Meñunarodni znanstveno-stručni skup MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA Primjer Ivanić-Grada: Mogućnosti revitalizacije i obnove starog Ivanića Ivanić-Grad, 11. studenoga 2011. Mr.sc. Dunja Šarić
Baštinjene vrijednosti tradicijske
kulture kumrovečkog kraja -
doprinos Muzeja „Staro selo“
Mr.sc. Dunja Šarić, prof., Muzeji Hrvatskog zagorja - Muzej "Staro selo" Kumrovec, E-pošta:
Sažetak
Blizina Klanjca, nekad trgovišta, zatim upravnog i obrtničkog središta, u mnogome je uvjetovala
gospodarski, kulturni i socijalni razvoj naselja Kumrovec.
Intencija obnove stare jezgre naselja Kumrovec potkraj sedamdesetih godina 20. stoljeća, danas
Muzeja "Staro selo" Kumrovec, akcentirana je očuvanjem, zaštitom i muzejskom prezentacijom
materijalne i nematerijalne kulturne baštine Hrvatskoga zagorja, posebice Sutlanskog kraja. Valjalo je
postići izvornu, originalnu strukturu ruralnog naselja s prijelaza 19. u 20. stoljeće te zadovoljiti niz
relevantnih kriterija koji će muzeju dati prepoznatljivost, osobitost, kulturnu i prirodnu vrednotu.
Zahtjevnim studijama, projektima, programima i muzeološkim scenarijima, pomno je razrañen model
očuvanja tradicijske kulturne i prirodne baštine.
Posebnosti koje Muzeju daju specifičnu komponentu očituju se obnovom objekata in situ,
etnografskim i povijesnim tematskim postavima stalnog karaktera, intervencijom modernih stambenih
prizemnica arhitektonski prilagoñenih zagorskom podneblju u prostor Muzeja, bez narušavanja
izvornosti sačuvanog ruralnog ambijentalnog prostora, kao i neograñenom muzejskom cjelinom.
Promišljanjem muzejske koncepcije, definiran je jedinstveni muzej na otvorenome in situ sa
četrdesetak obnovljenih objekata tradicijskog graditeljskog naslijeña, razrañenim demonstracijama i
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA | Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.
Šarić
2
prezentacijama starih obrtničkih i rukotvornih vještina i edukativno-pedagoškim tematskim
radionicama.
Kompatibilnost kulturne, konzervatorsko-arhitektonske i hortikulturne djelatnosti te turističke i
komercijalne ponude muzeja, opravdana je uspješnom suradnjom s državnim, županijskim i lokalnim
upravama i domicilnim stanovništvom.
Nakon šezdeset godina nadogradnje i transformacija, Muzej "Staro selo" izrastao je u profilirani
muzej na otvorenome, s naglašenom kulturološkom komponentom etno-muzeja na otvorenome, u
kojem su stvorene sve predispozicije za nesmetani stručni i znanstveni rad.
Ključne riječi: tradicija, baština, autentičnost, autohtonost, restauracija, revitalizacija
Uvod
Ranih četrdesetih godina 20. stoljeća, brojni pojedinci, nerijetko organizirani u grupe, dolazili
su u Kumrovec iz svih krajeva nekadašnje države obići kuću u kojoj je roñen Josip Broz Tito.
Dotada mirno mjesto, smješteno uz srednji tok rijeke Sutle, okruženo zagorskim brežuljcima
i nižim štajerskim gorama, živjelo je svoju svakodnevicu. Uglavnom poljodjelci, majstor
kovačkog obrta i pokoji priučeni zidar i tesar ili stolar, trgovinu i administrativne poslove
obavljali su u 7 km udaljenom mjestu Klanjec, kotarskom upravnom središtu s bogatom
sajmenom tradicijom. U 19. stoljeću Klanjec je doživio najveći zamah u razvoju
naseljavanjem brojnih obrtnika, društvenih i kulturnih zaposlenika koji su mijenjali vizuru
mjesta gradnjom zidanih kuća, a urbanim navikama utjecali su na svijest ustaljenog načina
života seoskog življa.1 Takve okolnosti ubrzo su se odrazile na uobičajen način života
Kumrovčana i stanovnika okolnih sela, posebice u graditeljstvu, opremanju stambenih
prostora grañanskim mobilijarom, kao i postepenim napuštanjem tradicijske nošnje u
svakodnevnom odijevanju.
Učestali dolasci posjetilaca ubrzo su motivirali stručnjake na ureñenje rodne kuće u muzej i
spomeničke zaštite staroga naselja Kumrovec. Urbanističkom institutu NR Hrvatske
povjerena je izrada opširnog plana prostora od Zelenjaka do Razvora, a direktorica
Etnografskog muzeja u tu je svrhu napisala studiju o naselju Kumrovec. Ureñuje se rodna
kuća dovoñenjem interijera u prvobitno stanje, tek neznatno izmijenjeno manjim
pregradnjama na tavanu, uslijed stoljetnog življenja niza generacija. Intenzivno se ureñuje
dvorište kuće i okolica. Osnivanjem Memorijalnog muzeja "Maršal Tito" s upravom u
Etnografskom muzeju u Zagrebu, kuća je otvorena za posjetitelje 1952. godine. Na temelju
1 Krpan, M. (23.3.2011.), Klanjec-grad višestoljetne povijesti i kulture. http:/klanjec.hr/povijest
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA | Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.
Šarić
3
iscrpnih studija, elaborata, programa i projekata, Regionalni zavod za zaštitu spomenika
kulture NR Hrvatske upisao je „Staro selo“ 1969. godine kao zaštićenu ruralnu cjelinu u
Registar spomenika kulture.2
Donošenjem Provedbeno-urbanističkog plana Kumrovca 1979. godine i Programa ureñenja,
asanacije i revitalizacije „Starog sela" 1980. godine, zacrtani su relevantni kriteriji obnove,
kao što su: vjerodostojnost sela s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, očuvanje etnografske,
povijesne, graditeljske i krajobrazne karakteristike, očuvanje etnografskih i povijesnih
vrednota te zadržavanje domicilnog stanovništva gdje je to moguće. Iz drugog ambijenta
nije smio biti preseljen niti jedan objekt, već je postojeće trebalo obnoviti na istome mjestu.
Počeci rekonstrukcije, restauracije i revitalizacije
Prve izložbe, povijesna i etnografska, ureñene su 1952. godine u rodnoj kući Josipa Broza.
U desnom dijelu ureñen je kućni ambijent Titovih roditelja, a u lijevom s biografskom
postavom, obitavali su roñaci u bliskom srodstvu. Etnografski postav opremljen je
pokućstvom i ostalim kućnim inventarom u istom rasporedu kakav je zatečen 50-ih godina
prošloga stoljeća. Uz manje nadopune, postav je do danas ostao nepromijenjen. Biografski
postav ureñen je istovremeno kada i etnografski, a tijekom vremena doživio je nekoliko
promjena. Danas čeka novu osuvremenjenu prezentaciju povijesne vokacije.
Nakon ureñenja rodne kuće, 1977./1978. godine restaurirane su dvije drvene prizemne kuće
i pripadajuća staja, bez unošenja muzejskih sadržaja u interijere.3 Godinu dana potom
započeli su najveći zahvati na vraćanju stare jezgre naselja Kumrovec u prijašnje stanje.
Izvoñeni su od 1979. do 1986. godine, a okupili su interdisciplinarnu ekipu stručnjaka koja je
slijedila propisane bitne odrednice, uz poneka tolerantna odstupanja. Trebalo je što hitnije
od vlasnika otkupiti stambene i gospodarske objekte, obnoviti ih na istome mjestu te u što
većoj mjeri sačuvati izvornost ruralnog ambijentalnog prostora. Devastirane trošne kuće u
kojima stanovništvo nije bilo voljno živjeti pod odreñenim muzeološkim uvjetima, otkupljene
su za muzejske potrebe. Nekoliko domicilnih obitelji nastavilo je živjeti unutar Muzeja u
starim, ali održavanim kućama, a za tri obitelji sagrañene su nove zidane prizemnice na
istim okućnicama, arhitektonski prilagoñene autentičnoj graditeljskoj formi. Interpolirane
kuće ne remete tradicijski slijed sačuvanog izvornog ruralnog ambijentalnog prostora. Stare
štale i prateći gospodarski objekti ostavljeni su vlasnicima na brigu i korištenje.
2 Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture NR Hrvatske. (1969.) Rješenje br. 02-76/76-69., Zagreb 3 U to je vrijeme Muzej „Staro selo“ Kumrovec bio je pod upravom Etnografskog muzeja u Zagrebu
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA | Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.
Šarić
4
Istovremeno su otklanjani ishitreni zahvati iz ranih 50-ih godina 20. stoljeća, kada su
narušeni osnovni konzervatorski principi obnove podizanjem, proširivanjem i asfaltiranjem
stare kumrovečke ceste, rušenjem drvenih mostića kojima je odvajkada bio nadsvoñen
potok Škrnik, a dio potoka usred sela prekriven betonskom oplatom. Sagrañene su nove
kuće, visoke katnice neprimjerene zagorskome podneblju, na mjestima dviju od istrošenost
porušenih tradicijskih drvenih kuća. Izvornost seoske sredine osiromašena je rušenjem
nekoliko dotrajalih objekata, vrijednih primjeraka autohtone graditeljske baštine.
Od 1979. godine, cijelo selo bilo je pretvoreno u veliko gradilište. Usporedo s grañevinskim,
restauratorskim i hortikulturnim radovima, trebalo je stručno obraditi etnografske teme,
obavljati istraživanja i otkup predmeta na terenu te scenarijima osmisliti stalne tematske
postave u interijerima netom obnovljenih objekata. Etnolozi su u početku u slijedili postavke
već ranije razrañenoga Prijedloga za postavu i ureñenje etno-muzeja Kumrovec, no u tom
su poslu nužne bile i permanentne konzultacije s muzealcima, arhitektima, pejsažnim
stručnjacima i izvoñačima radova.4
Primarno je bilo vratiti cestu u prvobitno stanje, originalni zemljani sloj zamijenjen je
oblogom od granitnih kocaka, prosudbom stručnjaka najpogodnijim alternativnim
materijalom. Izvedena je regulacija potoka, na stara mjesta postavljeni su drveni mostići,
obnavljani su voćnjaci autohtonim sortama, vrtovi starinskim povrtlarskim kulturama, a okoliš
raznolikim starinskim raslinjem. Okućnice i vrtovi ograñeni su drvenim i pletenim ogradama.
Sl. 1. Obnova potoka Škrnik (Izvor: Fototeka MSS)
4 Gušić, Marijana; "Program ureñenja 'Starog sela' Kumrovec", Zagreb, 1973.
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA | Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.
Šarić
5
Strogo slijedeći autentične graditeljske kriterije, rekonstruirane su stambene zgrade; drvene
prizemnice, hiže mazanke, katne i prizemne kamene kuće, zidanice. Posebnošću
arhitektonskog izražaja ističu se tri manje katnice komorice, grañene u tradicijskoj maniri
katnih gospodarskih objekata s prizemnim kamenim dijelom i katom od drvene grañe.
Prekrivene su biber crijepom koji početkom 20. stoljeća sve više, uz utoreni cementni crijep,
zamjenjuje slamnati, šopnati pokrov. Staje, štale, štagljevi i prateći gospodarski objekti,
spremišta za kukuruz, kuružari, svinjci, kočaki i bunari, u obnovi su vraćeni na svoja stara
mjesta. Tamo gdje je bila potrebna potpuna rekonstrukcija, ona se izvodila na temelju
opširnih ekspertiza, na istome mjestu, na starim temeljima.
Drvene prizemnice, hiže mazanke pravokutnog tlocrta, od davnine su grañene istom
tehnikom i materijalom. Plitki temelji od kamena lomljenjaka ostaje vidljiv nakon podizanja
zidova od hrastovih greda, planjki i tesanih dasaka. Najjača temeljna greda, pocek, polagala
se dužinom kuće, a na nju su slagane istesane grede, najčešće u kutovima sastavljene na
usjek, tzv. hrvaški vugel. Podrazumijevao je slaganje brvana i mosnica tako da glave greda
presežu preko ugla kuće.
Sl. 2. Sl. 3. "Hrvaški vugel" i "Nemški vugel" (Izvor: Fototeka MSS)
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA | Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.
Šarić
6
U tradicijskoj gradnji ovoga kraja često je korišten i noviji nemški vugel, gdje su glavne
grede na uglovima ravno prirezane i izjednačene s licem zidne stijene.
Zidne stijene sastavljene od vodoravnih greda na nekoliko su mjesta bile učvršćene
uspravnim gredicama, klešnicama. Običaj je bio da vanjski zidovi budu premazani smjesom
bijele ili sive ilovače, pljeve i balege, kao vezivnim materijalom, a unutrašnji zidovi smjesom
ilovače i pljeve. Na osušeni namaz su žene nanosile vapneno mlijeko, modru ili zelenu
galicu. Podove su izrañivali muški članovi obitelji miješanjem ilovače i pljeve, te udarcima
drvenog malja, štamfera, gladili u čvrstu homogenu masu. Ljeti kada se zemljani pod
rasušio, žene bi ga obnavljale novim slojem ilovače i pljeve. U većini kuća podovi su prekriti
obojanom betonskom oplatom podesnijom muzejskoj namjeni.
Sl. 4. Gradnja zidnih stijena "hiže mazanke" (Izvor: Fototeka MSS)
Spomenuti vidljivi temelj od kamena lomljenjaka, coklin spajan vapnom, žene su bojile u
crno, miješanjem čañe, saje, s gašenim vapnom.
Istim postupkom premazivale su kuće zidanice s naglašenim coklinom u crnoj ili sivoj boji,
što je ovisilo o omjeru čañe i vapna. Zidanice su gradili seljani višeg ekonomskog statusa
(kovači, trgovci, zidari i tesari), tako da su u predsoblje i kuhinju stavljali zemljane podove,
dok su podove u sobama oblagali vodoravno slaganim istesanim hrastovim daskama.
Nekoliko primjera većih zidanih zadružnih kuća s krovovima izvedenima tehnikom na stolac,
ukazuju na utjecaj i primjenu urbanog graditeljstva u ruralnom ambijentu.
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA | Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.
Šarić
7
Sl. 5. Drvena prizemnica, "hiža mazanka"(Izvor: Fototeka MSS)
Sl. 6. Zidana katnica s pripadajućom stajom, "zidanica" i "štagalj" (Izvor: Fototeka MSS)
Poštujući izvornost, interijeri su obnavljani uvriježenim rasporedom pregradnje prostorija,
istovjetnim u drvenim i zidanim kućama, osim nekoliko primjeraka izvedenih bez pregradnih
zidova. Takve intervencije nisu uzrokovale devastaciju objekata, a bile su namijenjene
fleksibilnijem izlaganju prezentirane muzejske grañe.
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA | Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.
Šarić
8
Dvokrilnim hrastovim vratima, u svakoj se tradicijskoj kući ulazilo u skućeno predsoblje,
lojpu, iz koje dvoja vrata u dijagonali vode u jednu veću i drugu nešto manju sobu, glavnu
hižu i hižu.5 U istoj osi s ulazom u kuću je kuhinja, kuhja, sa izlazom u okomici s ulaznim
vratima u voćnjak, trnac.
Velika pozornost u rekonstrukciji posvećivala se obnovi krovišta i pokrova, vraćanjem
originalnog a iz vremena gradnje svakom objektu. Lesonitni i plastični nadomjesci
aneksirani tijekom vremena na istrošena mjesta nekih krovova, zamijenjeni su originalnim
slamom, utorenim cementnim crijepom ili biber crijepom.
Utjecaj klimatskih promjena, naročito hladnih sjevernih strujanja i oštrih zima, uvjetovali su
gradnju dvostrešnih krovova. Uobičajena je bila krovišna konstrukcija na škare, kakvu je
znao podići svaki domaćin uz pomoć rodbine i susjeda, zbog jednostavnosti izvedbe. Kod
ovakvoga krovišta, kose grede polagane su na vezivnu nosivu gredu, a svojim krajevima,
rogovima na sljemenu krova, sastavljane su pod pravim kutom. Usporedo s roženicama
postavljane su manje grede ukrštene na sljemenu gdje nose gredu sljemenjaču, a s njom i
čitavo krovište. Na roženice su vodoravno polagane neobrañene letve ili prutovi, preklje
spojene gužvom od škrbotija. Donji rogovi roženica prelaze veznu gredu te tako čine širu
strehu, koja vrata štiti od vjetrova i kiše. Kod gradnje krova na zabatnim stranama, polagali
su gredu svislenjak nad kojom se ugrañuje suvislo, odnosno trokut od koso položenih
dasaka na poluskošenom krovu. Konstrukcija na škare ne podnosi teži pokrov, poput biber
crijepa i utorenog cementnog crijepa, stoga su krovišta bila prekrita pokrovom od ražene i
pšenične slame, šopom. Raženom slamom pokrivane su nadstrešnice, okapnice i sljeme
krova, dok je ostala krovna površina bila prekrivena pšeničnom slamom.
Sl. 7. Slaganje krova prekrivenoga slamom (Izvor: Fototeka MSS)
5 Izričaji kuća i soba u lokalnom govoru obuhvaćeni su istoznačnicom hiža
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA | Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.
Šarić
9
U drugoj polovici 19. stoljeća dolazi do ekspanzije urbanih utjecaja u ruralnom graditeljstvu,
podizanjem zidanih kuća kamenom lomljenjakom, ožbukanim fasadama i krovištima
konstruiranima tehnikom na stolac, prekrivenima biber crijepom. Izrada takvih krovova
iziskivala je rad profesionalnih majstora, cimermana, koji su cijelu konstrukciju sastavljali na
tlu ispred kuće te je u dijelovima slagali na veznu gredu. Izmeñu koso položenih roženica,
okomito sa svake strane ugradili bi stup podroženice na koji su vodoravno polagali
poprečnu gredu. Ovakvo polaganje greda vizualno podsjeća na stolac, a takva su krovišta u
pravilu bila prekrivena crijepom.
Neizostavni dio ruralnog graditeljstva svake zagorske okućnice, dvornog mesta, bili su
štale, štagljevi, u tradiciji ovoga kraja većinom grañeni kao katnice, preuzeti iz pučkog
graditeljstva susjednog istočnoalpskog areala. Dimenzijama znatno nadmašuju stambene
kuće, a gradili su ih veće zadružne obitelji. U prizemnom dijelu zidane su kamenom, a na
katu drvenom grañom. Iz nadsvoñenog prostora u razizemlju, kolnice, ulaz je u ostavu, dok
je staja za blago, štala kod većine štagljeva, bila smještena na bočnoj strani. Drvenim
stubama uspinje se u na gornju kolnicu iz koje se ulazi u tri prostorije: žitnicu, hajkar gdje su
domaćini spremali uzgojene vrste žitarica, prostoriju mlaćenje žita, u lokalnom govoru zvanu
pod te u sjenik, senik, u kojem su spremali žito.
Prizemni autohtoni tip staja s plitkim kamenim temeljem, posjedovale su manje zadruge ili
inokosne obitelji slabijeg imovinskog statusa. Iz kolnice se ulazilo u staju i ostavu, zidanicu,
a šire drveno stepenište vodilo je na otvoreno potkrovlje bez pregradnih zidova gdje su
domaćini mlatili žito i pohranjivali sijeno. Dvostrešni krovovi gospodarskih objekata prekriti
su slamom ili biber crijepom.
Programom stručno- znanstvene orijentacije muzeja, neosporno je bilo sačuvati i njegovati
prirodnu tradicijsku hortikulturu, baštinjenu stoljetnom tradicijom sadnje i uzgoja povrtlarskih
i ukrasnih nasada. Zauzimanjem pejsašnih arhitekata i ostalih hortikulturnih stručnjaka,
slikoviti eksterijeri obogaćeni su ograñenim vrtovima i voćnjacima i šljivicima, trnacima,
kakvi su nekada krasili svaku okućnicu zadružnog posjeda. Uzgojem čistih, pesticidima
nezagañenih kultura ispravnim cijepljenjem voćaka i odabranih starinskih biljaka, muzej je
dostojan prezentant njegovanja ekološke interpretacije.
Staze koje vode do izložbenih objekata mjestimice su spojene drvenim mostićima nad
potokom Škrnikom. Posute su neizvornim materijalom, šljunkom, radi bolje prohodnosti
posjetitelja i estetske namjene, a vizualno ne odudaraju od zadane forme rekonstrukcije,
restauracije i revitalizacije staroga naselja.
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA | Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.
Šarić
10
Promišljenom muzejskom koncepcijom, interijeri su intenzivno ureñivani od 1980. godine
slijedom dovršenja pojedinog objekta. Etnologinjama nije bila nakana urediti izložbe
identičnim slijedom kućnih navika Kumrovčana na prijelazu stoljeća, već sistematizirati
najosnovnije običajne tradicije i djelatnosti seoske baštinjene kulture sutlanske regije i
ruralnih naselja Hrvatskog zagorja.
U pitoresknim hižicama i štagljevima danas je posjetiteljima omogućen razgled 25
permanentnih izložbi uz uživljavanje u nametnutu nostalgiju davnih vremena. Uz povijesni i
etnografski postav u rodnoj kući Josipa Broza, u muzeju je moguće razgledati sljedeće
ekspozicije stalnoga karaktera: Kovačnica obitelji Broz, Kovački obrt, Način života i
stanovanja kovačke obitelji, Kolarstvo, Od konoplje i lana do platna, Zagorska svadba, Život
mladog bračnog para, Od zrna do pogače, Licitari- medičarski i svjećarski obrt, Izrada
pučkih svirala i drvenih dječjih igračaka, Život u komoricama, Lončarstvo, Život zadružne
obitelji, Kolarstvo, Košaraštvo, Vatrogasci-čuvari naslijeña i tek otvoreni postav Niža pučka
kumrovečka škola te sadržajno izmijenjen, a u nekim segmentima i proširen dosadašnji
postav, Stara škola.
Slijedeći suvremene muzeološke tendencije, u muzeju je proteklih desetljeća dobro
razrañen model organizacije interaktivnih sadržaja s pedagoškim pristupom, kojima nastoji
sačuvati, njegovati i prenijeti na mlade naraštaje spoznaju održivosti i kontinuiteta
tradicijskog identiteta kao sastavnog dijela baštinjene tradicije sutlanskog kraja i zagorske
regije.
Sl. 8 Prezentacija tradicijskog lončarstva. (Izvor: Fototeka MSS)
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA | Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.
Šarić
11
Dugogodišnjom suradnjom s majstorima obrtničkih vještina zagorskoga kraja, uspješno je
organizirana revitalizacija starih obrta, demonstracijama majstora namijenjenih svim
uzrastima, posebice djeci i školarcima, kao i organiziranim tečajevima za ñake strukovnih
škola. Posjetiteljima, posebice djeci, omogućeno je sudjelovanje u nekim fazama rada s
majstorom kovačem, lončarom, samoukim izrañivačem pučkih svirala, tkaljom i veziljom ili
kožarom, u samim postavima ili na prostoru ispred istoimenog objekta.
Muzejsko-pedagoškim radionicama nematerijalne kulturne baštine, organiziranima u
suradnji s osnovnim školama i vrtićima, djeci je omogućeno razvijanje motorike i
individualne svijesti aktivnim radom kod pečenja kruha, izrade božićnog nakita, bojanja i
ukrašavanja pisanica i izrade cvijeća od kreppapira.
Rekonstruiranim inscenacijama inserata običajne kulture, kao što su ophodi selom na
Jurjevo i tradicijska zagorska svadba, organiziranima s lokalnim općinskim upravama,
kulturno-umjetničkim društvima i domaćim stanovništvom, Kumrovec je izrastao u dobro
posjećeno kulturno i turističko odredište.
Kontinuirana sadržajna nadogradnja muzeja evidentna je u interakciji s domicilnim
stanovništvom u svakodnevnoj komunikaciji s mještanima koji prolaze kroz Muzej, suživotu
s obiteljima nastanjenih u interpoliranim kućama, zaposlenicima lokalnih i regionalnih
općinskim uprava, izrañivačima i ponuñačima suvenira iz Kumrovca i okolice. Za toplih
mjeseci, mještani i sumještani posjetiteljima nude na prodaju svoje rukom oblikovane
predmete poslagane na rustične štandove kod ulaza u muzejsku cjelinu replike tradicijskoga
nakita, keramičkih i staklenih suvenira, domaće vino, medicu i gvirc, te svježe ispečene
kolače zagorske tradicijske kuhinje.6
Zaštitićena nematerijalna kulturna baština
U dvije rekonstruirane prizemne brvnare muzeja, sredinom 80-ih godina prošloga stoljeća
ureñene su stalne muzejske ekspozicije, Izrada pučkih svirala i drvenih dječjih igračaka i
Licitari-medičarski i svjećarski obrt. Već su u to vrijeme redovito organizirane demonstracije
tradicijskih drvenih igračaka i ukrašavanja licitarskih srdaca u originalnim prostorima stalnih
postava. Uvijek atraktivni šareni artefakti još uvijek privlače pozornost mlañeg uzrasta, tako
da su svake sezone muzejske prezentacije i radionice popunjene narudžbama.
Upisom Umijeća izrade tradicijskih drvenih igračaka sjeverne Hrvatske i Umijeća izrade
licitara sjeverne Hrvatske u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske te na
6 Mještani Kumrovca i okolice podliježu redovitim kontrolama Sanitarne inspekcije, a svoje proizvode izlažu na rustičnim štandovima izrañenima u tehničkoj radionici muzeja.
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA | Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.
Šarić
12
UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta, ove su tradicijske
vještine dobile osobiti kulturološki značaj i trajnu zaštitu.7 Time su stvoreni preduvjeti za
kontinuirani rad i održivi razvoj. Intenziviranje revitalizacije toga segmenta izvorne hrvatske
rukotvorne tradicije, obilježene vjekovnom prisutnošću na sajmovima i proštenjima, vidljivo
je u novije vrijeme pojavom istih na gradskim tržnicama, specijaliziranim dućanima,
promotivnim i kulturno-turističkim manifestacijama.
Zaključak
Autentičnost je bila imperativna konstanta u zahtjevnom interdisciplinarnom projektu
obnove, gdje se vodilo računa o zadovoljenju nekoliko relevantnih kriterija koji danas
muzeju daju prepoznatljivost, originalnost i muzeološku vrijednost. Razrañeni model zaštite,
očuvanja, prezentiranja, revitalizacije prirodne i kulturne baštine Kumrovca, sutlanskoga
kraja i zagorske regije s prijelaza 19. u 20. stoljeće, zahtijevao je obnovu i revitalizaciju
naslijeñene materijalne i nematerijalne baštine. Opsežan rad proteklih desetljeća evidentan
je na nekoliko razina: zaštiti, čuvanju i njegovanju, prezentiranju i revitalizaciji prirodne i
kulturne tradicije, očuvanju autohtonog pučkog graditeljskog naslijeña, prezentacijama
običaja obrta i kućnog ambijenta u permanentnim izložbama etnografske i povijesne
interpretacije, revitalizaciji tradicijskih obrtničkih znanja i vještina, demonstracijama
angažiranih majstora obrtnika in situ. Muzej je prepoznat kao dostojan promotor Krapinsko-
zagorske regije i cijele Hrvatske, s očuvanim tradicijskim vrijednostima i kulturno-turističkom
atraktivnosti.
Danas je Muzej izrastao u dobro posjećeno, u turističkim agencijama traženo odredište.
Posjetiteljima nudi atraktivnost sačuvane autohtone materijalne i nematerijalne kulturne
baštine, a otvaranjem povremenih izložbi u izložbeno-galerijskom prostoru, uz 25
permanentntna postava, uvijek dobro posjećenim tradicionalnim dogañanjima i interaktivnim
sadržajima, muzej promiče tradiciju i suvremenost, ruralnost i urbanost, seoski identitet i
kulturno-turističku aktivnost.
7 Odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta UNESCO-a na zasjedanju u Abu Nabiju, 2009. godine, uvrstio je Umijeće izrade tradicijskih drvenih igračaka na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta, a 2010. godine na zasjedanju u Nairobiju i Umijeće izrade licitara sjeverne Hrvatske
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA | Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.
Šarić
13
Sl. 9. Obnovljena zadružna okućnica (Izvor: Fototeka MSS)
Bibliografija
Demonja, D. i Ružić, P. (2010.), Ruralni turizam u Hrvatskoj s hrvatskim primjerima dobre prakse i
europskim iskustvom (str. 201.-204.), Meridijani, Zagreb
Freudenreich, A. (1962.), Kuće sa širokim zabatnim zidovima u modernom graditeljstvu, Zbornik za
narodni život i običaje južnih Slavena, JAZU, knj. 40, Zagreb
Freudenreich, A. (1972.), Kako narod gradi: Graña za riječnik, Zagreb
Gačnik, A. (2008.), Nasljedstvo tradicijskih obrta i vještina - izazov za budućnost i razvoj turizma i
kulture, U: Putovi readicijskih obrta i vještina uz Hrvatsko - Slovensku granicu, Ptuj, str. 9.-10.
Grupa autora. (1982.), Informacija o problemu uklapanja objekta 51/N u ambijent "Staro selo"
Kumrovec, Kumrovec
Gušić, M. (1973.), Program ureñenja „Starog sela“ Kumrovec, Etnološki zavod JAZU, Zagreb
Krpan. M. (23.3.2011.), Klanjec-grad višestoljetne povijesti i kulture. http:/klanjec.hr/povijest
Premrl, T. (1974.), Bogatstvo narodnog graditeljstva (in memoriam Aleksandru Freudenreichu). U:
Kaj - časopis za kniževnost, umjetnost, kulturu, br. 2-3, Kajkavsko spravišće, Zagreb
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA | Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.
Šarić
14
Prostorni plan ,Spomen park Kumrovec. (1976.), Zavod za urbanizam Arhitektonskog fakulteta
Sveućilišta u Zagrebu, Zagreb
Ramušćak, Lj. (1982.), Ansambl ruralne arhitekture u Selnici. U: Muzejski vjesnik sjeverozapadne
Hrvatske, (str. 28.-31.), Društvo muzealaca sjeverozapadne Hrvatske, br. 5, Varaždin,
Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture NR Hrvatske. (1969.) Rješenje broj 02-76/76-69.,
Zagreb
Rihtman-Auguštin, D. ( 1984.), Zagreb, str. 10.-13.
Dunja Šarić, profesorica etnologije i magistrica znanosti. Magistrirala na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za etnologiju s temom rada „Nastambe individualnih bračnih zajednica
u okviru obiteljske zadruge u Hrvata“. Zaposlena u Muzeju „Staro selo“ Kumrovec na poslovima i
zadacima muzejske savjetnice, kao voditeljica zbirki materijalne i nematerijalne kulturne baštine i
dokumentacije. Aktivno sudjeluje na kongresima, seminarima i okruglim stolovima. Uključena u
stručna muzeološka i kulturno-turistička društva.