-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
9
VITOMIR BELAJFilozofski fakultet Sveuilita u ZagrebuOdsjek za
etnologiju i kulturnu antropologiju10000 Zagreb, Ivana Luia 3
UDK [398.3:299.18(=16)]:28Izvorni znanstveni rad
Original scientific paperPrihvaeno: 2. 7. 2009.
POSTATI KRANINOM KAO PROCESUVODNO IZLAGANJE ODRANO NA SVEUILITU
U ZADRU,
NA POETKU ZNANSTVENOGA SKUPAPAG U PRASKOZORJE HRVATSKOGA
KRANSTVA
(ZADAR PAG, 26. 28. 9. 2008.)
Pokrtavanje se tumai kao viestoljetni proces, a ne kao
jednokratni obredni in. Da bi se razumio taj proces, treba
poznavati sustav poganskoga vjerovanja koje je kranstvo namjeravalo
potisnuti. Polazei od najnovijih otkria (od 1996. dalje, Pleterski
i Belaj), prikazuje se dolazak poganskih Slavena, unoenje vlastitih
bogova i mitskih kazivanja u novozaposjednuti prostor i njegovo
posveivanje. Prostor se posveivao smjetanjem glavnih boanstava na
tri toke u tono odreenim suodnosima, oponaajui time mitsku dramu o
ustrojstvu svijeta (mit se upisao u krajolik). Nakon pokrtavanja
grade se na poganskim svetim tokama crkve koje se i dalje
usmjeravaju na poganske objekte, odravajui kontinuitet svete
poganske prostorne strukture.
Kljune rijei: pokrtavanje, kristijanizacija, Slaveni, usvajanje
prostora
POSTATI KRANINOM...
Ovdje ne e biti rijei o tome kako biti kranin, o kvaliteti
kranskoga ivota. O tome neka govore pozvaniji. U sreditu panje bit
e samo "trenutak" u kojem je jedna skupina ljudi, zajednica koja e
oblikovati hrvatski narod, prihvatila kransku misao. Dakle, ne
"biti kranin", nego
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
10
"postati kraninom". No odmah na poetku moram podsjetiti na neto
to je i inae dobro poznato. ovjek pojedinac, a pogotovo ne cijeli
"narod", ne postaje kraninom u jednom trenutku, nego je to
dugotrajan proces uenja i prilagoavanja cijeloga naina ivota novome
svjetonazoru. Pokrtavanje, tj. in to ga izvodi sveenik
"kropljenjem" blagoslovljenom vodicom (polijevanjem, uranjanjem),
injenjem znaka kria i izgovaranjem ustaljene formule u ime Boga
Oca, Sina i Duha Svetoga, jest jednokratan in. Prije toga pojedinac
nije, a nakon jest kranin. Ali to ni izdaleka ne znai da je taj in
doista morao preobraziti ovjeka. Preobrazba, kranskom
terminologijom izraena kao obraenje, jest osim u rijetkim
sluajevima (Pavao iz Tarsa) proces koji traje dulje vrijeme. tovie,
to je proces koji traje cijeli ivot.
Neven Budak je, raspravljajui o onome to obino zovemo
"pokrtavanje Hrvata", naglasio jasnu razliku izmeu jednokratnoga
obrednog ina, pokrtavanja, i procesa usvajanja, kristijanizacije,
"pokranjivanja". Nakon to je bio krten, poganin nije nuno i obraen.
Danas to u veini kranskih zajednica koje krste malu djecu nije ni
mogue. Obraenje znai, kako je to rekao Pavao, "odjenuti novoga
ovjeka" (deponere vos secundum ... veterem hominem ... et induite
novum hominem..., izvorno: , Ef 4,22).
Predmetom ovoga izlaganja ne e, dakle, biti znanstveni problem:
kako su nai jezini predci postali kranima, nego kako su to oni
postajali. Osim toga, suzit u pogled samo na jedan uski isjeak toga
procesa.
Treba se podsjetiti na jo jedno pitanje: zato su ljudi postajali
kranima? Poticaji su bili razliiti. U apostolsko je doba jedini
poticaj bio vjera. To je bilo razdoblje kada su krani bili idovima
sablazan, poganima ludost... (1 Kor 1, 23). A na to su slijedila
proganjanja sve do Milanskoga edikta godine 313. U ondanjim
uvjetima je, doista, ustrajanje na kranstvu moralo nekranima
izgledati kao ludost. Nakon Milanskoga edikta se pak poloaj kran
bitno promijenio. Carska obitelj priklonila se kranstvu i mnogi su
ju u tome slijedili iz puke slubouljudnosti, oekujui drutveni i
materijalni probitak. Nakon to je kranstvo potkraj IV. stoljea
postalo dravnom religijom, progonjeni postaju progoniteljima.
Formalno pokrtavanje (a ne obraenje) omoguuje ulazak u dravne
slube, jedino seljaci, lat. pagani, ostaju nekrani (>"pogani").
Ali to je imalo dobar razlog. Naime, dok je zadatak kranske
religije spasiti grjenika da bi mogao sudjelovati u ivotu buduega
vijeka,
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
11
funkcija poganske religije bila je mnogo prizemnija: obredima
osigurati opstojnost na ovome svijetu. A oba su zadatka
egzistencijalna. U oima seljaka, poganstvo i kranstvo bijahu
komplementarni, a ne konkurentni sustavi.
Slaveni dolaze na jug od VI. do VIII. st. kao barbari i pogani i
odmah dolaze u doticaj s kranima (zatjeu pokrtene starosjedioce) pa
uskoro zapoinje proces kristijanizacije (postupnoga prihvaanja
kranskoga nauka). No sve dok slavenski voe nisu prihvatili
kranstvo, motivacija je morala biti slaba.
Papa Grgur I. "Veliki" objanjavao je u jednom pismu god. 601.
biskupu Augustinu od Canterburyja na koji nain treba "pokrtavati"
pogane u Britaniji:
... uidelicet, quia fana idolorum destrui in eadem gente minime
debeant; sed ipsa, quae in eis sunt, idola destruantur; aqua
benedicta fiat, in eisdem fanis aspergatur, altaria construantur,
reliquiae ponantur. Quia, si fana eadem bene constructa sunt,
necesse est, ut a cultu daemonum in obsequio ueri Dei debeant
commutari; ut dum gens ipsa eadem fana sua non uidet destrui, de
corde errorem deponat, et Deum uerum cognoscens ac adorans, ad
loca, quae consueuit, familiarius concurrat. Et quia boues solent
in sacrificio daemonum multos occidere, debet eis etiam hac de re
aliqua sollemnitas immutari; ut die dedicationis, uel natalicii
sanctorum martyrum, quorum illic reliquiae ponuntur, tabernacula
sibi circa easdem ecclesias, quae ex fanis commutatae sunt, de
ramis arborum faciant, et religiosis conuiuiis sollemnitatem
celebrent; nec diabolo iam animalia immolent, et ad laudem Dei in
esu suo animalia occidant, et donatori omnium de satietate sua
gratias referant... 1
1 " hramove idola [poganskih bogova] kod toga naroda ne treba
unititi, nego treba unititi idole u njima, blagosloviti vodu i
njome pokropiti reene hramove, podii oltare i postaviti relikvije.
Jer, ako su hramovi dobro izgraeni, oni e po naravi stvari
promijeniti tovanje demon u slubu istinitoga Boga; da bi narod,
vidjevi da njihovi hramovi nisu razrueni, uklonio zablude iz svojih
srdaca te, prepoznajui i tujui istinitoga Boga, njemu se s
vremenom, prema navici, utjecao. I jer su se navikli za rtve
demonima klati mnoga goveda, potrebno je to promijeniti u bilo
kakvu sveanost, kao to je dan posveenja ili roendan svetih muenika
ije su relikvije ovdje smjetene, neka si naprave kolibu od granja
drvea kraj tih crkava koje su preureene iz hramova i neka zduno
proslave gozbenu sveanost te odsada ne rtvuju ivotinje avlu, nego
neka na slavu Boju u svojoj gladi ivotinje kolju i Darovatelju
svega za sitost svoju hvalu daju" (Beda Venerabilis: Historiam
ecclesiasticam gentis Anglorum, I, 30)
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
12
Taj su naputak najvjerojatnije slijedili i drugdje na misijskim
zadatcima. No dok je pokrtavanje kneza i njegove svite bilo pitanje
trenutka (i njihova oportunizma), irenje kranskoga nauka u puku
trajalo je stoljeima.
Taj je proces lijepo vidljiv iz istonoslavenskih pisanih izvora.
U Kyivskom ljetopisu opisano je uz godinu 980. kako je knez
Vladimir (vladao je od 980. do 1015.), hotjevi uskladiti svoju
barbarsku, jo pretfeudalnu plemensku dravu sa zapadnim svijetom,
pokuao preustrojiti pogansko bogotovlje po uzoru na kransku
Crkvu:
oo b : p, p .2
No uskoro je uvidio da je raunica bila pogrjena i da ga Zapad i
dalje ne uvaava pa se 988. pokrstio i odmah u Kyivu
... b , b , a...3
"Pokrstili" su istodobno i narod, ali jo u XIV. st. tue se
sveenici da su Rusi jo uvijek dvojevjerci.
O "pokrtavanju" Hrvata kao obrednom inu nita ne znamo, pa niti
datum. Slaveni su doli u doticaj s kranstvom praktiki od trenutka
doseljavanja (nije iskljueno da su i ranije imali dodira s
arijanizmom), ali prema izvorima moe se posredno zakljuiti da voe
prihvaaju kranstvo tijekom VIII. st., a sustavna kristijanizacija
traje od IX. st. dalje. Slaveni su u Istri sigurno pogani godine
804., a u Paganiji i potkraj X. st. Stanje dvovjerstva, kakvo je
bilo u Rusiji, trajalo je i kod Hrvata jo stoljeima, a ulomci
obreda i mitova sauvani su do danas u hrvatskom folkloru. Tvrdnja o
trinaest stoljea kranstva u Hrvata romantina je i pobona slika koja
ne odgovara stvarnosti.
2 ("I poe kneiti Vladimir sam u Kyivu i postavi kumire na hum
izvan dvora s trijemom: Peruna drvena a glava mu srebrna a brk
zlatan, i Hrsa, Daboga, i Striboga, i Simargla i Moko.") 3 ("...
naredi kumire isprevrtati, ove isjei, druge ognju predati...")
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
13
Postaje jasno da je za razumijevanje kristijanizacije kao
viestoljetnoga procesa u kojem nuno mora doi do interakcije
poganskoga s kranskim bitno uoiti vanost poznavanja slavenskoga
poganskog suptstratnog sustava.
Ovom u se prigodom posluiti najnovijim otkriima s podruja
praslavenskoga poganskog svjetonazora4. Nakon podatcima krtih ranih
stoljea, nakon bujno matovita baroknoga i romantiarskoga
"rekonstruiranja" stare slavenske religije i bajoslovlja u kojem su
izrasli kojekakvi nebrojeni "izvorni slavenski bogovi", nakon
poraavajue trijezna Jagieva interventa s pozitivistikoga motrita
iza kojega je ostalo tek nekoliko sigurnih imena te nakon uzaludnih
pokuaja smjetanja te mitologije na evolucionistiku Prokrustovu
postelju (pomou zavodljive, a naopake opreke
jednostavnijerazvijenije), tek je pred etrdesetak godina uspio
ruskim filolozima (indoeuropeistima) Vjaeslavu Vsevolodoviu Ivanovu
i Vladimiru Nikolajeviu Toporovu provjerljiv prodor u dubine
praslavenske duhovne kulture. Uinili su to poto im je uspjelo
otkriti elemente strukture svetoga kazivanja, to je omoguilo
pouzdano ukljuivanje izuzetno bogate slavenske folklorne grae,
prikupljene u posljednja dva stoljea, u meritornu raspravu o
bogovima.
Jo je, dodue, pred osamdesetak godina strukturu u tragovima
drevnih mitova otkrio Jan Peisker (u lancima od 1926. do 1931.).
Uoio je da u ekoj ima gora i stijena s vjerojatno sakralnim
praslavenskim nazivima, smjetenih po jedna lijevo i desno od neke
rijeke. S lijeve je strane (gledajui nizvodno) gorski vrh ije ime
asocira na Svaroga, Sunce, Svantevida, nebo, bijelo, bijeloga
konja/kobilu, a s desne5 neto nia stijena koja svojim imenom
podsjea na Vraga, strah, tamu, pakao, crno, vranca. Trei element te
strukture
4 Vie o tome u mojoj knjizi Hod kroz godinu. Pokuaj
rekonstrukcije prahrvatskoga mitskog svjetonazora (Zagreb 2007.), s
obilnom navedbom izvor i opirnom argumentacijom. Posebice upuujem
na poglavlje Mit u prostoru (416454). Vidi i moj rad na engleskome
iz 2008.5 Peisker je na rijeke gledao naopako, kolniki (opis prati
rijeku od izvora nizvodno prema uu), dok narod gleda na rijeku
uzvodno. Gleda onamo odakle mu prijete poplava ili sua. Sve rijeke
ili rjeice u slavenskom svijetu, a koje se zovu Desne, lijevi su
pritoci veih rijeka: Desna je lijevi pritok Vrbasa, jo blizu
izvora; Desn je lijevi pritok rjeice Louin kraj Litomyla; jedna je
lijevi pritok Buga kod Vinice, a druga je veliki pritok Dnipra kod
Kyiva.
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
14
je voda, no njoj nije posvetio posebnu panju. Evo jedan primjer
iz june eke, s neko jezino mijeana podruja (Peisker
1926/27:169):
Nakon to ga je Josef Marquardt upozorio na takav raspored
oronima negdje u istonome Iranu:
Peisker je ovu pravilnost u toponimiji interpretirao kao trag
svetitima stare iranske zoroastrijske dualistike religije u kojoj
bi na lijevoj strani rijeke tovali dobroga, bijeloga boga, boga
svjetla, Ahura Mazdu, a na desnoj zloga, crnoga boga, boga tame,
Devu6. Tijekom pokrtavanja Zloga bi boga Slaveni izjednaili sa
Sotonom, a na mjesta bivih svetita postavili crkve posveene
kranskim svecima. Na lijevu, svijetlu stranu postavili bi, na
primjer, crkvu sv. Vida (po asocijaciji oinji vid svjetlost), a na
desnu sv. Jurja ili sv. Mihovila koji su ubili zmiju ili zmaja,
simbol Zloga.
6 O iranskom dualizmu u praslavenskoj religiji pisali su ve i
ranije Pavel Jozef afak (Geschichte der slawischen Sprache und
Literatur nach allen Mundarten, Peta 1826.), pa J. I. Hanu 1842.,
J. Jireek 1863., J. J. Golubinskij 1880.
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
15
U nas je tu zamisao prihvatio Ivo Pilar (1931). No kako se
uobrzo pokazalo da tu ne moe biti govora o nekakvom dualizmu
manihejskoga tipa (u slavenskom mu folkloru nema traga), cijelu je
zamisao, zajedno s uoenom prostornom strukturom, kritika znanost
odbacila.
Ivanov i Toporov su, utvrujui u ezdesetim godinama strukturu
odnosa PerunVolos/Veles, utvrdili da je Perunu u mitu mjesto gore,
na gori (ma to gora Praslavenima znaila), a Velesu dolje, uz vodu,
te podsjetili da je tako bilo i ostvareno u Vladimirovu Kyivu, gdje
je Perunov kip stajao gore, na b , "na breuljku izvan dvora s
trijemom", a Volosov dolje, u Podolu uz rjeicu Poajnu, pritoku
Dnipra. Kada je ruio kipove, knez, kako svjedoi ivotopis sv.
Vladimira iz XI. st., , () , b b b ("Volosa idola, to ga zvahu
bogom stoke, zapovijedi u Poajnu rijeku baciti").
Radoslav Katii uoio je vie takvih "pozornica"7 na hrvatskome
prostoru. Rije je o uzvisinama (vrhovima) sa znakovitim imenima
poput Perun, Perunsko, Vidova gora, Gora i lokalitetima u podnoju,
uz vodu, kao to su Dol, Veles, Volosko. Izmeu njih esto lei Dubrava
(hrastova uma), Dubac, to oznauje mjesto sukoba (Katii 1997).
To vie nisu Peiskerova statika dualistika svetita bogova tame i
svjetla, nego poprite estoke bitke o kojoj se pripovijeda u mitu.
Boj je to izmeu Reda i Nereda o kojem ovisi opstojnost ovjeanstva,
ali ovjeanstvo ne ovisi toliko o pobjedi reda, koliko o vjeno se
ponavljajuoj dinamikoj napetosti izmeu gore i dolje. Nema tu etike
opreke dobrozlo. Bez te napetosti nema stalne izmjene godinjih
doba. O Peiskerovim dualistikim bogovima predaja mukom uti, a o
sukobu izmeu Gromovnika i Zmije postoji obilno, teko pregledno
folklorno gradivo. Prirodni krajobraz nam se ovdje oituje kao
edukativna videorama na kojoj su sveenici upuivali vjernike u
najbitnije vjerske istine. No to je moglo biti i pravo svetite,
mjesto kamo je narod odlazio (u procesijama?) i gdje su se izvodili
obredi i obnavljala svetost Kozmosa. Na mjestima gdje su se
okupljali vjernici, mogu se oekivati i tragovi nekakve graevne
strukture ili bar obiljeja koja bi se, uz dobru sreu, moglo otkriti
arheolokim istraivanjima.
7 Peisker u ekom tekstu: jevit.
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
16
Ovom je prigodom zgodno, prije odlaska na Pag, podsjetiti da je
ve Pilar mislio kako je kod Paga naao "svetite" posve u Peiskerovu
dualistikom smislu (1931):
te da je i Katii uoio slinu situaciju na Pagu, ali ju je
protumaio po uzoru na Ivanova i Toporova kao trag boanskoga boja u
toponimiji i u prostornom odnosu: vrh Sv. Vid uma Dubrava more.
Novu kvalitetu unio je u raspravu o strukturama u prostroru
ljubljanski arheolog Andrej Pleterski (1996). Uoio je da trolane
strukture ponekad u pokrajini ine geometrijski lik stalnih znaajki.
To je trokut to ga ine tri toke koje se mogu poistovjetiti s trima
vrhovnim boanstvima (Perun, Veles, Moko). Prepoznajemo ih prema
toponimima, znaajkama, predaji. Stranice trokuta izmeu tih toaka
predstavljaju pak odnose izmeu boanstava koji su nam poznati iz
rekonstruiranih mitskih fragmenata.
Ti su mitski fragmenti pokazali da praslavenski "panteon" tvore
tri vrhovna boanstva (u dubokoj starini, ini mi se, dva brata i
sestra, spojeni u ljubavni trokut) Perun, Veles i Moko. Sjeanje na
vrhovnoga boga stvoritelja, praindoeuropskoga Oca Nebeskoga Svjetla
(Di
eus Pter)
sauvano, primjerice, u baltikom folkloru (Dievs), kod Slavena je
izblijedjelo do neprepoznatljivosti pa je njegovu ulogu gore na
Nebu preuzeo gospodar groma Perun. Veles je njegov zmijoliki
suparnik, dolje u vodi, preko vode, on je gospodar Podzemlja,
zemlje umrlih. Dok je Perun estok i nagao u reagiranju, Veles
pomalo podmuklo izaziva Peruna, prisvajajui njegovo mjesto, njegovu
enu, sina, a sukobljuju se i oko vode, blaga (stoke, zlata). Moko
(bit e da to nije njezino izvorno ime, nego epitet njezina
aspekta
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
17
povezana s vlagom, dolje) je pak u svojem nebeskom aspektu
(gore, suho, vrue) u baltoslavenskoj predaji identificirana sa
Suncem, a njezina sudbina odraava prividno sunevo kretanje i u danu
i kroz godinu. Perun je bog stvaralakoga reda, a Veles u taj sveti
red unosi nered. Gromovnik uspijeva svojim orujem ubiti Zmaja, no
taj e se oporaviti i idue godine ponovno zapodjenuti svau.
Trokut to ga je uoio Pleterski ima neke lako prepoznatljive i
teko nasumice ponovljive znaajke. Crta izmeu Peruna i Velesa u
pravilu je dulja od stranica izmeu mukih bogova i Moko, a odnos meu
duljim stranicama moe se izraziti brojkama kao 1:2 (2 =
1,4142135...). Odnos izmeu tih toaka, pa time i oblik trokuta,
predstavlja odnose to vladaju izmeu spomenutih boanstava, svedene
na plonu ravninu kvadrata.
Druga je bitna znaajka otar kut koji ima 23 (od 22 do 25). Taj
kut odgovara razlici visina suneve prividne putanje za ekvinocija i
oba solsticija, koja u naim krajevima iznosi oko 2327'. Nebeska i
zemaljska muka boanstva (Perun i Veles) time su simboliki povezana
s ljetnim odnosno zimskim suncostajem, a ensko (Moko), koje ih
povezuje, s ravnodnevnicom. Perunova i Mokoina toka su, u pravilu,
s jedne strane vode (rijeke, mora) kao granice to dijeli svijet
ivih od svijeta mrtvih, a Velesova s druge. Pleterski je odmah
1986. pretpostavio da je "svaka upravna jedinica neko ... imala
takvu trojicu", pri emu je imao na umu pretfeudalne slavenske upe
kao teritorijalne jedinice. Evo te trojice utkane u svoje
meuodnose:
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
18
Do sada sam, uz pomo suradnika, na hrvatskome podruju utvrdio
osam takvih upnih, politikih trokuta kojima su tragovi pronaeni u
karakteristinim toponimima i u suodnosu pojedinih toaka. Okriveno
je dosad i nekoliko manjih trokuta (est sigurnih, a jo tri mogua)
koji se odnose na vegetacijski mit. Veliki su trokuti otkriveni uz
Rijeki zaljev, na Pagu, na Peljecu, kod Varea u srednjoj Bosni, kod
Ivanca, Dugoga Sela, na zapadnom Papuku i kod Zagreba.
Dok su matematiki odnosi (veliina jednoga kuta i odnos 1:2)
prilino precizno odmjereni, kod nekih od uoenih velikih trokuta
primjetna je razlika u smjetaju pojedinih toaka:
- kut od oko 23 () gotovo je uvijek kod Perunove toke (izuzetak
je trokut na zapadnom Papuku, gdje je kod Mokoine toke),
- stranice koje se odnose kao 1:2 preteno su krakovi kuta ;
izuzetci su kod Ivanca (krakovi kuta ) i, opet, na zapadnom Papuku
(krakovi kuta koji ima 12320'),
- najdua stranica velikoga trokuta gotovo uvijek spaja Peruna i
Velesa i naglaava njihovu sueljenost; izuzetak su trokuti na Pagu i
zapadnom Papuku (najdua je stranica PerunMoko).
Za sada se te nedosljednosti u inae jasno odreenim odnosima ne
mogu objasniti.
PROCES ZAPOSJEDANJA NOVE DOMOVINE...
Ne postoji, naalost, nikakav opis slavenskoga zaposjedanja novih
podruja kao procesa. Moemo, barem zasad, samo domiljati kako je taj
postupak tekao. Kada su slavenske skupine tijekom tzv. seobe naroda
prodirale na nova podruja, morale su imati pred sobom dva susljedna
zadatka. Prvi je bio osvojiti zemljite orujem, a drugi uiniti tu
zemlju nastanjivom. Prvi je zadatak bio bez sumnje u veini sluajeva
teak i opasan, valjalo je slomiti otpor domorodaca i prisiliti ih
da priznaju vrhovnu vlast slavenskih doljaka. No time posao nipoto
nije bio zavren. Svako pleme imalo je svoj teritorij, tim
teritorijem vladali su njegovi bogovi koji su odreivali pravila
ponaanja i sankcije za njihovo krenje. Ali osvojivi maem neko
zemljite, Slaveni nisu podjarmili bogove starosjedilaca. A ti su im
bogovi
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
19
bili tui, slavenski obredi nisu bili prilagoeni tim tuim
bogovima pa su ostajali bez djelovanja, pravila su bila nepoznata i
mogla su se i nehotice prekriti, svijet je bio nerazumljiv, opasan.
Zemlja, usprkos tomu to su ju nadzirali, ipak nije bila u
potpunosti njihova.
Jedini izlaz iz ovako neugodne situacije bilo je dovesti u
osvojeno podruje vlastite bogove, one koje su tovali u staroj
postojbini. Rjeenje je bilo jednostavno. Slavenski rec morao je
obredom, u kojem je bez sumnje morao pred cjelokupnim narodom
(plemenom) kazivati slavenske mitove o tome kako je Stvoritelj
stvorio i uredio svijet, po-kazujui usput mjesta na kojima su se
zbivali pojedini mitski dogaaji, odrediti mjesta (vrhove, stijene,
mlake, vode) na kojima e odsad boraviti slavenski bogovi. Zbio se,
valjda, uskoro po dolasku, ali ipak tek poto su se vojna i politika
situacija ve stabilizirale, kada su doljaci ve znali da ovdje ele i
mogu ostati i opstati. Taj obred bio je politiki, dravnopravni
(tonije: dravnotvorni) in. A terminus post quem non za obredni
postupak nostrificiranja zemlje, postupak obrednoga stvaranja nove
domovine, bio je trenutak kada je vrhovna vlast u plemenu (knez,
ban, upan) prihvatila kranstvo (iz uvjerenja ili oportunizma,
svejedno). I kneevo prihvaanje kranstva bio je dravnopravni in.
Nakon toga ovakav vjersko-politiki obred nije vie bio mogu. To je
vremenski okvir u kojem se odvijao spomenuti postupak.
Od toga ina nadalje oni koji tuju novouspostavljene bogove, koji
prakticiraju novouvedenu religiju postaju posjednicima posveene
pokrajine. Svako pleme (a ne znamo im broja ni imena) koje je na
ovaj nain posvetilo svoj teritorij, teritorij koji eli imati za
domovinu, stvara tim postupkom, a da i ne sluti, mogui zametak neke
budue nacije.
Ta je vremenska granica, dakako, razliito smjetena. U jezgri
Hrvata to se zbivalo jo tijekom VIII. st., a u Kijevskoj Rusiji tek
godine 988.
Nisu sva slavenska plemena u tome uspjela. Zdruivala su se i
oblikovala vee jedinice, ali rijetko je koje bilo ono iji je
zametak odredio ime i svijest o zajednitvu. U nas je to bilo pleme
imenom Hrvati koje je organiziralo upu (ili nekoliko upa) negdje u
zaleu Jadere. Drugi su se zametci na dananjem hrvatskom podruju
ugasili.
Ovim smo razmiljanjima zacrtali okvire simbolikoga, obrednog
postupka stvaranja svete veze izmeu jednoga etnosa i njegova
teritorija
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
20
na jedan obredni in, moda i na jedan jedini dan. Na umu mi je
obred koji je stajao na poetku viestoljetnoga etnogenetikog procesa
i na kraju iznjedrio jedan konkretni narod, dananji hrvatski.
Zacrtani su i obrisi zbivanja toga dana, utvreni sadraji tekstova
koji su tom prigodom morali biti sveano izgovoreni. Ne znamo koji
je to bio dan, niti koja godina. Ali taj je dan postojao.
OBREDNO OSIGURAVANJE UVJETA ZA IVOT...
Osim osnovnoga mita, onoga o stvaranju i ureivanju svijeta i o
temeljnim odnosima izmeu osnovnih poela, rekonstruiran je i mit o
rodnosti i plodnosti to ih utjelovljuju boanstva vegetacije,
Perunova djeca Jarylo/Juraj i Morana/Mara: Veles je na Novu godinu
odveo Gromovniku sina (Boi, Jarylo) u svoj svijet... Jarylo se na
proljee, mislei da je Velesov sin, kao mladi vraa u Perunov svijet
po nevjestu (svoju sestru). Svadba djece vrhovnih bogova prototip
je svim ljudskim svadbama. On, premda konjolik, ujedno je i Mjesec
to ukljuuje prevrtljivost, pa Maru (Sunevu kerku) vara s Danicom.
Razrjeenje drame: Perun ili Marina braa ubijaju ga. Njegovim
konjolikim truplom obnavlja se cijeli Kozmos i sve poinje
iznova8.
I taj se mit ugraivao u prostor. No dok je za ugradnju prvoga,
koji je objanjavao kako je ureen na svijet, bio nadlean vrhovni
plemenski rec (njegova ugradnja bila je politiki in s klicom
dravotvornosti), ovaj drugi, koji je objanjavao buenje i zamiranje
vegetacije, bio je u rukama manjih, seoskih zajednica. Stoga su i
ti trokuti bili znatno manji. Osim toga, prema velikima su uvijek
zrcalno okrenuti.
Obino su mali trokuti povezani s velikima, a od njih se
razlikuju u meuodnosu relevantnih stranica koji nikada ne iznosi
1:2 (1:1,412) nego ili oko 1:1,26 ( 2) ili 1:6. Najjasnije
"pravilo" to ga se moe izvesti iz sada poznatih trokuta jest da
veliki trokuti uvijek imaju odnos dviju stranica 1:2, a mali nikada
nemaju odnos 1:2.
8 Jarylovu hagiografiju predstavio sam u Hodu kroz godinu, a
drago mi je da mogu najaviti skori izlazak Katiieve knjige Zeleni
lug (to e biti drugi dio njegove zamiljene mitoloke trilogije, prvi
je Boanski boj, 2008.).
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
21
Meu malim trokutima lako se razlikuju dva podtipa:Bojako 1:1,26
(=32)Peruncovac 1:1,26Mrdakovica 1:1,2Lepoglava 1:1,6 (model
Ivanec)Jelena 1:1,6 (model Ivanec)Zmij kamik 1:1,6
Jasno su uoljive dvije tendencije koje ne mogu biti sluajne, a
jedna kao da je povezana s modelom Ivanec. Ne znam ih protumaiti. U
ove dvije skupine ne moe se uvrstiti samo sjeverni mali trokut kod
rnovnice s odnosom 1:1,8 pa je mogue da to i nije pravi mali
trokut.
"SVETI TROKUT" KAO NAPISANI TEKST...
U toponimima i u njihovu suodnosu otkriven je znak, slikovni
simbol mitske prie. U stanju smo danas iz razmjetaja i meuodnosa
prepoznatih toponima proitati priu, trokutna struktura je napisana
na pejza: ona je svojevrsno slikovno pismo, tonije: ideogram, pravo
slavensko (i hrvatsko) pismo, starije od glagolice i irilice!
Tko poznaje ovo pismo, moi e proitati iz krajobraza mitsku priu
o ustrojstvu svijeta: kako je Stvoritelj doao u situaciju u kojoj
je nuna stalna borba izmeu obaju osnovnih poela, borba iz koje
proizlaze sva zbivanja u svijetu u kojem ivimo i o kojoj ovise sve
pojave u njemu. Taj je "tekst", pomou obrednoga pokazivanja
pojedinih toaka u krajobrazu i njihova imenovanja, otisnut poput
peata na zaposjednuto podruje, inei ga time naom novom zakonitom
domovinom. Taj peat sve nas, koje su raznorazni vjetrovi dopuhali
sa svih strana da bismo u njoj ivjeli i koji elimo ivjeti prema
njezinim zakonima, legitimira kao njezine posjednike.
Tim slavenskim pismom upisan je mitski tekst u obliku trokuta u
krajobraz. Oblik trokuta varira. Uz standardni oblik uoen je model
Ivanec (relevantan je odnos stranica uz kut kod Velesa), a moe se
govoriti i o modelu Pag (najdulja stranica spaja Peruna i Moko). To
su "anomalije" koje se ponavljaju, to ne e biti sluajno. Razlika
izmeu velikih i malih trokuta nije samo u njihovoj veliini, nego u
odnosu dviju stranica, gdje veliki trokuti uvijek imaju 1:2, a mali
nikada nemaju taj odnos, nego imaju ili 1:1,26 ili 1:6.
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
22
Ako te "anomalije" nisu sluajne, onda one modificiraju osnovno
znaenje znaka, nude drukiju priu od osnovne. Kod malih trokuta je
jasno da e pria, oslanjajui se, dodue, na osnovni mit (o boju izmeu
Peruna i Velesa), kazivati o ivotu boanstava vegetacije. Moda
trokut kod kojega je duljinom naglaena veza PerunMoko kazuje o tome
kako Perun i njegova ena (u aspektu ive?) ive u slozi (ljeti).
Smijemo li oekivati jo koji ideogram?
Smijemo i dalje razmiljati. Ako je taj trokut pismom zapisano
kazivanje, moemo li u njemu otkriti neke tekstualne finese,
formule, ukrase? Odgovaraju li dva tipa (modela) trokuta
"standardni" i model Ivanec (ponavlja se u malim trokutima kod
Lepoglave i Moenica) jezinoj praindoeuropskoj dubleti *budhn-
*dubhn- (Toporov 1976)? To jest, stoje li ta dva tipa trokuta jedan
prema drugome kao i hrvatski oblici badnjak, Badanj, Bednja,
njemaki Boden ("dno"), naprama dubina ili pak slovenski dabnca
(obredni panj), budnk ("udubina na movarnu tlu, obino napunjena
vodom", iri) (Belaj 2007:404)? Ovako su sloena i imena dvaju grkih
bogova: (Python) (Typhon). Bili su sinovi boice Zemlje, (Gaia);
imali su i sestru (takoer je bila ), zvanu (Delphyne).
Isto tako, ne odgovara li zrcalnom odrazu dvaju povezanih
trokuta (velikoga s malim) mitoloki zrcalni odraz slike o sestri
koja ima devetero brae slici o devet sestara/keri to ih sadre
mitske predaje raznih indoeuropskih naroda:
hrv. U mene je devet brae devetim zetom punicalit. Perkona tevam
devini deli lat. Musae erant novem sorores.
Ili pak litavska svadbena pjesma u kojoj se pjeva o bratu i
sestri (motiv susreta Jurja i Mare), a kljuni stihovi, naizmjence
prilagoeni enskom i mukom pjevau (pjeva se u ja-obliku), odraavaju
se zrcalno jedan u drugome (to, na koncu, povezuje ovaj motiv s
predodbom o boanskoj djeci, bratu i sestri blizancima, povezanima
incestnom vezom):
b tvlio, "Ja bez tatice,t b moits, ti bez mamice,ab mdu oba
midvasiratli siroii." (Katii 1992)
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
23
O SPONI PRETKRANSKO KRANSKO...
Vrijeme je da se vratim na uu temu: Postati kraninom kao proces,
i da ju zakljuim. Posve je jasno da je sr toga procesa
prevladavanje poganskih shvaanja i zamjenjivanje s kranskima. Ali
to je bilo i prije jasno. Neki su postupci sami po sebi evidentni i
univerzalni. No ima i takvih koji su tee uoljivi. Ima ih koji su
opeeuropski i takvih koji su ogranieni na pojedine narode, ili su
ak pojedinani sluajevi.
Uoeno je da su pojedini trokuti, odnosno njihove stranice,
usmjereni u odreenom pravcu. Kod tri velika trokuta (Ivanec,
Zagreb, Pag) jedna se stranica poklapa s meridijanom, to ne moe
biti sluajno. Ponegdje neka stranica, produljena u pravac, see do
(ili preko) neke druge, a vane toke (npr. stranica zagrebakoga
trokuta PerunMoko ide u pravcu sjeverjug i prelazi Medvedgrad).
Uoene su i orijentacije prema mjestu izlaska/zalaska Sunca i slinih
astronomskih pojava koje su svevremenske i univerzalne. O njima e u
Pagu govoriti Goran Pavel antek. Za ovu e pak prigodu biti vanije
istai uoljivu vezu izmeu evidentno poganskih toaka i sigurno
kranskih sakralnih objekata.
Na Pagu imamo trokut Sv. Vid Sv. Marija u Starom Pagu Sv. Juraj.
Stranica JurajMarija ima otklon od samo jednoga stupnja od pravca
sjeverjug. Crkva sv. Marije, sagraena u doba romanike na mjestu
pretkranske i temeljito obnovljena u doba renesanse, svojom je
simetralom usmjerena na Sv. Vid, a i brod crkvice sv. Jurja je
svojom dijagonalom usmjeren na nj. Imamo tri poganske svete toke,
sve tri preslojene kranskim sakralnim objektima.
Isto tako je dijagonala crkvice sv. Jelene (XII. XIII. st.) juno
od Moenica (na junoj toki maloga trokuta Perun Gradac Sv. Jelena)
usmjerena na Trsat, ali ne na trsatsku stijenu kao na Velesovu toku
velikoga trokuta Perun Volosko Trsat, nego na Marijinu crkvu,
tonije, na mjesto gdje je, prema predaji, od 1291. do 1294. (to je
sam kraj XIII. st.) boravila Marijina kuica iz Nazareta.
Ono to sada pobuuje pozornost jest injenica da su graditelji
neprijeporno kranskih svetih objekata, oito sami krani, a po
narudbi i planovima naruitelja i projektanata koji su bez ikakve
dvojbe morali biti krani (i to veinom sveenici), svjesno
orijentirali te iste objekte prema neprijeporno poganskim svetim
tokama. Pritom valja imati na umu da nema nikakvih podataka o
graenim poganskim hramovima prije razlaza
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
24
praslavenske zajednice, nego tek iz znatno kasnijih razdoblja, a
kod junih Slavena ih uope nema, pa se ne smije bez novih argumenata
govoriti o mehanikom ponavljanju orijentacije na zateenim poganskim
hramovima, pa makar sauvane u temeljima. Svete vanosti tih toaka
oito su svjesno tradirane iz poganskih u kranska vremena. Proces je
to jo posve zamagljen, ali izvjestan.
Radove Mladena Pejakovia trebat e, oito, opet izvaditi iz polica
i podvrgnuti ozbiljnoj i kritikoj relekturi! Prije toga ne e se moi
donositi valjani zakljuci.
LITERATURABELAJ, Vitomir. 22007. Hod kroz godinu. Pokuaj
rekonstrukcije
prahrvatskoga mitskog svjetonazora. Zagreb: Golden
marketing.
BELAJ, Vitomir. 2008. Sacred Tripartite Structures in Croatia. U
(Mirjam Mencej, ur.): Space and Time in Europe: East and West, Past
and Present. Oddelek za etnologijo in kulturno antropologijo,
Ljubljana (= upanieva knjinica br. 25), 305319.
, . 1965. . Moskva.
, . 1974. . Moskva.
KATII, Radoslav. 1997. Die Spiegelung slawischer heidnischer
Mythologie in der kroatischen Ortsnamenlandschaft. Folia onomastica
Croatica 6:123138.
KATII, Radoslav. 1992. Baltische Ausblicke zur Rekonstruktion
der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus. Wiener
slavistisches Jahrbuch 38:5373.
KATII, Radoslav. 2008. Boanski boj. Tragovima svetih pjesama nae
pretkranske starine. Zagreb Moenika draga: Ibis grafika.
KATII, Radoslav: Zeleni lug. Zagreb: Ibis grafika, u tisku.
-
Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir
Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na
Sveuilitu u Zadru...
25
PEISKER, Jan. 1926/1927. Na obranu. [odgovor] Etnolog
I:169171.PLETERSKI, Andrej. 1996. Strukture tridelne ideologije pri
Slovanih.
Zgodovinski asopis 50:163185.
PILAR, Ivo. 1931. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu
podrijetlu i znaenju. Zbornik za narodni ivot i obiaje 28:186.
, . 1976. , hi Budhny, a . 1974:315.
BECOMING CHRISTIAN AS A PROCESS. INTRODUCTORY NOTES TO THE
SCIENTIFIC CONFERENCE
PAG AT THE DAWN OF CROATIAN CHRISTIANITY HELD AT THE UNIVERSITY
OF ZADAR (ZADAR PAG, 26-28.9.2008.)
Summary
The process if Christianization is usually interpreted as a
process lasting for several centuries and not as a one-time ritual
act. In order to understand that process, we have to be familiar
with the systems of pagan belief which was to be eradicated by
Christianity. Starting from the recent research (since 1996,
Pleterski and Belaj), the article discusses the arrival of pagan
Slavs and the introduction of their gods and mythology into the
newly conquered territory and its consecration. The landscape was
consecrated by placing the main gods on three spatial points, which
were strictly determined, which presented an imitation of mythical
drama on the order of the world (the myth was inscribed into the
landscape). After Christianization, churches were build on pagan
sacred points which, through their link with the pagan objects,
sustained the continuity of pagan sacred landscape structures.
Key words: Christianization, Slavs, conquering territory