ZEMLJINA PONOĆNA PJESMA Živa je. Žubori i otkucava u njoj svaki korijenak. Zemna se voda razbraja u podnožjima divova i vraća drhtaj po drhtaj u odbljescima zvijezda. Pod mladom rosom koraka topao dahnu dah, zastruji trava, miriše kora, zaljulja grančica gdje noćnoj zori šapće golem hrast. Živa je. Mir joj u kosi nariše znamen cvijeta u vrutku ponoćnog slavujeva pjeva što plahu studen ženstva u gori cjeliva. Vlado Karagić