Četrdeset dana pljuska » Dakako da biblijske brojeve, poglavito u biblijskim mitovima, ne treba shvaćati do- slovno, ali vrijeme od četrdeset dana pljuska, a potom sto pedeset dana jenjavanja voda dok se korablja nije nasukala i još četrdeset dana do puštanja prve ptice iz korablje je do- voljno vremena za razmišljanje i promišljanje o ispravnosti onoga što se čini. Mi smo na- vikli da odmah vidimo rezultate. Živimo u svijetu brzine koje nas ometa u polaganom rastu i dozrijevanju. A kršćanstvo je upravo to. Dugotrajno plutanje u zatvorenoj korablji. I čovjek ne zna je li mučnije kad sa svih strana na korablju na- valjuje pljusak, oluja i zvukovi vanjskoga svi- jeta ili sablasna tišina koja nastaje uvijek nakon velikih katastrofa. No, pozvani smo i jednu i drugu muku preživjeti u odanosti Bogu. Noa otvori prozor na korablji » Noa je iz korablje najprije puštao gavra- na koji je bezuspješno odlijetao i vraćao se ne nalazeći oslonca nad vodama. A onda je Noa pustio golubicu. Ona je već u drugom po- kušaju u kljunu donijela komadić maslinove grančice. I to bijaše znak da je došao kraj nji- hovim mukama i da je spas blizu. Osim što je golubica s maslinom u kljunu postala simbol mira, podsjeća nas i na obitelj. Roditelji za svoju djecu grade korablju u kojoj rastu i ra- zvijaju se. No, djeca ne mogu z auvijek ostati u korablji. Zato ih mudri roditelji polako is- puštaju na samostalni let. Na početku je let kratak. A potom letovi postaju duži. I s tih letova se u kljunu donose kojekakva iskustva. Djeca sve više i više stvari skupljaju izvan korablje. Izvan svoje obitelji. I smisao od- goja je da roditelji pomognu djeci da promišljaju i kvalitetno biraju. Jednoga dana će se dogoditi ono što se Noi dogodilo s njegovom golubicom. Odletjet će i više se neće vratiti, nego će sviti svoje gnijezdo. Gnijezdo u kojem će nastati nove ptice koje će odlijetati i dolijeta- ti dok opet konačno ne odlete ka svome gnijezdu. Duga u oblaku » Duga je znak Saveza koji je Bog sklo- pio s Noom i njegovim potomcima. Bog je obećao da više nikada neće kažnjavati ljude uništavanjem. No, postoji ozbiljna opasnost da mi sami sebe zbog svoje umi- šljenosti i opačina dovedemo do uništenja. Ovaj put se pravednici neće spasiti pluta- njem u nekakvoj korablji, nego duhovnim sje- dinjenjem s Bogom koje nas spašava od vječ- ne propasti. Zato nam se valja držati korablje. Ma koliko dugo i neizvjesno bilo trajanje. Do nakraj Zemlje Jaganjac Božji » Uspoređivanje Isusa s Jaganjcem Bož- jim jasno asocira na izlazak Izabranoga naroda iz egipatskoga ropstva i pashalnu večeru. Kao što je jedan mali narod spa- šen od pokolja znakom janjeće krvi, tako ce cjelokupno čovječanstvo i sve stvoreno biti otkupljeno i obnovljeno krvlju Kri- stovom. Ivan najavljuje Isusa kao obeća- nog i čekanog Mesiju. Time on završa- va svoj posao. Prepoznao je Božji znak i pokazao onoga kojemu je pripravljao put. Iščekivanje Staroga saveza je ispunjeno. Premalo je da mi budeš sluga » Isključivost Staroga zavjeta razbija se već u navještaju proroka Izaije. Izaija nadahnuto upozorava na onoga koji ce doći donoseći spasenje svakom čovjeku bez obzira na podrijetlo. Svim ljudima, na cijelom svijetu, Krist će donijeti spa- senje. Oni koji su se ljubomorno držali svog malog naroda i svoje male zemljice ustupaju mjesto apostolima koji Evan- đelje naviještaju svakom čovjeku i na bilo kojem mjestu. Prijelaz iz Staroga u Novi savez dogodio se razbijanjem granica koje su ljudi postavili Bogu. Bog postaje jedan od nas, ali ne ž eli živjeti i spašava- ti na način na koji ljudi to očekuju. Taj šok drugačijega i nepredvidivoga Boga doživljavamo i mi danas. I mi živimo u mentalitetu u kojemu ljudi itekako misle da znaju što bi Bog trebao činiti, kako se ponašati i za koga se opredjeljivati. A pri- tom se zaboravlja da je Bog slobodan u ljubavi prema svakom čovjeku i neovisan od našeg mišljenja o tom istom čovjeku. Posao prihvaćanja Jaganjca Božjega još nije dovršen. Svatko u svom srcu treba odbaciti svoju viziju Boga i prihvatiti Boga kakav doista jest. A to je težak po- sao. Jer se odjednom korisni Bog, kojega možemo za svoje potrebe upotrebljavati kako nam odgovara, pokazuje kao za- htjevni Bog, koji nas potiče da promije- nimo srce, misli i ponašanje. Prestaje biti Bog iz vitrina i izloga, kojega po potrebi izvlačimo da bismo paradirali s njime, i postaje Bog koji nas želi izvući iz naše ukalupljenosti kako bi s nama promije- nio svijet na bolje. Vrijeme koje je pred nama valja iskoristiti za promjenu stava. Za prihvaćanje pravoga Boga i zadaće koju nam je Bog povjerio i za koju nas sakramentalnom milošću osposobljava. Jer ne želi da mu budemo sluge, nego želi da budemo svjetlost svijeta. NOA U KORABLJI N e samo da je bilo mučno građenje korablje, o čemu smo razmi - šljali prošloga tjedna, nego je bilo mučno i putovanje u korablji. Prvo čitanje: Iz 49, 3. 5-6 | Drugo čitanje: 1 Kor 1, 1-3 Evanđelje: Iv 1, 29-34 D ogađaj na Jordanu o ko- jemu smo prošle nedje- lje razmišljali, vraća nam se i u današnjem evanđeoskom odlomku. Na početku obič- nog vremena kroz godinu sasvim zgusnuto se očituje spoj Staroga i Novog zavjeta.