VJESNIK \akova~ko-osje~ke nadbiskupije i Srijemske biskupije br 5-6. 2010

$Page 1: VJESNIK \akova~ko-osje~ke nadbiskupije i Srijemske biskupije br 5-6. 2010$
Po{t

arin

apl

a}en

au

po{t

i3

14

00

\ak

ovo

VJESNIKVJESNIK\akova~ko-osje~ke nadbiskupi je i Sr i jemske biskupi je

Godi{te CXXXV III ISSN 1847-0521

s a d r ` a j :

20 .10

~ a s o p i s z a p a s t o r a l n u o r i j e n t a c i j u

TEMAVJESNIKA

5-6

Godina zupne kateheze u \akova~ko-osje~koj nadbiskupiji

Vladimir Dugalić, urednik: ŽUPNA KATEHEZA 337Marin Srakić, nadbiskup: »RAZLIČITI, ALI KOMPLEMENTARNI« 338

Milan Šimunović: DANAŠNJI ŽUPNIK I PASTORALNO-KATEHETSKI IZAZOVI 339Josip Šimunović: OBLICI I METODE RADA U ŽUPNOJ KATEHEZI 345

Drago Iličić: ŽUPNA KATEHEZA U AKOVAČKO-OSJEČKOJ NADBISKUPIJI 356Ivica Pažin: JEDINSTVO NAVJEŠTAJA U DVA RAZLIČITA KONCEPTA 361

s. Ana Thea Filipović: ŽUPNA KATEHEZA – IZME U IDEALA I STVARNOSTI 373Andrija aković: KATEHETE KAO NAVJESTITELJI I DELEGATI ZAJEDNICE U ŽUPNOJ KATEHEZI 380

Teuta Rezo: OD KATEHETE SVEZNALICE DO MUDROG KATEHETE 383Tonka Odobašić: RODITELJI – ODGOJITELJI/KATEHETE DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU 385

Žarko Relota: »SIDI DI SI, NI ZA DI SI NISI« (Duhovna misao) 393Šimo Šokčević: SVETOST JE U NAŠIM RUKAMA (Svjedoci vjere) 394

Stjepan Baloban: U DRUŠTVENIM PITANJIMA (Moral u hrvatskom društvu) 396Ivica Pažin: SVEĆENIK KAO KATEHETA U AUGUSTINOVU PROMIŠLJANJU (2) (Katehetsko-pastoralna promišljanja) 398

Snježana Majdandžić-Gladić: ZAKLINJANJA (Negdašnji obrednici) 400Krešimir Bulat (odgovara): BIBLIJSKA BAZIČNA ZAJEDNICA (4) (Katehetska građa) 404

Josip Filipović (priredio): EUHARISTIJSKO KLANJANJE (IV.) (Liturgijska građa) 407Marko Tomić: PRAKTIČNI RAD S BIBLIJOM 409Zvonko Pažin: RIJEČ: Homiletska građa C 410

Brankica Lukačević: RAZGOVOR SA S. RASTISLAVOM RALBOVSKY 418

\

\\

LJUBAV U ISTINI

355 Susret predsjednika HBK s predsjednikom RH379 Susret predsjednika HBK s predsjednicom Vlade RH382 O zabrani vjerskih simbola u učionicama395 Pobačaj je glavni uzrok smrtnosti u Europi397 Nadbiskup Marin slavio misu u osječkom zatvoru399 Potpisan Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika

OS BiH419 Sjednica Odbora HBK za pastoral turizma

420 Poruka pape Benedikta XVI. za 25. svjetski dan mladih423 Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan sredstava društvenih

komunikacija425 Pismo hrvatskih biskupa svećenicima u prigodi hodočašća u

Zagreb, 15. travnja 2010.426 »Kriza i napredak suvremenoga hrvatskog društva« (Izjava)429 Poruka predsjednika Odbora HBK za pastoral turizma povodom

Nedjelje turizma430 Priopćenje s XL. plenarnog zasjedanja HBK431 Objavljene upute vezane uz optužbe za spolno zlostavljanje432 Krizmena slavlja u 2010. godini (Okružnica)

433 Proslava Mise posvete ulja i jubileja mons. dr. Marina Srakića439 Nadbiskup Eterović pohodio svoju naslovnu biskupiju441442445 Nacionalno hodočašće hrvatskih svećenika447 Svećenici naše Nadbiskupije hodočastili u Ars

Vazmeno trodnevlje i Uskrs u Srijemskoj MitroviciVazmeno trodnevlje i Uskrs u \akovu i Osijeku

449 In memoriam – mons. dr. sc. Andrija Šuljak455 Stručni skup za vjeroučitelje osnovnih škola456 Susret slijepih i slabovidnih osoba457 Seminar za župne suradnike u pastoralu braka i obitelji458 Znanstveni skup o fra Antunu Bačiću459 Simpozij profesora teologije i filozofije460461 Posveta crkve i uvođenje klauzure u Karmelu sv. Josipa

u akovačkoj Breznici463 Nadbiskup Srakić posjetio Dom za stare i nemoćne u akovu464 Duhovna obnova za prezbitere Srijemske biskupije465 Duhovne obnove za roditelje osnovaca, mlade i studente466 Obnova za roditelje prvopričesnika i krizmanika467468 Križni put »Putem masovnih grobišta«469 Križni put ulicama Lovasa470 Spomendan žrtvama komunističkog terora u Vukovaru470 Križni put spasa471 Biskup Hranić krstio šestero djece u župi Podvinje472475485492 Vijesti iz Nadbiskupije

Na omotu:- Misa povodom 105. obljetnice smrti biskupa Strossmayera- Preduskrsni susret nadbiskupa i predstavnika medija- Marijan Biškup,

Godišnji susret Pokreta fokolara u \akovu

\\

Hodo asni ki križni put u Ivanovcuč č

Hodočašća

Karitativni rad

Tribine, koncerti, knjige

Ljudska prava. Povijesno-teološki osvrt.

VJESNIK ÐAKOVA�KO-OSJE�KE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE

�asopis za pastoralnu orijentaciju

Izdava�:Nadbiskupski ordinarijat �akovo

Glavni i odgovorni urednik:mons. dr. Vladimir Dugali�

Telefon: (031) 802-119E-mail: [email protected]

Nadbiskupijski tiskovni ured:Martina Kuveždanin, tajnica

Anica Banovi�, tajnicaTelefon: (031) 802-228; faks (031) 812-781

E-mail: [email protected]

Uredni�ko vije�e:Ivan �uri�, Ivo Džini�, Josip Filipovi�,

Grgo Grbeši�, Stjepan Karali�, Mato Leši�, Luka Marijanovi�, Anto Pavlovi�,

Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranji�,Bože Radoš, Stanislav Šota, Marko Tomi�,

Drago Tukara, Željko Tovilo

Administrator:Stjepan Maroslavac

Telefon (031) 802-229

Lektor:Anzelma Salopek, prof.

Stalni suradnici:Stjepan Baloban (Zagreb)

s. Valentina Mandari� (Zagreb)Ružica Razum (Zagreb)Josip Sabol (Njema�ka)

Bono Zvonimir Šagi (Varaždin)Žarko Relota (Zagreb)

Josip Šimunovi� (Zagreb)Ivan Štengl (Zagreb)

Mato Zovki� (Sarajevo)

Uredništvo i upravaVjesnik �akova�ko-osje�ke nadbiskupije

Strossmayerov trg 631400 �akovo

Telefoni: (031) 802-228; 802-229E-mail: [email protected]

Poštarina pla�ena u gotovom.

Godišnja pretplataHrvatska: 400 kn

Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €)Vjerou�itelji laici (uz potvrdu): 200 knStudenti teologije (uz potvrdu): 120 kn

Za pretplatu u kunama (tuzemstvo),naslov i broj ra�una: Nadbiskupski

ordinarijat �akovo (za Vjesnik)2485003-1100203891

poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatni�ki broj; ili obi�nom poštanskom uplatnicom na izdava�a.

Devizna pretplata (iz inozemstva):�ekom ili na devizni ra�un:

Nadbiskupski ordinarijat �akovo Croatia banka ddZagreb SWIFT: CROA HR 2X700100-3376931 (za Vjesnik)

Vjesnik je oslobo�en pla�anja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV (�l. 11, t. 7 i 8).

Kompjutorska priprema: »Glas Slavonije« d.d. Osijek

Tisak: Gradska tiskara Osijek d.d.

5-6(2361)2010.

Nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Marin Srakić, predvodio je u četvrtak, 8. travnja, večernje misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, na dan kada je prije 105 godina preminuo biskup Josip Juraj Strossmyer, graditelj đa-kovačke katedrale. U uvodnoj riječi nadbiskup se osvrnuo na obljetnicu smrti velikog biskupa, rekavši kako je red da se za njega molimo i tako pridružimo dosadašnjim generacijama koje su predavale svoju molitvu za biskupa koji je mnogo učinio za našu Biskupiju, sada Nadbiskupiju.Govoreći o biskupu Strossmayeru, nadbiskup je istaknuo: »On nije, prije sve-ga, bio veliki političar niti intelektualac, nego je, prije svega, bio veliki biskup koji je vodio brigu da Biskupija ima velik broj svećenika. To je onaj koji je znao da posebnu brigu treba posvetiti djeci, mladima, pa je izdao katekizam i inzistirao na katehizaciji. Zato se u Đakovačkoj biskupiji održavaju prvi ka-tehetski susreti svećenika, ne samo naše Biskupije, nego svih biskupija diljem Hrvatske. To je biskup koji je rado govorio i bio veliki propovjednik. Nekada duboko, nekada jednostavno - govorio je pučki. Nije prvenstveno posvećivao pažnju intelektualnoj izgradnji Biskupije, nego pobožnostima, liturgijskom životu, euharistiji. Zato je izdao dijecezanski Obrednik, svoje svećenike je po-zivao neka održavaju korone i tu realiziraju pastoralne programe. Sa sestrama sv. Križa obnavljao je Biskupiju, a za ono što nije mogao uraditi sam, pozivao je druge: i isusovce, i franjevce, i dominikance. Preporučivao je katolička druš-tva i bratovštine, duhovno je obnavljao Biskupiju kroz pobožnosti. Napose je gajio pobožnost prema Srcu Isusovu, kojemu je pred kraj života posvetio cijelu Biskupiju.«Nakon misnog slavlja nadbiskup se u pratnji mons. Hranića, okupljenih sve-ćenika, časnih sestara i vjernika spustio u kriptu katedrale gdje je sahranjen bi-skup Strossmayer te blagoslovio njegov grob. Predvođeni nadbiskupom, oku-pljeni su molili za pokojnog biskupa i otpjevali nekoliko uskrsnih pjesama.

Anica Banović

N dbi k đ k čk j čki M i S kić d di j č t t k

Misa povodom 105. obljetnice smrti biskupa Strossmayera

3375-6/2010.

Urednikova (pre)porukaŽupna katehezaVladimir Dugali�, urednik

Župna kateheza u našoj Nadbiskupiji ima dugu tradici-ju. U vremenu komunizma, kada se provodila ateizacija obrazovnog sustava te vjeronauku nije bilo mjesto u školi, župna kateheza bila je jedino mjesto sustavnog pou�ava-nja sadržaja krš�anske vjere i priprave za sakramente te, istovremeno, i mjesto odgoja i rasta u vjeri. Me�utim, do-laskom demokratskih promjena i povratkom vjeronauka u škole župna kateheza stavljena je pred nove izazove te se danas stje�e dojam kako se u tim promjenama nismo naj-bolje snašli i jasno odredili novi identitet župne kateheze, tj. njezinu razli�itost, ali i komplementarnost sa školskim vjeronaukom. U tom smislu, iako su odre�eni oblici župne kateheze zadržani u mnogim našim župama, osobito kao sakramentalna kateheza, tj. kao obvezatna priprava djece na sakramente, sinodska prosudba stanja pokazala je da je u mnogim župnim zajednicama iš�ezla redovita župna ka-teheza djece i mladih, a rijetki su i oblici kateheze odraslih. Iako je danas, deset godina poslije, situacija mnogo bolja ona još uvijek nije zadovoljavaju�a. Razlozi su mnogo-struki. Naime, u svjetlu prakse koju smo imali u vremenu komunizma neki i danas poimaju župnu katehezu kao su-stavnu vjersku pouku u svim razredima osnovne i srednje škole te je stoga suvišna ili župna kateheza ili školski vjero-nauk, budu�i da ne treba program umnažati - »duplirati«. Drugi, pak, isti�u kako školski vjeronauk ne odgaja dovolj-no za prakti�ni život u vjeri, da škola nije prikladno mjesto za rast u vjeri te da današnja praksa zapravo dovodi do podvojenosti izme�u škole i župe, pouke i odgoja u vjeri. U tom smislu, danas ima i onih koji zagovaraju ponovni povratak vjeronauka u župe, a nisu rijetki i povici na škol-ski vjeronauk te sve �eš�e isticanje kako je zbog školskog vjeronauka danas manje djece na nedjeljnim misama kao i ukazivanje na nedovoljnu komunikaciju izme�u vjerou�i-telja i župnika. Godina župne kateheze. U svrhu nadilaženja ovih nejasno-�a, a na tragu sinodskih odluka o važnosti obnove župne kateheze u našim župnim zajednicama, u rujnu prošle godine, nadbiskup Marin proglasio je Godinu župne ka-teheze u �akova�ko-osje�koj nadbiskupiji, a biskup �uro Gašparovi� u Srijemskoj biskupiji. U poruci Posljednji Kri-stov nalog – prva zada�a Crkve, istaknuto je kako je katehezu »Crkva uvijek smatrala ‘jednom od svojih osnovnih zada-�a, jer je uskrsli Krist, prije nego �e oti�i svome Ocu, dao apostolima posljednji nalog: u�initi u�enicima sve narode i nau�iti ih sve što je on nau�avao’ (Catechesi tradendae, 1). Slijede�i taj nalog, i naša je nadbiskupija ‘kroz sinodski hod snažno prepoznala životnu važnost župne kateheze te obnovi župne kateheze pristupa kao jednoj od svojih naj-osnovnijih i istodobno kao jednoj od temeljnih zada�a na putu vlastite obnove’ (Ti si Krist - za nas i za sve ljude. Izjave i odluke Druge biskupijske sinode, 122).« Naime, Sinodske su odluke, »koje se naizgled mogu u�initi željom izvanjskih promjena, u sebi duboko povezane iskrenim nastojanjem oko promjene naše mjesne Crkve iznutra, po�evši od ob-nove odnosa prema evangelizaciji i njezinoj prvoj etapi - katehezi.«

Sinodski dokument jasno je naglasio da se župna kateheza ne odnosi samo na odgoj djece i mladih, nego ponajpri-je na pouku i iskustvo vjere odraslih vjernika, od koje �e veliku korist imati i uvijek potrebna kateheza namijenjena djeci, adolescentima i mladima. »Nije rije�, dakle, o ukinu-�u kateheze za mlade generacije, nego o promjeni naglaska i o druga�ijem radu s djecom, putem odraslih, ponajprije njihovih roditelja i oživljavanja obitelji kao ‘ku�ne Crkve’« (br. 123). Sinodski dokument stoga naglašava kako je župnik prvi odgovoran za organiziranje župne kateheze te, ovisno o stvarnim prilikama i potrebama župe, pozvan je okupiti suradnike i zajedno s njima organizirati sadržajno razli�ite pastoralno-katehetske i molitvene susrete za odrasle vjer-nike te za mlade kao i redovitu župnu katehezu za djecu osnovnoškolskog uzrasta. Sve uzraste vjernike može se u okviru župne kateheze uklju�iti u razli�ite interesne ili bazi�ne zajednice koje imaju za cilj posti�i »zajedništvo u vjeri, me�ugeneracijsko posredovanje iskustva vjere, oživotvorenje na�ela socijalnog nauka Crkve i pooso-bljene odnose kroz krš�ansko zajedništvo unutar manjih zajednica« (br. 126). U tom smislu, župna kateheza za pr-vopri�esnike trebala bi završiti uklju�ivanjem u jednu od župnih katehetskih skupina, a župna kateheza krizmeni-ka prihva�anjem konkretne službe u crkvenoj zajednici ili uklju�ivanjem u jednu od skupina koje djeluju u župi ili široj crkvenoj zajednici. Osim toga, župna kateheza djece i mladih, osobito onih koji se pripremaju za sakramente krš�anske inicijacije, treba biti popra�ena katehezom rodi-telja i obitelji.

S druge strane, školski vjeronauk, za razliku od župne ka-teheze, usmjeren je, »osim prema u�enicima vjernicima ili onima željnima vjerskog iskustva, i prema onim u�enicima koji su još na putu traženja vlastitog odnosa prema kon-kretnoj vjeri. Tako on, izme�u ostalog, omogu�uje našoj mjesnoj Crkvi da do�e do velikog broja mladih koji teško da su nazo�ni u ostalim crkvenim strukturama te se pred-stavlja kao kairos za navještaj Radosne vijesti i krš�anske vizije života« (br. 147). U tom smislu, razlikovanje župne kateheze i školskog vjeronauka nikako ne smije zna�iti su-protstavljanje, ve� uo�avanje dva komplementarna oblika vjerskog odgoja koji se me�usobno trebaju nadopunjavati i koji su, svaki na svom podru�ju, u službi cjelovitog od-goja u vjeri.

Na tom tragu, u poruci prigodom proglašenja Godine žu-pne kateheze, isti�e se kako »u vremenu u kojemu se na-lazi suvremeni �ovjek, Crkva iznova, kroz vjerski odgoj u predškolskim ustanovama, kroz vjeronauk u školi, te kroz razli�ite oblike katehetskih susreta unutar župne zajedni-ce, otkriva nove mogu�nosti priop�avanja Radosne vijesti i vjerskih istina. Uvijek sa željom: prona�i pravi izraz vjere, razumljiv suvremenom pokoljenju. Naša mjesna Crkva u posljednjih nekoliko godina zauzeto nastoji oko priprave novih katehetskih priru�nika i pomagala za župnu kate-hezu. U toj se zada�i oko Nadbiskupijskog katehetskog ureda okupila skupina vrijednih vjerou�itelja laika, kateheta, re-dovnica i sve�enika. I to je jedan od znakova živoga sinod-skog duha naše Crkve.« U tom smislu ne smijemo zabora-viti ni važan doprinos što ga daje Nadbiskupijska škola za župne suradnike.�

338 5-6/2010.

Stopama sadašnjice»Razli�iti, ali komplementarni«

� Marin Sraki�, nadbiskup

Nekoliko rije�i uvoda. - Jedna od osnovnih pastoral-nih djelatnosti naše Crkve za vrijeme komunizma bio je vjeronauk, koji je nakon izbacivanja iz škole premješten u crkvene prostore. Stoje�i iza hrabrog episkopata kojemu je na �elu bio blaženi Alojzije Stepinac, mu�enik, sve�enici su, ne bez velikih po-teško�a, držali vjeronauk u crkvama, sakristijama, u »šupama« i »stajama« za vjeronauk preure�enim, a kasnije u vjeronau�nim dvoranama. Generacije djece i mladih odgajane su u crkvenim prostorima, zato im ni crkve (zgrade) ni Crkva (zajednica) nisu bile strane. Možemo s pravom re�i da je i to podržavalo vjeru u našem narodu. Da se vjeronauk i vjerou�ite-lji održe na visini, organizirane su katehetske škole, kao npr. Katehetska ljetna škola, Katehetska zimska škola.

Kad je nastupila demokracija, vjeronauk se iz crkve vratio u školu. No, kao što neki zastupaju da je naša povijest po�ela 1945. godine, tako neki smatraju da je vjeronau�na obnova zapo�ela nakon što su se oni vratili s »rimskih studija«. U novim prilikama, neza-dovoljni time što se dogodilo s vjerskom poukom, zadojeni »zapadnja�kim mentalitetom«, oni traže »dekatehizaciju«, drugim rije�ima »sekularizaciju« školskog vjeronauka. Drugi, idu�i linijom lakšeg ot-pora, žele da se opredijelimo ili za školski vjeronauk ili za župnu katehezu. Me�utim, biskupi su od po�et-ka naglašavali potrebu i jednoga i drugog. Pitamo se, ima li mjesta jednome i drugome? Neki bi u našoj si-tuaciji najradije napustili župnu katehezu. Da dobro shvatimo i prihvatimo župnu katehezu, treba dobro uo�iti što je ona, u odnosu na školski vjeronauk.

Vjeronauk i župna kateheza: razli�iti i komplementarni. Doista, da se izbjegne konfuzija, potrebno je razja-sniti koji je cilj školskog vjeronauka, a koji župne kateheze. Speci� �nost školskog vjeronauka sastoji se u tome što je on ucijepljen u školu i što neizbježno mora usvojiti osnovno obilježje škole, to jest odgajati uz pomo� pristupa kulturi. To zvu�i preop�enito i dosta »rastezljivo«, jer se poimanje kulture može s vremenom promijeniti. Svakako, školski vjeronauk mora usvojiti ciljeve škole, da u nju ne bude smješten samo � zi�ki, potpuno izoliran od ostalih predmeta. Ako ne bi uspio stupiti u dijalog s drugim školskim predmetima, i ako bi bio potpuno autonoman, škol-ski vjeronauk bi u školi samo »gostovao«, bio bi smješten u nekoj vrsti geta ili indijanskog rezervata, �ekaju�i samo da bude dokinut.

Cilj (župne) kateheze je stvarati mentalitet vjere. A do mentaliteta vjere, do sposobnosti promatrati stvar-

nost kako je promatra Krist, ne dolazi se bez snažne kulture. I kateheza izgra�uje kulturu, ali s drugim crkvenim aktivnostima - kao što su liturgija, moli-tva, moralni život - želi sura�ivati više negoli sa školskim predmetima. Da se izbjegne podjela, treba podsjetiti da je pouka u vjeri ujedno jedan oblik o�i-tovanja vjerske slobode. Stoga Crkva logi�no smatra da je školski vjeronauk sastavni dio službe (navije-štanja) Rije�i. Vjerou�itelji moraju biti svjesni da su pastoralni djelatnici, stru�ni trostruko vjerni radnici odgovorni prema onima koji se oslanjaju na njihovu sposobnost: to nisu samo u�enici i škola nego i sama Crkva. Treba isto tako podsjetiti da školski vjerona-uk na svojim ple�ima nosi ne samo znanstveni teret akademskih disciplina, nego i krš�ansku zajednicu koja želi živjeti ono što naviješta. Za vjersku pouku, živjeti crkveno zajedništvo u potpunosti je dio njezi-ne profesionalnosti.

Ostvarenje komplementarnosti izme�u vjerske pouke i kateheze. Papa Ivan Pavao II. istaknuo je da su i su-bjekt i objekt školskog vjeronauka i župne kateheze identi�ni, samo je na�in iznošenja druga�iji. Kom-plementarnost se može ostvariti i koordinacijom iz-me�u kateheta i vjerou�itelja. Oni moraju uzajamno poznavati odre�ene programe da izbjegnu napetosti i ponavljanja, ali i da iskoriste prednost recipro�nog djelovanja. Komplementarnost izme�u školskog vjeronauka i kateheze može biti prilika da se ostvari pravi savez u odgoju izme�u Crkve i škole.

U Crkvi ima mjesta i za jedno i za drugo. Jedno drugo ne isklju�uje, niti je rije� o kakvu ponavljanju jednog te istoga. Kao što je rekao papa Pavao VI., postoji i neraskidiva veza i o�ita razlika izme�u vjerske po-uke i kateheze, koja je kao neki prijenos evan�eoske poruke, jedna etapa evangelizacije. Ta veza oprav-dava da školski vjeronauk ostane na razini škole koja ide za cjelokupnom kulturom i koja se može uklopiti u krš�ansku poruku. Razlika izme�u kateheze i vjer-ske pouke u školi (vjeronauka) ogleda se prije svega u tome što je kateheza životno prihva�anje krš�an-ske poruke kao spasiteljske stvarnosti. Osim toga, posebno je mjesto kateheze zajednica koja živi vjeru i na širem podru�ju i kroz duže vrijeme od školskog, to jest kroz cijeli život.

Da zaklju�imo: u vezi s krš�anskom porukom ka-teheza želi potaknuti duhovno liturgijsko, sakra-mentalno, apostolsko sazrijevanje, koje se nadasve ostvaruje u mjesnoj crkvenoj zajednici. Škola, na-protiv, razmatraju�i te elemente krš�anske poruke, želi omogu�iti da se shvati što je u stvari krš�anstvo i, dosljedno, što krš�ani nastoje ostvariti u svom ži-votu. Ipak, treba pripomenuti da i vjerska nastava namijenjena u�enicima vjernicima može pridonijeti da se u�vrsti njihova vjera, kao što vjersko iskustvo kateheze u�vrš�uje spoznaju krš�anske poruke.�























































3935-6/2010.

Duhovna misao»Sidi di si, ni za di si nisi«Žarko Relota

Naravno da ne spada na mene odre�ivati gdje �e tko od prezbitera ili redovnika biti ili koliko �e godina na odre�enom mjestu, službi, samosta-nu ili župi provesti. Nisam zapravo o tome niti htio govoriti, ve� sam na konkretnom primjeru (a takvih sam vidio puno) zamijetio prednosti dužeg boravka u jednoj župnoj zajednici i plo-dove istoga. Poznavati svakoga (ili barem sve), približiti se svima (ili gotovo svima), ostvariti sa svima (ili barem s velikom ve�inom) normalan odnos i komunikaciju, oduševiti ih za odre�ene ideje i programe, mo�i s njima duže godina raditi na nekom važnom projektu, vidjeti mogu�nosti ve�ine �lanova župne zajednice, prepoznati ih i uklopiti u njezin sakramentalno-pastoralno-katehetski hod, pružiti mogu�nost ve�ini da za sebe prona�e unutar župne zajednice aktivno-sti koje ga izgra�uju kao �ovjeka i kao vjernika, velike su prednosti. A do njih se dolazi dugo-godišnjim, sustavnim i kvalitetnim radom. To se ne može napraviti u godinu dana, a u ve�im zajednicama ni za pet ili više godina. Ovakav rad iziskuje vrijeme, sustavnost, raspoloživost, pre-poznatljivost...

Veliki tjedan, liturgijski govore�i, najsadržajniji je tje-dan u crkvenoj godini. Obredi, da bi bili doživljeni u svjetlu kakvo im pripada, zahtijevaju lijepo organizi-ranu i dobro uhodanu »ekipu«. Ceremonija, da bi bila na visini, zahtijeva i dobro »potkovanog« ceremoni-jara. Kao sve�enici i redovnici, pripremali smo se za te obrede i doista je lijepo u katedralnim crkvama i redovni�kim zajednicama s više redovnika, uz asisten-ciju dobro pou�enih sve�eni�kih i redovni�kih kandi-data, sudjelovati u tim obredima. Pashalni misterij muke, smrti i uskrsnu�a Kristova ljepše je proživlja-vati u takvom ozra�ju. No, ima li toga u svim župnim zajednicama i je li to svugdje mogu�e ostvariti?

Susreo sam (i to me neobi�no veseli) gospodu župni-ke u relativno malim mjestima, s malo stanovnika, s još manjim brojem �lanove župne zajednice, koji ovim svetim otajstvima pristupaju tako doli�no da sam ostao zadivljen. Znaju�i da ovi obredi traže suradnike strpljivo su godinama odgajali ministrante, pjeva�e, �ita�e, ceremonijare i ostale �lanove župne zajednice kako bi svatko sa svoje strane u�inio potrebno kako bi ljepota i sadržajnost obreda došla do izražaja. �ak, štoviše, susreo sam se sa župnom zajednicom u kojoj

je župnik, budu�i da upravlja dvjema župama, u jed-noj crkvi, snagom nemogu�nosti bilokacije, tijekom Velikog tjedna bio odsutan. Obredi su, unato� tomu što je došao prezbiter »sa strane«, koji ne poznaje oto�ke obi�aje i posebnosti odvijanja obreda Velikoga tjedna, tekli tako skladno, pobožno i savršeno, kao da su asistirali najvrsniji bogoslovi i kao da je rije� o katedralnom ceremonijaru.

Koliko ostati?Ovakvo stanje navelo me na razmišljanje da je uistinu potrebno provesti nekoliko godina na jednom mje-stu, s jednom liturgijskom zajednicom, sa skoro istim ljudima, da bi se moglo ovako djelovati. Potrebno je odre�eno vrijeme da se zajednicu upozna; potrebno je još više vremena da te zajednica prihvati; potrebno je prili�no vremena da zajednica prihvati tvoj na�in djelovanja i da se uklopi u tvoje sheme (i prezbiter u sheme zajednice); potrebno je puno vremena da se �lanovi župne zajednice angažiraju i ponude svoje vri-jeme i svoje raspoloživosti, svoje potencijale i svoju ljubav crkvi i pastoralnim aktivnostima. Kad se prez-biteri �esto mijenjaju, za takvo što nema neke realne mogu�nosti. Ovo, naravno, ne govorim radi sebe pa da bi netko to mogao osobno shvatiti, nije rije� o go-voru »Cicero pro domo sua«, ve� me, eto, neko život-no iskustvo dovelo do ovakva razmišljanja.

Jasno mi je da nijedan ordinarij ne�e zbog mojih sta-vova promijeniti svoje mišljenje. Me�utim, smatram sebe nekakvim pastoralcem i upravo s tog aspekta želim ponuditi ovakvo razmišljanje. Time ne podr-žavam na�elo dugovje�nog »stabilitas loci« ili na�elo »nezamjenjivosti«, ali ipak želim re�i da bi pastoralna razboritost zahtijevala, radije duži negoli kra�i staž u okviru župne zajednice, jer se na taj na�in lakše ostva-ruje, kako formiranje odre�enih skupina, tako i njihov angažman za dobro funkcioniranje župne zajednice.

Mi fratri imamo svoje izreke »ne daj mene, moj, da-leko, �a�a« i »Sjedi di si. Ni za di si nisi«. No, una-to� našoj šali, pastoral je važniji od naših, vrlo �esto, uskih interesa i sve naše osobne želja u tom pogledu trebaju biti podre�ene spasenju duša. Sigurno je da duži »staž« na župi ne jam�i dobro oformljenu župnu zajednicu i naravno da nije isklju�eno da neki zauzeti prezbiter nije kadar i u kra�em roku ostvariti pretpo-stavke za organizirani pastoralni život. Ipak mi se �ini da je za sustavan pastoralni rad potrebno neko duže vrijeme i da je to jedan od preduvjeta za razgranato i dobro organizirano funkcioniranje župne zajednice. Samo za razmišljanje.�

394 5-6/2010.

Svjedoci vjereSvetost je u našim rukama

Šimo Šok�evi�

Rafael Arnáiz Barón (1911.-1938.) (Spomendan: 26. travnja)

Rafael Arnáiz Barón1 ro�en je u mjestu Burgos u Španjol-skoj 9. travnja 1911. godine, u uzornoj krš�anskoj obitelji. Bio je najstariji od �etvero djece. Kao dje�ak, poha�ao je nekoliko škola koje su vo-dili isusovci, tako da je u njemu osje�aj za duhovnost, ali i umjetnost, bio prisutan od djetinjstva. Te su kvalite-te bile izvrsno uravnotežene u njegovu životu daju�i mu otvoren, radostan stav prema svijetu te smisao za humor, poštovanje i po-niznost. Upala porebrice i napadaji groznice preki-nuli su njegovo školovanje. Kada se oporavio, obitelj se preselila u Oviedo gdje je završio srednjoškolsko obrazovanje. Godine 1930. pošao je studirati arhitek-turu u Madrid i tu je zapo�elo njegovo ozbiljnije po-sve�enje Kristu. Nakon završetka srednje škole tog ljeta praznike je proveo pokraj Avile, u domu svog ujaka i ujne. Tada je po prvi put ušao u trapisti�ki samostan Sv. Isidora de Dueñasa, �ija ga se ljepo-ta i molitvena atmosfera dojmila. Ubrzo je odustao od studija arhitekture u Madridu te odlu�io traga-ti za misterijem Apsoluta u jednom cistercitskom samostanu, u koji je ušao 16. sije�nja 1934. godine i radosno primio bijeli habit. Imao je dvadeset i tri godine.

Rekao je da njegova odluka nije povezana s patnja-ma i razo�arenjima, nego s Bogom, koji mu je u svo-joj beskona�noj dobroti dao više nego što zaslužuje u životu. Rafael se vrlo brzo prilagodio životu u samo-stanu. Pisao je mnoga pisma majci, ali i ujaku i ujni s kojima je dijelio blisko prijateljstvo. etiri mjeseca nakon što je ušao u samostan obolio je od dijabetesa što ga je prisililo da ode ku�i na lije�enje. Sve se to zbivalo za vrijeme španjolskog gra�anskog rata. Go-tovo dvije godine stalno se selio iz samostana ku�i, i obrnuto. Napokon je odlu�io da želi ostati u samo-stanu gdje je položio i zavjete. Umro je u samostan-skoj ambulanti 26. travnja 1838. godine. Sahranjen je na samostanskom groblju.

Iako mu je život bio kratak, može se re�i da je utjelo-vio cistercitsku milost na izvanredno �ist na�in. Od po�etka do kraja dopustio je da bude vo�en �itavim nizom zaprepaš�uju�ih kontradikcija i poteško�a povezanih s boleš�u, ratom, nemogu�noš�u da polo-

ži zavjete i nekim drugim problemima unutar same zajednice. U svakom slu�aju, poniznost mu je bila stalna pratilja. Njegova jedina istinska želja bila je živjeti da bi mogao voljeti: Isusa, Mariju, križ i svoj trapisti�ki samostan. Glas o njegovoj svetosti brzo se proširio Španjolskom i njegov je grob postao ho-do�asni�ko mjesto. Dana 19. kolovoza 1989. godine, na Svjetski dan mladih u Santiagu de Composteli, Ivan Pavao II. govorio je o Rafaelu kao o onome koji bi svojim životom trebao predstavljati uzor mladim ljudima. Dana 27. rujna 1992. godine papa Ivan Pa-vao II. proglasio ga je blaženim, a svetim Benedikt XVI. 11. listopada 2009. godine.

Arcangelo Tadini (1846.-1912.)(Spomendan: 20. svibnja)

Arcangelo Tadini2 ro�en je 12. listopada 1846. go-dine u Bresci, u Italiji. Kao osamnaestogodišnjak, pri-mljen je u bogosloviju. Za-re�en je 1870. godine, no bolest ga je prisilila da prvu godinu sve�eništva prove-de sa svojom obitelji. Kao župnik, iznimno je brinuo za župljane. Nakon što je poplava mnoge od njih u�i-nila besku�nicima, da bi ih nahranio, u župnom je uredu svaki dan organi-zirao 300 obroka. I u pastoralno-katehetskom smi-slu izvanredno je organizirao život u župi. Svaka je dobna skupina imala katehezu, postojao je i vrlo uspješan pjeva�ki zbor, organizirao je razne molitve-ne udruge, obnavljao crkvu i osobito brinuo za litur-giju. Bio je izvrstan propovjednik, koji je znao ljude zadiviti toplinom i snagom svojih rije�i.

U to je vrijeme industrijska revolucija bila u svom punom zamahu. Bilo je to doba velikih promjena, ali i problema za radnike. Zato je Tadini organizi-rao pomo� onima koji su patili od razli�itih bolesti, nezgoda na radu ili pak nekakvih drugih poteško-�a zbog kojih nisu mogli dati svoj puni angažman na poslu. Govorio je svojim župljanima da rad nije prokletstvo nego poziv za sve krš�ane. Dakle, veli-ku pozornost posve�ivao je izgra�ivanju percepcije o važnosti i vrijednosti rada u krš�anskom životu. Posebno se okrenuo ženama koje su u degradiraju-�im uvjetima radile u tvornicama. Sukladno tome, 1900. godine osnovao je red Sestre radnice svete ku�e Nazaretske (naziv reda se zapravo referira na period u Isusovu životu kada je on radio kao stolar u Josi-povoj radionici).

Služba tih sestara bila je izvanredna, posebno u vre-menu kada su se zaposlile u tvornicama, rade�i za-

3955-6/2010.

jedno s drugim ženama, da bi ih ohrabrile i nau�ile svojim primjerom da osoba može biti žena, radnica i pritom živjeti ispunjena vjerom i radoš�u. Tadini je u razgovoru sa sestrama �esto navodio ideje i na-u�avanje pape Leona XIII. o socijalnim pitanjima, tako da možemo konstatirati kako su one velikim dijelom prakti�no ostvarivale ideje koje su prisutne u enciklici spomenutog pape pod naslovom Rerrum novarum. Danas taj red djeluje u Italiji i Brazilu. I da-lje se primarno usredoto�uju na provo�enje u djelo smjernica društvenog nauka Crkve, drže�i se Tadi-nijevih rije�i: »Svetost je u našim rukama. Ako želite na njoj participirati, morate �initi samo jednu stvar: voljeti Boga!« Arcangelo Tadini je umro 20. svibnja 1912. godine u Bresci u Italiji. Blaženim ga je progla-sio papa Ivan Pavao II. 21. prosinca 1998. godine, a svetim 26. travnja 2009. papa Benedikt XVI.

Camilla da Varano (1458.-1524.)(Spomendan: 31. svibnja)

Camilla da Varano3 ro�ena je u Camerinu, u Italiji, 9. trav-nja 1458. godine kao k�erka princa Giulija Cesarea. Dje-tinjstvo i mladost provodila je studiraju�i latinski, pravo, slikaju�i, jašu�i konje i sun�a-ju�i se na raskošnom dvoru. Rano u mladosti osjetila je duhovni poziv, no bilo joj je teško to prihvatiti, ponajprije zbog otpora u obitelji. U tre-nutku kad se odlu�ila da �e se odvažiti re�i ocu za svoju nakanu da želi postati redovnica, otac joj je naredio da se mora udati. Ipak, uspjela je nadi�i sve prepre-

ke te se u dvadeset i tre�oj godini života pridružila klarisama u Urbinu. Dvije godine kasnije položila je zavjete, uzevši ime s. Battista. Cijela njezina obitelj ubijena je u progonu 1502. godine, a Camilla se sklo-nila u jedno maleno mjesto u južnoj Italiji. Imala je za života nekoliko misti�nih iskustava, o kojima je pisala u brojnim svojim djelima, gdje otkriva svoju gorljivu ljubav prema raspetom Kristu. Camilla da Varano umrla je 31. svibnja 1524. godine od kuge.

Godine 1877. dogodilo se �udo koje je bitno utjeca-lo na njezino proglašenje svetom. Rije� je o ozdrav-ljenju djevojke Celije Ottaviane iz Camerina, koja je bolovala od rahitisa. Camilla da Varano za života je napisala brojna djela, koja su kompilirana i ponov-no objavljena prigodom njezine kanonizacije. To su djela: Uspomene na Isusa, Duhovne boli Muke Isusove, Autobiogra� ja, Upute u�eniku, Rasprava o bojama srca… Dana 7. travnja 1843. godine blaženom ju je progla-sio papa Grgur XVI., a svetom �e ju proglasiti papa Benedikt XVI. 17. listopada 2010. godine.�

1 http://saints.sqpn.com/saint-rafael-arnaiz-baron/26-april (2010-03-17)ht tp ://www.vat ican .va/news_services/l i turgy/saints/2009/ns_lit_doc_20091011_arnaiz_en.html (2010-03-17)2 Životopis je nastao na temelju ovih izvora: http://barrymichaels.wordpress.com/ (2010-04-24)http://www.verolanuova.com/lucesalelievito/donarcan-gelotadini/index.html (2010-04-24)3 Životopis je nastao temelju ovih izvora:http://zenit.org/article-28449?l=english (2010-04-24)http://www.therealpresence.org/eucharst/misc/Angels_Demons/ANGES_varano.pdf (2010-04-24)

Poba�aj je glavni uzrok smrtnosti u EuropiPrema izvještaju »Poba�aj u Europi i Španjol-skoj«, koje je Španjolski zavod za obiteljsku poli-tiku 2. ožujka predstavio u Bruxellesu, s 2.863.649 izvršenih i zabilježenih poba�aja u 2008. godini u Europi, poba�aj je glavni uzrok smrtnosti na Sta-rome kontinentu. U izvješ�u je istaknuto da bi se demografski pad u 27 država Europske unije sveo na ništicu ako bi se omogu�ilo da se rode sva za-�eta djeca. Samo je u dvije države Europske unije zabranjen poba�aj, u Irskoj i na Malti. U 14 država je dopušten u odre�enim okolnostima, a u jedana-est država je slobodan.

Svake godine u 27 država Europske unije izvrši se više od milijun i 200 tisu�a poba�aja. Što je kao da se u razdoblju od tri godine pobiju svi stanov-

nici Milana, Praga ili Münchena, istaknuto je na predstavljanju, a prenosi Radio Vatikan. Engle-ska, Francuska, Rumunjska i Italija u posljednjih su petnaest godina na prvom mjestu po broju po-ba�aja. Najve�i porast poba�aja u posljednjih de-set godina zabilježen je u Španjolskoj, i to 115%. U zemljama Europske unije svaka peta trudno�a za-vršava poba�ajem, a svaki sedmi prekid trudno�e odnosi se na djevojke do dvadeset godina. Poba�aj je glavni uzro�nik smrtnosti: ispred raka, sr�anog udara i prometnih nesre�a. U Europskoj uniji ima oko šest i pol milijuna osoba iznad 65 godina više negoli li osoba do 14 godina. Uzimaju�i u obzir i države izvan Europske unije, svake se godine u Europi izvrši i zabilježi oko 2 milijuna i 863 tisu�e poba�aja, više negoli Rim ima stanovnika. IKA









404 5-6/2010.

Katehetska gra�aBiblijska bazi�na zajednica (4)

Krešimir Bulat (priredio)

3. »Sudac i zaštitnik naroda - GIDEON«

Ciljevi

- upoznati lik suca Gideona

- shvatiti da se u teško�ama trebamo oslanjati na Božju pomo�.

Materijali i pomagala

- Radni list »Seljak koji postaje vojskovo�a«

- Radni list »Gideon postaje ratnik«.

Molitveni po�etak

Radni list, »Seljak koji postaje vojskovo�a«. Molitva na po�etku, Ps 108.

Najava teme

Ovim ili sli�nim rije�ima:

Upoznat �emo lik biblijskog suca Gideona. Suci su bili ljudi koje je Bog odabirao i po kojima je slao spasenje svome narodu. Gideon je bio pripadnik ži-dovskog naroda iz Manašeova plemena. Pustinjski beduini Midjanci �esto su to pleme napadali i plja�-kali. Kad bi Midjanci napali, Židovi bi bježali u pla-nine nose�i sa sobom što više živežnih namirnica. U takvoj kriznoj situaciji Bog poziva Gideona da oslo-bodi svoje pleme, ali i da se suprostavi bogu Baalu kojeg su Izraelci po�eli �astiti. Zato ih je, naime, Gos-podin i bio prepustio napadima Midjanaca.

Susret sa središnjim biblijskim tekstom

�� podjela u skupine

Svaka skupina izabire predstavnika te dobije Rad-ni list »Seljak koji postaje vojskovo�a«.

�� rješavanje radnog lista

Sudionici zajedno rješavaju radni list da bi dobili tekst o Gideonu prema Suci 6-8.

Rješenje: 1. hrast, 2. hrabri, 3. izbaviti, 4. znak, 5. kru-hove, 6. meso, 7. Gospodin, 8. Gideon, 9. Midjanci.

Me�usobno usporediti riješene tekstove. (Tko prvi i posve to�no riješi, može biti nagra�en.)

�� razgovor o tekstu

Ima li u tekstu nepoznatih rije�i ili nešto nejasno? Što ti se u tekstu svidjelo?

Da li te nešto iznenadilo? (Smanjivanje broja potreb-nih vojnika!) Zašto nisu bili potrebni svi? (Zbog Bož-je pomo�i.)

Radni list »Gideon postaje ratnik«. Odgovoriti na pitanja. Rješenja su: 1. seljak, 2. An�eo Gospodnji, 3. napadi Midjanaca, 4. i�i u borbu protiv Midjanaca, 5. jest, 6. nije odmah, 7. pobjeda ili bijeg Midjanaca, 8. Domovinski rat.

Aktualizacija

Gideon i izraelska vojska pobijedili su mnogo brojniju midjansku vojsku ne svojom nego Božjom snagom i pomo�i. Sli�no se doga�alo i tijekom Domovinskoga rata kada su mnogi naši seljaci silom prilika morali postati ratnici koji su branili svoja sela, a i gradove. Oni su to �inili s ljubavlju prema svojim mjestima i s krunicama oko vrata. Primjer obrane Vukovara i okolnih sela. Možeš li ispri�ati doga�aj kada si nešto, za tebe teško, uspio u�initi uz Božju pomo�?

Molitveni završetak

Radni list »Seljak koji postaje vojskovo�a«, Molitva na kraju. Ps 46.

»Seljak koji postaje vojskovo�a« - Radni list

Molitva na po�etku. Ps 108 Zahvalnica Gospodinu i usrdna molba za pomo�

Hvalit �u te, Gospodine, me�u narodima, me�u pucima tebi �u pjevati,jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek je nad svom zemljom!Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!Zar ne�eš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar ne�eš više, Bože, sa �etama našim?Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomo� ništavna!S Božjom pomo�u hrabro �emo se boriti,Slava Ocu…

4055-6/2010.

Molitva na kraju. Ps 46Gospodin je naša utvrda

Bog nam je zaklon i utvrda,

pomo�nik spreman u nevolji.

S nama je Gospodin nad Vojskama,

naša je utvrda Bog Jakovljev!

Ma bješnjeli puci, rušila se carstva,

kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi:

s nama je Gospodin nad Vojskama,


Do nakraj zemlje on ratove prekida,

lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže.

S nama je Gospodin nad Vojskama,


Slava Ocu…

Umetni odgovaraju�e rije�i: Midjanci, Gideon, meso, izbaviti, znak , hrast, hrabri, kruhove, Gospodin.

Biblijski tekst, Usp. Suci 6-8

Jednoga dana An�eo Gospodnji do�e i sjede pod ____________ gdje je Gideon vršio pšenicu da bi je sa�uvao od Midjanaca. I ukaza mu se An�eo Gospodnji i re�e mu: »Gospodin s tobom, _________________ juna�e!« Gideon mu odgovori: "Oh, gospodaru, ako je Gospodin s nama, zašto nas sve ovo sna�e? Gdje su sva ona �udesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši? A sada nas je Gospodin ostavio, predao nas u ruke Midjancima."

An�eo mu re�e: »Idi s tom snagom u sebi i izbavit �eš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?« »Ali, gospodaru«, odgovori mu Gideon, »kako �u _________________ Izraela?« An�eo mu re�e: »Ja �u biti s tobom te �eš pobijediti Midjance kao jednoga.« Gideon mu re�e: »Ako sam našao milost kod Gospodina, daj mi ______________ da ti govoriš sa mnom. Nemoj oti�i odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te.« A on odgovori: »Ostat �u dok se ne vratiš.«

Gideon ode, zgotovi jare i od brašna na�ini beskvasne_________________, stavi meso u košaricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast. An�eo Gospodnji re�e mu: »Uzmi meso i beskvasne kruho-ve, stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij.« On u�ini tako. An�eo tad uze štap što ga je držao i dotaknu ______________ i kruhove. Oganj planu iz stijene te spali meso i kruhove. Nato An�eo iš�ezne pred njegovim o�ima. Tad Gideon vidje da je to bio An�eo Gospodnji i re�e: »Jao, Gospode! An�ela Gos-podnjeg vidjeh licem u lice!« A Gospodin mu odgovori: »Mir s tobom! Ne boj se, ne�eš umrijeti!«

Duh Gospodnji obuze Gideona i on zasvira u rog, a sav se narod skupi i stade iza njega. Tada ________________ re�e Gideonu: »Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i re�i: 'Vlastita me ruka izbavila.' S tri stotine ljudi ja �u vas izbaviti i predat �u Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj ku�i.« Gideon otpusti Izraelce da ide svaki svome šatoru; zadrža samo one tri stotine.

_________________ tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri �ete. Do�oše na rub tabora pri po�etku pono�ne straže. Tri �ete zasviraše u rogove i razbiše vr�eve; lijevom rukom držahu lu�i, a desnom rogove da trube i udariše vikati: »Za Gospodina i Gideona!« I svaki stajaše nepomi�no na svome mjestu uokrug tabora. Tada se probudi sav tabor i _________________ vi�u�i nagoše u bijeg.

406 5-6/2010.

»Gideon postaje ratnik« – Radni list

Poznavaju�i pripovijest o Gideonu, odgovori na pitanja:

1. Što je Gideon bio po zanimanju prije nego je postao vojskovo�a?

2. Tko je došao Gideonu dok je vršio pšenicu?

3. Kakve je probleme imao izraelski narod u to vrijeme? Tko ih je napadao?

4. Što je An�eo Gospodnji rekao Gideonu da treba u�initi?

5. Je li Gideon u�inio kako mu je An�eo Gospodnji rekao?

6. Je li Gideon omah poslušao An�ela Gospodnjeg?

7. Kakvi su bili rezultati Gideonove poslušnosti An�elu Gospodnjem?

8. Poznaješ li neki primjer iz suvremenog života kada je malobrojna vojska pobje�ivala ve�u i snažniju vojsku?

Odgovori:

1. ___________________________________________________________________________________

2. ___________________________________________________________________________________

3. ___________________________________________________________________________________

4. ___________________________________________________________________________________

5. ___________________________________________________________________________________

6. ___________________________________________________________________________________

7. ___________________________________________________________________________________

8. ___________________________________________________________________________________

4075-6/2010.

Liturgijska gra�aEuharistijsko klanjanje u »Godini sve�enikâ« (IV.)

Josip Filipovi� (priredio)

Pjesma: Pusti mreže te ili neka pjesma »pozivskog« karaktera

Uvodna molitvaDahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete! Pokreni me, Duše Sveti, da moj posao bude posve�en! Privuci moje srce, Duše Sveti,da zavolim samo ono što je sveto! Zaštiti me, Duše Sveti, da mogu uvijek biti svet.

Molitva za sedam darova Duha Svetoga sve�enicima (prema molitvi bl. Alojzija Stepinca)Pjesma: O do�i, Stvor�e, Duše Sveti, Pohodi duše vjernika, Poteci višnjom milostiU grudi štono stvori ih.

Duše Sveti, Tješitelju, do�i u srce naših sve�enika sa svojom miloš�u i svetom ljubavi i daruj im dar mudrosti, da sa slaš�u razmatraju Božje istine,te ih rado navješ�uju narodu Božjem. Neka im Bog bude jedino mjerilo u prosu�ivanju svih božanskih i ljudskih stvari.

*****Ti nazivaš se Tješitelj, Blagodat Boga svevišnjeg, Studenac živi, ljubav, plamI pomazanje duhovno.

Duše Sveti, Tješitelju, do�i u srce naših sve�enika i daruj im dar razuma, da što dublje uranjaju duhom svojim u otajstvo

svete vjere, otkrivaju�i radost služenja tebi i bratu �ovjeku.Neka s ljubavlju pristupaju tvojoj Rije�iobjavljuju�i nam veli�inu kraljevstva Božjega,za �im žudi nemirno srce ljudsko.

*****Darova sedam razdaješ, Ti prste desne O�eve, Od vje�nog Oca obe�an, Ti puniš usta besjedom.

Duše Sveti, Tješitelju, do�i u srce naših sve�enika i daruj im dar savjeta, da u dvojbama ljudskim uvijek prigrle ono što je na slavu Božju i naše spasenje.Da nam budu smjerokaz i primjeru svim našim lutanjima i stranputicama,pomo� u svim našim neodlu�nostimasavjet u svim našim previranjima.

*****Zapali svjetlo u srcu, Zadahni dušu ljubavlju, U nemo�ima tjelesnimPotkrepljuj nas bez prestanka.

Duše Sveti, Tješitelju, do�i u srce naših sve�enika i daruj im dar jakosti, da s osobitom odlu�noš�u svladavaju sve napasti

duše i tijelai ostale zapreke u duhovnom životu.O�uvaj ih u svim njihovim slabostima,snaži u svim njihovim ljudskim nesavršenostima,pridiži u svim njihovim padovima.Nama daj da im budemo prava bratska potporakroz razumijevanje i molitvu.

*****Dušmana od nas otjerajI postojani mir nam daj, Ispred nas idi, vodi nasDa svakog zla se klonimo.

Duše Sveti, Tješitelju, do�i u srce naših sve�enika i daruj im dar znanja, da uvijek spoznaju što i kako treba vjerovati.O�uvaj ih u pravovjernosti tvome naukuda ne lutaju stranputicama u duhovnom životu.Ono što vjeruju, neka rado propovijedaju,ono što propovijedaju, neka primjerom i žive,a ono što žive neka im donese život vje�ni.

*****Daj Oca da upoznamoI Krista, Sina njegova, I u te, Duha njihova, Da vjerujemo sveudilj.

Duše Sveti, Tješitelju, do�i u srce naših sve�enika i daruj im dar pobožnosti, da Bogu i svetima životom i sakramentima iskazuju štovanje i �ast,a onima koji su u potrebi u pomo� pritje�u ljubavlju

Kristovom!

408 5-6/2010.

Neka u ovom svijetu uvijek biraju ovo što je tvoje, samo tebi vjeruju�i, tebe ljube�i, tebe slave�i.Ulij u njihova srca mir onda kada su nemirna,ljubav kada su srdita,nadu kada su u strahu.

*****Sva slava Ocu vje�nomuI uskrslom Sinu muSa Tješiteljem Presvetim, Nek bude sad i uvijeke. Amen.

Duše Sveti, Tješitelju, do�i u srce naših sve�enika i daruj im dar straha Božjega, da se svakodnevno �uvaju grijeha, boje�i se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja

prema Božjem Veli�anstvu,i ljubavi prema Onome koji ih je izabrao i posvetio.Neka u svome pozivu uvijek otkrivaju svoje

bogatstvo,neka uvijek ostanu vjerni onome kome su

povjerovalii neka ih uvijek prati vjera, nada i ljubav Krista -

Dobrog Pastira.

Šutnja i molitva u tišini

Otpjev: Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!

Litanije Duhu SvetomGospodine, smiluj se!Kriste, smiluj se!Gospodine, smiluj se!Kriste, �uj nas!Kriste, usliši nas!

O�e, nebeski Bože, smiluj nam se!Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Duše Sveti, koji izlaziš od Oca i Sina, smiluj nam se!Duše Sveti, po �ijem su nadahnu�u govorili proroci, Duše Sveti, koji svjedo�iš za Isusa Krista, Duše Sveti, naš božanski U�itelju, Duše Sveti, po kojemu je Djevica Marija za�ela Sina Božjega, Duše Sveti, koji stanuješ u nama, Duše mudrosti i razuma, Duše savjeta i jakosti, Duše znanja i pobožnosti, Duše straha Božjega, Duše milosti i milosr�a, Duše jakosti, ustrajnosti i umjerenosti, Duše vjere, ufanja, ljubavi i mira, Duše poniznosti i �isto�e, Duše dobrote i duhovne miline,

Duše svih milosti, Duše Sveti, koji proni�eš Božje tajne, Duše Sveti, koji nas pomažeš u molitvi, Duše Sveti, koji si u slici goluba sišao nad Isusa, Duše Sveti, po kome smo se duhovno preporodili, Duše Sveti, koji nam srca napunjaš božanskom ljubavlju, Duše Sveti, �ijom miloš�u postajemo Božja djeca, Duše Sveti, koji si poput goru�ih jezika sišao nad apostole,

Milostiv budi, oprosti nam, Gospodine! Milostiv budi, usliši nas, Gospodine!

Od svakog zla, oslobodi nas, Gospodine! Od svakog grijeha, Od napasti i �avolskih zasjeda, Od preuzetnosti i zdvojnosti, Od poricanja objavljenih istina, Od grešne okorjelosti i bezbožnosti, Od svake ljage duše i tijela, Od duha bludnosti, Po Tvojem izlaženju od Oca i Sina, Po divnom djelovanju Tvoje milosti, Po bezgrešnom za�e�u Djevice Marije, Po otajstvenom za�e�u Isusa Krista, Po Tvom silasku nad Isusa u Jordanu, Po Tvom silasku nad apostole, Na veliki dan suda Božjega,

Jaganj�e Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!

Jaganj�e Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!

Jaganj�e Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Pomolimo se. Bože, koji si svjetloš�u Duha Svetoga pou�io srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i Njegovoj se utjesi vazda radujemo. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.

Otpjev: Pošalji Duha svojega, Gospodine,i obnovi lice zemlje!

Šutnja i molitva u tišini.

Molitva za sve�enikeu �akova�ko-osje�koj nadbiskupiji(mole zajedno svi vjernici)

Pjesma: O tolika Tajna to je, ili Divnoj dakle (Pjesmarica župne zajednice, br. 534. ili 533.)

Blagoslov s Presvetim

Pjesma: Pohvale Imenu Božjem (Pjesmarica župne zajednice, br. 535.)

Otpjev: Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!�

4095-6/2010.

Prakti�ni rad s Biblijom

* Voditelji rada u skupinama �e izabrati najprikladnije me-tode za obradu predloženih tekstova. S novim prilozima za prakti�ni rad s Biblijom po�et �emo od rujna. Nadamo se da su predloženi tekstovi bili poticaj da se više približimo Božjoj rije�i i da ona na�e u nama odjeka.

Deseta nedjelja kroz godinu(1 Kr 17,17-24)

Predloženo �itanje pruža nam priliku da se podsje-timo uloge tzv. proroka propovjednika (Ilije, Elizeja ...) u povijesti Izraela. U devetom stolje�u, posebno za vrijeme vladanja kralja Ahaba (874.-853. pr. Kr.), ugrožena je vjera u Jahvu. Sjeverno je kraljevstvo bilo jako izloženo stranim utjecajima. Osim toga, nji-hovi su kraljevi, poput Ahaba, ženidbama sa stranim princezama dovodili u svoje kraljevstvo i službenike drugih bogova (najpoznatiji je bog Baal). Kult plod-nosti bio je jedan od najpoznatijih kultova toga vre-mena. U tim okolnostima javlja se Ilija. Kao radikal-ni borac za �isto�u prave vjere oštro se suprotstavlja svim stranim utjecajima i njihovim nositeljima. Na Karmelu organizira i svoju vlastitu proro�ku »ško-lu«. Sa svojim sljedbenicima predstavlja pravu bra-nu širenju kulta boga Baala.

Pro�itani odlomak dio je opisa djelovanja proroka Ilije. On ne samo što brani podru�je na kojem vlada Jahve – nego djeluje i na podru�ju koje »pripada« Baalu, pokazuju�i na taj na�in Jahvinu nadmo�. Cije-li opis doživljava svoj vrhunac u posljednjoj re�enici: »Sada znam da si ti �ovjek Božji i da je rije� Gos-podnja u tvojim ustima istinita!« Ono što je Ilija u�i-nio podre�eno je toj spoznaji da se u i po njegovim djelima o�ituje Božja mo�. Bog pomaže potrebnima – ne samo u svom narodu. Svi koji prime njegove poslanike osjetit �e Božju naklonost i dobrotu. To je iskusila i žena koja je ugostila Iliju. Skupina bi mogla po�i od toga iskustva žene strankinje i pokušati u svom okruženju prepoznati sli�ne slu�ajeve. (Bilo bi korisno pro�itati i ostale tekstove iz ciklusa o Iliji!)

Jedanaesta nedjelja kroz godinu(2 Sam 12,7-10.13)

Biblija ne želi ništa uljepšavati ili prešu�ivati. To se najbolje vidi na primjeru kralja Davida. Iako je ,kao njihov najzna�ajniji vladar, postao lik idealnog vlada-ra i nositelj mesijanskih obe�anja – nije bio idealiziran do te mjere da bi mu prešutjeli neke njegove grješne postupke. I veliki ljudi mogu pogriješiti i sagriješiti. U svim takvim slu�ajevima pokazuje se Božja veli�i-na, dobrota i spremnost opraštati. Zlo�a i težina Da-vidova grijeha pokazuje se u njegovoj spremnosti da iskoristi i zloupotrijebi odanost Urije Hetita da bi mu preoteo ženu. Nije bio zadovoljan onim što je bio i imao i želio je još više – pa i na ra�un drugih. Žrtvuje odanoga �ovjeka da bi postigao svoj cilj.

Bog se na to srdi. Kažnjava zlo�u i onoga koji to �ini. Njegov cilj je popravak grješnika – a ne �ista osveta. Davidov slu�aj prilika je da se podsjetimo kako Bog postupa prema onima koji su sagriješili. Njegova že-lja je da se oni pokaju i obrate, da se vrate na pravi put. Bog je milosrdan i spreman praštati. U tom se znatno razlikuje od nas ljudi. Imamo li mi hrabrosti nasljedovati takav Božji stav?

Dvanaesta nedjelja kroz godinu(Zah 12,10-11)

Za razumijevanje današnjega �itanja bilo bi kori-sno najprije pogledati povijesni kontekst djelovanja proroka Zaharije. Njegova je poruka, kao uostalom svaka proro�ka poruka, bitno odre�ena povijesnim okolnostima u kojima je izre�ena. Kratki tekst da-našnjeg prvog �itanja spominje dvije poruke. Prva je da �e Božjim zahvatom do�i do promjene u sta-vovima i ponašanju Židova. Oni �e postat druk�iji. Bog �e na njih izlit duha milosnog i molitvenog. Prvi pojam naglašava da �e oni u svojim stavovima po-kazivati plodove svoga kajanja i obra�enja. Nakon što se o�iste od svojih zlo�a oni �e se ponašati tako da �e se »svi�ati« drugima, bit �e im dragi. Iskustvo Božjeg praštanja i dobrote promijenit �e ih. Oni �e prema drugima pokazivati i svjedo�iti kakav je Bog prema njima.

U svojim potrebama Židovi �e se molitvom obra�a-ti Bogu. Od njega �e tražiti pomo� i o njem �e ovi-siti. Uspostavit �e se pravi vjerni�ki odnos izme�u njih i njihova Boga. On ih vodi, za njih se brine i oni �e toga biti svjesni. Druga re�enica: »I gledat �e onoga koga su proboli; naricat �e nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca« pred-stavlja odre�ene poteško�e u tuma�enju. Ovdje do-lazi iznenada. Utisak je da je izvan konteksta. Sva-ki onaj koji poznaje Stari zavjet odmah �e se sjetiti pjesama o Sluzi Jahvinu (Iz 53 i spominjanje ovog mjesta u Iv 19,7!). Izgleda da je prorok ovdje želio izraziti kakav �e stav zauzeti stanovnici Jeruzalema kad se budu suo�ili i kad budu shvatili što Bog �ini za njih. Povijesna bi pozadina ovoga teksta mogla biti i podsje�anje na neke poganske obi�aje onoga vremena. U štovanju nekih božanstava pogani su se znali probadati ma�evima i onda plakati zbog zle sudbine koja je zadesila njihovo božanstvo. Ti su rituali ponekad bili veoma okrutni. To što su oni pokazivali moglo bi poslužiti kao slika i usporedba proroku da prikaže nešto od raspoloženja i ponaša-nja stanovnika Jeruzalema.�

Marko Tomi�

410 5-6/2010.

RIJE�: Homiletska gra�a CDuhovi – nedjelja PedesetniceUvod i pokajni�ki �in

ini nam se koji puta da unato� trudu i nastojanju ne uspijevamo uvijek �initi dobro. Osje�amo slabost u sebi. Jednako je tako bilo s apostolima nakon Kri-stova uskrsnu�a. Me�utim, kada se na njih izlio Duh Sveti, oni su se preobrazili. I mi danas na ovoj svetoj misi molimo od Gospodina snagu njegova Duha da ukloni od nas svaku duhovnu slabost i ispuni nas svojom snagom, da bismo mogli uvijek �initi dobro.

• Gospodine, u svome Izabranom narodu ti si pro-roke ispunjao svojim duhom da odvažno navije-štaju tvoje rije�i. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, ti si od Oca poslao Duha Svetoga svojim apostolima. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti i danas svojoj Crkvi daruješ istoga Duha Svetoga. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

Ne tako davno naveliko se pri�alo i pisalo koliko su neki politi�ari potrošili na izbornu promidžbu. Koliko god neki rogoborili, promidžba je važan dio našega društva. Bez promidžbe ne može se zamisliti pobjeda na izborima, niti se može o�ekivati prodaja nekog proizvoda bez promidžbe. Znalci tvrde da u nekih proizvoda troškovi promidžbe imaju udio od 50% cijene samoga proizvoda. Ako netko želi pokre-nuti neki posao, osnovati politi�ku stranku, uspjeti kao politi�ar, športaš, glumac ili pjeva�, op�enito kao javna osoba, onda je potrebno pokrenuti cijeli skupi stroj strategija, promidžbe, stvaranja pozitiv-ne slike. Bitno je pogoditi pravi trenutak, iskoristiti slabe to�ke protivnika…

Svi bijahu zajedno

Evan�elja opisuju kako je Isus rekao svojim aposto-lima da po�u po svem svijetu i u�ine njegovim u�e-nicima sve narode, krste�i ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Netko bi rekao da je to isto kao da im je rekao neka po cijelom svijetu vrše predizbornu pro-midžbu, da bi sve ljude u�inili svojim pristašama. To je velik posao! To je silan pothvat! Za to je bitna mu-dra strategija. Potrebno je puno novaca. Potrebno je ste�i naklonost utjecajnih ljudi, politi�ara, športaša, ljudi iz kulture, obi�nih ljudi… Potrebno je oformiti ekipu od nekoliko stotina stru�njaka, ustanoviti iz-borni stožer s ra�unalima, telefonima, ra�unalima, satelitskim telefonima…

A što od svega toga �ine apostoli? U strahu od Žido-va zatvorili su se u jednu dvoranu, molili se i – �ekali što �e se dogoditi. Nije to samo izraz njihova straha, zbunjenosti i neodlu�nosti. Znali su oni da po sebi nisu dorasli tome zadatku. Prvo, bili su ustrašeni. Drugo, mnogi su od njih bili priprosti ljudi, ne oso-

bito školovani. Nadalje, bili su siromašni i društve-no bez utjecaja. Bili im je jasno da oni u sebi nemaju ni snage, ni umije�a, ni sposobnosti.

Svi se napuniše Duha Svetoga

Me�utim, znamo, na današnji dan, pedeset dana poslije Uskrsa, na apostole je sišao sâm Duh Sveti. Apostoli odjednom gube svaki strah, svaku neod-lu�nost. Izlaze van i okupljenom mnoštvu navješta-ju Krista Uskrsloga kao spasitelja. Istina jest, toga danas se dogodilo i �udo, kako izvješ�uje današnje �itanje: apostolski govor razumjelo je ono mnoštvo i to svatko na svom materinskom jeziku. Me�utim, to je bilo �udo toga dana. Apostoli, ljudski gledano, nisu ina�e zadobili nikakvu novu sposobnost: bili su u�eni koliko su bili u�eni, bili su ljudi kakvi su bili i dan ranije. Me�utim, djelovanje Duha Svetoga u njima bilo je �udesno: sa sposobnostima koja su ima-li, s kulturom koju su imali, sa svojim karakternim osobinama koje su imali, apostoli su po�eli djelovati novom snagom. Sve su svoje sposobnosti – kakve god ve� one bile – uklju�ili u naviještanje Krista Uskrsloga. Realno gledano, njihove ljudske osobine i sposobnosti ostale su iste, ali u njima se probudi-la snaga, ljubav i oduševljenost za Krista. Duh ih je preobrazio tako da su se s ljubavlju i posvemašnjim predanjem pokrenuli za Krista. Pokazalo se da je to bila njihova snaga. Nisu se nametali ni nekom sil-nom mudroš�u, ni u�enoš�u, ni svojim položajem, ni društvenim ugledom, niti bogatstvom, niti poli-ti�kim vezama. Ni�im ovozemnim. Imali su samo svoju ljubav i svoju oduševljenost, a to se temeljilo – naravno – na milosti Duha Svetoga. Apostoli su propovijedali – kako to rado isti�e sveti Pavao – Kri-sta Raspetoga, što je za Grke bila ludost, a za Židove sablazan. Me�utim, oni koje je poticao Duh Božji, spoznali su u apostolskom propovijedanju Božju silu i Božju mudrost.

Upravo je tu naša snaga. Posve je nebitno u kojim prilikama živimo, kakav nam je društveni položaj i ugled, kakva nam je naobrazba… Budemo li imali Božje ljubavi u sebi, budemo li s oduševljenjem, pri-mjerom svoga života svjedo�ili Krista Uskrsloga koji je pobijedio svaki grijeh i smrt, i mi �emo biti znak ovome svijetu. Jer ljubav i oduševljenost uvijek su znak, bez obzira od koga dolazili. Možda nam zato i crkveni život i dolazi u krizu jer je me�u nama pre-malo ljubavi i premalo oduševljenosti za Krista.

Po�eše govoriti drugim jezicima

Apostoli su govorili tako da su ih svi razumjeli na svome jeziku. Bilo je to �udo, bio je to znak koji je potaknuo vjernike da se obrate. Prisjetimo se: Sveto pismo pripovijeda kako su drevni ljudi u svojoj oho-

4115-6/2010.

losti htjeli sagraditi kulu do neba, da bi se natjecali s Bogom. I dogodilo se da su im se jezici pobrkali, pa se više nisu mogli razumjeti, tako da im je onda i gradnja propala. A ovdje, gdje je na djelu Duh Božji, razli�iti jezici se opet spajaju.

Tako je i u našem životu. Duh Božji zacjeljuje rane, poti�e nas na praštanje, zajedništvo, na ljubav. Zato �emo mi na najbolji na�in pokazati da su Božji, da je u nama Duh Božji, tako da iskazujemo ljubav jedni drugima; tako da se iz našeg života i djelovanja o�i-tuje da nas vodi Duh Božji koji je dobrota, ljubav, milosr�e i praštanje, a da nas ne vodi duh ovoga svi-jeta, koji je sebi�nost, razdor, oholost i mržnja. Po nji-hovim �ete ih plodovima prepoznati, veli Isus. Tako nam i Pavao pokazuje koji su plodovi Božjega Duha, a koji plodovi tijela, tj. ovozemnih požuda.

A o�ita su djela tijela. To su: bludnost, ne�isto�a, razvrat-nost, idolopoklonstvo, vra�anje, neprijateljstva, sva�a, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, stran�arenja, za-visti, pijan�evanja, pijanke i tome sli�no. Unaprijed vam kažem, kao što vam ve� rekoh: koji takvo što �ine, kra-ljevstva Božjega ne�e baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost (Gal 5,19-23). Dao Bog da u nama djeluje Duh Božji. Bit �e to spasonosno i za nas i za svijet u kojem živimo.

Svetkovina Presvetoga TrojstvaUvod i pokajni�ki �in

Neke stvari u životu ne možemo to�no shvatiti niti razložiti, ali ih i te kako osje�amo. Na primjer, može li maleno dijete razložiti i objasniti što je to roditelj-ska ljubav? Ne. Me�utim, i te kako osje�a blagotvor-no djelovanje roditeljske skrbi i ljubavi i još više osje-�a ako ona zbog bilo kojih razloga izostane.

Što mi možemo re�i o Bogu? Koliko mi Boga razu-mijemo? Što znamo o njegovoj biti? Malo toga. Ali i te kako osje�amo njegovu brigu i njegovu ljubav. Danas slavimo najve�u tajnu naše vjere: Boga - jed-noga u svojoj biti i trojstvenog u osobama. Gospodin Isus nam je govorio o spasiteljskom naumu i brižnoj Božjoj ljubavi prema nama. Zato op�enito govorimo kako ispovijedamo vjeru u Boga Oca koji nas je stvo-rio, u Boga Sina koji nas je otkupio i Boga Duha Sve-toga koji nas je posvetio. Da bismo dostojno prosla-vili ova sveta otajstva, zazvat �emo na nas milosr�e Trojedinoga Boga.

• Gospodine, ti si nas stvorio, jer si nas ljubio prije postanka svijeta. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, ti si za nas položio svoj život. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti si nam poslao Duha Svetoga da nas posvetiš i u�iniš dionicima božanske naravi Isusa Krista. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

Bog je u nas, izme�u ostaloga, ulio neobi�nu strast: strast za znanjem. Po svojoj potrebi da otkriva nove i nove zakonitosti i da sklapa nove strojeve, �ovjek je sebi olakšao život. Sve to danas vidimo kao ra-zvoj tehnike i medicine. I sve nam je to veoma kori-sno. Me�utim, �ovjekova se znatiželja ne zaustavlja na korisnim i iskoristivim iznašaš�ima. Evo, �ovjek velikim marom i silnom zauzetoš�u istražuje dale-ka nebeska tijela koja su od nas udaljena stotinama i milijunima godina svjetlosti. To su razdaljine koje sigurno nikad ne�emo dose�i, jer, znamo, ništa se na ovome svijetu ne može kretati brže od svjetlosti. Pa ako je neka zvijezda udaljena milijun godina svje-tlosti… A ipak nas zanima. Jako nas zanima što ima tamo.

Ali sada ne možete nositi

A što je tajanstvenije od Boga? Tà od njega je sve, pa i one zvijezde udaljene milijardama svjetlosnih godina… Tako su ljudi oduvijek razmišljali i zami-šljali kakav bi bio Bog, odnosno bogovi. Redovito je stanovao na nekim uzvišenim mjestima, �esto puta u ljudskoj mašti imao ljudsko obli�je i ljudske stra-sti i ljudski na�in razmišljanja. U Starom zavjetu je pak bilo silno naglašavano da Bog nije kao �ovjek, da ga se ne može ni naslikati ni zamisliti, da je duh. Pa ipak… nije da ljudi i dalje nisu bili znatiželjni. Danas Isus veli: Još vam mnogo toga imam kazati, ali sada ne možete nositi. Rekao je to apostolima prije no što je na njih sišao Duh Sveti. To na neki na�in Isus govori i nama danas. U ovome svijetu neke stva-ri nikad ne�emo razumjeti. Ne radi se tu, naravno, samo o tome da mi ne možemo razumjeti Božju bit. Mi vrlo �esto ne razumijemo ni ovaj svijet, ni svoje bližnje, pa ni same sebe. Ne možemo razumjeti što nam je bilo, da smo ono prije u�inili toliku glupost, ne možemo razumjeti zašto dobri ljudi stradava-ju, a oni loši – kako se to nama �ini – napreduju i uspijevaju. Koji puta smo doista nesretni što ne možemo razumjeti vlastitu djecu, koji puta nas izu-zetno ljuti politika, i strana i doma�a… Ne možemo shvatiti. Zato je dobro da budemo ponizni. Neke stvari ne razumijemo i vjerojatno ne�emo na ovo-me svijetu nikad razumjeti. Ali zato vjerujemo da Bog vidi, da Bog zna, da Bog na nama nedoku�iv na�in svime upravlja i da Bog, kako se to zgodno kaže, po krivim crtama pravo piše. Zato i danas s lju-bavlju slavimo trojstvenoga Boga, svjesni da malo toga razumijemo, ali da osje�amo svu brižnost i svu ljubav Božju.

Duh Istine – upu�ivat �e vas u svu istinu

No, evo, nakon šutnje u Starom zavjetu, Isus pro-govara o samom Bogu. Govori nam o svome Ocu, govori nam i o Duhu Svetomu, pa i o sebi kao Sinu

412 5-6/2010.

Božjemu. Evo nam Trojstva! Isus nam progovara o trojstvenosti samoga Boga pod vidom našega spase-nja. Redovito naglašavamo da nam Isus nije govorio o Presvetom Trojstvu tek da bi zadovoljio našu zna-tiželju: ako poznajemo zvijezde, da onda poznamo i Boga… Ne. Isus govori o tome što je Bog za nas u�inio. Isus govori o Bogu pod vidom našega spa-senja. Pa onda progovara kako nas je Bog Otac s ljubavlju stvorio. Kako nas ni nakon našega grijeha nije odbacio. Kako je svome narodu slao proroke. Kona�no, veli Novi zavjet, Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije (Rim 5,8). Zatim Isus progovara o tome kako je Bog poslao svoga jedinoro�enoga sina da postane �ovjekom i da nas spasi svojim predanjem i svojom poslušnoš�u. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu (Iv 3,17). Isus polaže za nas svoj život, jer nas ljubi. Veli: Ve�e lju-bavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji (Iv 15,13-14). I sada, da bismo i mi bili dionici ne samo njegove smrti, nego i njegova uskrsnu�a, Krist nam od Oca šalje Duha Svetoga, koji nas, snagom svetih sakramenata uz-diže i �ini djecom Božjom. Vidjeli smo kako su u po�ecima Crkve apostoli �inili velika i silna djela po Duhu Svetom kojeg su primili. Taj Duh i danas djeluje u Crkvi i u svakom pojedinom od nas, po-sebno po molitvi, po sakramentima, po bogoslužju Crkve. Tako na osnovu Novoga zavjeta znamo da nas je Bog Otac stvorio te da nas on, po svome utje-lovljenom Sinu, spašava, da bi nas snagom Duha Svetoga uzeo u svoju božansku obitelj, kao dionike božanske naravi Isusa Krista. Mi poznajemo Troj-stvo samo u onoj mjeri što je ono za nas u�inilo, mi znamo kako trojstveni Bog djeluje prema nama. A silno Božje bogatstvo – tko bi to doku�io? Zato da-nas samo možemo zahvaljivati Bogu za sve što je za nas u�inio, što i danas �ini i za ono što u vje�nosti pripravlja za sve koji ga ljube.

On �e mene proslavljati

Za Duha Svetoga Isus, kona�no, veli: On �e mene pro-slavljati, jer �e od mojega uzimati i navješ�ivati vama. Re-kli bismo, ipak naziremo Božju bit, njegovu osnovnu osobinu: Bog je ljubav. To je ono što nam Duh daje, to je ono po �emu smo Bogu sli�ni, to je ono po �emu postajemo dionici božanske naravi Isusa Krista. Tko na ovome svijetu poznaje Boga? Onaj tko ljubi. Jer Bog je ljubav. Kad god �ovjek primi malenoga i sla-boga, kad pomogne siromahu, kad utješi tužna, po-savjetuje neodlu�noga, kad oprosti nasilniku, ukrat-ko, kad prema bližnjima postupa onako kako prema njima postupa Bog – on u svakom �ovjeku, posebice potrebitu �ovjeku, vidi Božje lice. Dao Bog da milost, ljubav, milosr�e i spasenje Trojedinoga Boga bude nazo�no i djelatno po krš�anskom životu svakoga pojedinoga od nas!

Tijelovo – Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi KristoveUvod i pokajni�ki �in

Nakon što smo prošle nedjelje proslavili veliku taj-nu naše vjere, Presveto Trojstvo, slavimo danas taj-nu i otajstvo euharistije. Vazmeno otajstvo Kristove smrti i uskrsnu�a, otajstvo po kojem smo spašeni, prisutno je i ostvaruje se u svakoj svetoj misi, tako da kruh postaje pravo Tijelo Kristovo, a vino prava njegova Krv. Ta je hrana i to je pi�e sakrament Kisto-ve prisutnosti i Kristova spasenjskog djelovanja. Na svakoj svetoj misi slavimo ovu tajnu – Krista nazo�-nog pod prilikama kruha i vina, a danas na poseban na�in želimo tu tajnu proslaviti. Zato �emo na po�et-ku zazvati na nas milosr�e Gospodnje, da bismo bili dostojni ovih svetih otajstava.

• Gospodine, ti si u Starom zavjetu pashalnim janje-tom nagovijestio kona�no spasenje u svome Sinu. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, ti si Janje Božje koje oduzima grijeh svijeta. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti i danas u svakoj svetoj misi obnav-ljaš i ostvaruješ veliko otajstvo našega spasenja – smrt i uskrsnu�e svoga Sina. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

U nekim teškim prigodama koji puta nam se �ini da ništa ne možemo u�initi. Doista, što može netko od nas u�initi da bi prestao rat i nasilje u nekim zemlja-ma? Što može u�initi bilo tko od nas da u Hrvatskoj bude manje rastava, manje nasilja u obiteljima? Može li neki pojedinac me�u nama u�initi nešto da u nas nestane ovisnosti o drogama i o kla�enju? Jedni �e re�i da smo mi mali ljudi i da jednostavno nemamo mogu�nosti nešto mijenjati, dok �e drugi re�i da nije nikakvo rješenje stajati prekriženih ruku. Nije lako odgovoriti na ova pitanja.

Otpusti svijet…

Tako se nešto dogodilo apostolima na rubu pustinje. Veliko je mnoštvo slijedilo Isusa, slušalo njegovu ri-je� i divilo se �udesima koja je �inio. Me�utim, dan je ve� bio na izmaku. Bili su udaljeni od naseljenih mjesta. A mnoštvo je bilo poveliko. Me�u njima je bilo i žena i djece. Tko zna jesu li toga dana uop�e jeli (toliko je o�aravaju�a bila rije� Isusova!). I onda apo-stoli trijezno upozoravaju Isusa: Otpusti svijet, neka po�u po okolnim selima i zaseocima da se sklone i na�u jela jer smo ovdje u pustu kraju. Netko s pravom može primijetiti: kako to apostolima nije palo na pamet da Isus može u�initi �udo, kad je ve� tolika �uda prije toga u�inio? Netko �e drugi pak ustvrditi da su apo-stoli postupili razborito. Ljudi još imaju vremena

4135-6/2010.

prona�i sklonište i hranu u okolnim selima i zaseoci-ma. Kako god bilo, apostoli nisu razmišljali dalje od onoga što im je izgledalo o�ito. Oni ne mogu ništa u�initi da nahrane toliko mnoštvo.

Tako i mi koji puta okre�emo glavu od nekih teških okolnosti, prema onome što bi rekli Zagorci: Ne bi’ se štel mešati. Pa kada u svojoj obitelji vidimo da netko tone u neku ovisnost, ne želimo ulaziti u tu�e živote. Onda vidimo da su poreme�eni odnosi u obitelji… Tko bi u to zalazio! Vidimo �ovjeka u potrebi i pomi-slimo: ima nadležnih koji se za to trebaju brinuti… Otpusti svijet, neka po�u…

Podajte im vi jesti

A Isus mirno veli: Podajte im vi jesti. Apostoli u �udu odgovaraju: Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod. A Isus želi upravo to naglasiti. Naravno da apostoli nemaju mo� nahraniti to silno mnoštvo. Ali nisu bez i�ega. Imaju pet kruhova. Imaju pet ribica. Kona�-no, ako se organiziraju, mogu oti�i i kupiti hrane za sve. Dakle, nemaju baš razloga re�i da su posve bespomo�ni.

To nam danas Isus želi re�i. Ne možemo mi preo-krenuti svijet, ali nešto možemo u�initi. Evo nam za primjer svetoga Franje. U njegovo vrijeme crkveni službenici – biskupi i sve�enici – nisu baš uvijek bili primjer skromnosti. Naprotiv, koji puta su živjeli kao velikaši i mo�nici ovoga svijeta. Kad je Franju osvojila ljepota evan�elja i kad je vidio Crkvu u ko-joj živi, što je mogao u�initi? Organizirati revoluci-ju? Kandidirati se za biskupa i papu? Organizirati pobunu vjernika? Ne. Sveti je Franjo jednostavno odlu�io u�initi sve da on živi po zakonima evan-�elja, pri �emu je osobito naglašavao siromaštvo. Time je zorno pokazivao kako ne živi �ovjek samo o kruhu. Uskoro su mu se pridružili i drugi. Nastao je tako franjeva�ki red. Red koji je ipak preobrazio Crkvu. A sve je po�elo s jednim �ovjekom, Franjom, koji nije rekao kako se ništa ne može u�initi. Ni od nas nitko ne traži da dižemo revoluciju. Traži se prvenstveno da mi svojim životom pokažemo da živimo kao krš�ani. Traži se da �inimo obi�ne, sva-kodnevne male stvari. Lijepa rije� susjedu, obi�na pomo� i usluga namjerniku, strpljivost s grešnima i slabima…

Jeli su i svi se nasitili

Upravo se to dogodilo s apostolima. Isus je blagoslo-vio kruh i ribe, dao u�enicima da posluže mnoštvo. I za sve je bilo dovoljno hrane. Evo, to je na�in. Isus uzima hranu, on je blagoslivlje i daje da se razdijeli. Tu se udružuje Božja sila i �ovjekovo djelovanje. Tu je klju� djelovanja krš�ana. U nama je Božja snaga, u nama je sila Duha Svetoga. I, što je najvažnije, za nas koji smo na misi, euharistija je ona sila i snaga

koja nas pokre�e. Bog djeluje u nama i po nama. Su-radnici smo Božji, Božja ljubav je vidljiva i djelatna u ovome svijetu upravo po krš�anima koji se hrane euharistijom.

Danas slavimo tajnu Krista euharistijskoga. On nas je spasio svojom smr�u i uskrsnu�em i to se spase-nje ostvaruje me�u nama dok slavimo euharistiju. Zato i primamo od te hrane da bi Kristovo spasenje u nama i po nama bilo trajno prisutno i djelatno u ovome svijetu. Varamo se ako mislimo da malo toga možemo u�initi. U nama su Božja sila i Božja snaga. Mi rezultate Božje milosti po nama i u nama možda ne�emo vidjeti, ali oni su tu. Kao što je Krist pozvao svjetlu vjere tolike ljude propovijedanjem i djelova-njem svetih apostola, to se i danas doga�a i treba doga�ati po svima nama.

Zato, budimo odvažni. Budimo hrabri. Budimo ra-dosni. Bog je po Kristu pomirio svijet sa sobom, Bog pobje�uje zlo i grijeh. A u tome smo i mi njemu su-radnici, maleni, ali važni.

10. nedjelja kroz godinuUvod i pokajni�ki �in

Mi vjerujemo i znamo da je Sin Božji došao na svijet da nas spasi od grijeha i smrti i da za nas otvori vra-ta nebeskog Kraljevstva. No u isto vrijeme Isus je, naravno, bio nama u svemu jednak, osim u grijehu. Zato nam je on uzor u svemu što je ljudsko i pleme-nito. A mi, eto, u svakodnevnom životu pre�esto griješimo u stvarima koje izgledaju malene: nestr-pljivi smo, sebi�ni, svadljivi. Neka nam Gospodin oprosti naše grijehe i u�ini naša srca po svojemu srcu.

• Gospodine, ti ljubiš svoj narod kao mati svoje do-jen�e. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, iz ljubavi prema nama postao si poslušan sve do smrti, smrti na križu. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti i nas �iniš kadrima da jedni drugi-ma iskazujemo tvoju ljubav i tvoje milosr�e. Gos-podine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

Nije lako s beš�utnim ljudima. Onima koji tu�u muku ne žele vidjeti. Koji nemaju sažaljenja. Nije lako s onima koji �vrsto idu za nekom idejom, pa onda se ne obaziru na malene ljude koji zbog toga trpe. A osobito je tužno – �ini mi se – kad netko u ime vjere i evan�elja i nekih nazovi viših ideala ne vide suze, bol, tugu i nesre�u drugih. Tako �e neki vjernik kad vidi tragi�nu smrt mirno kazati da je to volja Božja, da je pokojnik sada s Bogom i da je grijeh za njim plakati. Kako li je samo lako i kako beš�utno tako gaziti po ljudskoj muci…

414 5-6/2010.

Ne pla�i!

A gle danas Isusa! Na vratima grada Naina vidi tužnu povorku. Sprovod. Umro je mladi�, jedinac u majke, majke udovice. Prvo, tragedija je da je mlad �ovjek umro. Drugo, jedinac je. Tre�e, mati je udovi-ca. Ostala bez muža i bez jedinog sina. U ono vrijeme to je zna�ilo da je ostala bez ikakve zaštite. Strašno. Mnogi su se sažalili. Veli evan�elist, da ju je pratilo veliko mnoštvo.

Isus dolazi sa strane. Nitko ne obra�a pozornost na njega. Nitko ga ništa ne pita. Nitko ništa ne moli. Možda ga i ne poznaju. Isus sam prilazi toj ženi. Jed-nostavno veli: Ne pla�i! Zapazimo ovo. Ne govori Isus od prve da treba gledati na nebo, na uskrsnu�e, da se ne treba žalostiti, da je život ionako prolazan, da samo Bog ostaje. Ne. Žena je beskrajno tužna i ucviljena. Isus joj pruža onu redovitu, obi�nu, toplu utjehu. Mogao je Isus odmah u�initi �udo. Ali �ini ono što je hitno. Tješi ženu.

Koliko je topline i koliko pouke sadržano u ovoj Isusovoj gesti! Isus je imao razumijevanja, su�uti i ljubavi prema tužnima (sam je plakao na Lazarovu grobu), prema slabima i grešnima. Nikome se nije rugao, nikoga nije odbacio. Bio je pravi �ovjek, nama u svemu jednak osim u grijehu. U tom pravom �o-vjeku bio je onda i pravi Bog. I nas Isus poziva da najprije budemo ljudi. Važno je zato imati oko za nevolju bližnjega. Pristupiti. Re�i lijepu rije�. Biti bli-zak svome bližnjem.

Dota�e se nosila

Veli dalje Evan�elje: Pristupi zatim, dota�e se nosila; nosioci stadoše. Ovo je bilo veoma �udno. Naime, za Židove je bila izuzetno važna obredna �isto�a. o-vjek koji nije bio obredno �ist nije mogao u�i ni u hram ni u sinagogu, nije se mogao moliti, nije smio objedovati. Ne�isto�a se za njih nalazila na tržnica-ma, u poganskim, dakle, nežidovskim ku�ama. Ako bi se one�istio, �ovjek se morao temeljito oprati da bi opet mogao me�u svijet. Me�utim, izvor svake ne�isto�e bilo je mrtvo tijelo – �ovjeka ili životinje. Zato, bez velike potrebe, nitko nije doticao mrtvaca niti mrtva�ka nosila. Isus se na to ne obazire. Doti-�e nosila s mrtvacom i time se one�iš�uje na najve�i mogu�i na�in.

Bra�o i sestre, to je slika i to je tajna našega spasenja. Sin Božji silazi na Zemlju, postaje �ovjekom. Ulazi u naš svijet, nama u svemu sli�an, osim u grijehu. Štoviše, on na sebe uzima grijeh svijeta. On se prigi-nje �ovjeku i ne okre�e glave od naše patnje. Isus se ne libi staviti ruke na našu ranu. Nije umanjio svo-je božanske veli�ine time što je zašao me�u slabe i grešne.

Naravno da se i mi trebamo u tome vidjeti. To smo više krš�ani, to smo više Božji ljudi, koliko više ima-

mo razumijevanja, su�uti i ljubavi prema potrebiti-ma, slabima, grešnima. Pritome ne želimo gledati na to da �emo se možda one�istiti, da �e nam pasti ugled, da ne�emo biti poštovani. Ne�emo se oba-zirati na komentare i mišljenje drugih koji �e nas možda prezreti zbog naše ljubavi, susretljivosti i dobrote, govore�i da smo glupi. Veli Pavao jedno-stavno: Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. (Rim 13,8).

I mrtvac se podiže

I evo sretnog završetka: Re�e Isus: Mladi�u, kažem ti, ustani! I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njego-voj majci. Dogodilo se �udo. Mladi� je bio mrtav, no-sili su ga na groblje, a evo ga živa i zdrava. I još nešto valja zapaziti. Isus dade mladi�a njegovoj majci. Onoj kojoj je to bila najvažnije. Opet se brine za onu koja je trebala ostati sama i bespomo�na. Bra�o i sestre, Bog želi isto �initi i preko nas. Bog nam daje snagu da možemo djelatno pomo�i, da možemo biti bliski jedni drugima, da možemo donositi mir, praštanje, slogu… ovjek �ovjeku puno može pomo�i. A kada �ovjek iskrena srca i s ljubavlju �ini dobro, onda po njemu i u njemu djeluje milosni Duh Isusa Krista. Mi smo kadri puno više u�initi nego što u prvi mah mo-žemo zamisliti. Na koncu današnjeg odlomka veli se kako su ljudi zbog ovog silnog Isusova �uda slavili Boga govore�i: Prorok velik usta me�u nama! Pohodi Bog narod svoj! Neko to danas bude zaklju�na misao: što god mi dobroga u�inili – a kadri smo ga �initi! – sve se to doga�a silom i snagom Božjom. Bog djeluje u nama i po nama. Zato se nitko ne bi smio isprazno hvastati svojim dobrim djelima. Ako zbog svojih ljudskih i krš�anskih postupaka dobijemo i prizna-nje ljudi, recimo prostodušno i u sebi i naglas: »Bogu hvala!« Njemu jedinomu pripada hvala, sada i u sve vijeke vjekova. Amen.


• Gospodine? Gospodine, smiluj se!• Kriste? Kriste, smiluj se!• Gospodine? Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

Ne bismo trebali govoriti da je neki �ovjek pokva-ren do srži te da �ini zlo radi zla samoga. Stvarnost je redovito druga�ija. ovjek se opusti, prepusti ne-koj lošoj strasti i onda, malo-pomalo, grijeh raste, gomila se i preobražava �ovjeka u ne�ovjeka. Tako se onda može dogoditi da netko i ne primijeti da se malo-pomalo pretvorio u �ovjeka koji �ini zlo i sebi i drugima preziru�i Boga.

4155-6/2010.

Uzeo si tu�u ženu… Ubio si ma�em Uriju Hetita.

Prvo nam �itanje govori o tome kako nastaje zlo i zlo�in. David je uzeo tu�u ženu, a njezina muža dao ubiti da bi se njom mogao i oženiti. Današnje �itanje je kratko, ali je biblijski opis prili�no opširan. David je jednog poslijepodneva zapazio lijepu ženu. Bu-knula je strast. Propitao se za nju i saznao da je ona žena Urije Hetita. Ipak ju je doveo k sebi. Žena se zatim vratila svojoj ku�i. Vjerojatno je to trebala biti samo jedna avantura. Me�utim, kada je žena ostala trudna, stvari su se zakomplicirale. I sada vidimo kako zlo raste. Od požude, preko u�injenog grijeha, David dolazi na pomisao da ubije nevina �ovjeka. I to se dogodilo. Hranjen straš�u i bezumljem grijeh raste kao sedmoglava zvijer. David nare�uje svome vojskovo�i da bitku tako postavi da Urija pogine. I bilo je tako.

To �ini grijeh. On je kao požar u ku�i. U samom po-�etku �ovjek ga lako može sam ugasiti. Me�utim, ako ga zanemari, požar se širi i ja�a i proždire �itavu ku�u. Grijeh je kao zanemarena bolest. Tako, na pri-mjer, podcijenjena i zanemarena gripa može dovesti do upale plu�a. Tako je upravo s grijehom u nama. Zapo�ne nevino. Time da se, na primjer, �ovjek pre-pusti besposlici. Po�ne pretjerivati u pi�u, u kla�e-nju. Ne uzima u obzir svoje izljeve srdžbe. Dopušta si malene kra�e i pronevjere. Dopušta si mala o�i-jukanja izvan braka. Ili, malo-pomalo zanemari mo-litvu, nedjeljnu misu. I onda se zlo i grijeh šire sve više i više, poput korova. A što re�i o svim ve�im ili manjim porocima koje dopuštamo svojoj djeci? Tako se �ovjek pretvori u �udovište. Pa se onda pitamo, kako se to moglo dogoditi.

Važna je odlu�nost u suzbijanju grijeha. Sa zlom, grijehom, požudama, zlim sklonostima ne valja se igrati. Baš kao što ne treba dražiti opasnu zvijer. Ve� na samom po�etku �ovje�anstva na sli�an na�in Bog opominje bratoubojicu Kajina još prije nego što je zlo po�inio: Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgo�eno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti (Post 4,6-7).

Sagriješio sam protiv Gospodina

Evo zašto Sveto pismo ipak uzdiže Davida. Pogledaj-mo. Došao je prorok Natan i snažno ga ukorio zbog njegova strašnoga grijeha preljuba i ubojstva. David je bio kralj. Apsolutni gospodar. Mogao je ubiti Na-tana što se usu�uje prekoravati njega, kralja, jedinog vladara i gospodara u svojoj zemlji. Me�utim, Davi-du se otvaraju o�i. Shva�a što je u�inio. Kaje se. Pada ni�ice pred Bogom. Moli oproštenje i milosr�e. Grijeh protiv �ovjeka uvijek je i grijeh protiv Boga.

Upravo to, bra�o i sestre: Tko se od nas može po-hvaliti da nije sagriješio? Tko je to od nas slobodan

od strasti i ružnih nagnu�a? Tko je od nas u svemu i uvijek �iste savjesti pred Bogom, pred ljudima i pred samim sobom? Zato je silno važno da �ovjek spozna svoju grešnost, da uvidi gdje je pogriješio, da prizna sebi i Bogu svoju ludost, da traži oproštenje, da na-stoji ispraviti posljedice grijeha.

A nama se, eto, doga�a da dvostruko griješimo. Prvo dopuštamo da nas zlo sve više i više obuzima, a onda, kada i spoznamo kamo smo dospjeli, ne želi-mo priznati ni sebi ni drugima, pa onda ustrajavamo u ludovanju. Zato nam danas u Evan�elju Isus veli utješnu rije�. Vidio je do svojih nogu raskajanu greš-nicu. Vidio je njezine suze i o�utio njezinu ljubav. Pa onda veli, njoj i nama veli: Oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo!


U našim je crkvama i u našim domovima na po�a-snom mjestu Isusov križ. Njime se di�imo i ponosi-mo. Me�utim, važno je ne zaboraviti da je križ znak Kristova poniženja, njegove muke i smrti, ali i znak njegove pobjede po uskrsnu�u. To je i naš put. Preko nevolja ovoga svijeta - do slave uskrsnu�a. Me�utim, mi, slabi i grešni kakvi ve� jesmo, po�esto živimo kao da je pred nama ovaj svijet, pa se silno trudimo samo oko ovozemaljskoga. Da bismo u tome smislu danas Božju rije� �uli i prihvatili, pokajat �emo se za svoje grijehe i propuste i zazvati na nas Božje milosr�e.

• Gospodine, u davnim si vremenima slao si proro-ke da, uz velike nevolje i protivštine, tvome Iza-branom narodu ukazuju na put spasenja. Gospo-dine, smiluj se!

• Kriste, ti si sama sebe predao na smrt da nas od smrti grijeha otkupiš, a uskrsnuo si da i nas pro-slaviš nebeskom slavom. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti i nas pozivaš da s vjerom i pouzda-njem svednevice uzimamo svoj križ, da bismo i mi dospjeli do nebeske proslave. Gospodine, smi-luj se!

Nacrt za homiliju

Slušao sam pripovijedanja starih kako su neki za vri-jeme Drugoga svjetskog rata marljivo skupljali on-dašnje kune. Prvo je došla in� acija koja je taj novac obezvrijedila, a nakon rata taj novac uop�e nije vrije-dio. A koliki su trud i muku stavljali u taj novac. Ili, da budemo moderniji: koliko neke žene ulažu nov-ca u gla�anje bora, uljepšavanje, koliko se trude da uspore starenje. Pa ipak, vrijeme svoje nosi. I dokle god �ovjek na ovoj zemlji živi – stari i smrti se pribli-žava… Zato nam danas Isus progovara kako treba ulagati u neprolazne vrijednosti.

416 5-6/2010.

Krist – Pomazanik Božji

Po Božjem nadahnu�u Petar veli da je njegov u�itelj Isus zapravo Krist, onaj obe�ani Mesija, Pomazanik Božji. Silno je to odlikovanje. Od po�etaka su proroci po Božjem nadahnu�u najavljivali Mesiju, Pomaza-nika, tj. Krista, koji �e donijeti ono kona�no spasenje i uspostaviti kraljevstvo Božje. A znamo da je Bog u Isusu u�inio još puno više. Taj obe�ani Mesija zapra-vo je sam sin Božji koji je postao �ovjekom i rodio se od Djevice Marije, nama u svemu jednak, osim u grijehu. Isus je Krist, ali ujedno Bog i �ovjek.

Treba da Sin �ovje�ji bude ubijen… i tre�i dan da uskrsne

Sada bi �ovjek o�ekivao da Sin Božji, silom i snagom koju samo on ima, kona�no ostvari kraljevstvo Bož-je, uvede red, zatre dušmane, pokara bezbožne i ci-jelom svijetu pokaže da je Bog gospodar svega i da se njemu trebaju klanjati svi narodi. Me�utim, Bog za svojega Sina ima posve druga�iji put. Veli Isus: Treba da Sin �ovje�ji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari sve�eni�ki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i tre�i dan da uskrsne. Isus treba trpjeti i umrijeti. No, ne radi se tu samo o tjelesnim mukama i o tjelesnoj smrti, nego i o tome da Isus treba biti odba�en, izru-gan, od sviju napušten. To je tajna našega spasenja koju nikada ne�emo do kraja razumjeti. Oduvijek su se crkveni pisci pitali o razlozima takva Božjeg nauma spasenja. Naime, Bog koji je svemogu�, mo-gao je ljude izbaviti iz grijeha jednom svojom rije�ju. Ne. On šalje svojega Sina od vje�nosti da postane �o-vjekom. Pa su se onda teolozi pitali: Zašto? Zašto je Bog postao �ovjekom? I nakon toga, kada vidimo da je Isus bio odba�en, mu�en i razapet, opet se �ovjek pita: A zašto je Krist morao biti odba�en, zašto je morao trpjeti, zašto je morao umrijeti tako strašnom smr�u? Zašto je tek nakon tolikih strahota moglo do�i uskrsno jutro? Tako s poštovanjem i ushitom Pavao kli�e: O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedoku�ivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? (Rim 11,34).

Neka danomice uzima svoj križ

E, kad bi samo ostalo na tim pitanjima! Me�utim, još smo uznemireniji kada je u pitanju naš vlastiti život. Isus ne okoliša. Mirno veli: Ho�e li tko za mnom, neka se odrekne sama sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Toliko smo puta �uli tu rije� i ni-kada je nismo – a vjerojatno i ne možemo! – do kraja shvatiti ni prihvatiti. Odre�i se sebe. Danomice uzi-mati križ i slijediti Isusa… To je muka svakog �o-vjeka, pa i onoga koji misli da je vjernik, pa i onoga koji se svojski trudi živjeti po Božjim zapovijedima. ovjek se, dakle, trudi. I onda mu se dogodi nevolja, nesre�a, koji puta upravo tragedija. I to nevolja koja

traje. Teška bolest. Neprežaljen gubitak. Razdor u ku�i. A �ovjek se tako trudio biti i �ovjek i vjernik. Pa onda, kako bi se to u našim južnijim krajevima reklo: Zašto baš meni? Pa nisam se ja stinama na Boga bacao! I onda stvarno vidimo kako smo nalik Isusu koji je bio i odba�en, i ponižen, i mu�en, i razapet.

Tko ho�e život svoj spasiti, izgubit �e ga…

I onda nam Isus daje jednostavan odgovor: Tko ho�e život svoj spasiti, izgubit �e ga; a tko život svoj izgubi poradi mene, taj �e ga spasiti. Samo to je rješenje. Mi ne možemo spasiti svoj ovozemni život. Istje�e nam izme�u prstiju. Ono oko �ega se moramo i trebamo truditi jest život po Evan�elju, jest vjera u Isusa - da po mukama i nevoljama idemo k njemu. Naravno, bra�o i sestre, ovdje se nipošto ne radi o tome da bi �ovjek trebao voljeti svoju muku, ili da bi – što bi bilo doista ludo! – silom tražio muke i nevolje. Radi se jednostavno o tome da prihva�amo iz Božje ruke život kakav nam se daje, da se veselimo životnim ra-dostima, ali da s vjerom i pouzdanjem prihva�amo i životne nevolje. Jer – i to je ono najvažnije! – Isus je tek nakon muke i smrti dospio do slave uskrsnu�a. Tako i mi, po rije�i Isusovoj, dopuštamo da u ovo-me svijetu budemo takozvani gubitnici, prihva�amo muke i nevolje jer znamo: ako smo sli�ni Isusu u nje-govoj muci i smrti, bit �emo njemu sli�ni i u njegovu uskrsnu�u. Jer – naopako! – tko se god trudi samo oko ovoga života, prije ili kasnije osjetit �e svu gor�i-nu uzaludnoga posla. Naprotiv, nama je najvažnije biti s Isusom. Pa ako smo s njime na svadbi u Kani Galilejskoj – Bogu hvala! ako s njime na putu u Je-ruzalem kada nam kli�u – opet Bogu hvala! Ali ako smo s njime na njegovu križnom putu – opet Bogu hvala. Jer Bog vidi i zna. Nama je najvažnije da smo s Isusom, jer nas samo on dovodi do slave uskrsnu�a, jer samo on na takav na�in može ispuniti dubokim smislom naš sadašnji, a pogotovo budu�i život.


Bog nas je stvorio, od Boga dolazimo, u Bogu živimo i Bogu idemo. Me�utim, u nama je još uvijek naša ranjena ljudska narav, pa nam se onda lako dogodi da »kliznemo« prema zlu. Koliko god smo ro�eni iz Božje ljubavi, tako da nas najviše ljubav može is-puniti, ipak se u nama na�e koji puta i nepotrebne tvrdoglavosti, inata, sve do netrpeljivosti i mržnje. Molit �emo zato danas Gospodina da udalji od nas svaku srdžbu, viku i hulu te da nas ispuni svojim mirom i blagotvornom rije�ju, da bismo i mi bili bla-goslov u ovome svijetu.

• Gospodine, u svojoj neizmjernoj ljubavi ti si sve dobro stvorio. Gospodine, smiluj se!

4175-6/2010.

• Kriste, ti si blagoslov vje�noga Oca, ti si Spasitelj slabih i grešnih, ti si oplemenitelj naših duša. Kri-ste, smiluj se!

• Gospodine, po tebi i mi možemo biti nositelji mira, radosti, dobrote i svakog blagoslova. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

Ljudi su oduvijek imali predrasuda. Tako im je, na primjer, bilo važno je li netko bogat ili siromašan, slab ili jak, školovan ili neškolovan, je li muško ili žensko, klerik ili laik, �lan ove ili one stranke, a da o narodnosti i ne govorimo.

Jer je bio na putu u Jeruzalem

I u Isusovoj je domovini bilo puno podjela i predra-suda. Znalo se dobro tko je Židov, a tko Rimljanin, tko je pismoznanac, farizej, saducej, a tko obi�an Židov. K tome, osobit se razdor, pa i mržnja, osje-�ao izme�u Židova i Samarijanaca, koji su, zapra-vo, tako�er bili Židovi, ali su se od njih nešto razli-kovali u vjeri. Nevolja je bila u tome što se Samarija nalazila izme�u Galileje i Judeje, pa su Galilejci �esto doživljavali neugodnosti kad bi preko Sama-rije išli u Jeruzalem. I dogodilo se, eto, da je Isus u jednom samarijskom selu zatražio preno�ište, ali ga oni nisu primili samo zato što je bio na putu za Jeruzalem. Bilo je to vrlo ružno. Isusu je to bilo si-gurno žao.

To je ono, bra�o i sestre, što se gotovo svednevice doga�a me�u nama: u našim obiteljima, me�u rod-binom, znancima, susjedima, u našem narodu. Vrlo dobro znamo tko je utjecajan, a tko nije; tko je ško-lovan, a tko ne; tko je profesor, a tko obi�an radnik. Pa se onda dijelimo ovako i onako i – što je najgore – ne gledamo �ovjeka u o�i i dušu, nego kroz njego-vo ime, funkciju, ugled, zvanje i zanimanje. I time pogr�ujemo Boga koji nas je sve stvorio, time vrije-�amo Isusa koji je rekao: Što god u�iniste jednomu od ove moje najmanje bra�e, meni u�iniste! (Mt 25,40). Mi nismo ni svjesni da pogr�uju�i stvorenje – �ovjeka – pogr�ujemo Stvoritelja, Boga i Otkupitelja, Isusa Krista.

Neka oganj si�e

U apostolskim je žilama uzavrela krv. U svom gnje-vu bra�a Ivan i Jakov odlu�no kažu Isusu: Gospodi-ne, ho�eš li da kažemo neka oganj si�e s neba i uništi ih? ini nam se nevjerojatnim da to govori onaj Ivan, ljubljeni u�enik, onaj Ivan koji kasnije u evan�elju i poslanicama toliko govori o ljubavi. To je onaj Ja-kov koji je od apostola prvi položio život za Isu-sa. A sada – pobili bi cijelo selo, i to zbog jednog neljubaznog doma�ina! Nije �udo da su ovu dvoji-cu – vjerojatno ne baš u pozitivnom smislu – drugi u�enici kasnije prozvali Boanerges, što u prijevodu

zna�i Sinovi groma. Isusu, naravno, ne pada na pa-met pobiti cijelo selo. Kori svoje u�enike. Bra�o i sestre, neka nas Gospodin o�uva od izljeva bijesa. Neka nam Gospodin podari blago srce. Kolika su se strašna zla dogodila i kolika se strašna zla do-ga�aju zbog toga što su neki toliko puni sebe i što se nimalo ne trude susprezati vlastiti bijes. Kako bi to bilo strašno i strahotno kad bi Bog imao i najma-nji dio našega bijesa! A, gle, što Bog �ini. Mateje-vo evan�elje, navode�i tekst Izaije proroka, ovako predstavlja Isusa: Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah (…) trske stu�ene prelomiti ne�e, stijenja što tek tinja ne�e ugasiti - sve dok do pobjede ne izvede pravo. Ime njegovo nada je narodima! (Mt 12,20)

I odoše u drugo selo

Kako se riješio problem? Nije Isus tim ljudima odr-žao propovijed, nije im se prijetio sudom Božjim. Nije �inio ništa nasilnoga. Problem je riješen veoma jednostavno. Nisu svi Samarijanci bili tako usko-grudni i netrpeljivi. Otišli su u�enici s Isusom u dru-go selo, našli preno�ište i mirno preno�ili. Bez buke, bez sukoba, bez zle krvi i otežale savjesti. Tko zna, možda se ono negostoljubivo selo kasnije prvo obra-tilo na propovijedanje �akona Filipa i apostola!

Za nas je tako�er put jednostavan. I mi se nekad u sitnicama, ali i u krupnim stvarima, suo�imo s ne-trpeljivoš�u, nepravdom, nasiljem, mržnjom. Ne možemo mi odmah cijeli svijet dovesti u red! Ne trebamo se odmah uzdizati iznad drugih, da im po-kažemo kako ih nadvisujemo znanjem, ljudskoš�u i željeznom logikom. Ne trebamo odmah zvati polici-ju, svoga kuma u ministarstvu ili se pozivati na eu-ropski sud za ljudska prava. A pogotovo ne smijemo mržnjom uzvra�ati na mržnju, zlom na zlo. Daleko je to od evan�elja Isusa Krista! Rješenje je jednostav-no: pred slijepom silom ili mržnjom koji put se treba samo izmaknuti. Onaj progonitelj ili mrzitelj možda je takav samo u tome trenutku. Tko zna kako �e biti sutra. Stvarno nema potrebe da mi sami dolijevamo ulje na vatru.

I ono što je najvažnije: slijede�i Isusov primjer, ja ne želim �initi zlo, ne želim se nikome osve�ivati. Me-�utim, još mnogo više, ja ne želim da mržnja drugo-ga ra�a u meni mržnju, da ne�ovještvo drugoga u�i-ni od mene ne�ovjeka, ne želim dopustiti da se tako zlo umnožava, ne želim ni sâm postati mrziteljem. Naprotiv, svoje srce �uvam od svakoga zla, svake zle pomisli. Tako �e moj život – bio ja toga svjestan ili ne, no�u i danju – biti sol zemlje i svjetlost svijeta, zato �u ja biti kvasac dobrote u ovome svijetu. Isus je donio mir i blagoslov ovome svijetu. Dao Bog da i ja budem nositelj toga mira, toga blagoslova i te rado-sti u ovome svijetu, baš kao što je to bio sveti Franjo i toliki Božji ugodnici.�

Zvonko Pažin


















































































VJESNIK \akova~ko-osje~ke nadbiskupije i Srijemske biskupije br 5-6. 2010

Documents