I. čitanje: Ez 18, 25-28 | II. čitanje: Fil 2, 1-11 | Evanđelje: Mt 21, 28-32 J učer, 24. rujna 2011. godine, u Sarajevu je održana beatifkacija pet sestara članica Družbe Kćeri Božje ljubavi, koje su poznate pod imenom Drinske mučenice. » Drinske mučenice Pet sestara Drinskih mučenica: S. Jula Ivanišević, Hrvati- ca iz Godinjaka kod Nove Gradiške, ubijena u 48. godini života. S. Bernadeta Banja, Ma- đarica iz Velikog Grđevca pokraj Bjelovara, ubijena u 29. godini. S. Krizina Bojanc, Slo- venka, ubijena u 56. god. S. Antonija Fabijan , Slo- venka, ubijena u 34. god. S. Berhmana Leidenix, Austrijanka, ubijena u 76. 11. prosinca 1941. godine četnici su napali samostan Marijin dom na Palama, opljačkali ga i spalili, a sestre poveli sobom u Goražde kako bi njegovale ranjenike. S. Berchmana je, zbog starosti i nemoći, putem ostavljena u jednom selu, a potom odvedena i ubi- jena 23. prosinca 1941. godine. Ostale četiri sestre su smještene u Goraždu. Od pokušaja silovanja spasile su se skokom s drugoga kata vojarne u kojoj su bile zatvorene. Pobješnjeli četnici ih ranjene kolju te iste noći 15. prosinca 1941. godi- ne, a sutradan, odbijaju- ći molbe ljudi koji su ih htjeli dostojno pokopati, bacaju njihova tijela u ri- jeku Drinu. » Neki naglasci svjedo- čanskog života i smr - Drinskih mučenica Čini mi se vrijednim na poseban način ista- knuti činjenicu da je pet sestara podrijetlom iz če- tiri naroda. To jasno po- kazuje univerzalnost kr- šćanstva i bezgraničnost Katoli čke Crkve. Pogoto- vo kad se ima na pameti da su sve one došle slaviti Boga i služiti ljudima u zemlji iz koje ne potječu. Prihvaćanje smrti radije nego kršenje ide- ala i zavjeta jasno nam pokazuje da ima vrijed- nosti koje se ni pod koju cijenu ne smiju pogaziti niti obezvrijediti. Sestre su bile spremne radikal- no živjeti svoje poslanje i svoju karizmu. Bez obzira na uvjete i okolnosti. To na poseban način svjedoči njihovo ostajanje u samo- stanu bez obzira na pogi- bao ratnog vihora. Veoma je rječita žrtva Hrvatice s. Jule koja se pridružila sestrama, bez obzira što u trenutku na- pada na samostan i zaro- bljavanja sestara nije bila s njima. Premda svjesna smrtne opasnosti, omo- gućila je onima koji su bili s njom da pobjegnu, a ona se priključila svojim se- strama i s njima podijelila progon, patnju i, u konač- nici, mučeništvo. E vanđeoski odlomak nam govori o tome kako Bog ne gleda na tra- diciju i staru slavu, nego na osobno opredjeljenje i dobra djela. Lijepa naša Hrvatska doista je stare slave djedo- vina. Doista se sa zahval- nošću Bogu možemo po- nositi pred ljudima što je Hrvatska naša domovina i što smo baštinici tako dič- ne predaje. Toliko dobra i lijepog, toliko hrabrosti i sućuti, toliko predanja i nepokolebljiv e postojan o- sti posvjedočili su Hrvati u četrnaest stoljeća svoje kršćanske opredijeljen osti. No, činjenica je da se vera ne prenosi genetski. I da sve ono što je stoljećima skupljano i čuvano u samo jednom naraštaju može biti izgubljeno. Brojni su primjeri naroda i krajeva koji su izgubili veru, koji su se odrekli svoje pripad- nosti Kristu. Uzalud nam je pri- sjećati se svijetlih osoba, hvaliti se tradicijom ili sla- viti obljetnice ako nam je sadašnjost u svojoj praksi daleko od Boga. Ako nam zakoni okreću leđa Bogu i usmjeravaju se protiv čove- ka. Ako nam javno mnije- nje postaje neosjetljivo za zlo i navikava se na prihva- ćanje nepravde. Ako je ono što životom pokazujemo nerazmjerno s onim što de- klarativno zastupamo. Pravednik se može odvratiti od svoje praved- nosti i tako sebe osuditi na propast. I sa sobom i druge upropastiti. I opet nam se kao pri- mjer daruje Isusov život. On koji je Krist, iz ljubavi se predao za spasenje sva- koga čovjeka. Nije se sma- trao većim i nije mu bilo poniženje prihvatiti posla- nje poslužitelja i otkupite- lja svakog čoveka. I o njegovom drugom dolasku ćemo tom mje- rom biti mjereni. Bit ćemo procijenjeni prema svojoj sličnosti s Kristom, a ne prema bogatstvu religio- znih običaja iz davnine. Bit ćemo procijenjeni po tome koliko smo uzdizali svoj duh prema Bogu, a ne koliko smo visoko podi- gli svoje zvonike i križeve krajputaše. Bit ćemo procijenjeni po tome koliko smo često svoje srce u molitvi dari- vali Bogu, a ne po tome je li nam visjela krunica o retrovizoru u automobilu. Bit ćemo procijenjeni po tome jesmo li prošli ze- mljom čineći dobro . No, valja imati na pa- meti još jednu istinu koju nam svjedoči današnje drugo čitanje. Mi živimo u zajednici istovjerujućih. I potrebno je da, istim Duhom vođeni, jedan dru- goga potičemo na dobro i podržavamo u dobru. Po- trebno je da se brinemo jedni za druge. Da se po- novno u naše domove, u naše zajednice u naš grad vrati običaj bratske opo- mene. Ne prepotentno i ponižavajuće osuđivanje, nego poučavanje i opo- minjanje u ljubavi. Jasno razlikovanje dobra i zla. Onoga što je za nas kršća- ne prihvatljivo od onoga što ni na koji način ne mo- žemo niti smijemo prihva- titi. Potrebno je pomoći onima koji su slabi, podići one koji su pali i pokrijepi- ti one koji su posustali. PET SESTARA DRINSKIH MUČENICA Proć i zemljom č ine ć i dobro...