Sedmi svitak star je gotovo etiri tisue godina. Izblijedjela
ostavtina onkraj grobnice, no u njemu se krije klju bajoslovnog
blaga iz gotovo zaboravljenog vremena Duraid al Simmu i njegova
prelijepa ena Rovan, polu-Egipanka, poluEngleskinja, prvi su uli u
grobnicu kraljice Lostris gdje naoe svitak na kojem je Taita
zabiljeila grob faraona Mamosea s njegovim golemim bogatstvom. No
tada poinje borba koja vodi du Nila pa sve do etiopskih visoravni,
jer neke ljude nita ne moe zaustaviti da se doepaju Sedmog
svitka1
Sumrak se dovukao iz pustinje i obojio dine crvenilom. Poput
debelog barunastog ogrtaa priguio je sve zvukove pa je veer bila
mirna i tiha. Sa sljemena dine promatrali su oazu i skupine malih
sela koja su je okruivala. Palme datulja nadvisivale su sve bijele
zgrade ravnih krovova, osim islamske damije i kranske koptske
crkve. Te utvrde vjera nalazile su jedna nasuprot drugoj odijeljene
jezerom. Vode jezera bile su tamne. U blizinu njegovih obala
obraslih trskom obruilo se jato brzokrilih pataka i spustilo na
njega uz mali pljusak. Mukarac i ena su bili par suprotnosti. On je
bio visok, iako pomalo pogrbljen, a u kosi u kojoj se primjeivalo
sve vie srebrnih pramenova hvatali su mu se zadnji odsjaji sunevih
zraka. Ona je bila mlada, u ranim tridesetim, vitka, iva i sva je
treperila. Kosa joj je bila gusta i kovrava, sada obuzdana konom
trakom na potiljku. Vrijeme je za povratak. Alija e nas ekati.
Osmjehnuo joj se s naklonou. Bila mu je druga ena. Kad mu je prva
ena umrla, mislio je da je sa sobom odnijela svu sunevu svjetlost.
Nije oekivao ovo posljednje razdoblje sree u svom ivotu. Sad je
imao nju i svoj posao. Bio je sretan i zadovoljan ovjek. Ona se
iznenada otrgla od njega i povukavi traku jednim potezom oslobodila
kosu. Rastresla ju je, gustu i tamnu, nasmijeivi se. Bio je to
ugodan zvuk. Zatim je pojurila niz strmu sklisku padinu dine dok
joj je dugaka suknja vijorila oko nogu. Noge su joj bile lijepo
oblikovane i preplanule. Uspjela je odrati ravnoteu do pola puta
niz dinu, a onda ju je gravitacija svladala i zapoela se kotrljati.
On joj se s vrha popustljivo osmjehivao. U pojedinim trenucima
ponaala se poput djeteta. U drugima bi, opet, bila ozbiljna i
dostojanstvena ena. Nije bio siguran koja mu se vie svia, ali ju je
uvijek jednako volio bez obzira u kojem je raspoloenju bila.
Zaustavila se u podnoju dine, sjela i, dalje se smijui, otresala
pijesak iz kose. Ti si na redu! doviknula mu je. On staloeno krene
za njom i kreui se s nekom ukoenou poodmaklog doba zadrao je
ravnoteu sve do dna. Podigao ju je na noge. Nije je poljubio, iako
je bio u velikom iskuenju. Arapi nemaju obiaj javno pokazivati
osjeaje, ak ni prema vlastitoj eni. Poravnala je odjeu i ponovno
povezala kosu prije nego su se uputili prema selu. Zaobili su polja
trske u oazi, preavi preko klimavih mostia koji su premotavali
kanale za navodnjavanje. U prolazu su ga seljani koji su2
se vraali s polja pozdravljali s dubokim potovanjem. Salaam
aleikum, doktari! Neka je mir uz tebe, doktore. Cijenili su sve
obrazovane ljude, ali njega posebno zbog ljubaznosti s kojom je
postupao s njima i njihovim obiteljima tijekom svih ovih godina.
Mnogi od njih radili su i za njegovog oca prije nego su poeli
raditi za njega, nimalo nije bilo vano to su veina njih bili
muslimani, a on kranin. Kad su stigli do vile doekala ih je Alija,
njihova stara domaica, namrgoeno ih pozdravivi mrmljanjem. Kasnite.
Uvijek kasnite. Zato se ne drite nekog reda kao ostali pristojan
svijet? Morate misliti na svoj poloaj. Bakice, uvijek si u pravu,
njeno ju je bockao, to bismo mi bez tebe? Udaljila se i dalje se
mrtei kako bi prikrila svoju ljubav i brigu za njega. Svoj
jednostavan obrok jeli su na terasi datulje, masline, kruh bez
kvasca i kozji svjei sir. Bio je ve mrak kad su zavrili, a zvijezde
nad pustinjom bile su sjajne poput plamena svijea. Rovan, cvijete
moj. Posegnuo je preko stola i dodirnuo joj ruku. Vrijeme je za
rad. Ustao je od stola i krenuo ispred nje prema svojoj radnoj sobi
ija su otvorena vrata vodila na terasu. Rovan Al Simma se uputi
ravno prema visokom elinom sefu uz suprotni zid i zapone okretati
kombinaciju brojeva. Sefu nije bilo mjesto u ovoj sobi meu svim tim
starim knjigama i svicima, meu drevnim kipovima, artefaktima i
predmetima iz grobova koji su predstavljali ivotnu zbirku. Kad su
se teka elina vrata otvorila, Rovan se na trenutak odmakne. Uvijek
bi osjetila trnce strahopotovanja kad bi pogledala tu relikviju
vjekova, ak i onda kad bi ga ponovno otvorila ve nakon nekog
kratkog vremena. Sedmi svitak, proaptala je i dotakla ga. Bio je
star gotovo etiri tisue godina, a napisao ga je genij kojem
povijest nije znala premca, ovjek koji je prah ve sve ove milenije,
ali kojeg je upoznala i potovala jednako kao i svoga mua. Njegove
su rijei bile vjene i one su joj se razgovijetno obraale s one
strane groba, s rajskih polja, iz prisustva velikog trojstva,
Ozirisa, Isisa i Horusa, u koje je tako privreno vjerovao. Isto
toliko privreno kao to je i ona vjerovala u jedno drugo, novije
trojstvo. Odnijela je svitak do dugakog stola za kojim je njezin mu
ve prionuo na posao. Podigao je pogled kad je svitak poloila na
stol ispred njega i na trenutak je u njegovim oima opazila isto ono
mistino raspoloenje koje je i nju obuzelo. Uvijek je elio svitak na
stolu, ak i onda kad mu zapravo nije trebao. Imao je njegove
fotografije i mikrofilm. Kao da mu je bila potrebna nevidljiva
prisutnost drevnog autora dok je prouavao njegove tekstove. Zatim,
odbacivi to raspoloenje, ponovno postane3
ravnoduni znanstvenik. Tvoje oi su bolje od mojih, cvijetu moj,
ree on. to misli o ovome znaku? Ona se nagne preko njegovog ramena
i zapone prouavati hijeroglife na fotografiji svitka koje joj je
pokazao. Trenutak je razmiljala o tom znaku prije nego je od
Duraida uzela povealo i ponovno ga pogledala kroz njega. ini mi se
da je Taita ubacio jo jedan kriptogram koji je sam smislio da bi
nas zbunio. Govorila je o drevnom autoru kao o nekom dragom
prijatelju koji ponekad zna i te kako razljutiti ovjeka, koji je
iv, koji die i koji se poigrava s njima. Onda emo to morati
odgonetnuti, odgovorio je Duraid s oiglednim oduevljenjem. Volio je
drevne igre. Bio je to njegov ivotni poziv. Njih je dvoje nastavilo
s poslom u hladu noi. To je bilo vrijeme kad su najbolje radili.
Ponekad su govorili arapski, a ponekad engleski; za njih su ta dva
jezika bila kao jedan. Manje su koristili francuski, njihov trei
zajedniki jezik. Oboje su stekli obrazovanje na sveuilitima u
Engleskoj i SAD, tako daleko od ovog ovdje njihovog Egipta. Rovan
je voljela izraz ovaj ovdje Egipat koji je Taita tako esto koristio
u svicima. U mnogim stvarima je osjeala udnu naklonjenost prema tom
drevnom Egipaninu. Konano, bila je njegov izravni potomak. Bila je
egipatski kopt, a ne iz arapske linije koja je tek nedavno osvojila
Egipat prije manje od etrnaest vjekova. Arapi su bili pridolice u
njenom ovom ovdje Egiptu, a njena je krvna linija vodila porijeklo
iz vremena faraona i velikih piramida. U deset sati Rovan je
skuhala kavu na pei na ugljen koju im je Alija potpalila prije nego
se vratila svojoj obitelji u selo. Pili su slatki, jaki napitak iz
tankih alica do polovice ispunjenih gustim talogom. Dok su je
pijuckali, razgovarali su poput starih prijatelja. Za Rovan je
njihov odnos bio upravo to, stari prijatelji. Znala je Duraida jo
iz vremena kad se vratila iz Engleske s doktoratom iz arheologije i
dobila posao u Odjelu za antikvitete kojeg je on bio upravitelj.
Bila mu je suradnik kad je otvorio grobnicu u Dolini Velikana,
grobnicu kraljice Lostris, grobnicu koja je datirala iz oko 1780.
godine prije nae ere. Razoarali su se kad su otkrili da je grobnica
opljakana u davnim vremenima i sva njena blaga pokradena. Ostali su
samo velianstveni murali koji su prekrivali zidove i strop
grobnice. Ona je, fotografirajui murale, radila na zidu iza ploe na
kojoj je neko stajao sarkofag, kad je otpao komad buke otkrivi u
nii deset upova. U svakom od njih nalazio se po svitak papirusa.
Sve njih je ispisao i tamo pohranio Taita, kraljiin rob. Od toga
trenutka njihovi ivoti kao da su se vrtjeli oko tih komadia
papirusa. Iako su pretrpjeli neka oteenja i nagrizao ih zub
vremena,4
uglavnom su zadivljujue netaknuti preivjeli tih gotovo etiri
tisue godina. Kakvu su samo predivnu pripovijest sadravali,
pripovijest o narodu kojeg je napao jai neprijatelj, opremljen
konjima i kolima koji su Egipanima toga vremena jo bili nepoznati.
Razbijeni od horda Hiksa, ljudi s Nila bili su prisiljeni na
izbjeglitvo. Predvoeni svojom kraljicom Lostris od grobnice,
slijedili su veliku rijeku na jug gotovo do njenog izvora izmeu
vrletnih planina etiopskog gorja. Ovdje, u tim odbojnim planinama,
Lostris je sahranila mumificirano tijelo svoga mua, faraona
Mamosea, koji je stradao u borbi protiv Hiksa. Dugo nakon toga
kraljica Lostris povela je svoj narod natrag na sjever, u ovaj
ovdje Egipat. Opremljeni sada vlastitim konjima i kolima i
izrastavi u afrikoj divljini u prekaljene borce, sjurili su se
poput oluje natrag niz brzake velike rijeke da jo jednom izazovu
osvajae Hikse i pobijedivi ih povrate dvostruku krunu gornjeg i
donjeg Egipta. Bila je to pria koja je godila cijelom njenom biu i
kojom se oduevljavala dok su odgonetavali svaki hijeroglif kojeg je
taj stari rob ispisao na papirusima. Utroili su sve te godine,
radei nou u vili u oazi nakon to bi zavrili dnevni rutinski posao u
muzeju u Kairu, i na kraju je deset svitaka bilo deifrirano svi
osim sedmog svitka. Taj je predstavljao enigmu njega je autor zavio
u slojeve teko razumljivih skraenica i tako nedokuivih aluzija da
tijekom cijelog ovog vremena nisu uspjeli uhvatiti bit. Pojedini
simboli koje je koristio nisu se javljali ni u jednom od tisue
tekstova koje su prouili tijekom zajednikog rada. Bilo im je jasno
da je Taitina namjera bila sprijeiti shvaanje tih svitaka svima
drugima osim njegovoj voljenoj kraljici. Oni su predstavljali
njegov zadnji dar njoj, dar kojeg e ona ponijeti sa sobom u grob.
Morali su udruiti snage i iskoristiti svu svoju matu i genijalnost,
ali na kraju su ipak uspjeli posao privesti gotovo do kraja. I
dalje je bilo mNogo praznina u prijevodu i mNogo dijelova gdje ba
nisu bili sigurni jesu li ili nisu uhvatili pravo znaenje, ali ipak
su tako sloili kostur rukopisa da su bili u stanju razabrati obrise
stvorenja koje je predstavljao. Duraid je pijuckao kavu i vrtio
glavom kako je to esto i ranije radio. Bojim se, ree on.
Odgovornosti, to uiniti s ovim spoznajama koje smo nakupili. Padnu
li u krive ruke. Pijuckao je i uzdisao prije nego je ponovno
progovorio. ak i ako ga predamo pravim ljudima, hoe li povjerovati
da je ovaj materijal star gotovo etiri tisue godina? Zato moramo
druge uvlaiti u ovo?, upita Rovan s odreenom srditosti. Zato ne
uinimo sami sve to je potrebno? U ovakvim su trenucima razlike
izmeu njih bile5
najizraenije. On je bio oprezan, to dolazi s godinama, dok je
ona bila mladenaki neobuzdana. Ne shvaa, primijeti on. Uvijek ju je
ivciralo kad bi joj to rekao, kad se odnosio prema njoj kao to se
Arapi odnose prema svojim enama u potpuno mukom svijetu. Ona je
poznavala i drukiji svijet u kojem su ene imale zahtjeve i u kojem
im se priznavalo pravo jednakosti s mukarcima. Bila je uhvaena
izmeu ta dva svijeta, zapadnjakog i arapskog svijeta. Rovanina
majka bila je Engleskinja koja je radila u britanskom
veleposlanstvu u Kairu u tekim vremenima poslije II. svjetskog
rata. Upoznala je i udala se za Rovaninog oca, mladog egipatskog
asnika u stoeru bojnika Nasera. Bila je to nevjerojatna veza koja
nije izdrala do Rovaninih petnaestih godina. Njena se majka za
Rovanino roenje eljela vratiti u Englesku, u svoj rodni grad York.
eljela je da njeno dijete ima englesko dravljanstvo. Nakon rastave
roditelja. Rovan se na majino nagovaranje vratila natrag u Englesku
na kolovanje, ali je sve svoje odmore provodila s ocem u Kairu.
Otac je vrtoglavo napredovao u karijeri i na kraju je dogurao do
ministra u Mubarakovoj vladi. Zahvaljujui svojoj ljubavi prema
njemu smatrala se vie Egipankom nego Engleskinjom. Otac je ugovorio
njen brak sa Duraidom Al Simom. To je bilo zadnje to je uinio za
nju prije svoje smrti. U to vrijeme je znala da on umire i nije ga
imala srca odbiti. Njeno suvremeno obrazovanje koje je stekla
tjeralo ju je na otpor njegovoj staromodnoj koptskoj tradiciji
ugovorenih brakova, ali njen odgoj, obitelj i Crkva bili su protiv
nje. Pokorila se. Brak s Duraidom nije ispao tako nepodnoljiv kako
se ona pribojavala. Mogao je ak biti vrlo ugodan i zadovoljavajui
da prije nije iskusila romantinu ljubav. No, tu vezu s Davidom je
imala jo dok je bila na fakultetu. Uvukao ju je u mete, u
nepromiljeni delirij, i na kraju je ostavio slomljena srca oenivi
se plavokosom Engleskinjom koja je bila po volji njegovim
roditeljima. Potovala je Duraida i sviao joj se, ali je ponekad nou
i dalje izgarala za vrstim i mladim tijelom na sebi, tijelom poput
njenog vlastitog. Duraid je i dalje govorio, no ona ga nije sluala.
Ponovno mu posveti svu svoju panju. Opet sam razgovarao s
ministrom, ali mislim da mi ne vjeruje. Mislim da ga je Nahoot
uvjerio da sam malo aknut. Tuno se osmjehnuo. Nahoot Guddabi bio je
njegov ambiciozni zamjenik s dobrim vezama. U svakom sluaju
ministar kae da nema raspoloivih vladinih fondova i da u morati
zatraiti vanjsku financijsku pomo. I tako sam ponovno pregledao
popis moguih sponzora i sveo ga na etvoricu. Tu je i Muzej Qetty,
razumije6
se, ali nikad nisam volio raditi s velikom bezlinom
institucijom. Vie volim biti odgovoran jednom jedinom ovjeku. Na
taj nain je uvijek lake donositi odluke. Sve joj je ovo ve bilo
dobro poznato, no ipak ga je pozorno sluala. Zatim je tu Merr von
Schiller. On ima novac i zanima ga ova stvar, ali ga ne poznajem
dovoljno dobro da bih mu u potpunosti mogao vjerovati. Zastao je i
Rovan je, esto sluajui ta razmiljanja, ve mogla naslutiti to
slijedi. to je s onim Amerikancem? On je poznati kolekcionar,
preduhitrila ga je. S Peterom Walshom je teko raditi. Njegova
strast za gomilanjem ini ga beskrupuloznim. Pomalo me plai. Tko nam
onda preostaje? upita ona. Nije joj odgovorio jer su oboje znali
odgovor. Umjesto odgovora, ponovno se posvetio materijalu
razbacanom po stolu. Izgleda tako nevino, tako zemaljski. Stari
svitak papirusa, nekoliko fotografija i biljenica, ispis iz
kompjutora. Teko je povjerovati koliko bi sve to moglo postati
opasno dospije li u pogrene ruke. Ponovno je uzdahnuo. Moglo bi se
ak rei da je opasno po ivot. A onda se nasmijao. Poinjem
fantazirati. Moda je to zbog ovog kasnog sata. No, hoemo li
nastaviti posao? O tim ostalim stvarima brinut emo kad razrijeimo
sve te zagonetke koje nam je postavio ovaj stari lupe Taita i
zavrimo prijevod. Podigao je fotografiju s vrha gomile ispred sebe.
Bio je to izvadak iz sredinjeg dijela svitka. Nije nas mogla snai
vea nesrea od tog oteenja papirusa ba na ovome dijelu. Dohvatio je
naoale za itanje i stavio ih na nos prije nego je poeo itati na
glas. Treba prevaliti mNogo stuba na stubitu koje vodi do Tapinog
prebivalita. Uz mNogo muke i truda stigli smo do druge stube i
nismo nastavili dalje, jer je upravo tu princ imao boansko
privienje. U snu ga je otac, mrtvi bog faraon, posjetio i
zapovjedio mu: Daleko sam putovao i umorio sam se. Ovdje u poivati
za svu vjenost. Duraid je skinuo naoale i pogledao u Rovan. Druga
stuba, To je naposljetku precizan opis, barem jednom. Taita ovdje
nije okoliao kao obino. Vratimo se satelitskim fotografijama,
predloi Rovan i povue sjajni list prema sebi. Duraid zaobie stol
kako bi stao iza nje. Meni se ini sasvim loginim da je prirodna
prepreka koja im se mogla preprijeiti u klancu neto poput niza
brzaka ili vodopad. Ako je to bio drugi vodopad, to bi ih smjestilo
ovdje. Rovan spusti prst na jednu toku na satelitskoj fotografiji
gdje se uska zmija rijeke provlaila kroz tamne planinske masive s
obje strane. U tom trenutku neto joj odvue panju i ona podigne
glavu. uje li! Glas joj se promijenio, postavi otriji od
zabrinutosti. to to? I Duraid podigne pogled. Pas,7
odvrati ona. Taj prokleti mjeanac, sloi se on. Uvijek svojim
lajanjem uini no stranom. Zakleao sam se da u ga se rijeiti. U tom
se trenutku svjetla ugasie. Zamrznuli su se od iznenaenja u tami.
Prestalo je tiho brundanje dotrajalog diesel generatora u upi u
stranjem dijelu nasada palmi. Tako je bio sastavni dio noi u oazi
da su ga se sjetili tek kad je utihnuo. Oi su im se prilagodile
slaboj svjetlosti zvijezda koja je dopirala kroz vrata terase.
Duraid prijee preko sobe i skine uljnu svjetiljku s police pokraj
vrata gdje je bila pripremljena ba za neki ovakav sluaj. Upalio ju
je i pogledao u Rovan s izrazom komine pomirenosti sa sudbinom.
Morat u otii dolje. Duraide, prekine ga ona, pas! Trenutak je
oslukivao i njegov se izraz promijeni u izraz blage zabrinutosti.
Tamo vani u noi pas je utio. Siguran sam da se ne moramo brinuti.
Otiao je do vrata, a ona je bez ikakvog opravdanog razloga
doviknula za njim. Duraide, budi oprezan! On samo slegne ramenima i
izae na terasu. Na trenutak je pomislila da je to bila sjena vinove
loze preko reetke koja se pomicala na nonom pustinjskom povjetarcu,
no no je bila mirna. A onda je shvatila da je to ljudska pojava
koja se tiho i brzo kree preko pijeska, zalazei Duraidu s lea dok
je on zaobilazio ribnjak u sredini poploane terase. Duraide! vrisne
ona u znak upozorenja i on se okrene visoko podigavi svjetiljku.
Tko ste vi? povie on. to traite ovdje? Uljez mu se tiho pribliio.
Tradicionalna dugaka disdasha odora vrtjela mu se oko nogu, a
bijeli ghutrah mu je pokrivao glavu. Pri svjetlosti svjetiljke
Duraid primijeti da je navukao rub pokrivaa glave preko lica kako
bi ga sakrio od njegovog pogleda. Uljez je leima bio okrenut prema
njoj pa Rovan nije vidjela no u njegovoj desnoj ruci, no nije se
mogla prevariti glede kretnje usmjerene u Duraidov eludac. Duraid
je zastenjao od bola i previo se od udarca, a njegov napada je
izvukao otricu i ponovno udario; ovog puta Duraid je ispustio
svjetiljku i zgrabio ruku koja je drala no. Plamen uljne svjetiljke
koja je pala na tlo poeo se buktei iriti. Dvojica mukaraca su se
borila u mraku, ali je Rovan vidjela kako se tamna mrlja iri preko
prednjeg dijela bijele koulje njenog mua. Bjei! zaurlao je. Idi!
Dovedi pomo! Ne mogu ga zadrati! Duraid koga je poznavala bio je
njena osoba, blag, uen, ovjek od knjiga. Jasno je mogla vidjeti da
e ga napada ubrzo svladati. Idi! Molim te! Spasi sebe, cvijetu moj!
Osjetila je po njegovom glasu da je sve slabiji, ali i je dalje
oajniki drao ruku napadaa u kojoj je ovaj drao no. Paralizirana od
oka i neodlunosti u tih nekoliko pogubnih sekundi, oslobodila se
arolije i8
potrala prema vratima. Gonjena uasom i elei dovesti pomo
Duraidu, hitro poput make prela je preko terase dok je on zadravao
uljeza da joj ne zatvori put. Preskoila je preko niskog kamenog
zida u umarak i zamalo uletjela u naruje drugog ovjeka. Vrisnula je
i izvijajui se uspjela mu izmai, ali su je njegovi isprueni prsti
ipak zagrebli po licu; gotovo mu je umakla, meutim, njegovi prsti
su uhvatili njenu tanku pamunu bluzu. Ovog puta ugledala je no u
njegovoj ruci, dugaki srebrnasti bljesak pri svjetlosti zvijezda, i
to ju je potaklo na jo vei napor. Pamuk se poderao i ona se
oslobodila, ali ne dovoljno brzo da izbjegne otricu. Osjetila je
kako joj zasijeca ruku i ona udari Nogom napadaa uloivi u taj
udarac svu snagu izazvanu panikom svog vrstog mladog tijela.
Osjetila je kako se njeno stopalo zabija u mekou donjeg dijela
njegovog tijela, snagom od koje su joj zakripali koljeno i noni
zglob, a njen je napada vrisnuo i pao na koljena. Potom je odjurila
kroz nasad palmi. U poetku je trala bez cilja, eljela se samo to
vie udaljiti od njih. Zatim je postupno uspjela stiati paniku.
Okrenula se, ali nije primijetila da je netko prati. Stigavi do
ruba jezera usporila je kako bi sauvala snagu i postala je svjesna
vlastite tople krvi koja joj je curila niz ruku i potom kapala s
vrhova prstiju. Zastala je i naslonila se leima o grubo deblo palme
dok je trgala komad tkanine od ve rastrgane bluze i uurbano
previjala nadlakticu. Tako se tresla od oka i napora da joj je ak i
zdrava ruka djelovala nezgrapno i nespretno. Zubima i lijevom rukom
je zavezala vor na ovom primitivnom povezu pa je krvarenje postalo
sporije. Nije bila sigurna u kojem smjeru nastaviti, ali je onda
ugledala nejasnu svjetlost svjetiljke u prozoru Alijine kolibe s
druge strane najblieg kanala za navodnjavanje. Odgurnula se od
debla palme i krenula prema njoj. Prela je manje od stotinu koraka
kad je zaula glas iz gaja iza sebe; govorio je arapski: Vusufe, je
li ena prola tvojim putem? Istog trena u tami ispred nje upalila se
baterijska svjetiljka i odazvao se neki drugi glas: nije, nisam je
vidio. Nekoliko sekundi kasnije Rovan bi naletjela ravno na njega.
unula je i u oaju se okrenula oko sebe. Iza nje se putem kojim je
dola kroz umarak pribliavala jo jedna baterijska svjetiljka. To je
vjerojatno bio ovjek kojeg je udarila, a po kretanju snopa
baterijske svjetiljke mogla je zakljuiti da se oporavio i ponovno
se kree hitro i lako. Put joj je bio preprijeen s dvije strane pa
se okrenula i krenula natrag du obale jezera. U tom smjeru nalazila
se cesta. Moda naie koje kasno vozilo. Zapela je na neravnom tlu i
pala, udarivi i oderavi koljena, ali9
je ponovno skoila na noge i pohitala dalje. Kad se drugi put
saplela, ispruenom lijevom rukom doekala se na okrugli, glatki
kamen veliine narane, nastavivi dalje ponijela je kamen sa sobom;
pruao joj je odreenu sigurnost kao oruje. Ranjena ruka poela ju je
boljeti, a muila ju je i briga za Duraida. Znala je da je teko
ranjen jer je vidjela u kojem smjeru i kojom snagom je napada
zamahnuo noem. Morala je pronai nekog da mu pomogne. Iza nje su
dvojica mukaraca s baterijskim svjetiljkama proeljavala umarak, a
ona nije mogla odravati razmak. Pribliavali su joj se mogla ih je
uti kako se meusobno dovikuju. naposljetku je stigla do ceste i
jauknuvi od olakanja popela se iz odvodnog jarka na blijedu ljunanu
povrinu, noge su joj se tako tresle da su jedva nosile njenu teinu,
ali je ipak krenula u smjeru sela. Nije jo bila ni stigla do prvog
zavoja kad je kroz palme ugledala par trepereih automobilskih
farova koji su joj se lagano pribliavali. Potrala je sredinom puta.
Pomozite mi! povikala je na arapskom. Molim vas pomozite mi! Auto
proe kroz zavoj na cesti i prije nego su je farovi zaslijepili
uspjela je raspoznati mali, tamni Fiat. Stajala je nasred ceste
mlatarajui rukama ne bi li voza stao, osvijetljena farovima kao da
se nalazi na pozornici kakvog kazalita. Fiat se zaustavio ispred
nje i ona ga zaobie potravi do vozaevih vrata, a zatim povue kvaku.
Molim vas, morate mi pomoi. Vrata se otvore i gurnu je s takvom
snagom da je izgubila ravnoteu. Voza je iskoio na cestu i uhvatio
je za zglob ozlijeene ruke. Odvukao ju je do Fiata i otvorio
stranja vrata. Yusufe! Bacheete! povikao je prema umarku u tami.
Imam je. Zaula je viku u znak odgovora i vidjela kako se baterijske
svjetiljke okreu u njihovom smjeru. Voza joj je silom sagibao glavu
i pokuavao je ugurati na stranje sjedalo, ali je ona u tom trenutku
shvatila da jo dri kamen u desnoj ruci. Malo se okrenula i napela,
a zatim udarila akom u kojoj je stezala kamen po njegovoj glavi.
Zahvatila ga je po sljepoonici. Bez i jednog zvuka sruio se na
ljunak i ostao nepomian. Rovan je ispustila kamen i pourila niz
cestu, ali je otkrila da tri ravno niz automobilska svjetla koja su
osvjetljavala svaki njen pokret. Dvojica mukaraca u umarku ponovno
viknue i izbiju na ljunanu cestu iza nje, gotovo rame uz rame.
Okrenuvi se, uvidjela je da brzo smanjuju razmak i shvatila da joj
je jedina mogunost silazak s ceste i povratak u tamu. Okrenula se i
sjurila niz obalu. Istog trena nala se do pojasa u vodama jezera.
Zbog tame i zbrke potpuno je izgubila orijentaciju. Nije shvatila
da je stigla do mjesta gdje cesta zaobilazi nasip. Znala je da se
nema10
vremena ponovno popeti na cestu, a znala je i to da se ispred
nje nalaze velike povrine papirusa i trske koje bi joj mogle pruiti
zaklon. Gacala je dok se dno nije strmo izmaklo ispod njenih nogu
pa je bila prisiljena zaplivati. Plivala je nekim udnim prsnim
stilom, ometana odjeom i povrijeenom rukom. Meutim, njeni spori i
neprimjetni pokreti gotovo nisu naruavali glatkou povrine pa je,
prije nego su ljudi na cesti stigli do mjesta gdje se spustila niz
obalu, ona ve bila dospjela do gustog podruja neponjevene trske.
Prokrila si je put u gusti i potonula. Prije nego joj je voda
prekrila nosnice osjetila je kako nonim prstima dodiruje meki mulj
na dnu jezera. Tako je u tiini ostala stojei lica okrenutog od
obale, a iznad povrine vode virio joj je samo gornji dio glave.
Znala je da njena tamna kosa nee odbiti svjetlost prodornog snopa
baterijske svjetiljke. Iako su joj ui bile u vodi mogla je
raspoznati uzbuene glasove ljudi na cesti. Okrenuli su baterijske
svjetiljke prema vodi i osvjetljavali njima trsku, traei je. Na
trenutak joj je jedan snop obasjao glavu i ona duboko udahne
spremna zaroniti, ali snop nastavi dalje i ona shvati da je nisu
primijetili. Spoznaja da je nisu primijetili ak ni izravno
osvijetljenu baterijskom svjetiljkom, ohrabrila ju je pa je malo
podigla glavu tako da joj je jedno uho sada bilo iznad povrine i
mogla je razabrati njihov razgovor. Govorili su arapski, a ona
prepozna glas onoga po imenu Bacheet. Zakljui da je on voa jer je
izdavao zapovijedi. Ulazi, Yusufe i izvuci kurvu napolje. ula je
Yusufa kako klizi niz obalu i jedno pljus kad je upao u vodu. Tamo
dalje, zapovijedi Bacheet. U toj trsci tamo, u pravcu snopa moje
baterijske svjetiljke. Preduboko je. Dobro zna da ne znam plivati.
Bit e mi iznad glave. Tamo! Ravno ispred tebe. U onoj trsci. Vidim
joj glavu. Bacheet ga je ohrabrivao, a Rovan se bojala da su je
primijetili. Potonula je koliko je mogla ispod povrine. Yusuf je
pljuskao unaokolo iz sve snage, kreui se prema mjestu na kojem se
ona sakrila u trsci, kad iznenada doe do praskavog komeanja koje je
preplailo ak i Yusufa pa je na glas povikao: Djinns! Neka me Bog
titi! Jato usnulih pataka jurnulo je iz vode i vinulo se put tamnog
neba glasno lepeui krilima. Yusuf krene natrag prema obali i
nikakve Bacheetove prijetnje nisu ga mogle natjerati da nastavi
lov. Vaniji je svitak od ene, bunio se on dok se penjao natrag na
cestu. Bez svitka nema novca. Znamo gdje je kasnije moemo pronai.
Malo okrenuvi glavu. Rovan opazi kako se baterijske svjetiljke
udaljavaju cestom u smjeru parkiranog Fiata iji su farovi i dalje
bili upaljeni. ula je kako su zalupila vrata automobila11
i motor zabrundao i oni se odvezoe prema vili. Bila je previe
uzdrmana i uasnuta da bi napustila svoje skrovite. Pribojavala se
da nije netko od njih ostao na cesti oekujui da se pojavi. Stajala
je na vrhovima prstiju dok joj je voda zapljuskivala usne, drhtei
vie od oka nego od hladnoe, odluna priekati sigurnost sunevog
izlaska prije nego se i pomakne. Tek je mNogo kasnije, ugledavi
sjaj vatre koji je osvijetlio nebo i plamenove koji su treperili
kroz debla palminog drvea, zaboravila na vlastitu sigurnost i
izvukla se natrag na obalu. Kleknula je u blato na rubu vode,
drhtei i tresui se, borei se doi do zraka, slaba zbog gubitka krvi,
oka i reakcije na strah, zurei u plamenove kroz zastor mokre kose i
jezerske vode koja joj se slijevala u oi. Kua! proape ona. Duraid!
Oh molim te Boe, ne! Ne! Odgurnula se, digla i posrui krenula prema
svom domu u plamenu. acheet je iskljuio farove i ugasio motor Fiata
prije nego i su stigli do skretanja na prilazni put za vilu i,
vozei nizbrdicom bez motora, zaustavio automobil ispod terase. Sva
trojica su izila iz Fiata i popeli se kamenim stubama na poploanu
terasu. Duraidovo tijelo je i dalje lealo pokraj ribnjaka, na
istome mjestu gdje ga je Bacheet ostavio. Proli su pokraj njega ni
ne pogledavi ga i u mraku uli u radnu sobu. Bacheet spusti na stol
jeftinu plastinu torbu koju je donio sa sobom. Ve smo potroili
previe vremena. Sada moramo raditi brzo. Yusuf je za to kriv, bunio
se voza Fiata. On je dopustio eni da pobjegne. Ti si imao prigodu
na cesti, zarei Yusuf na njega, ali se ni ti nisi iskazao. Dosta!
ree Bacheet obojici, elite li dobiti novac bit e vam bolje da vie
ne pravite pogreke. Bacheet je snopom baterijske svjetiljke
obuhvatio svitak koji je jo leao na stolu. To je taj. Bio je
siguran, jer su mu pokazali fotografije toga svitka kako ne bi dolo
do zabune, ele sve karte i fotografije. Isto tako i knjige i
papire, sve sa stola to su koristili u radu. Nita nemojte ostaviti.
urno su sve ubacili u torbu i Becheet povue zatvara. A sada
doktari. Unesite ga ovamo. Druga dvojica izaoe na terasu i nagnue
se nad tijelo. Svaki ga uhvati za jedan gleanj pa ga tako dovuku
preko terase u radnu sobu. Duraidova mlitava glava odskoila je od
kamenog praga, a krv je ostavljala dugaki vlani i klizavi trag
preko kamenih ploa blistav na svjetlu baterijske svjetiljke.
Donesite svjetiljku! zapovjedio je Bacheet pa se Yusuf vrati na
terasu i podigne uljanu svjetiljku koju je Duraid ispustio. Plamen
se ugasio. Bacheet prinese svjetiljku uhu i protrese je. Puna je,
ree on zadovoljno i otvori zatvara spremnika. U redu, obrati se
ostaloj dvojici, odnesite torbu u auto. Dok su oni hitro12
izlazili, Bacheet parafinom iz svjetiljke poprska Duraidovu
koulju i hlae pa otiavi do polica isprazni ostatak goriva po
knjigama i rukopisima koji su se nalazili na njima. Ispustio je
praznu svjetiljku i posegnuo ispod dishdashe traei kutiju ibica.
Zapalivi jednu prinese je vlanom tragu parafinskog ulja koji se
protezao niz policu s knjigama. Istog trena parafin je planuo, a
plamenovi se proire savijajui i crnei rubove rukopisa. Bacheet se
okrene i vrati do mjesta gdje je leao Duraid. Zapalivi jo jednu
ibicu baci je na njegovu krvlju i parafinom natopljenu koulju.
Pokrov od plaviastih plamenova zaigra iznad Duraidovih grudi.
Plamenovi promijene boju dok su zahvaali pamuni materijal i meso
ispod njega. Postali su naranasti, a aavi dim se zapone zavojito
izvijati iz njihovih treperavih vrhova. Bacheet potri prema
vratima, pretri preko terase i sie niz stube. Dok se jo uvlaio na
stranje sjedite Fiata, voza je upalio motor i krenuo niz prilazni
put. Morala je biti stvarno jaka kad ga je vratila s tog dalekog
mjesta na samoj granici ivota do koje je otplutao. Zastenjao je.
Prva stvar koju je osjetio kad se osvijestio bio je smrad vlastitog
mesa u plamenu, a onda ga je agonija zahvatila u punoj snazi.
Cijelo tijelo mu se estoko zatreslo, a on otvori oi i pogleda se.
Odjea mu je pocrnjela i dimila se, a bol koju je osjeao nadjaala je
sve ranije koje je osjetio u svom ivotu. Kao kroz maglu shvatio je
da je svugdje oko njega soba u plamenu. Dim i valovi topline
nadirali su preko njega pa je kroz njih jedva uspio nazrijeti obris
vrata. Bol je bila toliko uasna da je poelio umrijeti kako je ne bi
morao dalje podnositi. Ali, onda se sjetio Rovan. Pokuao je
izgovoriti njeno ime kroz oprene i pocrnjele usne, ali iz njih nije
izaao nikakav zvuk. Jedino mu je ta pomisao na nju dala snage da se
pokrene. Prevrnuo se jednom, no sada mu je toplina napala lea koja
su do tog trenutka bila zaklonjena. Glasno je zastenjao i ponovno
se prevrnuo, pribliivi se tek malo vratima. Svaki pokret traio je
od njega nadovjeni napor i izazivao nove napade agonije, ali kad se
ponovno prevrnuo na lea shvatio je da je kroz otvorena vrata doao
novi nalet svjeeg zraka koji je potaknuo plamen. Udah slatkog
pustinjskog zraka oivio ga je i dao mu dodatnu snagu i on se baci
niz stubite na hladnu kamenu terasu. Odjea i tijelo su mu i dalje
bili u plamenu. Slabano se udarao po prsima ne bi li ugasio plamen,
no njegove ake su bile tek crne izgorjele pande. No, onda se sjetio
ribnjaka, elja da uroni svoje izmueno tijelo u tu hladnu vodu
natjerala ga je na zadnji napor i on se poput zmije polomljene
kraljenice zapone uvijati i koprcati preko13
kamenih ploa. Otar smrad njegovog mesa koje je i dalje gorjelo,
guio ga je pa je jedva ujno kaljucao, ali je uporno nastavljao
dalje. Ostavio je djelie vlastite sprene koe na povrini zida kad se
otkotrljao preko njega i pljusnuo u ribnjak. Zapitala je para, a
blijedi oblak mu je tako zamutio vid da je na trenutak povjerovao
da je oslijepio. Bol, koju je hladna voda nanijela njegovom
spaljenom mesu, bila je tako snana da je ponovno izgubio svijest.
Kad se vratio u stvarnost i kroz tamne oblake podignuo glavu s koje
se slijevala voda, ugledao je neku sjenu koja je dolazila iz vrta i
posrtala uz stube na udaljenom kraju terase. Na trenutak je
pomislio da je to privienje njegove agonije, ali kad ju je
svjetlost koja se irila iz zapaljene kue u potpunosti obasjala
prepoznao je Rovan. Mokra kosa visjela joj je u potpunom neredu
preko lica, odjea joj je bila poderana i iz nje se cijedila voda i
bila je potpuno zaprljana blatom i zelenim algama. Desna ruka bila
joj je zamotana blatnjavim krpama kroz koje se probijala krv,
razvodnjena prljavom vodom do ruiaste boje. Nije ga vidjela.
Zastala je na sredini terase i uasnuto se zagledala u zapaljenu
sobu. Je li Duraid tamo u nutra? Krenula je naprijed, ali je vruina
bila poput vrstog zida i zaustavila ju je u njenoj namjeri. U tom
trenutku se sruio krov, poslavi urlajui stup iskri i plamenova put
nonoga neba. Ustuknula je, titei lice podignutom rukom. Duraid ju
je pokuao dozvati, no nikakav zvuk nije izlazio iz njegovog dimom
oprenog grla. Rovan se okrenula i pola niza stube. Sigurno je
krenula po pomo, razmiljao je. Tada nadovjenim naporom uspije kroz
pocrnjele usne u plikovima zagraktati poput vrane. Rovan se
okrenula i pola prema njemu, a onda je vrisnula. Njegova glava vie
nije bila glava nekog ljudskog bia. Nije bilo kose, bila je sprena,
a koa mu je visjela u krpama s obraza i brade. Dijelovi sirovog
mesa izvirivali su kroz crnu krastavu masku. Povukla se od njega
kao da je neko uasno udovite. Rovan, zakrijetao je on, a glas mu je
bio jedva prepoznatljiv. Podignuo je jednu ruku prema njoj
preklinjui, a ona dotri do ribnjaka i prihvati je. U ime Djevice,
to su ti to uinili? zajecala je, a kad ga je pokuala izvui iz
ribnjaka koa s njegove ruke ostala joj je u ruci zguljena u jednom
jedinom komadu, poput kakve uasne kirurke rukavice, ostavivi krvavi
batrljak, gol i sirov. Rovan je pala na koljena pokraj zida i
nagnula se nad ribnjak da ga prigrli u naruje. Znala je da ga ne
moe izvui ne nanosei mu daljnje uasne rane. Mogla ga je samo drati
i tjeiti. Shvatila je da umire, nitko ne bi mogao preivjeti takve
strane povrede. Uskoro e stii pomo,14
aptala mu je na arapskom. Sigurno je netko primijetio plamen.
Budi hrabar, muu moj, pomo e uskoro stii. On se trzao i grio u
njenom naruju, muen smrtnim povredama i naporom da progovori.
Svitak? Glas mu je bio jedva ujan. Rovan pogleda holokaust koji je
zahvatio njihov dom i odmahne glavom. Propao, ree ona. Izgorio ili
ukraden. Nemoj odustati, promrmlja on. Sav na rad. Propao, ponovi
ona. nitko nam nee povjerovati bez. Ne! Glas mu je bio slab, ali
divlji. Za mene, moja zadnja. Ne govori to, preklinjala ga je ona.
Bit e dobro. Obeaj, zahtijevao je on. Obeaj mi! Nemamo sponzora.
Sama sam. Ne mogu to obaviti sama. Harper! izgovori on. Rovan se
nagne blie tako da je njeno uho dodirivalo njegove spaljene usne.
Harper, ponovi on. Snaan teak pametan ovjek. Harper, razumije se,
bilo je etvrto i zadnje ime na popisu sponzora kojeg je on
napravio. Iako je bio zadnji na popisu, nekako je oduvijek znala da
su Duraidovi prioriteti izokrenuti. Nicholas QuentonHarper bio je
njegov izbor. O tom je ovjeku esto govorio s potovanjem i toplinom,
a ponekad ak i sa strahopotovanjem. Ali to da mu kaem? On me ne
pozna. Kako da ga uvjerim? Sedmog svitka vie nema. Vjeruj mu,
proape on. Dobar je ovjek. Imaj u njega povjerenja. Njegovo obeaj
mi! sadravalo je uasnu molbu. Tada se sjetila biljenice u njihovom
stanu u kairskom predgrau Gizi i Titinog materijala na tvrdom disku
u njenom PC-u. Nije sve izgubljeno. Da, pristane ona, obeavam ti,
muu moj, obeavam. Iako te unakaene crte lica nisu bile u stanju
pokazati nikakav ljudski izraz, zauo se slabi odjek zadovoljstva u
njegovome glasu kad je proaptao: Cvijetu moj! Zatim mu je glava
klonula naprijed i on umre u njenom naruju. Seljaci iz sela zatekli
su Rovan kako klei pokraj ribnjaka, drei ga, apui mu. Do tada su
plamenovi ve poeli jenjavati, a slaba svjetlost zore postala je jaa
od njihovog sve bljeeg sjaja. Sve starije osobe iz muzeja i odjela
antikviteta dole su na misu u crkvu u oazi. ak je iz Kaira, u svom
slubenom Mercedesu s klima ureajem, doao i Atalan Abou Sin,
ministar za kulturu i turizam, Duraidov prvi nadreeni. Stajao je
iza Rovan i, iako je bio musliman, sudjelovao je u molitvi. Nahoot
Guddabi je stajao pokraj svog ujaka. Nahootova mati bila je
ministrova najmlaa sestra, to je potpuno, kako je to Duraid
sarkastino naglaavao, ponitavalo neakove nedovoljne kvalifikacije i
iskustvo kad je arheologija bila u pitanju, kao i njegovu
administrativnu nesposobnost. Dan je bio vrlo sparan. Vani je
temperatura prelazila trideset stupnjeva pa ak ni u ovom mranom
okruju koptske crkve15
nije bilo zraka. U gustim oblacima dima od tamjana i mumljanju
sveenika odjevenog u crno koji je pjevajui sluio drevnu misu, Rovan
je imala osjeaj da se gui. Kope na desnoj ruci su je zatezale i
pekle, a svaki put kad bi pogledala dugaki crni koveg koji je
stajao ispred ukraenog i pozlaenog oltara uasni prizor Duraidove
elave i sprene glave pojavljivao joj se pred oima pa bi se
zaljuljala na sjedalu i morala se pridrati kako ne bi pala. Konano
je misa bila gotova pa je mogla pobjei na svjei zrak i pustinjsko
sunce. No, ni to nije bio kraj njenih dunosti. Kao glavnoj oaloenoj
osobi, dok su meu nasadima palmi ili prema groblju gdje su Duraida
ekali roaci u obiteljskom mauzoleju, mjesto joj je bilo neposredno
iza kovega u procesiji. Prije nego se vratio u Kairo, Atalan Abou
Sin priao joj je stegnuti ruku i ponuditi nekoliko rijei suuti.
Kakva uasna tragedija, Rovan. Osobno sam razgovarao s ministrom
unutarnjih poslova. Uhvatit e oni te ivotinje odgovorne za ovo
zlodjelo, vjeruj mi. Molim te, odmori se koliko god treba prije
nego se vrati u muzej, rekao joj je. Vraam se na posao u
ponedjeljak, odgovori ona, a on izvadi mali rokovnik iz unutranjeg
depa svog tamnog odijela na dvostruko kopanje. Pogledao je raspored
obveza i neto si pribiljeio prije nego ju je ponovno pogledao. Doi
me onda posjetiti u ministarstvo poslijepodne. U etiri sata, ree
joj on. Potom ode do Mercedesa koji ga je ekao, a Nahoot Guddabi
joj prie i prui ruku. Iako mu je koa bila bolesno uta i iako je
imao mrlje boje kave ispod tamnih oiju, bio je visok i elegantan,
guste valovite kose i izrazito bijelih zubi. Odijelo mu je bilo
besprijekorno i cijeli je blago mirisao po skupoj toaletnoj vodi.
Djelovao je ozbiljno i tuno. Duraid je bio dobar ovjek. Vrlo sam ga
potovao, ree on Rovan, a ona kimne nita ne odgovorivi na ovu oitu
la. Duraid i njegov zamjenik nisu ba bili meusobno naklonjeni.
Duraid nikada nije dopustio Nahootu rad na Taititnim svicima;
nikada mu nije dopustio ni da prie sedmom svitku, to je i bio
razlog ogorenog neprijateljstva izmeu njih dvojice. Nadam se da e
se natjecati za mjesto upravitelja. Rovan, ree joj on. Ti si
kvalificirana za taj posao. Hvala ti, Nahoote, vrlo si ljubazan. Jo
nisam stigla razmiljati o budunosti, no, zar se nee ti natjecati?
Svakako, kimne on. Ali to ne znai da se nitko drugi ne bi trebao
natjecati. Moda mi uspije ispred nosa preoteti posao.
Samozadovoljno se osmjehnuo. Ona je bila ena u arapskom svijetu, a
on ministrov neak. Nahoot je dobro znao u kakvoj je prednosti.
Prijateljsko suparnitvo? upita on. Rovan se tuno osmjehne.
Barem16
prijatelji. Bit e mi i te kako potrebni svi do kojih u u budue
moi doi. Dobro zna da ima mNogo prijatelja. Svi u odjelu te vole,
Rovan. Pretpostavljala je da je barem to istina. S lakoom je
nastavio. Mogu li ti ponuditi prijevoz natrag do Kaira? Siguran sam
da ujak nee imati nita protiv. Hvala ti, Nahoote, ali ovdje mi je
auto, a i tako moram prenoiti u oazi kako bih se pobrinula oko
nekih Duraidovih poslova. To nije bila istina. Rovan je planirala
jo veeras otputovati natrag do stana u Gizi, ali iz nekog razloga
koji ni njoj samoj nije bio ba najjasniji nije eljela da Nahoot zna
za taj njen plan. Vidimo se onda u muzeju u ponedjeljak. Rovan je
napustila oazu im je uspjela pobjei roacima, obiteljskim
prijateljima i seljacima, od kojih su mnogi najvei dio svojeg ivota
radili za Duraidovu obitelj. Osjeala se tupo i izolirano, tako da
su svi njihovi izrazi suuti i plemenitih namjera bili beznaajni i
nisu joj donosili utjehu. ak i u ove kasne sate je promet na
asfaltiranoj cesti koja je vodila kroz pustinju bio gust nizovi
automobila postojano su se kretali u oba smjera, jer sutra je bio
petak i sabat. Izvukla je ranjenu desnu ruku iz ome oko vrata i
nije joj smetalo da njome dri upravlja. Mogla bi stii za razumno
vrijeme. No, ipak, ve je prolo pet poslijepodne kad je nazrela
zelenu liniju, nasuprot utosmee pustoi pustinje, koja je
obiljeavala poetak uskog pojasa navodnjavane i obraivane zemlje
uzdu Nila, glavne arterije Egipta. Kao i uvijek promet je postajao
sve gui to se vie pribliavala metropoli pa je ve gotovo bio pao
mrak kad je stigla do svog stana u Gizi koji je gledao i na rijeku
i na velike kamene spomenike koji su se tako visoko i masivno
uzdizali nasuprot veernjeg neba, a koji su njoj znaili, u malome,
srce i povijest njene zemlje. Ostavila je Duraidov stari zeleni
Renault u podzemnoj garai zgrade i odvezla se dizalom do zadnjeg
kata. Ula je u stan i sledila se na vratima. Dnevna soba bila je
ispremetana ak su i tepisi bili podignuti, a slike otrgnute sa
zidova. Oamueno se kretala kroz ostatke polomljenog namjetaja i
razbijenih ukrasa. Idui hodnikom, bacila je pogled u dnevnu sobu i
vidjela da ni ona nije bila poteena. Njena i Duraidova odjea bila
je porazbacana po podu, a vrata ormara zjapila su otvorena. Jedna
od njih bila su otrgnuta. Krevet je bio prevrnut, a jastuci
razbacani unaokolo. Mogla je osjetiti miris polupanih boica s
kozmetikim sredstvima i parfema iz kupaone, ali jo se nije usudila
ui onamo. Znala je to e zatei. Nastavila je hodnikom do velike sobe
koju su koristili kao studio i radnu sobu. Prva stvar koju je
primijetila u tom kaosu, i koje joj je bilo ao, bila je17
antikna ahovska garnitura koju joj je Duraid poklonio za
vjenanje. Tabla s kvadratima od ahata i slonovae bila je razbijena
popola, a figure razbacane po sobi s osvetoljubivom i nepotrebnom
estinom. Sagnula se i podigla bijelu kraljicu. Glava joj je bila
otkinuta. Drei kraljicu u zdravoj ruci uputila se poput mjeseara
prema svom radnom stolu ispod prozora. Njen PC bio je razbijen.
Smrskali su ekran i razlomili kuite, vjerojatno sjekirom. Ve na
prvi pogled je mogla zakljuiti da nikakvi podaci nisu ostali na
tvrdom disku; bilo ga je nemogue popraviti. Bacila je pogled na
ladicu u kojoj je drala diskete. Ta, a i sve ostale ladice bile su
izvuene i baene na pod. Bile su, razumije se, prazne, a osim
diskova nije bilo i svih njenih biljenica i fotografija. Njena
zadnja veza sa sedmim svitkom bila je izgubljena. Poslije tri
godine rada nestao je dokaz da je on ikada postojao. Sruila se na
pod, iscrpljena i kao pretuena. Ruka ju je ponovno poela boljeti
bila je sama i ranjiva kao nikada dosad. Nikad joj nije palo na
pamet da e joj Duraid tako oajno nedostajati. Ramena su joj se
poela tresti i osjetila je kako joj suze naviru iz najskrivenijih
dubina njenog bia. Pokuala ih je zadrati, ali su joj opekle kapke i
ona ih pusti tei. Sjedila je izmeu ruevina svoga ivota i plakala
dok u njoj nije ostalo vie nita pa se sklupala na tepihu
prekrivenom razbacanim stvarima i zapala u san iscrpljenosti i
oaja. Od ponedjeljka ujutro uspjela je ponovno uspostaviti ka kakav
takav red u svome ivotu. Policija je dola u stan i uzela njenu
izjavu, a ona je uspjela poistiti i najvei dio kra. ak je bijeloj
kraljici zalijepila glavu. Kad je izala iz stana i ula u zeleni
Renault, ruka joj vie nije bila onako teka i, iako se ba nije moglo
rei da je vesela, osjeala je mNogo vie optimizma i vjere u ono to
je morala uiniti. Stigavi u muzej prvo je otila do Duraidovog ureda
i uzrujala se kad je vidjela da je Nahoot tamo stigao prije nje.
nadzirao je dvojicu slubenika osiguranja koji su odnosili sve
Duraidove osobne stvari. Mogao si imati barem toliko obzira i meni
to prepustiti, rekla mu je hladno, a on joj je uzvrati svojim
najprivlanijim osmijehom. Oprosti, Rovan. Htio sam ti pomoi. Puio
je jednu od svojih debelih turskih cigareta. Bilo joj je muka od
njenog tekog, mousnog mirisa. Otila je do Duraidovog radnog stola i
otvorila gornju desnu ladicu. Ovdje je bio dnevnik rada mog mua.
Sad ga nema. Jesi li ga vidio? Ne, nieg nije bilo u toj ladici.
Nahoot je pogledao u dvojicu straara traei od njih potvrdu, a oni
se zaponu premjetati s noge na nogu i odmahivati glavama. U stvari
i nije vano, pomisli ona. U njemu nije bilo nieg18
naroito vanog. Duraid se uvijek oslanjao na nju znajui da e ona
snimiti i pohraniti sve vane podatke pa je veina njih bila na
njenom PC-u. Hvala, Nahoote, otpremila ga je. Dalje u sama obaviti
sve to jo treba. Me elim te zadravati. Molim te, Rovan, bude li
zatrebala bilo kakvu pomo, obavijesti me. Izlazei se nakloni. Nije
joj trebalo mNogo vremena da isprazni Duraidov ured. Kutije s
njegovim stvarima prenijeli su straari do njene sobe niz hodnik i
nagomilali ih uza zid. nije koristila stanku za ruak elei to prije
obaviti sve svoje poslove kad je zavrila, preostao joj je jo jedan
sat do zakazanog sastanka s Atalanom Abou Sinom. eli li odrati
obeanje dano Duraidu, morat e neko vrijeme biti odsutna. elei se
oprostiti od svih svojih omiljenih dragocjenosti, spustila se u dio
te goleme zgrade otvoren za javnost. Ponedjeljkom je uvijek bila
guva i muzejske dvorane s izlocima bile su popunjene skupinama
turista. Okupljali su se iza svojih vodia poput ovaca koje prate
pastira. Kretali su se oko najuvenijih izloaka. Sluali su svoje
vodie kako recitiraju dobro uvjebane govore na svim jezicima
babilonskim. Prostorije na drugome katu u kojima se nalazilo
Tutankhamonovno blago bile su prepune pa je tamo provela tek kratko
vrijeme. Uspjela je doi do vitrine u kojoj se nalazila velianstvena
zlatna posmrtna maska 'faraona djeteta'. Kao i obino, njena joj
velianstvenost i arobnost ubrza disanje i puls. Stajala je ispred
nje i, dok su je dvije sredovjene prsate turistkinje bezobzirno
gurale, razmiljala je poput mNogo puta ranije ako je jedan
beznaajni 'kralj slabi' mogao otii u grobnicu s tako velianstvenim
ostvarenjem koje je prekrivalo njegove mumificirane crte lica, a u
kakvom su tek onda stanju bili ostavljeni u svojim pogrebnim
hramovima veliki Ramsesi. Ramses II, najvei od svih njih, vladao je
ezdeset sedam godina i sve to vrijeme proveo u gomilanju svoga
pogrebnog blaga iz svih prostranih podruja koje je osvojio. Potom
je Rovan otila odati poast starome kralju. I poslije trideset
vjekova, Ramses II. je i dalje spavao, ushienog i vedrog izraza na
svom izmodenom licu. Koa mu je bila prozrana, sjajna poput mramora.
Rijetki pramenovi kose bili su plavi i obojeni kanom, njegove ruke,
obojene istom tvari, bile su dugake i elegantne. Meutim, odjeven je
bio samo u lanenu tkaninu. Pljakai grobova su ak odmotali njegovu
mumiju kako bi stigli do talismana i skarabeja ispod platnenih
zavoja pa mu je tijelo bilo gotovo golo. Kad su 1881. godine ovi
ostaci otkriveni u tajnom skrovitu kraljevskih mumija u peini u
Deir El Bahariu, tek je komadi papirusa privren za njegove grudi
upuivao na njegovo porijeklo. Pretpostavljala je da je to19
moralno, no dok je stajala ispred tih jadnih ostataka ponovno se
upitala, kao to su to ona i Duraid dosad tako esto inili, je li
Taita napisao istinu i poiva li stvarno negdje u dalekim divljim
afrikim planinama jo jedan veliki faraon sa svim svojim netaknutim
blagom oko sebe. I sama ta pomisao natjerala ju je da zadrhti od
uzbuenja, da se najei i da joj se nakostrijei tamna kosa na
potiljku. Obeala sam ti, muu moj, proaptala je na arapskom. Ovo e
biti za tebe i sjeanje na tebe, jer ti si to predvodio. Bacila je
pogled na uru i krenula glavnim stubitem. Imala je jo petnaest
minuta vremena do sastanka s ministrom i tono je znala na to e ih
potroiti, namjeravala je jo posjetiti neto to se nalazilo u jednoj
od manje posjeenih dvorana. Vodii su rijetko vodili svoje skupine u
tu dvoranu, osim kad su je koristili kao preicu do kipa Amenhotepa.
U toj uskoj prostoriji Rovan je zastala ispred staklene vitrine
koja se uzdizala od poda do stropa. Bila je pretrpana malim
artefaktima, oruem i orujem, talismanima, posudama i priborom;
najmlai od njih je potjecao iz dvadesete dinastije Novog
kraljevstva, iz 1100. godine prije Krista, dok je najstariji
dolazio iz zamagljenih vremena Starog kraljevstva prije gotovo pet
tisua godina. Katalogiziranje ove zbirke bilo je tek na poetku.
Mnogi primjerci nisu bili jo ni opisani. Na najudaljenijem kraju,
na donjoj polici, nalazila se zbirka nakita, prstenja i peata.
Pokraj svakog peata nalazio se i njegov otisak u vosku. Rovan je
kleknula kako bi iz blizine pogledala jedan od ovih artefakta.
Siuni plavi peat od lapis lazulija u sredini zbirke bio je
prekrasno izrezbaren. Lapis lazuli je bio rijedak i dragocjen
materijal kod tih drevnih predaka, jer ga nije bilo u egipatskom
carstvu. Otisak u vosku prikazivao je sokola slomljenog krila, a
jednostavni natpis ispod njega Rovan je mogla lako proitati:
'TAITA, PISAR VELIKE KRALJICE'. Znala je da se radilo o istom
ovjeku, jer je i u svicima koristio ranjenog sokola kao svoj
potpis. Stalno se pitala tko je pronaao tu sitnicu i gdje. Moda ju
je opljakao kakav seljak iz izgubljene grobnice tog starog roba i
pisara, ali to ona nikad nee doznati. Drai li ti to mene, Taita? Je
li sve ovo neka sloena neslana ala? Smije li mi se ak i sada iz
svoje grobnice, ma gdje god ona bila? Nagnula se jo blie, dok nije
elom dodirnula hladno staklo. Jesi li mi prijatelj, Taita, ili si
moj neumoljivi protivnik? Ustala je i oistila prainu sa suknje. No,
vidjet emo. Odigrat u ovu igru s tobom i vidjet emo tko e koga
nadmudriti.
20
Morala je ekati tek nekoliko minuta prije nego ju je ministrov
tajnik pozvao. Atalan Abou Sin je na sebi imao tamno, sjajno
svileno odijelo i sjedio je za svojim stolom, iako je Rovan znala
da vie voli udobniju odjeu i sjediti na jastuku na tepisima
prekrivenom podu. Primijetio je njen pogled i susretljivo se
osmjehnuo. Danas poslijepodne imam sastanak s nekim Amerikancima.
Sviao joj se. Uvijek je bio ljubazan s njom i njemu je dugovala
posao u muzeju. Veina drugih mukaraca na njegovom poloaju odbila bi
Duraidov zahtjev da mu pomonik bude neka ena, a pogotovo kad je to
njegova vlastita ena. Upitao ju je za zdravlje i ona mu pokae
previjenu ruku. Konce e izvaditi za desetak dana. Krae vrijeme su
uljudno pripovijedali o svemu i svaemu. Samo bi zapadnjaci bili
toliko netaktini pa odmah preli na stvar. Ipak, da bi ga potedjela
neugodnosti, Rovan je iskoristila prvu prigodu i ree: Osjeam da
neko vrijeme moram biti sama. Sada kad sam udovica, moram se
oporaviti od gubitka koji me snaao i odluiti to u raditi ostatak
ivota. Bila bih vam zahvalna ako biste mi odobrili barem est
mjeseci neplaenog dopusta. eljela bih otii do majke u Englesku i
tamo s njom provesti neko vrijeme. Atalan se pokazao stvarno
zabrinutim i poeo je nagovarati: Molim te nemoj previe dugo
izbivati. Posao koji si obavila bio je neprocjenjiv. Mora nastaviti
Duraidov rad. No, ipak nije uspio u potpunosti sakriti olakanje.
Znala je da je oekivao da e mu predati svoju molbu za mjesto
upravitelja. Vjerojatno je o tome razgovarao sa svojim neakom.
Meutim, bio je i previe pristojan da bi uivao u tome to e je morati
odbiti. Stvari su se u Egiptu mijenjale i ene su naputale svoje
tradicionalne uloge, ali to nije bilo nita veliko niti je teklo
glatko. Oboje su bili svjesni toga da posao upravitelja mora dobiti
Nahoot Guddabi. Atalan ju je ispratio do vrata svoga ureda i na
rastanku se rukovao s njom. Dok se vozila dizalom ispunio ju je
osjeaj olakanja i slobode. Ostavila je Renault na suncu parkiralita
ministarstva. Kad je otvorila vrata u nutra je bilo tako vrue da bi
u njemu mogla ispei kruh. Otvorila je sve prozore i zapoela mahati
vozaevim vratima ne bi li izbacila pregrijani zrak, ali joj je ipak
sjedalo peklo stranjicu kad je sjela za upravlja. im je izala s
parkiralita uhvatio ju je mete kairskog prometa. Vukla se za
prepunim autobusom koji je preko Renaulta neumorno ispljuvavao
cijeli oblak dizelskog smrada. Problem prometa je bio jedan od onih
za koje, kako se inilo, nije bilo rjeenja. Bilo je tako malo
prostora za parkiranje da su se tri ili etiri reda vozila nizala
paralelno uzdu bankine pa se protok u centru svodio na puko21
kapanje. Kad je autobus ispred nje zakoio i prisilio je da se
zaustavi. Rovan se osmjehnula sjetivi se stare ale o tome kako su
neki vozai koji su parkirali na zavoju morali ostaviti svoja vozila
tamo, jer ih nikako nisu mogli izvui iz nastale zbrke. Moda je u
tome i bilo neto istine, jer pojedina vozila koja je ovdje vidjela
nisu bila pomaknuta ve tjednima. Vjetrobrani su im bili potpuno
prekriveni prainom, a mnogima su bile ispranjene gume. Pogledala je
u retrovizor. Na svega nekoliko centimetara od njenog stranjeg
branika zaustavio se jedan taksi, a iza njega je promet stalno
postajao sve gui. Samo su se motociklisti slobodno kretali. Dok je
gledala u retrovizor, jedan od njih pristigao je samoubilaki
vijugajui kroz guvu. Bila je to slupana crvena Honda 200 i toliko
pranjava da se boja jedva nazirala, Na motoru su se vozila dvojica
i obojica su prekrila donji dio lica rubovima svojih bijelih
turbana ne bi li se zatitili od ispunih plinova i praine. Pretiui
krivom stranom, Honda se provukla kroz uski prolaz izmeu taksija i
vozila parkiranih na zavoju kao kroz iglene ui. Taksist je napravio
nepristojan pokret akom s podignutim srednjim prstom i pozvao Alaha
da mu bude svjedok da je voza i lud i glup. Honda je neznatno
usporila kad je stigla do Rovaninog Renaulta, a suvoza se nagnuo u
stranu i ispustio neto kroz otvoreni prozor na sjedalo pokraj nje.
Voza je istog trena tako naglo ubrzao da se na trenutak prednji
kota podignuo u vis. Otro je zaokrenuo i urno se udaljio niz usku
uliicu koja se odvajala od glavne, jedva izbjegavi neku staricu
koja mu se nala na putu. Kad se suvoza na motociklu okrenuo i
pogledao u nju vjetar mu je strgnuo bijelo platno s lica i ona je u
oku prepoznala mukarca kojeg je zadnji put vidjela u svjetlosti
farova Fiata na cesti pokraj oaze. Yusuf! im je Honda nestala
pogledala je predmet koji je bacio na sjedalo pokraj nje. Bio je
jajastog oblika, izrezbarene povrine u segmente i bio je obojen
vojniki zeleno. Viala je istu tu stvar esto u starim televizijskim
ratnim filmovima pa ju je istog trena prepoznala; bila je to runa
bomba i istodobno je shvatila da je osigura izvaen pa e za nekoliko
trenutaka eksplodirati. Bez razmiljanja je posegnula za ruicom na
vratima pokraj sebe i svom snagom se bacila na njih. Otvorila su se
i ona je ispala na cestu. Otpustila je kvailo i Renault je
poskakujui krenuo naprijed i zabio se u stranji dio autobusa. Dok
je Rovan leala na cesti ispred taksija koji je naiao iza nje,
granata je eksplodirala. Kroz otvorena vozaeva vrata briznuli su
plamen, dim i otpaci. Zadnji prozor se rasprsnuo i obasuo je
dijamantnim krhotinama stakla, a od detonacije su je22
zaboljeli bubnjii. Poslije prvog oka nastala je mrtva tiina,
naruavalo ju je jedino bubnjanje krhotina stakla, a onda je
odjednom nastupila strka ispunjena stenjanjem i vritanjem. Rovan je
sjela i privila povrijeenu ruku na grudi. Svom teinom pala je na
nju pa su je avovi sada strano boljeli. Renault je bio uniten, ali
je primijetila da je njena kona torba izletjela kroz vrata i lei
joj na dohvat ruke. Nesigurno je ustala i odepala do torbe. Svuda
oko nje vladala je zbrka. Nekoliko putnika iz autobusa bilo je
povrijeeno, a komad rapnela ili dijela olupine ranio je djevojicu
na pjeakom hodniku. Njena majka je vritala i brisala djetetovo
okrvavljeno lice svojim rupcem. Djevojica se tuno cvilei otimala iz
majinog zagrljaja. Nitko nije primjeivao Rovan, ali je ona znala da
e policija stii za nekoliko minuta. Bili su obueni za brzi odgovor
na teroristike napade fundamentalistikih skupina. Znala je da e je,
zateknu li je ovdje, danima ispitivati. Prebacila je torbu preko
ramena i uputila se najbre to joj je natuena noga doputala prema
uliici niz koju je nestala Honda. Na kraju ulice nalazio se javni
zahod. Zakljuala se u jednoj kabini i naslonivi se na vrata
zatvorila oi pokuavajui doi k sebi od oka i srediti zbrkane misli.
U uasu i oaju zbog Duraidove smrti dosad uope nije razmiljala o
vlastitoj sigurnosti. Spoznala je opasnost na najgori mogui nain.
Sjetila se rijei jednog od ubojica izgovorenih u tami pokraj oaze:
Uvijek emo znati gdje je kasnije moemo pronai! Za dlaku je izbjegla
smrt. Znala je da e slinih pokuaja biti jo. Ne smijem se vratiti u
stan, shvati ona. Vile vie nema, a ionako bi me potraili tamo.
Unato odvratnoj atmosferi ostala je zakljuana u zahodu vie od
jednog sata razmiljajui to uiniti dalje. Konano je izala i uputila
se do niza prljavih i napuklih umivaonika. Umila se hladnom vodom.
Zatim se, gledajui se u zrcalu, poeljala i popravila minku i koliko
je mogla poravnala i uredila odjeu. Prola je nekoliko stambenih
blokova, vraajui se istim putem i osvrui se elei biti sigurna da je
nitko ne prati, prije nego je zaustavila taksi. Rekla je vozau da
je ostavi u ulici iza njene banke pa je pjeice prola ostatak puta.
Kad su je uveli u ured jednog od viih raunovoa, preostalo je tek
nekoliko minuta do zatvaranja. Povukla je sav preostali novac s
rauna, neto manje od pet tisua egipatskih funti. Nije to bila neka
velika suma, ali je imala jo neto malo na raunu u Lloyd banci u
Yorku, a imala je i Mastercard karticu. Trebali ste nam javiti da
elite isprazniti sef, grubo joj je rekao slubenik banke. Ponizno se
ispriala i tako uvjerljivo odigrala23
bespomonu izgubljenu djevojicu da je popustio. Predao joj je
paket u kojem se nalazila njena britanska putovnica i bankovni
papiri iz Lloyda. Duraid je imao brojne roake i prijatelje kojima
bi bilo drago kad bi odsjela kod njih, ali ona je eljela ostati
neprimijeena i izvan mjesta koja je obino posjeivala. Odabrala je
jedan turistiki hotel s dvije zvjezdice podalje od rijeke, u kojem
se nadala ostati anonimna meu mNogobrojnim turistima. U ovakvim
hotelima je bio veliki protok gostiju, jer je veina ostajala tek
nekoliko noi prije nego bi nastavili za Luksor i Asuan razgledavati
spomenike. im se nala sama u svojoj jednokrevetnoj sobi, nazvala je
British Airways radi rezervacije. U deset sati u jutro imali su let
za Heathrow. Rezervirala je kartu u jednom smjeru u ekonomskoj
klasi davi im broj svoje Mastercard kartice. Bilo je ve prolo est,
ali zahvaljujui vremenskoj razlici izmeu Egipta i Ujedinjenog
Kraljevstva tamo je jo bilo radno vrijeme. Potraila je broj u
notesu. Studij je zavrila na sveuilitu u Leedsu. Poslije treeg
zvona netko je podignuo slualicu. Katedra za arheologiju.
Kancelarija profesora Dixona, izgovorio je kolski engleski glas.
Jeste li to vi, gospoice Higgins? Da, ja sam. S kim razgovaram? S
Rovan. Rovan Al Sima, koja se nekad zvala Rovan Said. Rovan! Nismo
uli nita o tebi itavo stoljee. Kako si? Kratko su popriale, iako je
Rovan bila svjesna koliko to kota. Je li profesor tu? presjekla ju
je Rovan. Profesor Percival Docon imao je preko sedamdeset godina i
trebao je ve odavno otii u mirovinu. Rovan, jesi li to stvarno ti?
Moja omiljena studentica. Osmjehnula se. ak i u poodmakloj dobi bio
je razuzdani stari jarac. Sve lijepe studentice bile su mu
omiljene. Ovo je meunarodni poziv, profesore. Samo me zanima
vrijedi li ona ponuda i dalje? Ali, pa rekla si da nas ne moe
ubaciti u svoj raspored? Okolnosti su se promijenile. Priat u vam
kad emo se vidjeti, ako se uope vidimo. Razumije se, eljeli bismo
da doe i porazgovara s nama. Kad e se moi izvui? Bit u sutra u
Engleskoj. Blagi boe, to je pravo iznenaenje. Ne znam moemo li sve
pripremiti tako brzo. Bit u kod majke u blizini Yorka. Dajte mi
ponovno gospoicu Higgins i dat u joj broj maminog telefona. Bio je
to jedan od najbrilijantnijih ljudi koje je poznavala, ali nije
vjerovala da je u stanju tono zapisati broj telefona. Nazvat u za
nekoliko dana. Spustila je slualicu i legla u krevet. Bila je
iscrpljena, a ruka ju je i dalje boljela, ali je ipak pokuala
napraviti plan koji e pokriti sve mogunosti. Prije dva mjeseca
profesor Dixon ju je pozvao da odri predavanje o otkriu i
iskopavanju grobnice kraljice Lostris i24
otkriu svitaka. Knjiga, a posebno fusnota na kraju, pobudili su
njegovo zanimanje. Njeno objavljivanje je uope izazvalo veliku
zainteresiranost. Poeli su im se obraati egiptolozi, kako amateri
tako i profesionalci, iz cijelog svijeta i svi su dovodili u sumnju
autentinost romana i injenica na kojima se temeljio. U jednom
trenutku suprotstavila se dopustiti pristup prijepisima svitaka
nekom piscu romana, jer na njima jo nisu bili zavrili rad. Osjeala
je da je zbog toga u akademskom pogledu umanjena ozbiljnost i
vrijednost cijele stvari i da je sve to svedeno na popularnu
zabavu, dosta slino onome to je Spielberg uinio paleontologiji sa
svojim parkom punim dinosaurusa. Na kraju je bila nadglasana. ak je
i Duraid bio protiv nje. Odjelu su uvijek nedostajala sredstva za
manje spektakularne radove. Kad je u pitanju bio neki velianstven
pothvat poput premjetanja cijelog hrama Abu Simbel na novu lokaciju
iznad voda Asuanske brane koje bi ga preplavile, onda su nacije
svijeta darivale desetine milijuna dolara. Meutim, svakodnevni
operativni trokovi odjela nisu privlaili takvu podrku. Njihova
polovica honorara za Boga rijeke to je bio naslov knjige
financirala je gotovo jedNogodinji istraivaki rad, ali to nije bilo
dovoljno da Rovan oprosti. Autor si je dopustio previe slobode u
svezi sadraja svitaka i podijelio je povijesnim likovima karaktere
i slabosti za koje nije bilo ni najmanjeg dokaza. Posebno ju je
smetalo to je drevnog pisara Titu prikazao kao razmetljivca i
umiljenog ovjeka. Ona se s tim nije slagala. No morala je priznati
da je autorova zadaa bila uiniti injenice to prihvatljivijim i to
itljivijim irokom itateljstvu i nevoljko se sloila da je u tome
uspio. Meutim, sve njeno znanstveno obrazovanje bunilo se protiv
takve popularizacije neeg toliko jedinstvenog i divnog. Uzdahnula
je i odagnala te misli iz glave. teta je poinjena i razmiljanje o
njoj samo ju je ivciralo. Okrenula se mNogo hitnijim problemima.
Prihvati li odrati predavanje zbog kojeg ju je profesor pozvao, bit
e joj potrebni dijapozitivi, a oni su se nalazili u njenom uredu u
muzeju. Dok je jo razmiljala o tome kako da doe do njih bez odlaska
u ured, iscrpljenost ju je svladala i ona potpuno odjevena zaspi na
krevetnom pokrivau. Rjeenje njenog problema moralo je biti to
jednostavnije. Zato je telefonirala u raunovodstvo i dogovorila se
da oni uzmu kutiju s dijapozitivima iz njenog ureda i poalju je po
nekom od tajnika taksijem u zranu luku. Prilikom predaje kutije na
alteru za prijavu British Airwaysa, tajnik joj ree: Policija je ve
bila u muzeju kad smo jutros doli. eljeli su razgovarati s vama,
doktorice.25
Oigledno su je pronali preko registracije unitenog Renaulta.
Bilo joj je drago to je imala britansku putovnicu. Da je pokuala
napustiti zemlju sa svojim egipatskim dokumentima, mogli su je
zadrati; policija e vjerojatno na svim mjestima gdje se obavlja
pregled putovnica zatraiti njeno zadravanje. Ovako je prola pregled
bez ikakvih potekoa i kad se konano nala u zadnjoj prostoriji pred
ulazak u zrakoplov uputila se do kioska s novinama i poela
prouavati gomilu dnevnih izdanja. Sve lokalne novine donijele su
izvjee o bombi ubaenoj u njezino vozilo, a veina je ponovno
prenijela vijest o Duraidovom ubojstvu i povezala ta dva dogaaja.
Jedne su novine ak nagovijestile da su u to umijeani
fundamentalisti. El Arab je na naslovnoj strani donio njenu i
Duraidovu fotografiju snimljenu prolog mjeseca na prijemu u ast
skupine francuskih turistikih agenata koji su bili u posjetu
Egiptu. Stegnulo joj se srce kad je ugledala muevu fotografiju, na
kojoj je bio vrlo zgodan i dostojanstven, i sebe kako mu se
osmjehuje u njegovom naruju. Kupila je po primjerak svih ponuenih
novina i ponijela ih u zrakoplov British Airwaysa. Vrijeme tijekom
leta iskoristila je za zapisivanje svega ega se mogla sjetiti to
joj je Duraid govorio o ovjeku kojeg je trebala nai. Stavila je
naslov: Sir Nicholas Quenton Harper Bart. Duraid joj je rekao da je
Nicholasov pradjed dobio titulu baroneta za svoje zasluge kao
profesionalni asnik u britanskoj kolonijalnoj slubi. Tijekom tri
generacije obitelj je zadrala najtjenje mogue veze s Afrikom, a
posebno s britanskim kolonijama i sferama utjecaja u Sjevernoj
Africi: Egiptu i Sudanu, Ugandi i Keniji. Prema Duraidovim rijeima,
sam sir Nicholas je sluio u britanskoj vojsci u Africi i Zaljevskim
dravama. Teno je govorio arapski i Svahili i bio je poznati amater
arheolog i zoolog. Poput svog oca, djeda i pradjeda, sudjelovao je
u brojnim ekspedicijama u Sjevernoj Africi, prigodom kojih je
prikupljao uzorke i istraivao najudaljenije predjele. Napisao je
veliki broj lanaka za razne znanstvene asopise i ak je odrao vie
predavanja u Kraljevskom geografskom drutvu. Kad je umro njegov
stariji brat, ne ostavivi iza sebe potomka, sir Nicholas je
naslijedio titulu i obiteljsko imanje u Quenton Parku Napustio je
vojsku kako bi upravljao imanjem, ali jo vie zbog voenja
obiteljskog muzeja kojeg je njegov pradjed, prvi baronet, osnovao
1885. Sadravao je jednu od najveih privatnih zbirki afrike faune, a
nita manje slavna nije bila ni zbirka drevnih egipatskih i
Srednjeistonih artefakata. Meutim, iz Duraidovih izvjetaja je
zakljuila da je sir Nicholas po svom karakteru26
neobuzdan, a katkad radi ak na granici zakona. Bilo je oigledno
da se nije bojao izloiti izuzetnim rizicima kako bi obogatio zbirku
u Quenton Parku. Duraid ga je prvi put susreo prije mNogo godina
kad ga je sir Nicholas regrutirao kao obavjetajnog asnika u
nezakonitoj ekspediciji iji je cilj bio osloboditi odreeni broj
punskih bronanih odljevaka iz Gadaffijeve Libije. Sir Nicholas je
neke od njih prodao kako bi podmirio trokove ekspedicije, ali je
najbolje zadrao za svoju privatnu zbirku. Nedavno je organizirao jo
jednu ekspediciju, ovoga puta radilo se o ilegalnom prelasku irake
granice, kako bi se odnijelo par kamenih bareljefnih frizova ispred
nosa Saddama Husseina. Duraid joj je rekao da je sir Nicholas
jednog prodao za veliku sumu novca; spomenuo je iznos od pet
milijuna amerikih dolara i da je novac upotrijebio za voenje
muzeja, ali da je onaj drugi ljepi friz i dalje u vlasnitvu sir
Nicholasa. Obje ekspedicije zbile su se znatno prije nego je Rovan
srela Duraida. udila se Duraidovoj spremnosti da se povjeri Englezu
na ovaj nain. Sir Nicholas je vjerojatno imao jedinstvenu mo
uvjeravanja, jer da su ih uhvatili obojicu bi nedvojbeno pogubili
po kratkom postupku. Kao to joj je Duraid objasnio, iz svih nedaa
izvlaili su se samo zahvaljujui Nicholasovoj dosjetljivosti i
njegovoj mrei prijatelja i oboavatelja diljem Srednjeg Istoka i
Sjeverne Afrike od kojih je uvijek mogao zatraiti pomo. On je
pomalo vraji, zakimao bi Duraid glavom sjeajui se tih dana s
oiglednom nostalgijom, ali ovjek kojeg je dobro imati uza se kad si
u tekoj situaciji. Svi ti su dani su bili vrlo uzbudljivi, ali kad
se sada osvrnem na njih stresem se pri samoj pomisli na rizike koje
smo poduzimali. esto je razmiljala o tome koliki rizik je spreman
preuzeti kolekcionar kojem je to u krvi, a da bi zadovoljio svoju
strast. inilo joj se da rizik nije razmjeran nagradi kad se dodaje
ve sakupljenom; a onda se osmjehnula svojim vlastitim savjesnim
osjeajima. Pustolovinu, u koju se nadala uvui sir Nicholasa, nije
se ba moglo nazvati malim rizikom i znala je da bi o njenoj
legalnosti elokventni pravnici mogli beskrajno raspravljati.
Zaspala je s osmijehom na licu, jer je napetost prethodnih dana
konano naplatila dug. Stjuardesa ju je probudila, opomenuvi je neka
vee pojas, jer su se sputali na Heathrow. Rovan je nazvala majku iz
zrane luke. Bok, mama. To sam ja. Da, to znam. Gdje si, ljubavi?
Njena mama je zvuala smireno kao i uvijek. Na Heathrowu. Ostat u
neko vrijeme kod tebe. Mogu li? Ba dobro, zahihoe njena majka. Idem
ti raspremiti krevet. Kojim vlakom dolazi? Pogledala sam u red
vonje.27
Ima jedan iz King Crossa koji stie u York u sedam naveer. ekat u
te na stanici. to se dogodilo? Jeste li se ti i Duraid porjekali?
Moe ti biti otac. Rekla sam ja da to nee ii. Rovan je trenutak
utjela. Nije bio trenutak za objanjenje. Sve u ti ispriati veeras
kad se vidimo. Georgina Lumley, njena majka, ekala je na hladnoi
veernjeg mraka mjeseca studenog, umotana u svoj stari zeleni
Barbour kaput, s koker panijelom Magicom, koji je posluno sjedio do
njenih nogu. Njih dvoje su bili nerazdvojni par, ak i kad nisu
pobjeivali na lovakim utakmicama. Rovan su oni predstavljali
obiteljsku sliku njenog engleskog porijekla koja je donosila
smirenje. Georgina je povrno poljubila Rovan u obraz. Nikad nisam
bila za sve to sentimentalno izmotavanje, imala je obiaj rei, a
zatim je uzela jednu Rovaninu torbu i ponijela je prema starom
blatnjavom Land Roveru na parkiralitu. Magic je onjuio Rovaninu
ruku i zamahao repom u znak prepoznavanja. Zatim joj je na
dostojanstven i popustljiv nain dopustio da ga potape po glavi, ali
poput svoje gazdarice ni on nije bio posebno sentimentalan. Neko
vrijeme vozile su se utei, a Georgina je zapalila cigaretu. to se
dogodilo s Duraidom? Rovan joj nije mogla odmah odgovoriti, a onda
su zabrane u njoj popustile i ona izbaci sve iz sebe. Do malog sela
Brandsburyja, sjeverno od Yorka, trebalo im je dvadeset minuta, a
Rovan je sve vrijeme govorila. Njena majka ju je samo s vremena na
vrijeme hrabrila i tjeila, ispustivi po koji kratki uzdah, a kad je
Rovan zaplakala iznosei pojedinosti vezane uz Duraidovu smrt i
pogreb, Georgina ju je potapala po ruci. Sve je bilo gotovo prije
nego su stigle do mamine kue u selu. Rovan se isplakala i sada dok
su veerale oi su joj bile suhe i ponovno je vladala sobom. Rovan se
nije mogla sjetiti kad je zadnji put okusila domai odrezak i pitu
od bubrega. I to e sada? upitala je Georgina dok je u svoju au
toila ostatke Guinnesa iz crne boce. Iskreno govorei, ne znam. Kad
je to izgovorila, Rovan se pokajniki upitala zato toliko ljudi
koristi upravo tu frazu da bi prikrilo la. U muzeju sam dobila est
mjeseci odmora, a profesor Dixon mi je ugovorio da odrim predavanje
ovdje na fakultetu. Toliko za sada. Dobro, zausti Georgina dok je
ustajala, boca s toplom vodom ti je u krevetu, a soba ti je na
raspolaganju koliko god eli ostati. Za nju je to bilo poput strasne
izjave majinske ljubavi. Tijekom sljedeih nekoliko dana Rovan je
sreivala dijapozitive i biljeke za predavanja i svakog
poslijepodneva je odlazila s Georginom i Magicom u duge etnje
po28
okolici. Poznaje li Quentom Park? upitala je majku tijekom
jednog od tih tumaranja. Prilino, oduevljeno je odgovorila
Georgina. Magic i ja lovimo tamo etiri do pet puta tijekom sezone.
Prvoklasno lovite. Sigurno najbolji fazani i ljuke u Yorkshireu.
Tamo je lovite koje zovu Visoki arii i koje je nadaleko poznato.
Ptice lete tako visoko da zbunjuju i najbolje strijelce u
Engleskoj. Poznaje li vlasnika, sir Nicholasa Quenton Harpera?
upita Rovan. Viala sam ga tijekom lova. Ne poznajem ga. Dobar
strijelac, odgovori Georgina. Poznavala sam njegovog oca davno
prije nego sam se udala za tvog oca. Osmjehnula se znaajno to je
zaudilo Rovan. Dobar plesa. Otplesali smo nekoliko veselih plesova
i to ne samo na plesnom podiju. Mama, nemogua si! nasmije se Rovan.
Bila sam nekada, spremno se suglasi Georgina. Danas za to ba i
nemam mNogo prigoda. Kad ete ti i Magic ponovno ii u Quenton Park?
Za dva tjedna. Mogu li i ja s vama? Svakako lovouvar uvijek trai
hajkae. Dvadeset funti i ruak, plus boca piva na dan. Zastala je i
zagonetno pogledala ker. O emu se tu radi? ula sam da se na imanju
nalazi privatni muzej. Imaju svjetski poznatu egipatsku zbirku.
eljela bih je pogledati. Vie nije otvoren za javnost. Samo s
pozivnicom. Sir Nicholas je udan tip, tajanstven i tome slino. Zar
mi ti ne bi mogla pribaviti pozivnicu? upita Rovan, ali Georgina
odmahne glavom. Zato ne zamoli profesora Dixona? On je esti gost u
Quenton Parku. Veliki je kuni prijatelj Quenton Harpera. I prolo je
deset dana prije nego ju je profesor Dixon primio. Posudila je
majin Land Rover i odvezla se do Leedsa. Profesor ju je prigrlio u
svoj medvjei zagrljaj, a zatim odveo u svoju radnu sobu na aj. Sada
kad se ponovno nala u pretrpanoj sobi punoj knjiga, papira i
drevnih artefakata, s nostalgijom se sjetila studentskih dana.
Rovan mu je ispriala o Duraidovom ubojstvu, to je zaprepastilo i
uznemirilo Dixona, ali je brzo promijenila temu i poela
raspravljati o diapozitivima koje je pripremila za predavanje. Bio
je zadivljen svime to e pokazati. Ve je gotovo bila spremna krenuti
kad je konano uspjela spomenuti muzej u Quenton Parku, na to je on
odmah reagirao. Jako me udi da ga nisi obila dok si ovdje
studirala. To je zadivljujua zbirka. Obitelj se time bavi preko sto
godina. Sljedeeg utorka idem tamo u lov. Porazgovarat u s
Nicholasom. Meutim, njemu jadnom trenutno nije ba do toga. Prole
godine je doivio teku osobnu tragediju. Izgubio je u automobilskoj
nesrei enu i dvije curice. Odmahnuo je glavom. Strano. Nicholas je
vozio. Mislim da se29
okrivljuje. Otpratio ju je do Land Rovera. Znai, vidimo se
dvadeset treeg, rekao je Rovan na rastanku. Mislim da e se okupiti
barem stotinu sluatelja, a nazvao me je ak i izvjestitelj iz
Yorkshire Posta. uli su za tvoje predavanje i ele ugovoriti
razgovor s tobom. To je vrlo dobar publicitet za katedru. Ti e
pristati, nadam se. Moe li doi nekoliko sati ranije i porazgovarati
s njim? Zapravo, vjerojatno emo se vidjeti i prije dvadeset treeg,
izvijesti ga ona. Mama i njen pas u utorak sudjeluju u lovu u
Quenton Parku pa mi je u hajci toga dana ugovorila posao gonia.
Potrait u te, obea on i mahne joj kad je krenula ostavivi iza sebe
oblak ispunih plinova. Puhao je hladni sjeverni vjetar. Oblaci su
se kotrljali jedni preko drugih, teki, plavi i sivi, a tako blizu
tla da su se eali o prijevoje brda dok su hitali pred olujom. Rovan
je ispod stare Georginine zelene jakne, imala tri sloja odjee, ali
se ipak tresla od hladnoe dok je s ostalim hajkaima prelazila preko
niza obronka. Krv joj se razrijedila na toplini koja je vladala u
dolini Mila. Dva para vunenih ribarskih arapa nisu uspjela
sprijeiti ukoenje prstiju na nogama od hladnoe. Za ovaj pohod,
posljednji danas, glavni lovouvar je premjestio Georginu s njenog
uobiajenog mjesta iza linije puaka, gdje su ona i Magic skupljali
ranjene ptice koje bi se probile do njih, u liniju hajkaa. najbolje
su ostavili za kraj pa su sada lovili u Visokim ariima. uvaru su
trebali svi koje je mogao okupiti kako bi istjerali fazane s
velikog podruja na vrhu brda i natjerali ih da niz padinu nadlete
ravnicu gdje su daleko dolje ekali lovci kod svojih iskolenih
oznaka. Rovan je sve to smatrala potpuno neloginim ponaanjem
uzgajati i hraniti fazane od izlijeganja i zatim, kad odrastu,
ulagati toliko napora da budu to neuhvatljiviji lovcima. Meutim,
Georgina joj je objasnila da je ptice tee pogoditi prelijeu li na
veoj visini pa su pravi sportai zadovoljniji, a time i spremniji
vie platiti za pucanje na njih. Ti ni ne pojmi koliko e platiti za
cjelodnevno gaanje, rekla joj je Georgina. Dananji dan e donijeti
imanju gotovo 14.000 funti. Ove sezone lovit e dvadeset dana.
Izraunaj to pa e vidjeti da lov donosi najvei prihod imanju. Da ne
spominjemo zabavljanje oko dresure pasa i hajke, a i nama lokalnim
iteljima donosi vrlo potreban dodatni novac. Poslije dananjeg dana.
Rovan vie nije bila ba sigurna je li posao gonia ba zabavan. Teko
je bilo hodati kroz guste preplete kupina i vie puta se okliznula.
Laktovi i koljena bili su joj blatnjavi. Jarak ispred nje bio je do
polovice ispunjen vodom, a po povrini se uhvatila tanka ledena
kora. Pribliila mu se oprezno, podupirui se30
tapom. Bila je umorna, jer je ve prola pet izgona u Visokim
ariima, a svi su bili jednako naporni kao i ovaj. Pogledala je
majku divei joj se; ona je po svemu sudei uivala u ovome muenju.
Georgina je hodala sretna, zapovijedajui Magicu fukanjem i
kretnjama ruku. Osmjehnula se prema Rovan: Zadnji krug, duo. Jo
malo pa je gotovo. Rovan je osjetila ponienje to su njene muke bile
toliko vidljive pa je upotrijebila tap za pomo pri preskoku
blatnjavog jarka. Meutim, pogreno je procijenila njegovu irinu i
nije dohvatila suprotnu obalu. Pala je do koljena u ledenu vodu
koja joj se poela prelijevati preko izama. Georgina joj se
nasmijala i pruila svoj tap kako bi je izvukla iz ljepljivog blata.
Ako zastane isprazniti natopljene izme. Rovan ne bi mogla ostati u
hajkakoj liniji pa je hrabro nastavila dalje, ljapui pri svakome
koraku. Oprez na lijevome krilu! izdao je zapovijed glavni lovouvar
preko voki-tokija i linija se posluno zaustavila. Umijee i vjetina
lovouvara ogledala se u izgonu ptica iz zaraslog raslinja. Nikada
ne cijelo jato odjednom. Ptice moraju stalno, pojedinano ili u
parovima, pristizati i prolijetati iznad lovaca zapetih puaka,
pruajui im na taj nain mogunost da, nakon to ispale obje cijevi,
uzmu drugu puku od ovjeka koji ih puni i budu spremni za sljedeu
pticu koja e se pojaviti visoko na nebu iznad njih. Veliina
lovouvara i njegovog ugleda ovisili su od naina na koji je on gonio
ptice prema zapetim pukama. Tijekom ovog odmora Rovan je uspjela
doi do daha i pogledati oko sebe. Kroz otvor u umarku aria, po
kojem je gonjenje i dobilo ime, mogla je vidjeti dolinu. Tamo se u
podnoju brda nalazila otvorena livada. Bilo je to prostranstvo
glatke zelene trave ispresijecano mrljama prljavog sivog snijega
koji je pao prolog tjedna. Po toj livadi lovouvar je postavio niz
kolia. na poetku dana lovci su izvlaili brojeve tih kolia kako bi
doznali pokraj kojeg e pojedini od njih pucati. Sada je svaki ovjek
stajao pokraj svog kolia, s ovjekom iza sebe koji je punio puke i
drao drugu puku spremnu kad lovac prvu ispuca. Svi su oekujui
gledali u vie predjele odakle e se pojaviti fazani. Koji od njih je
sir Nicholas? dovikne Rovan majci, a Georgina joj pokae na sam kraj
niza puaka. Onaj visoki, odgovori ona, a u tom trenutku lovouvarev
glas progovori preko radija. Lagano na lijevo. Zaponite ponovno
udarati. Gonii su posluno poeli udarati svojim tapovima. Tijekom
ovog profinjenog i potpuno kontroliranog postupka nije bilo vike ni
dozivanja. Polako naprijed. Zaustavite se im ptice polete. Korak po
korak linija se pomicala naprijed, a u kupinama i paprati31
ispred sebe Rovan je mogla uti potajno ukanje velikog broja
fazana koji su se kretali naprijed, nevoljni vinuti se u zrak sve
dok ih na to ne natjeraju. Na svome putu naili su na jo jedan
jarak, potpuno zarastao gotovo neprobojnim gustiem kupina. Neki
psi, poput labradora, nisu ba bili spremni ui u takvu trnovitu
prepreku. Georgina je otro funula i Magic je naulio ui. Bio je
mokar i sva dlaka mu je bila zamrena od blata i trnja. Ruiasti
jezik mu je visio iz kuta otvorene gubice, a mokri batrljak
njegovog repa veselo je mahao. U tom trenutku bio je najsretniji
pas u Engleskoj. Radio je ono za to je bio odgajan. Hajde, Magic,
zapovjedi Georgina. Magic je uronio u najgui i najtrnovitiji dio i
potpuno nestao s vidika. Prola je minuta njukanja i kopanja
unaokolo u dubinama jarka, a zatim je uslijedilo divlje kvocanje i
lepet krila. Par ptica izletio je iz grmlja. enka je bila prva.
Bila je smeesiva, neugledno stvorenje veliine domae kokoi, ali je
zato mujak koji ju je slijedio na maloj udaljenosti bio
velianstven. Na glavi je imao krestu zelenih nijansi, a obrazi i
brada bili su mu grimizni. Njegov prugasti rep, boje cimeta i crn,
bio je gotovo jednako dugaak kao i njegovo tijelo, a ostatak perja
bila je zbirka velianstvenih boja. Dok se dizao u zrak, svjetlucao
je nasuprot sputenog sivila neba poput neprocjenjivog dragulja
kojeg je bacio u zrak neki car. Rovan je zastao dah od ljepote tog
prizora. Gledaj ih samo! Georginin glas je odavao uzbuenje. Kakav
prekrasan par. Najbolji par danas. Kladim se da nijedan lovac nee
ni okrznuti nijedno od njih. Te dvije ptice su se uzdizale sve vie
i vie; enka je vukla mujaka za sobom, dok ih iznenada nije zahvatio
nalet vjetra, koji je vitlao preko brda poput uzavrelog mlijeka, i
bacio ih dalje nad ravnicu. Linija gonia uivala je u tom trenutku.
Naporno su radili za ovo. Glasovi na vjetru su im bili tihi i slabi
dok su bodrili ptice. eljeli su vidjeti fazana tako visoko i tako
brzog da bi pobijedio lovce. Naprijed! likovali su. Preletite! i
ovog puta gonii spontano stanu dok su pratili let para koji je
vijugao na vjetru. U ravnici su lovci okrenuli lica prema gore;
blijede mrlje na zelenoj pozadini. Njihovo uzbuenje se moglo gotovo
opipati dok su promatrali fazane koji su dostigli najveu brzinu pa
vie nisu mahali krilima. Privukli su ih poevi se sputati u dolinu.
Ovo je najtea zadaa s kojom se bilo koji lovac moe suoiti. Par
fazana, visoko sa slabim vjetrom u lea, dolazi u domet puaka u
zavrnoj dionici leta, a nai e se na idealnoj udaljenosti upravo u
trenutku kad e izmjenina paljba iz dvanaest puaka imati
najubojitiju mo. Za ljude tamo dolje to je znailo proraunati
njihovu32
brzinu i kretanje u sve tri dimenzije, najbolji strijelci mogli
su se nadati pogoditi jedno od njih, ali tko bi se usudio pomisliti
na oboje? Dajem funtu! uzvikne Georgina. Funtu da e oboje proi. Ali
nijedan od gonia koji su je uli nije prihvatio okladu. Vjetar je
njeno gurao ptice u stranu. Krenule su prema sredini linije, ali
sada su plovile prema udaljenijem kraju. Kako se kut mijenjao,
Rovan je mogla primijetiti kako se ljudi kod kolia u nizini jedan
za drugim pripremaju kad je izgledalo da ptice idu ravno na njih, a
zatim se oputaju kad bi ih vjetar odnio dalje. Njihovo je olakanje
bilo vidljivo, jer su jedan za drugim bili osloboeni izazova tog
nemogueg podviga dok su sve oi uprte u njih. Na kraju je samo
visoka pojava na samome kraju streljake linije ostala uz njihovu
putanju. Vaa ptica, sir, doviknuo mu je posprdno jedan strijelac, a
Rovan se uhvati kako instinktivno zadrava dah u iekivanju. Nicholas
Quenton Harper kao da uope nije bio svjestan pribliavanja tog para
fazana. Stajao je potpuno oputen, pomalo pogrbljen, s pukom u
desnoj ruci ija je cijev bila uperena u tlo. U trenutku kad se
enka, koja je letjela prva, nala na ezdesetak stupnjeva ispred
njega on se prvi put pomaknuo. Nonalantnom gracioznou podignuo je
puku u uzlaznom luku. im mu je kundak dodirnuo obraz i rame, opalio
je, ali se puka nije prestala kretati te je do kraja opisala
zapoeti luk. Zbog udaljenosti zvuk pucnja je stigao do Rovan neto
kasnije. Vidjela je puku kako se trza i blijedi oblaak dima koji je
izaao iz nje. Nicholas ju je spustio kad je enka iznenada zabacila
glavu i sklopila krila. Perje se nije razletjelo s njenog tijela,
jer je bila pogoena ravno u glavu i istog trena bila mrtva. Dok je
zapoinjala svoj dugi pad prema tlu. Rovan je zaula pucanj. A onda
se mujak naao visoko iznad Nicholasove glave. Ovoga puta, podiui
puku onim nonalantnim potezom u vis, onako dugaak povio je lea iz
struka poput zategnutog luka. Stigavi u najviu toku, oruje se u
njegovim rukama ponovno trgnulo. Promaio je! pomislila je Rovan s
mjeavinom zadovoljstva i razoaranja, dok je mujak nastavljao
ploviti naizgled neokrznut. Jedan dio nje elio je da prekrasna
ptica umakne, dok je drugi elio da taj ovjek uspije. Postupno se
obris mujaka u visini promijenio kad je savio krila i on se u letu
prevrne. Rovan nije mogla znati da mu je metak proao kroz srce, sve
dok nekoliko sekundi kasnije nije uginuo u zraku i skupljena krila
nisu izgubila svoju krutost. Dok se mujak prevrtao padajui,
spontani uzvici oduevljenja prooe linijom gonia, tihi ali radosni
na hladnom sjevercu. ak su im se i drugi strijelci33
pridruili uzvicima: Oh, odlian pogodak, sir! Rovan im se nije
pridruila u veselju, ali je na trenutak zaboravila umor i hladnou.
Tek je neodreeno mogla ocijeniti vjetinu koja je bila potrebna za
ova dva hica, ali je bila zadivljena i osjetila ak odreeno
strahopotovanje. Prvi pogled na tog ovjeka ispunio je sva njena
oekivanja koja su bila potaknuta Duraidovim pripovijedanjima. Kad
je zavren posljednji izgon bio je ve mrak. Tandrui stazom kroz umu,
uzdu koje su ekali umorni gonii i njihovi psi, stigao je neki stari
vojni kamion. Kad je stao, sa stranje strane su se popeli na njega.
Prije nego su se ona i Magic popeli, Georgina je pomaui pogurnula
Rovan. Sa zahvalnou su sjele na jednu od dugakih tvrdih klupa, a
Georgina je zapalila cigaretu pridruivi se ostalima u avrljanju i
zadirkivanju pomonika lovouvara i gonia oko sebe. Rovan je utei
sjedila na kraju klupe, uivajui u tome to je uspjela izdrati tako
naporan dan. Bila je umorna i oputena, ali neobino zadovoljna.
Cijeli jedan dan nije razmiljala ni o krai svitka ni o Duraidovom
ubojstvu, a ni o nepoznatom i neprimjetnom neprijatelju koji joj je
prijetio nasilnom smrti. Kamion je hitao nizbrdo usporivi u podnoju
da bi se maknuo u stranu i propustio zeleni Range Rover. Kad su se
dva vozila nala jedno uz drugo. Rovan je okrenula glavu i pogledala
kroz otvoreni prozor skupog vozila s imanja ravno u oi Nicholasa
Quenton Harpera za volanom. To je bilo prvi put da se nala tako
blizu njega i mogla vidjeti crte njegovog lica. Iznenadila se kako
je mlad. Oekivala je ovjeka Duraidovih godina. Sada je vidjela da
nema vie od etrdeset, jer su mu tek prve sjedine krasile zaliske
guste zamrene kose. Bio je preplanuo i vidjelo se da esto boravi
izvan kue. Imao je zelene prodorne oi ispod tamnih, nakostrijeenih
obrva. Usta iroka i izraajna i upravo se osmjehivao nekoj dosjetki
koju mu je doviknuo voza kamiona tekim jorkirskim naglaskom, ali u
oima su mu se primjeivale tuga i tragedija. Rovan se sjetila sto
joj je profesor rekao o njegovom nedavnom gubitku i osjetila je
suut. Nije samo ona pretrpjela gubitak i nije samo ona bila u
alosti. Pogledao ju je ravno u oi i vidjela je kako mu se izraz
mijenja. Bila je privlana ena i bila je svjesna kad bi mukarac to
primijetio. Ostavila je dojam na njega, ali nije uivala u tome.
Njena tuga za Duraidom bila je jo previe svjea i bolna. Skrenula je
pogled, a Range Rover je nastavio dalje.
34
Njeno predavanje na fakultetu proteklo je vrlo dobro. Bila je
dobar govornik, a temu je potpuno poznavala. Plijenila je njihovu
panju priajui im o otvaranju grobnice kraljice Lostris i otkriu
svitaka. Mnogi od prisutnih proitali su knjigu i, kad su poslije
predavanja zapoela pitanja, veinu je zanimalo koliko ima istine od
svega toga iznijetog u njoj. Morala je biti vrlo oprezna u svojim
odgovorima kako ne bi ispala preotra prema autoru. Kasnije je
profesor Dixon odveo Rovan i Georginu na veeru. Bio je oduevljen
njenim uspjehom i u to ime naruio je bocu najskupljeg clareta. Tek
se malo zbunio kad je odbila. Oh, boe, zaboravio sam da si
muslimanka, ispriao se. Kopt, ispravi ga ona, i nema to nikakve
veze s religijom. Jednostavno ne volim okus vina. Ne brinite, utjei
ga Georgina, ja nisam sklona udnom mazohizmu moje keri. Vjerojatno
je to naslijedila od oca. Pomoi u vam popiti ovo dobro vino. Pod
blagim utjecajem clareta profesor je postao otvoren i zabavljao ih
je pripovijestima s mNogobrojnih arheolokih iskopavanja na kojima
je bio tijekom vie desetljea. Vratio se na Rovan tek kod kave. Oh,
boe, gotovo sam ti zaboravio rei, dogovorio sam ti posjet muzeju u
Quenton Parku bilo kojeg poslijepodneva ovog tjedna. Samo dan
ranije nazovi gospou Street i ona e te priekati i pusti unutra. Ona
je Nicholasova osobna tajnica. Rovan se sjeala puta do Quenton
Parka jer ju je tamo odvezla Georgina kad su ile u lov, ali sada je
bila sama u Roveru. Masivne glavne dveri imanja bile su od
oblikovanog kovanog eljeza. Malo dalje se cesta granala, a gomila
znakova pokazivala je smjer do razliitih odredita: Quenton Hali.
Privatno, Uredi imanja i Muzej. Cestica do muzeja je vijugala kroz
park sa srnama u kojem su stada smeeutih srna pasla pod golim
hrastovima. Kroz magliasti predio ugledala je na trenutak neku
veliku kuu. Prema vodiu kojeg joj je profesor dao, kuu je
projektirao sir Christofer Wren 1693. godine, a vrhunski
hortikulturist Capability Brown uredio je vrtove ezdeset godina
kasnije. Rezultat toga bilo je savrenstvo. Muzej se nalazio u umici
crvenih bukvi oko kilometar iza kue. Bila je to dugaka zgrada,
oigledno mNogo puta dograivana tijekom godina. Gospoa Street je
Rovan doekala kod pomonog ulaza i predstavila se dok ju je uvodila
u nutra. Bila je sredovjena, sjedokosa i samouvjerena. Bila sam na
vaem predavanju u ponedjeljak naveer. Zadivljujue! Imam vodi za
vas, ali uvjerit ete se da su izloeni predmeti dobro katalogizirani
i opisani. Utroila sam na to gotovo dvadeset godina. Osim vas,
danas35
nee biti drugih posjetitelja. Imat ete cijeli prostor samo za
sebe. Moete jednostavno lutati unaokolo i uivati. Neu otii prije
pet poslijepodne pa imate dosta vremena. Ako vam na bilo koji nain
mogu pomoi, moj ured se nalazi na kraju prolaza. I molim vas,
nemojte se ustruavati. im je ula u odjel s afrikim sisavcima, bila
je oarana. Prostorija s primatima je bila potpuna zbirka svih vrsta
ovjekolikih i ostalih majmuna s tog kontinenta: od velikog mujaka
gorile srebrnih lea do slabunjavog Colobusa u dugakom lepravom
ogrtau od crnog i bijelog krzna svi su bili zastupljeni. Iako su
neki od izloenih primjeraka bili stari i vie od stotinu godina,
bili su savreno ouvani i predstavljeni, smjeteni u obojenim
dioramama naslikanom krajoliku izloenom igri. Bilo je oigledno da u
muzeju rade vjeti umjetnici i preparatori. Mogla je samo nasluivati
koliko to