I OPTE O ZAKONIMA TUMAENJA BIBLIJEZAKONI TUMAENJA BIBLIJE I OPTE
O ZAKONIMA TUMAENJA BIBLIJE
Biblija nije heterogeni skup stihova o istoriji i uenja
odvojenih od njih, to je knjiga naela koja govori o venoj
stvarnosti koju je Bojem detetu tako potrebno da razume u ove
poslednje dane.
O umetnosti i nauci uimo poevi od osnovnih pojmova, polazei od
jednostavnog i idui ka sloenom, od poznatog ka nepoznatom. Nakon
mnogo strpljivog uenja postepeno usvajamo injenice, dok im se na um
postepeno prilagoava. Treba li da mislimo kako Bibliju, koja nas
poduava najvelianstvenijoj od svih nauka - nauci spasenja moemo
shvatiti s manje muke, i da to ne zahteva jednako priljeno uenje i
razmiljanje kao i u savladavanju drugih predmeta?
Tako je 1945. godine pisao pastor, evanelista i pisac Louis F.
Were. Sama Biblija sadri kljueve svog razumevanja. Kada zagrebemo
ispod povrine, otkrivamo da povrinski sloj poruka od nemarnog
itaoca zaklanja udesnu graevinu konstrukciju sagraenu po naelima
koja odgovaraju svemiru, i konano Onome Koji je stvorio i jedno i
drugo JHWH.
ak i ne pominjui nebiblijska tumaenja kojima obiluje dogmatika
tradicionalnog hrianstva, sa tugom moramo priznati da u
protestantizmu do danas, pored uspeha, postoji i mnogo tekih
zabluda kada je re o eshatolokim tumaenjima. Zato? Zato to nije
dovoljno odbaciti autoritet crkvenih otaca i osloniti se, pod
maskom vostva Svetog Duha, na sumnjivo lino nadahnue. Potrebno je
pronai nepobitne i apsolutno vaee zakone tumaenja Biblije, takve da
e ih sam Bog moi potvrditi kao ispravne i Svoje. Kako je to mogue?
Jednostavno Biblija je pred nama. Ukoliko mnogo puta u njoj uoimo
ponavljanje odreenih motiva i dogaaja, kao i njihovog znaenja,
ukoliko oni jasno pokazuju u kom pravcu vode, ukoliko se razne
doktrine nedvosmisleno sreu u jednom jedinom moguem zajednikom
ishoditu, tada nemamo razloga da sumnjamo.
U ovoj i narednim sredama razmotriemo na kojim se osnovnim
postavkama temelji potraga za zakonitostima tumaenja Biblije, a
naroito tumaenja eshatolokih proroanstava. Ne zaboravimo, Slukinja
Gospodnja nas poziva da istraujemo Danila i Otkrivenje iju
mnogostruku vezu ona uvek iznova naglaava. Kad knjigu proroka
Danila i Otkrivenje budemo bolje razumeli, vernici e imati potpuno
drugaije versko iskustvo. (TM, str 114). Kad je re o rezultatima
koji treba da proisteku iz boljeg razumevanja Apokalipse, itamo:
Jedno emo sigurno shvatiti na osnovu prouavanja Otkrivenja: da je
veza Boga i Njegova naroda tesna i jasna (...) ono to je otkriveno
Danilu kasnije je bilo upotpunjeno otkrivenjem datim Jovanu na
Patmosu. Ove dve knjige treba paljivo prouavati. (TM, str.114)
Poto ove veeri budemo ukazali na biblijske postavke pomou kojih
dolazimo do tumaenja proroanstava, u narednim sredama upoznaemo
nekoliko zakonitosti ili parametara kojima ne samo to moemo doi do
novih zakljuaka o nepoznatim delovima proroanstava, ve i testirati
ponuena reenja. Konano, videemo kako se tumaenja EGV savreno slau
sa ovim zakonitostima.
Koji je cilj ove serije? Za razliku od mnogih korisnih propovedi
i serija koje daju gotovu materiju - tumaenja, ova ima za cilj da
istraivaima Biblije d orue i smernice istraivanja, instrumente
kojima sami mogu sigurno poi u rudnike tajni Boje rei. Brao i
sestre, ona je posebno namenjena 1) onima koji sami ne mogu da
krenu, kojima treba ohrabrenje i uputstvo, koji se pitaju kako
istraivati i prouavati, 2) onima koji poseduju mnotvo injenica, ali
ne znaju iz njih izvui nove zakljuke, a pomou tih zakljuaka opet
neke druge o stvarima koje su za njih bile dotad nedokuive;
ukratko, za svako verno Boje dete koje ne ivi od samog hleba nego
od svake rei koja izlazi iz usta Bojih.
U 2. Petr. 3,16.18 itamo: Kao to govori o ovome i u svima
svojijem poslanicama, u kojima imaju neke stvari teke razumjeti,
koje nenaueni i neutvreni izvru, kao i ostala pisma, na svoju
pogibao. (...) Nego napredujte u blagodati i u poznanju Gospoda
naega Isusa Hrista..... O kojim stvarima je re: o osnovama spasenja
ili o nekim drugim? Ovde je re o posebnoj temi: okolnostima Drugog
Hristovog dolaska. Ako razmislimo o Isusovoj nauci, u StZ i NZ,
videemo da su osnovna znanja, nauka spasenja, bila dana
nedvosmisleno i jednostavno. Npr. Propoved na Gori ili Rimljanima o
spasenju. Re Boja nije skrivena, i premda je puna dubokih znaenja,
i viih poruka do kojih dolazimo posle mnogo itanja i razmiljanja,
ona nije namenjena iskljuivo tzv. adeptima, odabranim mudracima,
inicijatima i sl., ve svakom oveku, jer je to volja Boga Koji ne
eli da iko propadne, nego da se svi spasu 1. Tim. 2,4. jer Bogu
tako omilje svet .. da niko ne pogine ... Potreba za daljim
kopanjem po dubinama Bojim javlja se naroito onda kada nas lana i
lepo upakovana uenja kolebaju i teraju da dublje ukopamo nau kuu
duhovnu. Ne samo da je spasenje prueno oveku jednostavnim reima, ve
se znanje za ivot ponavlja kroz biblijske knjige mnogo puta, stalno
iznova, svim generacijama. Bogu nije dosadno pouavati
oveanstvo.
Da bismo mogli primiti vostvo Svetog Duha i doi do novih istina,
moramo pre svega biti posluni Duhu Bojem. Tajna je Gospodnja u onih
koji Ga se boje, i zavjet svoj javlja im Ps. 25,14. Fr. prevod: ...
i Njegov zavjet pouava ih. Ps. 25, 14 Ps. 32,8: Urazumiu te, i
pokazaau ti put kojim da ide: svjetovau te, oko je moje na tebi. /;
Is. 54,13: A sinovi e tvoji svi biti naueni od Gospoda ... Is 28,
26:I Bog ga njegov ui i upuuje kako e raditi. JOVAN 7,17: Koji god
ovek bude hteo da izvrava Njegovu volju, on e znati nauku/doktrinu.
engl.prev. Jedna od osobina Bojih je da, kako kae Amos 3,7, Gospod
Gospod ne ini nita ne otkrivi tajne slugama svojim prorocima. Sve
to je vano za Njegov narod Bog je dao u proroanstvima. Sve to je
proreeno mora biti rastumaeno.
Veoma je vano da, dok je osnovna poruka i ponuda spasenja
razumljiva svima, i dobrima i zlima, budui da je svima namenjena, a
osim toga itamo u Bibliji kako su i licemeri i kriminalci razumeli
i prihvatali Isusovu nauku, dotle na ulazu u proroanstva, u namere
Boje, stoje vrata koja samo poslunost i vera mogu otvoriti. ta to
praktino znai? To znai da su biblijska proroanstva, naroito
eshatoloka, tako napisana da ih moe razumeti obraen ovek, poboan
ovek, ovek koji voli Boga i eli da ga slua. Na tumaenje biblijskih
proroanstava stavljen je klju: 1) razumee je onaj koji na Bibliju
gleda kao na Boju re kojoj ne treba ni oduzeti ni dodati, jer e
samo takav ovek paziti na svaku re, na svaki izraz, pratiti njeno
javljanje kroz sve knjige, jer e samo takav ovek verovati osnovnim
istinama, i tako stei predznanje da ide dalje; 2) zato to e takav
ovek razumevanjem krsta Isusovog, razumevanjem prirode nebeskog
carstva i posedovanjem Duha poniznosti i samoodricanja u sebi,
prihvatiti samo ona tumaenja poslednjih dogaaja koja se slau sa
karakterom Bojim i namerama koje je pokazao u prolosti u Svom ratu
sa grehom (npr. besmrtnost i Armagedon, uslovljenost spasenja, 1000
na zemlji i priroda greha uslovljavaju mogua objanjenja poslednjih
dogaaja); 3) Onaj ko se pokorava Bojem duhu, kae Pavle, ima Duh
Hristov i razumije pomisao Gospodnju. v. 1. Kor. 2,10 i dalje.
S druge strane, onaj ko neobraenog srca pristupa Bibliji, da bi
od njenih tajni izvukao mo, duhovnu ili materijalnu, bie prevaren
tumaenjima neobraenog srca. New Age tumaenje 1000 kao blaenog
perioda gde se unitenje greha i grenika ne pominje najbolji je
primer za to. U starozavetnom svetilitu i kasnije u Hramu, samo su
posveeni svetoj slubi smeli gledati slavu Bojeg prisustva, i to
posredno. Samo je onima koji su u novozavetna vremena posveeni Bogu
dano da vide unutranju lepotu hrama Svetog pisma. Danilo 12,4.10: I
razumni e se sjati kao svetlost nebeska, i koji mnoge privedoe k
pravdi, kao zvezde vazda i doveka. A ti Danilo zatvori ove rei i
zapeati ovu knjigu do poslednjeg vremena; mnogi e pretraivati, i
znanje e se umnoiti. Mnogi e se oistiti, ubeliti i okuati; a
bezbonici e raditi bezbono, niti e koji bezbonik razumeti, ali e
razumni razumeti.
a. Prema tome, jedna od prvih injenica koje moramo imati na umu
kada prouavamo proroanstva je da svako od njih mora imati u svom
sreditu Isusa kao Spasitelja od smrti i greha. Od svog poetka do
kraja, Biblija na hiljadu naina govori o Hristu. On je centralna
njena tema. Kao to milioni kapljica rose reflektuju silno i golemo
Sunce, tako i Isus, Svetlost sveta, odsjajuje svoj lik u svakom
stihu Rei Boje.
b. Ako se tumaenje bavi lokalnim, politikim, ovozemaljskim
pitanjima, ono nije od Boga, jer On ne govori o tome da li e nama
vladati ovaj ili onaj predsednik, da li e nas ostati samo pod ljivu
da stanemo, ili e nas biti odavde do Japana, ni koliko emo dece
imati, ve o tome da li emo biti s Njim zauvek ili neemo. Sledee,
dakle, merilo ispravnosti proroanstava kae nam da se ona moraju
baviti duhovnom dimenzijom pojedinca ili celog naroda. Vidi enju
vekova, str. 212 orig. gde se kae da su Jevreji odbacili Hrista jer
su oekivali ovozemaljsko reenje svojih problema, jer su telesno
shvatali pojam Izrailja. Videemo narednih puta da su se time
jevrejske voe ogreile o jedan od zakona tumaenja Biblije, koji se
zove zakon doslovnog i duhovnog.
c.Nadalje, silu da se odupremo prirodnim sklonostima stiemo
molitvom i prouavanjem Biblije. Oni koji odbiju da ugode telesnim
eljama i koji se oslanjaju na silu Hristovu da izmeni njihov ivot,
saznae vie o duhovnim stvarima od onih koji tee da ugode i Bogu i
svetu. Postoji izreka koja kae da ponizan svetac Boji /saint/ vidi
dalje na svojim kolenima nego filozof na vrhovima prstiju. Naravno,
dodaje neko, ako je ponizni Boji sluga jo i filozof, videe dalje i
od Bojeg sluge koji nije filozof. Npr. Danilo i Pavle.
d. Sledee to treba da imamo na umu je paralela izmeu dva velika
Boja dela: Biblije i prirode. U prirodi, svime vladaju zakoni,
kojima Bog odrava vaskoliki svemir. Zakon i red utvreni su u svim
delovima vasione, svuda osim u pobunjenom srcu ovekovom. Mi znamo
pravila po kojima se Sunce kree, po kojima se smenjuju plima i
oseka ili godinja doba. Jedan od zakona koji proimaju i prirodu i
Sveto pismo je sedmini zakon: zakon po kome se mnogi vani procesi
odvijaju u razdobljima deljivim sa sedam: npr. vreme gestacije kod
sisara, leanje na jajima kod ptica, u danima je uvek deljivo sa
sedam. Sedmica upravlja i ivotom Bojeg naroda. Svime upravljaju
zakoni. Adventisti sedmog dana istiu da je ljudskom rodu dan zakon
Deset zapovesti, nepromenjiv kao i drugi zakoni u svemiru. SVE TO
JE BOG STVORIO PODLONO JE JASNO ODREENIM ZAKONIMA. Budui da je Bog
nadahnuo Bibliju, zar nije razumno verovati da i Sveto pismo
proimaju odreeni zakoni koje treba slediti da bismo dobili pravilno
razumevanje Rei Boje? Tumaenje Branka Mikovia.
Biblija je konstruisana po jasnim zakonima koje je mogue
prouavati i slediti u tumaenju. Ako to elimo ilustrovati, uporedimo
to sa graom atomskog sveta. Kako su zakonitosti u prirodi
otkrivene? Strpljivo i dugo, naunici gomilaju gole injenice o nekoj
oblasti, zatim te injenice uporeuju pokuavajui pronai neke
pravilnosti u njihovom javljanju i njihove meusobne veze. Npr. u
medicini hiljade i desetine dosjea bolesnih od tekih oboljenja
porede se, i ispituju svi mogui parametri: dob, ivotni uslovi,
graa, pol, porodina anamneza ... Zato? Zato da bi se u mnotvu tih
podataka uoila esta povezanosti dva ili vie njih sa pojavom te
bolesti. Na taj nain se pokuava utvrditi koje osobine organizma i
drutveni uslovi utiu na njegovu pojavu. Na isti nain se traga i za
biblijskim zakonima. Strpljiv prouavalac uvia na osnovu mnotva
injenica da se izvestan obrazac esto ponavlja kroz Bibliju. On
otkriva da se iza njega krije ceo zakon tumaenja odreenih dogaaja i
simbola, a da se opet, iza tog zakona krije vana i krupna poruka
koju je Bog namenio onima koji ga trae. Ni za koji deo Biblije to
ne vai u toj meri kao za mesijanska i eshatoloka proroanstva,
posebno za Danila i Otkrivenje. Videemo na konkretnim primerima
kako poznavanje ovih zakona spontano eliminie neka kriva tumaenja o
poslednjim dogaajima, a pokazaemo i, to je izuzetno znaajno, kakva
je veza ovih zakona sa osnovnim doktrinarnim postavkama Bibije i sa
Hristovom linou i planom spasenja. Svet Duh otkriva pravo znaenje
prorokih slika onima koji se za to znanje mole i paljivo istrauju,
i vodi ih da prepoznaju i zakone tumaenja Biblije.
III Biblijski zakoni proizlaze iz Bojeg karaktera
Velika borba izmeu Hrista i sotone nije samo borba dve linosti,
dve vojske ili dva sveta, ve i borba dva zakona, dva ureenja, dva
naela. Pre pojave greha, Boja su se stvorenja upravljala prema
naelu savrene poslunosti savrenom i svetom Bogu iz ljubavi, bez
oklevanja. Poslunost tom naelu osiguravala je mir i sklad u
svemiru. Sutina tog naela je POSVEENOST DRUGIMA IZ LJUBAVI,
nesebinost, portvovnost, okrenutost drugima, a ne sebi. Svemirsko
blaenstvo oskvrnio je Lucifer svojim naelom samoljublja,
egocentrizma i samoouzvienja, koji ga je naveo na pobunu protiv
autoriteta Boga.
Isus je uvek iznova naglaavao da je doao da pokae pravi Boji
karakter, koji je sotona ocrnio pred ljudima, sakrivajui Boji lik
od njih umnoavajui zlo pred njihovim oima. Isus naglaava Svoju
apsolutnu poslunost ocu iz ljubavi i poverenja. Jn. 4,34: jelo je
moje da svrim volju Onoga Koji me je poslao ..; 6,38: Jer sioh s
neba ne da inim volju svoju, nego volju Oca Koji me posla; Mat. 26,
39-44; Fil. 2,7: nego je ponizio sam sebe uzevi oblije sluge,
postavi kao i drugi ljudi i na oi nae se kao ovjek; Jevr. 5,8.
Kuanje u pustinji demonstrira duhovni aspekat velike borbe, posebno
zato to ilustruje kako sotona pokuava preneti ovu bitku dva naela u
ljudsko srce, ovde konkretno u srce Hristovo. Zapamtimo kako se
Isus branio: ne ja mislim ili oseam ili hou, ve Pismo ree. Gde je
tu svoja volja? Crkva, pokretana naelom radosne poslunosti Bogu i
predanosti slubi, suoila se od svojih prvih dana sa naelom
sotoninog carstva. Kada govori o konanom sukobu na kraju velike
borbe, EGV kae sledee: Ljudi su sve vreme vie potovali sotonska
naela nego ona koja upravljaju nebesima. Prihvatili su lanu subotu,
koju sotona uzdie kao znak svog autoriteta [....] na je zadatak da
ljudima pomognemo da to shvate. 6T 352.
Posebno kad je re o trostrukoj aneoskoj vesti, potrebno je istai
da se ovaj sukob dva naela u Otkrivenju manifestuje kroz kontrast
original-falsifikat. Naime, svemu to je deo Bojeg sistema -
zakonima, simbolima i obredima - sotona kontrastira svoj sistem, s
izopaenim znaenjima. To ukljuuje i ceo sistem tumaenja biblijskih
simbola, takav da se suproti Bojem karakteru, i da odgovara
sotonskom umu. Navesti primere falsifikata u Otkrivenju: dve ene,
Jerusalim i Vavilon, klanjanje jednom i drugom, jagnje i rogovi kao
u Jagnjeta, koji bee, koji jeste i Koji e doi i zvijer, koja bijee,
i nije, i doi e opet Ot. 17,8. ta to znai? Pravo znaenje Otkrivenja
proizlazi iz osobina Onoga Ko nam ga je poslao. Bog ima poruke za
nas. ON najavljuje Svoja dela u zavrnici. Kakve su to poruke i
dela? Ona koja nose peat Onoga Kome pripadaju? Kada sveti na nebu
sagledaju sve to se bude desilo do kraja, od Golgote i dalje, ta
oni e uzviknuti? I vidjeh, i gle, nasred prijestola i etiri
ivotinje, i posred starjeina i Jagnje stajae ako zaklano [....] I
pjevahu pjesmu novu govorei: dostojan si da uzme knjigu, i da
otvori peate njezine; jer si se zaklao (fr. jer si se dao zaklati),
i iskupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljena i jezika i
naroda i plemena, I uinio si nas Bogu naemu careve i svetenike, i
carovaemo na zemlji. [....] Onome to sjedi na prijestolu, i
Jagnjetu blagoslov i ast i slava i drava vavijek vijeka. Ot.
5,6.9.10.13. Dakle, oni vide ta o Bogu govori ono to On ini. Tako i
tumaenje Otkrivenja, koje ukljuuje ono to e Bog uiniti i ono to
sprema onaj drugi, mora dati takvo objanjenje koje e potvrditi
karakter i naela jedne i druge strane u velikom sukobu. Na isti
nain, Dekalog je izraz Bojeg karaktera, nepromenjiv i svet kao i
Njegov tvorac. Lano uenje o venim mukama i paklu suproti se
karakteru Bojem - Avakum 1,13: iste su oi Tvoje, da ne moe gledati
zla, i bezakonja ne moe gledati. Svi tekstovi koji govore o
kanjavanju zlih moraju imati na umu da Bog nije sadista, kao i da
se savrenstvo svemira ne sastoji u prilici danoj svetima da se
zabavljaju gledajui muke zlih, kao nekad dokoni Rimljani muke
hriana. Kakvu li ideju Boga imaju ljudi koji tako veruju?
Iz Bojeg karaktera, takvog da mu je mrzak greh, kog Boja blizina
unitava, proistie i zakon po kom izmeu greha i ivota mora stajati
smrt, da izmeu zla i blagoslova mora biti plaanje cene greha.
Hristov krst je najkrupnija ilustracija ove istine. Bezuslovna
besmrtnost posle svega to smo uinili Bogu i jedni drugima znai
prezir ovog zakona, koji kae da e ceo svemir biti ist kada se i
pria na Zemlji zavri. Greh zavrava smru, i tek kada je primio svoju
platu, postoji nada da e, Isusovom silom, novi ivot procvetati.
Zato Pavle izvikuje Svaki dan umirem ... Pavle je bio jedan od onih
koji su iza mnogih starozavetnih simbola i dogaaja mogli sagledati
zakone i poruke, koje je zatim izrekao u poslanicama. Postoji
mnotvo tekstova u kojima on izvlai pravilo iz konkretnih dogaaja,
pa ih ak smatra za proroke. Npr. Sara i Agara, zatim Jonina
avantura, mjedena zmija, Melhisedek i sl.
Sledee je pravilo u tumaenju da se nita to je dano u Bojoj rei
ne odbacujuje kao nevano. Kad je Isus zavrio hranjenje mase kod
Genizaretskog jezera, ta je rekao okupljenima? skupite [....] da
nita ne propadne Jn. 6,12. Ruta je pabirila Voozovu njivu.
Sirofenianka je zahvalno traila mrve sa stola blagoslova za
Jevreje. Nita ne propada, nita nije beznaajno. U prirodi, energija
se transformie, ali je konstantna. Suvo lie postae zemlja, a potom
deo nekog novog lia. Krv muenika je seme jevanelja. Priroda ui da
dok zrno padnuvi u zemlju ne umre, nema roda. Nijedna re Boja nije
izgovorena bez vie namere. U Bibliji nema suvinih opisa, retorskog
doterivanja. Nemogue je saeti njene stihove, skratiti njene opise.
Naprotiv, ljudi su na osnovu dva-tri stiha napisali cele knjige,
pr. id Ako zrno ne umre.
Sledea istina o Bogu o kojoj nas ue i Biblija i priroda jeste da
On istovremeno, jednim postupkom, postie viestruki cilj, i da nikad
ne posmatra izolovano ni ljude ni dogaaje. Ne smemo ni mi. Zato u
onoj prii poruka glasi: Ko zna ta je srea, ta li nesrea? Cvee u
prirodi mami medonosne pele i leptire opraivae, pokriva zemlju da
je zadri, ali i daje lepotu koja sladi ljudsko oko. Ali, i u
duhovnom svetu, Bog ima namere sa zlima, makar ovi muili pravedne.
Zlo u svetu je ispit za dobre i ugled za one koji nisu sigurni koje
prednosti prue ivot sa Bogom i carstvo nebesko. Biblijska
ilustracija oba ova prirodna zakona su kondicionalna ili uslovna
proroanstva. To su naime, o na proroanstva koja su u Stz dobili
Jevreji, a odnose se na Mesijansko carstvo. Npr. Isaija 65,17-25.
Budui da su Jevreji u kolektivnom smislu odbacili Hrista,
mesijansko carstvo nije bilo ostvareno. Meutim, Isus kae: Zato e se
od vas uzeti carstvo Boje, i dae se narodu koji njegove redove
donosi. Matej 21,43. Hriani, kao novi zavetni narod, oni su sa
kojima e Isus ispuniti mesijanska proroanstva kada ponovo bude
doao. O tumaenju kondicionalnih proroanstava bie mnogo rei narednih
puta. Iako se ova nisu ispunila, Boja promisao nije ih izostavila
iz Kanona Svetog Pisma. To znai da, prema prvom pravilu, ona imaju
svoju ulogu i nisu suvina, a prema drugom, da ti tekstovi imaju
viestruku ulogu. Oni upozoravaju o jednom neuspehu (1. Kor. 10,
11), ali su i klju tumaenja simbola u Otkrivenju.
Nadalje, usko vezan za Boji karakter, a i za tumaenje
proroanstava je broj 3. On je simbol Trojstva. Npr. u Otkr. 1,4.8
ili 4,8. Jedan od zakona tumaenja je i zakon brojeva. Isto je takav
i zakon znaenja biblijskih imena. Kada je Mojsije pitao Boga za
ime, On mu je odgovorio: Ja sam Onaj koji jest. Kada je Manoje
pitao anela kako se zove, dobio je odgovor: udno je., tj. divno je.
Manojeva reakcija, prinoenje rtve na steni, pokazuje da je shvatio.
Mi, pak, znamo, gde je zapisano da e se Mesija zvati Divni. Sva
Boja imena govore o Njemu, ali isto tako i sva ostala imena: ljudi,
mesta, reka, zemalja, potoka, izvora i svega ostalog. Nomen est
omen.
Nadalje, iz injenice da je Isus bio otelotvorenje drugog lica
Boanstva, da je bio Re koja postade telo, proizlazi i sama
struktura plana spasenja, kao i tumaenje eshatolokih proroanstava.
Kako? Najpre je Izrailj bio telesan, po krvi: zatim je bio duhovan,
po duhu: posle Drugog dolaska, po odlasku na nebo, Izrailj e opet
biti telesan, okupljen u jednu fiziku celinu, Boji narod i telesno
i duhovno. Isus je fiziki bio prisutan usred doslovnog Izrailja kao
Onaj koji se javljao u Svetinji ili kao aneo Gospodnji pre toga, a
naroito u vreme Prvog dolaska, svojim roenjem pa do smrti: u vreme
hrianstva, Isus je u Svetinji na nebu, dok ga Njegov zamenik
duhovno zamenjuje, a u venom carstvu posle milenija Isus e opet
fiziki biti na Zemlji. Iza ovih izmena telesnog i duhovnog Bojeg
prisustva krije se, dakle, jo jedan zakon zakon doslovnog i
duhovnog. Npr. U Stz. su Jevreji prinosili Bogu doslovne rtve u
doslovnom hramu na zemlji. U novozavetno doba, apostol Pavle se
ovako izraava: 1. Petr. 2,5: I vi kao ivo kamenje zidajte se u kuu
duhovnu i svetenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su
Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista (cf. tu oganj); Ef. 5,2: I ivite u
ljubavi, kao to je i Hristos ljubio nas, i predade sebe za nas u
prilog i rtvu Bogu na slatki miris.; Jevr. 13,15: Kroz Njega dakle,
da svagda prinosimo Bogu rtvu hvale, to jest plod usana koje
prizivaju ime Njegovo. A dobro initi i davati milostinju ne
zaboravljajte, jer se takovijem rtvama ugaa Bogu. Ef. 2,21.22: Na
Kome sva graevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu; na
kome ete se i vi sazidati za stan Boji u duhu. Sutina ovog zakona
sastoji se u ovom: 1) DOSLOVNO pre krsta; 2) DUHOVNO na zemlji
nakon krsta i odbacivanja doslovnog Izrailja; 3) DOSLOVNO nakon
drugog dolaska. Ova trostruka primena, koja se otkriva na
desetinama primera, dokazuje istinitost adventistikog tumaenja
trostruke aneoske vesti i svih dogaaja u Otkrivenju.
Iz ovog naela, po kome se doslovno uvek vezuje za Isusa, a
duhovno za Svetog Duha kao Njegovog predstavnika, proizlazi i drugo
naelo. Naime, ukoliko se sve to se odnosi na vreme doslovnog
Izrailja tumai doslovno, a sve to se odnosi na duhovni Izrailj
tumai duhovno, iz ovog proizlazi da je sve u vreme doslovnog
Izrailja bilo na nacionalnoj osnovi, dok se u vreme duhovnog
Izrailja isti simboli javljaju u duhovnom, optesvetskom znaenju. Re
je o zakonu tipa i antitipa: Kad se osoba, mesto ili bitka iz
Starog zaveta, u Novom zavetu pominju u duhovnom, ili antitipskom
globalnom smislu, cela slika iz starozavetnog izvetaja postaje
slika ili antitipska primena ak i ako se svi elementi te slike ne
mogu odvojeno primeniti na nju. Stoga, kad jednom prepoznamo da je
Vavilon, doslovni grad sagraen na doslovnoj reci Eufratu, primenjen
duhovno, ili antitipski, kao to je to u Otkrivenju, tada znamo da
reku Eufrat, u Otkrivenju 16,12, takoe treba primeniti duhovno, ili
antitipski to znai u optesvetskom smislu. Pojedinosti koje ine
antitipsku primenu moraju biti u istom odnosu kao i u doslovnom
kontekstu (...) Isto naelo funkcionie kada su u pitanju Ilija i
Jezavelja. Obe starozavetne linosti su tipske. U Otkrivenju nema
specifine antitipske primene Ilije za poslednju poruku Boju koja
treba da odjekne u glasnoj vici (...) Meutim, sama injenica da
Otkrivenje 2,20 pominje Jezavelju, Ilijinu suparnicu, u antitipskom
smislu, sasvim je dovoljna da vidimo kako sve inioce ukljuene u
starozavetno prikazivanje sukoba izmeu Ilije i sila koje su u
njegovo vreme oboavale Sunce, treba antitipski primeniti na zadnje
dane u vezi sa optesvetskim duhovnim konfliktom. Privukavi nau
panju na injenicu da Jezavelju treba shvatiti u antitipskom smislu,
Gospod oekuje da uvidimo kako celu starozavetnu sliku treba
primeniti na potpuno isti nain ...
Nigde u Bibliji nam se ne kae da je Ahav (car koji je u Izrailj
uveo oboavanje sunca da bi ugodio svoj supruzi Jezavelji) tip drave
koja e nametnuti svetkovanje nedelje, da bi ugodio antitipskoj
Jezavelji, otpaloj crkvi; meutim, ovo oigledno proistie iz injenice
da je Jezavelja u Otkrivenju 2,20 upotrebljena kao antitip.
Antitipska primena jednog obeleja starozavetnih pripovesti je Boja
naznaka - i otkriveno naelo da sve to je u vezi sa tom pripoveu
takoe treba shvatiti u optesvetskom, antitipskom smislu.
Na osnovu ovog zakona znamo da, ukoliko je Vavilonu Otkrivenju
16 shvaen simboliki, to isto vredi i za Eufrat i Armagedon.
UZETI RE HARMAGEDON KAO ILUSTRACIJU VIE ZAKONA.
1) zaakona znaenja biblijskih imena
2) zakona simbolike brojeva
3) zakona tipa i antitipa, tj. lokalnog i opteg
4) zakona prvog i poslednjeg
5) zakona ponavljanja i proirenja
Tumaenje proroanstava mora se uklopiti u jasno naznaena naela
utemeljena na karakteru i delu Bojem.
Poznavanje zakona biblijskog tumaenja ne zahtevaju preveliku
mudrost, i nisu teku za razumevanje. Jedino to vam je potrebno da
biste ih otkrili i razumeli su redovno prouavanje i molitva.
BIBLIJSKI ZAKON DOSLOVNOG I DUHOVNOGI Kako Bog ui Svoj narod da
gleda nevidljivo
Hriani duhovno posmatraju nevidljivo. Pavle kae: 2. Kor. 4,18
Pavle istie da su i u Starom zavetu verni Boji ljudi na isti nain
posmatrali svet: Jevrejima 11,1.27.13-16.10. Kako stei duhovni vid?
On dolazi poznavanjem Boga i Neba preko Pisma. Dok prouaavanjem
boravimo u atmosferi nadahnutih biblijskih pisaca, uimo da
posmatramo stvari na njihov nain. Bog, kao najvei uitelj u Osiji
12,11 kae: . ta poslednji deo stiha znai? Konsultacijom drugih
prevoda nalazimo: ...I prorocima davao sam parabole., tj. poreenja,
prie. To je ista ona re koju je u grkom tekstu Novog zaveta
koritena za Hristove prie. Koje je osnovno obeleje Hristovih pria?
Para bole. Staviti jedno do drugog. Obraajui se u najveoj meri
ljudima koji nisu navikli na apstraktno razmiljanje, tj. koji su
slabo razmiljali koristei apstraktne kategorije, Isus je, polazei
od poznatog i bliskog ka nepoznatom i dalekom, koristio fizike
slike ili cele prie da bi ilustrovao nebeske moralne zakone ili
predstavio karakter nevidljivog Boga. Setimo se svadbe carevog
sina, prie o Samarjaninu i slino. Meutim, usmerimo sada svoju panju
na ono to kae Osija: Bog u proroanstvima koristi parabole prie.
Kako? Apostol Pavle u Novom zavetu, po danoj mu premudrosti,
ilustruje starozavetnim slikama nauke koje i eksplicite izvlai iz
njih. Najbolji primer je 11. glava 1. Korinanima. Takvih parabola
ima na stotine i hiljade u Starom zavetu, i nijedna od njih nije
sluajno tu.
U svetlu psihologije, re je o poduavanju slikama. Bog nas je
osposobio da vizualizujemo ono to smo zapamtili. Sveto pismo upravo
je tako pisano ono neprestano vizualizuje nevidljivo. Dva su ideala
sadrana u Svetom pismu jasnoa i saetost. Kada je re o jezikim
slikama Biblije, u nekoliko rei Bog je njima iskazao mnogo. Ove su
slike ili parabole direktno vezane za pojam SIMBOLA. Biblijski su
simboli slike. Sutinsko obeleje simbola, po mnogima, jeste da on
znai mnogo vie nego to kae, na osnovu asocijacija. Svetinja u Stz
je simbol. Nojeva barka je simbol, a ima isto znaenje kao krtenje,
koje je takoe simbol. Zaklano jagnje simbolie ceo plan spasenja, a
naroito Hristovu posredniku rtvu kao njegovo sredite. Samsonovi
podvizi simboliu silu Svetog Duha u ivotu poslunog oveka. Danilo
11,32. Isto tako i Davidova pobeda nad Golijatom: Golijat je simbol
sotone jaeg od oveka ali nitavnog pred Bogom poruka je da Bogu
treba prepustiti nae bitke. U samom Otkrivenju 3,18 Bog pouava
Laodikeju u simbolima iz Starog zaveta ali i stvarnosti starog
sveta. Zakljuimo:
Istorijski dogaaji zapisani u Starom zavetu pruaju nam jezikom
opisane slike kojima nas Bog ui duhovnim istinama.
II Zakon doslovnog i duhovnog ilustrovan Isusovim delima i
starozavetnim istorijskim dogaajima parabolama
Duh prorotva: oienje gubavca Hristova sila da oisti duu od
greha
isceljenje paralitika - sila opratanja greha
nevreme na Galilejskom jezeru ne spasavati sebe, ve se osloniti
na Isusa Koji e nas osloboditi od greha u nama i svetu
proklinjanje smokve simbol naroda koji se zove Njegovim imenom
ali ne raa rod Duha
susret sa dva opsednuta oveka kod Gergese dubine pada u koje
sotona baca celu ljudsku rasu, a Isus ima silu da ih oslobodi te
sile.
hranjenje mnotva Ja sam hleb ivota
U svim ovim sluajevima vidimo zakon doslovnog i duhovnog
kombinovan sa zakonom lokalnog i optesvetskog: ono to se u vreme
telesnog Izrailja odnosilo na jedan narod u jednom delu sveta, sada
se odnosi na duhovni Izrailj rasut po celom svetu. Jevrejski narod
u celini nije shvatio da je globalno svetsko duhovno carstvo
krajnji Mesijin cilj, i to je bio jedan od uzroka njihove fatalne
greke.
STAROZAVETNA ISTORIJANOVOZAVETNA PRIMENA
1.Mojs.3
prvi Adam otac smrtnika
1. Kor.
15,45-49
Isus, poslednji Adam, otac besmrtnog roda
1. Mojs. 2,23.24
Eva Adamova ena
Ef. 5,31,32
Crkva Hristova nevesta
1.Mojs. 6
Spasenje u Nojevoj barci i iskrcavanje u novi svet
1. Petr. 3,19-21
Spasenje od Bojeg gneva i ulazak u Novi svet. Krtenje.
1.Mojs.
14
Melhisedek car svetenik
Jevr. 7,2-6
Tip Isusa, cara pravde, Cara i Prvosvetenika
1.Mojs. 15,5.6
Avraam, otac plemena Izrailjevih
Rim. 4,11-18
Otac onih koji veruju
1.Mojs. 17
Isaak, seme obeanja
Mat.1,1; Gal.3,164,28
Tip Isusa, obeanog semena; tip Hristovih sledbenika
1.Mojs. 21
Isaak, dete slobodne ene, bio je slobodan
Gal.4,31
Tako, brao, nijesmo djeca robinjina nego slobodne.
1.Mojs. 16;21
Ismailo, sin robinje, u ropstvu. Robinja i njen sin izbaen iz
okola
Gal. 4, 22-31
Tip neprijatelja dece Boje. Kao psi, takvi e biti zbaeni iz
okola svetih Ot. 20,9;22,15
1.Mojs. 27
Jakov, istiskiva, ija se priroda promenila u dugoj doslovnoj noi
rvanja s Bogom. Postao je Izrael
Jn.1,47-50; Rm.2,28
Tip onih iji su se karakteri izmenili rvanjem s Bogom u toku
duhovne noi pre zore venosti
2.Mojs. 2,1
Izrailjci
Rim.2,28;9,7.8
Hriani
Obrezanje
Kol.2,11-13
Obrezanje srca - obraenje
1.Mojs. 28
Lestve od neba do zemlje koje je Jakov video u viziji
Jn.1,51
Tip Isusa, ija je rtvena smrt spustila lestve s neba na
zemlju
1.Mojs. 37
Josif, odbaeni brat, prodan kao rob, posle spasitelj svog
naroda. Uzdignut do prestola
Dela 7,9-13
Tip Isusa Koji je bio odbaen, prodan za cenu roba. Spasitelj
Svog naroda. Uzdignut do prestola
2.Mojs.
Mojsije, oslobodilac, zakonodavac, prorok, itd.
Jev.3,2-6;Dl.3,22
Tip Isusa, Zakonodavca i Oslobodioca
2.Mojs. 20,2
Egipat/Misir, kua ropska
Ot.11,8
Tip robovanja sotoni
2.Mojs. 12-14
Izlazak iz Egipta
Luka4,18
Izbavljenje iz ropstva
2.Mojs. 14
Izrailj prolazi kroz Crveno more, voen oblakom i vatrom, dobija
hleb sa neba i pije vodu iz stene
1. Kor.10,1-11
Tip hrianina koji putuje u nebeski Hanaan. Krtenje odvaja ivot u
ropstvu od slobode u Hristu
2.Mojs. 16
Mana
Jn.6,31
Isus primenjuje manu na Sebe
2.Mojs. 25
ator u pustinji spolja jednostavan, iznutra slavan
Jn.1,14
Tip Hristovog utelovljenja Boansko odeveno u ljudsko
2.Mojs. 28
Aaron, prvosvetenik
Jevr.5,4.5
Tip Hrista - Prvosvetenika
4.Mojs. 21
Zmije grizu Izrailjce u ppustinji
Ot.12,9;20,2
Tip sotone koji podlo napada hriane na njihovom putu
Pogled na uzdignutu zmiju daje isceljenje od ugriza
Jn.3,14;8,28;12,32
Pogledom u Isusa i mi nalazimo isceljenje od rana sotonskih
2.Mojs. 16,1
Poinak obean Izrailju nakon putovanja kroz pustinju greha
Jevr. 4
Pavle ga primenjuje na veni poinak svetih nakon putovanja kroz
ivot.I subotnji poinak je tip
Nacija Izrailj imao je nacije neprijatelje.
Ot.11,1.2;20,8
Ista imena oznaavaju tipske duhovne neprijatelje crkve
Starozavetni hram
1.Kor.3,9;Ef.2,20
Tip duhovnog hrama - crkve, ili pojedinca vernika
Svetenstvo Starog zaveta
Jevr. 8,1-6
Tip1) Hristove slube na nebu; 2) slube svih vernika u Njegovom
duhovnom carstvu na zemlji
2.Dn. 26
Razorenje i obnova hrama
Del.15, 12-19
Jakov ih primenjuje kao tip razorenja i obnove duhovnog hrama
Crkve.
Ps. 79
Neznaboci gaze Hram
Ot.11,1.2
Gaenje duhovnog Jerusalima crkve.Vreme otpada. V. Jez.38 i
39
Jz. 9
Merenje Hrama i Jerusalima
Ot.11,1.2
Duhovno merenje Crkve, sud
1. Car. 10
Solomunovo carevanje u slavi i miru, svi narodi dolaze izdaleka
da uju njegovu mudrost.
Mat.6,29;12,42
Tip Onog Koji je vei od Solomuna
David, car Izrailja
Luka1,32;Jn.1,49
Tip Isusa cara Izrailjevog
Sion
Jl.2,32;Rm.10,13
Is.28,16 1.Pet.2,6. Novozavetna Crkva
Ok Izrailjev
Jev.12,22;Ot.20,9
Tip Crkve i Novog Jerusalima
2.Mojs. 28
Drago kamenje na naprsniku Prvosvetenika
Ot.21,19.20
Isti dragulji koji obrazuju dvanaest temelja grada Bojeg
2.Mojs. 12
Pasha; kvasac
1.Kor.5,7
Pasha naa, Hristos; kvasac zlobe i pakosti
3.Mojs. 23
Prvine
1.Kor.15,20.23
Hristos.Jak.1,18. Prvenci Ot.14,4
Pedesetnica
Dl.2,1
Sputanje Svetog Duha na apostole
Trube
Ot.14,6..7; Jl.2,1
Poruka o Sudu
Dan oienja
Ot.14,6;Dan.8,14
Istrani sud u nebeskoj Svetinji
3.Mojs. 16
rtveni jarac poslan u pustinju da propadne
Ot.20,1-10
Sotona zatoen na pustoj zemlji tokom 1000 godina. Njegov
kraj
3.Mojs. 25
Jubilej/ oprosna godina sve se vraalo pravom vlasniku
Dela 3,21
vreme kad se sve popravi
Gore Izrailjeve
Jz.34,13; 38;39;
40,2. Duhovne visine na kojima pase duhovni Izrailj. v. Pesma
1
Neznabocima zabranjen pristup okolu
Dela 2,21;13,47
Vi koji ste negda bili daleko, blizu postadoste krvlju
Hristovom
Jr. 46
Vavilon na Eufratu
Ot.17,1.5.15
Duhovni Vavilon na vodama - narodima koji ga sainjavaju
Jr.50,38;51,36;Is.44,27
Isuivanje EufrataOt.16,12
Vode duhovnog Eufrata presuuju
Is. 45,1
Kir Izrailjev izbavitelj, unitava Vavilon
Ot.
Isus, unitava Vavilon
Jr.50,8;
Is.48,20
Izlazak iz Vavilona i obnova hrama u Jerusalimu
Ot.18,4
Duhovni Izrailj izlazi iz Vavilona da obnovi sve i izgradi
duhovni hram, podigne zidove (Is. 58,12)
Sud.5,19
Bitka protiv Hananeja na potoku Megidonu
Ot.16,16
Unitenje antitipskog Izrailjevog neprijatelja na antitipskom
Megidonu (pokolj)
Dan.3,1
Zlatni kip cara Navuhodonosora
Ot.13,15;14,9
Ikona zverina. Svi se moraju pokloniti ili propasti
Tri verna Jevrejina izbavljena iz ognjene pei
Ot.17,14;15,2-4
Isus provodi svoje verne kroz ognjena kuanja
XX ZAKON PRVOG I POSLEDNJEG U SVETOM PISMU
Iskusan rudar koji trai zlato zna po povrinskim znacima da se
skupoceni metal moe nai kopajui ispod povrine zemlje. Na slian
nain, onaj ko ispituje Pismo zna po povrinskim naslagama, koje je
Sveti Duh namerno i mudro postavio unutar opte strukture Svetog
pisma, da strpljivo kopanje u rudniku istine donosi na videlo mnogo
vie skupocenosti iz Rei Boje.
U narednom poglavlju govoriemo o zakonu prvopomenutog i
zadnjepomenutog, koje se koristi u kombinaciji sa zakonima
ponavljanja i proirenja, i tipa i antitipa. U ovom poglavlju elimo
da privuemo panju na znaenje prvih i poslednjih u Pismu uopteno,
bez neposrednje veze sa zakonom tipa i antitipa.
Kao to oblik lista esto upuuje na opti oblik drveta, tako i
struktura svake knjige esto upuuje na strukturu i nameru cele
Biblije.
Moe se naglasiti da veina biblijskih knjiga sadre vane veze
poetka i kraja knjige. Ti prvi i poslednji su svojevrsne povrinske
ile u strukturi Svetog pisma.
Prve i poslednje knjige u Kanonu Pisma ivotno su povezane; one
su poput zlatne kope koja povezuje sve knjige u jednu. SIMETRIJA.
Prve teme iz 1.Mojsijeve - poto je Isus prvi i poslednji -
nagovetavaju teme poslednje knjige, Otkrivenja. Ono to se
pojavljuje u prvim poglavljima Postanja ponovno se javlja u veem
opsegu u poslednjim poglavljima Otkrivenja.
O prva dva brata pomenuta u Starom zavetu itamo da je Kain ubio
svog brata - oduzeo mu je ivot. 1.Mojs.4,8. Nasuprot tome, u svetom
tekstu itamo o prva dva brata pomenuta u Novom zavetu da je Andrija
eleo ne da ubije Simona ve da ga odvede ivotodavcu.
Jn.1,35.42.42.
U 1.Mojs,3,9 stoji da je Bog potraio palog oveka pitanjem: Adame
(...) gde si? U prvom pitanju koje je Bog postavio grenom oveku On
pokuava da ga dovede nazad sebi. Prvo pitanje postavljeno u
jevanelju po Mateju glasi: Gde je car judejski to se rodio? Matej
2,2. Tako postoji ravnotea prvog pitanja zabeleenog u 1.Mojs.3,9 i
prvog pitanja u Mateju 2,2. U prvom od ta dva Spasitelj trai palog
oveka da ga spase; meutim, u prvom novozavetnom pitanju pali ljudi
trae spasenje i pitaju gde da nau Spasitelja. Kao to stoji u
1.Jn.4,19: imamo mi ljubav k Njemu, jer On najpre pokaza ljubav k
nama. Traimo Ga (Dela 17,27) jer je On prvi traio nas. Jn.4,23.
Pravilno razumevanje prvih i poslednjih u Pismu upuuje na Isusa
Spasitelja od greha i Unititelja zla.
U novozavetnoj istoriji prvo pominjanje Jagnjeta Bojeg kae da On
uze na se grehe sveta Jn.1,29. Jagnje se u Otkrivenju prvi put
pominje kad se Isus predstavlja kao Jagnje [....] zaklano Ot.5,6.
Samo Svojom smru je Isus mogao da uzme nae grehe. Prve zabeleene
Isusove rei su: Zar ne znate da Meni treba u onom biti to je Oca
Mojega? Luka 2,49. Poslednje rei koje je Isus izgovorio pre
povratka na Nebo posle vaskrsenja bile su: vraam se Ocu Svojemu i
Ocu vaemu, i Bogu Svojemu i Bogu vaemu. Jn.20,17.
Isus, Stvoritelj i Otkupitelj, predstavljen je u prvom stihu
1.Mojsijeve kao i u prvom stihu Mateja 1. glave. Stari zavet
zavrava se reju prokletstvo / kletva (u naem prevodu zatrem= udarim
prokletstvom - prim.prev.). Greh je doneo prokletstvo. Vidi Rim.
5,12-21, gde Pavle objanjava kako je Adamov greh doneo prokletstvo
greha i smrti na svet, i kako, Hristovim pravednim ivotom i smru
oienja, milost osposobljava onoga koji veruje u Isusa da stekne
besmrtnost. Stoga, dok Stari zavet zavrava reju prokletstvo, Novi
zavet zavrava reima: Blagodat Gospoda naega Isusa Hrista sa svima
vama.
1.Mojsijeva je knjiga poetaka sveta i svega na svetu; ivota,
greha, ljudskog roda, rata, itd. 1.Mojsijeva poinje pojavom Boga
ivoga, Koji stvori nebo i zemlju i more i sve to je u njima (Dela
14,15), a zavrava mrtvacem u sanduku. 50.26.
Prvo obeanje u Starom zavetu (1.Mojs.3,15) govori o prvom
Isusovom dolasku. Poslednje obeanje u Novom zavetu govori o drugom
Njegovom dolasku. Otkr.22,20.
Ovo je pleme Adamovo.1.Mojs.5,1. Ovde se prvi put sree ovaj
izraz u svetim tekstovima. Poslednji put to je u 1. glavi Mateja :
Pleme Isusa Hrista. Na svaki zamisliv nain u Pismu je Duh Sveti
proslavio delo Stvoritelja i Otkupitelja.
Prvi Adam oenjen Evom postavljen je za tip poslednjeg Adama -
Hrista oenjenog Crkvom. Vidi Efes. 5,22-33.Vidi i 1.Kor.15,45-49.
Jer kao to u Adamu svi umiru, tako e u Hristu svi oiveti.Vidi i Rim
5, 14-19.
Adam je primio svoj smrtni ivot od Stvoritelja - postade dua
iva. Ali Isus, poslednji Adam, bio je ivotodavni duh. Prvi Adam
poveo je svoju decu sa sobom u grob; poslednji Adam, poto je
Stvoritelj, poseduje u Svojoj prirodi i sutini izvor ivota. (vidi
Jn.1,4; 5,21; 10,10; 12,24; 1.Jn.5,12). Slavne istine otkrivamo kad
obratimo panju na zakone tumaenja Pisma, koje je sam Isus
ustanovio.
Ovo je pleme Adamovo. U tablici Adamovog rodoslova koji sledi
iza ovih rei, a to je prvi put da se one javljaju u Pismu, osam
puta itamo i umre (v. 1.Mojs.5,5.8.11.14.17.20.27.31). Ako obratimo
panju na poslednji put kad se izraz pleme tog i tog sree u Pismu -
pleme Isusa Hrista, re koja se ponavlja je rodi. 40. roenje u ovom
nizu je Isusovo. 40= 8x5. Broj pet u Svetom pismu je broj milosti,
a osam predstavlja vaskrsenje. Milou Isusa Hrista mrtvi e ustati
prilikom Njegovog drugog dolaska(Ot. 22,20.21). Rodoslov prvog
Adama zavrava smru; rodoslov poslednjeg Adama zavrava zaetkom novog
ivota - i sigurnou u veni ivot s one strane groba putem milosti
Isusa Hrista.
Druge divne, silne istine saznajemo daljnjim prouavanjem
genealokih tablica Biblije kad naelo prvog i poslednjeg primenimo
na njih. Knjiga Izlaska (2.Mojsijeva) poinje slikom Bojeg muenog
naroda koji se nauio paganskom stilu ivota; ona zavrava slikom
naroda koji nanovo ui puteve Gospodnje putem slube u Svetinji koja
je usred njih. Vidi Psalam 77,13. Psalmi (1,1) poinju Bojim
blagosiljanjem oveka, a zavravaju slikom oveka koji slavi i hvali
Boga (150). Poslednjih pet psalama zavravaju i poinju reima slavite
Gospoda.
Knjiga Prie Solomunove poinje sa carem, a zavrava se caricom
(31,10-31). Propovednik poinje carevom izjavom da je sve tatina, a
zavrava carevim savetom da se izbegava svaka tatina zbog nadolazeeg
suda (12,14). Matej 1,1 kae da je Isus car Izrailja, a zavrava
Carevom zapoveu i obeanjem Svom duhovnom Izrailju - Crkvi - da ide
u Njegovoj sili da propoveda Jevanelje, i Njegovim obeanjem da e
biti s njima do kraja sveta. (Mat.28,18-20). Markovo jevanelje
poinje slubom Jovana Krstitelja, Hristovog pretee; zavrava
Hristovim vaznesenjem. Vaznesenje je oznailo kraj Njegove line
slube na zemlji, i poetak rada uenika kao Njegovih predstavnika.
Tako osposobljeni oni su krenuli u velikoj sili, i Gospod ih
potpomaga, i rije potvriva znacima koji su se potom pokazivali.
(16,20)
Lukino jevanelje poinje, posle uvoda, ija posebna namena nee
ovde biti razlagana, roenjem Jovana Krstitelja. Jovan je roen kao
odgovor na molitve roditelja (Luka 1,13). Jovanov otac, svetenik,
palio je tamjan kadionom oltaru (namenjenom za molitvu), u stihu 9,
a u vreme kad se narod molio, u stihu 10, aneo Gospodnji javio se
Zahariji s desne strane oltara kadionoga, st.11. Tako poetak
Lukinog jevanelja usmerava nau panju na kadioni oltar u Hramu. Ova
knjiga zavrava obeanjem Svetog Duha koji e doi kao odgovor na
molitvu. (v.Luka 24,29, upor. 11,13). Tako se i u prvim i u
poslednjim stihovima pominje oltar i hram, kao i radost onih koji
dolaze da se mole. Luka 24,53.
Jevanelje po Jovanu poinje izrazom U poetku - pre roenja ijednog
oveka, i pre stvaranja sveta. Jovan nadahnuto pie da bi dokazao da
je Isus Svemogui Sin Boji, i njegova knjiga poinje jasnom izjavom
da je Isus, Koji je doao u ljudskom obliku - Sin Boji. Jovanovo
jevanelje zavrava neim to bi bila hiperbola (preterivanje) da Isus
nije Sin Boji. Jer poto je Stvoritelj celog prostranog svemira (Jn.
1,1-3,14 ), sve to je uinio nikad ne bi moglo da se zapie u svim
knjigama sveta. Od prve do poslednje rei jevanelja, Jovan otkriva
Isusa kao venog Sina Bojeg, Posednika beskonane moi.
[....]
SIMBOLIKA BROJEVA U BIBLIJI U KONTEKSTU
TUMAENJA PROROANSTAVA
Prvi put se broj 13 pominje kad itamo: Dvanaest godina bjehu
sluili Hodologomoru, pa trinaeste godine odmetnue se (1.Mojs.14,4).
Od tog pominjanja broja 13 u vezi sa pobunom, taj broj je povezan u
Pismu sa pobunom protiv Boga. Stoga se adaja spominje u Otkrivenju
13 puta (Otkr. 12,3.4.7.9.13.16.17; 13,2.4.11; 16,13; 20,2.
Meutim, buntovne sile zla na kraju e biti oborene - konanom
sukobu u kome e sotonine horde biti poraene dano je simboliko,
antitipsko ime Armagedon. Poto je Megidon prikazan u ovoj slici
konanog sukoba sila dobra i zla, nije ni udo to se ovo mesto
spominje 13 puta u Svetom pismu (Isus 12,21; 17,11; Sud. 1,27;
5,19; 1.Car.4,12; 9,15; 2.Car.9,27; 23,29.30; 1.Dn. 7,29; 2.Dn.
35,22; Zah. 12,11; Otkr. 16,16.) Brojevi upotrebljeni u Otkrivenju
upotrebljeni su u vezi Hrista i Njegove Crkve, i njihovih
neprijatelja, i to nisu nacionalni brojevi.
Krivo je tumaiti Armagedon kao nacionalni sukob u Megidonu.
Takvo verovanje ne podrava nijedan zakon tumaenja koji Sveti Duh
predstavlja u Pismu. Kao to emo pokazati u narednom poglavlju,
postoji definitivna veza izmeu prvih i poslednjih u Pismu. U
tumaenju proroanstava za zadnje dane, moramo voditi rauna da
potujemo od Boga dano naelo vraanja na prve zabeleene dogaaje,
mesta, ljude, imena itd. Putem samog ovog naela, a ima i drugih u
Pismu koji su svi u savrenom skladu sa ovim, znamo da je 13. i
poslednje pominjanje Megidona optesvetski, duhovni pandan prvog
tipskog pojavljivanja sukoba u Megidonu, zabeleenog u Sudijama 4 i
5.
ILUSTRACIJE BIBLIJSKOG ZAKONA PRVOG I POSLEDNJEG
u prvom delu 1.Mojsijeve u zadnjem delu Otkrivenja
-u poetku - na kraju
-Bog stvorio prvo nebo i prvu zemlju - Bog stvara novo nebo i
novu zemlju
- sve novo - sve novo tvorim
- sotona ulazi i prvi put vara - sotona izbaen i vie ne vara
- ovek se poinje bojati i skrivati od Boga - ovek se vie ne
skriva i ne boji Boga
- ovek otvoreno komunicirao s Bogom - po unitenju greha opet
otvoreno pojave greha, i tada se Boansko lice skriva optenje s
Bogom i gledae lice
Njegovo (Otkr.)
- oterani od drveta ivota - dau mu da jede od drveta ivota
- izgubljen Edem - obnovljen Edem - naslednici
- vrata zatvorena - vrata se nikada nee zatvarati
- voda je tekla iz Edema - vode teku od Bojeg prestola
- izgubljena odea svetlosti - ponovo dobijena odea svetlosti
- Zemlja prokleta - i vie nee biti nikakve prokletinje
- prve boli, tuge, suze, smrt.. - poslednje suze boli, tuge,
smrt...
- sotona kua - nema vie kuanja
- sotona prividni pobednik - sotona zanavek poraen
- sotonin prvi uspeh - sotonin potpuni poraz
- nad sotonom izreena presuda - nad sotonom izvrena presuda
- prvi Adam - otac grenog roda - poslednji Adam - otac
besmrtnih
- Adam oenjen Evom - Hristovo venanje sa Crkvom
- mu i ena - Jagnje i Njegova nevesta - Crkva
BIBLIJSKI ZAKON PONAVLJANJA I PROIRENJA
Jednom smo pomenuli saetost i jasnou Biblije. Meutim, ini se da
su u suprotnosti sa tom tvrdnjom ona mesta u Bibliji gde sreemo
razliite tipove ponavljanja. Zato?
Ponovo je re o jednoj didaktikoj tehnici njenog Tvorca
ponavljanju radi utvrivanja, ali i proirenja znanja. U Jovu 33,14
stoji: Jednpanput govori Bog i dvaput, ali ovjek ne pazi. S druge
strane, Josif ovako objanjava faraonu njegov san: A to je dva puta
zastopce faraon snio, to je zato to je zacijelo Bog tako naumio ...
1.Mojs. 41,32. I Navuhodonosorov san ponovljen je dva puta. Prema
tome, ponavljanjem se naglaava i upozorava. Ponavljaju se reenice
ili rei: Is.40,1 Is.51,9; 52,1; Is.52,11; Is.29,1; Mat.23,37. Sedam
osoba Bog je pozvao poanvljanjem njihova i mena, npr. Avrama ili
Samuila, Savla (1.Mojs. 22,11; 1.Sam. 3,10). Isusov est izraz je
Zaista, zaista ... (25 puta)
Ponavljanje spada u jezike figure hebrejskog jezika:Is. 26,3:
uva ga jednako u miru u originalu u miru miru; Jz.. 35,3: Opustiu
te sasvijem - uiniu te pustim, pustim; u 1. Dn. 12,33 stoji za neke
junake da su bili pouzdana srca, u originalu nisu bili bez srca i
srca.
U tom smislu shvatamo i rei: Jer zapovijest po zapovijest,
pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, ovdje malo, ondje malo
davae se. Is. 28,10
Proirenje
U drugom sluaju, osim ponovljenog dela teksta, javlja se i neki
novi elemenat, nova informacija, koja dopunjuje onu ve poznatu.
Donekle je ovo povezano sa jednim tipom paralelizama - ? gde drugi
stih dopunjuje prvi, imajui isti sadraj. Npr. Prie 12,28. Neki od
biblijskih stihova koji ilustruju ponavljanje sa proirenjem su Is.
1,10.16; 28,23; 41,8; 44,1-3 itd.
Meutim, sa stanovita izuavanja proroanstava, mnogo je znaajnije
uoiti ovakvu pojavu kod starozavetnih dogaaja, propovedi,
proroanstava, i sl. Ovu tehniku mogli bismo uporediti sa kreendom u
muzici, to znai rastui. Ispoetka tiha, tema biva dinamiki i
vremenski sve naglaenija, da bi na kraju postigla svoj vrhunac.
Knjige koje prethode predstavljaju osnovu, sadre osnovne motive
koji su proireni u kasnijim biblijskim knjigama. Ako bismo
promenili metaforu, mogli bismo da kaemo kako seme posejano u prvim
knjigama Biblije, do Otkrivenja raste u razvijene biljke. Ili, da
najpre imamo skelu, a posle se podiu zidovi, pokriva kua, stavljaju
vrata i prozori, itd. Prie 4, 18. Isus je tako inio uda: najpre je
vaskrsao dete, zatim mladia, pa odraslog oveka. Devojica je tek
bila umrla; mladia su u sanduku nosili na groblje, a Lazar je ve
etiri dana bio mrtav.
Nepoznavanje ovog zakona dovelo je do popriline zbrke u
razumevanju nekih slinih, ali u nekim elementima i razliitih
biblijskih tekstova. Npr. Postanje 1. i 2. glava. Neki misle da je
re o dva posebna stvaranja, a uistinu je re samo o nadopuni onog iz
1. glave. Isto se deava kada neki za Otkrivenje 18. glavu kau da se
odnosi na neki sasvim drugi period i dogaaj u odnosu na 17. glavu.
Videemo, govorei o Armagedonu, da je to nemogue jer bi se sukobili
sa nekoliko zakona tumaenja. Jovanovo jevanelje i Otkrivenje
teoloki najsloenije i najpotpunije knjige nalaze se na kraju
Biblije. Primetimo da ovaj zakon asocira na zakon prvog i
poslednjeg, zato to se najprostije javlja obino na prvom, a
najsloenije na zadnjem mestu.
Issto moemo videti sa sedminim ciklusom. Sedmi dan subota
dolazila je na kraju sedmice. Sabatna godina dolazila je nakon 6
godina rada. 3. Mojs. 25,28-13 ide dalje: I nabroj sedam sedmina
godina, sedam puta po sedam godina, tako da ti sedam sedmina godina
bude etrdeset i devet godina. Tada zapovedi neka zatrubi truba
deseti dan sedmog meseca, na dan oienja neka trubi truba po svoj
zemlji vaoj. I posvetite godinu pedesetu, i proglasite slobodu u
zemlji svima koji ive u njoj; to neka vam je oprosna godina, i tada
se vratite svaki na svoju batinu, i svaki u rod svoj vratite se.
Oprosna godina da vam je ta pedeseta godina; nemojte sejati, niti
anjite ta samo rodi te godine, niti berite groa u vinogradima
nerezanim. Jer je oprosna godina; neka vam je sveta; sa svakog
polja jedite rod njegov. Te godine oprosne vratite se svaki na
svoju batinu.
Milenijum hiljadu godina pustoi na Zemlji dolazi iza 6000 godina
muka. Dakle: sedmi dan, pa sedma godina nakon est, pa 5o. nakon 49,
i 1000 godina nakon 6000. Proirenje.
Isto tako, u Danilovoj knjizi postoje etiri proroka niza: u 2.
glavi Navuhodonosorov san; u 7. glavi etiri svetska carstva i sud
Boji; u 8. glavi naroito proirenje dela koji se odnosi na
Medopersiju i Makedonsko carstvo, kao i mali rog; u 9. glavi daju
se i odrednice pojave Mesije u kontekstu gvozdenog carstva; u 11. i
pomalo 12. glavi jo jednom, sa pojavom severnog cara. Ako uporedimo
ova etiri niza, kao to su to inili pioniri adventnog pokreta,
sloiemo se sa njima, naroito sa Dejmsom Vajtom, da je proroanstvo
iz 2. glave najjednostavnije, dok svako sledee donosi po neki
detalj vie. Ukoliko poznajemo kondicionalna proroanstva iz
Jezekilja 38. i 39. glave, svaki novi detalj naveden u drugom,
treem i etvrtom prorokom lancu predstavlja klju enigme. Upravo ti
nadodani elementi povezuju Danila i Otkrivenje, jer ih sreemo u obe
knjige. To se posebno odnosi na podatke koji se odnose na severnog
cara ili mali rog. Uporedimo li dve knjige sa 2. Solunjanima 2.
glavom, gde se govori o oveku bezakonja, videemo da Pavle
upotrebljava upravo karakteristike navedene u Danilu. Dakle,
proirenje ima istu ulogu kao u igri aasocijacija otkrivanje novog
polja moe biti klju reenja. Zato je i potrebno poznavati Pismo.
Konkretno, npr. 2,40.44.45 - 7,7.8.1114.19-27 8,9-14.23-26
11,31-445;12,1.
Otkrivenje je vrhunac svih prethodnih knjiga. U Delima
apostolskim str. 550 stoji U Otkrivenju se sreu i zavravaju sve
knjige Biblije. Otkrivenje sadri oko 550 neposrednih starozavetnih
referenci. Pisac upotrebljava starozavetne simbole i njima pie
poruke za kraj.
Kako testirati proroke poruke