za ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine …green-council.org/publik/Analiza_okvirne_energetske...procesi (6%) i otpad (5%). U energetskom sektoru, pored proizvodnje i distribucije

38 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine | 1

Energetski sektor je jedan od najsnažnijih privrednih sektora Bosne i Hercegovine (BiH) sa dugom tradicijom i značajnim potencijalima kao i mogućnostima za daljnji razvoj i ulaganja. Kao takav, energetski sektor BiH može i mora imati ključnu ulogu u unapređenju ukupne bh. ekonomije. Da bi se u potpunosti iskoristio sav potencijal, ne dovodeći u pitanje bar iste takve mogućnosti za sljedeće generacije, logična je potreba za iz radom sveobuhvatne energetske strategije, čiji će osnovni princip biti održivi razvoj energetskog sektora.Pristupanje Evropskoj uniji (EU) je strateški prioritet Bosne i Hercegovine. U Bosni i Hercegovini je stupio na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom, te intenzivirao proces integriranja i preuzimanja potpune odgovornosti za taj proces. Integriranje Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju je veoma značajan proces koji zahtijeva korjenite promjene u društvu i i spun javan je p r i o r i t e ta ev ropskog pa r tne rs t va . S tupan jem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina se obavezala pratiti pravnu stečevinu (acquis) Evropske unije i prilagođavati postojeće nacionalne zakone i regulative važećim zakonima Evropske unije.Prema Trećem nacionalnom i Drugom dvogod išn jem i zv ješ ta ju o em is i j i stakleničkih plinova Bosne i Hercegovine, najznačajniji izvor CO je energetski sektor, 2

koji pridonosi 53% cjelokupnim emisijama

CO , slijedi poljoprivreda (14%), industrijski 2

procesi (6%) i otpad (5%). U energetskom sektoru, pored proizvodnje i distribucije energije, značajan segment zauzima energijska efikasnost. Drugi najznačajniji izvor emisija CO je poljoprivreda (14%). 2

Kl imatske promjene ut ječu na sve ekonomske sek tore , a l i energ i ja i poljoprivreda su najizloženije. Niti za jedan sektor nije urađena državna strategija razvoja, niti se njima pristupa na strateški razvojni, održivi način nego se njima bavi stihijski prema pojedinačnim interesima. Strategiju treba uraditi po principima održivog razvoja, u skladu s najboljim svjetskim praksama, uvažavajući svjetska kretanja u energetici, energetsku politiku i legislativu EU-a za sektor energetike, te određene stavove i preporuke akademske zajednice i civilnog sektora, koji djeluju na području Bosne i Hercegovine. Usklađivanje strategije sa zahtjevima i legislativom EU-a je obaveza BiH, koja je, na osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, odnosno Ugovora o uspostavi Energetske zajednice, kao i na osnovu ostalih ugovora i sporazuma koje je potpisala, iskazala svoje jasno opredjeljenje za održivi razvoj energetskog sektora (Ugovor o Energetskoj povelji, Protokol iz Kyota, Inicijativa za Zapadni Balkan, Pariski sporazum i dr.). Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina je stupila u prvi ugovorni odnos s Evropskom unijom i time preuzela obavezu da provede odredbe Sporazuma te da nastavi sa svojim aktivnostima i ispunjavanjem kriterija za punopravno članstvo u EU.Kada je u p i tan ju sektor energ i je , Sporazumom je definirana saradnja usmjerena na prioritete pravne stečevine (acquis) Zajednice u oblasti energetike, a koja je zasnovana na Ugovoru o osnivanju

Uvod1.


Energetske zajednice, sa ciljem postepenog integriranja Bosne i Hercegovine u evropska energetska tržišta. Imajući u vidu navedeno, jasno je da BiH treba energetska strategija koja će: na sveobuhvatan način osmislit i razvoj energetskog sek tora zasnovan na principima održivog razvoja; biti usklađena s energetskim i klimatskim strategijama EU-a; usmjeravati na korišćenje domaćih resursa; otvarati nova tzv. zelena radna mjesta; uključivati obnovljive izvore u podmirivanje potreba za energijom; uvoditi i podsticati mjere energijske efikasnosti; te primjenjivati savremene energetske tehnologije, uz zahtjeve za očuvanje životne sredine i smanjenje štetnih utjecaja energetskog sektora na najmanju moguću mjeru. Razvo j energetskog sek tora t reba posmatrati u uvjetima otvorenog tržišta, uvođenja konkurencije i postavljanja cijena energije na ekonomski održivi nivo, uzimajući u obzir ekonomske mogućnosti BiH i njenih građana, jer i to ima primaran utjecaj na mogućnosti razvoja energetskog sektora. Strategija treba da obradi sektore uglja, nafte, prirodnog gasa, električne energije, obnovljivih izvora energije (OIE), energijske efikasnosti (EE) i toplotne energije u različitim scenarijima za izabrani period gdje politike EE-a treba da se provlače kroz sve sektore. Samo uz ciljanu efikasnost sektora i efikasno korištenje resursa će Bosna i Hercegovina u cijelosti omoguć i t i para le lnu konvergenc i ju preuzetim obavezama i politikama EU-a, te pozicionirati energetiku kao oslonac stabilnosti i održivog razvoja ekonomije. Očekuje se da će sekundarni efekti dovesti do zapošljavanja, smanjenja javnog duga, povećanja konkurentnosti, pokretanja pravih investicija u energetski sektor te, što je najvažnije, osigurati kvalitetniji život

građana BiH. Usvajanje energetske strategije BiH je preduvjet za pristup fondovima EU-a, jer Instrument za drugi period pretpristupne pomoći (IPA II) zauzima strateški pristup u podršci kandidatskih i potenci jalnih kandidatskih zemalja na njihovom putu prema pristupanju. Bez obzira jesu li fondovi EU-a dodijeljeni kroz IPA II nacionalne programe ili kroz programe za više zemalja (npr. WBIF), Bosna i Hercegovina i dalje treba da usvoji konkretne i svobuhvatne sektorske strategije na cijeloj teritoriji zemlje, kojima će se obuhvatiti period barem do 2035. godine. U energetskom sektoru, usvajanje takve sveobuhvatne strategije za cijelu zemlju predstavlja preduvjet za početak pružanja potrebne pomoći, uključujući finansijske grantove i kredite.Ovaj dokument je kritički osvrt na nacrt dokumenta „Okvirna energetska strategija BiH do 2035. godine", koji je trenutno u procesu usvajanja. Okvirna energetska strategija treba da ukaže na neophodnost hitnog zaokreta u energetskim politikama, ako BiH ne želi da ima tzv. „nasukane" investicije u ovom sektoru, a koje će ići na štetu građana. Stoga je važnost ovog dokumenta i veća, jer daje realan kritički

osvrt na postojeći dokument „Okvirna energetska strategija" iz ugla domaćih stručnjaka i civilnog sektora.

U januaru 2017. godine postignut je dogovor između tri ministra nadležna za sektor energije u BiH (Mirka Šarovića, ministra

vanjske trgovine i ekonomskih odnosa; Nermina Džindića, ministra Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije; i Petra Đokića, ministra industrije, energetike i r u d a r s t v a R e p u b l i k e S r p s k e ) s ambasadorom Velike Britanije (Edwardom Fergusonom) i šefom Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini (ambasadorom Lars-Gunnarom Wigemarkom) da počne izrada Okvirne energetske strategije u Bosni i Hercegovini za period do 2035. godine.Izradu Okvirne energetske strategije je finansirala Vlada Velike Britanije, a bio je zadužen Pricewaterhouse Coopers. Krajnji cilj projekta je izrada Okvirne energetske strategije Bosne i Hercegovine na osnovu ažurirane Energetske strategije Republike Srpske, Okvirne energetske strategije Federacije Bosne i Hercegovine te Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u sklopu Okvirne energetske strategije Bosne i Hercegovine), što je nestandardna metodologija koja donosi puno rizika.Na osnovu projektnog zadatka, cilj Okvirne energetske strategije Bosne i Hercegovine je bila prioritizacija ključnih energetskih strateških smjernica Bosne i Hercegovine s jasno postavljanim ciljevima i prioritetima za implementaciju u narednim godinama, pri tome imajući u vidu zahtjeve i prioritete EU-a i obaveze koje BiH ima na osnovu potpisanih ugovora i sporazuma. Strategija je trebalo da dâ jasne strateške smjernice koje će biti podloga za prijavljivanje i povlačenje, među ostalim, sredstava za energetiku u BiH iz IPA-e i WBIF-a, kao i za privlačenje drugih investitora u energetski sektor.

Cjelokupan pristup životnog ciklusa strateškog planiranja trebalo je da uključi šest zadataka, koji su predstavljeni na

slijedećoj slici:Slika 1. Prekinut životni ciklus strateškog

1planiranja

Nažalost, kod drugog koraka analizirani dokument ne daje jasno opredjeljenje i strateške ciljeve niti planirane aktivnosti što svakako ostavlja prostor za neodrživost.U okviru Strategije obrađena su prva dva zadatka:

ź Dijagnostika, unutar koje je izvršena strateška analiza, te napravljen presjek trenutnog stanja i jasno razumijevanje trenutne situacije energetskog sektora na nivou entitetâ i Bosne i Hercegovine

ź Strategija: identifikacija strateških cil jeva, vizije te razrada ključnih strateških prioriteta u svim segmentima energetike (električna energija, nafta, plin, toplinarstvo, energijska efikasnost, obnovljivi izvori energije),

OsvrtnaprocesizradeOkvirneenergetske

strategijeBiHdo2035.godine

2.

1 2

3

45

6

1. Dijagnostika 2. Strategija(ciljevi i akcije)

3. Plan razvoja

4. Priprema5. Operacija

6. Praćenje iprocjena

Analiza istrategija

Razvojniplan Izvršenje

1Okvirna energetska strategijaBosne i Hercegovine do 2035. – Finalni nacrt


Energetske zajednice, sa ciljem postepenog integriranja Bosne i Hercegovine u evropska energetska tržišta. Imajući u vidu navedeno, jasno je da BiH treba energetska strategija koja će: na sveobuhvatan način osmislit i razvoj energetskog sek tora zasnovan na principima održivog razvoja; biti usklađena s energetskim i klimatskim strategijama EU-a; usmjeravati na korišćenje domaćih resursa; otvarati nova tzv. zelena radna mjesta; uključivati obnovljive izvore u podmirivanje potreba za energijom; uvoditi i podsticati mjere energijske efikasnosti; te primjenjivati savremene energetske tehnologije, uz zahtjeve za očuvanje životne sredine i smanjenje štetnih utjecaja energetskog sektora na najmanju moguću mjeru. Razvo j energetskog sek tora t reba posmatrati u uvjetima otvorenog tržišta, uvođenja konkurencije i postavljanja cijena energije na ekonomski održivi nivo, uzimajući u obzir ekonomske mogućnosti BiH i njenih građana, jer i to ima primaran utjecaj na mogućnosti razvoja energetskog sektora. Strategija treba da obradi sektore uglja, nafte, prirodnog gasa, električne energije, obnovljivih izvora energije (OIE), energijske efikasnosti (EE) i toplotne energije u različitim scenarijima za izabrani period gdje politike EE-a treba da se provlače kroz sve sektore. Samo uz ciljanu efikasnost sektora i efikasno korištenje resursa će Bosna i Hercegovina u cijelosti omoguć i t i para le lnu konvergenc i ju preuzetim obavezama i politikama EU-a, te pozicionirati energetiku kao oslonac stabilnosti i održivog razvoja ekonomije. Očekuje se da će sekundarni efekti dovesti do zapošljavanja, smanjenja javnog duga, povećanja konkurentnosti, pokretanja pravih investicija u energetski sektor te, što je najvažnije, osigurati kvalitetniji život

građana BiH. Usvajanje energetske strategije BiH je preduvjet za pristup fondovima EU-a, jer Instrument za drugi period pretpristupne pomoći (IPA II) zauzima strateški pristup u podršci kandidatskih i potenci jalnih kandidatskih zemalja na njihovom putu prema pristupanju. Bez obzira jesu li fondovi EU-a dodijeljeni kroz IPA II nacionalne programe ili kroz programe za više zemalja (npr. WBIF), Bosna i Hercegovina i dalje treba da usvoji konkretne i svobuhvatne sektorske strategije na cijeloj teritoriji zemlje, kojima će se obuhvatiti period barem do 2035. godine. U energetskom sektoru, usvajanje takve sveobuhvatne strategije za cijelu zemlju predstavlja preduvjet za početak pružanja potrebne pomoći, uključujući finansijske grantove i kredite.Ovaj dokument je kritički osvrt na nacrt dokumenta „Okvirna energetska strategija BiH do 2035. godine", koji je trenutno u procesu usvajanja. Okvirna energetska strategija treba da ukaže na neophodnost hitnog zaokreta u energetskim politikama, ako BiH ne želi da ima tzv. „nasukane" investicije u ovom sektoru, a koje će ići na štetu građana. Stoga je važnost ovog dokumenta i veća, jer daje realan kritički

osvrt na postojeći dokument „Okvirna energetska strategija" iz ugla domaćih stručnjaka i civilnog sektora.

U januaru 2017. godine postignut je dogovor između tri ministra nadležna za sektor energije u BiH (Mirka Šarovića, ministra

vanjske trgovine i ekonomskih odnosa; Nermina Džindića, ministra Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije; i Petra Đokića, ministra industrije, energetike i r u d a r s t v a R e p u b l i k e S r p s k e ) s ambasadorom Velike Britanije (Edwardom Fergusonom) i šefom Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini (ambasadorom Lars-Gunnarom Wigemarkom) da počne izrada Okvirne energetske strategije u Bosni i Hercegovini za period do 2035. godine.Izradu Okvirne energetske strategije je finansirala Vlada Velike Britanije, a bio je zadužen Pricewaterhouse Coopers. Krajnji cilj projekta je izrada Okvirne energetske strategije Bosne i Hercegovine na osnovu ažurirane Energetske strategije Republike Srpske, Okvirne energetske strategije Federacije Bosne i Hercegovine te Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u sklopu Okvirne energetske strategije Bosne i Hercegovine), što je nestandardna metodologija koja donosi puno rizika.Na osnovu projektnog zadatka, cilj Okvirne energetske strategije Bosne i Hercegovine je bila prioritizacija ključnih energetskih strateških smjernica Bosne i Hercegovine s jasno postavljanim ciljevima i prioritetima za implementaciju u narednim godinama, pri tome imajući u vidu zahtjeve i prioritete EU-a i obaveze koje BiH ima na osnovu potpisanih ugovora i sporazuma. Strategija je trebalo da dâ jasne strateške smjernice koje će biti podloga za prijavljivanje i povlačenje, među ostalim, sredstava za energetiku u BiH iz IPA-e i WBIF-a, kao i za privlačenje drugih investitora u energetski sektor.

Cjelokupan pristup životnog ciklusa strateškog planiranja trebalo je da uključi šest zadataka, koji su predstavljeni na

slijedećoj slici:Slika 1. Prekinut životni ciklus strateškog

1planiranja

Nažalost, kod drugog koraka analizirani dokument ne daje jasno opredjeljenje i strateške ciljeve niti planirane aktivnosti što svakako ostavlja prostor za neodrživost.U okviru Strategije obrađena su prva dva zadatka:

ź Dijagnostika, unutar koje je izvršena strateška analiza, te napravljen presjek trenutnog stanja i jasno razumijevanje trenutne situacije energetskog sektora na nivou entitetâ i Bosne i Hercegovine

ź Strategija: identifikacija strateških cil jeva, vizije te razrada ključnih strateških prioriteta u svim segmentima energetike (električna energija, nafta, plin, toplinarstvo, energijska efikasnost, obnovljivi izvori energije),

OsvrtnaprocesizradeOkvirneenergetske


2.

1 2

3

45

6

1. Dijagnostika 2. Strategija(ciljevi i akcije)

3. Plan razvoja

4. Priprema5. Operacija

6. Praćenje iprocjena

Analiza istrategija

Razvojniplan Izvršenje



Okvirna energetska strategija je trebalo da dâ:ź Kontekst i smjer razvoja energetike u

Bosni i Hercegovini uzimajući u obzir Energetske i klimatske strategije EU-a

ź Smjernice za BiH zasnovane na politikama održivog razvoja:

a) sigurnost snabdijevanja‚ b) konkurentnost cijena i c) politika dekarbonizacije, odnosno čišće energije ź Definic i ju opt imalnog nač ina za

ispunjavanje bh. politike dekarbonizacije – određivanje udjela obnovljivih izvora ili povećanja energijske efikasnosti, smanjenje emisija CO 2

ź M a p u p u t a z a i m p l e m e n t a c i j u međunarodnih obaveza BiH

Krajnji rezultat ponuđenog dokumenta Strategije je strateška analiza te pregled strateških prioriteta energetske politike Bosne i Hercegovine u njenim ključnim segmen t ima , uz s imu lac i j u nekoliko indikativnih scenarija razvoja proizvodnog miksa za razdoblje do 2035. godine, bez jasnog odabira i vizije.U samom procesu izrade Strategije izostala je šira komunikacija sa građanima i svim zainteresovanim s t r a n a m a . M a d a s u j a v n e konsultacije objavljene na web-stranici, nisu bile transparentne, jer nije bilo širih javnih konsultacija, kakve ova važna Strategija razvoja zaslužuje. Sugestije i primjedbe malog broja nevladinih organizacije, koje su bile uključene, nisu usvojene.

Pri analizi Okvirne energetske strategije BiH do 2035. godine posebna je pažnja usmjerena na usklađenost sa gore navedenim najvažnijim zahtjevima za izradu strategije.U dijelu koji se odnosi na kontekst i smjer razvoja energetike u Bosni i Hercegovini, uzimajući u obzir Energetske i klimatske politike EU-a, analizirani su najvažniji zahtijevi EU-a u pogledu energetiku, te koji su, i na koji način, uključeni u Strategiju BiH. Projektni zadatak je odredio da smjernice Okvirne energetske strategije BiH treba utemeljiti na politikama održivog razvoja, najpri je uzimajući u obzir sigurnost snabdijevanja, konkurentnost cijena i

politiku dekarbonizacije. Slika 2. Ilustrativan prikaz strateških

2p r i o r i t e t a B o s n e i H e r c e g o v i n e

AnalizaOkvirneenergetske


3. Bilo je potrebno da smjernice definiraju optimalan način za ispunjavanje bh. politike dekarbonizacije, odnosno određivanje udjela obnovlj ivih izvora, povećanje energijske efikasnosti i smanjenje emisija CO .2

Ovaj dokument daje osvrt na sektore koje je Okvirna strategija obradila i analizira njenu usklađenost u datoj oblasti s ciljevima EU-a i obavezama prema ciljevima EU-a, kao i obavezama na osnovu po tp i san ih međunarodnih ugovora, a posebno Ugovora o uspostavi Energetske zajednice, te daje prijedlog izmjena i dopuna Strategije u ovim

sektorima. Strateški ciljevi Evropske unije do 2020. godine su definirani unutar desetogodišnje strategije Evropske unije nazvane Evropa 2020. Ovi ciljevi uključuju zapošljavanje, istraživanje i razvoj, klimatske promjene /energiju, obrazovanje, socijalno uklju-čivanje i smanjenje siromaštva. Ciljeve Strategije podržavaju „vodeće inicijative", koje pružaju okvir unutar kojeg EU i nacionalna tijela zajednički potiču glavne prioritete, a koji se većinom odnose na održ iv i ras t , posebice na efikasno iskorištavanje resursa te industrijsku politiku u globalizacijsko doba.

Energetski i klimatski ciljevi EU-a dati unutar

Strategije do 2020.:

Neke od najvažnijih inicijativa u kojima BiH učestvuje su: Pariski sporazum, Povelja Zapadnog Balkana o održivosti i dr.

Pariski sporazum o klimatskim promjenama

Pariski sporazum je klimatski sporazum potpisan na 21. zasjedanju Konferencije stranaka (COP 21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) u Parizu 12. decembra 2015. godine, a stupio je na snagu u EU 4. oktobra 2016. godine nakon ratifikacije Evropske unije. Glavni cilj Sporazuma je ograničavanje globalnog zatopljenja na temperature „ zna tno i spod" 2°C, os igu ravan je snabdijevanja hranom, ali i ojačavanje kapaciteta država da se bore s posljedicama klimatskih promjena, razvoj novih „zelenih"


KontekstismjerrazvojaenergetikeuBosniiHercegoviniuzimajuciuobzirEnergetskeiklimatskepolitikeEU-a–drugirelevantnidokumentikojisumoralibitiinkorporiraniu

strateskidokument

3.1.

2020.

Smanjenjestakleničkih gasova za

najmanje 20% u poređenju

sa 1990.

20% udioenergije iz

obnovljivih izvora energije u

finalnoj potrošnji.

20% povećanje energijske efikasnosti.

10% kapacitetielektroenergetskih

interkonekcija.


Okvirna energetska strategija je trebalo da dâ:ź Kontekst i smjer razvoja energetike u

Bosni i Hercegovini uzimajući u obzir Energetske i klimatske strategije EU-a

ź Smjernice za BiH zasnovane na politikama održivog razvoja:

a) sigurnost snabdijevanja‚ b) konkurentnost cijena i c) politika dekarbonizacije, odnosno čišće energije ź Definic i ju opt imalnog nač ina za

ispunjavanje bh. politike dekarbonizacije – određivanje udjela obnovljivih izvora ili povećanja energijske efikasnosti, smanjenje emisija CO 2

ź M a p u p u t a z a i m p l e m e n t a c i j u međunarodnih obaveza BiH

Krajnji rezultat ponuđenog dokumenta Strategije je strateška analiza te pregled strateških prioriteta energetske politike Bosne i Hercegovine u njenim ključnim segmen t ima , uz s imu lac i j u nekoliko indikativnih scenarija razvoja proizvodnog miksa za razdoblje do 2035. godine, bez jasnog odabira i vizije.U samom procesu izrade Strategije izostala je šira komunikacija sa građanima i svim zainteresovanim s t r a n a m a . M a d a s u j a v n e konsultacije objavljene na web-stranici, nisu bile transparentne, jer nije bilo širih javnih konsultacija, kakve ova važna Strategija razvoja zaslužuje. Sugestije i primjedbe malog broja nevladinih organizacije, koje su bile uključene, nisu usvojene.

Pri analizi Okvirne energetske strategije BiH do 2035. godine posebna je pažnja usmjerena na usklađenost sa gore navedenim najvažnijim zahtjevima za izradu strategije.U dijelu koji se odnosi na kontekst i smjer razvoja energetike u Bosni i Hercegovini, uzimajući u obzir Energetske i klimatske politike EU-a, analizirani su najvažniji zahtijevi EU-a u pogledu energetiku, te koji su, i na koji način, uključeni u Strategiju BiH. Projektni zadatak je odredio da smjernice Okvirne energetske strategije BiH treba utemeljiti na politikama održivog razvoja, najpri je uzimajući u obzir sigurnost snabdijevanja, konkurentnost cijena i

politiku dekarbonizacije. Slika 2. Ilustrativan prikaz strateških

2p r i o r i t e t a B o s n e i H e r c e g o v i n e

AnalizaOkvirneenergetske


3. Bilo je potrebno da smjernice definiraju optimalan način za ispunjavanje bh. politike dekarbonizacije, odnosno određivanje udjela obnovlj ivih izvora, povećanje energijske efikasnosti i smanjenje emisija CO .2

Ovaj dokument daje osvrt na sektore koje je Okvirna strategija obradila i analizira njenu usklađenost u datoj oblasti s ciljevima EU-a i obavezama prema ciljevima EU-a, kao i obavezama na osnovu po tp i san ih međunarodnih ugovora, a posebno Ugovora o uspostavi Energetske zajednice, te daje prijedlog izmjena i dopuna Strategije u ovim

sektorima. Strateški ciljevi Evropske unije do 2020. godine su definirani unutar desetogodišnje strategije Evropske unije nazvane Evropa 2020. Ovi ciljevi uključuju zapošljavanje, istraživanje i razvoj, klimatske promjene /energiju, obrazovanje, socijalno uklju-čivanje i smanjenje siromaštva. Ciljeve Strategije podržavaju „vodeće inicijative", koje pružaju okvir unutar kojeg EU i nacionalna tijela zajednički potiču glavne prioritete, a koji se većinom odnose na održ iv i ras t , posebice na efikasno iskorištavanje resursa te industrijsku politiku u globalizacijsko doba.

Energetski i klimatski ciljevi EU-a dati unutar

Strategije do 2020.:

Neke od najvažnijih inicijativa u kojima BiH učestvuje su: Pariski sporazum, Povelja Zapadnog Balkana o održivosti i dr.

Pariski sporazum o klimatskim promjenama

Pariski sporazum je klimatski sporazum potpisan na 21. zasjedanju Konferencije stranaka (COP 21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) u Parizu 12. decembra 2015. godine, a stupio je na snagu u EU 4. oktobra 2016. godine nakon ratifikacije Evropske unije. Glavni cilj Sporazuma je ograničavanje globalnog zatopljenja na temperature „ zna tno i spod" 2°C, os igu ravan je snabdijevanja hranom, ali i ojačavanje kapaciteta država da se bore s posljedicama klimatskih promjena, razvoj novih „zelenih"


KontekstismjerrazvojaenergetikeuBosniiHercegoviniuzimajuciuobzirEnergetskeiklimatskepolitikeEU-a–drugirelevantnidokumentikojisumoralibitiinkorporiraniu

strateskidokument

3.1.

2020.

Smanjenjestakleničkih gasova za

najmanje 20% u poređenju

sa 1990.

20% udioenergije iz

obnovljivih izvora energije u

finalnoj potrošnji.

20% povećanje energijske efikasnosti.

10% kapacitetielektroenergetskih

interkonekcija.


tehnologija i pomaganje slabijim, ekonomski manje razvijenim članicama u ostvarenju njihovih nacionalnih planova o smanjenju emisija. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, na svojoj 32. redovnoj sjednici, održanoj 20. decembra 2016. godine, donijelo je Odluku o ratifikaciji Pariskog sporazuma. Države EU-a su se ovim Ugovorom obavezale da će do 2030. smanjiti emisije stakleničkih gasova za najmanje 40% u odnosu na 1990. godinu. Odluka Predsjedništva BiH o ratifikaciji je objavljena u Službenom glasniku BiH – Međunarodni ugovori, broj 1., od 9. februara 2017. Bosna i Hercegovina je jedina država u Jugoistočnoj Evropi koja je do sada ratifikovala Sporazum kako bi se ublažile posljedice globalnog zatopljenja i zaustavio daljnji rast temperature zraka. BiH će, također, morati pri lagoditi svoje aktivnosti ovako ambicioznom cilju, jer se planiranju i klime i energije mora pristupiti interdisciplinarno i posmatrati ih kao jedno, a to ovaj strateški dokument nije učinio.BiH je, kao kontribuciju ispunjavanju Pariskog sporazuma, usvojila dokument "Namjeravane aktivnosti ublažavanja klimatskih promjena (INDC)". Dokument se bazira na već postojećim usvojenim strateškim dokumentima, kao što su Drugi n a c i o n a l n i i z v j e š t a j o k l i m a t s k i m promjenama prema UNFCCC-u i Prvi dvogod išn j i i zv ješ ta j o em is i j ama stakleničkih plinova u skladu s UNFCCC-om. Prema izrađenim scenarijima u okviru INDC-a, najviši nivo emisija se dostiže 2030. godine, kada se prema baznom scenariju očekuju 20% veće emisije od nivoa emisija iz 1990. Smanjenje emisija, koje BiH vlastitim sredstvima može postići u odnosu na tzv. scenarij BAU (business as usual), iznosi 2% do 2030., što bi značilo 18% veće emisije u odnosu na baznu 1990. godinu.

Značajno smanjenje emisija moguće je postići jedino uz međunarodnu podršku, što bi rezultiralo smanjenjem emisija za 3% u odnosu na 1990., a u odnosu na scenarij BAU predstavlјalo bi potencijalno smanjenje od 23%.Povelja o održivosti

Povelju o održivosti je potpisalo šest zemalja Zapadnog Balkana (WB6) na Samitu WB6 u Parizu 2016. godine i time se obavezale da će učiniti sve da povećaju održivost nacionalnih i regionalnih energetskih tržišta, kao i njihove proizvodnje i potrošnje, dok će u isto vrijeme ubrzati tekuće napore ka reformiranju i integraciji tržišta električne energije. U skladu s Pariskim sporazumom o klimatskim promjenama iz 2015. godine, ova Povelja definira korake za provođenje o s n a ž e n o g p r o g r a m a k o j i v o d i poboljšanjima u energijskoj efikasnosti i većem korišćenju obnovljivih izvora energije u regionu. Ovo će biti od ključnog značaja ne samo za izvršavanje obaveza većine zemalja iz grupe WB6, datih u Pariskom sporazumu, već će, također, doprinijeti g loba lnom odgovoru na k l imatske promjene.Zemlje iz grupe WB6 su zatražile od Sekretarijata Energetske zajednice da im pomogne u koordinaciji i provođenju obaveza iz Povelje, i da nadzire samo provođenje. S tim u vezi, Sekretarijat se obavezao da će svaka tri mjeseca pripremati izvještaj o napretku, u kome će prikazati postignuto kao i izazove koji slijede za tri Poveljom definirana prioritetna područja u razvoju održivijeg energetskog sektora:ź Poboljšanje upravljanja energijskom

efikasnošću.ź Implementacija pametnih mjera podrške

koje poboljšavaju održivost energetskih sistema.

ź P o d s t i c a n j e k l i m a t s k e a k c i j e i transparentnost održivih energetskih tržišta.

Energetska i klimatska Strategija 2030. uključuje ciljeve i politička usmjerenja za period od 2020. do 2030. godine. Ona se odnosi na kreiranje evropskog društva kao kompetitivnog, sigurnog i energetski efikasnog sistema spremnog za dostizanje dugoročnog ci l ja smanjenja emisi ja stakleničkih gasova do 2050. godine. Strategija odašilje snažan signal tržištu, ohrabrujući privatne investicije u novu energetsku infrastrukturu i niskougljične tehnologije. Ova se Strategija nadovezuje na već postojeći „klimatsko-energetski paket" ciljeva za 2020. te na planove Komisije za energiju i konkurentnu niskougljičnu ekonomiju za 2050. Komunikaci j i o političkom okviru za 2030. prethodila je Zelena knjiga Komisije iz marta 2013., k o j o m j e p o k r e n u t o v e l i k o j a v n o savjetovanje o odgovarajućem dometu i strukturi klimatskih i energetskih ciljeva za 2030. U tim se dokumentima odražava cilj EU-a da se do 2050. smanje emisije stakleničkih gasova za 80 do 95 % ispod nivoa iz 1990. kao dio napora razvijenih zemalja.U okviru Energetske strategi je teži se m o d e r n i z a c i j i p r i v r e d e E U - a i djeluje u kombinaciji s drugim vodećim inicijativama kao što s u j e d i n s t v e n o digitalno tržište, unija tržišta kapitala i plan

ulaganja za Evropu da bi se ispunili ciljevi

povezani s radnim mjestima, rastom i ulaganjima za Evropu. Ovaj paket je prilika za ubrzavanje prelaza na čistu energiju, rast i otvaranje radnih mjesta.

Ciljevi EU-a do 2030.:Energetska mapa puta EU-a do 2050. (EU Energy Roadmap 2050) predstavlja skup svojevrsnih planskih politika koje treba da omoguće održivo korišćenje resursa na nivou Evropske unije. Čiste tehnologije predstavljaju ključni elemenat buduće evropske pr ivrede. EU je postavi la dugoročni cilj smanjenja emisija stakleničkih gasova za 80 do 95%, u poređenju sa nivoima iz 1990. godine, do 2050. godine.

Mapa puta definira ekonomski isplativ nač in pos t i zan ja o v o g c i l j a s pojedičnim ciljevima od 40% smanjenja d o 2 0 3 0 . i 6 0 % smanjenja do 2040. g o d i n e . U k r a t k o r o č n o m p e r i o d u , E U j e

Slika 3. Modernizacija privrede – uloga Energetskeunije i klimatske politike

40 % smanjenje emisija stakleničkih gasova

najmanje 27 % udjela energije iz obnovljivih izvora energije

povećanje energijske efikasnosti za 27 do 30%

15 % elektroenergetske interkonekcije(tj. prenos 15 % električne energije,

proizvedene u EU-u, u druge zemlje EU-a)


tehnologija i pomaganje slabijim, ekonomski manje razvijenim članicama u ostvarenju njihovih nacionalnih planova o smanjenju emisija. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, na svojoj 32. redovnoj sjednici, održanoj 20. decembra 2016. godine, donijelo je Odluku o ratifikaciji Pariskog sporazuma. Države EU-a su se ovim Ugovorom obavezale da će do 2030. smanjiti emisije stakleničkih gasova za najmanje 40% u odnosu na 1990. godinu. Odluka Predsjedništva BiH o ratifikaciji je objavljena u Službenom glasniku BiH – Međunarodni ugovori, broj 1., od 9. februara 2017. Bosna i Hercegovina je jedina država u Jugoistočnoj Evropi koja je do sada ratifikovala Sporazum kako bi se ublažile posljedice globalnog zatopljenja i zaustavio daljnji rast temperature zraka. BiH će, također, morati pri lagoditi svoje aktivnosti ovako ambicioznom cilju, jer se planiranju i klime i energije mora pristupiti interdisciplinarno i posmatrati ih kao jedno, a to ovaj strateški dokument nije učinio.BiH je, kao kontribuciju ispunjavanju Pariskog sporazuma, usvojila dokument "Namjeravane aktivnosti ublažavanja klimatskih promjena (INDC)". Dokument se bazira na već postojećim usvojenim strateškim dokumentima, kao što su Drugi n a c i o n a l n i i z v j e š t a j o k l i m a t s k i m promjenama prema UNFCCC-u i Prvi dvogod išn j i i zv ješ ta j o em is i j ama stakleničkih plinova u skladu s UNFCCC-om. Prema izrađenim scenarijima u okviru INDC-a, najviši nivo emisija se dostiže 2030. godine, kada se prema baznom scenariju očekuju 20% veće emisije od nivoa emisija iz 1990. Smanjenje emisija, koje BiH vlastitim sredstvima može postići u odnosu na tzv. scenarij BAU (business as usual), iznosi 2% do 2030., što bi značilo 18% veće emisije u odnosu na baznu 1990. godinu.

Značajno smanjenje emisija moguće je postići jedino uz međunarodnu podršku, što bi rezultiralo smanjenjem emisija za 3% u odnosu na 1990., a u odnosu na scenarij BAU predstavlјalo bi potencijalno smanjenje od 23%.Povelja o održivosti

Povelju o održivosti je potpisalo šest zemalja Zapadnog Balkana (WB6) na Samitu WB6 u Parizu 2016. godine i time se obavezale da će učiniti sve da povećaju održivost nacionalnih i regionalnih energetskih tržišta, kao i njihove proizvodnje i potrošnje, dok će u isto vrijeme ubrzati tekuće napore ka reformiranju i integraciji tržišta električne energije. U skladu s Pariskim sporazumom o klimatskim promjenama iz 2015. godine, ova Povelja definira korake za provođenje o s n a ž e n o g p r o g r a m a k o j i v o d i poboljšanjima u energijskoj efikasnosti i većem korišćenju obnovljivih izvora energije u regionu. Ovo će biti od ključnog značaja ne samo za izvršavanje obaveza većine zemalja iz grupe WB6, datih u Pariskom sporazumu, već će, također, doprinijeti g loba lnom odgovoru na k l imatske promjene.Zemlje iz grupe WB6 su zatražile od Sekretarijata Energetske zajednice da im pomogne u koordinaciji i provođenju obaveza iz Povelje, i da nadzire samo provođenje. S tim u vezi, Sekretarijat se obavezao da će svaka tri mjeseca pripremati izvještaj o napretku, u kome će prikazati postignuto kao i izazove koji slijede za tri Poveljom definirana prioritetna područja u razvoju održivijeg energetskog sektora:ź Poboljšanje upravljanja energijskom

efikasnošću.ź Implementacija pametnih mjera podrške

koje poboljšavaju održivost energetskih sistema.

ź P o d s t i c a n j e k l i m a t s k e a k c i j e i transparentnost održivih energetskih tržišta.

Energetska i klimatska Strategija 2030. uključuje ciljeve i politička usmjerenja za period od 2020. do 2030. godine. Ona se odnosi na kreiranje evropskog društva kao kompetitivnog, sigurnog i energetski efikasnog sistema spremnog za dostizanje dugoročnog ci l ja smanjenja emisi ja stakleničkih gasova do 2050. godine. Strategija odašilje snažan signal tržištu, ohrabrujući privatne investicije u novu energetsku infrastrukturu i niskougljične tehnologije. Ova se Strategija nadovezuje na već postojeći „klimatsko-energetski paket" ciljeva za 2020. te na planove Komisije za energiju i konkurentnu niskougljičnu ekonomiju za 2050. Komunikaci j i o političkom okviru za 2030. prethodila je Zelena knjiga Komisije iz marta 2013., k o j o m j e p o k r e n u t o v e l i k o j a v n o savjetovanje o odgovarajućem dometu i strukturi klimatskih i energetskih ciljeva za 2030. U tim se dokumentima odražava cilj EU-a da se do 2050. smanje emisije stakleničkih gasova za 80 do 95 % ispod nivoa iz 1990. kao dio napora razvijenih zemalja.U okviru Energetske strategi je teži se m o d e r n i z a c i j i p r i v r e d e E U - a i djeluje u kombinaciji s drugim vodećim inicijativama kao što s u j e d i n s t v e n o digitalno tržište, unija tržišta kapitala i plan

ulaganja za Evropu da bi se ispunili ciljevi

povezani s radnim mjestima, rastom i ulaganjima za Evropu. Ovaj paket je prilika za ubrzavanje prelaza na čistu energiju, rast i otvaranje radnih mjesta.

Ciljevi EU-a do 2030.:Energetska mapa puta EU-a do 2050. (EU Energy Roadmap 2050) predstavlja skup svojevrsnih planskih politika koje treba da omoguće održivo korišćenje resursa na nivou Evropske unije. Čiste tehnologije predstavljaju ključni elemenat buduće evropske pr ivrede. EU je postavi la dugoročni cilj smanjenja emisija stakleničkih gasova za 80 do 95%, u poređenju sa nivoima iz 1990. godine, do 2050. godine.

Mapa puta definira ekonomski isplativ nač in pos t i zan ja o v o g c i l j a s pojedičnim ciljevima od 40% smanjenja d o 2 0 3 0 . i 6 0 % smanjenja do 2040. g o d i n e . U k r a t k o r o č n o m p e r i o d u , E U j e

Slika 3. Modernizacija privrede – uloga Energetskeunije i klimatske politike

40 % smanjenje emisija stakleničkih gasova

najmanje 27 % udjela energije iz obnovljivih izvora energije

povećanje energijske efikasnosti za 27 do 30%

15 % elektroenergetske interkonekcije(tj. prenos 15 % električne energije,

proizvedene u EU-u, u druge zemlje EU-a)


usvojila legislativu koja treba da omogući smanjenje od 20% u odnosu na 1990. godinu do 2020. godine i za sada se taj cilj uspješno ostvaruje. EU, također, pre-dlaže da čak poveća ovaj cilj na cijelih 30% smanjenja u slučaju da i druge ekonomski razvijene države postignu sporazum o globalnim naporima za smanjenje emisija.

Da bi se postigli ovi ciljevi, potrebno je uložiti značajna ulaganja u nove niskougljične tehnologije, obnovljive izvore energije, e n e r g i j s k u e fi k a s n o s t i m r e ž n u infrastrukturu. Ciljevi EU-a do 2050.:ź 80 – 95 % smanjenje stakleničkih

gasova

Tranzicija ka društvu sa niskim emisijama treba da bude bazirana na uvođenju inovacija i investiranju u čistije tehnologije i proizvodnju energije sa niskim emisijama ili bez emisija. Energijska efikasnost bit će ključni pokretač ove tranzicije, imajući u vidu činjenicu da EU ima potencijal da koristi 30% manje energije do 2050. godine u odnosu na 2005. godinu. Također, veće korišćenje čistih tehnologija značajno će sman j i t i zagađen je v a z d u h a u e v r o p s k i m gradovima.Privreda zasnovana na niskim emisijama ima mnogo veću potrebu za obnovljivim izvorima energije, energijski efikasnim građevinskim mater i ja l ima, h ibr idnim e l e k t r i č n i m v o z i l i m a , o p r e m o m z a p a m e t n e mreže, proizvodnjom struje s a n i s k i m s a d r ž a j e m u g l j e n i k a i r a z v o j e m tehnologija za hvatanje i

skladištenje ugljenika.Mapa puta je postavila četiri glavne rute za održiviji, konkurentniji i sigurniji energetski sistem 2050. godine: energijska efikasnost, obnovljiva energija i hvatanje i skla-dištenje ugljenika. Rute su kombinovane na različite načine kako bi kreirali i analizirali sedam mogućih scenarija za 2050.

Scenarij dekarbonizacije ź Visoka energijska efikasnost. Politička

posvećenost vrlo visokoj uštedi energije; to uključuje npr. strožije minimalne uvjete za uređaje i nove zgrade; visoke stope renoviranja postojećih zgrada; uspostavljanje obaveza uštede energije u energetskim uslugama. Ovo dovodi do smanjenja potražnje za energijom od 41% do 2050. godine u odnosu na vrhove u periodu 2005-2006.

ź Raznovrsne tehnologije snabdijevanja. Nijedna tehnologija se ne preferira; svi izvori energije mogu se takmičiti na tržišnoj osnovi bez posebnih mjera podrške.

ź Visoki udio obnovljivih izvora energije. Jake mjere podrške za OIE dovode do

visokog udjela OIE u bruto finalnoj

potrošnji energije (75% u 2050. godini)ź i udio OIE u potrošnji električne energije

koji dostigne 97%.

Trendovi razvoja u EU su svakako od ključnog značaja za definiranje politike BiH u kontekstu razvoja proizvodnje, tržišta i potrošnje električne energije, korištenja uglja, tržišta nafte i prirodnog gasa, obnovljivih izvora, kao i za definiranje prioriteta energijske efikasnosti, zaštite okoline i sprečavanja klimatskih promjena –

praktično kod svih aplikativnih segmenata Strategije gdje su definirani scenariji i

prioriteti.

U Strategiji su dati ciljevi BiH prema ciljevima EU-a do 2030. godine, na način prikazan na slici ispod:Tabela 1. Ciljevi Bosne i Hercegovine prema

4ciljevima EU-a do 2020. i 2030. godine

Zadatak je da Strategija nedvosmisleno istakne imperativ poštovanja prioriteta strategija EU-a (posebno onih koji proističu iz pravnih obaveza BiH u okviru Energetske zajednice), kao i da jasno prikaže utjecaj pojedinih scenarija na moguću devijaciju od prioriteta EU-a i njihov značaj kod izbora povoljnog scenarija Strategije energetskog razvoja BiH.U analizi Okvirne energetske strategije Bosne i Hercegovine do 2035. godine, s obzirom na ciljeve EU-a i obaveza Bosne i Hercegovine, nismo razmatrali sve dijelove strateškog dokumenta nego smo se bazirali na definirani pravac dekarbonizacije sektora i njegovog usmjerenja ka obnovljivim izvorima energije uz primjenu mjera

energijske efikasnosti. U postavljanju strateških prioriteta BiH zanemarene su suštinske odredbe Mape puta Evropske unije za transformaciju

CILJEVI EU-a

2020.

20%smanjenje

emisijestakleničkih

gasova

20% udio

energijeiz OIE

20% povećanje

EE

10%EES

interkonekcije

2030.

40%smanjenje


gasova

najmanje 27% udio

energije iz OIE

povećanje EE

za 27 do 30%

15% EES

interkonekcije

2050.

80-85% smanjenje


gasova

75% udio

energijeiz OIE

smanjenjepotražnje

za energijomza 41%

Analizakontekstaismjerarazvojaenergetikeu

BosniiHercegoviniunutarOkvirneenergetskestrategijeBiH

do2035.godine

3.1.1.



usvojila legislativu koja treba da omogući smanjenje od 20% u odnosu na 1990. godinu do 2020. godine i za sada se taj cilj uspješno ostvaruje. EU, također, pre-dlaže da čak poveća ovaj cilj na cijelih 30% smanjenja u slučaju da i druge ekonomski razvijene države postignu sporazum o globalnim naporima za smanjenje emisija.

Da bi se postigli ovi ciljevi, potrebno je uložiti značajna ulaganja u nove niskougljične tehnologije, obnovljive izvore energije, e n e r g i j s k u e fi k a s n o s t i m r e ž n u infrastrukturu. Ciljevi EU-a do 2050.:ź 80 – 95 % smanjenje stakleničkih

gasova

Tranzicija ka društvu sa niskim emisijama treba da bude bazirana na uvođenju inovacija i investiranju u čistije tehnologije i proizvodnju energije sa niskim emisijama ili bez emisija. Energijska efikasnost bit će ključni pokretač ove tranzicije, imajući u vidu činjenicu da EU ima potencijal da koristi 30% manje energije do 2050. godine u odnosu na 2005. godinu. Također, veće korišćenje čistih tehnologija značajno će sman j i t i zagađen je v a z d u h a u e v r o p s k i m gradovima.Privreda zasnovana na niskim emisijama ima mnogo veću potrebu za obnovljivim izvorima energije, energijski efikasnim građevinskim mater i ja l ima, h ibr idnim e l e k t r i č n i m v o z i l i m a , o p r e m o m z a p a m e t n e mreže, proizvodnjom struje s a n i s k i m s a d r ž a j e m u g l j e n i k a i r a z v o j e m tehnologija za hvatanje i

skladištenje ugljenika.Mapa puta je postavila četiri glavne rute za održiviji, konkurentniji i sigurniji energetski sistem 2050. godine: energijska efikasnost, obnovljiva energija i hvatanje i skla-dištenje ugljenika. Rute su kombinovane na različite načine kako bi kreirali i analizirali sedam mogućih scenarija za 2050.

Scenarij dekarbonizacije ź Visoka energijska efikasnost. Politička

posvećenost vrlo visokoj uštedi energije; to uključuje npr. strožije minimalne uvjete za uređaje i nove zgrade; visoke stope renoviranja postojećih zgrada; uspostavljanje obaveza uštede energije u energetskim uslugama. Ovo dovodi do smanjenja potražnje za energijom od 41% do 2050. godine u odnosu na vrhove u periodu 2005-2006.

ź Raznovrsne tehnologije snabdijevanja. Nijedna tehnologija se ne preferira; svi izvori energije mogu se takmičiti na tržišnoj osnovi bez posebnih mjera podrške.

ź Visoki udio obnovljivih izvora energije. Jake mjere podrške za OIE dovode do

visokog udjela OIE u bruto finalnoj

potrošnji energije (75% u 2050. godini)ź i udio OIE u potrošnji električne energije

koji dostigne 97%.

Trendovi razvoja u EU su svakako od ključnog značaja za definiranje politike BiH u kontekstu razvoja proizvodnje, tržišta i potrošnje električne energije, korištenja uglja, tržišta nafte i prirodnog gasa, obnovljivih izvora, kao i za definiranje prioriteta energijske efikasnosti, zaštite okoline i sprečavanja klimatskih promjena –

praktično kod svih aplikativnih segmenata Strategije gdje su definirani scenariji i

prioriteti.

U Strategiji su dati ciljevi BiH prema ciljevima EU-a do 2030. godine, na način prikazan na slici ispod:Tabela 1. Ciljevi Bosne i Hercegovine prema

4ciljevima EU-a do 2020. i 2030. godine

Zadatak je da Strategija nedvosmisleno istakne imperativ poštovanja prioriteta strategija EU-a (posebno onih koji proističu iz pravnih obaveza BiH u okviru Energetske zajednice), kao i da jasno prikaže utjecaj pojedinih scenarija na moguću devijaciju od prioriteta EU-a i njihov značaj kod izbora povoljnog scenarija Strategije energetskog razvoja BiH.U analizi Okvirne energetske strategije Bosne i Hercegovine do 2035. godine, s obzirom na ciljeve EU-a i obaveza Bosne i Hercegovine, nismo razmatrali sve dijelove strateškog dokumenta nego smo se bazirali na definirani pravac dekarbonizacije sektora i njegovog usmjerenja ka obnovljivim izvorima energije uz primjenu mjera

energijske efikasnosti. U postavljanju strateških prioriteta BiH zanemarene su suštinske odredbe Mape puta Evropske unije za transformaciju

CILJEVI EU-a

2020.

20%smanjenje


gasova

20% udio

energijeiz OIE

20% povećanje

EE

10%EES

interkonekcije

2030.

40%smanjenje


gasova

najmanje 27% udio

energije iz OIE

povećanje EE

za 27 do 30%

15% EES

interkonekcije

2050.

80-85% smanjenje


gasova

75% udio

energijeiz OIE

smanjenjepotražnje

za energijomza 41%

Analizakontekstaismjerarazvojaenergetikeu

BosniiHercegoviniunutarOkvirneenergetskestrategijeBiH

do2035.godine

3.1.1.



3.2.

SmjerniceodrziveenergetskebuducnostiBosneiHercegovinebaziranenapolitikamaodrzivog

razvoja

energetskog sektora prema kompetitivnoj niskokarbonskoj ekonomiji u 2050. godini, kao i sve druge strateške odredbe EU-a u pogledu ublažavanja posljedica klimatskih promjena, koje postavljaju konkretne numeričke ciljeve u toj oblasti.Imajući u vidu ugovorne obaveze BiH u okviru članstva u Energetskoj zajednici, neophodno je da ovaj ključni bh. dokument bude osmišljen u ovom kontekstu.Mapa puta EU-a za t ransformaci ju energetskog sektora do 2050. godine sadrži jasno kvantificirane ciljeve o smanjenju emisija stakleničkih gasova – do 2030. godine za 40% u odnosu na baznu godinu, do 2040. za 60% i do 2050. godine za 80%, što se mora postići povećanjem energijske efikasnosti i povećanjem udjela obnovljivih izvora energije.U Okvirnoj energetskoj strategiji BiH do 2035. godine gore navedeni energetski i klimatski evropski trendovi su predstavljeni uglavnom za sektore električne energije i obnovljivih izvora, u manjem obimu za preradu sirove nafte i tržišta naftnih derivata i prirodnog gasa. Proizvodnja i korištenje uglja nije dio prioriteta EU-a. Indikativno je da se globalni trendovi drastično razlikuju od evropskih prioriteta u razvoju - naročito u primjeni obnovljivih izvora energije i u odnosu prema klimatskim promjenama, što je i razumljivo imajući u vidu Evropsku razvojnu politiku, s jedne strane, i snažan utjecaj energetskih sektora zemalja u razvoju (Indije i Kine) na svjetskoj razini, s druge strane.U Strategiji u toku planiranja razvoja proizvodnog portfelja implicitno je uzimana u obzir samo obaveza BiH prema Pariskom klimatskom sporazumu iz 2016. (na osnovu dostavljenih indikativnih nacionalnih ciljeva za smanjenje emisija stakleničkih gasova - GHG emisija). Premda su polazni ciljevi

smanjenja GHG emisija koje je dostavila BiH (u optimističnom scenariju do 2030. smanjenje od 3% u odnosu na 1990.) ''neusklađeni'' s ambicijama EU-a o potpunoj dekarbonizaciji EES-a do 2050., analizirani scenariji u Strategiji ne zadovoljavaju niti ovako postavljene ciljeve. To znači da apsolutne emisije CO nisu uzimane kao 2

tvrda ograničenja u procesu planiranja.U EU usvajanjem Prijedloga paketa za čistu energiju (Clean Energy Package) započeo je proces usvajanja ciljeva energetskih i klimatskih politika za period 2020.-2030., koj i su u skladu sa ci l jevima EU-a dostavljenim prilikom usvajanja Pariskog klimatskog sporazuma i s Mapom puta EU-a do 2050. Premda usvajanje novih ciljeva EU-a za narednu dekadu tek predstoji, dosadašnja komunikacija zvaničnika EU-a sa članicama EnZ-a, a time i sa BiH, ukazuje na njihovo očekivanje da se iskoriste potencijale OIE-a i EE-a u regionu i da se tako doprinese nastojanjima EU-a u dekarbonizac i j i e lekt roenergetskog sistema.Šteta je da jedan ovakav dokument kao što je Okvirna strategija energetskog sektora BiH do 2035. godine toliko neadekvatno tretirala ugovorene ciljeve te ignorisala obaveze. Neophodno je već sada, prije usvajanja, da se urade velike izmjene, odnosno, ako se strategija ovakva kakva je sada u proceduri usvajanja, usvoji , očigledno je da će u veoma skoroj budućnosti BiH morati prilagoditi svoje razvojne planove u energetici klimatskim politikama EU-a, kao i općim međunarodnim t rendov ima u ovo j ob last i . Na ime, dekarbonizacija energetskog sektora, a posebno EES-a, predstavlja ključnu politiku ne samo EU-a. To će iziskivati izradu ne samo strategije niskougljičnog razvoja i prilagođavanja klimatskim promjenama

nego i izradu/doradu/izmjenu strategije razvoja energetike. Pri tome će biti neophodno ukl juč i t i š i ru društvenu

zajednicu, a posebno predstavnike

civilnog društva i stručnu zajednicu. Zbog toga je Okvirna energetska strategija tek početak procesa izgradnje društvenog konsenzusa o održivom razvoju energeti-ke/elektroenergetike, a sve stručno utemeljene kritike iz ovog dokumenta ukazuju na hitnost korekcija u istom.Smjernice za BiH koje su bazirane na politikama održivog razvoja treba da poštuju osnovne principe sigurnosti snabdijevanja, dostupnosti (cijene) energije i scenarija dekarbonizacije. Također, smjernice treba da daju potrebne aktivnosti za ispunjavanje obaveza iz Ugovora o uspostavi Energetske zajednice, a posebno iz oblasti električne energije, prirodnog gasa, obnovljivih izvora energije (s naglaskom na obaveze iz NREAP-a), energijske efikasnosti (s naglaskom na obaveze iz NEEAP-a), okoliša (s naglaskom na obaveze iz NERP-a), kao i ostalih ugovora i sporazuma koje je BiH potpisala, obaveze na osnovu Strategije prilagođavanja klimatskim promjenama i niskokarbonskog razvoja za Bosnu i Hercegovinu, te obaveze iz INDC-a. Kod izrade strategije treba dati projekcije do 2050., pa s tim u vezi pri izradi smjernica treba pratiti trendove EU-a do 2050. godine. Održivi razvoj se može postići jedino

integralnim pristupom svim pitanjima. Korištenje OIE-a i EE-a treba sagledavati mnogo šire od konteksta proizvodnje i kor ištenja energi je, dok energi jsku efikasnost treba ukomponovati u sve oblasti kao zajedničku poveznicu. Kao dobar oblik organizovanja lokalne zajednice u kontekstu građanske energije i energetskog zaokreta u EU pokazale su se energetske zadruge. Energetske zadruge razvijaju projekte OIE-a, koji su u potpunom ili djelimičnom vlasništvu zajednice koja živi na području gdje se projekat gradi. Zajednica se udružuje u investiciju kojom će iskoristiti lokalne potencijale OIE-a kao što su b i o m a s a , s t a j s k o g n o j i v o , v j e t a r, geotermalna energija, krovovi zgrada za izgradnju solarnih sistema, itd. Članovi zadruge udružuju i d i je le humane, finansijske i materijalne resurse radi investicija u projekte obnovljivih izvora energije u njihovim zajednicama. Projekti se pri tome ne razvijaju samo radi finansijskih razloga već radi rješavanja društvenih i okol inskih problema zajednice kroz stvaranje novih radnih mjesta, poboljšanje kvaliteta zraka (npr. zamjenom grijanja na ugalj grijanjem na lokalno prikupljenu biomasu), izgradnju lokalne infrastrukture, poboljšanje kvaliteta života građana, itd. S tim u vezi je neophodno na strateškom nivou iskazati opredjeljenje za uvođenje novih modela poslovanja u energetici, kao što su energetske zadruge, javno-privatno partnerstvo (JPP), ESCO, itd. Uvođenje takvih modela poslovanja bi pozitivno utjecalo i na resursnu efikasnost javnog sektora.


3.2.

SmjerniceodrziveenergetskebuducnostiBosneiHercegovinebaziranenapolitikamaodrzivog

razvoja

energetskog sektora prema kompetitivnoj niskokarbonskoj ekonomiji u 2050. godini, kao i sve druge strateške odredbe EU-a u pogledu ublažavanja posljedica klimatskih promjena, koje postavljaju konkretne numeričke ciljeve u toj oblasti.Imajući u vidu ugovorne obaveze BiH u okviru članstva u Energetskoj zajednici, neophodno je da ovaj ključni bh. dokument bude osmišljen u ovom kontekstu.Mapa puta EU-a za t ransformaci ju energetskog sektora do 2050. godine sadrži jasno kvantificirane ciljeve o smanjenju emisija stakleničkih gasova – do 2030. godine za 40% u odnosu na baznu godinu, do 2040. za 60% i do 2050. godine za 80%, što se mora postići povećanjem energijske efikasnosti i povećanjem udjela obnovljivih izvora energije.U Okvirnoj energetskoj strategiji BiH do 2035. godine gore navedeni energetski i klimatski evropski trendovi su predstavljeni uglavnom za sektore električne energije i obnovljivih izvora, u manjem obimu za preradu sirove nafte i tržišta naftnih derivata i prirodnog gasa. Proizvodnja i korištenje uglja nije dio prioriteta EU-a. Indikativno je da se globalni trendovi drastično razlikuju od evropskih prioriteta u razvoju - naročito u primjeni obnovljivih izvora energije i u odnosu prema klimatskim promjenama, što je i razumljivo imajući u vidu Evropsku razvojnu politiku, s jedne strane, i snažan utjecaj energetskih sektora zemalja u razvoju (Indije i Kine) na svjetskoj razini, s druge strane.U Strategiji u toku planiranja razvoja proizvodnog portfelja implicitno je uzimana u obzir samo obaveza BiH prema Pariskom klimatskom sporazumu iz 2016. (na osnovu dostavljenih indikativnih nacionalnih ciljeva za smanjenje emisija stakleničkih gasova - GHG emisija). Premda su polazni ciljevi

smanjenja GHG emisija koje je dostavila BiH (u optimističnom scenariju do 2030. smanjenje od 3% u odnosu na 1990.) ''neusklađeni'' s ambicijama EU-a o potpunoj dekarbonizaciji EES-a do 2050., analizirani scenariji u Strategiji ne zadovoljavaju niti ovako postavljene ciljeve. To znači da apsolutne emisije CO nisu uzimane kao 2

tvrda ograničenja u procesu planiranja.U EU usvajanjem Prijedloga paketa za čistu energiju (Clean Energy Package) započeo je proces usvajanja ciljeva energetskih i klimatskih politika za period 2020.-2030., koj i su u skladu sa ci l jevima EU-a dostavljenim prilikom usvajanja Pariskog klimatskog sporazuma i s Mapom puta EU-a do 2050. Premda usvajanje novih ciljeva EU-a za narednu dekadu tek predstoji, dosadašnja komunikacija zvaničnika EU-a sa članicama EnZ-a, a time i sa BiH, ukazuje na njihovo očekivanje da se iskoriste potencijale OIE-a i EE-a u regionu i da se tako doprinese nastojanjima EU-a u dekarbonizac i j i e lekt roenergetskog sistema.Šteta je da jedan ovakav dokument kao što je Okvirna strategija energetskog sektora BiH do 2035. godine toliko neadekvatno tretirala ugovorene ciljeve te ignorisala obaveze. Neophodno je već sada, prije usvajanja, da se urade velike izmjene, odnosno, ako se strategija ovakva kakva je sada u proceduri usvajanja, usvoji , očigledno je da će u veoma skoroj budućnosti BiH morati prilagoditi svoje razvojne planove u energetici klimatskim politikama EU-a, kao i općim međunarodnim t rendov ima u ovo j ob last i . Na ime, dekarbonizacija energetskog sektora, a posebno EES-a, predstavlja ključnu politiku ne samo EU-a. To će iziskivati izradu ne samo strategije niskougljičnog razvoja i prilagođavanja klimatskim promjenama

nego i izradu/doradu/izmjenu strategije razvoja energetike. Pri tome će biti neophodno ukl juč i t i š i ru društvenu

zajednicu, a posebno predstavnike

civilnog društva i stručnu zajednicu. Zbog toga je Okvirna energetska strategija tek početak procesa izgradnje društvenog konsenzusa o održivom razvoju energeti-ke/elektroenergetike, a sve stručno utemeljene kritike iz ovog dokumenta ukazuju na hitnost korekcija u istom.Smjernice za BiH koje su bazirane na politikama održivog razvoja treba da poštuju osnovne principe sigurnosti snabdijevanja, dostupnosti (cijene) energije i scenarija dekarbonizacije. Također, smjernice treba da daju potrebne aktivnosti za ispunjavanje obaveza iz Ugovora o uspostavi Energetske zajednice, a posebno iz oblasti električne energije, prirodnog gasa, obnovljivih izvora energije (s naglaskom na obaveze iz NREAP-a), energijske efikasnosti (s naglaskom na obaveze iz NEEAP-a), okoliša (s naglaskom na obaveze iz NERP-a), kao i ostalih ugovora i sporazuma koje je BiH potpisala, obaveze na osnovu Strategije prilagođavanja klimatskim promjenama i niskokarbonskog razvoja za Bosnu i Hercegovinu, te obaveze iz INDC-a. Kod izrade strategije treba dati projekcije do 2050., pa s tim u vezi pri izradi smjernica treba pratiti trendove EU-a do 2050. godine. Održivi razvoj se može postići jedino

integralnim pristupom svim pitanjima. Korištenje OIE-a i EE-a treba sagledavati mnogo šire od konteksta proizvodnje i kor ištenja energi je, dok energi jsku efikasnost treba ukomponovati u sve oblasti kao zajedničku poveznicu. Kao dobar oblik organizovanja lokalne zajednice u kontekstu građanske energije i energetskog zaokreta u EU pokazale su se energetske zadruge. Energetske zadruge razvijaju projekte OIE-a, koji su u potpunom ili djelimičnom vlasništvu zajednice koja živi na području gdje se projekat gradi. Zajednica se udružuje u investiciju kojom će iskoristiti lokalne potencijale OIE-a kao što su b i o m a s a , s t a j s k o g n o j i v o , v j e t a r, geotermalna energija, krovovi zgrada za izgradnju solarnih sistema, itd. Članovi zadruge udružuju i d i je le humane, finansijske i materijalne resurse radi investicija u projekte obnovljivih izvora energije u njihovim zajednicama. Projekti se pri tome ne razvijaju samo radi finansijskih razloga već radi rješavanja društvenih i okol inskih problema zajednice kroz stvaranje novih radnih mjesta, poboljšanje kvaliteta zraka (npr. zamjenom grijanja na ugalj grijanjem na lokalno prikupljenu biomasu), izgradnju lokalne infrastrukture, poboljšanje kvaliteta života građana, itd. S tim u vezi je neophodno na strateškom nivou iskazati opredjeljenje za uvođenje novih modela poslovanja u energetici, kao što su energetske zadruge, javno-privatno partnerstvo (JPP), ESCO, itd. Uvođenje takvih modela poslovanja bi pozitivno utjecalo i na resursnu efikasnost javnog sektora.


Okvirna energetska strategija BiH do 2035. godine, uprkos postavljenim ciljevima i međunarodnim obavezama, dominantno razrađuje scenarije od kojih većina vodi ka povećanju udjela fosilne energije u ukupnoj potrošnji, tj. vode ka daljnjoj karbonizaciji.Metodološki pristup ocjene efikasnosti scenarija treba zasnovati na tri osnovna kriterija: (1) sigurnost snabdijevanja energijom i uslugama, (2) dostupnost i cijena snabdijevanja i (3) održivost snabdijevanja (u kontekstu čiste i održive energije):

U sklopu Strategije obrađena su četiri indikativna scenarija razvoja proizvodnog miksa, te je dat i kogeneracijski scenarij kao alternativna opci ja. Ci l j je pokazati razumijevanje različitih strategija i politika razvoja proizvodnog miksa te njihovih indikativnih posljedica. Detaljnije obrađeni scenariji su:ź Entitetski scenarij bazira se na podacima

od radnih skupina Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, gdje su prilikom planiranja uvaženi i postojeći dokumenti i odnosi sa sadašnjim i potencijalnim investitorima te ostalim dionicima. Budući da scenarij predviđa značajan izvoz suficita proizvedene energije, napravljen je i podscenarij gdje je uzeta pretpostavka limita na izvoz el. energije u iznosu od 30% iznad domaće potrošnje za termosektor za Federaciju Bosne i Hercegovine i limit od 70% iznad domaće potrošnje za termosektor Republike Srpske (ne uključujući TE

Stanari koja proizvodi 2 TWh godišnje) s prvenstvom ulaska hidro i ostalih OIE postrojenja u EES.

ź IP scenarij, odnosno scenarij baziran na Indikativnom planu razvoja proizvodnje nezavisnog operatora sistema 2017. – 2026. uz projekciju do 2035. godine, koji predstavlja okvir razvoja proizvodnog miksa prema nominacijama raznih projekata koj i su konsolidirani u NOSBiH-ovom izvještaju.

ź Troškovno optimiran IP scenarij bazira se na filozofiji razvoja proizvodnog miksa koji je u skladu s indikativnim planom NOSBiH-a, međutim, uz određene korekcije, primarno u domenu godine puštanja u pogon i/ili dekomisije većih projekata, te instalirane snage za TE Ugljevik 3 s 600 MW na 300 MW.

ź Blaži obnovljivi scenarij potiče veći udio obnovljivih izvora energije uz poticanje mjera energi jske efikasnosti kao alternativa ostalim scenarijima koji se tradicionalno temelje na većem učešću termosektora.

Ključni efekti scenarija proizvodnog miksa električne energije 2016. – 2035. prikazani su u tabeli ispod:

Scenarij, koji se naziva Blaži obnovljivi scenarij, podstiče veći udio OIE-a. Međutim, to podsticanje se i dalje zasniva na tradicionalnim poslovnim modelima. U tom scenariju je očekivano naglašavanje značaja građanske energije iz obnovljivih izvora energije u kontekstu dekarbonizacije. Građanska energ i ja se odnos i na decentraliziranu proizvodnju energije iz obnovljivih izvora koja je u vlasništvu ili kojom upravljaju građani, energetske zadruge, lokalne inicijative, lokalne vlasti, dobrotvorne organizacije, nevladine organizacije ili poljoprivrednici, te kojom se na lokalnom nivou stvara vrijednost koja ostaje u određenoj regiji. Već 2012. godine, 12 miliona građana u EU je proizvodilo električnu energiju za vlastite potrebe. Očekivanja su da do 2050. godine svaki drugi stanovnik EU-a proizvodi električnu energiju za vlastite potrebe. U dokumentu Strategije ne nalaze se strateške odrednice (niti pozitivne niti negativne) prema ovim pitanjima. Iako su Okvirnom strategijom definirana tri cilja: sigurnost snabdijevanja, cjenovna prihvatljivost i održivost (dekarbonizacija), činjenica je da se u svim scenarijima proizvodnog miksa u Okvirnoj strategiji

3.2.1.

AnalizasmjernicaOkvirneenergetskestrategije

5Slika 4. Ilustrativan prikaz Bosne i Hercegovine u sklopu energetske trileme


6Tabela 2. Ključni efekti scenarija proizvodnog miksa električne energije 2016. – 2035.



Okvirna energetska strategija BiH do 2035. godine, uprkos postavljenim ciljevima i međunarodnim obavezama, dominantno razrađuje scenarije od kojih većina vodi ka povećanju udjela fosilne energije u ukupnoj potrošnji, tj. vode ka daljnjoj karbonizaciji.Metodološki pristup ocjene efikasnosti scenarija treba zasnovati na tri osnovna kriterija: (1) sigurnost snabdijevanja energijom i uslugama, (2) dostupnost i cijena snabdijevanja i (3) održivost snabdijevanja (u kontekstu čiste i održive energije):

U sklopu Strategije obrađena su četiri indikativna scenarija razvoja proizvodnog miksa, te je dat i kogeneracijski scenarij kao alternativna opci ja. Ci l j je pokazati razumijevanje različitih strategija i politika razvoja proizvodnog miksa te njihovih indikativnih posljedica. Detaljnije obrađeni scenariji su:ź Entitetski scenarij bazira se na podacima

od radnih skupina Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, gdje su prilikom planiranja uvaženi i postojeći dokumenti i odnosi sa sadašnjim i potencijalnim investitorima te ostalim dionicima. Budući da scenarij predviđa značajan izvoz suficita proizvedene energije, napravljen je i podscenarij gdje je uzeta pretpostavka limita na izvoz el. energije u iznosu od 30% iznad domaće potrošnje za termosektor za Federaciju Bosne i Hercegovine i limit od 70% iznad domaće potrošnje za termosektor Republike Srpske (ne uključujući TE

Stanari koja proizvodi 2 TWh godišnje) s prvenstvom ulaska hidro i ostalih OIE postrojenja u EES.

ź IP scenarij, odnosno scenarij baziran na Indikativnom planu razvoja proizvodnje nezavisnog operatora sistema 2017. – 2026. uz projekciju do 2035. godine, koji predstavlja okvir razvoja proizvodnog miksa prema nominacijama raznih projekata koj i su konsolidirani u NOSBiH-ovom izvještaju.

ź Troškovno optimiran IP scenarij bazira se na filozofiji razvoja proizvodnog miksa koji je u skladu s indikativnim planom NOSBiH-a, međutim, uz određene korekcije, primarno u domenu godine puštanja u pogon i/ili dekomisije većih projekata, te instalirane snage za TE Ugljevik 3 s 600 MW na 300 MW.

ź Blaži obnovljivi scenarij potiče veći udio obnovljivih izvora energije uz poticanje mjera energi jske efikasnosti kao alternativa ostalim scenarijima koji se tradicionalno temelje na većem učešću termosektora.

Ključni efekti scenarija proizvodnog miksa električne energije 2016. – 2035. prikazani su u tabeli ispod:

Scenarij, koji se naziva Blaži obnovljivi scenarij, podstiče veći udio OIE-a. Međutim, to podsticanje se i dalje zasniva na tradicionalnim poslovnim modelima. U tom scenariju je očekivano naglašavanje značaja građanske energije iz obnovljivih izvora energije u kontekstu dekarbonizacije. Građanska energ i ja se odnos i na decentraliziranu proizvodnju energije iz obnovljivih izvora koja je u vlasništvu ili kojom upravljaju građani, energetske zadruge, lokalne inicijative, lokalne vlasti, dobrotvorne organizacije, nevladine organizacije ili poljoprivrednici, te kojom se na lokalnom nivou stvara vrijednost koja ostaje u određenoj regiji. Već 2012. godine, 12 miliona građana u EU je proizvodilo električnu energiju za vlastite potrebe. Očekivanja su da do 2050. godine svaki drugi stanovnik EU-a proizvodi električnu energiju za vlastite potrebe. U dokumentu Strategije ne nalaze se strateške odrednice (niti pozitivne niti negativne) prema ovim pitanjima. Iako su Okvirnom strategijom definirana tri cilja: sigurnost snabdijevanja, cjenovna prihvatljivost i održivost (dekarbonizacija), činjenica je da se u svim scenarijima proizvodnog miksa u Okvirnoj strategiji

3.2.1.

AnalizasmjernicaOkvirneenergetskestrategije

5Slika 4. Ilustrativan prikaz Bosne i Hercegovine u sklopu energetske trileme


6Tabela 2. Ključni efekti scenarija proizvodnog miksa električne energije 2016. – 2035.



planira suficit proizvodnje u odnosu na domaće potrebe i planiranu potrošnju, pa se logično nameće zaključak da se izvoz električne energije percipira kao jedan od ciljeva realizacije bilo kojeg scenarija proizvodnog miksa (tabela Ključni efekti scenarija razvoja proizvodnog miksa električne energije 2016. – 2035. ). S obzirom na prosječne tržišne cijene MWh koje se ostvaruju na berzama u regionu i Evropi, koje su trenutno ispod prosječnih proizvodnih cijena (bez CO2) planiranih Okvirnom strategijom, te sa tendencijom dalje stagnacije ili pada, više je nego upitna strateška orijentacija na proizvodnju radi izvoza, bez obzira koliko bi to pozitivo utjecalo na platnu bilansu zemlje, jer u uvjetima otvorenog tržišta električne energije postoji velika opasnost od tzv. „nasukanih" investicija, gdje bi finalni ceh pogrešnih strateških odluka na kraju morali platiti domaći potrošači (stanovništvo i privreda). Okvirnom strategijom je predviđeno da se, u zavisnosti od izabranog scenarija, u izgradnju novih proizvodnih kapaciteta investira između 3,2 i 10,5 milijardi eura do 2035. godine, što je više nego ambiciozno kada se ima u vidu da je u prethodnih 20 godina u izgradnju novih kapaciteta za proizvodnju investirano manje od 1 milijarde eura. Pri tome se postavlja i pitanje ko će biti osnovni nosioci razvoja novih kapaciteta i kako će se ta izgradnja finansirati te koji će se modeli koristiti.S obzirom da Okvirna strategija nija dala odgovore na ova pitanja, realno je pretpostaviti da bi nosioci razvoja i novih ulaganja u proizvodne kapacitete trebalo da budu t r i posto jeće e lek t ropr iv rede (Elektroprivreda BiH, Elektroprivreda RS-a i Elektroprivreda HZHB-a). Također, ovi subjekti su kandidovali i najveći broj

projekata, te proizvode gotovo 90% ukupne električne energije u BiH. Međutim, kada se pogledaju rezultati poslovanja sve tri elektroprivrede u BiH u posljednjih nekoliko godina, očito je da one posluju na granici rentabiliteta te da nisu sposobne da iz vlastite akumulacije vrše ulaganja u izgradnju novih energetskih kapaciteta. N a i m e , E l e k t r o p r i v r e d a R S - a i Elekroprivreda HZHB-a su u prethodnim godinama iskazivale čak i gubitke u p o s l o v a n j u . Z a r a z l i k u o d n j i h , Elektroprivreda BiH je u prethodnom periodu poslovala pozitivno, ali treba imati u vidu da, kada bi se poslovanju dodali i r e z u l t a t i p o s l o v a n j a r u d n i k a k o j i snabdi jevaju proizvodne kapacitete Elektroprivrede BiH, a koji su poražavajući, ovaj sistem bi iskazivao gubitke. U naveden im uv je t ima , gd je sve t r i e l e k t r o p r i v r e d e n e m a j u s t a b i l n u akumulativnu sposobnost iz koje bi mogle osigurati bar 20–30% vlastitog učešća za krupne investicije u nove proizvodne kapacitete, postavlja se pitanje realnosti svih predloženih scenarija proizvodnog miksa iz Okvirne strategije i njene realne provodivosti. Svakako da bi se investicije mogle finansirati i isključivo iz kreditnih sredstava, ali u toj kombinaciji proizvodnih faktora u elektroprivredama, kod kojih je ROE (povrat na kapital) manji od 1%, sve t r o š k o v e fi n a n s i r a n j a i b u d u ć e g nerentabilnog poslovanja morali bi snositi krajnji kupci, što je s društvenog stanovišta neopravdano. Imajući navedeno u vidu, po mišljenju autora, neophodno je da se u strategiji razvoja elektroenergetskog sektora predvidi i planira kao prva aktivnost r e s t r u k t u i r a n j e , k o n s o l i d a c i j a i m o d e r n i z a c i j a p o s l o v a n j a j a v n i h elektroenergetskih preduzeća i rudnika u Federaciji BiH kao osnovnog preduvjeta za

7Finansijski aspekti razvoja elektroenergetskog sektora BiH, Damir Miljević, 2017.

bilo kakvo ozbiljno investiranje u buduće kapacitete. S obzirom da su elektroprivrede i rudnici opterećeni viškom zaposlenih, neracionalnim poslovanjem, nedostatkom vizije i savremenog upravljanja, cijeli proces bi trebao da traje najmanje pet godina i tražio bi značajna finansijska sredstva.Da bi se strategijom razvoja elektro-energetskog sektora ostvarili planirani ciljevi, uz istovremeno poštovanje preuzetih međunarodnih obaveza na efektivan i efikasan način, pored restruktuiranja sve tri postojeće elektroprivrede, potrebno je i osloboditi se zablude da je izvoz električne energije razvojna šansa BiH te planirati izgradnju budućih kapaciteta isključivo za zadovoljavanje domaće potrošnje. Novi proizvodni kapaciteti trebalo bi da se zasnivaju na obnovljivim izvorima energije, pri čemu prioritet treba dati vjetro-energanama i fotonaponskim elektranama kao načistijim oblicima energije, gdje se u narednih osam godina očekuje pad potrebnih investicionih ulaganja i cijene električne energije iz ovih izvora za gotovo 40 % u odnosu na današnje stanje s obzirom n a p o t r e b n a u l a g a n j a p o 1 M W (termoelektrane 1,4 – 2 miliona EUR/MW, vjetroelektrane 1,2 – 1,8 miliona EUR/MW, fotonaponske elektrane 1,6 mil iona EUR/MW, hidroelektrane 0,6 – 4,3 miliona EUR/MW).

Tabela 3. Efekti scenarija proizvodnog 7miksa

S obzirom na sve izneseno, te činjenicu da je BiH jedna od najneefikasnijih zemalja kada je u pitanju korištenje energije, strategija razvoja elektroenergetskog sektora u BiH zasnovana na pro izvodnj i dodatne električne energije trebalo bi da se transformira u strategiju zasnovanu na smanjenju potrošnje električne energije i vrlo agresivnom pristupu postizanju što većeg stepena energijske efikasnosti, čime bi se mogle napraviti uštede u potrošnji od najmanje 30% u odnosu na sadašnje stanje i time smanjiti potreba za izgradnjom novih proizvodnih kapaciteta, pogotovo kada su u pitanju TE i HE koje imaju veliki utjecaj na životnu sredinu. Umjesto da BiH troši miljarde eura na izgradnju novih proizvodnih kapaciteta, taj bi novac efikasnije i efektivnije bilo investirati u energijsku efikasnost i smanjenje potrošnje električne energije, gdje bi neposredne efekte takvog pristupa osjetili i građani i privreda na smanjenju svojih troškova i posredno kroz čistiju i zdraviju životnu sredinu.Nadalje, iz poređenja scenarija postaje očigledno da jedino dodatni scenarij koji uključuje obimnu upotrebu obnovljivih izvora i energijsku efikasnost, a koji nije dat u Okvirnoj energetskoj strategiji BiH, daje smanjeni nivo emisije CO (u odnosu na 2

sadašnji nivo) uz smanjenje ostalih zagađivača. Svi ostali modeli energetskog

miksa, koji uključuju intenzivniju upotrebu uglja, doprinose povećanju nivoa CO i/ili drugih zagađivača. 2

Potrebno je ovu činjenicu jasno afirmisati kao dominantan faktor u proces ocjene razvojnih prioriteta.Ovaj dio Strategije naročito dobija na značaju kada se uvaži činjenica da je u

EES-u BiH u narednih deset godina


planira suficit proizvodnje u odnosu na domaće potrebe i planiranu potrošnju, pa se logično nameće zaključak da se izvoz električne energije percipira kao jedan od ciljeva realizacije bilo kojeg scenarija proizvodnog miksa (tabela Ključni efekti scenarija razvoja proizvodnog miksa električne energije 2016. – 2035. ). S obzirom na prosječne tržišne cijene MWh koje se ostvaruju na berzama u regionu i Evropi, koje su trenutno ispod prosječnih proizvodnih cijena (bez CO2) planiranih Okvirnom strategijom, te sa tendencijom dalje stagnacije ili pada, više je nego upitna strateška orijentacija na proizvodnju radi izvoza, bez obzira koliko bi to pozitivo utjecalo na platnu bilansu zemlje, jer u uvjetima otvorenog tržišta električne energije postoji velika opasnost od tzv. „nasukanih" investicija, gdje bi finalni ceh pogrešnih strateških odluka na kraju morali platiti domaći potrošači (stanovništvo i privreda). Okvirnom strategijom je predviđeno da se, u zavisnosti od izabranog scenarija, u izgradnju novih proizvodnih kapaciteta investira između 3,2 i 10,5 milijardi eura do 2035. godine, što je više nego ambiciozno kada se ima u vidu da je u prethodnih 20 godina u izgradnju novih kapaciteta za proizvodnju investirano manje od 1 milijarde eura. Pri tome se postavlja i pitanje ko će biti osnovni nosioci razvoja novih kapaciteta i kako će se ta izgradnja finansirati te koji će se modeli koristiti.S obzirom da Okvirna strategija nija dala odgovore na ova pitanja, realno je pretpostaviti da bi nosioci razvoja i novih ulaganja u proizvodne kapacitete trebalo da budu t r i posto jeće e lek t ropr iv rede (Elektroprivreda BiH, Elektroprivreda RS-a i Elektroprivreda HZHB-a). Također, ovi subjekti su kandidovali i najveći broj

projekata, te proizvode gotovo 90% ukupne električne energije u BiH. Međutim, kada se pogledaju rezultati poslovanja sve tri elektroprivrede u BiH u posljednjih nekoliko godina, očito je da one posluju na granici rentabiliteta te da nisu sposobne da iz vlastite akumulacije vrše ulaganja u izgradnju novih energetskih kapaciteta. N a i m e , E l e k t r o p r i v r e d a R S - a i Elekroprivreda HZHB-a su u prethodnim godinama iskazivale čak i gubitke u p o s l o v a n j u . Z a r a z l i k u o d n j i h , Elektroprivreda BiH je u prethodnom periodu poslovala pozitivno, ali treba imati u vidu da, kada bi se poslovanju dodali i r e z u l t a t i p o s l o v a n j a r u d n i k a k o j i snabdi jevaju proizvodne kapacitete Elektroprivrede BiH, a koji su poražavajući, ovaj sistem bi iskazivao gubitke. U naveden im uv je t ima , gd je sve t r i e l e k t r o p r i v r e d e n e m a j u s t a b i l n u akumulativnu sposobnost iz koje bi mogle osigurati bar 20–30% vlastitog učešća za krupne investicije u nove proizvodne kapacitete, postavlja se pitanje realnosti svih predloženih scenarija proizvodnog miksa iz Okvirne strategije i njene realne provodivosti. Svakako da bi se investicije mogle finansirati i isključivo iz kreditnih sredstava, ali u toj kombinaciji proizvodnih faktora u elektroprivredama, kod kojih je ROE (povrat na kapital) manji od 1%, sve t r o š k o v e fi n a n s i r a n j a i b u d u ć e g nerentabilnog poslovanja morali bi snositi krajnji kupci, što je s društvenog stanovišta neopravdano. Imajući navedeno u vidu, po mišljenju autora, neophodno je da se u strategiji razvoja elektroenergetskog sektora predvidi i planira kao prva aktivnost r e s t r u k t u i r a n j e , k o n s o l i d a c i j a i m o d e r n i z a c i j a p o s l o v a n j a j a v n i h elektroenergetskih preduzeća i rudnika u Federaciji BiH kao osnovnog preduvjeta za

7Finansijski aspekti razvoja elektroenergetskog sektora BiH, Damir Miljević, 2017.

bilo kakvo ozbiljno investiranje u buduće kapacitete. S obzirom da su elektroprivrede i rudnici opterećeni viškom zaposlenih, neracionalnim poslovanjem, nedostatkom vizije i savremenog upravljanja, cijeli proces bi trebao da traje najmanje pet godina i tražio bi značajna finansijska sredstva.Da bi se strategijom razvoja elektro-energetskog sektora ostvarili planirani ciljevi, uz istovremeno poštovanje preuzetih međunarodnih obaveza na efektivan i efikasan način, pored restruktuiranja sve tri postojeće elektroprivrede, potrebno je i osloboditi se zablude da je izvoz električne energije razvojna šansa BiH te planirati izgradnju budućih kapaciteta isključivo za zadovoljavanje domaće potrošnje. Novi proizvodni kapaciteti trebalo bi da se zasnivaju na obnovljivim izvorima energije, pri čemu prioritet treba dati vjetro-energanama i fotonaponskim elektranama kao načistijim oblicima energije, gdje se u narednih osam godina očekuje pad potrebnih investicionih ulaganja i cijene električne energije iz ovih izvora za gotovo 40 % u odnosu na današnje stanje s obzirom n a p o t r e b n a u l a g a n j a p o 1 M W (termoelektrane 1,4 – 2 miliona EUR/MW, vjetroelektrane 1,2 – 1,8 miliona EUR/MW, fotonaponske elektrane 1,6 mil iona EUR/MW, hidroelektrane 0,6 – 4,3 miliona EUR/MW).

Tabela 3. Efekti scenarija proizvodnog 7miksa

S obzirom na sve izneseno, te činjenicu da je BiH jedna od najneefikasnijih zemalja kada je u pitanju korištenje energije, strategija razvoja elektroenergetskog sektora u BiH zasnovana na pro izvodnj i dodatne električne energije trebalo bi da se transformira u strategiju zasnovanu na smanjenju potrošnje električne energije i vrlo agresivnom pristupu postizanju što većeg stepena energijske efikasnosti, čime bi se mogle napraviti uštede u potrošnji od najmanje 30% u odnosu na sadašnje stanje i time smanjiti potreba za izgradnjom novih proizvodnih kapaciteta, pogotovo kada su u pitanju TE i HE koje imaju veliki utjecaj na životnu sredinu. Umjesto da BiH troši miljarde eura na izgradnju novih proizvodnih kapaciteta, taj bi novac efikasnije i efektivnije bilo investirati u energijsku efikasnost i smanjenje potrošnje električne energije, gdje bi neposredne efekte takvog pristupa osjetili i građani i privreda na smanjenju svojih troškova i posredno kroz čistiju i zdraviju životnu sredinu.Nadalje, iz poređenja scenarija postaje očigledno da jedino dodatni scenarij koji uključuje obimnu upotrebu obnovljivih izvora i energijsku efikasnost, a koji nije dat u Okvirnoj energetskoj strategiji BiH, daje smanjeni nivo emisije CO (u odnosu na 2

sadašnji nivo) uz smanjenje ostalih zagađivača. Svi ostali modeli energetskog

miksa, koji uključuju intenzivniju upotrebu uglja, doprinose povećanju nivoa CO i/ili drugih zagađivača. 2

Potrebno je ovu činjenicu jasno afirmisati kao dominantan faktor u proces ocjene razvojnih prioriteta.Ovaj dio Strategije naročito dobija na značaju kada se uvaži činjenica da je u

EES-u BiH u narednih deset godina


p lan i rana i zg radn ja ' ' zam jensk ih ' ' proizvodnih kapaciteta za zastarjele blokove u postojećim termoelektranama. U PEST analizi, koja je predstavljena u Strategiji, obrađeni su ključni politički (P), ekonomski (E), socijalni (S) i tehnološki (T) aspekti okruženja BiH, koji definiraju moguće pravce razvoja proizvodnog portfelja EES-a. Čak i najpovoljniji, blago obnovljivi scenarij, p r e d v i đ a p o v e ć a n j e k a p a c i t e t a termoelektrana, a tim i potencijalno veće emisije CO u odnosu na trenutno stanje, što 2

bi bilo u suprotnosti sa Strategijom EU-a i klimatskim ciljevima. Dakle, nije izvjesno da i blago obnovljivi scenarij neće rezultirati većim CO emisijama, što dokazuje 2

nedostatak strateškog pravca koji je realan u datom kontekstu u kojem BiH energetski sektor operira trenutno, a posebno u kontekstu budućih trendova koji se očekuju kada je cijena CO emisija u pitanju, te nižih 2

troškova tehnologije OIE-a.Procjena ukupnih CO i lokalnih emisija za 2

termosektor po scenarijima na nivou Bosne i Hercegovine, za period 2016.-2035. godina, data je na slici ispod:

Slika 5. Procjena ukupnih CO i lokalnih 2

emisija za termosektor po scenarijima na nivou Bosne i Hercegovine, za period 2016.-

82035. godina

Ovako postavljena strategija ne daje nikakve pravce i obaveze razvoja akterima energetskog sektora, tako da su sva četiri opisana scenarija prepuštena razvoju situacije po principu „business as usual". Zbog toga nije jasno na koji od navedena četiri scenarija razvoja se odnose strateške smjernice definirane u tabelarnom obliku na kraju poglavlja o svakom navedenom sektoru.Nacionalno prihvaćeni doprinos (Nationally Determined Contribution - NDC) bi trebalo potvrditi u kontekstu vrijednosti prihvaćenih od BiH u okviru UNFCCC. Strategija bi trebalo da uzme u obzir Treći nacionalni osvrt (Third National Communication) i Drugi dvogodišnji izveštaj (Second Biennial Update Report) emisije stakleničkih gasova, koji su bili usvojeni na Vijeću ministara i dostavljeni UNFCCC-u (13. juna 2017.). Konkretni koraci u odnosu na sprečavanje klimatskih promjena nisu eksplicitno prisutni u Strategiji. Strategija bi mogla predložiti izradu pravne legislative za klimatske promjene, izgradnju inst i tucionalnih kapaciteta i formalno definirati nadležnosti i

obaveze u tom domenu‚ uključujući uspostavu sistema evidencije izvora stakleničkih gasova, koj i predstavl ja ključni mehanizam realizacije klimatskih politika EU-a. I E n e r g e t s k a z a j e d n i c a odnedavno ozbiljnije pristupa transpoziciji pravne stečevine EU-a u sektoru klimatskih

promjena. Započete aktivnosti, kao što su uvođen je EU-ovog mehan izma za monitoring stakleničkih gasova (EU Greenhouse Gas Monitoring Mechanism R e g u l a t i o n – G H G M M R ) k a o i uspostavljanje (u 2017.) posebne grupe za klimu (Climate Action Group - CAG), ukazuju

da će se i od ugovornih strana Energetske zajednice u skoroj budućnosti zahtijevati integrirani pristup planiranju u sektorima energije i klimatskih promjena. Djelovanje CAG-a omogućava ugovornim stranama pripremu zajedničkog nastupa za pregovore u okviru Konferenci je o kl imatskim promjenama UN-a (UNFCCC). U vezi s tim je potrebno ažurirati konkretne podatke o održivom razvoju i emisiji stakleničkih gasova. U daljoj razradi Strategije uključiti kriterij ambicije u odnosu na održivost razvoja pojedinih domena energetsk ih ak t ivnost i , upored iv s prioritetima primijenjenim u EU, i navedene akt ivnost i u kontekstu sprečavanja k l imatsk ih promjena, uz konkretan vremenski plan aktivnosti i energijsku efikasnost kao zajednički kriterij.Primjena kriterija je nesimetrična – scenariji proizlaze iz dokumenata ili prijedloga re levantn ih po l i t i čk ih autor i te ta i l i dominantnih učesnika na tržištu u BiH, i Strategija u većini slučajeva ističe prednost prioriteta sigurnosti snabdijevanja i niske cijene energije na račun kriterija koji podstiču održivost. Stoga je potrebno da se, u domenu definicije prioriteta i prije realizacije izvrši preocjenjivanje scenarija s u s a g l a š e n i m o d n o s o m p r i o r i t e t a . Istovremeno, u ocjenu treba uključiti ranije preuzete obaveze i ciljeve kao i regionalni aspekt prioriteta - diversifikaciju izvora ili transportnih smjerova, i integraciju tržišta na nivou regiona.Makroekonomski podaci o razvoju privrede BiH predstavljeni su i primijenjeni kao dio okvira za ocjenu prioriteta – konkretno, u procjeni rasta potrošnje energenata primijenjen je metod koji se zasniva na rastu BDP-a, dok je klima direktnih ulaganja predstavljena kao jedan od značajnih faktora razvoja energetike, itd.

Ne sporeći statističku vrijednost podataka privrednih kretanja u BiH, njihova primjena kao polazna osnova u procjeni i predviđanju strateških energetskih parametara proizlaze iz ograničavajućih uvjeta u procesu izrade Strategije (kratki rokovi, divergentni prioriteti, nedostupnost osnovnih podataka, s l o j e v i t o s t r e g u l a t o r n o g o k v i r a i fragmentacija administrativne sredine). Ovako definirani parametri (prognoza potrošnje i ocjena kretanja cijena) mogu se primijeniti samo kao indikativni. S obzirom da su sve kasnije analize, akcioni planovi i preporuke zasnovani na ovim baznim prognozama, od njihove tačnosti zavisi i realna ostvarljivost predloženih ciljeva i mogu mnogo utjecati na analizu osjetljivosti, poboljšanje kvaliteta i primjenjivosti dokumenta.U tom smislu potrebno je izvršiti reviziju ovih parametara i novu, precizniju analizu kroz prognozu potrošnje po pojedinim sektorima (električna energija, gas, nafta i derivati, ugljen, toplotna energija).

Kako bismo ukazali na nedostatake u dokumentu „Okvirna energetska strategija BiH" koristimo rezultate Hasovic et. al. (2015), u kojem se korištenjem modela

9EnergyPLAN istražuju trenutne i planirane investicije u nova energetska postrojenja u

8 Okvirna energetska strategija Bosne i Hercegovine do 2035.– Finalni nacrt

3.2.2.

AnalizascenarijaizdokumentaOkvirneenergetske

strategijeBiH

9Hasović, Z., et al.: Impact of New Power Investments up to Year 2020, THERMAL SCIENCE: Year 2015, Vol. 19, No. 3, pp. 771-780


p lan i rana i zg radn ja ' ' zam jensk ih ' ' proizvodnih kapaciteta za zastarjele blokove u postojećim termoelektranama. U PEST analizi, koja je predstavljena u Strategiji, obrađeni su ključni politički (P), ekonomski (E), socijalni (S) i tehnološki (T) aspekti okruženja BiH, koji definiraju moguće pravce razvoja proizvodnog portfelja EES-a. Čak i najpovoljniji, blago obnovljivi scenarij, p r e d v i đ a p o v e ć a n j e k a p a c i t e t a termoelektrana, a tim i potencijalno veće emisije CO u odnosu na trenutno stanje, što 2

bi bilo u suprotnosti sa Strategijom EU-a i klimatskim ciljevima. Dakle, nije izvjesno da i blago obnovljivi scenarij neće rezultirati većim CO emisijama, što dokazuje 2

nedostatak strateškog pravca koji je realan u datom kontekstu u kojem BiH energetski sektor operira trenutno, a posebno u kontekstu budućih trendova koji se očekuju kada je cijena CO emisija u pitanju, te nižih 2

troškova tehnologije OIE-a.Procjena ukupnih CO i lokalnih emisija za 2

termosektor po scenarijima na nivou Bosne i Hercegovine, za period 2016.-2035. godina, data je na slici ispod:

Slika 5. Procjena ukupnih CO i lokalnih 2

emisija za termosektor po scenarijima na nivou Bosne i Hercegovine, za period 2016.-

82035. godina

Ovako postavljena strategija ne daje nikakve pravce i obaveze razvoja akterima energetskog sektora, tako da su sva četiri opisana scenarija prepuštena razvoju situacije po principu „business as usual". Zbog toga nije jasno na koji od navedena četiri scenarija razvoja se odnose strateške smjernice definirane u tabelarnom obliku na kraju poglavlja o svakom navedenom sektoru.Nacionalno prihvaćeni doprinos (Nationally Determined Contribution - NDC) bi trebalo potvrditi u kontekstu vrijednosti prihvaćenih od BiH u okviru UNFCCC. Strategija bi trebalo da uzme u obzir Treći nacionalni osvrt (Third National Communication) i Drugi dvogodišnji izveštaj (Second Biennial Update Report) emisije stakleničkih gasova, koji su bili usvojeni na Vijeću ministara i dostavljeni UNFCCC-u (13. juna 2017.). Konkretni koraci u odnosu na sprečavanje klimatskih promjena nisu eksplicitno prisutni u Strategiji. Strategija bi mogla predložiti izradu pravne legislative za klimatske promjene, izgradnju inst i tucionalnih kapaciteta i formalno definirati nadležnosti i

obaveze u tom domenu‚ uključujući uspostavu sistema evidencije izvora stakleničkih gasova, koj i predstavl ja ključni mehanizam realizacije klimatskih politika EU-a. I E n e r g e t s k a z a j e d n i c a odnedavno ozbiljnije pristupa transpoziciji pravne stečevine EU-a u sektoru klimatskih

promjena. Započete aktivnosti, kao što su uvođen je EU-ovog mehan izma za monitoring stakleničkih gasova (EU Greenhouse Gas Monitoring Mechanism R e g u l a t i o n – G H G M M R ) k a o i uspostavljanje (u 2017.) posebne grupe za klimu (Climate Action Group - CAG), ukazuju

da će se i od ugovornih strana Energetske zajednice u skoroj budućnosti zahtijevati integrirani pristup planiranju u sektorima energije i klimatskih promjena. Djelovanje CAG-a omogućava ugovornim stranama pripremu zajedničkog nastupa za pregovore u okviru Konferenci je o kl imatskim promjenama UN-a (UNFCCC). U vezi s tim je potrebno ažurirati konkretne podatke o održivom razvoju i emisiji stakleničkih gasova. U daljoj razradi Strategije uključiti kriterij ambicije u odnosu na održivost razvoja pojedinih domena energetsk ih ak t ivnost i , upored iv s prioritetima primijenjenim u EU, i navedene akt ivnost i u kontekstu sprečavanja k l imatsk ih promjena, uz konkretan vremenski plan aktivnosti i energijsku efikasnost kao zajednički kriterij.Primjena kriterija je nesimetrična – scenariji proizlaze iz dokumenata ili prijedloga re levantn ih po l i t i čk ih autor i te ta i l i dominantnih učesnika na tržištu u BiH, i Strategija u većini slučajeva ističe prednost prioriteta sigurnosti snabdijevanja i niske cijene energije na račun kriterija koji podstiču održivost. Stoga je potrebno da se, u domenu definicije prioriteta i prije realizacije izvrši preocjenjivanje scenarija s u s a g l a š e n i m o d n o s o m p r i o r i t e t a . Istovremeno, u ocjenu treba uključiti ranije preuzete obaveze i ciljeve kao i regionalni aspekt prioriteta - diversifikaciju izvora ili transportnih smjerova, i integraciju tržišta na nivou regiona.Makroekonomski podaci o razvoju privrede BiH predstavljeni su i primijenjeni kao dio okvira za ocjenu prioriteta – konkretno, u procjeni rasta potrošnje energenata primijenjen je metod koji se zasniva na rastu BDP-a, dok je klima direktnih ulaganja predstavljena kao jedan od značajnih faktora razvoja energetike, itd.

Ne sporeći statističku vrijednost podataka privrednih kretanja u BiH, njihova primjena kao polazna osnova u procjeni i predviđanju strateških energetskih parametara proizlaze iz ograničavajućih uvjeta u procesu izrade Strategije (kratki rokovi, divergentni prioriteti, nedostupnost osnovnih podataka, s l o j e v i t o s t r e g u l a t o r n o g o k v i r a i fragmentacija administrativne sredine). Ovako definirani parametri (prognoza potrošnje i ocjena kretanja cijena) mogu se primijeniti samo kao indikativni. S obzirom da su sve kasnije analize, akcioni planovi i preporuke zasnovani na ovim baznim prognozama, od njihove tačnosti zavisi i realna ostvarljivost predloženih ciljeva i mogu mnogo utjecati na analizu osjetljivosti, poboljšanje kvaliteta i primjenjivosti dokumenta.U tom smislu potrebno je izvršiti reviziju ovih parametara i novu, precizniju analizu kroz prognozu potrošnje po pojedinim sektorima (električna energija, gas, nafta i derivati, ugljen, toplotna energija).

Kako bismo ukazali na nedostatake u dokumentu „Okvirna energetska strategija BiH" koristimo rezultate Hasovic et. al. (2015), u kojem se korištenjem modela

9EnergyPLAN istražuju trenutne i planirane investicije u nova energetska postrojenja u

8 Okvirna energetska strategija Bosne i Hercegovine do 2035.– Finalni nacrt

3.2.2.

AnalizascenarijaizdokumentaOkvirneenergetske

strategijeBiH

9Hasović, Z., et al.: Impact of New Power Investments up to Year 2020, THERMAL SCIENCE: Year 2015, Vol. 19, No. 3, pp. 771-780


Bosni i Hercegovini i njihov utjecaj na e n e r g e t s k i s e k t o r, C O e m i s i j e i 2

međunarodno ugovorene ciljeve za energiju iz obnovljivih izvora do 2020. godine. Ovo uključuje eksportnu orijentaciju postrojenja Stanari, uticaj suhe, vlažne i prosječne godine, odgođenu konstrukciju Bloka 7 u Tuzli, ograničene izgradnje hidroelektrana i dekomisije termoelektrana. Na osnovu pretpostavljene potražnje za energijom do 2020., analizirano je nekoliko scenarija koji podrazumijevaju izgradnju razl ič i t ih elektroenergetskih postojenja, te različite hidrološke scenarije kako bi se modelirao čitav dijapazon mogućih ishoda. Ova analiza pomaže da ukažemo na faktore ili va r i j ab le ko je dokumen t „Okv i rna energetska strategija za BiH" nije uzeo u obzir ili barem u njemu nemamo zaključke koji ukazuju na to. Osnovni zaključak je da energetski sistem može biti značajno pogođen odgađanjem investicija, ali kako bi BiH ispoštovala ciljeve u vezi s obnovljivim izvorima energije (OIE) trebat će značajnije uključiti i istražiti proizvodnju iz drugih izvora obnovljive energije. Scenariji predstavljeni u dokumentu „Okvirna strategija" samo su polazna tačka za modeliranje. I, pored toga, ovaj dokument ne izabire polaznu tačku, tj. ne odabire početni scenarij kao osnovnu pretpostavku za modeliranje potencijalnih efekata smanjenja koštanja dobijanja energije iz OIE, smanjenja veleprodajne cijene električne energije na tržištu, te povećanja cijene tone CO2 emisije koja će se vjerovatno desiti. Utjecaj ovih faktora na energetski sektor BiH je potrebno istražiti, čak i u blagom obnovljivom scenariju, pod p r e t p o s t a v k a m a i z g r a d n j e elektroenergetskih postojenja datih u

dokumentu NOS-a, i u skladu s planom dekomisije termoenergetskih postojenja, ali, što je još važnije, i izvan okvira koje je dao NOS, tj. u jednom strateškom scenariju

10dekarbonizacije .Ograničenja postojećih scenarija iz Okvirne strategije u pogledu upotrebe obnovljivih izvora energije u energetskom proizvodnom miksu je moguće pokazati i usporedbom ekstremno obnovljivog scenarija i puta energetskog proizvodnog miksa, ukoliko bi

11se u okvir ima pretpostavki NOS-a izgradnja novih proizvodnih kapaciteta ostvarila u potpunosti. Plan dekomisije termoenergetskih postrojenja je, također, osnovna p re tpos tavka , defin i r ana posebnom dinamikom NOS-a. Razvoj scenarija za 2020. u navedenom radu, dakle, podrazumijeva da su jedino elektrane balansirane od NOS-a stavljene u pogon.Osnovna razlika između indikativnog modela i scenarija koji su prisutni u Okvirnoj strategiji i analize Hasovic et.al. (2015) je što analiza energetskog miksa do 2020. godine u ovom kasnijem, ekstremno obnovljivom scenariju podrazumijeva značajno veći zaokret u izgradnji vjetroelektrana, tj. oko 656 MW dodatnih kapaciteta, koji su NOS-om predviđeni za stavljanje u pogon do 2030. godine. Scenarij podrazumijeva da su sve hidroelektrane, predstavl jene u indikativnom planu, stavljene u pogon i 50 MW PVs i 50 MW elektrana na biomasu. Analiza podrazumijeva samo jedan scenarij potrošnje od 16.46 TWh u svim scenarijima razvoja energetskog proizvodnog miksa do 2020. i 2030. godine. Utjecaj EU direktiva i varijabli je analiziran u mnogobrojnim scenarijima. Scenariji 2020. pod datim pretpostavkama i različitim hidrološkim

uvjetima su kreirani i analizirani. Grafikon prezentira ishod u optimalnom energetskom proizvodnom miksu za BiH pod određenim pretpostavkama.

Ono što je zaključak usporedbe gore navedenih ishoda energetskog proizvodnog miksa, tj. proizvodnje električne energije iz različitih izvora u odnosu na scenarije iz Okvirne strategije, je da blagi obnovljivi scenarij iz Okvirne strategije podrazumijeva oko 5% veće učešće energije proizvedene iz termoelektrana. Dakle, analiza upotrebom modela EnergyPLAN u navedenom radu za programiranje različitih puteva za proizvodni miks dokazuje da postojeći plan stavljanja u pogon dodatnih kapaciteta dozvoljava kretanje u okviru parametara, koji nisu značajno drugačiji od blago obnovljivog scenarija iz Okvirne stategije, i dozvoljava smanjenje udjela energije proizvedene iz termoelektrana u odnosu na troškovno optimirani scenarij Svjetske banke od oko 20%. U konačnici, analiza pod pretpostavkom 'obnovljivih' scenarija iz ovog modela dokazuje značaj odabira 'blago obnovljivog scenarija' u odnosu na druge scenarije koji su predstavljeni u dokumentu „Okvirna strategija" i dokazuje značajne razlike u

strateškim scenarijima, koji potencijalno rezultiraju i u značajnim razlikama u ishodima za bh. građane, posebno kada su eksterni troškovi zagađenja u pitanju. Osim

zamjerki na Okvirnu strategiju, navedenih u prethodnom tekstu, njena fundamentalna slabost je nedostatak odabira 'blago obnovljivog scenarija' kao strateškog opredjeljenja. Drugim riječima, osnovna preporuka za donosioce odluka je usvajanje strateškog p r a v c a . U o d n o s u n a predstavljene scenarije iz Okvirne strategije, 'blago obnovljivi scenarij' je najbliži ishodima iz ovog modela koji

rezultiraju u gore predstavljenom ishodu, tj. procentima energije proizvedene iz različitih izvora, ako se u potpunosti ostvare pretpostavke stavljanja u pogon novih elektroenergetkih potencijala.Međutim, suštinska slabost dokumenta „Okvirna strategija" je što ni na kakav način ne odgovara na suštinska pitanja kako se ishodi iz modela razlikuju u svakom datom scenariju kada se mijenjaju osnovne ulazne pretpostavke, koje su u vezi s kretanjima veleprodajne cijeni električne energije na tržištu, cijene CO emisija i cijene tehnologije 2

dobijanja električne energije iz OIE, te cijene termalnih elektroenergetskih postrojenja, koja u konačnici mogu biti i skuplja od ulaznih pretpostavki koje su uzete pri modeliranju. Kako bi se ukazalo na značaj ovih faktora, potrebno je modelirati utjecaj istih na energetski sektor u BiH u više izabranih polaznih scenarija, uključujući strateški obnovljivi scenarij, a koji će uzeti u obzir sve obaveze koje je BiH preuzela kada je energetski sektor u pitanju. Pretpostavka je, i vrlo je moguće, da će se i u 'blago

10 Za detaljniji pregled modela i ishoda pogledati Hasović, Z., et al.: Impact of New Power Investments up to Year 2020, THERMAL SCIENCE: Year 2015, Vol. 19, No. 3, pp. 771-78011Commissioning of new power plants in Bosnia and Herzegovina (NOS 2017)


Bosni i Hercegovini i njihov utjecaj na e n e r g e t s k i s e k t o r, C O e m i s i j e i 2

međunarodno ugovorene ciljeve za energiju iz obnovljivih izvora do 2020. godine. Ovo uključuje eksportnu orijentaciju postrojenja Stanari, uticaj suhe, vlažne i prosječne godine, odgođenu konstrukciju Bloka 7 u Tuzli, ograničene izgradnje hidroelektrana i dekomisije termoelektrana. Na osnovu pretpostavljene potražnje za energijom do 2020., analizirano je nekoliko scenarija koji podrazumijevaju izgradnju razl ič i t ih elektroenergetskih postojenja, te različite hidrološke scenarije kako bi se modelirao čitav dijapazon mogućih ishoda. Ova analiza pomaže da ukažemo na faktore ili va r i j ab le ko je dokumen t „Okv i rna energetska strategija za BiH" nije uzeo u obzir ili barem u njemu nemamo zaključke koji ukazuju na to. Osnovni zaključak je da energetski sistem može biti značajno pogođen odgađanjem investicija, ali kako bi BiH ispoštovala ciljeve u vezi s obnovljivim izvorima energije (OIE) trebat će značajnije uključiti i istražiti proizvodnju iz drugih izvora obnovljive energije. Scenariji predstavljeni u dokumentu „Okvirna strategija" samo su polazna tačka za modeliranje. I, pored toga, ovaj dokument ne izabire polaznu tačku, tj. ne odabire početni scenarij kao osnovnu pretpostavku za modeliranje potencijalnih efekata smanjenja koštanja dobijanja energije iz OIE, smanjenja veleprodajne cijene električne energije na tržištu, te povećanja cijene tone CO2 emisije koja će se vjerovatno desiti. Utjecaj ovih faktora na energetski sektor BiH je potrebno istražiti, čak i u blagom obnovljivom scenariju, pod p r e t p o s t a v k a m a i z g r a d n j e elektroenergetskih postojenja datih u

dokumentu NOS-a, i u skladu s planom dekomisije termoenergetskih postojenja, ali, što je još važnije, i izvan okvira koje je dao NOS, tj. u jednom strateškom scenariju

10dekarbonizacije .Ograničenja postojećih scenarija iz Okvirne strategije u pogledu upotrebe obnovljivih izvora energije u energetskom proizvodnom miksu je moguće pokazati i usporedbom ekstremno obnovljivog scenarija i puta energetskog proizvodnog miksa, ukoliko bi

11se u okvir ima pretpostavki NOS-a izgradnja novih proizvodnih kapaciteta ostvarila u potpunosti. Plan dekomisije termoenergetskih postrojenja je, također, osnovna p re tpos tavka , defin i r ana posebnom dinamikom NOS-a. Razvoj scenarija za 2020. u navedenom radu, dakle, podrazumijeva da su jedino elektrane balansirane od NOS-a stavljene u pogon.Osnovna razlika između indikativnog modela i scenarija koji su prisutni u Okvirnoj strategiji i analize Hasovic et.al. (2015) je što analiza energetskog miksa do 2020. godine u ovom kasnijem, ekstremno obnovljivom scenariju podrazumijeva značajno veći zaokret u izgradnji vjetroelektrana, tj. oko 656 MW dodatnih kapaciteta, koji su NOS-om predviđeni za stavljanje u pogon do 2030. godine. Scenarij podrazumijeva da su sve hidroelektrane, predstavl jene u indikativnom planu, stavljene u pogon i 50 MW PVs i 50 MW elektrana na biomasu. Analiza podrazumijeva samo jedan scenarij potrošnje od 16.46 TWh u svim scenarijima razvoja energetskog proizvodnog miksa do 2020. i 2030. godine. Utjecaj EU direktiva i varijabli je analiziran u mnogobrojnim scenarijima. Scenariji 2020. pod datim pretpostavkama i različitim hidrološkim

uvjetima su kreirani i analizirani. Grafikon prezentira ishod u optimalnom energetskom proizvodnom miksu za BiH pod određenim pretpostavkama.

Ono što je zaključak usporedbe gore navedenih ishoda energetskog proizvodnog miksa, tj. proizvodnje električne energije iz različitih izvora u odnosu na scenarije iz Okvirne strategije, je da blagi obnovljivi scenarij iz Okvirne strategije podrazumijeva oko 5% veće učešće energije proizvedene iz termoelektrana. Dakle, analiza upotrebom modela EnergyPLAN u navedenom radu za programiranje različitih puteva za proizvodni miks dokazuje da postojeći plan stavljanja u pogon dodatnih kapaciteta dozvoljava kretanje u okviru parametara, koji nisu značajno drugačiji od blago obnovljivog scenarija iz Okvirne stategije, i dozvoljava smanjenje udjela energije proizvedene iz termoelektrana u odnosu na troškovno optimirani scenarij Svjetske banke od oko 20%. U konačnici, analiza pod pretpostavkom 'obnovljivih' scenarija iz ovog modela dokazuje značaj odabira 'blago obnovljivog scenarija' u odnosu na druge scenarije koji su predstavljeni u dokumentu „Okvirna strategija" i dokazuje značajne razlike u

strateškim scenarijima, koji potencijalno rezultiraju i u značajnim razlikama u ishodima za bh. građane, posebno kada su eksterni troškovi zagađenja u pitanju. Osim

zamjerki na Okvirnu strategiju, navedenih u prethodnom tekstu, njena fundamentalna slabost je nedostatak odabira 'blago obnovljivog scenarija' kao strateškog opredjeljenja. Drugim riječima, osnovna preporuka za donosioce odluka je usvajanje strateškog p r a v c a . U o d n o s u n a predstavljene scenarije iz Okvirne strategije, 'blago obnovljivi scenarij' je najbliži ishodima iz ovog modela koji

rezultiraju u gore predstavljenom ishodu, tj. procentima energije proizvedene iz različitih izvora, ako se u potpunosti ostvare pretpostavke stavljanja u pogon novih elektroenergetkih potencijala.Međutim, suštinska slabost dokumenta „Okvirna strategija" je što ni na kakav način ne odgovara na suštinska pitanja kako se ishodi iz modela razlikuju u svakom datom scenariju kada se mijenjaju osnovne ulazne pretpostavke, koje su u vezi s kretanjima veleprodajne cijeni električne energije na tržištu, cijene CO emisija i cijene tehnologije 2

dobijanja električne energije iz OIE, te cijene termalnih elektroenergetskih postrojenja, koja u konačnici mogu biti i skuplja od ulaznih pretpostavki koje su uzete pri modeliranju. Kako bi se ukazalo na značaj ovih faktora, potrebno je modelirati utjecaj istih na energetski sektor u BiH u više izabranih polaznih scenarija, uključujući strateški obnovljivi scenarij, a koji će uzeti u obzir sve obaveze koje je BiH preuzela kada je energetski sektor u pitanju. Pretpostavka je, i vrlo je moguće, da će se i u 'blago

10 Za detaljniji pregled modela i ishoda pogledati Hasović, Z., et al.: Impact of New Power Investments up to Year 2020, THERMAL SCIENCE: Year 2015, Vol. 19, No. 3, pp. 771-78011Commissioning of new power plants in Bosnia and Herzegovina (NOS 2017)


obnovljivom scenariju' iz dokumenta „Okvirna energetska strategija BiH" pokazati da je isplativost termoelektrana jako osjetljiva na povećanje cijene emisije CO 2

(0,10 i 20 eura po toni CO ) u odnosu na 2

varijacije u veleprodajnoj cijeni električne energije na vanjskom tržištu (pad od EUR 55 na EUR 30 do 2030. godine). S obzirom da postojeći dokument uopće ne daje analizu utjecaja ovih varijabli na profitabilnost termoelekt rana, posto jeć ih i nov ih postojenja, možemo zaključiti da nemamo dokument ko j i b i mogao pos luž i t i donosiocima odluka da sagledaju utjecaj t rendova do 2050. god ine u ov im varijablama na odluke koje će se donositi u vezi s investicijama u nova energetska postrojenja te da je takve analize neohodno hitno uraditi. S obzirom na evropske trendove povećanja poreza na CO , tj. troška CO emisija, 2 2

smanjenja veleprodajne cijene električne energije na tržištu, te smanjenja cijene tehnologija proizvodnje električne energije iz OIE, vrlo je moguće da će zaključak modeliranja na osnovu pretpostavljenih scenarija iz „Okvirne energetske strategije B iH " j asno ukaza t i na uman jen je profitabilnosti investicija u termoelektrane te će i početni scenariji, koji je najnapredniji u pogledu udjela OIE u odnosu na druge prezent i rane scenar i je , eventualno predstavljati nedovoljno dobar odgovor na izazove približavanja ciljevima koje je postavila EU te one koji proizilaze iz članstva u Energetskoj zajednici. Jednako bitna je potreba da se donosiocima odluka objasni utjecaj navedenih varijabli na ishode iz jednog takvog modela, kako bi shvatili da su scenariji samo početni korak u modeliranju te da će kretanja u ovim ključnim varijablama utjecati na isplativost investicija koje BiH trenutno razmatra i, ako

s e i s t e n a p r a v e p o d p o g r e š n i m pretpostavkama, potencijalno rezultirati „nasukanim" investicijama za bh. građane, što će u konačnici oni i platiti svojim poreskim novcem.

Jedan od zadataka Strategije je da obradi sektore uglja, nafte, prirodnog gasa, električne energije, OIE-a, EE-a i toplotne energije u različitim scenarijima za period do 2035. godine.Opis tržišta električne energije, uglja, prirodnog gasa, naftnih derivata i toplotne energije treba biti detaljno razrađen i dati kvalitetnu sliku strukture tržišta, definiciju glavnih učesnika, njihove obaveze i funkciju. S tim u vezi unutar Strategije se za svaki od sektora trebao prikazati aktuelni pravni i regu la to rn i okv i r sek to ra na sv im admin is t ra t i vn im n ivo ima i u sv im segmentima i navesti koje su potrebne reforme u kontekstu održivosti.Kod svih segmenata Strategije, gdje su definirani scenariji i prioriteti od ključnog značaja za definiranje politike BiH u kontekstu razvoja proizvodnje, tržišta i potrošnje električne energije, korištenja uglja, tržišta nafte i prirodnog gasa, obnovljivih izvora, kao i za definiranje prioriteta energijske efikasnosti, zaštite okoline i sprečavanja klimatskih promjena, trebalo se vodit i računa o nj ihovoj usklađenosti s trendovima razvoja u EU.

Sektor električne energije je najviše razrađen i najbogatiji detaljima. Elementi strukture tržišta, dinamika cijene, tržišne funkcije i performanse, kao i proizvodna i prenosna infrastruktura su dosljedno o p i s a n i . D e fi n i r a n i s u i p r o c e s i restruktuiranja sektora i ostali reformski aspekti u vezi s primjenom EU legislative, kao i aspekti dekarbonizacije i potrebnih reformi u kontekstu održivosti. Glavni domen razvojne politike obuhvata ocjenu predloženih kombinacija pojedinih proizvodnih tehnologija („proizvodni miks"). Parametri ocjene se kreću od krajnjeg roka funkcioniranja postojećih kapaciteta, njihove potrebne zamjene, njihove dopune zbog projektovanog porasta potrošnje i povećanja njihovog kapaciteta zbog politike orijentacije ka suficitu proizvodnje kao strateškom prioritetu u funkciji razvoja privrede. Na odluku utječu i razvoj tržišta, energijska efikasnost (koja nije uzeta dovoljno u obzir kao prioritet u ovoj razradi), obaveze primjene obnovlj ivih izvora energije (koji su u strateškoj dispoziciji s politikom sagorijevanja domaćeg uglja) te uvjeti balansiranja proizvodnje posebno iz varijabilnih obnovljivih izvora (koji djelimično otvara mogućnost regionalne saradnje, ali nije dovoljno razrađen u Strategiji).Prognoza potrošnje je izrađena korištenjem pojednostavljene metodologije zasnovane na procijenjenom porastu BDP-a, a nije

izvršena segmentacija ni po tipovima potrošnje (ni po osnovnoj podjeli na „industrijsku" i „široku" potrošnju). Nije izvršena realna procjena korištenjem r a z l i č i t i h s c e n a r i j a . P o r e d t o g a , predstavljena prognoza je pogrešna, jer je za referentnu godinu 2016. uzeta viša potrošnja od ostvarene. Uloga tržišta električne energije u razvojnom kon teks tu energe tskog sek to ra je nedovoljno prisutna. U Strategiji dominira prioritet zadovoljenja potrošnje električne energ i j e – u kon teks tu s igu rnos t i snabdi jevanja i c i jene energ i je uz proizvodnju isključivo iz domaćih kapaciteta, dok je uvoz električne energije potpuno izostavljen. Dodatni je prioritet određeni višak proizvodnje, što omogućava izvoz električne energije, a koji se posmatra kao strateški faktor privrednog razvoja BiH. Analiza održivosti ovakve politike nije data i ocjena izostaje. U tom smislu, likvidna prekogranična razmjena (trgovina) i integracija organizovanog tržišta električne energije i usluga u okviru regiona, i šire, jedan je od osnovnih prioriteta politike EU-a i Energetske zajednice, što nije dovoljno prisutno u definiciji scenarija i kod ocjene prioriteta. Prema tome, potrebno je da se anal iza dopuni u logom t rž iš ta kao konkurentnog i komercijalnog (ne samo pomoćnog) resursa za zadovoljenje potreba, kao i kod određivanja cijene električne energije i usluga u BiH. Tržište električne energije kao i EU politika cijena emisija CO će odrediti ekonomičnost 2

investicija u nove proizvodne kapacitete u BiH i regionu.Preuzete obaveze prema direktivi LCPD-a su ključne za realizaciju planova za smanjenje zagađenja iz posto jećih termoelektrana (TE). Naime, u konačnoj verziji nacionalnih planova za smanjenje

3.3.

Sektoruglja,nafte,prirodnoggasa,elektricneenergije,OIE-a,EE-ai

toplotneenergije

3.3.1.

Analizasektoraelektricneenergije


obnovljivom scenariju' iz dokumenta „Okvirna energetska strategija BiH" pokazati da je isplativost termoelektrana jako osjetljiva na povećanje cijene emisije CO 2

(0,10 i 20 eura po toni CO ) u odnosu na 2

varijacije u veleprodajnoj cijeni električne energije na vanjskom tržištu (pad od EUR 55 na EUR 30 do 2030. godine). S obzirom da postojeći dokument uopće ne daje analizu utjecaja ovih varijabli na profitabilnost termoelekt rana, posto jeć ih i nov ih postojenja, možemo zaključiti da nemamo dokument ko j i b i mogao pos luž i t i donosiocima odluka da sagledaju utjecaj t rendova do 2050. god ine u ov im varijablama na odluke koje će se donositi u vezi s investicijama u nova energetska postrojenja te da je takve analize neohodno hitno uraditi. S obzirom na evropske trendove povećanja poreza na CO , tj. troška CO emisija, 2 2

smanjenja veleprodajne cijene električne energije na tržištu, te smanjenja cijene tehnologija proizvodnje električne energije iz OIE, vrlo je moguće da će zaključak modeliranja na osnovu pretpostavljenih scenarija iz „Okvirne energetske strategije B iH " j asno ukaza t i na uman jen je profitabilnosti investicija u termoelektrane te će i početni scenariji, koji je najnapredniji u pogledu udjela OIE u odnosu na druge prezent i rane scenar i je , eventualno predstavljati nedovoljno dobar odgovor na izazove približavanja ciljevima koje je postavila EU te one koji proizilaze iz članstva u Energetskoj zajednici. Jednako bitna je potreba da se donosiocima odluka objasni utjecaj navedenih varijabli na ishode iz jednog takvog modela, kako bi shvatili da su scenariji samo početni korak u modeliranju te da će kretanja u ovim ključnim varijablama utjecati na isplativost investicija koje BiH trenutno razmatra i, ako

s e i s t e n a p r a v e p o d p o g r e š n i m pretpostavkama, potencijalno rezultirati „nasukanim" investicijama za bh. građane, što će u konačnici oni i platiti svojim poreskim novcem.

Jedan od zadataka Strategije je da obradi sektore uglja, nafte, prirodnog gasa, električne energije, OIE-a, EE-a i toplotne energije u različitim scenarijima za period do 2035. godine.Opis tržišta električne energije, uglja, prirodnog gasa, naftnih derivata i toplotne energije treba biti detaljno razrađen i dati kvalitetnu sliku strukture tržišta, definiciju glavnih učesnika, njihove obaveze i funkciju. S tim u vezi unutar Strategije se za svaki od sektora trebao prikazati aktuelni pravni i regu la to rn i okv i r sek to ra na sv im admin is t ra t i vn im n ivo ima i u sv im segmentima i navesti koje su potrebne reforme u kontekstu održivosti.Kod svih segmenata Strategije, gdje su definirani scenariji i prioriteti od ključnog značaja za definiranje politike BiH u kontekstu razvoja proizvodnje, tržišta i potrošnje električne energije, korištenja uglja, tržišta nafte i prirodnog gasa, obnovljivih izvora, kao i za definiranje prioriteta energijske efikasnosti, zaštite okoline i sprečavanja klimatskih promjena, trebalo se vodit i računa o nj ihovoj usklađenosti s trendovima razvoja u EU.

Sektor električne energije je najviše razrađen i najbogatiji detaljima. Elementi strukture tržišta, dinamika cijene, tržišne funkcije i performanse, kao i proizvodna i prenosna infrastruktura su dosljedno o p i s a n i . D e fi n i r a n i s u i p r o c e s i restruktuiranja sektora i ostali reformski aspekti u vezi s primjenom EU legislative, kao i aspekti dekarbonizacije i potrebnih reformi u kontekstu održivosti. Glavni domen razvojne politike obuhvata ocjenu predloženih kombinacija pojedinih proizvodnih tehnologija („proizvodni miks"). Parametri ocjene se kreću od krajnjeg roka funkcioniranja postojećih kapaciteta, njihove potrebne zamjene, njihove dopune zbog projektovanog porasta potrošnje i povećanja njihovog kapaciteta zbog politike orijentacije ka suficitu proizvodnje kao strateškom prioritetu u funkciji razvoja privrede. Na odluku utječu i razvoj tržišta, energijska efikasnost (koja nije uzeta dovoljno u obzir kao prioritet u ovoj razradi), obaveze primjene obnovlj ivih izvora energije (koji su u strateškoj dispoziciji s politikom sagorijevanja domaćeg uglja) te uvjeti balansiranja proizvodnje posebno iz varijabilnih obnovljivih izvora (koji djelimično otvara mogućnost regionalne saradnje, ali nije dovoljno razrađen u Strategiji).Prognoza potrošnje je izrađena korištenjem pojednostavljene metodologije zasnovane na procijenjenom porastu BDP-a, a nije

izvršena segmentacija ni po tipovima potrošnje (ni po osnovnoj podjeli na „industrijsku" i „široku" potrošnju). Nije izvršena realna procjena korištenjem r a z l i č i t i h s c e n a r i j a . P o r e d t o g a , predstavljena prognoza je pogrešna, jer je za referentnu godinu 2016. uzeta viša potrošnja od ostvarene. Uloga tržišta električne energije u razvojnom kon teks tu energe tskog sek to ra je nedovoljno prisutna. U Strategiji dominira prioritet zadovoljenja potrošnje električne energ i j e – u kon teks tu s igu rnos t i snabdi jevanja i c i jene energ i je uz proizvodnju isključivo iz domaćih kapaciteta, dok je uvoz električne energije potpuno izostavljen. Dodatni je prioritet određeni višak proizvodnje, što omogućava izvoz električne energije, a koji se posmatra kao strateški faktor privrednog razvoja BiH. Analiza održivosti ovakve politike nije data i ocjena izostaje. U tom smislu, likvidna prekogranična razmjena (trgovina) i integracija organizovanog tržišta električne energije i usluga u okviru regiona, i šire, jedan je od osnovnih prioriteta politike EU-a i Energetske zajednice, što nije dovoljno prisutno u definiciji scenarija i kod ocjene prioriteta. Prema tome, potrebno je da se anal iza dopuni u logom t rž iš ta kao konkurentnog i komercijalnog (ne samo pomoćnog) resursa za zadovoljenje potreba, kao i kod određivanja cijene električne energije i usluga u BiH. Tržište električne energije kao i EU politika cijena emisija CO će odrediti ekonomičnost 2

investicija u nove proizvodne kapacitete u BiH i regionu.Preuzete obaveze prema direktivi LCPD-a su ključne za realizaciju planova za smanjenje zagađenja iz posto jećih termoelektrana (TE). Naime, u konačnoj verziji nacionalnih planova za smanjenje

3.3.

Sektoruglja,nafte,prirodnoggasa,elektricneenergije,OIE-a,EE-ai

toplotneenergije

3.3.1.

Analizasektoraelektricneenergije


emisija (NERP planovi), čiji je rok za dostavljanje kraj 2017., definisat će se opcije za nastavak rada postojećih blokova u termoelektranama. Analiza podataka, koje su dostavile nadležne institucije u procesu izrade Strategije, ukazuje da pojedine elektroprivrede još uvijek nisu definirale svoja konačna opredjeljenja po ovom pitanju. Normativi propisani u direktivi IED-a postavljaju strožija tehnološka ograničenja za nove (planirane) TE. Zbog svega navedenog, nakon usvajanja konačn ih ve rz i j a NERP p lanova i usaglašavanja planova za izgradnju novih TE s normativima direktive IED-a, bit će potrebno ponovo uraditi plan razvoja proizvodnog portfelja u EES-u BiH, koji će posebno, na konzistentniji način, uvažiti utjecaj regionalnog tržišta (npr. korištenjem regionalnog modela tržišta u procesu izbora najekonomičnijih investicija).

Sektoru uglja dat je nesrazmjerno visok značaj. Strategi ja se bavi ocjenom raspoloživosti resursa ugljena i nivoom cjenovne efikasnosti eksploatacije rudnika u kontekstu povećanja proizvodnje, a da uopće ne razmatra alternativu smanjenja proizvodnje i zamjenu (djelimičnu ili potpunu) alternativnim resursima – što je očigledno posljedica postojeće razvojne politike snabdijevanja potrošnje iz domaćih proizvodnih kapaciteta i resursa. Realna ekonomska analiza, koja uključuje procjenu

troškova, bi morala da uključi i cijenu dekarbonizacije i desulfurizacije otpadnih gasova, troškove očuvanja zdravlja i zaštite okoline, cijenu novih tehnologija, utjecaj tržišta uglja i dostupnost jeftinije električne energije.Prijedlog je: u ocjenu prioriteta u proizvodnji električne energije (u kontekstu politike povećane eksploatacije uglja) uključiti i p ravnu obavezu ( ta rge t ) upo t rebe obnovljivih izvora i obavezu primjene metoda za smanjenje štetnih emisija, a u ekonomsku analizu održivosti proizvodnje uglja uvesti i navedene faktore koji realno utječu na cijenu eksploatacije uglja. U procjenu trajanja eksploatacije postojećih kapaciteta uključiti i cijenu emisija ugljičnog dioksida u zavisnosti od primijenjenog mehanizma trgovine CO2. S obzirom na važnost uglja za sadašnji energetski sektor BiH, a imajući u vidu ograničenost ovog resursa, kao i jasne gore navedene strateške ciljeve EU-a u pravcu dekarbonizacije energetskog sektora te odgovarajuće ugovorne obaveze BiH kao potpisnice Ugovora o uspostavi Energetske za jedn ice , neophodno je da se u Energetskoj strategiji BiH postave jasni i nedvosmisleni kvantitativni ciljevi BiH za period obuhvaćen ovom Strategijom, koji se odnose na planirani obim i intenzitet smanjenja potrošnje uglja u primarnoj i fina lno j po t rošn j i , uz i s tov remeno pos tav l j an je c i l j eva za povećan je zamjenskih rješenja (energijska efikasnost, OIE). Istovremeno je potrebno definirati i strateške prioritete i strateške smjernice za postizanje ovog cilja. Pri tome je neophodno na vrijeme inicirati i planirati programe „pravične tranzicije" za područja koja trenutno značajno zavise od industrije uglja. Za ova područja najveću opasnost predstavlja stihijsko i samo tržištem

definirano smanjenje proizvodnje uglja (primjer liberalnog pristupa ovom pitanju, sa drastičnim posljedicama po zaposlene i rudarske regione, je tranzicija u Velikoj Britaniji 80-ih godina 20. vijeka).Okvirna Energetska strategija BiH na tradicionalistički, paušalan i deklarativan način prilazi ovom problemu, bez jasne vizije i čvrsto postavljenih kvalitativnih ciljeva u s v r h u o b a v e z n e t r a n z i c i j e p r e m a niskokarbonskom energetskom društvu. Jasno je da je ugalj još uvijek okosnica energetskog sektora u BiH, i da se ova tranzicija ne može izvesti preko noći, ali to je samo još jedan razlog koji kreatore ove Strategije obavezuje za postavljanje SMART ciljeva za postupno, ali obavezno smanjenje (u apsolutnom iznosu) korištenja uglja u proizvodnji i potrošnji energije. To bi između ostalog omogućilo njegovu upotrebu u mnogo dužem vremenskom periodu, uz značajno manji intenzitet, što bi konkretno dopr in i je lo svakom od postavl jenih strateških pr ior i teta, a naroči to (1) efikasnom korištenju resursa i (2) sigurnoj i pristupačnoj energiji. U tom smislu je npr. potpuno zanemaren cilj postavljen u novoizrađenom Akcionom planu energetske efikasnosti BiH 2016.-2018., a to je smanjenje potrošnje primarne energije do kraja 2020. godine za 12% u odnosu na projekcije potrošnje bez realizacije mjera energijske efikasnosti, što za navedeni period iznosi 963,84 ktoe. Također, treba imati u vidu da se mjerama energijske efikasnosti u finalnoj potrošnji ostvaruje samo dio ovog cilja, koji se ne može postići bez značajnog smanjenja potrošnje primarne energije.

Sektor prirodnog gasa je nedovoljno konkretan u akcionom dijelu – i pored cilja „prioritizacije ključnih energetskih strateških smjernica Bosne i Hercegovine", nikakve projekcije vlastitog rasta potrošnje prirodnog gasa, niti po sektorima niti agregatno nisu izvršene – preuzeta je površna estimacija, koju je uradio ENTSOG (bez dovoljno referenci na primijenjenu metodologiju) i nije izvršena dalja analiza osetljivosti usljed nedostatka podataka i prostora za analizu. Pored toga, opcija korištenja gasa u proizvodnji električne energije, posebno u kogeneraciji sa toplotnom, nije razrađena (samo je jedan proizvodni kapacitet uključen u analizu). Planovi za razvoj gasne infrastrukture su nekoherentni – neopravdano ambiciozni i kontradiktorni, nedostaje jasno utemeljena argumentacija (osim deklarativne potrebe za gasifikacijom BiH) i u kontekstu sigurnosti snabdijevanja. Ocjena prioriteta nije konzistentna. Od približno 18 prioritetnih infrastrukturnih projekata za prirodni gas potrebno je da Strategija identifikuje mali broj interkonektora koji imaju značaj za oba entiteta. U Strategiji nije dovoljno naglašena potreba ispunjenja konkretnih odredbi Direktive 2012/27/EU u vezi s povećanjem energijske efikasnosti u oblasti transporta i distribucije gasa (npr. provođenje procjene potencijala za povećanje energijske efikasnosti gasne infrastrukture, a u vezi s transportom,

3.3.2.

Analizasektorauglja

3.3.3.

Analizasektoraprirodnoggasa


emisija (NERP planovi), čiji je rok za dostavljanje kraj 2017., definisat će se opcije za nastavak rada postojećih blokova u termoelektranama. Analiza podataka, koje su dostavile nadležne institucije u procesu izrade Strategije, ukazuje da pojedine elektroprivrede još uvijek nisu definirale svoja konačna opredjeljenja po ovom pitanju. Normativi propisani u direktivi IED-a postavljaju strožija tehnološka ograničenja za nove (planirane) TE. Zbog svega navedenog, nakon usvajanja konačn ih ve rz i j a NERP p lanova i usaglašavanja planova za izgradnju novih TE s normativima direktive IED-a, bit će potrebno ponovo uraditi plan razvoja proizvodnog portfelja u EES-u BiH, koji će posebno, na konzistentniji način, uvažiti utjecaj regionalnog tržišta (npr. korištenjem regionalnog modela tržišta u procesu izbora najekonomičnijih investicija).

Sektoru uglja dat je nesrazmjerno visok značaj. Strategi ja se bavi ocjenom raspoloživosti resursa ugljena i nivoom cjenovne efikasnosti eksploatacije rudnika u kontekstu povećanja proizvodnje, a da uopće ne razmatra alternativu smanjenja proizvodnje i zamjenu (djelimičnu ili potpunu) alternativnim resursima – što je očigledno posljedica postojeće razvojne politike snabdijevanja potrošnje iz domaćih proizvodnih kapaciteta i resursa. Realna ekonomska analiza, koja uključuje procjenu

troškova, bi morala da uključi i cijenu dekarbonizacije i desulfurizacije otpadnih gasova, troškove očuvanja zdravlja i zaštite okoline, cijenu novih tehnologija, utjecaj tržišta uglja i dostupnost jeftinije električne energije.Prijedlog je: u ocjenu prioriteta u proizvodnji električne energije (u kontekstu politike povećane eksploatacije uglja) uključiti i p ravnu obavezu ( ta rge t ) upo t rebe obnovljivih izvora i obavezu primjene metoda za smanjenje štetnih emisija, a u ekonomsku analizu održivosti proizvodnje uglja uvesti i navedene faktore koji realno utječu na cijenu eksploatacije uglja. U procjenu trajanja eksploatacije postojećih kapaciteta uključiti i cijenu emisija ugljičnog dioksida u zavisnosti od primijenjenog mehanizma trgovine CO2. S obzirom na važnost uglja za sadašnji energetski sektor BiH, a imajući u vidu ograničenost ovog resursa, kao i jasne gore navedene strateške ciljeve EU-a u pravcu dekarbonizacije energetskog sektora te odgovarajuće ugovorne obaveze BiH kao potpisnice Ugovora o uspostavi Energetske za jedn ice , neophodno je da se u Energetskoj strategiji BiH postave jasni i nedvosmisleni kvantitativni ciljevi BiH za period obuhvaćen ovom Strategijom, koji se odnose na planirani obim i intenzitet smanjenja potrošnje uglja u primarnoj i fina lno j po t rošn j i , uz i s tov remeno pos tav l j an je c i l j eva za povećan je zamjenskih rješenja (energijska efikasnost, OIE). Istovremeno je potrebno definirati i strateške prioritete i strateške smjernice za postizanje ovog cilja. Pri tome je neophodno na vrijeme inicirati i planirati programe „pravične tranzicije" za područja koja trenutno značajno zavise od industrije uglja. Za ova područja najveću opasnost predstavlja stihijsko i samo tržištem

definirano smanjenje proizvodnje uglja (primjer liberalnog pristupa ovom pitanju, sa drastičnim posljedicama po zaposlene i rudarske regione, je tranzicija u Velikoj Britaniji 80-ih godina 20. vijeka).Okvirna Energetska strategija BiH na tradicionalistički, paušalan i deklarativan način prilazi ovom problemu, bez jasne vizije i čvrsto postavljenih kvalitativnih ciljeva u s v r h u o b a v e z n e t r a n z i c i j e p r e m a niskokarbonskom energetskom društvu. Jasno je da je ugalj još uvijek okosnica energetskog sektora u BiH, i da se ova tranzicija ne može izvesti preko noći, ali to je samo još jedan razlog koji kreatore ove Strategije obavezuje za postavljanje SMART ciljeva za postupno, ali obavezno smanjenje (u apsolutnom iznosu) korištenja uglja u proizvodnji i potrošnji energije. To bi između ostalog omogućilo njegovu upotrebu u mnogo dužem vremenskom periodu, uz značajno manji intenzitet, što bi konkretno dopr in i je lo svakom od postavl jenih strateških pr ior i teta, a naroči to (1) efikasnom korištenju resursa i (2) sigurnoj i pristupačnoj energiji. U tom smislu je npr. potpuno zanemaren cilj postavljen u novoizrađenom Akcionom planu energetske efikasnosti BiH 2016.-2018., a to je smanjenje potrošnje primarne energije do kraja 2020. godine za 12% u odnosu na projekcije potrošnje bez realizacije mjera energijske efikasnosti, što za navedeni period iznosi 963,84 ktoe. Također, treba imati u vidu da se mjerama energijske efikasnosti u finalnoj potrošnji ostvaruje samo dio ovog cilja, koji se ne može postići bez značajnog smanjenja potrošnje primarne energije.

Sektor prirodnog gasa je nedovoljno konkretan u akcionom dijelu – i pored cilja „prioritizacije ključnih energetskih strateških smjernica Bosne i Hercegovine", nikakve projekcije vlastitog rasta potrošnje prirodnog gasa, niti po sektorima niti agregatno nisu izvršene – preuzeta je površna estimacija, koju je uradio ENTSOG (bez dovoljno referenci na primijenjenu metodologiju) i nije izvršena dalja analiza osetljivosti usljed nedostatka podataka i prostora za analizu. Pored toga, opcija korištenja gasa u proizvodnji električne energije, posebno u kogeneraciji sa toplotnom, nije razrađena (samo je jedan proizvodni kapacitet uključen u analizu). Planovi za razvoj gasne infrastrukture su nekoherentni – neopravdano ambiciozni i kontradiktorni, nedostaje jasno utemeljena argumentacija (osim deklarativne potrebe za gasifikacijom BiH) i u kontekstu sigurnosti snabdijevanja. Ocjena prioriteta nije konzistentna. Od približno 18 prioritetnih infrastrukturnih projekata za prirodni gas potrebno je da Strategija identifikuje mali broj interkonektora koji imaju značaj za oba entiteta. U Strategiji nije dovoljno naglašena potreba ispunjenja konkretnih odredbi Direktive 2012/27/EU u vezi s povećanjem energijske efikasnosti u oblasti transporta i distribucije gasa (npr. provođenje procjene potencijala za povećanje energijske efikasnosti gasne infrastrukture, a u vezi s transportom,

3.3.2.

Analizasektorauglja

3.3.3.

Analizasektoraprirodnoggasa


distribucijom, upravljanjem opterećenjem, te priključivanjem postrojenja za proizvodnju energije uključujući mogućnost pristupa za mik rogenerac i ju energ i je ; po t reba unaprjeđenja informacionog sistema i izvještavanja o energijskoj efikasnosti i o postignutim uštedama u sektoru gasa, itd.).Potrebno je formalno razdvojiti Sektor za naftu i naftne derivate od Sektora za prirodni gas. Pored toga, neophodno je uključiti projekcije potrošnje gasa po sektorima u na redn im god inama . U g l oba ln im energetskim trendovima razvoja gasnog sektora koriste se projekcije Exxon mobila, a preporuka je da se radi veće objektivnosti koriste projekcije nezavisne međunarodne organizacije, umjesto očekivanja jedne internacionalne kompanije za naftu i gas.Potrebno je kroz dokument naglasiti važnost usvajanja zakonodavstva na nivou Bosne i Hercegovine, što bi omogućilo usklađivanje sa Trećim energetskim paketom, čime bi se otvorila mogućnost za investiranje u sektor prirodnog gasa.

Sektor nafte i naftnih derivata nije adekvatno obrađen. Date su obaveze BiH koje proiz laze iz legis lat ive Energetske zajednice, a koje se odnose na pravni okvir i izradu sistema za ispunjenje obaveze čuvanja rezervi nafte i naftnih derivata. Strategija daje ocjenu stanja i definira potrebu izgradnje pravnog okvira. Izgradnja samog sistema u praksi i u planskom

kontekstu definirana je samo okvirno - detalji metodologije, potrebne administrativne m j e r e i r e g u l a t o r n i i n s t r u m e n t i , infrastrukturni i finansi jski faktor i i vremenska dimenzija planiranja realizacije izostaju. Potrebno je dograditi Strategiju elementima potrebnim za praktičnu realizaciju pravnih obaveza (regulativa, institucionalni okvir, monitoring, metodologija cijena usluga skladištenja, finansijsko poravnanje, planiranje kapaciteta, elementi saradnje, itd.) u definiranom vremenskom formatu i razraditi sve korake realizacije.

Sektor toplinarstva nije adekvatno obrađen. Navedene strateške smjernice za sektor topl inarstva je potrebno uskladit i s relevantnim zahtjevima člana 14. Direktive 2012/27/EU, koje su detaljno obrađene i u Akcionom planu energetske efikasnosti BiH 2016.-2018. i pripadajućim entitetskim akcionim planovima. Nadalje, na više mjesta u Strategiji se navodi netačna i paušalna informacija da je sistem daljinskog grijanja u Sarajevu jedini sistem u BiH/FBiH koji se moderniziran i koji pruža efikasnu uslugu. Što se tiče sistema daljinskog grijanja npr. u Tuzli , JP „Centralno gri janje" Tuzla konstantno i intenzivno radi na planiranju i realizaciji razvojnih programa usmjerenih na povećanje energijske efikasnosti sistema grijanja, zbog čega je i cijena grijanja u ovom

gradu najniža u BiH (ključne aktivnosti su navedene u EEAPF 2016.-2018., poglavlje 2.3.1.2.2.).

Kao što je poznato u sektoru energije iz obnovljivih izvora u Evropi je zaposleno više od 1 100 000 osoba, a Evropa je i dalje globalni predvodnik u području energije vjetra. Nekol ic ina vel ik ih evropskih proizvođača proizvodi 43% svih postavljenih vjetroelektrana na svijetu. Smanjenja troškova u tehnologijama za energiju sunca i vjetra potaknuta su ambicioznim politikama EU-a. Zbog toga je energija iz obnovljivih izvora postala jeftinija i dostupnija za cijeli svijet. Najveći poslodavci u sektoru energije iz obnovljivih izvora u Evropi su industrija za proizvodnju energije iz vjetra, solarnih fotonaponskih tehnologija i krute biomase.Sektor obnovljivih izvora energije je relat ivno dobro obrađen u domenu referentne politike EU-a, raspoložive i primjenjive pravne regulative BiH na svim nivoima, okvirnih statističkih podataka, faktora koji utječu na sektor obnovljive energije, kao i tekućeg stanja razvoja ovog sektora. Planski je element relativno manje zastupljen i najčešće u agregatnom smislu. Data je projekcija troškova podsticajnih mjera za dva osnovna scenarija, ali bez detaljne analize i bez razvojnih elemenata planiranja u kontekstu primjene tržišnih principa podsticaja. Strategija nedovoljno zastupa analizu scenarija za postizanje

prihvaćenih obaveza za 2020. godinu.Potrebno je dograditi Strategiju elementima analize navedenih aspekata primjene podsticajnih mehanizama u narednom periodu.U domenu proizvodnje električne energije u hidroelektranama analiza treba da obuhvati osetljivost na prepreke u domenu pravnog okvira, zaštite okoline, diversifikacije korištenja vodenih tokova i principa održivog razvoja. U primjeni biomase koja bi, prema Strategiji i dalje bila dominantni faktor na ovom polju energetike, relevantni su isti aspekti analize kao i kod hidroenergije. Kod razvoja kapaciteta za grijanje, upotreba biomase je možda precijenjena za BiH. U svakom slučaju Strategija ne uključuje procjenu š t e t n i h e m i s i j a ( i u t j e c a j c i j e n e dekarbonizacije na primjenu biomase) kao ni utjecaj primjene biomase na povećanje emisije CO . Potencijal grijanja i hlađenja za 2

dostizanje ukupnog cilja povezanog s energijom iz obnovljivih izvora je nedovoljno obrađen. Dokument treba potaknuti povećanje udjela goriva iz obnovljivih izvora za grijanje i hlađenje, a operatere sistema centralnog grijanja i hlađenja da otvore svoju mrežu konkurenciji i potaknu uvođenje, naprimjer, toplinskih pumpi. Energija iz biogoriva predstavlja velik udjel naše kombinacije obnovlj ivih izvora energije, što će se nastaviti i u budućnosti. Ona donosi zapošljavanje i privredni razvoj u ruralnim područjima, zamjenjuje fosilna goriva i pridonosi energetskoj sigurnosti. Što se tiče biogoriva, Strategija opisuje obavezu od 10% do 2020., ali ne precizira metodu realizacije: planira li se domaća proizvodnja i za koju generaci ju biogoriva, koj im sistemom poticaja i dr. Strategija bi trebalo da ponudi mapu puta kako realizovati preuzetu obavezu.

3.3.4.

Analizasektoranaftei

naftinihderivata

3.3.5.

Analizasektoratoplinarstva

3.3.4.


naftinihderivata

3.3.6.

Analizasektoraobnovljivihizvoraenergije


distribucijom, upravljanjem opterećenjem, te priključivanjem postrojenja za proizvodnju energije uključujući mogućnost pristupa za mik rogenerac i ju energ i je ; po t reba unaprjeđenja informacionog sistema i izvještavanja o energijskoj efikasnosti i o postignutim uštedama u sektoru gasa, itd.).Potrebno je formalno razdvojiti Sektor za naftu i naftne derivate od Sektora za prirodni gas. Pored toga, neophodno je uključiti projekcije potrošnje gasa po sektorima u na redn im god inama . U g l oba ln im energetskim trendovima razvoja gasnog sektora koriste se projekcije Exxon mobila, a preporuka je da se radi veće objektivnosti koriste projekcije nezavisne međunarodne organizacije, umjesto očekivanja jedne internacionalne kompanije za naftu i gas.Potrebno je kroz dokument naglasiti važnost usvajanja zakonodavstva na nivou Bosne i Hercegovine, što bi omogućilo usklađivanje sa Trećim energetskim paketom, čime bi se otvorila mogućnost za investiranje u sektor prirodnog gasa.

Sektor nafte i naftnih derivata nije adekvatno obrađen. Date su obaveze BiH koje proiz laze iz legis lat ive Energetske zajednice, a koje se odnose na pravni okvir i izradu sistema za ispunjenje obaveze čuvanja rezervi nafte i naftnih derivata. Strategija daje ocjenu stanja i definira potrebu izgradnje pravnog okvira. Izgradnja samog sistema u praksi i u planskom

kontekstu definirana je samo okvirno - detalji metodologije, potrebne administrativne m j e r e i r e g u l a t o r n i i n s t r u m e n t i , infrastrukturni i finansi jski faktor i i vremenska dimenzija planiranja realizacije izostaju. Potrebno je dograditi Strategiju elementima potrebnim za praktičnu realizaciju pravnih obaveza (regulativa, institucionalni okvir, monitoring, metodologija cijena usluga skladištenja, finansijsko poravnanje, planiranje kapaciteta, elementi saradnje, itd.) u definiranom vremenskom formatu i razraditi sve korake realizacije.

Sektor toplinarstva nije adekvatno obrađen. Navedene strateške smjernice za sektor topl inarstva je potrebno uskladit i s relevantnim zahtjevima člana 14. Direktive 2012/27/EU, koje su detaljno obrađene i u Akcionom planu energetske efikasnosti BiH 2016.-2018. i pripadajućim entitetskim akcionim planovima. Nadalje, na više mjesta u Strategiji se navodi netačna i paušalna informacija da je sistem daljinskog grijanja u Sarajevu jedini sistem u BiH/FBiH koji se moderniziran i koji pruža efikasnu uslugu. Što se tiče sistema daljinskog grijanja npr. u Tuzli , JP „Centralno gri janje" Tuzla konstantno i intenzivno radi na planiranju i realizaciji razvojnih programa usmjerenih na povećanje energijske efikasnosti sistema grijanja, zbog čega je i cijena grijanja u ovom

gradu najniža u BiH (ključne aktivnosti su navedene u EEAPF 2016.-2018., poglavlje 2.3.1.2.2.).

Kao što je poznato u sektoru energije iz obnovljivih izvora u Evropi je zaposleno više od 1 100 000 osoba, a Evropa je i dalje globalni predvodnik u području energije vjetra. Nekol ic ina vel ik ih evropskih proizvođača proizvodi 43% svih postavljenih vjetroelektrana na svijetu. Smanjenja troškova u tehnologijama za energiju sunca i vjetra potaknuta su ambicioznim politikama EU-a. Zbog toga je energija iz obnovljivih izvora postala jeftinija i dostupnija za cijeli svijet. Najveći poslodavci u sektoru energije iz obnovljivih izvora u Evropi su industrija za proizvodnju energije iz vjetra, solarnih fotonaponskih tehnologija i krute biomase.Sektor obnovljivih izvora energije je relat ivno dobro obrađen u domenu referentne politike EU-a, raspoložive i primjenjive pravne regulative BiH na svim nivoima, okvirnih statističkih podataka, faktora koji utječu na sektor obnovljive energije, kao i tekućeg stanja razvoja ovog sektora. Planski je element relativno manje zastupljen i najčešće u agregatnom smislu. Data je projekcija troškova podsticajnih mjera za dva osnovna scenarija, ali bez detaljne analize i bez razvojnih elemenata planiranja u kontekstu primjene tržišnih principa podsticaja. Strategija nedovoljno zastupa analizu scenarija za postizanje

prihvaćenih obaveza za 2020. godinu.Potrebno je dograditi Strategiju elementima analize navedenih aspekata primjene podsticajnih mehanizama u narednom periodu.U domenu proizvodnje električne energije u hidroelektranama analiza treba da obuhvati osetljivost na prepreke u domenu pravnog okvira, zaštite okoline, diversifikacije korištenja vodenih tokova i principa održivog razvoja. U primjeni biomase koja bi, prema Strategiji i dalje bila dominantni faktor na ovom polju energetike, relevantni su isti aspekti analize kao i kod hidroenergije. Kod razvoja kapaciteta za grijanje, upotreba biomase je možda precijenjena za BiH. U svakom slučaju Strategija ne uključuje procjenu š t e t n i h e m i s i j a ( i u t j e c a j c i j e n e dekarbonizacije na primjenu biomase) kao ni utjecaj primjene biomase na povećanje emisije CO . Potencijal grijanja i hlađenja za 2

dostizanje ukupnog cilja povezanog s energijom iz obnovljivih izvora je nedovoljno obrađen. Dokument treba potaknuti povećanje udjela goriva iz obnovljivih izvora za grijanje i hlađenje, a operatere sistema centralnog grijanja i hlađenja da otvore svoju mrežu konkurenciji i potaknu uvođenje, naprimjer, toplinskih pumpi. Energija iz biogoriva predstavlja velik udjel naše kombinacije obnovlj ivih izvora energije, što će se nastaviti i u budućnosti. Ona donosi zapošljavanje i privredni razvoj u ruralnim područjima, zamjenjuje fosilna goriva i pridonosi energetskoj sigurnosti. Što se tiče biogoriva, Strategija opisuje obavezu od 10% do 2020., ali ne precizira metodu realizacije: planira li se domaća proizvodnja i za koju generaci ju biogoriva, koj im sistemom poticaja i dr. Strategija bi trebalo da ponudi mapu puta kako realizovati preuzetu obavezu.

3.3.4.


naftinihderivata

3.3.5.

Analizasektoratoplinarstva

3.3.4.


naftinihderivata

3.3.6.

Analizasektoraobnovljivihizvoraenergije


Trenutačno korištenje krute biomase za proizvodnju topline i električne energije u BiH uglavnom je lokalnih i regionalnih razmjera i bazirano na nusproizvodima šumarske industrije, a na trenutnom nivou nema nepovoljan utjecaj na klimu. Međutim, postoji zabrinutost da će se taj utjecaj na klimu pogoršati ako nivo korištenja nastavi rasti. Dugoročno osiguravanje povoljnog utjecaja na klimu zahtijevat će, posebno, ograničavanje dodatnog pritiska na šume, što je također neophodno obraditi u dokumentu.U dokumentu je potrebno više obraditi sinergije između kružne privrede i raznih primjena biomase, posebno zbog činjenice da se drvo može koristiti za niz proizvoda s većom dodanom vrijednosti, a ne samo za proizvodnju energije. U cilju optimalnog p r o m i c a n j a t i h s i n e r g i j a , s a m o visokoefikasna pretvorba biomase u energiju (prije svega, u kogenerativnim postojenjima) treba dobiti javnu podršku, u obliku finansijske potpore ili preferencijalnog pristupa mreži, osim u slučaju opravdanih razloga zaštite snabdijevanja energijom. Danas se većina biomase korištene za proizvodnju topline i električne energije dobiva iz šuma. Diljem BiH šume i prakse upravljanja njima veoma se razlikuju, od šumskog gazdinstva, kantona, entiteta do nivoa BiH. Razvijeno je zakonodavstvo koje je u suprotnosti s održivim upravljanjem šumama te su u dokumentu potrebne smjernice za saradnju s EU-om i saradnju, naprimjer, u okviru procesa Forest Europe, te je potrebno pozvati se na sisteme djelovanja koji dopunjuju i podupiru praksu održivog upravljanja šumama. Treba predložiti novi pristup biomasi iz šuma, koj i se zasniva na održivom up rav l j an ju šumama i p r i k l adnom obračunavanju emisija stakleničkih plinova

koje proizlaze iz korištenja zemljišta i šumarskog sektora u dijelu BiH odakle je porijeklo biomase. Treba pratiti kretanja u proizvodnji i korištenju biomase za dobivanje energije i preispitivati ih na nivou nadležnih ministarstava. Generalna referenca na nove tehnologije u upotrebi obnovljivih izvora električne energije u javnom i privatnom prevozu je prisutna, ali aplikativni detalji nisu razrađeni i trendovi koji važe u Evropi nisu definirani u kontekstu njihove primjene u BiH. Proces rehabilitacije i adaptacije javnog prevoza, kao i planirana dinamika (procent prevoza koj i korist i elektr ičnu energi ju, npr. željeznica, tramvaj), treba da budu definirani uz više aplikativnih detalja, kao i sistem stimulacija upotrebe električnih automobila i trendovi rasta koji bi utjecali na udio obnovljivih izvora u transportu.U procesu nadgradnje Strategije razraditi metodologiju za projekciju i planiranje povećanja učešća obnovljivih izvora energije u navedenim sektorima energetike, definirati realne ciljeve u saglasnosti s preuzetim obavezama i ocijeniti potrebna sredstva te definirati ciljeve i razvojne planove primjene obnovljivih izvora energije u transportu.

Sektor energijske efikasnosti je rađen neinterdisciplinarno i jednostrano, što je utjecalo na to da je definicija energijske efikasnosti svedena na njen prvi dio,

odnosno da se fokusira isključivo na upo t rebu man je ko l i č ine energ i je , zanemarujući brigu o unapređenju kvaliteta života. Upravo se radi o unapređenju kvaliteta života, i to ne isključivo u kontekstu grada nego i na nivou fizičke strukture gradova, odnosno objekata u kojima čovjek provodi većinu svog vremena.Slika ispod prikazuje najvažnije prednosti mjera energijske efikasnosti koje otkrivaju široki spektar mogućih pozitivnih utjecaja:

E n e r g i j s k a e fi k a s n o s t j e d j e l i m i č n o obrađena u skladu s p r e t h o d n o izrađenim Akcionim p l a n o m z a e n e r g i j s k u efikasnost (EEAP), s d o d a t n i m c i l j e v i m a i projekci jama do 2030., prateći isti trend i nivo ambicije kao u EEAP-u.C j e l o k u p n o p o g l a v l j e e n e r g i j s k e e fi k a s n o s t i j e potrebno ažurirati korištenjem novoizrađenih dokumenata APEE-a BiH 2016.-2018., EEAPF-a 2016.-2018. i APEE-a RS-a (izmjene i dopune) do 2018. S tim u vezi dio Strategije „Predloženi programi za postizanje ušteda u finalnoj potrošnji" treba uskladiti s mjerama i programima koji su planirani u okviru ovih APEE dokumenata. Dijelove teksta koji se

odnose na akcione planove energetske efikasnosti (APEE) za BiH, FBiH, RS i BD, potrebno je modificirati, kako bi se tačnije i preciznije opisalo stanje u toj oblasti, kao i cjelokupan proces izrade novih APEE-a u formatu koji je propisala Energetska zajednica. Ovaj proces se sastojao u međusobno potpuno usaglašenom procesu izrade EEAPF-a, APEE-a RS-a i APEE-a BiH, postignutom kroz aktivnu saradnju svih aktera/ radnih grupa na izradi ov ih d o k u m e n a t a . Z a h v a l j u j u ć i t o m

u s a g l a š e n o m p rocesu ko j i j e završen u aprilu 2017. godine, ova tri dokumenta su p o t p u n o kompatibilna. Na osnovu postojećeg teksta Strategije stječe se pogrešan utisak da je svaki od ovih planova rađen ( i l i s e r a d i ) u r a z l i č i t i m v r e m e n s k i m per iodima i bez k o o r d i n a c i j e s nosiocima izrade ostala dva plana. U s t v a r n o s t i s e trenutno radi na

usvajanju sva tri dokumenta, s tim što u RS-u je ovaj APEE RS u proceduri usvajanja pod nazivom „Izmjene i dopune postojećeg APEE-a RS-a 2010.-2018.). APEE Bosne i Hercegovine je u proceduri usvajanja na Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, a FBiH je svoj EEAPF 2016.-2018. usvojila u julu 2017. godine (u ranijem periodu nisu bili usvojeni akcioni planovi BiH i FBiH za period 2010.-2018.).

3.3.7.

Analizasektoraenergijskee�ikasnosti

Slika 6. Najvažnije prednosti mjera 12energijske efikasnosti

12 Međunarodna agencija za energiju - IEA, Capturing the Multiple Benefits of Energy Efficiency, 2015.


Trenutačno korištenje krute biomase za proizvodnju topline i električne energije u BiH uglavnom je lokalnih i regionalnih razmjera i bazirano na nusproizvodima šumarske industrije, a na trenutnom nivou nema nepovoljan utjecaj na klimu. Međutim, postoji zabrinutost da će se taj utjecaj na klimu pogoršati ako nivo korištenja nastavi rasti. Dugoročno osiguravanje povoljnog utjecaja na klimu zahtijevat će, posebno, ograničavanje dodatnog pritiska na šume, što je također neophodno obraditi u dokumentu.U dokumentu je potrebno više obraditi sinergije između kružne privrede i raznih primjena biomase, posebno zbog činjenice da se drvo može koristiti za niz proizvoda s većom dodanom vrijednosti, a ne samo za proizvodnju energije. U cilju optimalnog p r o m i c a n j a t i h s i n e r g i j a , s a m o visokoefikasna pretvorba biomase u energiju (prije svega, u kogenerativnim postojenjima) treba dobiti javnu podršku, u obliku finansijske potpore ili preferencijalnog pristupa mreži, osim u slučaju opravdanih razloga zaštite snabdijevanja energijom. Danas se većina biomase korištene za proizvodnju topline i električne energije dobiva iz šuma. Diljem BiH šume i prakse upravljanja njima veoma se razlikuju, od šumskog gazdinstva, kantona, entiteta do nivoa BiH. Razvijeno je zakonodavstvo koje je u suprotnosti s održivim upravljanjem šumama te su u dokumentu potrebne smjernice za saradnju s EU-om i saradnju, naprimjer, u okviru procesa Forest Europe, te je potrebno pozvati se na sisteme djelovanja koji dopunjuju i podupiru praksu održivog upravljanja šumama. Treba predložiti novi pristup biomasi iz šuma, koj i se zasniva na održivom up rav l j an ju šumama i p r i k l adnom obračunavanju emisija stakleničkih plinova

koje proizlaze iz korištenja zemljišta i šumarskog sektora u dijelu BiH odakle je porijeklo biomase. Treba pratiti kretanja u proizvodnji i korištenju biomase za dobivanje energije i preispitivati ih na nivou nadležnih ministarstava. Generalna referenca na nove tehnologije u upotrebi obnovljivih izvora električne energije u javnom i privatnom prevozu je prisutna, ali aplikativni detalji nisu razrađeni i trendovi koji važe u Evropi nisu definirani u kontekstu njihove primjene u BiH. Proces rehabilitacije i adaptacije javnog prevoza, kao i planirana dinamika (procent prevoza koj i korist i elektr ičnu energi ju, npr. željeznica, tramvaj), treba da budu definirani uz više aplikativnih detalja, kao i sistem stimulacija upotrebe električnih automobila i trendovi rasta koji bi utjecali na udio obnovljivih izvora u transportu.U procesu nadgradnje Strategije razraditi metodologiju za projekciju i planiranje povećanja učešća obnovljivih izvora energije u navedenim sektorima energetike, definirati realne ciljeve u saglasnosti s preuzetim obavezama i ocijeniti potrebna sredstva te definirati ciljeve i razvojne planove primjene obnovljivih izvora energije u transportu.

Sektor energijske efikasnosti je rađen neinterdisciplinarno i jednostrano, što je utjecalo na to da je definicija energijske efikasnosti svedena na njen prvi dio,

odnosno da se fokusira isključivo na upo t rebu man je ko l i č ine energ i je , zanemarujući brigu o unapređenju kvaliteta života. Upravo se radi o unapređenju kvaliteta života, i to ne isključivo u kontekstu grada nego i na nivou fizičke strukture gradova, odnosno objekata u kojima čovjek provodi većinu svog vremena.Slika ispod prikazuje najvažnije prednosti mjera energijske efikasnosti koje otkrivaju široki spektar mogućih pozitivnih utjecaja:

E n e r g i j s k a e fi k a s n o s t j e d j e l i m i č n o obrađena u skladu s p r e t h o d n o izrađenim Akcionim p l a n o m z a e n e r g i j s k u efikasnost (EEAP), s d o d a t n i m c i l j e v i m a i projekci jama do 2030., prateći isti trend i nivo ambicije kao u EEAP-u.C j e l o k u p n o p o g l a v l j e e n e r g i j s k e e fi k a s n o s t i j e potrebno ažurirati korištenjem novoizrađenih dokumenata APEE-a BiH 2016.-2018., EEAPF-a 2016.-2018. i APEE-a RS-a (izmjene i dopune) do 2018. S tim u vezi dio Strategije „Predloženi programi za postizanje ušteda u finalnoj potrošnji" treba uskladiti s mjerama i programima koji su planirani u okviru ovih APEE dokumenata. Dijelove teksta koji se

odnose na akcione planove energetske efikasnosti (APEE) za BiH, FBiH, RS i BD, potrebno je modificirati, kako bi se tačnije i preciznije opisalo stanje u toj oblasti, kao i cjelokupan proces izrade novih APEE-a u formatu koji je propisala Energetska zajednica. Ovaj proces se sastojao u međusobno potpuno usaglašenom procesu izrade EEAPF-a, APEE-a RS-a i APEE-a BiH, postignutom kroz aktivnu saradnju svih aktera/ radnih grupa na izradi ov ih d o k u m e n a t a . Z a h v a l j u j u ć i t o m

u s a g l a š e n o m p rocesu ko j i j e završen u aprilu 2017. godine, ova tri dokumenta su p o t p u n o kompatibilna. Na osnovu postojećeg teksta Strategije stječe se pogrešan utisak da je svaki od ovih planova rađen ( i l i s e r a d i ) u r a z l i č i t i m v r e m e n s k i m per iodima i bez k o o r d i n a c i j e s nosiocima izrade ostala dva plana. U s t v a r n o s t i s e trenutno radi na

usvajanju sva tri dokumenta, s tim što u RS-u je ovaj APEE RS u proceduri usvajanja pod nazivom „Izmjene i dopune postojećeg APEE-a RS-a 2010.-2018.). APEE Bosne i Hercegovine je u proceduri usvajanja na Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, a FBiH je svoj EEAPF 2016.-2018. usvojila u julu 2017. godine (u ranijem periodu nisu bili usvojeni akcioni planovi BiH i FBiH za period 2010.-2018.).

3.3.7.

Analizasektoraenergijskee�ikasnosti

Slika 6. Najvažnije prednosti mjera 12energijske efikasnosti

12 Međunarodna agencija za energiju - IEA, Capturing the Multiple Benefits of Energy Efficiency, 2015.


Cilj uštede od 12,47 PJ do 2018. usklađen je s EEAP-om, ali u kontekstu smanjenja potrošnje primarne i finalne energije na nivou Energetske zajednice od 20% do 2020. (koja je definirana na 187 Mtoe za primarnu i 133 Mtoe za finalnu energiju). Strategija treba da na isti način jasno definira cilj primarne i finalne potrošnje energije (u Mtoe) i za BiH.U S t ra teg i j i j e t re t i rana D i rek t i va 2012/27/EU, ali je potrebno ugraditi i odredbe Direktive u kojoj je prvi put jasno definiran i kvantificiran cilj povećanja energijske efikasnosti EU-a kao „potrošnja energije u Uniji 2020. od najviše 1.474 Mtoe primarne energije odnosno 1.078 Mtoe finalne energije".U Komunikaciji Evropske komisije od 10. 11. 2010. godine o energiji 2020., energijska efikasnos t j e s tav l j ena u s red iš te Energetske strategije. U ovoj Strategiji BiH energijska efikasnost nije postavljena kao neophodan integralni dio cjelokupne strategije i ključni segment energetskog tržišta i lanca vrijednosti svih razmatranih sektora (električna energija, nafta, gas) nego se posmatra izolovano, kroz poglavlje 5.8. Neophodno je povećanje energijske efikasnosti na odgovarajući način integrirati u strateški cilj cjelokupnog energetskog sektora BiH i sve strateške prioritete.U dugoročnoj viziji energijske efikasnosti nedostaje ključni element, a to je smanjenje potrošnje primarne energije, što je jedan od ključnih zahtjeva Direktive 2012/27/EU. U navedenoj viziji se razmatraju samo „sistemi daljinskog grijanja i hlađenja, kogeneracija, trigeneracija, energijska efikasnost na strani finalne potrošnje energije". Pošto su APEE BiH (2016.-2018.), kao i EEAPF 2016.-2018. i APEE RS-a (Izmjene i dopune) već izrađeni, i trenutno u fazi usvajanja, neophodno je Strategiju, a

posebno dio o finalnoj potrošnji, usaglasiti s ovim dokumentima. U tom smislu je npr. nakon navođenja 3. člana Direktive 2012/27/EU potrebno navesti konkretne ciljeve date u ovim dokumentima (ciljeve za nivo BiH, FBiH, RS i Brčko Distrikt). U poglavlju Planirane uštede (u finalnoj potrošnji) je u okviru navedene podjele planirane finalne potrošnje u 2035. godini potrebno predvidjeti i udio koji je pod ingerencijom vlasti na nivou BiH (trenutno je podjela izvršena samo za FBiH, RS i BD).Poglavlje 5.8.6 (Međusektorske mjere) je također potrebno uskladiti s novim APEE-om BiH 2016.-2018., EEAPF-om 2016.-2018., i APEE RS-a (Izmjene i dopune) do 2018., što se naročito odnosi na ažuriranje strateških prioriteta i smjernica u poglavljima 5.8.6.1, 5.8.6.2 i 5.8.6.3.Poglavlje 5.8.8 (Strateške smjernice) je potrebno izmijeniti, u skladu sa ciljevima i mjerama postavljenim u novom „APEE-u BiH 2016.-2018." i „EEAPF-u 2016.-2018." i „Izmjene i dopune APEE-a RS-a 2010.-2018.", što prvenstveno zahtijeva potpuno restruktuiranje postojeće Tablice 5.8.9 (St Hrateške smjernice) u svim razmatranim s e k t o r i m a – F i n a l n a p o t r o š n j a ; Transformacija, prijenos i distribucija; Sistemi daljinskog grijanja; Regulativa. Napominjemo da navedeni APEE (BiH, FBiH, RS) sadrže detaljno razrađene mjere, čije se usvajanje i primjena zahtijevaju formatom APEE-a, koji je uspostavio Sekretarijat Energetske zajednice, i koji će se primjenjivati za planiranje (i izvještavanje o postignutim kvalitativnim i kvantitativnim ciljevima) ne samo za period 2016.-2018. nego i nakon tog perioda (uključujući period koji pokriva razmatrana Energetska strategija BiH).Npr. u postojećoj Tablici 5.8.9 (Strateške smjernice) je potpuno je zanemaren

potencijal povećanja energijske efikasnosti u oblasti prenosa i distribucije električne energije, čije je iskorištenje zahtijevano Direktivom 2012/EU/27 (a izvještavanje o postignućima obavezno prema Energetskoj zajednici). Tu prvenstveno spadaju: uspostava kriterija energijske efikasnosti u mrežnim tarifama i propisima, npr. kroz o s i g u r a n j e r e g u l a t o r n i h p o t i c a j a operaterima za uvođenje i razvoj pametnih mreža; mjere za omogućavanje i poticanje odziva potražnje; itd. Analogne su izmjene, u sv rhu usk lađ i van ja s navedenim APEE-om, neophodne i u ostalim sektorima razmatranim u ovoj tabeli.D i rek t iva 2012/27/EU također zahtijeva od svih u g o v o r n i h s t r a n a Energetske zajednice da postave cil j uštede za model obligacione sheme energijske efikasnosti (EEO) od najmanje 0.5% smanjenja upotrebe energije u 2017. i 2018. godini, i 0.7% u 2019. i 2020. godini, ili da odaberu alternativne mjere kojima pokazuju da će postići iste ciljeve. U Strategiji nije dovoljno obrađen model OEE, pa ni postizanje neophodnog nivoa investicija kroz razvoj tržišno orjentisanog instrumenta za finansiranje mjera energijske efikasnosti. EEO sheme su tržišni instrument koji zahtijeva od obavezanih strana (distributeri i/ili snabdjevači energije) da postignu određene količine uštede energije na strani krajnjih korisnika u predviđenom roku.

Obavezane strane dje lomično i l i u potpunosti finansiraju mjere energijske efikasnosti kod krajnjih korisnika kako bi ostvarili ciljane uštede, a svoje troškove nadoknađuju kroz cijenu energije. Drugim riječima, svi kupci energije plaćaju EEO naknadu, a izabrani korisnici dobijaju subvencije za izvođenje radova u oblasti energijske efikasnosti.

Slika ispod prikazuje proces administriranja EEO sheme, koji je definirala EEO-ova radna grupa za BiH:EEO sheme su se pokazale ne samo kao odličan način za prikupljanje sredstava za mjere energijske efikasnosti nego i za pot icanje pr ivrede zemal ja ko je ih implementiraju. Kroz ovaj tržišni instrument, u velikom obimu se finansiraju mjere energijske efikasnosti putem domaćih sredstava finansiranja, koja ne zavise od donacija ili kredita. Pored toga, EEO postavljaju jasno definirane ciljeve, čime se pruža sigurnost, povećava povjerenje investitora i poslovno povjerenje. Ovo ima

Slika 7. Proces administriranja EEO sheme, koji je definirala 13EEO-ova radna grupa za BiH

13 Godine 2015. formirana je EEO-ova radna grupa, sastavljena od svih nadležnih ministarstava i institucija, koja radi na razvoju detaljnog modela, dokumenata i procedura kako bi se moglo izraditi potrebno zakonodavstvo za implementaciju EEO-ve sheme.


Cilj uštede od 12,47 PJ do 2018. usklađen je s EEAP-om, ali u kontekstu smanjenja potrošnje primarne i finalne energije na nivou Energetske zajednice od 20% do 2020. (koja je definirana na 187 Mtoe za primarnu i 133 Mtoe za finalnu energiju). Strategija treba da na isti način jasno definira cilj primarne i finalne potrošnje energije (u Mtoe) i za BiH.U S t ra teg i j i j e t re t i rana D i rek t i va 2012/27/EU, ali je potrebno ugraditi i odredbe Direktive u kojoj je prvi put jasno definiran i kvantificiran cilj povećanja energijske efikasnosti EU-a kao „potrošnja energije u Uniji 2020. od najviše 1.474 Mtoe primarne energije odnosno 1.078 Mtoe finalne energije".U Komunikaciji Evropske komisije od 10. 11. 2010. godine o energiji 2020., energijska efikasnos t j e s tav l j ena u s red iš te Energetske strategije. U ovoj Strategiji BiH energijska efikasnost nije postavljena kao neophodan integralni dio cjelokupne strategije i ključni segment energetskog tržišta i lanca vrijednosti svih razmatranih sektora (električna energija, nafta, gas) nego se posmatra izolovano, kroz poglavlje 5.8. Neophodno je povećanje energijske efikasnosti na odgovarajući način integrirati u strateški cilj cjelokupnog energetskog sektora BiH i sve strateške prioritete.U dugoročnoj viziji energijske efikasnosti nedostaje ključni element, a to je smanjenje potrošnje primarne energije, što je jedan od ključnih zahtjeva Direktive 2012/27/EU. U navedenoj viziji se razmatraju samo „sistemi daljinskog grijanja i hlađenja, kogeneracija, trigeneracija, energijska efikasnost na strani finalne potrošnje energije". Pošto su APEE BiH (2016.-2018.), kao i EEAPF 2016.-2018. i APEE RS-a (Izmjene i dopune) već izrađeni, i trenutno u fazi usvajanja, neophodno je Strategiju, a

posebno dio o finalnoj potrošnji, usaglasiti s ovim dokumentima. U tom smislu je npr. nakon navođenja 3. člana Direktive 2012/27/EU potrebno navesti konkretne ciljeve date u ovim dokumentima (ciljeve za nivo BiH, FBiH, RS i Brčko Distrikt). U poglavlju Planirane uštede (u finalnoj potrošnji) je u okviru navedene podjele planirane finalne potrošnje u 2035. godini potrebno predvidjeti i udio koji je pod ingerencijom vlasti na nivou BiH (trenutno je podjela izvršena samo za FBiH, RS i BD).Poglavlje 5.8.6 (Međusektorske mjere) je također potrebno uskladiti s novim APEE-om BiH 2016.-2018., EEAPF-om 2016.-2018., i APEE RS-a (Izmjene i dopune) do 2018., što se naročito odnosi na ažuriranje strateških prioriteta i smjernica u poglavljima 5.8.6.1, 5.8.6.2 i 5.8.6.3.Poglavlje 5.8.8 (Strateške smjernice) je potrebno izmijeniti, u skladu sa ciljevima i mjerama postavljenim u novom „APEE-u BiH 2016.-2018." i „EEAPF-u 2016.-2018." i „Izmjene i dopune APEE-a RS-a 2010.-2018.", što prvenstveno zahtijeva potpuno restruktuiranje postojeće Tablice 5.8.9 (St Hrateške smjernice) u svim razmatranim s e k t o r i m a – F i n a l n a p o t r o š n j a ; Transformacija, prijenos i distribucija; Sistemi daljinskog grijanja; Regulativa. Napominjemo da navedeni APEE (BiH, FBiH, RS) sadrže detaljno razrađene mjere, čije se usvajanje i primjena zahtijevaju formatom APEE-a, koji je uspostavio Sekretarijat Energetske zajednice, i koji će se primjenjivati za planiranje (i izvještavanje o postignutim kvalitativnim i kvantitativnim ciljevima) ne samo za period 2016.-2018. nego i nakon tog perioda (uključujući period koji pokriva razmatrana Energetska strategija BiH).Npr. u postojećoj Tablici 5.8.9 (Strateške smjernice) je potpuno je zanemaren

potencijal povećanja energijske efikasnosti u oblasti prenosa i distribucije električne energije, čije je iskorištenje zahtijevano Direktivom 2012/EU/27 (a izvještavanje o postignućima obavezno prema Energetskoj zajednici). Tu prvenstveno spadaju: uspostava kriterija energijske efikasnosti u mrežnim tarifama i propisima, npr. kroz o s i g u r a n j e r e g u l a t o r n i h p o t i c a j a operaterima za uvođenje i razvoj pametnih mreža; mjere za omogućavanje i poticanje odziva potražnje; itd. Analogne su izmjene, u sv rhu usk lađ i van ja s navedenim APEE-om, neophodne i u ostalim sektorima razmatranim u ovoj tabeli.D i rek t iva 2012/27/EU također zahtijeva od svih u g o v o r n i h s t r a n a Energetske zajednice da postave cil j uštede za model obligacione sheme energijske efikasnosti (EEO) od najmanje 0.5% smanjenja upotrebe energije u 2017. i 2018. godini, i 0.7% u 2019. i 2020. godini, ili da odaberu alternativne mjere kojima pokazuju da će postići iste ciljeve. U Strategiji nije dovoljno obrađen model OEE, pa ni postizanje neophodnog nivoa investicija kroz razvoj tržišno orjentisanog instrumenta za finansiranje mjera energijske efikasnosti. EEO sheme su tržišni instrument koji zahtijeva od obavezanih strana (distributeri i/ili snabdjevači energije) da postignu određene količine uštede energije na strani krajnjih korisnika u predviđenom roku.

Obavezane strane dje lomično i l i u potpunosti finansiraju mjere energijske efikasnosti kod krajnjih korisnika kako bi ostvarili ciljane uštede, a svoje troškove nadoknađuju kroz cijenu energije. Drugim riječima, svi kupci energije plaćaju EEO naknadu, a izabrani korisnici dobijaju subvencije za izvođenje radova u oblasti energijske efikasnosti.

Slika ispod prikazuje proces administriranja EEO sheme, koji je definirala EEO-ova radna grupa za BiH:EEO sheme su se pokazale ne samo kao odličan način za prikupljanje sredstava za mjere energijske efikasnosti nego i za pot icanje pr ivrede zemal ja ko je ih implementiraju. Kroz ovaj tržišni instrument, u velikom obimu se finansiraju mjere energijske efikasnosti putem domaćih sredstava finansiranja, koja ne zavise od donacija ili kredita. Pored toga, EEO postavljaju jasno definirane ciljeve, čime se pruža sigurnost, povećava povjerenje investitora i poslovno povjerenje. Ovo ima

Slika 7. Proces administriranja EEO sheme, koji je definirala 13EEO-ova radna grupa za BiH

13 Godine 2015. formirana je EEO-ova radna grupa, sastavljena od svih nadležnih ministarstava i institucija, koja radi na razvoju detaljnog modela, dokumenata i procedura kako bi se moglo izraditi potrebno zakonodavstvo za implementaciju EEO-ve sheme.


utroška energije i emisije CO u svim 2

segmentima životnog ciklusa materijala, objekata ili naselja. Ono što je ova Direktiva «proizvela» na evropskom tržištu je 2012. godine rezultiralo uvođenjem dvostepenog certificiranja u gradnji, što podrazumijeva certificiranje po osnovu utrošene energije u proizvodnji svakog elementa finalnog proizvoda i po osnovu emisije CO koja se pri 2

proizvodnji oslobodi. Jasno je da ova Direktiva nastoji poboljšati ukupni doprinos građevinskog sektora pri ostvarivanju s t ra teškog c i l ja 20/20/20. Bosna i Hercegovina na putu ka evropskim integracijama, ako taj put nije samo deklarativan, mora proći značajnu reformu i harmonizaciju zakona i propisa. Isti proces očekuje i građevinski sektor koji se još uvijek oslanja na krute, konvencionalne i zastarjele zakone i propise, a kako bi se u konačnici ostvarili i konkurentnost na tržištu i smanjenje energije u proizvodnji, gradnji, ali i ko r i š ten ju ob jeka ta , te pos t igao zadovoljavajući kvalitet života. Pomak u građevinskom sektoru u kontekstu energetske politike značio bi otvaranje novih radnih mjesta, zelenih radnih mjesta od obrazovnog do proizvodnog sistema, te prelazak iz socijalne na snažnu razvojnu politiku, koja je u ekonomski nesigurnom društvu više nego nužna. Promjena unutar građevinskog sektora u cilju osiguranja infrastrukturnog kvaliteta, na n a č i n d a s e o s i g u r a u v e z i v a n j e istraživačkog sektora, univerziteta i općenito obrazovnog sektora, menadžmenta i pravnog sektora, ali i proizvodnog i energetskog, uz uvođenje novih tehničkih propisa, oc jenj ivanja usklađenost i , inspekcijskog nadzora, zelene javne nabavke, uz certificiranje i akreditaciju, sigurno bi pospješilo i ekonomsku sliku društva, te otvorilo nove perspektive.

U konačnici, ako Strategija pretpostavlja izradu dugoročne strategije obnove stambenog fonda, onda je jedna od važnih konkretnih mjera usvajanje CPR 305/100 Uredbe o građevinskim proizvodima. Neusvajanje ove Uredbe onemogućilo je procese cer t ific i ran ja građev insk ih proizvoda proizvedenih u našoj državi, što d i r ek tno u t j eče na p rodub l j i van je ekonomske nesigurnosti društva. Pored ovoga neophodno je uskladiti propise zelenih javnih nabavki na svim nivoima vlasti.I na kraju, potpisivanje Sporazuma o ocjeni usklađenosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda (ACCA) s EU-om, što naravno traži niz mjera iz oblasti harmonizacije propisa osiguralo bi konkurentnost bosanskohercegovačkih građevinskih proizvoda na tržištu EU-a, što za sada nije moguće. Strateške smjernice i mjere za unapređenje efikasnosti i razvoja sistema daljinskog (centralnog) grijanja pominju se u Strategiji, ali potrebno je izvršiti njihovo usaglašavanje i konsolidaciju kriterija. Također treba uključiti kao mjeru i sveobuhvatnu procjenu potencijala za primjenu visokoefikasne kogeneracije i efikasnost daljinskog grijanja i hlađenja, te utvrđivanje konkretnih mjera i ulaganja – u skladu sa zahtjevima Direktive za energetsku efikasnost (EED). Rok je 30. novembra 2018.Segment Strategije, koji se odnosi na unapređenje energijske efikasnosti u transformaciji, prenosu i distribuciji energije, treba dopuniti zahtjevom iz EED-a za provođenje procjene potenci jala za p o v e ć a n j e e n e r g i j s k e e fi k a s n o s t i infrastrukture za gas i električnu energiju, posebno u vezi s prenosom (transportom), distribucijom, upravljanjem opterećenjem, interoperabilnošću te priključivanjem

dalekosežan efekat na otvaranje radnih mjesta u građevinskom sektoru (preduzeća koja izvode radove), industrijskom sektoru (preduzeća koja proizvode opremu i neophodne materijale) i uslužnom sektoru (preduzeća koja prate kvalitet usluga, izdaju različite građevinske certifikate, bave se marketingom i sl.). EEO sheme mogu doprinijeti razvoju bh. privrede, zbog čega se smatraju i razvojnim mehanizmom. Dodatno, troškovi implementacije EEO shema su znatno niži zbog postojeće infrastrukture distributera energije i/ili maloprodajnih kompanija za prodaju energije koje su obavezane strane.U Strategiji je također potrebno razraditi punu implementaciju Direktive 2010-31-EU u BiH, što će omogućiti značajne uštede, smanjene emisija i potrošnje energije u sektoru izgradnje. Upravo je ova Direktiva uvela u proces certificiranja, kako materijala tako i arhitektonskih objekata, dvije nove kategorije koje se ocjenjuju i ulaze u ukupnu ocjenu. Kao prvo, mjeri se ukupna potrošnja primarne energije koja je potrebna za svaki zasebni materijal ili element koji je ugrađen u objekat od momenta vađenja istog iz prirode, transporta, prerade, ugradnje do momenta korištenja. Druga kategorija je emisija CO koja se, također, sada mjeri u 2

toku prerade materi jala, ugradnje i 14

korištenja te recikliranja. Upravo ove dvije kategorije treba poštovati u kategorijama zelenih javnih nabavki.Da je građevinski sektor, odnosno građevinska industrija u najširem smislu, jednako veliki problem i za prvi dio definicije energijske efikasnosti, koji Strategija potencira, baš kao i za drugi, kojim se ovaj osvrt više bavi, jasno je i iz sljedećeg: građevinski sektor utječe u obimu od 50% na

potrošnju energije, a njegov utjecaj u smislu zagađenja je 43%. Dakle, vodeći se ovim podacima i opredjeljenjima Strategije, poput izrade baze podataka o stanju stambenog fonda, promocije i ekspanzije daljinskog grijanja i međusektorskih mjera, nameću se sljedeći neophodni koraci: izrada dugoročne strategije obnove, prelazak sa čvrstih goriva na biomasu i otpadnu toplinu iz industrijskih postrojenja (između ostalog), te kreiranje i otvaranje zelenih radnih mjesta. Ranije pomenuta jednostranost i odsustvo interdisciplinarnosti, koje se prepoznaje u analiziranom dokumentu proizilazi i iz činjenice da npr. saznanja sakupljena u ranijim istraživanjima i dokumentima, koje je izradio Green Council (kao i mnogi drugi ekspertski timovi iz ove oblasti), nisu prepoznata u Strategiji. Strategija ne spominje usklađivanje ili oslanjanje na stub Evropske energetske politike, SET Plan, usvojen 2007. godine, iz kojeg su proizašle i na koji su naslonjene mnoge inicijative i s t ra teg i je ko je p repozna ju znača j uključivanja građevinskog sektora (EII) okupljajući ključne organizacije za primjenu istraživanja (ERA), razvijajući zelenu infrastrukturu, bioekonomiju ili mjere za smanjenje otpada u ovom sektoru (SWD). Upravo se u ov im dokument ima i inicijativama nalaze rješenja koja je potrebno implementirati i u BiH kako bi sekundarni efekti navedeni na početku bili omogućeni. Ključni dokument čija se primjena Strategijom mora potencirati je Direktva EU 2010/31, koja se odnosi na energetske karakteristike zgrada i koja u t ječe na s t imu lac i ju p ro izvođača građevinske opreme da kroz inovacije i istraživanja prilagode svoje proizvode zahtjevima Direktive i doprinesu smanjenju

14 Sanela Klarić, (2015) „ODRŽIVO STANOVANJE, drvo, ovčja vuna, slama - izazovi i potencijali tradicionalnih prirodnih materijala“; Internacionalni BURCH Univerzitet, ISBN 978-9958-834-46-2; COBISS BH-ID 22439174


utroška energije i emisije CO u svim 2

segmentima životnog ciklusa materijala, objekata ili naselja. Ono što je ova Direktiva «proizvela» na evropskom tržištu je 2012. godine rezultiralo uvođenjem dvostepenog certificiranja u gradnji, što podrazumijeva certificiranje po osnovu utrošene energije u proizvodnji svakog elementa finalnog proizvoda i po osnovu emisije CO koja se pri 2

proizvodnji oslobodi. Jasno je da ova Direktiva nastoji poboljšati ukupni doprinos građevinskog sektora pri ostvarivanju s t ra teškog c i l ja 20/20/20. Bosna i Hercegovina na putu ka evropskim integracijama, ako taj put nije samo deklarativan, mora proći značajnu reformu i harmonizaciju zakona i propisa. Isti proces očekuje i građevinski sektor koji se još uvijek oslanja na krute, konvencionalne i zastarjele zakone i propise, a kako bi se u konačnici ostvarili i konkurentnost na tržištu i smanjenje energije u proizvodnji, gradnji, ali i ko r i š ten ju ob jeka ta , te pos t igao zadovoljavajući kvalitet života. Pomak u građevinskom sektoru u kontekstu energetske politike značio bi otvaranje novih radnih mjesta, zelenih radnih mjesta od obrazovnog do proizvodnog sistema, te prelazak iz socijalne na snažnu razvojnu politiku, koja je u ekonomski nesigurnom društvu više nego nužna. Promjena unutar građevinskog sektora u cilju osiguranja infrastrukturnog kvaliteta, na n a č i n d a s e o s i g u r a u v e z i v a n j e istraživačkog sektora, univerziteta i općenito obrazovnog sektora, menadžmenta i pravnog sektora, ali i proizvodnog i energetskog, uz uvođenje novih tehničkih propisa, oc jenj ivanja usklađenost i , inspekcijskog nadzora, zelene javne nabavke, uz certificiranje i akreditaciju, sigurno bi pospješilo i ekonomsku sliku društva, te otvorilo nove perspektive.

U konačnici, ako Strategija pretpostavlja izradu dugoročne strategije obnove stambenog fonda, onda je jedna od važnih konkretnih mjera usvajanje CPR 305/100 Uredbe o građevinskim proizvodima. Neusvajanje ove Uredbe onemogućilo je procese cer t ific i ran ja građev insk ih proizvoda proizvedenih u našoj državi, što d i r ek tno u t j eče na p rodub l j i van je ekonomske nesigurnosti društva. Pored ovoga neophodno je uskladiti propise zelenih javnih nabavki na svim nivoima vlasti.I na kraju, potpisivanje Sporazuma o ocjeni usklađenosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda (ACCA) s EU-om, što naravno traži niz mjera iz oblasti harmonizacije propisa osiguralo bi konkurentnost bosanskohercegovačkih građevinskih proizvoda na tržištu EU-a, što za sada nije moguće. Strateške smjernice i mjere za unapređenje efikasnosti i razvoja sistema daljinskog (centralnog) grijanja pominju se u Strategiji, ali potrebno je izvršiti njihovo usaglašavanje i konsolidaciju kriterija. Također treba uključiti kao mjeru i sveobuhvatnu procjenu potencijala za primjenu visokoefikasne kogeneracije i efikasnost daljinskog grijanja i hlađenja, te utvrđivanje konkretnih mjera i ulaganja – u skladu sa zahtjevima Direktive za energetsku efikasnost (EED). Rok je 30. novembra 2018.Segment Strategije, koji se odnosi na unapređenje energijske efikasnosti u transformaciji, prenosu i distribuciji energije, treba dopuniti zahtjevom iz EED-a za provođenje procjene potenci jala za p o v e ć a n j e e n e r g i j s k e e fi k a s n o s t i infrastrukture za gas i električnu energiju, posebno u vezi s prenosom (transportom), distribucijom, upravljanjem opterećenjem, interoperabilnošću te priključivanjem

dalekosežan efekat na otvaranje radnih mjesta u građevinskom sektoru (preduzeća koja izvode radove), industrijskom sektoru (preduzeća koja proizvode opremu i neophodne materijale) i uslužnom sektoru (preduzeća koja prate kvalitet usluga, izdaju različite građevinske certifikate, bave se marketingom i sl.). EEO sheme mogu doprinijeti razvoju bh. privrede, zbog čega se smatraju i razvojnim mehanizmom. Dodatno, troškovi implementacije EEO shema su znatno niži zbog postojeće infrastrukture distributera energije i/ili maloprodajnih kompanija za prodaju energije koje su obavezane strane.U Strategiji je također potrebno razraditi punu implementaciju Direktive 2010-31-EU u BiH, što će omogućiti značajne uštede, smanjene emisija i potrošnje energije u sektoru izgradnje. Upravo je ova Direktiva uvela u proces certificiranja, kako materijala tako i arhitektonskih objekata, dvije nove kategorije koje se ocjenjuju i ulaze u ukupnu ocjenu. Kao prvo, mjeri se ukupna potrošnja primarne energije koja je potrebna za svaki zasebni materijal ili element koji je ugrađen u objekat od momenta vađenja istog iz prirode, transporta, prerade, ugradnje do momenta korištenja. Druga kategorija je emisija CO koja se, također, sada mjeri u 2

toku prerade materi jala, ugradnje i 14

korištenja te recikliranja. Upravo ove dvije kategorije treba poštovati u kategorijama zelenih javnih nabavki.Da je građevinski sektor, odnosno građevinska industrija u najširem smislu, jednako veliki problem i za prvi dio definicije energijske efikasnosti, koji Strategija potencira, baš kao i za drugi, kojim se ovaj osvrt više bavi, jasno je i iz sljedećeg: građevinski sektor utječe u obimu od 50% na

potrošnju energije, a njegov utjecaj u smislu zagađenja je 43%. Dakle, vodeći se ovim podacima i opredjeljenjima Strategije, poput izrade baze podataka o stanju stambenog fonda, promocije i ekspanzije daljinskog grijanja i međusektorskih mjera, nameću se sljedeći neophodni koraci: izrada dugoročne strategije obnove, prelazak sa čvrstih goriva na biomasu i otpadnu toplinu iz industrijskih postrojenja (između ostalog), te kreiranje i otvaranje zelenih radnih mjesta. Ranije pomenuta jednostranost i odsustvo interdisciplinarnosti, koje se prepoznaje u analiziranom dokumentu proizilazi i iz činjenice da npr. saznanja sakupljena u ranijim istraživanjima i dokumentima, koje je izradio Green Council (kao i mnogi drugi ekspertski timovi iz ove oblasti), nisu prepoznata u Strategiji. Strategija ne spominje usklađivanje ili oslanjanje na stub Evropske energetske politike, SET Plan, usvojen 2007. godine, iz kojeg su proizašle i na koji su naslonjene mnoge inicijative i s t ra teg i je ko je p repozna ju znača j uključivanja građevinskog sektora (EII) okupljajući ključne organizacije za primjenu istraživanja (ERA), razvijajući zelenu infrastrukturu, bioekonomiju ili mjere za smanjenje otpada u ovom sektoru (SWD). Upravo se u ov im dokument ima i inicijativama nalaze rješenja koja je potrebno implementirati i u BiH kako bi sekundarni efekti navedeni na početku bili omogućeni. Ključni dokument čija se primjena Strategijom mora potencirati je Direktva EU 2010/31, koja se odnosi na energetske karakteristike zgrada i koja u t ječe na s t imu lac i ju p ro izvođača građevinske opreme da kroz inovacije i istraživanja prilagode svoje proizvode zahtjevima Direktive i doprinesu smanjenju

14 Sanela Klarić, (2015) „ODRŽIVO STANOVANJE, drvo, ovčja vuna, slama - izazovi i potencijali tradicionalnih prirodnih materijala“; Internacionalni BURCH Univerzitet, ISBN 978-9958-834-46-2; COBISS BH-ID 22439174


postrojenja za proizvodnju energi je (uključujući mikrogeneratore energije), te utvrđivanje konkretnih mjera i ulaganja imajući u vidu da je rok implementacije u EED-u septembar 2018. godine.Energetski intenzivne industrije (npr. industrija čelika, namjenska industrija, te TE) trebat će nastaviti s naporima za poboljšanje energijske efikasnosti. Takva se ulaganja općenito isplate u obliku smanjenih troškova energije. Novi sektori, imaju dodatni, dosad neiskorišteni potencijal za energijsku efikasnost, pa će smanjenje troškova direktno povoljno utjecati na javne budžete.Kako bi se u Bosni i Hercegovini podržalo postizanje ciljeva strategije EU-a za mobilnost s niskom razinom emisije i povećanje korištenja električne energije u saobraćaju, u okviru Direktive o energijskoj efikasnosti zgrada, potrebno je kroz strateški dokument zahtijevati ugradnju stanica za punjenje električnom energijom. S obzirom na postojeće zgrade, ta će se odredba primjenjivati od 2025. samo na komercijalne zgrade s više od 10 parkirnih mjesta. S obzirom na nove zgrade ili zgrade na kojima se izvodi opsežnija obnova, ta se će odredba primjenjivati na stambene zgrade s više od 10 parkirnih mjesta u obliku obaveze prethodnog postavljanja kabela i na komercijalne zgrade s više od 10 parkirnih mjesta u obliku obaveze ugradnje stanica za punjenje. Ovim bi Bosna i Hercegovina podržala paket koji sadržava i razvojnu strategiju EU-a za kooperativne intel igentne prometne sisteme radi povećanja efikasnosti prometa i promicanja digitalnih rješenja za mobilnost.Evropska komisija je odredila energijsku efikasnost i djelovanje povezano s klimom kao glavne pokretače u svojem prijedlogu za novi Evropski konsenzus o razvoju. Komisija

je predložila Evropski plan za vanjska ulaganja da bi se pružio integrirani finansijski paket za finansiranje ulaganja izvan EU-a. Plan bi uključivao Evropski fond za održivi razvoj; tehničku pomoć za razvoj održivih projekata i privlačenje ulagača; i niz programa razvojne tehničke pomoći u cilju poboljšanja ulaganja i političkih okruženja u p redmetn im zeml jama, a posebno unapređenja privatnih i javnih ulaganja u niskokarbonsku privredu što treba uključiti u strateški dokument.

Okvirnu energetsku strategiju BiH treba posmatrati kao polazni dokument koji u naknadnoj nadgradnji/razradi hitno treba harmonizirati s Energetskim i klimatskim politikama EU-a, što je i obaveza BiH prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om.Energetska strategija je ključni dokument za razvoj bilo koje države, iz tog razloga je u p r o c e s n e o p h o d n o u k l j u č i t i s v e zainteresirane strane, što nije bio slučaj, iako je MVTEO BiH dalo dokument u javnu r a s p r a v u n a w e b - s t r a n i c i www.mvteo.gov.ba, a što, ipak, ukazuje na manjak transparentnosti, dok zajedno s kratkim rokom za izradu ovako zahtjevnog dokumenta, sve ukazuje na manjak strateškog razmišljanja.Cjelokupna strategija ima konzervativan a ne razvojni karakter. Ekološki održivi strateški scenarij je u potpunosti izostavljen. Konkretni koraci u odnosu na sprečavanje klimatskih promjena nisu eksplicitno prisutni u Strategiji. Potrebno je ažurirati konkretne podatke o održivom razvoju i emisiji stakleničkih gasova. U daljoj razradi Strategije treba uključiti kriterij ambicije u odnosu na održivost razvoja pojedinih domena energetsk ih ak t ivnost i , upored iv s prioritetima primjenjenim u EU, i navedene akt ivnost i u kontekstu sprečavanja k l imatsk ih promjena, uz konkretan vremenski plan aktivnosti.Potrebno je da Strategija nedvosmisleno istakne imperativ poštovanja prioriteta Strategije EU-a (koje proističu iz pravnih

obaveza BiH u okviru Energetske zajednice) te da jasno prikaže utjecaj pojedinih scenarija na moguću devijaciju od EU prioriteta i značaj EU prioriteta kod izbora povoljnog scenarija Strategije energetskog razvoja BiH.Kao prioritet, komponenta održivog razvoja energetike u Strategiji donekle zaostaje iza pr inc ipa s igurnost i snabdi jevanja i dostupnosti (cijene) energije. Politika EU-a uglavnom nije zastupljena u dovoljnoj mjeri u definiciji scenarija. U principu izgleda da BiH nije naročito ambiciozno definirala prioritete suzbijanja emisije stakleničkih gasova – kao što je već navedeno niti „zeleni" scenarij ne eliminira u potpunosti upotrebu uglja u proizvodnji električne i toplotne energije. Ciljevi predloženih mjera u Strategiji treba da su definirani u domenu pet prioritetnih oblasti energetske politike: (1) efikasno korištenje resursa (u proizvodnji i l i eksploataciji), (2) sigurnost i pristupačnost energije, (3) efikasno korištenje energije, (4) energetska tranzicija (održiv razvoj) i odgovornost prema okolini, i (5) razvoj (reforme) institucionalnog i regulatornog okvira. Kroz ovu strukturu Strategija definira i upoređuje scenarije ili alternativne mjere politike, i definira skup strateških smjernica (preporuka).U poglavlju 1.3 Metodologija izrade Okvirne energetske strategije BiH je navedeno da ovaj dokument uključuje razvoj prva dva elementa životnog ciklusa strateškog planiranja: 1. Faza 1 – Dijagnostika i 2. Faza 2 – Izrada Okvirne energetske strategije BiH. Međutim, dokument za svaki od razmatranih sektora (elektroenergetski sektor, sektor uglja, obnovljivi izvori energije, sektor nafte i naftnih derivata, sektor gasa, toplinarstvo i energijska efikasnost) sadrži samo opis četiri scenarija

Zakljucci4.


postrojenja za proizvodnju energi je (uključujući mikrogeneratore energije), te utvrđivanje konkretnih mjera i ulaganja imajući u vidu da je rok implementacije u EED-u septembar 2018. godine.Energetski intenzivne industrije (npr. industrija čelika, namjenska industrija, te TE) trebat će nastaviti s naporima za poboljšanje energijske efikasnosti. Takva se ulaganja općenito isplate u obliku smanjenih troškova energije. Novi sektori, imaju dodatni, dosad neiskorišteni potencijal za energijsku efikasnost, pa će smanjenje troškova direktno povoljno utjecati na javne budžete.Kako bi se u Bosni i Hercegovini podržalo postizanje ciljeva strategije EU-a za mobilnost s niskom razinom emisije i povećanje korištenja električne energije u saobraćaju, u okviru Direktive o energijskoj efikasnosti zgrada, potrebno je kroz strateški dokument zahtijevati ugradnju stanica za punjenje električnom energijom. S obzirom na postojeće zgrade, ta će se odredba primjenjivati od 2025. samo na komercijalne zgrade s više od 10 parkirnih mjesta. S obzirom na nove zgrade ili zgrade na kojima se izvodi opsežnija obnova, ta se će odredba primjenjivati na stambene zgrade s više od 10 parkirnih mjesta u obliku obaveze prethodnog postavljanja kabela i na komercijalne zgrade s više od 10 parkirnih mjesta u obliku obaveze ugradnje stanica za punjenje. Ovim bi Bosna i Hercegovina podržala paket koji sadržava i razvojnu strategiju EU-a za kooperativne intel igentne prometne sisteme radi povećanja efikasnosti prometa i promicanja digitalnih rješenja za mobilnost.Evropska komisija je odredila energijsku efikasnost i djelovanje povezano s klimom kao glavne pokretače u svojem prijedlogu za novi Evropski konsenzus o razvoju. Komisija

je predložila Evropski plan za vanjska ulaganja da bi se pružio integrirani finansijski paket za finansiranje ulaganja izvan EU-a. Plan bi uključivao Evropski fond za održivi razvoj; tehničku pomoć za razvoj održivih projekata i privlačenje ulagača; i niz programa razvojne tehničke pomoći u cilju poboljšanja ulaganja i političkih okruženja u p redmetn im zeml jama, a posebno unapređenja privatnih i javnih ulaganja u niskokarbonsku privredu što treba uključiti u strateški dokument.

Okvirnu energetsku strategiju BiH treba posmatrati kao polazni dokument koji u naknadnoj nadgradnji/razradi hitno treba harmonizirati s Energetskim i klimatskim politikama EU-a, što je i obaveza BiH prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om.Energetska strategija je ključni dokument za razvoj bilo koje države, iz tog razloga je u p r o c e s n e o p h o d n o u k l j u č i t i s v e zainteresirane strane, što nije bio slučaj, iako je MVTEO BiH dalo dokument u javnu r a s p r a v u n a w e b - s t r a n i c i www.mvteo.gov.ba, a što, ipak, ukazuje na manjak transparentnosti, dok zajedno s kratkim rokom za izradu ovako zahtjevnog dokumenta, sve ukazuje na manjak strateškog razmišljanja.Cjelokupna strategija ima konzervativan a ne razvojni karakter. Ekološki održivi strateški scenarij je u potpunosti izostavljen. Konkretni koraci u odnosu na sprečavanje klimatskih promjena nisu eksplicitno prisutni u Strategiji. Potrebno je ažurirati konkretne podatke o održivom razvoju i emisiji stakleničkih gasova. U daljoj razradi Strategije treba uključiti kriterij ambicije u odnosu na održivost razvoja pojedinih domena energetsk ih ak t ivnost i , upored iv s prioritetima primjenjenim u EU, i navedene akt ivnost i u kontekstu sprečavanja k l imatsk ih promjena, uz konkretan vremenski plan aktivnosti.Potrebno je da Strategija nedvosmisleno istakne imperativ poštovanja prioriteta Strategije EU-a (koje proističu iz pravnih

obaveza BiH u okviru Energetske zajednice) te da jasno prikaže utjecaj pojedinih scenarija na moguću devijaciju od EU prioriteta i značaj EU prioriteta kod izbora povoljnog scenarija Strategije energetskog razvoja BiH.Kao prioritet, komponenta održivog razvoja energetike u Strategiji donekle zaostaje iza pr inc ipa s igurnost i snabdi jevanja i dostupnosti (cijene) energije. Politika EU-a uglavnom nije zastupljena u dovoljnoj mjeri u definiciji scenarija. U principu izgleda da BiH nije naročito ambiciozno definirala prioritete suzbijanja emisije stakleničkih gasova – kao što je već navedeno niti „zeleni" scenarij ne eliminira u potpunosti upotrebu uglja u proizvodnji električne i toplotne energije. Ciljevi predloženih mjera u Strategiji treba da su definirani u domenu pet prioritetnih oblasti energetske politike: (1) efikasno korištenje resursa (u proizvodnji i l i eksploataciji), (2) sigurnost i pristupačnost energije, (3) efikasno korištenje energije, (4) energetska tranzicija (održiv razvoj) i odgovornost prema okolini, i (5) razvoj (reforme) institucionalnog i regulatornog okvira. Kroz ovu strukturu Strategija definira i upoređuje scenarije ili alternativne mjere politike, i definira skup strateških smjernica (preporuka).U poglavlju 1.3 Metodologija izrade Okvirne energetske strategije BiH je navedeno da ovaj dokument uključuje razvoj prva dva elementa životnog ciklusa strateškog planiranja: 1. Faza 1 – Dijagnostika i 2. Faza 2 – Izrada Okvirne energetske strategije BiH. Međutim, dokument za svaki od razmatranih sektora (elektroenergetski sektor, sektor uglja, obnovljivi izvori energije, sektor nafte i naftnih derivata, sektor gasa, toplinarstvo i energijska efikasnost) sadrži samo opis četiri scenarija

Zakljucci4.


razvoja, bez jasnog opredjeljenja za određeni scenarij i željeno stanje na kraju vremenskog perioda obuhvaćenog ovom Strategijom, odnosno bez jasno definiranih kvalitativnih ciljeva što vodi neodrživošću. Potrebno je osmisliti i nove modele kolektivne i individualne proizvodnje elektr ične energi je te nove modele finanasiranja kroz energetske zadruge i javno-pr ivatna par tnerstva. U c i l ju iskorištavanja značajnih potenci jala obnovljih izvora energije (OIE) potrebno je usaglasiti postojeća rješenja u BiH oko podsticanja razvoja OIE-a s aktuelnim rješenjima u EU, koja su dala dobre rezultate (npr. uvođenje feed-premium tarife umjesto feed-in tarife, kao i mehanizma dodjeljivanja projekata na osnovu javnih tendera bez preferiranja tehnologija OIE). Također, potrebno je hitno otkloniti sve prepreke za aktiviranje mehanizma neto mjerenja (engl. net meetering) za male OIE-ove (prije svega PV).U EU energijska efikasnost je stavljena u središte energetske strategije. U Strategiji BiH energijska efikasnost nije postavljena kao neophodan integralni dio cjelokupne strategije i ključni segment energetskog tržišta i lanca vrijednosti svih razmatranih sektora (električna energija, nafta, gas) nego se posmatra izolovano, kroz poglavlje Energijske efikasnosti. Neophodno je povećanje energijske efikasnosti na odgovarajući način integrirati u strateški cilj cjelokupnog energetskog sektora BiH i sve strateške prioritete.Energijska efikasnost je interdisciplinarna oblast koja mora imati takav pristup. Zaštita okoliša kroz EE, zelena radna mjesta, zelene javne nabavke, najnoviji zahtjev EU-a vezan za tzv. nearly zero-energy buildings (NZEB), edukacija koja prati razvoj novih tehnologija, kao i građevinski sektor koji je

najveći potrošač, ali i zagađivač, nisu adekvatno obrađeni. EE podrazumijeva u svojoj definiciji kvalitet života i zdravlje što, također, nije spomenuto niti u jednoj rečenici. Pošto je nedvojbeno energijska efikasnost (EE) „no-regret-strategy" i za BiH, potrebno je hitno pristupiti izradi NEEAP-a za period pos l i je 2018. Također je pot rebno implementirati već usvojene zakone za energijsku efikasnost i visokoefikasnu kogeneraciju (u oba entiteta) donošenjem potrebnih podzakonskih akata i osnivanjem Agencije za energijsku efikasnost u BiH. Za BiH je jako važno da organizovano pristupi unaprjeđenju EE u industriji s fokusom na mala i srednja preduzeća, od kojih se očekuje da budu nosioci daljeg ekonomskog razvoja i zapošljavanja.Generalni je zaključak da je princip "supply management" više nego princip "demand management" korišten za izradu strategije, što znači da se manje pažnje posvetilo upravljanju potražnjom za energijom kroz snažnu promociju energijske efikasnosti, ESCO-u, itd. Tržište energije (električne energije, uglja, prirodnog gasa, naftnih derivata i toplotne energije) je dato uglavnom deskriptivno i bez detaljne ocjene utjecaja na ostvarenje postavljenih ciljeva. Potrebno je kod nekih energenata poboljšati detalje analize potencijala razvoja tržišnih odnosa, uloge tržišta u domenu snabdijevanja i utjecaja na c i jenu energ i je i us luga, mjera za poboljšanje likvidnosti i prioriteta integracije tržišta na regionalnom nivou.Vrlo ograničen akcent je dat na regionalno umrežavanja. Energetske strategije ne smiju biti posmatrane kao ostrva izolovana i bez utjecaja na regionalna zbivanja i obratno. Isto tako, BiH ne može kreirati Strategije a da ne uzme u obzir razvojne

trendove u susjednim državama.Razvoj tržišta električne energije u BiH i integracija elektroenergetskog sistema BiH u regionalno (a kasnije i u EU) tržište rezultirat će potpunom liberalizacijom elektroenergetskog sistema BiH. Ključna pos l jed ica ovog procesa je da će ekonomsku isplativost investicija u nove konvencionalne kapacitete (uglavnom u TE), čija energija će se plasirati na tržište, određivati kretanje ponude i potražnje u regionu i u EU. Uspostava berze električne energije dan unaprijed i tokom dana za Bosnu i Hercegovinu je od krucijalne važnosti, s obzirom na komparativne prednosti (tri elektroprivrede i TE Stanari) koje Bosna i Hercegovina posjeduje u odnosu na zemlje u okruženju, što pokazuje i školski primjer funkcioniranja balansnog tržišta koje je najbolje u regionu. U dostavljenim podacima za scenarije 1. i 2. u Strategiji ova činjenica nije adekvatno uvažavana. To ukazuje da kod ključnih (političkih i tržišnih) aktera još uvijek preovladava konvencionalna paradigma razvoja EES-a (razvoj EES-a s geografskim monopolom), u kojoj se utjecaj tržišta značajno podcjenjuje. U Strategiji se implicitno (definisanjem alternativnih scenarija 1.a i 2.a i posebno izborom scenarija 3. – blaže obnovljivog scenarija) pokušalo ukazati na izazove koji prate izgradnju novih TE na lokalni ugalj u tržišnom okruženju, a posebno na opasnost od ' ' nasukan ih ' ' i n ves t i c i j a . Zbog neuvažavanja kompleksnosti procesa zamjene TE-a na ugalj s OIE-om (posebno s obzirom na pravičnu socioekonomsku tranziciju regionâ koji zavise od rudarstva), k a o i n e d o v o l j n o a r g u m e n t o v a n e ekonomske prednosti scenarija 3. nad scenarijima 1. i 2., željeni cilj nije realizovan.Strateški dokument treba uskladiti s

obavezama definiranim u okviru Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama, vodeći se odlukama EU-a, koja je je već poduzela određene mjere za ukidanje subvencija za fosilna goriva, ali i druge znatne javne potpore za ugalj i druga goriva s visokim udjelom ugljika, što i dalje narušava energetsko tržište, stvara privrednu neefikasnost i sprječava ulaganja u prelaz na čistu energiju i inovacije. U Strategiji nema novih poslovnih modela ko j i b i unap r i j ed i l i konku ren tnos t termoelektrana (resursna efikasnost, back stop tehnologije, konglomerat, i td.). Energetske zadruge su jedan od načina da se ove inicijative podupru, a one se čak nikako ne spominju u Strategiji. Poglavlje Strategije posvećeno daljinskom grijanju koristi zastarjele i netačne podatke i ne odražava stvarno stanje. Prognoza potrošnje je izrađena korištenjem pojednostavljene metodologije bazirane na procijenjenom porastu BDP-a, nije izvršena segmentacija po tipovima potrošnje (niti po osnovnoj podjeli na „industrijsku" i „široku" potrošnju). Nije izvršena realna procjena korištenjem različitih scenarija. S obzirom da su sve kasnije analize, akcioni planovi i preporuke zasnovane na ovim baznim prognozama, od njihove tačnosti zavisi i realna ostvarljivost predloženih ciljeva, te mogu mnogo utjecati na analizu osjetl j ivosti i poboljšanje kvaliteta i primjenjivost dokumenta.U tom smislu, potrebno je izvršiti reviziju ovih parametara i uraditi novu, precizniju analizu kroz prognozu potrošnje po pojedinim sektorima (električna energija, gas, nafta i derivati, ugljen, toplotna energija) te analizu osetljivosti na promjenu glavnih faktora energetske politike (primjena obnovljivih izvora, energijska efikasnost, razvoj tržišta, gasifikacija i disperzija proizvodnje).


razvoja, bez jasnog opredjeljenja za određeni scenarij i željeno stanje na kraju vremenskog perioda obuhvaćenog ovom Strategijom, odnosno bez jasno definiranih kvalitativnih ciljeva što vodi neodrživošću. Potrebno je osmisliti i nove modele kolektivne i individualne proizvodnje elektr ične energi je te nove modele finanasiranja kroz energetske zadruge i javno-pr ivatna par tnerstva. U c i l ju iskorištavanja značajnih potenci jala obnovljih izvora energije (OIE) potrebno je usaglasiti postojeća rješenja u BiH oko podsticanja razvoja OIE-a s aktuelnim rješenjima u EU, koja su dala dobre rezultate (npr. uvođenje feed-premium tarife umjesto feed-in tarife, kao i mehanizma dodjeljivanja projekata na osnovu javnih tendera bez preferiranja tehnologija OIE). Također, potrebno je hitno otkloniti sve prepreke za aktiviranje mehanizma neto mjerenja (engl. net meetering) za male OIE-ove (prije svega PV).U EU energijska efikasnost je stavljena u središte energetske strategije. U Strategiji BiH energijska efikasnost nije postavljena kao neophodan integralni dio cjelokupne strategije i ključni segment energetskog tržišta i lanca vrijednosti svih razmatranih sektora (električna energija, nafta, gas) nego se posmatra izolovano, kroz poglavlje Energijske efikasnosti. Neophodno je povećanje energijske efikasnosti na odgovarajući način integrirati u strateški cilj cjelokupnog energetskog sektora BiH i sve strateške prioritete.Energijska efikasnost je interdisciplinarna oblast koja mora imati takav pristup. Zaštita okoliša kroz EE, zelena radna mjesta, zelene javne nabavke, najnoviji zahtjev EU-a vezan za tzv. nearly zero-energy buildings (NZEB), edukacija koja prati razvoj novih tehnologija, kao i građevinski sektor koji je

najveći potrošač, ali i zagađivač, nisu adekvatno obrađeni. EE podrazumijeva u svojoj definiciji kvalitet života i zdravlje što, također, nije spomenuto niti u jednoj rečenici. Pošto je nedvojbeno energijska efikasnost (EE) „no-regret-strategy" i za BiH, potrebno je hitno pristupiti izradi NEEAP-a za period pos l i je 2018. Također je pot rebno implementirati već usvojene zakone za energijsku efikasnost i visokoefikasnu kogeneraciju (u oba entiteta) donošenjem potrebnih podzakonskih akata i osnivanjem Agencije za energijsku efikasnost u BiH. Za BiH je jako važno da organizovano pristupi unaprjeđenju EE u industriji s fokusom na mala i srednja preduzeća, od kojih se očekuje da budu nosioci daljeg ekonomskog razvoja i zapošljavanja.Generalni je zaključak da je princip "supply management" više nego princip "demand management" korišten za izradu strategije, što znači da se manje pažnje posvetilo upravljanju potražnjom za energijom kroz snažnu promociju energijske efikasnosti, ESCO-u, itd. Tržište energije (električne energije, uglja, prirodnog gasa, naftnih derivata i toplotne energije) je dato uglavnom deskriptivno i bez detaljne ocjene utjecaja na ostvarenje postavljenih ciljeva. Potrebno je kod nekih energenata poboljšati detalje analize potencijala razvoja tržišnih odnosa, uloge tržišta u domenu snabdijevanja i utjecaja na c i jenu energ i je i us luga, mjera za poboljšanje likvidnosti i prioriteta integracije tržišta na regionalnom nivou.Vrlo ograničen akcent je dat na regionalno umrežavanja. Energetske strategije ne smiju biti posmatrane kao ostrva izolovana i bez utjecaja na regionalna zbivanja i obratno. Isto tako, BiH ne može kreirati Strategije a da ne uzme u obzir razvojne

trendove u susjednim državama.Razvoj tržišta električne energije u BiH i integracija elektroenergetskog sistema BiH u regionalno (a kasnije i u EU) tržište rezultirat će potpunom liberalizacijom elektroenergetskog sistema BiH. Ključna pos l jed ica ovog procesa je da će ekonomsku isplativost investicija u nove konvencionalne kapacitete (uglavnom u TE), čija energija će se plasirati na tržište, određivati kretanje ponude i potražnje u regionu i u EU. Uspostava berze električne energije dan unaprijed i tokom dana za Bosnu i Hercegovinu je od krucijalne važnosti, s obzirom na komparativne prednosti (tri elektroprivrede i TE Stanari) koje Bosna i Hercegovina posjeduje u odnosu na zemlje u okruženju, što pokazuje i školski primjer funkcioniranja balansnog tržišta koje je najbolje u regionu. U dostavljenim podacima za scenarije 1. i 2. u Strategiji ova činjenica nije adekvatno uvažavana. To ukazuje da kod ključnih (političkih i tržišnih) aktera još uvijek preovladava konvencionalna paradigma razvoja EES-a (razvoj EES-a s geografskim monopolom), u kojoj se utjecaj tržišta značajno podcjenjuje. U Strategiji se implicitno (definisanjem alternativnih scenarija 1.a i 2.a i posebno izborom scenarija 3. – blaže obnovljivog scenarija) pokušalo ukazati na izazove koji prate izgradnju novih TE na lokalni ugalj u tržišnom okruženju, a posebno na opasnost od ' ' nasukan ih ' ' i n ves t i c i j a . Zbog neuvažavanja kompleksnosti procesa zamjene TE-a na ugalj s OIE-om (posebno s obzirom na pravičnu socioekonomsku tranziciju regionâ koji zavise od rudarstva), k a o i n e d o v o l j n o a r g u m e n t o v a n e ekonomske prednosti scenarija 3. nad scenarijima 1. i 2., željeni cilj nije realizovan.Strateški dokument treba uskladiti s

obavezama definiranim u okviru Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama, vodeći se odlukama EU-a, koja je je već poduzela određene mjere za ukidanje subvencija za fosilna goriva, ali i druge znatne javne potpore za ugalj i druga goriva s visokim udjelom ugljika, što i dalje narušava energetsko tržište, stvara privrednu neefikasnost i sprječava ulaganja u prelaz na čistu energiju i inovacije. U Strategiji nema novih poslovnih modela ko j i b i unap r i j ed i l i konku ren tnos t termoelektrana (resursna efikasnost, back stop tehnologije, konglomerat, i td.). Energetske zadruge su jedan od načina da se ove inicijative podupru, a one se čak nikako ne spominju u Strategiji. Poglavlje Strategije posvećeno daljinskom grijanju koristi zastarjele i netačne podatke i ne odražava stvarno stanje. Prognoza potrošnje je izrađena korištenjem pojednostavljene metodologije bazirane na procijenjenom porastu BDP-a, nije izvršena segmentacija po tipovima potrošnje (niti po osnovnoj podjeli na „industrijsku" i „široku" potrošnju). Nije izvršena realna procjena korištenjem različitih scenarija. S obzirom da su sve kasnije analize, akcioni planovi i preporuke zasnovane na ovim baznim prognozama, od njihove tačnosti zavisi i realna ostvarljivost predloženih ciljeva, te mogu mnogo utjecati na analizu osjetl j ivosti i poboljšanje kvaliteta i primjenjivost dokumenta.U tom smislu, potrebno je izvršiti reviziju ovih parametara i uraditi novu, precizniju analizu kroz prognozu potrošnje po pojedinim sektorima (električna energija, gas, nafta i derivati, ugljen, toplotna energija) te analizu osetljivosti na promjenu glavnih faktora energetske politike (primjena obnovljivih izvora, energijska efikasnost, razvoj tržišta, gasifikacija i disperzija proizvodnje).


Strateški dokument mora uzeti u obzir smjernice iz Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta Evropske komisije iz maja 2015. Strategija treba da nudi okvir za usmjerenje na stvaranje odgovarajuće okoline i uvjeta za uvođenje naprednih digitalnih mreža i usluga u energetskom sektoru. Prijelaz na čistu energiju neće se dogoditi bez djelovanja više sudionika iz civilnog društva i na lokalnom i regionalnom nivou. E U i m a j e d i n s t v e n p o l o ž a j z a pojednostavljenje prijelaza na čistu energiju kroz sve sektore i nivoe upravljanja, što Bosna i Hercegovina mora slijediti. Stoga će biti važno da se gradovi, regije, preduzeća, socijalni partneri, univerziteti, istraživački centri i ostali sudionici uključe u izradu i provedbu strateškog dokumenta te drugih integriranih energetskih i kl imatskih planova. Regionalna saradnja između država članica Energetske zajednice i susjedstva pomoći će da Bosna i Hercegovina ispuni energetske i klimatske ciljeve na efikasan i isplativ način. Zakonodavnim prijedlozima iz ovog paketa kroz članstvo u Energetskoj zajednici olakšat će se regionalna saradnja. Energetsko siromaštvo velik je izazov u BiH, a njegov su uzroci niski prihodi i energijski neefikasno stanovanje. Potrebno je utvrditi novi pristup zaštiti ranjivih potrošača, koji obuhvaća i pomaganje potrošačima da smanje troškove energije za potrošače podupirući ulaganja u energijsku efikasnost i potrebno je dati smjernice da se dio mjera za energijsku efikasnost provodi kao prioritet u kućanstvima koja su pogođena energijskim siromaštvom ili u socijalnom smještaju. Nadalje, kroz dokument je potrebno da se dâ pravac i prijedlog za određene proceduralne mjere zaštite prije isključenja potrošača iz mreže.

Potencijale biomase (postojeći šumski otpad, biomasa iz urbanog smeća, organske indust r i je , po l jopr ivreda, s t ra teška rekultivacija samoniklih šuma, kao i plantažna proizvodnja) treba dodatno istražiti. Svakako da je potrebno u dokument unijeti inicijativu za plansko pošumljavanje u BiH.BiH treba da aktivno učestvuje u radu UNFCCC-a COP-a u cilju pregovora oko definiranja inoviranih NDC-a za period poslije 2020. Jasno je da je BiH dostavila nedovoljno ambiciozne ciljeve (čak u poređenju i sa zemljama regiona). Nakon usvajanja inoviranih ciljeva smanjenja GHG emisija treba pristupiti izradi strategije niskoemisionog/niskokarbonskog razvoja BiH, koja će biti u skladu s obavezujućim ciljevima iz Pariskog sporazuma. Ovo će predstavljati osnovu za doradu/razradu Okvirne energetske strategije BiH i entiteta. Na kraju, vizija razvoja energetskog sektora u Bosni i Hercegovini, uključujući i tranziciju sektora ka dekarbonizaciji mora se osmisliti kao održiva energetska politika, koja uključuje aspekte klime, ekonomije i ekologije, gdje su kao ključni nosioci reforme pojavl ju ju univerzi tet i i akademska zajednica u Bosni i Hercegovini koji, zajedno, moraju nositi razvoj energetskog sektora, uključujući i samu njegovu tranziciju. Za Bosnu i Hercegovinu to mora biti izazov za kreiranje novog obrazovnog sistema, naučne i energetske politike. Puno je toga navedeno u ovom zaključku, jer energetska strategija integrira veliki broj polja koji imaju veliki utjecaj na klimatske promjene. Najvažni j i c i l j strateškog planiranja u BiH mora biti građanin, njegova sigurnost, održivost, zapošl javanje, zadovoljstvo, kvalitet života i posebno zdravlje svih generacija.

Okvirna energetska strategija Bosne i Hercegovine do 2035. godine – Finalni nacrt2020 Energy Strategy EU 2030 Energy Strategy EU 2050 Energy Strategy EUSporazum o stabilizaciji i pridruživanjuUgovor o uspostavi Energetske zajednice ("Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori", broj 09/06) Acquis o električnoj energijiAcquis o gasuAcquis o sigurnosti snabdijevanja Acquis o zaštiti okolišaAcquis o konkurencijiAcquis o obnovljivim izvorimaAcquis o energijskoj efikasnostiAcquis o naftiAcquis o statisticiAcquis o infrastrukturi

Literatura5.


Strateški dokument mora uzeti u obzir smjernice iz Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta Evropske komisije iz maja 2015. Strategija treba da nudi okvir za usmjerenje na stvaranje odgovarajuće okoline i uvjeta za uvođenje naprednih digitalnih mreža i usluga u energetskom sektoru. Prijelaz na čistu energiju neće se dogoditi bez djelovanja više sudionika iz civilnog društva i na lokalnom i regionalnom nivou. E U i m a j e d i n s t v e n p o l o ž a j z a pojednostavljenje prijelaza na čistu energiju kroz sve sektore i nivoe upravljanja, što Bosna i Hercegovina mora slijediti. Stoga će biti važno da se gradovi, regije, preduzeća, socijalni partneri, univerziteti, istraživački centri i ostali sudionici uključe u izradu i provedbu strateškog dokumenta te drugih integriranih energetskih i kl imatskih planova. Regionalna saradnja između država članica Energetske zajednice i susjedstva pomoći će da Bosna i Hercegovina ispuni energetske i klimatske ciljeve na efikasan i isplativ način. Zakonodavnim prijedlozima iz ovog paketa kroz članstvo u Energetskoj zajednici olakšat će se regionalna saradnja. Energetsko siromaštvo velik je izazov u BiH, a njegov su uzroci niski prihodi i energijski neefikasno stanovanje. Potrebno je utvrditi novi pristup zaštiti ranjivih potrošača, koji obuhvaća i pomaganje potrošačima da smanje troškove energije za potrošače podupirući ulaganja u energijsku efikasnost i potrebno je dati smjernice da se dio mjera za energijsku efikasnost provodi kao prioritet u kućanstvima koja su pogođena energijskim siromaštvom ili u socijalnom smještaju. Nadalje, kroz dokument je potrebno da se dâ pravac i prijedlog za određene proceduralne mjere zaštite prije isključenja potrošača iz mreže.

Potencijale biomase (postojeći šumski otpad, biomasa iz urbanog smeća, organske indust r i je , po l jopr ivreda, s t ra teška rekultivacija samoniklih šuma, kao i plantažna proizvodnja) treba dodatno istražiti. Svakako da je potrebno u dokument unijeti inicijativu za plansko pošumljavanje u BiH.BiH treba da aktivno učestvuje u radu UNFCCC-a COP-a u cilju pregovora oko definiranja inoviranih NDC-a za period poslije 2020. Jasno je da je BiH dostavila nedovoljno ambiciozne ciljeve (čak u poređenju i sa zemljama regiona). Nakon usvajanja inoviranih ciljeva smanjenja GHG emisija treba pristupiti izradi strategije niskoemisionog/niskokarbonskog razvoja BiH, koja će biti u skladu s obavezujućim ciljevima iz Pariskog sporazuma. Ovo će predstavljati osnovu za doradu/razradu Okvirne energetske strategije BiH i entiteta. Na kraju, vizija razvoja energetskog sektora u Bosni i Hercegovini, uključujući i tranziciju sektora ka dekarbonizaciji mora se osmisliti kao održiva energetska politika, koja uključuje aspekte klime, ekonomije i ekologije, gdje su kao ključni nosioci reforme pojavl ju ju univerzi tet i i akademska zajednica u Bosni i Hercegovini koji, zajedno, moraju nositi razvoj energetskog sektora, uključujući i samu njegovu tranziciju. Za Bosnu i Hercegovinu to mora biti izazov za kreiranje novog obrazovnog sistema, naučne i energetske politike. Puno je toga navedeno u ovom zaključku, jer energetska strategija integrira veliki broj polja koji imaju veliki utjecaj na klimatske promjene. Najvažni j i c i l j strateškog planiranja u BiH mora biti građanin, njegova sigurnost, održivost, zapošl javanje, zadovoljstvo, kvalitet života i posebno zdravlje svih generacija.

Okvirna energetska strategija Bosne i Hercegovine do 2035. godine – Finalni nacrt2020 Energy Strategy EU 2030 Energy Strategy EU 2050 Energy Strategy EUSporazum o stabilizaciji i pridruživanjuUgovor o uspostavi Energetske zajednice ("Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori", broj 09/06) Acquis o električnoj energijiAcquis o gasuAcquis o sigurnosti snabdijevanja Acquis o zaštiti okolišaAcquis o konkurencijiAcquis o obnovljivim izvorimaAcquis o energijskoj efikasnostiAcquis o naftiAcquis o statisticiAcquis o infrastrukturi

Literatura5.


ACCA - Sporazuma o ocjeni usklađenosti i prihvaćanju industrijskih proizvodaAPEE BiH - Akcioni plan energijske efikasnosti Bosne i HercegovineAPEE RS – Akcioni plan energijske efikasnosti Republike SrpskeBAU – "Business as usual"BD – Brčko distriktBiH – Bosna i HercegovinaCAG - Climate Action GroupCOP – Konferencija stranakaEE – Energijska efikasnostEEAPF – Akcioni plan za energijsku efikasnost u Federaciji BiHEED - Direktiv za energetsku efikasnostEES - Elektroenergetski sistemEEO – Energy efficiency opportunitiesEII – European Industry InitiativesENTSOG – The European Network of Transmission System Operators for GasESCO - Energy Service CompanyERA – Evropsko istraživačko područjeEU – Evropska unijaFBiH – Federacija Bosne i HercegovineGHG-MMK - Greenhouse Gas Monitoring Mechanism RegulationHE - HidroelektranaIED -Directive 2010/75/EU on industrial emissionINDC - Namjeravane aktivnosti ublažavanja klimatskih promjenaIPA - Instrument pretpristupne pomoći JP – Javno preduzećeJPP - Javno-privatno partnerstvoMtoe -milion tona ekvivalentne nafteMVTEO BiH – Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i HercegovineMW - MegavatiNDC – Utvrđeni nacionalni doprinosNEEAP – Nacionalni akcioni plan za energijsku efikasnostNERP - Nacionalni plan za smanjenje emisijaNOSBiH - Nezavisni operator sistema u Bosni i HercegoviniNpr. - NaprimjerNREAP – Nacionalni akcioni plan za obnovljive izvore energijeNZEB - Nearly zero-energy buildings

OIE – Obnovljivi izvori energijeOEE - model obligacione šeme energetetske efikasnostiPJ - PetajoulePV - Photovoltaics ROE – Povrat na kapitalRS – Republika SrpskaSWD - mjere za smanjenje otpadaTE - TermoelektranaTWh - TeravatsatUNFCCC - Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klimeWB6 – Šest zemalja Zapadnog BalkanaWBIF – Investicioni okvir za Zapadni Balkan

Analizu uradio time IgG SOCIJALDEMOKRATIAnalizi doprinjeli: Azrudin Husika, Sanela Klarić, Mirza Kušljugić, Damir Miljević, Adisa Omeragić Arapović, Nasiha Pozder

Skracenice5.


ACCA - Sporazuma o ocjeni usklađenosti i prihvaćanju industrijskih proizvodaAPEE BiH - Akcioni plan energijske efikasnosti Bosne i HercegovineAPEE RS – Akcioni plan energijske efikasnosti Republike SrpskeBAU – "Business as usual"BD – Brčko distriktBiH – Bosna i HercegovinaCAG - Climate Action GroupCOP – Konferencija stranakaEE – Energijska efikasnostEEAPF – Akcioni plan za energijsku efikasnost u Federaciji BiHEED - Direktiv za energetsku efikasnostEES - Elektroenergetski sistemEEO – Energy efficiency opportunitiesEII – European Industry InitiativesENTSOG – The European Network of Transmission System Operators for GasESCO - Energy Service CompanyERA – Evropsko istraživačko područjeEU – Evropska unijaFBiH – Federacija Bosne i HercegovineGHG-MMK - Greenhouse Gas Monitoring Mechanism RegulationHE - HidroelektranaIED -Directive 2010/75/EU on industrial emissionINDC - Namjeravane aktivnosti ublažavanja klimatskih promjenaIPA - Instrument pretpristupne pomoći JP – Javno preduzećeJPP - Javno-privatno partnerstvoMtoe -milion tona ekvivalentne nafteMVTEO BiH – Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i HercegovineMW - MegavatiNDC – Utvrđeni nacionalni doprinosNEEAP – Nacionalni akcioni plan za energijsku efikasnostNERP - Nacionalni plan za smanjenje emisijaNOSBiH - Nezavisni operator sistema u Bosni i HercegoviniNpr. - NaprimjerNREAP – Nacionalni akcioni plan za obnovljive izvore energijeNZEB - Nearly zero-energy buildings

OIE – Obnovljivi izvori energijeOEE - model obligacione šeme energetetske efikasnostiPJ - PetajoulePV - Photovoltaics ROE – Povrat na kapitalRS – Republika SrpskaSWD - mjere za smanjenje otpadaTE - TermoelektranaTWh - TeravatsatUNFCCC - Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klimeWB6 – Šest zemalja Zapadnog BalkanaWBIF – Investicioni okvir za Zapadni Balkan

Analizu uradio time IgG SOCIJALDEMOKRATIAnalizi doprinjeli: Azrudin Husika, Sanela Klarić, Mirza Kušljugić, Damir Miljević, Adisa Omeragić Arapović, Nasiha Pozder

Skracenice5.

za ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine …green-council.org/publik/Analiza_okvirne_energetske...procesi (6%) i otpad (5%). U energetskom sektoru, pored proizvodnje i distribucije

Documents