @ivkovi}: „Sasvim je evi-
dentno da je pobijedila koalicija na ~elu sa Milom \ukanovi}em i `elimo da
mu ~estitamo. Neka je sa sre}om Crnoj Gori, sa \ukanovi}em i njegovom
Demokratskom partijom socijalista". Rezignaciju je ovog puta zamijenila
depresija. Rukovodstvo liberala se razbje`alo, jedino @ivkovi} nije gubio
nadu: „Slavko Perovi} nije zauvijek oti{ao iz politike, Vesna Perovi} se nije
105
potpuno povukla, a Miroslav Vickovi} obavlja veoma va`ne partijske
zadatke".
Iako je nakon oktobra @ivkovi} tvrdio da na predsjedni~ke izbore ne}e
iza}i, i da „ti izbori liberale ne interesuju, niti o njima razmi{ljamo", poslije
neuspjeha decembarskog a potom i februarskog kruga, zaklju~io je kako je
„mo} DPS-a ograni~ena", te bi bilo logi~no „da opozicija ima zajedni~kog
kandidata". @ivkovi} je ubje|ivao sabra}u iz Bulatovi}eve grupe za prom-
jene, da „to mora biti prepoznatljiva i hrabra politi~ka li~nost koja }e od o-
ljeti svim pritiscima DPS-a i njenih prate}ih slu`bi". Trudio se da sa~uva
koalicione partnere neugodnih situacija, pa je za predsjednika ponudio
~ovjeka Liberalnog saveza jer, kako je obrazlo`io, „njemu se ne mogu
postavljati pitanja koja se ti~u Milo{evi}a, ratova, Haga, antireformi".
Politi~kom lideru LS je tada izgledalo da je Vesna Perovi} najozbiljniji
kanidat. Slavko je jo{ bio u Pragu. Miko je gurao Vesnu kao nekada
Montgomeri Ko{tunicu. „To je recept koji je uspio u mnogim dr`avama, pa
i u Srbiji" - govorio je @ivkovi} - „Tamo je cijela opozicija stala iza predsjed-
ni~kog kandidata do tada vrlo male Demokratske stranke Srbije i Ko{tuni-
ca je pobijedio".
Takav scenario se ovdje, ipak, ne nazire. Da su {anse za opozicionog
ka n d idata bile ve}e, ta ~ast u LS ne bi pripala @ivkovi}u. Ovako, on }e mo -
r ati da tr~i sa Vujanovi}em. Lili} protiv Lili}a, pa ko prvi stigne. Bez ob zira
na re zultat, pravi pobjednici ove farse bi}e njeni autori - Milo \u k a novi} i
Sl a v ko Perovi}.
106
107
Dr Dragan Hajdukovi},predsjedni~ki kandidat
NIJE POSLU[AN, ALI JE DOBRO NAMJERAN
108
Svaki onaj koji insistira na sopstvenom stavu ipunom integritetu biva izop{ten i progla{en zanepo`eljnu osobu. I obrnuto, samo onaj koji poka`ene{to {to Hajdukovi} defini{e kao dobronamjernost,dobija ~ast da ga okite ministarskim mjestom ilipredsjedni~kom kandidaturom. [to se opozicije ti~e,ona satanizacijom nezavisne ili autonomne idejegovori o svom doprinosu zatiranju svake alternativena crnogorskoj politi~koj sceni. Zato }e gra|ani CrneGore jo{ dugo na izborima birati jedno, izme|u vi{elo{ih rje{enja.
Doktor fizi~kih nauka Dragan Hajdukovi} tvrdi „da ne voli politiku i
politi~are". Ima i obja{njenje: „Ako neko ho}e da razvije najbolji vinograd u
kraju, to je zdrava ambicija, ako pisac `eli da napi{e dobar roman, i to je
zdrava ambicija, ali ako neko zaista `eli da vlada drugim ljudima on je, po
meni, u izvjesnom smislu bolesnik koji poku{ava da prikrije neki
nedostatak". Kao primjer navodio je Napoleona - istori~ari su davno prim-
ijetili da bi 19. vijek bio mnogo sre}niji da je ovaj francuski vojskovo|a za
glavu bio vi{i. Problemi na{ih lidera nijesu bili te vrste, ali je doktor
Hajdukovi} na vrijeme primijetio:" U Crnoj Gori ne postoji nijedna zdrava
politi~ka snaga. Od ovakve vlasti jedino je gora opozicija". @alio je zbog
takvog stanja, prave}i istorijske paralele:"Da su ti lideri, kako su se hvalili,
istinski osje}ali duh i potrebe naroda, da su mislili svojom glavom, mogli
su poslije svetog Petra postati sveti Milo i sveti Momir". Ovako, stvari su
oti{le u lo{em pravcu i dr Hajdukovi} je prelomio:"Odlu~io sam da napus-
tim profesiju jer bi u ovako dramati~nom trenutku bilo ravno izdaji Crne
Gore ne poku{ati pomo}i joj. Za mene ovo nije politika nego samood-
brana".
109
Dragan Hajdukovi} ima sina i k}er od 10 i 7 godina. Oboje su ro|eni u
[vajcarskoj, ali on `eli da mu djeca budu Crnogorci, „da `ive u jednoj nor-
malnoj Crnoj Gori". On tvrdi da bi za pet godina od Montenegra napravio
[vajcarsku uz pomo} projekta ekolo{ke dr`ave:"Tu mislim na ozbiljan
ekolo{ki projekat za koji se zala`em 13 godina, a ne na ru`nu karikaturu
koju je od njega napravila crnogorska vlast". Jo{ ’90. Hajdukovi} je govorio
kako bi projekat ekolo{ke dr`ave bio najefikasniji na~in za privla~enje
novca i znanja:"Kakvo bi interesovanje za nas bilo kada bismo se, umjesto
mitinzima mr`nje, prijetnji oru`jem, nacionalizmom, vjerskim netrpeljivos-
tima, svijetu predstavili istinski demokratskim stremljenjima, po{tovanjem
ljudskih prava i jednim planetarnim projektom ekolo{ke dr`ave", pitao se
tada{nji profesor podgori~kog Univerziteta.
Ali, uzalud. Odgovor dr`avnog vo|stva bio je vi{e nego cini~an. U
istom danu vlast je Crnu Goru proglasila za ekolo{ku dr`avu, a svoje
gra|ane poslala na Dubrovnik. „Ne vidim razlog zbog kojeg bi Crna Gora
u~estvovala u jugoslovenskim sva|ama", upozoravao je dr Hajdukovi}.
Nije mu pomogao ni sveti Petar na kojeg se pozivao kao na primjer vladara
„koji nikad nije dozvolio da mu uzburkana osje}anja pobijede razum".
„Mogao je i on, ka`e Hajdukovi}, povesti Crnogorce da izginu do posljed-
njeg, ali nije, jer je bio dovoljno mudar da zna kako se hrabrost i bratstvo ne
dokazuju ludo{}u". Svi apeli su ostali bez odjeka, Hajdukovi}ev ekolo{ki
pr ojekat je izgubio na svim poljima: "Kada me u Evropi pitaju da li Vas po -
d r`ava vlast, ja im ka`em ne, opozicija, ni ona, a na pitanje, da li vas po d r -
` avaju ekolo{ki pokreti, morao sam re}i da su upravo oni najve}i protivni-
ci projekta".
Sve do rascjepa monolitnog DPS-a dr Hajdukovi} je i u [vajcarskoj gdje
je `ivio i u Crnoj Gori u koju je rado dolazio, bio kriti~an i distanciran u od -
n o su na politi~ke elite. Tada, s prolje}a ’97, me|utim, jasno staje iza \u k a -
n ovi}a i uz naglasak: „Ne spadam u njegove obo`avaoce, ali cijenim to {to
po ku{ava da uradi". Odmah je osudio Bulatovi}evu politiku kao „najve}e
zlo koje je zadesilo Crnu Goru u drugoj polovini 20. vijeka", a istog ~ovje-
110
ka, tada predsjednika Republike, obilje`io je i za glavnog krivca za potiran-
je projekta ekolo{ke dr`ave. Hajdukovi} }e, kako bi liberali rekli, preuzeti
ulogu glavnog transfuziologa vlasti: „\ukanovi}u je neophodna svje`a cr -
n o gorska krv. Bi}e mu te{ko da je prona|e, zato mi koji shvatamo potrebu
za samostalnom Crnom Gorom treba sami da je organizujemo", poru~ivao
je fizi~ar iz Cerna.
Iako je Hajdukovi} smatrao {tetnim „zeleno-zelene" podjele, nije ih izb-
jegavao. Mali kabinet ga je optu`io da on „nije nikakav neutralni igra~, ve}
satelit DPS-a", na {ta im je Hajdukovi} uzvra}ao da bi bilo „katastrofalno
kada bi samostalna Crna Gora imala pristalica koliko LS glasa~a".
U ljeto te ’97. proro~ki je ustvrdio: „Ako Crna Gora, od danas {est mjese-
ci, ne postane samostalna, nikad ne}e". Smatrao je da je „sekund do 12" da
se svaki gra|anin Crne Gore izjasni ho}e li da `ivi bolje nego danas, jer
„samostalna Crna Gora je pitanje boljeg `ivota". Poku{avao je da ubijedi
odmetnutu bra}u: „Ja sam Crnogorac, ali i da sam stopostotni Srbin ja bih
tako|e bio za samostalnu Crnu Goru".
Nade su se brzo istopile, a samostalna Crna Gora i bolji `ivot koji su
nam ’98. obe}avali i DPS i Hajdukovi}, danas izgledaju kao daleka
budu}nost. Za razliku od \ukanovi}a, Hajdukovi} ima opravdanje jer je
tvrdio da „Crna Gora mo`e postati evropsko ekonomsko ~udo, samo ako
bude mudro vo|ena". Zato on sada tra`i novu petoljetku, ovog puta za
sebe: „Nudim ekonomski preporod za pet godina. Moj projekat ekolo{ke
dr`ave zna~i minimum 50 hiljada radnih mjesta, minimum 2, 5 milijardi
eura donacija i investicija, ekoturisti~ki raj na Skadarskom jezeru,
proizvodnju zdrave hrane, nove tehnologije..." ^etvrtu po redu kanidaturu
za predsjednika Crne Gore pravda namjerom da „gra|anima saop{ti kakav
su moralni i materijalni pad do`ivjeli za posljednijh 12 godina". Hajdukovi}
na pravi na~in obja{njava za{to bi nezavisni kandidat bilo najbolje rje{enje
za predsjednika Republike: „Pobjeda ~ovjeka vladaju}e koalicije vodila bi u
jednoumlje, nekontrolisanu i apsolutnu vlast, a isto tako ne bi bilo dobro da
naspram Vlade imamo neprijateljski nastrojenog predsjednika koji dolazi
111
iz redova opozicije". Zato logi~ki zaklju~uje kako je najoptimalnije rje{enje
da predsjednik bude nezavisna li~nost - „^ovjek koji nije poslu{an, ali je
dobronamjeran".
Opozicija, me|utim, ocjenjuje da Hajdukovi} nije nezavisni kandidat.
Liberali ga optu`uju da je kandidat Ministarstva unutra{njih poslova, a
SNP da je „statista i satelit DPS-a". I jedni i drugi prepoznaju „providnu
ulogu" Hajdukovi}a po na~inu „kako se prikupljaju potpisi za njegovu kan-
didaturu". Mo`da su i u pravu. Razlog za sumnju, zaista, le`i u ~injenici da
je nezavisni kandidat gra|anske profilacije uspio ono {to nije po{lo za
rukom stranci mr`nje i rata. Neupu}eni bi, iz toga, izveli zaklju~ak o pot-
punom ozdravljenju crnogorskog dru{tva. Na`alost, stvari stoje druga~ije.
Niti je Dragan Hajdukovi} lagodno i autonomno prona{ao par hiljada svje-
doka za svoju kandidaturu, niti su srpski radikali propali zbog potpunog
odumiranja njihovih ideja. I za jedno i za drugo zasluge pripadaju svem o -
} n om DPS-u koji, po potrebi, izvla~i na javnu scenu i strana~ke i nezavisne
ka ndidate, stvaraju}i privid vi{epartizma i demokratije.
Zato je pri~a o politi~kom izletu doktora Hajdukovi}a, pri~a i o vlasti i o
opoziciji. U njoj re`im pokazuje kako zami{lja anga`man nezavisnog
intelektualca. Svaki onaj koji insistira na sopstvenom stavu i punom
integritetu biva izop{ten i progla{en za nepo`eljnu osobu. I obrnuto, samo
onaj koji poka`e ne{to {to Hajdukovi} defini{e kao dobronamjernost, dobi-
ja ~ast da ga okite ministarskim mjestom ili predsjedni~kom kandidaturom.
[to se opozicije ti~e, ona satanizacijom nezavisne ili autonomne ideje gov-
ori o svom doprinosu zatiranju svake alternative na crnogorskoj politi~koj
sceni. Zato }e gra|ani Crne Gore jo{ dugo na izborima birati jedno, izme|u
vi{e lo{ih rje{enja.
112
Doktori(Kova~, Mugo{a, Pejanovi})
Dva doktora i dvije sudbine. Jedna tragi~na, drugabajkovita. I jedan i drugi su u{li u politiku da bizadovoljili ambiciju. Doktor Kova~ je sagorio jerje previ{e vjerovao, doktor Mugo{a je i dalje usedlu jer se pokazao ne samo kao majstor, ve} ikao maher. I Pejanovi}ka je doktor, ali tehni~kihnauka. Zato je navikla da se umjesto za tu|i boriza svoj `ivot. I da uvijek dobro prora~una.
113
Miomir Mugo{a,gradona~elnik Podgorice
DOKTOR,MAJSTOR, MAHER
114
Mugo{a gradi i ru{i, otvara i zatvara, prima iotpu{ta, imenuje i smjenjuje, miri i zava|a, popu-larniji je kod gra|ana Podgorice nego kod ~lanovaGlavnog odbora DPS-a, manje cijenjen u ljekarskojnego u politi~koj javnosti, omra`en je vi{e kod liber-ala (nakon javne pohvale da je tukao Slavka kad subili klinci na Cetinju) nego kod vitezova srpske koali-cije, kako naj~e{}e, i ne bez ironije, oslovljava lidereSNP-a
Po pravilu ovdje se doga|aju stvari kojima se daju najmanje {anse.
Slu~aj Miomira Mugo{e, gradona~elnika Podgorice, to potvr|uje. Malo je
ko vjerovao da }e kraj mandata do~ekati na mjestu prvog ~ovjeka glavnog
grada a to }e se, izgleda, ipak desiti. Nije ga smijenila ni njegova partija, ni
koalicioni partner, ni opozicija, iako svi – svako iz svojih pobuda - zaziru
od Mugo{e. Svezanom i prestra{enom DPS-u smeta njegova robusnost i
dr~nost, biv{em lideru SDP-a se zamjerio oko vra}anja oduzetog zemlji{ta,
dok opoziciju frustira Mugo{ina inicijativa i efikasnost. „Ne vidim nikakve
razloge za moju smjenu. Ja sam najbolji kandidat kojeg imaju DPS i SDP",
u svom stilu odgovara Mugo{a na javne i tajne zahtjeve za njegovim uklan-
janjem sa mjesta gradona~elnika Podgorice. Iako opozicija, nakon neuspje-
ha, tra`i nastavak zasjedanja i novu {ansu, gradona~elnik Podgorice
cini~no uzvra}a: „Vidimo se za 6 mjeseci". Mada je ra~unica nagovje{tavala
da mu spasa nema, Mugo{a je opet pre`ivio. Uz pomo} Narodne stranke i
vjetra – dva [o}eva odbornika su otkazala poslu{nost, a odbornika LSCG
Mirjanu Kuljak lo{e vrijeme je zadr`alo u Bariju. Na [o}a je pala anatema
da je u dilu sa gradona~elnikom Podgorice, dok odbornica Kuljak sumnja
115
da su neke ve}e sile od vjetra zadr`ale njen brod u italijanskoj luci. Na
kraju, najbolju dijagnozu dao je Mugo{in kolega, dr Suhih, iz SDP-a: „Jedno
je matematika, a ne{to sasvim drugo `ivot".
Miomir Mugo{a je u{ao u politiku 1989. na krilima AB revolucije.
Zajedno sa Momirom Vojvodi}em koji ovih dana otkriva da jo{ od tog vre-
mena „po{tuje i cijeni tog ~ovjeka". Kada je ru{eno staro rukovodstvo, ali i
stara dr`ava, Mugo{a je bio beskompromisan, {to mu Vojvodi} ne zabo-
ravlja pa ka`e: „Da se ja li~no pitam pustio bih ga da bude gradona~elnik
dok on to `eli". Mugo{i naravno prijaju komplimenti radikala, ali samo
kada su gradske stvari u pitanju. [to se dr`ave ti~e, Mugo{a se prili~no
udaljio od njih i od onih revolucionarnih doga|anja naroda. Danas, naime,
tvrdi: „DPS nipo{to ne}e odustati od nezavisne i me|unarodno priznate
dr`ave Crne Gore". Za drugog Momira, ne Vojvodi}a ve} Bulatovi}a, Mu -
g o {a nema razumijevanja: „On }e ostati obilje`en u crnogorskoj istoriji on -
a ko kako je Vuk Brankovi} u srpskoj".
Bio je \ukanovi}ev ministar u vi{e navrata i u vi{e resora. Izra~unato je
da je Mugo{a ministar sa najdu`im sta`om. U{ao je u politiku sa manje
stambenih jedinica nego {to ih danas posjeduje, ali i za to ima obja{njenje:
„Ja sam legitimni nasljednik imovine svojih predaka i lako mi je da to
doka`em jer se zna {ta je moja porodica imala u pro{losti i {ta sam ja nasli-
jedio". Mugo{a ima dva sina, od kojih stariji studira u Rimu, vjerovatno,
opet, po ra~unici koju je nedavno preko malih ekrana plasirao lider LSCG
@ivkovi}, a po kojoj studij u Italiji (istina ju`noj) do|e neznatno skuplje
nego onaj u Beogradu. [to se automobila ti~e, za razliku od njegovog pr e t -
h o dnika Buri}a koji je preferirao „lade", aktuelni gradona~elnik Podgorice
fo r sira „reno". Oba slu~aja obja{njava ona narodna: ko }e kome ako ne svoj
sv ome. Sli~nan transfer Mugo{a je napravio i sa izdavanjem dozvola za bil-
b orde – pored Buri}evog favorita „Montepanoa", Mugo{a je u igru ubacio
i svoj adut, slovena~ki „Metropolis".
116
Nepodijeljeno je mi{ljenje da je Podgorica u vrijeme Miomira Mugo{e
do`ivjela izvjestan preporod. Nije ~udno da sam Mugo{a ima jo{ pozitivni-
je mi{ljenje: „Mislim da je u Podgorici ura|eno zaista mnogo i da je to
vidljivo i prepoznatljivo svim gra|anima glavnog grada, nezavisno od
politi~ke opcije". U vrijeme Mugo{e Podgorica napreduje kao London u
doba Tudora. Oponenti relativizuju Mugo{in u~inak time {to ka`u da mu
je „bilo lako" jer je „dobio veliki novac od \ukanovi}a", dok po{tovaoci
uzvra}aju da su i ostali gradona~elnici DPS-a dobili zna~ajne pare, ali da
nijedan nije uradio „ni pola" koliko Mugo{a. Gra|ani su na njegovoj strani:
prema ispitivanju agencije „Damar" ~ak 65, 3 odsto stanovnika Podgorice
smatra da je op{tinsko rukovodstvo opravdalo povjerenje, dok samo 26, 4
odsto ispitanika nije zadovoljno u~injenim. Li~no Mugo{u podr`ava 59, 4
odsto Podgori~ana dok ga ne simpati{e njih 24, 8 odsto. „Ti rezultati daju
mi za pravo da ka`em da mi nijesmo manjinska vlast i da se ne pla{imo izb-
ora", zaklju~uje gradona~elnik. Na kriti~are ne tro{i lijepe rije~i. Vuksana
Simonovi}a pe`orativno naziva „inspektorom", aludiraju}i na njegovo vo -
| e nje komisije vezane za aferu „Nacional", dok lidera te stranke krsti kao
„~o vjeka iz zagrade", sa nekad jedinstvene liste Momir Bulatovi} (Predrag
Bu latovi}). Zato im nimalo nje`no poru~uje: „Neka se malo du`e zadr`e pr -
ed ogledalom ti vitezovi i razmisle {ta ~ine".
Za liberale, koji ga gone sa vi{e od 40 tu`bi, konstatuje da im je „mr`nja
prepoznatljiva politi~ka boja i da im je glavni cilj ukloniti aktuelnu vlast i
Mila \ukanovi}a i na taj na~in ubijediti svoje bira~e da je to {ifra za nezav-
isnu Crnu Goru". Zato doktor Mugo{a prepisuje liberalima „razum, str-
pljenje, odgovornost i skladne me|uljudske odnose", jer u protivnom,
„nema nezavisne Crne Gore".
Gradona~elnik Podgorice ima velike planove. Gradio bi hotel sa 4 zv j e -
z dice iza zgrade RTV CG, dvije hidrocentrale ~ime bi rije{io problem sna b -
117
d i jevanja Podgorice elektri~nom energijom, zaobilaznicu oko glavnog gr a -
da, pro{irio bi i rekonstruisao glavne saobra}ajnice u gradu, itd, itd... Ne{to
od toga je ve} trebalo da zavr{i ali, opra{ta mu se jer, navodno, „zavr{io je
do sta toga {to nije morao i obe}ao". Osim {to gradi, Mugo{a voli i da ru{i,
za to poru~uje: „Ljudi, ne radite na divlje". Pored toga {to daje on i oduzi-
ma. Ponekad i obrnuto. Slikaru Todoru je prvo oduzeo galerijski prostor u
ce ntru grada koji je ovaj koristio za atelje, a onda mu dodijelio prikladniji,
na Malom brdu. Vratio je tako, ka`e, preko 4 miliona kvadrata nelegalno
pr isvojenog i uzurpiranog op{tinskog vlasni{tva i misli da nastavi tu akci-
ju. Jednostavno, Mugo{a gradi i ru{i, otvara i zatvara, prima i otpu{ta, im -
e nuje i smjenjuje, miri i zava|a, popularniji je kod gra|ana Podgorice nego
kod ~lanova Glavnog odbora DPS-a, manje cijenjen u ljekarskoj nego u po -
l i ti~koj javnosti, omra`en je vi{e kod liberala (nakon javnog saop{tenja da
je tukao Slavka kad su bili klinci na Cetinju) nego kod vitezova srpske ko -
a l icije, kako naj~e{}e, i ne bez ironije, oslovljava SNP lidere (za njih tvrdi da
su skloni samo paljevinama i opstrukciji).
Sredinom godine Mugo{u o~ekuju lokalni izbori po novom Zakonu o
glavnom gradu koji }e umnogome zavisiti od rezultata prethodnog
razrje{enja dr`avnog statusa Crne Gore, sa referendumom ili bez njega.
Ako nezavisnost pro|e, onda }e lako pro}i i Mugo{a. Tada ve}, ne kao
gradona~elnik Podgorice, ve} kao predsjednik glavnog grada. Njegov uzor
je gradona~elnik Moskve Jurij Lu{kov - predsjednik dr`ave u dr`avi. Zato
ga je nedavno posjetio da pokupi iskustvo. Lu{kov je na posljednjim
ruskim izborima bio i predsjedni~ki protivkandidat Putinu. Nema naznaka
da Mugo{a ide njegovim stopama, ali voli da ka`e: „Kako budemo uredili
glavni grad, tako }emo dr`avu". Iako samog sebe do`ivljava „kao ljekara na
du`em privremenom radu u politici", Mugo{a o~ito ne misli da se jo{ neko
vrijeme vra}a svojoj profesiji. Ne pla~e za njim medicina, a on sam se
mnogo ne pati u politici. Doktor, majstor, maher – sve to u jednom ~ovjeku.
Doktor je postao kada je nakon zavr{enog medicinskog fakulteta specijal-
118
izirao heptobilijarnu hirurgiju, majstor kada je u gotovo sve, prvo
zdravstvene, a potom gradske ustanove, ugradio eloksiranu bravariju
(made in Fab Live), dok ga maherom nazivaju politi~ki protivnici koji
nikako da shvate kako i nakon vi{e od deset godina `estokog osporavanja,
on ostaje u sredi{tu politi~ke orbite.
119
Miodrag Kova~,doktor i ministar
PREVI[E SAM VJEROVAO
120
U tragi~nom kraju doktora Kova~a prepli}u sedv ije pri~e – jedna o fatalizmu beogradskih sineku-ra i druga o crnogorskoj lojalnosti i sljedbeni{tvusv e mu, a posebno zabludama. Kova~ je imao do v o -l jno mudrosti da shvati i jedno i drugo i dovoljnosa vjesti da se, na`alost, tako surovo, suo~i sa kon -s e kvencama
Jo{ u djetinjstvu Miodrag Kova~ je slu{ao pri~e o u~iteljima i doktorima,
kao uglednim i va`nim ljudima u varo{i. A jo{ tada je `elio da bude va`an.
Opredijelio se zato za medicinu i postao presti`ni vaskularni hirurg.
Hipohondri~ni Crnogorci ~ekali su u redovima za pregled kod dr Kova~a.
To je bila dovoljna preporuka tada jedinstvenom i svemo}nom DPS-u da ga
uklju~i u svoje redove. Nije se opirao jer politika mu je obe}avala ono {to
od medicine nije mogao o~ekivati – mo}, privilegije i javnu scenu. Ra~unao
je: „Ako sam bolji stru~njak od Mugo{e, valjda }u i u politici dogurati dalje
od njega". Nije ni slutio da je ovo politi~ko doba koje tra`i mahere, a ne maj-
store, spretne, a ne sposobne, beskrupulozne, a ne otmene. Uba~en je u igru
da bi bio potro{en i na kraju odba~en. Otud zaklju~ak: „Moja nepa`nja i
slaba procjena ljudi kojima sam vjerovao uradili su da se na|em tamo gdje
nisam ni mogao sanjati". Kao student Miodrag Kova~ je u~io iz psihijatrije
da jedan od razloga za samoubistvo mo`e da bude „nemogu}nost da se re -
a l nost shvati i prihvati na racionalan na~in". Doktor nije mogao da po m o -
gne ministru i epilog je bio tragi~an.
121
U nesre}nom kraju doktora Kova~a prepli}u se dvije pri~e – jedna o
fatalizmu beogradskih sinekura i druga o crnogorskoj lojalnosti i sljed-
beni{tvu svemu, a posebno zabludama. Kova~ je imao dovoljno mudrosti
da shvati i jedno i drugo i dovoljno savjesti da se, na`alost, tako surovo
suo~i sa konsekvencama:"Ovo je najmanje {to mogu da uradim za svoju
porodicu, rodbinu, moje prijatelje {irom Jugoslavije, za moj narod u Crnoj
Gori, za pretke i potomke", napisao je u svom opro{tajnom pismu.
Nevjerovatno je sa koliko neukusa, folklora i licemjerja njegova stranka i
oni kojima je, kako re~e pogre{no vjerovao, manipuli{u ovim tragi~nim
~inom. „Bio je sin Crne Gore i srpskih zemalja", „nije do~ekao da vidi novu
zajedni~ku dr`avu", „ugradio je ~itavog sebe u zajedni{tvo Srbije i Crne
Gore" …, samo su otu`ne politikantske floskule koje u sebi, ipak, imaju
jednu zakonomjernost – oni koji su svojom politikom u protekloj deceniji
uradili sve da obesmisle i poni{te sam `ivot, ne mogu se druga~ije ponijeti
ni prema jednoj smrti.
Miodrag Kova~ je kro~io na glavnu politicku scenu u nevrijeme – nakon
rascjepa unutar DPS-a on je oti{ao na stranu ve}eg zla i postao ministar.
Privatno i familijarno se ~ak pribli`io Momiru Bulatovi}u i bio jedan od nje-
govih najodanijih ministara u Milo{evi}evoj izolovanoj vladi. Svi glavni
projekti premijera i{li su preko doktora Kova~a i njegovog ministarstva –
od finansiranja vodovoda u Herceg Novom do odr`avanja u `ivotu tada
posustalog dnevnog lista „Dan". Bulatovi}ev radikalizam, koji zbog
obaveza u Beogradu on sam nije mogao tako ~esto da demonstrira u Crnoj
Gori, mnogi su tada prepoznavali u istupima, posebno parlamentarnim,
ministra Kova~a. Upozoravao je da nedovoljna kontrola uvezene hrane
ugro`ava zdravlje stanovni{tva. „Zbog trenutne politi~ke dobiti, Vlada
Crne Gore je u{la u biolo{ki rat protiv sopstvenog naroda", tvrdio je doktor
Kova~. „Time se vlast kocka zdravljem svojih sugra|ana, a najmla|im
nara{tajima uskra}uje budu}nost", katastrofi~no je poru~ivao zate~enim i
zabrinutim gledaocima. Kleo se u tvrdnje da se iz Amerike uvozi {tetno
122
bra{no iz ’49, iz Bavarske „lude krave", iz Evrope jestivo ulje, smrznuta riba
i druge namirnice „koje zbog lo{eg kvaliteta mogu uticati na genetske
mutacije kod ljudi". Preporu~ivao je da se obustavi uvoz hrane sa zapada,
da se granice zatvore a sto~arske {tale, jednostavno, spale! Na kraju, i pored
ra{irene zebnje, ~ak panike, ministar Simovi} je uspio da sa~uva svoje pro-
jekte - doktor Kova~ se neobavljenog posla vratio u Beograd.
Tamo je, opet uz Momira, na beogradskim mostovima prkosio NATO
agresoru. Kao ljekar i humanista znao je da poru~i „NATO kriminalcima"
da su „gori i od samog Mengelea". Apelovao je na Svjetsku zdravstvenu
organizaciju „da ne izda Hipokratovu zakletvu" i da se „usprotivi morbid-
nim delikventima koji kreiraju dana{nju svjetsku politiku". „Obra}am se
vama, kao doktor svijeta, u ime na{ih pacijenata i o~ekujem da preduzmete
sve potrebne korake kako bi za{titili `ivot i sa~uvali civilizaciju od pot-
punog pada", pisao je ministar zdravlja svojim kolegama iz svjetske asoci-
jacije. Izolovana zemlja i njena vlada te{ko su dolazili do prijatelja. Me|u
rijetkima bili su Ira~ani. I ta uloga je pripala doktoru Kova~u. Prona{ao je u
Bagdadu svog kolegu, ministra zdravlja Mubaraka, i sa njim potpisao spo-
razum o saradnji koji se temeljio na jednom na~elu – „odbraniti slobodu i
nezavisnost u borbi protiv hegemonisti~ke politike usmjerene ka un i { t a v a -
n ju svih slojeva i ira~kog i jugoslovenskog stanovni{tva". Ni ovog puta, me -
| u tim, doktorovo `rtvovanje nije pomoglo. Mostovi su poru{eni, Milo{evi}
je potpisao kapitulaciju, a NATO je, uprkos protivljenju Pe|e Bulatovi}a,
kr o~io na na{e tle.
Vremena za predah nije bilo - na red su do{li novi izazovi, i nove pob-
jede. Milo{evi} je pao, trebalo je u nepovrat poslati i Momira, dotada{nje
zulum}are iz SPS zamijeniti novim iz DOS-a. Demokratama iz Beograda
trebao je novi Momir u Podgorici, ali bez brkova. Izbor je bio lak – Predrag
Bulatovi}. „Umeren politi~ar sa smislom za realnost", kako bi rekao dosko-
ra{nji dezerter i izdajnik Zoran \in|i}. Politika ne poznaje prijateljstva.
123
Miodrag Kova~ je umjesto Momirove Veru{e i zaborava odabrao ostanak u
Beogradu i na javnoj sceni. Cijena je bila visoka – nekada{nje NATO krim-
inalce trebalo je uva`iti kao moderan i savremen svijet, a nepravedni Ha{ki
tribunal kao na{u obavezu propisanu od strane Ujedinjenih naroda. Pe|a
je opet ostao u Podgorici. Najte`e zadatke je trebalo obaviti u Beogradu.
Zato je poslao @i`i}a, ali se ovaj, kada je trebalo izgoreti, povukao. „Spasio
sam dr`avu a sa~uvao obraz", pateti~no je zaklju~io svoj mandat dotada{nji
savezni premijer. Kada je DOS priprijetio raskidom koalicije, Pe|a im je
obezbijedio kvorum – poslao je doktora Kova~a da ka`e kako je njegova
partija protiv izru~enja Hagu, a u stvari da da legitimitet skoroj isporuci
velikog vo|e [eveningenu. Iako je sam Kova~ tvrdio da je na sjednicu
Savezne vlade oti{ao nakon sjednice Izvr{nog odbora SNP-a „koji je jedno-
glasno odlu~io da odem i saop{tim stav stranke", njegov lider Predrag
Bulatovi} izigravao je Engleza koji o svemu tome nema pojma. „Sjednica
Savezne vlade zakazana je bez znanja SNP-a i ja o njoj ni{ta nijesam znao",
izjavio je Bulatovi}. Kola su se opet slomila na tu|im le|ima. Marija Mi l o -
{ e vi}, k}i isporu~enog vo|e, uprla je prstom na krivca: „Ime saveznog min -
i stra Miodraga Kova~a bi}e upisano crnim slovima u crnogorskoj istoriji jer
je svojim prisustvom obezbedio kvorum za dono{enje uredbe koja je otvor -
i la mogu}nost da moj otac bude isporu~en Hagu", zaklju~ila je Marija u re -
v i ji „Istok".
Nakon svega, Dragi{a Pe{i}, jo{ jedan vjerni vojnik SNP-a, ka`e: „Ovo je
tragedija koja se ne mo`e povezati sa bilo ~im". Savezni premijer zabor a v-
lja ili ne shvata {ta je sve, minulih godina, ~ak deceniju, pregrmio doktor
Ko va~. Od Dubrovnika do Beograda, od usta{a do NATO zlikovaca, od je -
d ne do vi{e partija, od jednog do vi{e beogradskih namje{tenja, od „Na c i -
o n ala" do „Publike". Tragi~ni kraj Miodraga Kova~a sublimira svu pr o m a -
{ enost crnogorske politi~ke elite a njegove posljednje rije~i „previ{e sam
vjerovao", oporo govore o zabludama, lutanjima i posrtanju ~itave jedne
generacije politi~ara koji su svoju misao i svoje djelo kreirali u odnosu na
124
Be ograd, bilo da su mu slu`ili, bilo da su sa njim koketirali, bilo da su iz
njega bje`ali.
Kada bi svi oni, od \ukanovi}a do Bulatovi}a, pravilno ~itali poruku
jednog ovako tragi~nog ~ina, onda bi trebalo da dignu ruku – makar za
svoje ostavke. Istu onu ruku koju su godinama dizali za Milo{evi}a, za izo-
laciju, za korupciju, za Hag, protiv Haga pa opet ZA, za dvije stolice, pa
opet za jednu...
125
Milica Pejanovi} - \uri{i},kandidat za mandatara
MILICA, JEDNA U DPS-U
126
Du`e od decenije Milica Pejanovi} tvrdi kako„politika nije njena sudbina" ali i dalje opstaje u njojpotvr|uju}i sopstvenu tezu da od „politi~ara kogazahvati opaki virus vlasti ne mo`e se o~ekivatiracionalno pona{anje". Mo`da je Pejanovi}ka zaistanajbolji kandidat DPS-a za novog mandataracrnogorske vlade, ali to ne govori toliko o njenomsjaju i veli~ini koliko o potro{enosti i zamoru mater-ijala kod vladaju}e stranke
Pjesma ka`e da je Milica „uvijek bila pametno djete". „[kolu u~ila, fakul-
tet nau~ila, pametno se `enila, pametno starila..." Ili, kako je svojevremeno
govorio Momir Bulatovi}: „Ta mlada `ena sa brojnim profesionalnim
obavezama, u jeku nau~no istra`iva~kog rada, majka malog djeteta, i plus
svega, ~lan CK SKJ…" U svojim memoarima nekada{nji predsjednik Crne
Gore priznaje da se antibirokratska masa najbr`e usijavala ba{ na
Mili~inom primjeru: „Najve}e ovacije kod naroda izazivalo je pominjanje
imena Ljubi{e Stankovi}a, mene i posebno imena i titule Milice Pejanovi}-
\uri{i}". Uz sve ove preporuke Milica Pejanovi} je postala ugledni AB rev-
olucionar, ~lan najvi{ih organa partije i dr`ave. Obrazlo`enje je bilo jednos-
tavno: „Kada duboko vjeruje da je ne{to ispravno, ne `ali ni sebe ni druge
da bi se to ostvarilo".
Dugo i duboko je Milica vjerovala da je Jugoslavija na{a sudbina: „Nova
savezna dr`ava sastavljena od Crne Gore i Srbije je bila zaista nemi-
novnost". Kako tada ’92. tako i pet godina kasnije, po~etkom ’97, uo~i rasc-
jepa u DPS-u: „SRJ nije dr`ava ni DPS-a ni SPS-a, ni bilo kog pojedinca,
127
dakle ni Slobodana Milo{evi}a, ni Momira Bulatovi}a, i ona ne}e biti dove-
dena u pitanje ~ak i ako me|upartijski odnosi do|u do nekog kriti~nog
nivoa". Momir se kleo u Milicu. Zato je njihov razlaz bio veoma bolan.
Bulatovi} je okrivio da je „prodana du{a" koja je „za paket akcija u
Telekomu" prebjegla u \ukanovi}ev tabor, dok je Pejanovi}ka uzvra}ala da
je „Momir Bulatovi} protivurje~nost u datom, i Robin Hud i Pol Pot, i
S}epan Mali i Vojsilav [e{elj, a u stvari njihov bijedni surogat". Na kraju je
(dalekovido) zaklju~ila: „Njegov politi~ki kraj bi}e tu`an".
Du`e od jedne decenije Milica Pejanovi} tvrdi kako „politika nije njena
sudbina" ali i dalje opstaje u njoj, potvr|uju}i sopstvenu tezu da od „poli-
ti~ara koga zahvati opaki virus vlasti ne mo`e se o~ekivati racionalno
pona{anje". Priznaje da zato ~esto vodi „specifi~nu unutra{nju borbu sa
sobom" da bi, po svaku cijenu, ostala to {to jeste. Kada evocira uspomene
na 1989. i svoje aktiviranje, onda ka`e da je „glavni cilj na{e tada{nje polit -
i ~ ke akcije bila borba za demokratizaciju". Smatra da su postignuti od r e | e-
ni rezultati: „Desio se vi{epartijski sistem, desilo se mnogo toga {to smo pr -
i je 1989. smatrali nemogu}im". A onda se, primje}uje i sama Milica, „objekt -
i v no desio zastoj". I stvari koje smo, zaista, samtrali nemogu}im: rat, san k -
c ije, kriminal, bijeda… Sve do ’97. A onda je, zaklju~uje ona, nastupila „dr -
u ga faza onoga {to je bilo 1989. u pravcu borbe za demokratiju". Ostavila je
Mi lo{evi}a da `ivi „u svijetu ma{te i iluzija", njegovu suprugu Miru u „do
kr aja iracionalnom i za realnost zatvorenom carstvu", a njihovu tvorevinu
SRJ da odumire jer „Crna Gora i njen polo`aj su iznad svega".
Vrlo brzo prepoznata je u politi~koj javnosti kao „tvrda Crnogorka"
unutar razbla`enog DPS-a. [irene su glasine da na zatvorenim sjednicama
vrha te stranke dr`i lekcije o nezavisnosti prestra{enom Vujanovi}u i kole-
bljivom Marovi}u. Teorijsku potporu dobijala je od svog bra~nog druga
koji je i{~itavao tomove iz crnogorske istorije, izvla~e}i lik Petra Prvog kao
„najve}i i najzna~ajniji". Uz saglasnost predsjednika \ukanovi}a, kako se
128
znao pohvaliti manje va`ni \uri{i}, jedan od „fokera" iz flote „Montenegro
erlajnsa" uskoro dobija ime crnogorskog sveca. Istvremeno, Milica sa ze m -
l je poru~uje: „Geografski gledano Crna Gora je mala dr`ava, ali ima it-e k a -
k vih prednosti. Na tom malom prostoru, sa relativno malim brojem st a n o -
v n ika, mi mo`emo mnogo br`e da ostvarujemo svoje osnovne planove, ako
ne kim stvarima damo i formalno-pravno rje{enje, a to je pozicija na{e dr` -
a ve kao me|unarodno priznatog subjekta".
Zajedno sa Milicom Pejanovi} nadali smo se referendumu na ljeto pr o -
{ le, pa na prolje}e ove godine: „Nema nikakve sumnje da }e se referen d -
um o dr`avno-pravnom statusu Crne Gore odr`ati u prvoj polovini 2002."
– tvr d ila je ona. Razlog je bio jasan: „Moramo sami odlu~iti o onome {ta je
na {a sudbina i budu}nost". Milica je, opet, duboko vjerovala u ne{to {to je
is pravno". I opet oma{ila. Zato je sada ljuta i povrije|ena. Pri~a se kako ne
dolazi na sjednice Predsjedni{tva DPS-a od kada je stavljen potpis na mora -
t orijum. Ipak, prisustvovala je sjednici Glavnog odbora sa koje je saop{teno
da je Beogradski sporazum dobio jednoglasnu podr{ku. Milica je, o~ito, sv -
oja ubje|enja branila }utanjem.
Ta pozicija, svojevrsnog spoljnjeg saradnika vrha DPS-a, nau~nog rad-
nika sa dopunskim anga`manom u politici, nekog ko se trudio da bude
blizu mjesta odlu~ivanja ali i daleko od mjesta odgovornosti – doprinijela
je da se Milica Pejanovi} sa~uva od afera i skandala koji su krunili ugled
njenih saboraca. Nije je bilo na platnom spisku Caneta Suboti}a, niti u
adresaru njegovih intimusa. ^ak je na vrijeme znala da upozori: „Na{ poli-
ti~ki imperativ mora biti usredsre|en ka unutra{njim pitanjima kako bi od
Crne Gore napravili dr`avu koja ne}e zaostajati za dr`avama u svom
okru`enju". Uo~avala je da su sankcije me|unarodne zajednice proizvele
„do skora nepoznate dru{tvene fenomene, poput sive ekonomije, {verca,
pa i nekih krupnijih i ozbiljnijih stvari". Prevarila se, me|utim, kada je oci-
jenila da „DPS ne bje`i od realnosti i ~injenica" i da „u na{oj partiji postoji
129
apsolutna spemnost da se o tim negativnim pojavama razgovara, da se
identifikuju uzroci i da se prona|u na~ini za ve}e po{tovanje reda i
zakona". Smatrala je da „u okviru same stranke postoji zna~ajan prostor za
kontrolu izvr{ne vlasti na osnovama koje nijesu nepoznate, ali se kod nas
nijesu primjenjivale na pravi na~in".
Kao predsjednik UO Telekoma usprotivila se prodaji najprofitabilnije
crnogorske firme jer je sumnjala u mogu}nost „da }emo dobiti pravu cijenu
i pravog partnera", a jo{ vi{e u na~in na koji }e se potro{iti dobijene pare:
„Novac koji bi se mogao dobiti od prodaje Telekoma trebao bi i}i u fon-
dove, namijenjen isklju~ivo za razvoj. Sve {to ne bi i{lo za razvoj bila bi ~ista
propast, jer te pare, ne znam kako da su velike, lako se potro{e za krpljen-
je rupa u bud`etu". Sre}om, tender je propao i Telekom je ostao da ~eka
neka bolja vremena.
Ba{ kao i predsjednik njegove uprave. Prilikom izbora svake vlade, pa i
ove najnovije, Milica Pejanovi}-\uri{i} figurira kao „jedan od najozbiljnijih
kandidata". Liberali o~ekuju od \ukanovi}a „osvje`enje". Mo`da je Milica
Pejanovi}-\uri{i} zaista najbolji kandidat DPS-a za novog mandatara
crnogorske vlade, ali to ne govori toliko o njenom sjaju i veli~ini koliko o
potro{enosti i zamoru materijala vladaju}e stranke. Svjesna je toga i sama
Pejanovi}-\uri{i} – zato ne bi za~udilo ako bi eventualnu ponudu pred-
sjednika \ukanovi}a ona odbila uz ve} poznato i dirljivo obrazlo`enje, da
joj posve}enost nauci i univerzitetu ne ostavlja vremena za profesionalni
anga`man u politici. Ima, tako|e, osnova za sumnju da }e joj sam
\ukanovi} ponuditi mandat jer kako je u jednom saop{tenju ustvrdila
njena stranka DPS, Milica Pejanovi} je „osoba koja svoje stavove zasniva na
vlastitom uvjerenju". Takva karakteristika je u dosada{njem `ivotu vlada-
ju}e partije i njenog lidera do`ivljavana kao pokuda, a ne kao preporuka.
130
Cartoons(Markovi}, Ko{tunica, Krivokapi}, Medojevi}, Jovi}evi}, Vesna Perovi})
Sve je po~elo sa Du{kom. Hej, {efe, koji ti je vrag? Aonda je vrag odnio {alu pa su se u nizu ostalihcrtanih junaka vrlo lako prepoznali brojni lideri.Stvar je ispala toliko efektna, bar meni, da samnaslov gelerije izvukao ba{ iz ovog depoa.
131
Ranko Krivokapi},predsjednik Skup{tine RCG
I POPAJI OLIVA
132
Stvari stoje ovako: nakon {to je ~uo vapaj voljeneOlive (Krivokapi}), „Popaje, Popaje, spasi me",neustra{ivi Popaj (Ranko) juri ka sna`nom ibezobzirnom Bad`i (\ukanovi}), ali, gle ~uda, Popajne spasava Olivu. Naime, on odustaje od svoje mis-ije jer uvi|a da se Oliva sasvim udobno i bezbri`noosje}a u Bad`inom krilu. Naravou~enije: nema togspana}a koji }e od Ranka napraviti Popaja, ni te silekoja }e Krivokapi}a odvojiti od \ukanovi}a
Poput svog saborca \ukanovi}a i Krivokapi} je u politiku u{ao veoma
rano. Dok su njihovi vr{njaci jurili na `urke i za tinejd`erkama, oni su
razmi{ljali o neprolaznosti: „U{ao sam u politiku jo{ u srednjoj {koli jer me
vukao taj osje}aj vje~nosti koji ~ovjek dobije kad se bori za neke vje~ne vri-
jednosti", obja{njava Krivokapi}. Kako ni dok se upisao na ni{ki fakultet,
Crna Gora nije ostvarila slobodu i nezavisnost, Krivokapi} je bio prinu|en
da ostane u politici. Po sopstvenom priznanju napredovao je meteorskom
brzinom: „Zvali su me mali ministar spoljnjih poslova pravnih fakulteta".
Dobar glas stigao je i do rodnog Kotora, tako da kada se, poslije zavr{enog
faksa, vratio na rivu, do~ek nije izostao: „Do{ao sam u `i`u jer sam u ime
omladine Kotora, prije pada Berlinskog zida, zatra`io uvo|enje vi{eparti-
jskog sistema. Bila je to tada mala revolucija", prisje}a se Krivokapi} 1988.
Nakon {to je pro{lo 15 godina, burnih i tragi~nih, lider SDP-a ne odustaje,
ve} ka`e: „Osta}u u politici dok budem mislio da je ideja nezavisnosti ost-
varljiva, to je sasvim sigurno u naredne tri godine". A onda, zbogom oru`je:
„Vrati}u se normalnom `ivotu, struci i sticanju ve}ih materijalnih vrijed-
nosti".
133
Da je neko na po~etku novog milenijuma tvrdio kako ne}e biti refere -
n duma i nezavisnosti sve do danas, Krivokapi} mu ne bi vjerovao. A i
ka ko bi kada je u decembru 2000. tvrdio: „Referendum }e biti u martu".
Me|utim, prethodna promjena vlasti u Beogradu i nepovoljan rezultat
vanrednih izbora u Cnoj Gori stvar je prolongiralo za narednu godinu. A
onda je lider SDP-a priprijetio: „Ako referenduma ne bude do maja, povu}i
}emo na{e ministre iz vlade". Kada je u januaru te referendumske 2002.
po~elo da se {u{ka o moratorijumu, Krivokapi} nas je umirio: „Mogu}nost
moratorijuma uop{te nije realna jer ne postoji nijedna snaga u na{em bloku
koja bi to podr`ala". Kad nam se to, ipak, desilo, analiti~ari su ocijenili:
„Solana je slomio otpor \ukanovi}a, on sada treba da savlada
Krivokapi}a". Epilog je poznat. Sa propagiranja referenduma sada se
moralo pre}i na odbranu moratorijuma. Lider SDP-a je vapio da se o~uva
suverenisti~ko jedinstvo jer „za tri godine bi mogli dota}i nebo". Nadao se
formiranju stabilne vlade (DPS, LS, SDP) koja }e raditi na reformama i
me|unarodnom priznanju Crne Gore. Kad je sve to palo u vodu, Kri v o k a -
p i} je ispravno zaklju~io: „Za ovo je kriv samo jedan ~ovjek". Da ne bi bilo
za bune, mislio je na Slavka Perovi}a: „Nije ni ~udo da se sve ovo de{ava ka -
da orkestar LS ~ini samo jedan ~ovjek na funkciji portparola".
Lider SDP-a tvrdi da ga u politici odr`ava „borba za op{te dobro, reflek-
tovana kroz nezavisnost". Psiholozi savjetuju gra|ane da ne treba odmah
pomisliti kako ih politi~ari obmanjuju kada govore kako im je op{te dobro
na srcu, ali ne treba ni odmah da im povjeruju. Milorad Simeunovi} pod-
sje}a na bolno iskustvo sa politi~kom garniturom koja se svojevremeno
ponudila gra|anima kao mlada, lijepa i pametna. „U osnovi takve
samoreklame bio je jedan neosvije{}eni narcizam. Kao da su se
preporu~ivali za `enidbu. Kasnije je do{ao i miraz - naravno u vidu li~nog
imetka, a ne op{teg dobra". Ranko Krivokapi}, po sopstvenom priznanju,
bio je dio tog mladog komunisti~kog rukovodstva, ali je, za razliku od
najve}eg broja dana{njih pozicionih i opozicionih prvaka uspio da odoli
134
isku{enju. „Bez obzira na jasnu i galantnu ponudu Momira Bulatovi}a mi
smo, zbog principa, oti{li u reformske snage i opoziciju. Imali smo i poslije
toga neke ponude da budemo u vlasti ali smo ih iz istih razloga odbijali",
ka`e on. Sve do 1997. kada Rak~evi}ev SDP ulazi u prozapadni blok premi-
jera \ukanovi}a. I jo{ su tamo. Istina sada sa promijenjenim liderom.
„Mislim da novi predsjednik SDP-a nije neprepoznatljiva li~nost", govorio
je Krivokapi} na sopstvenoj promociji za lidera stranke. Na istom mjestu i
u istom stilu, opra{tao se od svog prethodnika: „@arko Rak~evi} ostaje u
prvim redovima borbe za slobodu kroz njegov rad u vladi. Samo smo
promijenili menad`ment jer zbog @arkove zauzetosti u vladi neko je morao
preuzeti partiju".
Iako je, vrlo brzo nakon inauguracije za {efa stranke, do{ao u sukob sa
velikim vo|om, stvar je lagano stavljena pod kontrolu. U po~etku je
izgledalo dramati~no. Moldavska dr`avljanka S. ^., mimo svoje volje,
smjenjivala je i imenovala ministre, ~lanove najve}ih pravosudnih instanci,
tresla se ~itava dr`ava. ^ak se, i prema SDP-u nagla{eno uzdr`ana pred-
sjednica LS Vesna Perovi}, ponadala da }e ta stranka mo`da sru{iti vladu:
„Istorija je puna no`eva zabodenih u le|a, upravo rukama najboljih pri-
jatelja. Bilo bi uzbudljivo kada bi se desilo da velikom DPS-u i neprikos-
novenom vo|i \ukanovi}u glave do|u Ranko Krivokapi} i Krsto
Pavi}evi}". Me|utim, predsjednik parlamenta je hladno saop{tio da se, u
ovom slu~aju, istorija ne}e ponoviti: „Nemogu}e je da se izme|u SDP-a i
DPS-a desi neki veliki problem koji bi morao da bude rije{en izborima". Sa
jo{ ve}im elanom Krivokapi} je ismijavao zahtjeve „ravnogorskog" dijela
opozicije za odlaskom njegovog saborca: „Crna Gora nije talac \ukanovi}a,
ve} 15-godi{nje velikosrpske politike". Ali to nije jedini razlog za{to primi-
jer ima punu podr{ku SDP: „\ukanovi} je obe}ao istinske reforme i ve} u
prvoj godini mandata pokazuje da }e raditi na njihovoj realizaciji. Kada ne
bude tako radio, ne}e imati na{u podr{ku i to mora svakome biti jasno",
poru~uje lider SDP-a. Zaklju~ak hroni~ara je bio logi~an: „\ukanovi} mo`e
135
biti miran dok se Krivokapi} stvarno ne naljuti". Zato liberali razo~arano
saop{tavaju: „Mi ne pridajemo zna~aj onome {to govori Ranko
Krivokapi}". Sli~no misli i Grupa za promjene, ~iji vreme{ni, ali poletni
prvak Jovi}evi} poru~uje: „Ne}emo biti privezak vlasti kao SDP". Udarci
najbli`ih najvi{e bole. Ali, Krivokapi} ne uzmi~e. Nijesu mu, kao i mnogi-
ma, jasni liberali koji `ele „sa Milo{evi}evim i nacionalisti~kim snagama
praviti reforme i razvijati demokratiju", dok za Jovi}evi}a ima samo rije~i
hvale: „Politi~ki moral nam propisuje ~ovjek koji je bio Milo{evi}ev
ambasador SRJ u Burmi u najgorem periodu Milo{evi}eve vladavine". I
tako dok se trojica sva|aju (Ranko, Sveto, Miko) jedan vlada (Milo). Sa
odli~nim uspjehom, ka`e Krivokapi}: „Pozitivne su i ocjene koje premijer
dobija od stranih i nezavisnih ekeperata jer nije lako mijenjati mehanizam
koji se 5-6 godina kretao u haosu, a sada treba da se kre}e ka Evropi". Zato
su besmisleni zahtjevi opozicije koja za povratak u parlament tra`i
\ukanovi}evu glavu: „Moja obaveza nije da tr~im za zahtjevima opozicije
koji nijesu bili razlog njihovom izlasku iz Skup{tine. Ne interesuju me zaht-
jevi poput ostavke premijera", zaklju~uje predsjednik.
Malo je danas po{tenih i ispravnih ljudi, ka`e dobri vojnik [vejk. Jedan
od njih je Ranko Krivokapi}. Ali, kao i Ha{ekov junak nemo}an je da
promijeni uloge. Iako zna sve mane premijera, iako ga ponekad drugarski
iskritikuje, dovede ~ak u neugodnu situaciju, na kraju uvijek ispadne po
\ukanovi}evom, ~ak i onda kada po sugestivnosti Krivokapi}evog obraz-
lo`enja izgleda da je ideja ili prijedlog za~et ba{ u glavi predsjednika parla-
menta. Zato stvari stoje ovako: nakon {to je ~uo vapaj voljene Olive
(Krivokapi}), „Popaje, Popaje, spasi me", nestra{ivi Popaj (Ranko) juri ka
sna`nom i bezobzirnom Bad`i (\ukanovi}), ali, gle ~uda, Popaj ne spasava
Olivu. Naime, on odustaje od svoje misije jer uvi|a da se Oliva sasvim
udobno i bezbri`no osje}a u Bad`inom krilu. Naravou~enije: nema tog
spana}a koji }e od Ranka napraviti Popaja, ni te sile koja }e Krivokapi}a
odvojiti od \ukanovi}a.
136
137
Du{ko Markovi},{ef Slu`be dr`avne bezbjednosti Crne Gore
DU[KO DUGOU[KO
138
Zbilja, ko je kriv? \ukanovi} ili Markovi}? Ili,mo`da, bra}a Vorner? Jer oni su stvorili Du{ka. Stim {to razlika izme|u njihovog i \ukanovi}evogjunaka nije zanemarljiva - prvi je izmi{ljen, drugistvaran; prvi nas zabavlja, drugi zamara; prvi sebavi djecom, drugi odraslima; prvi izaziva smijeh,drugi suze; prvi ima, kao svaki zec, velike u{i dok sedrugi ~itav pretvorio u uvo, zato prvi u ruci naj~e{}edr`i {argarepu, a drugi mobilni telefon. Ima i jednasli~nost - oba junaka imaju {efa, s tim {to ovom\ukanovi}evom ne pada na pamet da ka`e: Hej, {efe,koji ti je vrag?
Iako kompromis vladaju}ih crnogorskih partija oko na~ina izbora direk t ora
budu}e agencije za nacionalnu bezbjednost nije na pomolu, aktuelni {ef SDB
Du{ko Markovi} davno se izjasnio: „Ja li~no ne bih volio da budem iz abran na
tu du`nost". Ima i obrazlo`enje - pet godina je bio posve}en in t e resima Crne
Gore, a kako mu je uzvra}eno Markovi} zaklju~uje sam: „Ne sa mo slu`ba u
cjelini, ve} i ja li~no, bili smo izlo`eni razli~itim vrstama prit-i s aka, podmetan-
ja i {pekulacija". Pomo}nik ministra policije isti~e dva dr-a s ti~na primjera: prvi
je slu~aj Kestner, kada je objavljeno da se susreo sa je d nim od aktera duvanske
afere Sre}kom Kestnerom u [vajcarskoj da bi, na v odno, kupio njegovo }utan-
je o {vercu cigareta za tri~avih 500 hiljada DEM. Markovi} ima neoboriv alibi:
ovaj Mojkov~anin, u stvari, nikada nije bio u [vajcarskoj, mada iskreno prizna-
je: „Volio bih ako bude mogu}nosti da jednog dana po|em". Slu~aj drugi:
posebno su ga, ka`e, kao sportskog ri bolovca, pogodili napisi da se u borbi sa
mladicama iz Crnog jezera slu`i ne dozvoljenim sredstvima: „Prvi put sam
sada ~uo da se dinamit baca u Cr no jezero. Sve svoje slobodno vrijeme
provodim u prirodi, ribolov je moj ho bi, tako da je prava podlost optu`iti mene
za bacanje eksploziva i un i { t a v anje na{eg prirodnog bogatstva".
139
Sli~nih problema Du{ko Markovi} je imao na po~etku svoje politi~ke
karijere i uzleta. Mojkovac je bio pretijesan za njegove ambicije i put ge je
neminovno nanio ka Podgorici. Bila je zima ’94, i Markovi} je prilikom se -
l j enja, uz namje{taj, ponio i radijatore iz svog dotada{njeg stana. Buknula
je afera koja se zavr{ila formiranjem op{tinske komisije koja je konstatovala
da je Markovi} zaista odnio radijatore, da je to obrazlo`io ~injenicom da je
prethodno otkupio stan, ali da na takav potez nije imao pravo jer je repub-
li~ka Uprava zgrada dala mi{ljenje po kome „radijatori nijesu sastavni dio
stana, te se zbog toga ne mogu otu|ivati". U vrijeme ovih zaklju~aka
Markovi} je ve} bio „nedostupan" - pokrivao je povjerljivo mjesto gener-
alnog sekretara vlade. Tu je za~eto prijateljstvo sa \ukanovi}em koje ga je
kasnije preporu~ivalo za sve naredne odgovorne du`nosti, {to je na kraju
krunisano jednom od najzna~ajnijih, a u demokratskim sistemima poput
na{eg, i jednom od najuticajnijih funkcija - {efa tajne policije. Dok sumira
rezultate slu`be od 1998, kada je preuzeo, Markovi} ne {tedi komplimente.
Tvrdi da od tada „nijedan prijem novog radnika nije izvr{en po politi~koj
pripadnosti, niti je u Slu`bi sprovo|ena strana~ka diferencijacija". Za sebe
ka`e da nije partijski neutralan, ali da jeste ideolo{ki!? „Kada sam ’98. pri-
hvatio ovu du`nost podnio sam ostavke na sve funkcije u partiji i vratio
partijsku kjni`icu". Kune se da u njegovom mandatu „nijedan pripadnik
SDB-a nije koristio prinudu da bi do{ao do odre|enih podataka", te da su
„ru`ni epiteti koji su pripisivani Slu`bi svih ovih godina neutemeljeni i
neta~ni". ^ak i kada dolaze sa tako ozbiljnih adresa kao {to je Stejt depart-
ment. Izvje{taj o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori koji pominje
prislu{kivanja i pra}enja opozicionih prvaka, Markovi} odbacuje „jer se ne
temelji na dokazima, ve} na izjavama i utiscima raznih politi~kih struktu-
ra". „To su spekulacije jer da bi se mjera prislu{kivanja ili pra}enja primije-
nila treba da postoje ozbiljni bezbjednosni razlozi i argumenti, {to u odno-
su na ovda{nje politi~ke lidere, bar od kada sam ja na ~elu Slu`be, nije bio
slu~aj", tvrdi on.
140
Kada je rije~ o crnim fondovima i tajnim akcijama SDB-a, Markovi} ne
krije da i „crnogorska tajna policija, kao i sve druge, ima nov~ane fondove
iz kojih finansira operacije od zna~aja za svoju dr`avnu i nacionalnu sig-
urnost", ali da se oni ne pune „{vercom narkotika i oru`ja, ve} kroz legalne
bud`etske kanale". Za razliku od njega, biv{i savjetnik premijera
\ukanovi}a i ~ovjek ~ije se ime nalazilo na platnom spisku SDB-a, Ratko
Kne`evi}, tvrdi da su putevi novca, {verca i tajnih slu`bi, ukr{teni: „Sva
nerije{ena ubistva u Crnoj Gori vezana su za {verc duvanom". U svojoj
knjizi „Iza maske", autor [eki Radon~i} konstatuje da se iza svih nerasvi-
jetljenih ubistava na prostoru stare Jugoslavije krije isti rukopis -
nekada{nje Udbe, ili dana{nje SDB. I da su se ba{ crnogorski kadrovi koje
je anga`ovala ovda{nja tajna slu`ba „pokazali kao pravi majstori za
smaknu}a".
Afere su se smenjivale jedna za drugom, Markovi} je bio relaksiran:
„Ako postoji mogu}nost da bilo koja afera ugrozi nacionalnu bezbjednost
jedne dr`ave, onda bi se trebalo zapitati da li postoji institucija bezbjednos-
ti koja bi trebalo da za{titi dr`avu od takve pojave". [ef tajne policije je tvr-
dio da je situacija pod kontrolom, iako se nametalo logi~no pitanje, ~emu
koristi njegova Slu`ba ako, svako malo, izbijaju skandali koji potresaju
dr`avu i njen vrh. U galimatijasu koji je uslijedio oko Moldavke S. ^, {ef
tajne policije se `alio na svog ministra kako je izuzeo njegovu slu`bu iz
pretkrivi~nih radnji vezanih za taj slu~aj i hvalio saradnjom sa njegovim
pomo}nicima Orlandi}em i Crnovr{aninom. S druge strane, SDP je, ba{
zbog te afere odbio da podr`i imenovanje Markovi}a za novog ministra
policije jer „nije ~ovjek koji mo`e doprinijeti reformama u jednom od
najva`nijih resora". U kriti~nim momentima izbora vlade, Markovi} je
osumnji~en da je poku{ao SDP-u zavrnuti ruku objavljivanjem dosijea o
Crnovr{aninu koji je u vi{e nastavaka izlazio u „Publici". Branio se: „To je
la`. [to se Slu`be dr`avne bezbjednosti ti~e, gospodin Crnovr{anin mo`e
biti predsjednik dr`ave ako bude imao prilike za to".
141
Na kraju, kada podvu~e crtu, Du{ko Markovi} mo`e biti zadovoljan
pre|enim putem. Krenuo je od mojkova~kog partijskog aktiviste i dogurao
do ~lana naju`eg rukovodstva najja~e partije u Crnoj Gori; po~eo je slu`bu
kao odbornik u maloj sjevernoj op{tini da bi dogurao blizu vrha
republi~kog parlamenta; na kraju, od lokalnog ~uvara kutija na prvim
izborima u Mojkovcu, dogurao je do ~uvara najve}ih tajni u dr`avi. Usput
je postao uspje{an sportski ribolovac, predsjednik FK „Mladost", ~lan IO
FSCG, a doskora ga je bio glas kako, pored svih obaveza, stigne i da prire-
di klju~ne strane, 6. i 7, u „Publici". Ali, kao {to sve prave ljubavi zavr{e
tu`no, tako i ova - jednog dana je ba{ u toj novini iza{la izjava kojom se pri-
jepodne di~io, a popodne kleo kako mu je nezaslu`eno pri{ivena. Kada je
izabran na mjesto {efa SDB, jedan stari, iskusni bezbjednjak ga je ocijenio:
„Ne zna mnogo, ali ima volju da u~i. Pun mu je sto knjiga". O~ito, to nije
bilo dovoljno. Markovi} je, mnogo ranije, presko~io neke lekcije koje se nije-
su dale nadoknaditi. A nenadoknadiv gubitak je bio i odlazak njegovog
pokrovitelja Milana Ro}ena za Moskvu. Zato je Slu`ba ispala tako efikasna.
Da je ona sa~ekala @ivkovi}a i porodicu mu, pre`ivjelih ne bi bilo. U
poku{aju da bude duhovit, Markovi} je pao. Pitanje je samo dana kada }e
mu to biti i saop{teno.
Zbilja, ko je kriv? \ukanovi} ili Markovi}? Ili, mo`da, bra}a Vorner? Jer
oni su stvorili Du{ka. S tim {to razlika izme|u njihovog i \ukanovi}evog
junaka nije zanemarljiva - prvi je izmi{ljen, drugi stvaran; prvi nas zabavl-
ja, drugi zamara; prvi se bavi djecom, drugi odraslima; prvi izaziva smijeh,
drugi suze; prvi ima, kao svaki zec, velike u{i dok se drugi ~itav pretvorio
u uvo, zato prvi u ruci naj~e{}e dr`i {argarepu, a drugi mobilni telefon. Ima
i jedna sli~nost - oba junaka imaju {efa, s tim {to ovom \ukanovi}evom ne
pada na pamet da ka`e: Hej, {efe, koji ti je vrag?
142
143
Neboj{a Medojevi} – Medo,lider Grupe za promjene
ATOMMRAV
144
Za razliku od gra|ana, Medo se ne da po l i t i ~ a -r ima. On nije ovca. Nije ni neko poput goropadnogkr alja {ume, kako bi se moglo zaklju~iti iz nadim-ka. On je, ipak, samo mrav - ali atomski. Zato, akoim ate problema sa vladom, skup{tinom, op{tinom,di rektorom, zaposlenim, otpu{tenim, roditeljem,br a~nim drugom, vodinstalaterom, po{tarom, ku } -n im ljubimcem - pozovite atom mrava i on }e doju -r i ti i rije{iti va{ problem. Otuda najve}a popul a r -n ost Medojevi}a, {to mu \ukanovi} zasad toleri{ejer, jednostavno, takav je ~ovjek - ni mrava ne bizg azio.
Neboj{a Medojevi} je uspio da spoji naizgleda protivurje~no - u
osnovnoj i srednjoj {koli je pisao pjesme, svirao gitaru, a onda oti{ao na
prirodne nauke; zavr{io je elktrotehniku pa postao ekspert za ekonomiju i
privatizaciju; zapo~eo je karijeru u vladi da bi, nakon uru~enog otkaza,
postao njen glavni oponent; nije na vlasti i nema velike pare, a popularan
je; i na kraju - iako je, od kada zna za sebe, bio omiljen u dru{tvu, dosta
kasno se zaljubio, tek na fakultetu. Upoznao je djevojku koju je nakon
{estogodi{njeg zabavljanja o`enio. To kao da postaje pravilo kod ovovre-
menih crnogorskih politi~ara - ~edni ulaze u brak, a gre{ni izlaze iz politike.
Kada se, u rijetkim trenucima po~ne hvaliti, onda lider GZP isti~e kako je
bio briljantan |ak, prvak dr`ave u fotografiji, ko{aka{ generacije, rekorder
u broju pojedenih baklava (18), i najodaniji prijatelj. Tu ga je spasio princip
kojeg se ~vrsto dr`ao: „Nikada nije mogao da mi se desi kiks i da se zabavl-
jam sa drugaricom iz razreda ili sestrama svojih najboljih drugova". Svoju
svestranost obja{njava horoskopom: „Moj znak i podznak je blizanac, {to
zna~i da imam ~etiri osobe u jednoj". Da ~udo bude ve}e, Medojevi} vjeru-
je i u reinkarnaciju: „Mora da sam u prethodnom `ivotu bio neko na vlasti
145
ko je sve provalio, tako da mi je sada lako da prognoziram {ta je sljede}e u
politici i privatizaciji".
Kada se zagleda u svoju staklenu kuglu, perspektive nam ne izgleda-
ju ba{ ru`i~asto. „Nalazimo se na najboljem putu da napravimo per-
verznu tranziciju iz jednog autokratskog dru{tva u drugo, iz jednog gdje
je izvor ropstva bila ideologija u drugo gdje }e izvor neslobode biti u
nekontrolisanoj politi~koj i ekonomskoj mo}i nove oligarhije", predskazu-
je lider GZP. Glavni problem vidi u ~injenici da Crna Gora nema srednju
klasu, „ali ima oligarhiju koja je duboko involvirana u vlast i koja uvijek
mo`e uticati na dr`avnu politiku na na~in koji }e i}i isklju~ivo u njihovu
privatnu korist". Me|utim, jedna od ljep{ih slika koje se povremeno
ukazuju Neboj{i Medojevi}u je i slika njega samog kao premijera Crne
Gore: „Mislim da znam {ta treba da se radi i da bih mogao da obavljam
tu du`nost". Za svoju kandidaturu ima i ubjedljivo opravdanje:
„Komunisti jesu si{li s vlasti, ali totalitarni mentalitet nije. Ni u Srbiji, ni
u Crnoj Gori, mentalitet vladara nije zamijenjen mentalitetom dobrog
menad`era". Odli~an rejting koji u posljednjim sonda`ama javnog mjenja
ima i on sam i Grupa za promjene, Medojevi} obja{njava time {to gra|ani
vjeruju da bi, za razliku od aktuelne vlasti i opozicije, oni odgovorno i
doma}inski vodili dr`avu: „Naravno, ne za 200-300 eura kako to rade ovi
ministri, a poslije mandata odu sa hiljadu puta ve}om imovinom, sa vila-
ma od po nekoliko miliona i sa ra~unima u stranim bankama". Iako i
Medojevi}, poput [elzija, zna da premijer ne raspola`e ra~unima na
Kipru, nije povjerovao u njegov prikaz imovine iz kojeg se dalo zaklju~iti
kako tro~lana porodica \ukanovi} `ivi skromno, od nepunih 800 eura
mjese~nih primanja: „Premijer ne mo`e da `ivi od prihoda koje je naveo
imaju}i u vidu njegov stil obla~enja i `ivota koji vodi. On voli da izlazi na
mondenska i elitna mjesta. Njegova odijela ko{taju vi{e od hiljadu eura a
satovi najpoznatijih svjetskih marki koje nosi prema{uju cifru od deset
hiljada". S obzirom da pretpostavlja kako se radi o poklonima, Medojevi}
146
je tra`io hitno usvajanje zakona koji bi regulisao tu oblast.
U toj zakonodavnoj sferi, i pored brojnih aktivnosti, Grupa za promjene
se ne mo`e pohvaliti rezultatima. Sva njihova nastojanja da se usvoje bro-
jni zakoni, poput onog o restituciji, igrama na sre}u, policiji, ili najnovijeg,
o oporezivanju ekstraprofita, ostali su neprihvatljivi za parlamentarnu
ve}inu. Posebno ga boli posljednje odbijanje Zakona o oporezivanju
novokomponovanih bogata{a. Ali i ne ~udi: „Vladaju}a struktura nema
politi~ku volju za usvajanje ovog zakona jer je najve}i dio ekstraprofitera taj
profit stekao kontrolom poslova ili aktivnosti u vezi sa dr`avom", komen-
tari{e Medojevi}. Zna i na~in kako je posao organizovan: „Radi se o sprezi
krupnog kapitala, krupnih politi~ara i krupnih kriminalaca koja
funkcioni{e tako {to krupni kapitalisti korumpiraju krupne politi~are koji
onda donose adekvatne zakone i otvaraju prostor za nelegalne aktivnosti
koje zatim realizuju krupni kriminalci". Primjera radi, po ra~unici samog
Medojevi}a, Crna Gora je u posljednjoj deceniji, u prosjeku, gubila svake
godine oko 30 miliona eura zbog {verca cigareta i nenapla}enih akciza.
Tako je do{lo do socijalnog raslojavanja koje lider GZP vidi na sljede}i
na~in: „Imamo jednu duboku i tragi~nu podjelu crnogorskog dru{tva gdje
na jednoj strani vidimo uski krug ekstremno bogatih i uticajnih, a na dru-
goj ogromnu masu obespravljenih i osiroma{enih stanovnika". Kao i uvi-
jek, posljedice su nesagledive: „Ustaljeni moralni kod dru{tva u kome se
zna ko je lopov a ko po{ten ~ovjek, re`im je sasvim rasturio i omogu}io
legalizaciju plja~ke". Medojevi} s pravom konstatuje da Crna Gora ne mo`e
ostvariti radikalne reforme dok ne postane samostalna dr`ava, ali s druge
strane razumije opiranje Evropljana prema dr`avotvornom projektu: „Me -
| u narodna zajednica se pla{i da bi Crna Gora, kao suverena, mogla biti pri -
v atna dr`ava deset ljudi, ne{to kao Kolumbija na Balkanu".
Prvak me|u anliti~arima i ekspertima sebe ponekad vidi i kao Don
Kihota: „Volim da radim s narodom, da radnicima obja{njavam proces pri-
147
vatizacije, {to malo ko voli".
Kada ga zapadne prilika, Medojevi} tako saop{ti proleterima da je
privreda pred bankrotom, da su njeni gubici od ’95. preko 400 milona eura,
i da bi za neka preduze}a bilo bolje da ne rade, nego {to rade. Kao glavne
krivce za takvo stanje ozna~ava \ukanovi}a i vode}eg ekonomskog strate-
ga Veselina Vukoti}a kome je premijer „dao blagoslov za preuzimanje 100
odsto privatizacione vlasti". Medojevi} se `ali kako „ljudi sa strane cijene to
{to znam, dok me u Crnoj Gori stalno ne{to osporavaju i sumnji~e". Jedni
ga tako nazivaju „univerzalnom neznalicom", drugi „ekspertom op{te
prakse", dok ima i takvih koji ga optu`uju za „unosne poslove i zlatne kar-
tice". Na sve to, lider GZP odgovara: „Od zvani~nih diploma imam zavr{en
ET fakultet, a da sam priu~eni ekonomista prozivaju me oni koji nemaju
hrabrosti da javno iza|u na duel sa mnom". Bio je svojevremeno blizak sa
liberalima da bi ih otka~io kada je shvatio da „jednima javno nude jedno, a
drugima tajno drugo". To mu je otvorilo o~i: „Treba da se pojavi neka nova
alternativa, jer su ovi za deset godina pokazali {ta znaju u politici", rekao je
i napravio Grupu za promjene. Svoje saborce Medojevi} predstavlja kao
„renomirane stru~njake sa velikom reputacijom i kredibilitetom". Me | u t -
im, ka`e da za promjene nije dovoljna samo njegova grupa, ve} i sami gr a -
| ani moraju ne{to da promijene: „To je odnos prema politi~arima koje, um -
j e sto kao bogove, moraju po~eti do`ivljavati kao svoje sluge. Dok se to ne
de si, politi~ari }e se pona{ati po principu - dok je ovaca, dotle je i onih koji
ih stri`u".
Za razliku od gra|ana, Medo se ne da politi~arima. On nije ovca. Nije ni
neko poput goropadnog kralja {ume, kako bi se moglo zaklju~iti iz nadim-
ka. On je, ipak, samo mrav - ali atomski. Zato, ako imate problema sa
vladom, skup{tinom, op{tinom, direktorom, zaposlenim, otpu{tenim,
roditeljem, bra~nim drugom, vodinstalaterom, po{tarom, ku}nim ljubim-
cem - pozovite atom mrava i on }e dojuriti i rije{iti va{ problem. Otuda
148
najve}a popularnost Medojevi}a, {to mu \ukanovi} zasad toleri{e jer, jed-
nostavno, takav je ~ovjek - ni mrava ne bi zgazio.
149
Andrija Jovi}evi},gost kod Bu{a
VITEZKOJA
150
Poput legendarnog crtanog junaka i AndrijaJovi}evi} je poku{ao da samari}anski pomognedru{tvu u nevolji, da ga oslobodi kriminala i korup-cije, uvede u Evropu, ako je mogu}e, i Ameriku.Me|utim, kada je shvatio da je bez sablje, i da muprvi pomo}nik Dum-Dum (Mi}o Orlandi}) vi{e nijeod koristi, da narod u njemu ne vidi viteza, ve} sim-pati~nog nind`u, odustao je i oti{ao na doru~ak - kodBu{a. \ukanovi} je ostao ovdje da nas, po `eljisamog Jovi}evi}a, jo{ dugo, dugo vodi
U opisu simpatizera i prijatelja Andrija Jovi}evi} izgleda kr{no, gospod-
ski, dotjerano, vole da ga pohvale kako govori strane jezike, kako izlazi u
grad sa Montgomerijem, a ku}i se vra}a sa `enom Talijankom. Kada bi
samom Jovi}evi}u dali priliku da se predstavi, vjerovatno bi ta slika
izgledala jo{ glamuroznije. ^ak mu je i jedan drugi egocentrik, Ranko
Krivokapi}, toliko zavidio da se, ne tako davno, sa neskrivenom impresi-
jom okumio sa njegovom porodicom. Ali, \ukanovi} }e i to kumstvo stavi-
ti na isku{enje. Ovog puta, razlozi su bili ~isto politi~ki. Tako }e se, jo{ jed-
nom, pokazati izokrenuti sistem vrijednosti koji vlada ovim prostorima, a
u kojem je politika sve, a `ivot ni{ta.
A nekada je bilo dirljivo slu{ati kako dva bliska saradnika, predsjednik
dr ̀ ave i ministar unutra{njih poslova razmjenjuju komplimente: „Sa u` i v -
a njem sam posmatrao vje`be i demonstriranje izuzetne profesionalne vj e { -
t ine pripadnika MUP-a koje su na mene ostavile sna`an ustisak", govorio je
\u kanovi}, na {ta je {ef policije `estoko uzvra}ao: „Predsjedni~e, primite
ovo priznanje, sa `eljom da nas vodite kao predsjednik Republike, jo{ du -
151
go, dugo". Mo`da bi idila trajala do danas da u novembru 2002, izme|u vi -
{e kandidata, \ukanovi} nije odlu~io da mandat za sastav nove vlade povj -
e ri samom sebi. Me|u pretendentima, i tom prilikom, bio je Andrija Jo v i } -
e v i}. Imao je i preporuku: visok, voli Zapad, ne govori sa opozicijom, a u
pr ilog mu ide i analogija - Filip Vujanovi} je, naime, prije nego je postao pr -
em ijer bio, ba{ kao i Jovi}evi}, ministar policije.
Ve} narednog mjeseca, otvaranjem afere trafikinga, stvari su se toliko
iskomplikovale da je postalo jasno kako }e Jovi}evi} nakon premijerske
izgubiti i ministarsku fotelju. To mu nije zasmetalo, ka`e, jer su mu, kao i
svakom politi~aru, principi ispred interesa: „Da mi je karijera bila bitnija od
ubje|enja i da sam kalkulisao kako ve}ina radi, sigurno je da slu~aj ne bih
pokrenuo prije izbora nove vlade". Marovi} je, drugarski, ponudio \uk a n -
o v i}u uslugu pacifikacije Jovi}evi}a: „Prepusti ga meni, nema veze {to }e ti
zb og toga ovi tvoji iz ’Granda’ prigovarati". [ef je pristao, ali Jovi}evi} je
od bio sve darove grbljanskog mirotvorca. Jednostavno je zaklju~io: „Ipak
su Marovi} i \ukanovi} jedna partija". Zato je poru~io: „Najefikasniji na~in
za borbu protiv kriminala i moralno posrnulog dru{tva je ~i{}enje iznutra i
u vrhu vlasti". „Sablja" je tako, kako ka`e Jovi}evi}, u Crnoj Gori po~ela pr -
i je Srbije, ali je vrh dr`ave zaustavio pla{e}i se da jo{ nekog iz vrha ona ne
po sije~e.
I, naravno, do{lo je do obrta. Doju~era{nji miljenik vlasti kojem je povj -
e r avan najosjetljiviji vladin resor, Mara{ev |ak, postao je jedan od najozbi -
l j nijih kandidata opozicije za predsjedni~ku nominaciju. Ali, na kraju }e za -
v r {iti kao Andri}ev ]amil kojeg je „od Grka dijelilo sve, a sa Turcima ve z -
i v a lo malo {ta". Prvo }e ga se odre}i \ukanovi}, priznaju}i kako je po g r i j e -
{ io kada je Jovi}evi}a, svojevremeno, „uprkos rezervama pojedinaca" pred -
l o ̀ io za ministra. Kada je shvatio „da se radi o politi~ki nezrelom, nekultu -
r n om i elementarno nepismenom" ~ovjeku, prekinuo je kontakt, jer \u k a -
n o vi}, poznato je, sa takvima ne sara|uje. Njegova stranka jo{ manje: „Jov -
152
i } e vi} je Minhauzen, paranoik, kameleon i d`epno izdanje Ratka Kne ̀ e v i -
}a", vri{tali su iz DPS-a. Eks-ministar se, s druge strane, istovremeno `alio
ka ko ne mo`e da prepozna „{efa": „To nije onaj isti ~ovjek koji mi je ~estit -
ao na nastupima u parlamentu dok su poslanici DPS-a freneti~no aplaudir -
a li. To nije isti onaj ~ovjek kojem sam otvarao vrata po svijetu, a sada me
op tu`uje da izvr{avam zadatke tih istih ljudi koji su ga pomagali. Da li ovo
go vori \ukanovi} ili njegovo okru`enje iz ~ijeg zagrljaja ne mo`e da se i{~ -
u pa ve} du`e vrijeme", pitao se Jovi}evi}.
Opozicija koja je, par mjeseci ranije, u parlamentu tra`ila ostavku min-
istra policije jer se „skandalozno pona{a, podr`ava re`im i prislu{kuje",
najednom je u Jovi}evi}u prepoznala i svoju {ansu. Bojovi}evi lavovi su
uzdizali na{eg viteza kao „slobodoumnog ~ovjeka", narodnjaci su po~eli
„ozbiljno da razmi{ljaju o podr{ci ovom nezavisnom kandidatu", dok je
veseli @i`i} tra`io da se Jovi}evi} decidno izjasni oko kriminala u vrhu
vlasti kako bi dobio glasove njegove stranke. To ga je razljutilo toliko da je
odmah napisao odgovor: „SNP ne mo`e da me ucjenjuje da se izjasnim o
kriminalu jer sam, kao ministar unutra{njih poslova, to jasno pokazao.
Uostalom, ne}u biti kandidat koalicije ZZJ na izborima". Prijatelji su
poku{ali da ga ubijede kako ni kao nezavisni nema {ansi protiv Vujanovi}a
iza kojeg stoji mo}na partijska ma{inerija. Jovi}evi} je uzvra}ao: „Tako vi
mislite, ali narod me podr`ava". Me|utim, kada se presabrao, odlu~io je da
odustane. Od kandidature, ali ne i od puta: „Nastavi}u da kora~am istim
ovim putem. Nemam namjeru da pravim kompromise da bih dobio bilo {ta
a vlast }e zato poku{ati da plasira la`ne optu`be kako bi u javnosti kreirala
pogre{nu sliku o meni".
Bio je u pravu. Krenula je lavina u kojoj su pojedini, kako ih Jovi}evi}
ozna~ava, dvorski mediji, iz broja u broj, tretirali biv{eg ministra policije,
njegove pomo}nike Crnovr{anina i Orlandi}a, a povremeno, i lidera SDP-a
Krivokapi}a. Kada je feljton u{ao u poodmaklu fazu, Jovi}evi} je zaklju~io:
153
„Pokazala se utemeljenom moja tvrdnja da }e posredstvom pojedinih pre-
mijerovih medija javnost biti pripremana za preokret u ovom slu~aju, pa }e
oni koji su ~istili ovu zemlju od kriminala biti predstavljeni kao zavjereni-
ci". Ali, Jovi}evi} ne uzmi~e: „To ne}e pro}i" (Non pasaran, zvu~i poznato).
Brane}i se od neugodne pozicije dr`avnog neprijatelja, Jovi}evi} je vadio
raznorazne argumente, ponekad i neke te{ko razumljive. Pompezno je
otkrivao tajne veze crnogorskog i ira~kog re`ima, a \ukanovi} uzvra}ao da
ga je sumnjivim pismima koje mu je nudio a na koja nije nasjeo, sam
Jovi}evi} poku{avao uvezati sa velikim vo|om. Stvar je poprimila tolike
razmjere da je Montgomeri bio prinu|en da se stavi na stranu jednog od
prijatelja: „Nema indicija da je neko iz Crne Gore izvozio oru`je u Irak",
decidno je ustvrdio ameri~ki ambasador.
U finalu, stvar je zavr{ila kod dr`avnog tu`ioca, Jovi}evi}u je pru`ena
{ansa da ponudi dokaze, ali, za Medenicu, oni su izostali. Jedino {to je
zaklju~ila iz ~itavog slu~aja je da su premijer i ministar zloupotrebljavali
polo`aj i drasti~no kr{ili tajnost sudskog postupka. Me|utim, i nakon toga
Jovi}evi} ne odustaje. Kao i vitez Koja. „Nikada ne}u odstupiti od iznesene
~injenice da je Milo \ukanovi} direktni u~esnik afere trgovine ljudima. Za
tu tvrdnju postoji osnov koji }e kad-tad morati da ugleda svjetlost dana,
osim u slu~aju da tajnost postupka bude na snazi u narednih 100 godina".
Dakle, ko pre`ivi pri~a}e. O~ito, treba}e nam dosta vremena jer
Jovi}evi} tvrdi: „Ne treba gajiti iluzije da ova vlast mo`e i{ta zna~ajnije
promijeniti, osim kozmeti~kog dotjerivanja u obimu da se zadovolje zahtj -
e vi me|unarodne zajednice".
Poput legendarnog crtanog junaka i Andrija Jovi}evi} je poku{ao da
samari}anski pomogne dru{tvu u nevolji, da ga oslobodi kriminala i
korupcije, uvede u Evropu, ako je mogu}e, i u Ameriku. Me|utim, kada je
shvatio da je bez sablje, i da mu prvi pomo}nik Dum-Dum (Mi}o Orlandi})
154
vi{e nije od koristi, da narod u njemu ne vidi viteza, ve} simpati~nog
nind`u, odustao je i oti{ao na doru~ak - kod Bu{a. \ukanovi} je ostao ovdje
da nas po `elji samog Jovi}evi}a jo{ dugo, dugo vodi.
155
Vesna Perovi},lider opozicije
P^ELICA MAJA
156
U opozicionoj ko{nici sve vrvi od crtanih junaka- tu su Kosta Kojot (Pe|a Bulatovi}), @alosna Sova(Miko @ivkovi}), komandant Mark (Slavko Perovi}),Gargamel (Bo`idar Bojovi}), pingvin ^ili Vili(Dragan [o}), Teletabisi (Sr|a, Dragi{a i @ika) itajni agent Krcko Tanji} (Vuksan Simonovi}). I dokzaboravljeni Pera Detli} (Peco Popovi}) kukuri~e„pogodi ko sam", va{oj pa`nji ipak preporu~ujempametnu, vrijednu, bri`nu i marljivu p~elicu Maju(Vesna Perovi}). Za razliku od Bulatovi}a, ona nijeMarovi}ev omiljeni opozicionar jer, prosto, ~ovjek jealergi~an na sve p~ele, pa i na Maju
Kada joj se pru`i prilika da se predstavi, Vesna Perovi} ka`e kako je
„Beogra|anka koja se zbog ljubavi jo{ 1989. godine, sa ugla Svetosavske
i Ivana Milutinovi}a, preselila u najstariji deo crnogorskog primorja,
Kotor". Priznaje da joj je preseljenje te{ko palo, i da danas, kada ode u
Beograd, „ve} nakon tri dana ose}a se kao da nikad nije oti{la". Kako
stoji u njenoj biografiji ispisanoj na sajtu LSCG, „dolaskom u Crnu Goru
Vesna Perovi} prepoznaje LSCG kao istinskog borca za demokratiju,
progres i pozitivno djelovanje". Na istom mjestu je evidentirano da je
Perovi}, po~etkom devedesetih, „u vrijeme najve}eg {ikaniranja stranke
bila simpatizer i glasa~ LS". Sama priznaje da je 1994, kada vi{e nije
mogla da bude „samo ne mi posmatra~ i da {apatom ku}i govori o onom
{to se oko nje de{ava", od lu~ila da u|e u politiku. Ali taj „mu{ki posao",
tvrde njeni simpatizeri, nije kod nje potisnuo u drugi plan eleganciju i
prefinjeni stil. Vesna po t v r | u je takve ocjene: „Volim obilazak prodavni-
ca, razgledanje izloga, isproba v anje, uklapanje, tra`enje kostima koji bi
se slo`io uz ogrlicu kojoj nisam mo gla odoleti, da ne pri~am o cipelama,
karminima, parfemima..."
157
Vesna Perovi} je `ena predsjednik. Prvo je bila na ~elu liberalnih `ena,
onda je predsjedavala crnogorskim parlamentom, da bi na kraju preuzela
primat u svojoj stranci. Poslije svih tih politi~kih godina, u vrhu stranke
tvrde da je `enstvenost njena dominantna crta: „Borave}i u svijetu rez-
ervisanom za mu{karce i bave}i se politikom, Vesna Perovi} je manirima,
dr`anjem i pojavom, ostala `ena". Ali `ena-~ovjek: „Njen pristup prema
Crnoj Gori je koliko `enski bri`an, toliko politi~ki mu{ki", pi{e na sajtu LS.
Iz istih razloga, Predrag Drecun je, u vrijeme dok je bio opozicionar, govo-
rio: „Vesna je mu{ko - u odnosu na Svetozara".
[alu na stranu, Vesna Perovi} zaista ima petlju jer se ne libi da bira~ima,
od ~ije volje zavisi sudbina svake stranke, saop{ti: „Tu`no je {to niste prih-
vatili na{ poziv da glasate za nas. Zato vam se vi{e ne mo`emo obra}ati sa
po{tovani gra|ani. Vi ste gori od njih kada ste ih poslije svega tajno glasali.
Zato je na{ prezir iskren i opravdan". Da je u politici sve mogu}e, pokaza-
lo se vrlo brzo. Naime, nakon ovako krupnih rije~i LS je napravio spo-
razum o podr{ci manjinskoj vladi DPS-SDP, ali je, prema tvrdnji same
Perovi}, ta stranka ostala elitisti~ka: „Na na{oj visini vazduh je ~ist i miri{e
sl oboda". Me|utim, nekad se od velike visine pomuti svijest. Tako su liber-
ali, 2002, zano}ili sa DPS-om, a probudili se sa SNP-om. Tih dana, kao port -
p arol LS, tvrdila je da je „nezamisliva koaliciona saradnja sa prosrpskom
op ozicijom, jer se ona agresivno protivi referendumu kao na~inu da gr a | -
a ni Crne Gore do|u do nezavisnosti". Vrlo brzo je promijenila stav i sa o p -
{ tila da je eventualni zajedni~ki opozicioni nastup „sasvim prirodna stvar".
Po sebno nakon {to je \ukanovi} potpisao Beogradski sporazum i „referen-
dum pretvorio u daleku ~e`nju". U ime o`alo{}enog Malog kabineta, Vesna
Pe rovi} se oprostila od suverene Crne Gore i poru~ila: „Sada na dnevni red
do laze druge teme: tranzicija, demokratija, gra|enje nezavisnih institucija,
sl obodnog i otvorenog dru{tva". Za takav sveti cilj, umjesto \ukanovi}a,
LS je odabrao novog partnera, Predraga Bulatovi}a: „Ako je od Milo{evi}a
mo gao da se otrgne \ukanovi}, za{to ne bi mogao i Bulatovi}. Ako je ta sar -
158
a d nja opro{tena jednom, za{to ne bi bila i drugom", pitala se Vesna Perovi}.
Za to je, uz neskrivenu podr{ku tada{njeg pokrovitelja crnogorske opozici-
je ^a rlsa Kroforda, znala da poru~i: „Potrebno je samo da ovi odu, alterna -
t i va je ve} spremna". Bira~i su bili zbunjeni jer su od njenog saborca Mi o d -
r a ga @ivkovi}a mogli da ~uju kako je „na{ problem lo{a vlast, ali i jo{ gora
op ozicija". U trenucima nadahnu}a, najbolji drug komandanta Marka je go -
v orio: „Naime, i jedni i drugi su komunisti, s tim {to je opozicija oli~ena u
SNP-u ideolo{ki retrogradnija. Da nije tako, LS bi se udru`io sa njom i
pr o mijenio ovu vlast, ali ne mo`emo se udru`ivati sa gorima i od same
vl a sti".
P~elica Maja je vjerovala u ~udo i juri{ala na nebo. Bira~ima je
poja{njavala situaciju: „Sve je u`asno, ima samo jedna stvar koja valja, a to
je Liberalni savez". U pjesni~kom zanosu, Perovi}ka je optu`ivala vrh vlasti
da je upropastio {ansu Crne Gore da postane dr`ava: „Ne}e da otvore
demokratske procese jer bi ti procesi zatvorili neke od njih, ne daju nam da
di{emo jer kiseonik uti~e na bolji rad mozga, a ljudski mozak prirodno `udi
za istinom, pravdom i slobodom". Ali, opet, sve je bilo uzalud. Sa parlam -
e ntarnim izborima u oktobru 2002, stiglo je novo opoziciono razo~arenje.
Liberali su rekli da ne}e ni za `ivu glavu ulaziti u Skup{tinu, a obrazlo`enje
je predo~ila predsjednica stranke: „Razo~arani smo saznanjem da su deseti -
ne hiljada na{ih sugra|ana primile u svoje domove aktiviste DPS-a i da su
im za tridesetak eura prodavale svoj glas ili svoju apstinenciju na izbori-
ma". Kasnije su putevima Liberalnog saveza krenule ostale opozicione st r -
a nke. Perovi} je smatrala da „odsustvo iz parlamenta ima potrebnu snagu
sa mo ako je celokupna opozicija u tome jedinstvena". Na pojedine spekul -
a c ije da se Bulatovi} namjerava vratiti u skup{tinske klupe znala je da po r -
u ~i: „Ne mogu da verujem da }e SNP to sebi smeti da dozvoli, ali po{to je
ov de sve mogu}e, to bi zna~ilo da je posljednja linija odbrane \ukanovi}a
up ravo Predrag Bulatovi}". Ipak, prva `ena LS se nada da }e se prije uru{iti
vla st nego opozicija.
159
„Crnogorski brod kojim zapovijeda DPS pu{ta vodu na sve strane i za -
p u {avanje jedne rupe mo`e usporiti, ali ne mo`e spasiti brod od po t o n u -
}a", oc jenjuje Perovi}. Ona ne vjeruje da }e se \ukanovi} svojevoljno po -
v u }i iz po litike. A i kako bi kada mu ona sama poru~uje da ako mu ne{to
ta ko pa d ne na pamet „neka se ne nada da }e posle svega mo}i da ode ne -
k a ̀ njeno". Ako se Vesna bude pitala, ni Svetu se dobro ne pi{e: „Mi u Cr -
n oj Gori dobro poznajemo Marovi}a, a mi u LS se ne uste`emo da isk a ̀ -
e mo svoje zgra`avanje nad njegovom politikom. On je vodio ratove, on je
os u|ivao druga~ije mi{ljenje, on je bio na vlasti i kreirao dr`avne odluke,
zb og njegove politike ljudi su ginuli, patili, mrzeli..." Zaklju~ak je logi~an:
„Marovi} nema pravo na izvinjavanje i ostajanje u politici", smatra Vesna
Pe rovi}.
Kada malo bolje osmotri, ona kao lider opozicije lako uo~i da je
„crnogorska vlast potpuno trula i da se odr`ava golom silom, la`ima i ble-
fovima". Ali i stra{no mo}na, jer je „ne~asnim poslovima sticala li~na bogat-
stva i ja~ala svoju kontrolu nad gra|anima". Zato, Vesna Perovi} ponekad
osjeti umor. Do|e joj, ka`e, da se vrati ulozi obi~ne `ene. „Da se odmaram,
spremam ukusna jela, dru`im s prijateljima". Voljela bi da skokne i do
svemira, „da ne gleda {ta se ovdje radi". Nije fer da nama, obi~nim smrt-
nicima, ostavlja svoje crtane drugare. Neka povede i njih. Na spisku su:
Kosta Kojot (Pe|a Bulatovi}), @alosna Sova (Miko @ivkovi}), Gargamel
(Bo`idar Bojovi}), pingvin ^ili Vili (Dragan [o}), komandant Mark (Slavko
Perovi}), Teletabisi (Sr|a, Dragi{a i @ika) i tajni agent Krcko Tanji} (Vuksan
Simonovi}). I dok zaboravljeni Pera Detli} (Peco Popovi}) kukuri~e „pogo-
di ko sam", va{oj pa`nji, ipak, preporu~ujem pametnu, vrijednu, bri`nu i
marljivu p~elicu Maju (Vesna Perovi}). Za razliku od Bulatovi}a, ona nije
Marovi}ev omiljeni opozicionar jer, prosto, ~ovjek je alergi~an na sve p~ele,
pa i na Maju.
U opozicionoj ko{nici sve vrvi od crtanih junaka - tu su Kosta Kojot
160
(Pe|a Bulatovi}), @alosna Sova (Miko @ivkovi}), komandant Mark (Slavko
Perovi}), Gargamel (Bo`idar Bojovi}), pingvin ^ili Vili (Dragan [o}),
Teletabisi (Sr|a, Dragi{a i @ika) i tajni agent Krcko Tanji} (Vuksan
Simonovi}). I dok zaboravljeni Pera Detli} (Peco Popovi}) kukuri~e „pogo-
di ko sam", va{oj pa`nji ipak preporu~ujem pametnu, vrijednu, bri`nu i
marljivu p~elicu Maju (Vesna Perovi}). Za razliku od Bulatovi}a, ona nije
Marovi}ev omiljeni opozicionar jer, prosto, ~ovjek je alergi~an na sve p~ele,
pa i na Maju.
161
Vojislav Ko{tunica,lider Srbije
KALIMERO
162
U tradiciji koja svoje najve}e poraze slavi kaopo b jede, kod naroda koji propadanje dr`i za vrhuns -ku v rijednost i stvar od nacionalnog interesa (Smrtfa { i zmu, Slobodan narodu), u mentalitetu kojem je(samo) sa`aljenje najpo`eljniji na~in opho|enja, je -d an Kalimero lik, koji mantri~ki ponavlja slogan one pravdi koja je zadesila i njega i Srbe (Pa to je ne -p r avda!) - mora biti najpopularniji politi~ar. Ko{ t u -n ica je, uostalom, zato i me|u `ivima. U {irenju sa -m o sa`aljenja on je i{ao do bolnog poni`enja kako biga Srbi voljeli i dr`ali na vlasti, dok je onaj koji jetv rdio da se „ne}e udvarati nikome, niti poga|ati sabilo kime oko magistralnih pravaca evropske polit i -ke", ubijen 12. marta pro{le godine
Vojislav Ko{tunica je ~ovjek od rije~i: „Dajem re~ da }u, budete li me
izabrali za predsednika SRJ, u~initi sve {to je u mojoj mo}i da se zaustavi
dalje propadanje naroda i dr`ave". Tri godine nakon ove zakletve Ko{tuni-
ca zapa`a i saosje}a: „Te{ko mi je i mu~no kada vidim kako ljudi `ive. To je
stra{no". [ta Srbi vi{e vole nego kada imaju predsjednika koji dijeli njihovu
sudbinu. Zato Ko{tunica dodaje: „Znam {ta zna~i te`ak `ivot zato {to nika-
da nisam `iveo u nekom bogatstvu i izobilju". U trenucima iskrenosti on
sam otkriva tajnu svog uspjeha: „Ono {to je veoma va`no uspeo sam da se
ne razlikujem od ve}ine obi~nih ljudi i verovatno da sam zato dobio toliku
njihovu podr{ku". Poput crtanog lika iz naslova, Ko{tunica krivce za tako
lo{e stanje pronalazi u drugima. Uzroke uspona radikalizma u Srbiji na
posljednjim parlamentarnim izborima, ka`e, treba tra`iti „kako u politici
koja je vo|ena na unutra{njem planu nakon 5. oktobra, tako i u onoj koja je
spolja kreirana prema na{oj zemlji". Iako ga je Zapad u petooktobarskom
ushi}enju slavio kao „zakletog antikomunistu, demokratskog nacionalistu,
hri{}anski utemeljenog lidera ~istih ruku", Ko{tunica je bio kriti~an: „Danas
163
demokratija onima koji su u komunizmu sanjali o njoj vi{e ne izgleda
onako kako je izgledala dok je komunizam postojao". Poseban odijum kod
Ko{tunice, kao zakletog borca protiv nepravde (opet Kalimero sindrom),
izazivaju Ameri: „Treba praviti razliku izme|u izvornih vrednosti
demokratije i onoga {ta je demokratija danas, pogotovo onog {ta je ona u
spoljnoj politici Va{ingtona". Bojao se „zla doma}ega" koje „pritajeno glori-
fikuje sve ono {to postoji preko okeana i nipoda{tava sve ono {to postoji u
ovoj zemlji". Ko{tuni~in izbor je bio „ne{to izme|u": „Va`no je da se
Milo{evi}eva isklju~iva, ratoborna i nerealna politika ne zameni suprotn -
om, kvislin{kom. Zaklju~io je da „jedino mera izme|u te dve politike" Srbiji
mo ̀ e nadoknaditi „ono {to je izgubila, ne samo u posljednjih deset, ve} u
po s ljednjih pedeset godina".
Me|utim, pojedini autori sa Zapada smatraju da je najve}a prepreka za
razvoj demokratije u Srbiji bio i ostao sam Ko{tunica. Norman Cigar, poz-
nati ameri~ki analiti~ar, tvrdi da Ko{tunica svojom politikom „poku{ava da
o~uva ideju Velike Srbije, uz oslanjanje na institucije kao {to su Srpska
pravoslavna crkva i Vojska Jugoslavije". Sli~no misle i u Ha{kom tribunalu:
„Ko{tunica je uvijek bio nacionalista i glasni zagovornik Velike Srbije, ali ne
i silovanja i etni~kog ~i{}enja. On, me|utim, nikada nije `elio da vidi kon-
sekvence te politike", ocjenjuje Alen @ori, diplomatski savjetnik Karle del
Ponte. Problemi za nekada{njeg predsjednika SRJ nastaju kada stvari na isti
na~in detektuju i ljudi iz njegovog najbli`eg okru`enja, koalicioni partneri
sa kojim je sru{io prethodni re`im: „Vojislav Ko{tunica se ne mo`e oslo-
boditi odgovornosti za poslove koje kao predsednik SRJ nije mogao ili nije
`eleo da uradi. Tu mislim ne samo na raskid sa Slobodanom Milo{evi}em
nego i sa sistemom Slobodana Milo{evi}a u koji se on delimi~no uklopio.
Da ne bih bio grub, pitam Vas: koji je on to deo sistema Slobodana Mi l o -
{ e v i}a demontirao", ka`e ^edomir Jovanovi}, potpredsjednik DS i Vlade
Sr b ije.
164
Mo`da uzroci uzdr`anosti i neodlu~nosti ovog, kako ga je njema~ki
„Cajt" opisao, konzervativca koji mahom mrgodno `mirka, le`e u onoj
ok otobarskoj zakletvi kada je na Trgu republike dao rije~: „Dajem re~ da
bu dete li me izabrali za predsednika ne}e biti revan{izma, osvete, da ne}e
bi ti pobe|enih i pora`enih". Zvu~alo je ohrabruju}e, ali je praksa dovela
u pitanje re~ i dobre namjere. Milo{evi}evi zloglasni generali policije i vo j -
s ke mjesecima su ostali na svojim visokim funkcijama. Na zahtjeve de m -
o k r a t s ke javnosti da se oni uklone i izvedu pred sud, Ko{tunica je odgov -
a rao: „Mislim da je potrebno strpljenje i uzdr`anost kada su neke ka d r o -
v s ke promene u pitanju". Posebno je bio slab na Pavkovi}a: „On je gene -
r al koji je veoma uspe{no vodio akcije Tre}e armije za vreme NATO bom -
b ardovanja i to je ne{to {to }e ostati zapam}eno, to je podvig". Pala je ov -
a ko krupna re~, ali kasnije je pao i Pavkovi}. ^im je otkazao poslu{nost
vr hovnom komandantu, zaboravljeni su podvizi i medalje, otpremljen je
u penziju. A onda je do{la na red borba protiv kriminala. I, opet, selekt i -
v no. Ratni kriminal koji je porodio sve ostale, Ko{tunica je permanentno
gu rao pod tepih. Nikada nije doveo u pitanje lik i djelo Radovana Ka r a d -
` i}a, a sami rat je vidio ovako - krajnje jednostavno. „Rat je zapo~eo ’91.
go dine, razbuktao se u Bosni ’92. godine, svi znamo kako je to izgledalo
6. aprila, me|unarodno priznanje BiH, rat po~inje, Srbi, Hrvati, M u s l i m -
a ni, koji su `iveli negde slo`nije, negde manje slo`no, vekovima ~esto po -
d e ljeni, odjednom se nalaze u tom sukobu... Oni se razilaze i odlaze na ra -
z ne strane".
Zahvaljuju}i ovakvim stavovima, Ko{tunica je vrlo brzo postao veliki
oponent Ha{kog tribunala i implicitno najja~i branilac Slobodana
Milo{evi}a. Hag mu je bio „poslednja rupa na svirali", ali kada su krenuli
pritisci sa Zapada, morao je da prizna: „Pa jeste poslednja, ali i na posled-
njoj rupi se svira". Tako je za njegovog predsjedni~kog mandata i na srpski
sveti dan Vidovdan, Milo{evi}, ipak, spakovan za [eveningen. Da bi poli-
ti~ki pre`ivio, morao je da se ponizi vi{e nego ikad. Pravdao se bira~ima
165
kako se protivio izru~enju, kako nije znao, kako su neki pogazili i moral
biraju}i ba{ taj 28. jun, kako su prekr{eni zakon i ustav... Ko{tuni~in izbor
je bio su|enje u zemlji. Imao je dirljivo opravdanje: „Time bi bio izbegnut
presedan da budemo jedina dr`ava koja je svog predsednika izru~ila sudu
van zemlje".
Ima jo{ jedna re~ koju je dao novi-stari lider Srbije. U jednom intervjuu,
nakon pada Milo{evi}a, predvi|ao je da }e „nova, demokratska pravila
igre onemogu}iti da se ne{to poput Milo{evi}a ili njegove stranke iznedri i
ponovi". Ipak se ponavlja. Da ironija bude ve}a, ba{ iz krila samog
Ko{tunice ovih dana o`ivljava duh ha{kog pritvorenika i njegove nacional-
socijalisti~ke partije. Ko{tunica, naravno, ima alibi, jer je dao re~: „Trudi}u
se da se izmirimo kako bi opstali". [ekspir je davno zapisao kako „svaka
neispravna stvar uzima na se ~estitosti vid".
Malo je poznato da Ko{tunica voli narodnu poeziju. Valjda mu zato
Be}kovi}, kao nekad Milo{evi}u, krasi prvi red strana~kih promocija i
mitinga. Kada odnose u vi{estrana~kom DOS-u opisuje uz gusle, stvari mu
izgledaju ovako: „Nekada ono iz narodne pesme, dva lo{a ubi{e Milo{a, ne
mora uop{te da va`i. Nekada Milo{ mo`e da ubije mnogo vi{e lo{ih". Ko je
bio Milo{ u 5. oktobru i nakon njega, a ko lo{, ko je koga ubio, kako i za{to,
ocijeni}e tek neka budu}a srpska istoriografija ako je zadesi ne{to po{teni-
je i profesionalnije od Vasilija Kresti}a i Rado{a Lju{i}a. Kako god bilo,
Ko{tunica opet ima opravdanje - `elio je samo da se dopadne Srbima. I,
na`alost, uspio je. Jer u tradiciji koja svoje najve}e poraze slavi kao pobjede,
kod naroda koji propadanje dr`i za vrhunsku vrijednost i stvar od
nacionalnog interesa (Smrt fa{izmu, Slobodan narodu), u mentalitetu
kojem je (samo) sa`aljenje najpo`eljniji na~in opho|enja, jedan Kalimero lik,
koji mantri~ki ponavlja slogan o nepravdi koja je zadesila i njega i Srbe (Pa
to je nepravda!) mora biti najpopularniji politi~ar. Ko{tunica je, uostalom,
za to i me|u `ivima. U {irenju samosa`aljenja on je i{ao do bolnog po n i ̀ e -
166
nja kako bi ga Srbi voljeli i dr`ali na vlasti, dok je onaj koji je tvrdio da se
„ne}e udvarati nikome, niti poga|ati sa bilo kime oko magistralnih prava-
ca evropske politike", ubijen 12. marta pro{le godine.
167
168
169