Ugovorno Poslovno Pravo - Skripta - Prezentacije

8/18/2019 Ugovorno Poslovno Pravo - Skripta - Prezentacije

1/424

Ugovorno poslovno pravo – I DIO SKRIPTE

Pojam ugovora o prodaji

•Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta

subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave

tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i

međunarodnog poslovnog rava.

•Subjekti građanske prodaje su domaa i strana !izička i pravna lica građanskog

prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba sudjeluju izvan

registrovanog predmeta svoga poslovanja.

•"rađanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i nepro!esionalno, a njen

osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. #redmet ove prodaje

mogu biti i nepokretne stvari.

•Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog

prava.$a bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata i bio posao

domaeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova% prvi, da je zaključen u

okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja

ugovora do&lo na području 'i(. #oslovnopravna prodaja se zaključuje masovno,

trajno i pro!esionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari

i dobiti.)bog toga je u njoj podjednaka pažnja posveena i prelasku svojinskih

prava i prelasku rizika. #redmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna

stvar.


2/424

•Prema pravnoteni!kim osobinama i osobenostima koje poka"uju u odnosu

na op#ta pravila$ ugovori o prodaji se mogu svrstati u vi#e posebni poslova .

*ajče&i i najvažniji su% !iksna prodaja, speci!ikaciona prodaja, prodaja po uzorku

ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja sobročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. + novije vrijeme ugovori o prodaji

poslovnog prava se klasi!ikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose

stranaka vr&e upotrijebljene transportne klauzule.

Osobine i dejstvo ugovora o prodaji

•+govor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod

privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena

sporazumom stranaka č l. -/, stav / )001.

•2omutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka% ono &to

je obaveza jedne, pravo je druge stranke. *o, treba imati u vidu da se ova osobina

jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate.

•+govor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. )a njegov nastanak

ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora.Sporazum stranaka

se, u načelu, postiže u bilo kojoj !ormi. 3zuzetno, zakon zapojedine vrste prodaje

propisuje pisanu !ormu ugovora. 4orma tada dobija svojstvo bitnog elementa. *a&e

pravo ne poznaje dokaznu !ormu ad solemnitatem1.

Dejstvo ugovora o prodaji


3/424

Dejstvom ugovora na"ivamo pravne posljedi%e koje on proi"vodi. Te posljedice

mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obavezena isporuku

stvari. +govor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna

dejstva. + istom pravnom sistemu e!ekti ugovora mogu biti različiti za generičke iindividualizirane stvari. #rema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na%

tradicione, translativne i mje&ovite. 0va podjela je uslovna, obzirom na činjenicu

da u translativnim sistemima postoje brojna speci!ična rje&enja koja ih približavaju

pravima tradicione grupe.

&'K()U*I+',)E U-O+OR' O PROD')I

5. #rimjena op&tih pravila istorijski posmatrano, veina op&tih pravila ugovornog

obligacionog pravanastala je generalizacijom rje&enja koja su se !ormirala u oblasti

ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora.

•)bog toga se generalne odredbe )akona o obligacionim odnosima, koje važe za

ovu materiju primjenjuju i nasklapanje ugovora o prodaji. #rincipi kojih se stranke

moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u 0snovnim

načelima )akona o obligacionim odnosima. To su naročito% autonomija volje

stranaka 6l. 571, savjesno i po&teno postupanje čl. 5/1 izabrana stvaranja i

iskori&tavanja monopolskog položaja čl. -1.

Postupak "aklju!ivanja ugovora o prodaji

•Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi

koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces


4/424

ograničava samo na radnje ponude i prihvata. #ravno za&tieni pregovori

predstavljaju posljednji legislativni izraz pro&irivanja postupka zaključivanja posla

čl. 87 )001.

•$anas ono obuhvata sljedee etape% eventualne !aze, nužne !aze,per!ekciju

ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora.

•+ eventualne !aze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne

kontakte. To su jednostrane !aktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva

drugo na pregovaranje ili traži in!ormacije radi dono&enja odluke o otpočinjanju

pregovora. $rugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u

pogledu budueg ugovora.

•#ismeno !iksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se

tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacijapunktacije1. )avr&nu, treu

etapu,čini tzv. pripremni ugovor. 0n predstavlja projekat ugovora do koga se do&lo

pregovorima. #ripremni ugovor daje osnovu zaupuivanje 9čvrste ponude:.

,u.ne /a"e "aklju!ivanja ugovora su davanje ponude i privata. 0bje etape su

složene i međusobno povezane. *jihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut

kontraponude čl. -5. )001.

•#o svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao;nastaje

izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. 4aza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja. #onudioca se sastoji u tome da se unutar

perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri

ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. 3sključenje je

mogue i na osnovu okolnosti posla čl.8. )001. #o&to ponuda u načelu stvara


5/424

strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je

ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog.

•Ti posebni postupci su% o!ertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje

ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i podugovora vee vrijednosti

obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice

koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni upravnom značenju riječi.

Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su

sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene.

Pod per/ek%ijom ugovora o prodaji

0 podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka.

•0na se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne

kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u

neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene tele!on, teleprinter, televizuelne

veze1 kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim za mjesto zaključenja1

i među prisutnim za vrijeme nastanka ugovora1.

izjava ili pona&anje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog

sa ponudom. +zansa navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji

konkludentnim radnjama% raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj

račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na

osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta

predata u drugu svrhu; propu&tanje kupca da robu predatu 9na ogled:, 9na probu:,

vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi


6/424

zaključenje ugovora. #od uslovima predviđenim u )akonu o obligacionim

odnosima čl. -/1 ugovor o prodaji može biti zaključen i &utnjom.#o&to &utnja

predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom

samo ako postoje sljedee pretpostavke% stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propu&tanje ponuđenog

da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija.

Posebne tenike "aklju!ivanja ugovora o prodaji

Standardni ugovori

#oslovnopravna prodaja se uvijek obavlja pro!esionalno, a njen najče&i predmet

su pokretne stvari određene po rodu. 0ve osobine, u uslovima masovnog prometa,

po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rje&enja ugovorima iste

vrste. *a toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i !ormularnih obrazaca i op&tih

uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u

poslu.

)ato se nazivaju standardnim ugovorima. + njima su naprijed dati tipizirani nebitni

elementi ugovora. 'itni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to mogue.

*ajče&e se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu

cijene.

&aklju!ni%a


7/424


8/424

•


9/424

•'itni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog

de!inisanog tipa pravnog posla, bilo speci!ičan sadržaj i karakteristike koji

odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. 1itni elementi ugovora o prodaji dijele

se na3 propisane$ utana!ene spora"umom stranaka i one koji u ugovor ula"ena osnovu njegove ekonomske su#tine 0 po prirodi posla4

•2od prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. 2oličina i cijena imaju

ovo svojstvo pod određenim uslovima.

Predmet ugovora o prodaji

• 2arakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti%roba,

energije i hartije od vrijednosti. #osebni pravni režimi predviđeni su za prodaju

energija. #rodaja hartija od vrijednosti vr&i se prema pravilima predviđenim za

pojedine vrste. *jihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i

akcijskogdioničarskog1prava.

Stvar kao predmet prodaje

•0graničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast

predstavljat e i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je !aktički i pravno

pokretan. 0stale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne zakvali!ikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina

pravna rje&enja u ugovoru.$a bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u

pravnom prometu incommercio1. #romet može biti neograničen ili ograničen.

Ograni!enja prometa mogu biti trajna ili privremena4


10/424

•Privremena ograni!enja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama

nadležnih organa zasnovanim na zakonu. 3sti pravni režim važi i za zabranu

prometa. 0graničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru vi&u

silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica čl. 5==)001.#rema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojea i

budua stvar. Shodno članu ->? )00 9+govor o prodaji nema pravno dejstvo, ako

je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala:.

•Stvar može biti određena po rodu generičke stvari1 ili po svojim sopstvenim

jedinstvenim osobinama individualizirane stvari1. "eneričko de!inisanje

predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. + količnskom

smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva.

•+ ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je

čini odredivom.#redmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja

nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet budua

stvar.

•#rodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko

pravo i da ga prenese na kupca. *e uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno

raskid ugovora. *o, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje

stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu &tete ako zbog

pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istai da način

privrednog poslovanja olak&ava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačavaza&tita od pravnih nedostataka, za&tita od evikcije.

Koli!ina


11/424

•2oličina predstavlja !izičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je

predmet prodaje. 2oličina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. *jena pravna

kvali!ikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica

koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. 2oličina je bitanelement ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upuuje priroda stvari i

kada to zahtijevaju speci!ične okolnosti konkretnog posla.

•+ svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. 'ez obzira

napravnu kvali!ikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. #rinudnih ili

dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema.

•2oličina najprije može biti određena ugovorom. 0dređivanje se vr&i nesumnjivim

de!inisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude

metarsko@decimalni sistem.

•*a osnovu uzanse 55= i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko@

decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi

sistem.

•#rvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje.


12/424

•A. *avođenje količine u rasponu, upotrebom izraza 9od ... do: ili

9najmanje ...najvi&e:, znač i da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih

granica uz.55?1.

•Trei metod sastoji se u upotrebi izraza 9 đuture:, 9kako padne:, 9viđeno@

odobreno: ili njima sličnih. *jima se kao ugovorna količina određuje ona koja se

dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

5ijena

Ckonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i

preneseno svojinsko pravo na njoj.

+ pravnom smislu, cijena je bitan elementu govora koji predstavlja pretežno

novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. +

građanskoj prodaji cijena može biti izražena veim dijelom u novcu, a manjim u

stvarima.


13/424

•#o&to je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca,

to tro&kovi koje ona izaziva,također, moraju biti uključeni u cijenu. 0vo pravilo se

nee primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to

zahtijevaju osobine ambalaže.

•Tro&kovi robnog prometa u užem smislu% porezi, takse, vozarine, izdaci povodom

pripreme za isporuku ili uskladi&tenje itd., po pravilu, ulazeu cijenu u iznosima

koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke.

•0stali 9zavisni tro&kovi:uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. *o, postoje i

pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvr&avanja određenihradnji od sno&enja tro&kova koje te radnje izazivaju. #rema uzansi 57. to je slučaj

sa pribavljanjem uvjerenja oporijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. 1. #rodavac koji je ujedno i

uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuli&e uvozne carine i tro&kove uvoznog

carinjenja uz. 5-1. #ored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, &to mora

imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama,

te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rje&enja

drukčija od do sada izloženih.

•+ napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog

prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena.

•0na se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera.

•Dijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. *ačini na koje se cijena

određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.


14/424

O1'+E&E PROD'+5'

+rste obave"a

Obave"e prodav%a su du.nosti i"vr#avanja odre6eni radnji koje "a njega

proisti!u i" ugovora o prodaji. Eezanost pojedinih obaveza za ekonomsku su&tinu

posla prodaje, njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u

praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i

sporedne.

•+ osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka, garancija za materijalne nedostatke,

garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje !akture. 0ve obaveze bie predmet

posebnog izlaganja.

•Sporedne obaveze su vezane za izvr&avanje glavnih obaveza i za režim

odgovornosti prodavca. #ostoje različite klasi!ikacije ove grupe obaveza, a

potrebno je posebno istai dvije% čuvanje stvari i obavje&tavanje.

•0baveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja član >/7 @ >//

)001. 0na leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom

isporuke rizik pre&ao na kupca, a državina posjed1 stvari ostala kod prodavca član

>/7, st. 5 )001. $užnost obavje&tavanja kupca o svim momentima relevantnim za

zaključenje i izvr&avanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela

po&tenja i savjesnosti. )bog toga se može smatrati da ona ima karakter op&te

obaveze prodavca, iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji reguli&u samo

sporadično. #ravni režim ove dvije vrste obaveza bie izložen u sklopu razmatranja

odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora.


15/424

•0stale sporedne obaveze mogu biti !undirane u dispozitivnim propisimaili na

ugovoru. 3spitaemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa

drugim srodnim predmetima izlaganja.

Karakter obave"a prodav%a

•+govor o prodaji je sinalagmatičan. )bog toga su obaveze prodavca istovremeno i

prava kupca. +korijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza

kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka, čine od obaveza prodavca

izuzetno složene pojave. Svaka od njih se sastoji od veeg broja relativno

samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvr&enje moraju biti

ispunjene predviđene pretpostavke. *ačini izvr&avanja obaveza tipizirani su kroz

njihove modalitete. 0ni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji

to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom.

•Obave"e prodav%a tijesno su pove"ane sa elementima ugovora. 0snovne

dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. #ored toga, dužnosti su

povezane i sa odgovorno&u prodavca za neizvr&enje ili neuredno izvr&enje

ugovora. +prkos ovome, između elemenata, obaveza i odgovornosti postoje bitne

pojmovne i !unkcionalne razlike. )bog toga njihovo pravno regulisanje treba

uvijek precizno razgraničiti.

ISPORUK'

Pojam isporuke


16/424

•93sporuka: robe, 9predaja stvari: čl. -=. )001 ili njeno uručenje kupcu odnosno

kupčevom zastupniku, stavljanje robe na raspolaganje kupcu, osnovna je obaveza

prodavca. 0na je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine, te

zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. Razumljivo je, stoga,da je isporuka postala 9centralna os cijelog sistema prava prodaje:.

•#od 9isporukom: podrazumijevamo sistem !aktičkih i pravnih radnji koje

prodavac mora da izvr&i prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao stei

posjed stvari i svojine na njoj. Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu

njenih elemenata.

•3sporuka se mora sastojati barem iz jedne !aktičke i jedne pravne radnje.

4aktičkim radnjama smatramo !izička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj

omoguavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. Radnja

uručenja stvari je najče&a i najtipičnija među njima. 0na čini kičmu isporuke, ali

se cijela obaveza ne može na nju reducirati. To posebno nije mogue kod

trgovačkih prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja, kada

na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omoguavanja prevoza. *ečinjenje

ili propu&tanje može, ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. To e biti

slučaj kada se stvar, po nekom osnovu, ve nalazi kod kupca na primjer po osnovu

posla lizinga1. 0vakva predaja naziva se i !iktivnom. #ravne radnje su izjave volje.

0ne prate !aktičke radnje, i mogu se učiniti izričito ili preutno. *jihov značaj je u

tome &to jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravnaznačenja

kvali!ikuju upravo kao radnju isporuke. )ahvaljujui tome &to isporuka uvijek

predstavlja i akt volje, ona može biti određena i kao pomoni pravni posao.

•2oje e materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih !aktora

od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. 'itno je zapaziti da se pored


17/424

izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. To od isporuke

čini i !aktičko pitanje.

•#rema članu -=, st. / )00 primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu, a to

znači prenos posjeda stvari na njega. +zansa =7 je o ovom pitanju sadržavala

rje&enje koje je vi&e odgovaralo poslovnoj prodaji. #rema njoj, prodavac je morao

da uradi ono &to je potrebno 9da bi kupac mogao primiti isporuku:. $akle, cilj

isporuke nije bio aktualni prenos posjeda, nego stvaranje mogunosti kupcu da

posjed stekne. +pravo 9takav pojam isporuke dopu&ta da se pitanje prelaska rizika

za robu reguli&e nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca:.

#o&to ono ne isključuje i mogunost sticanja najjačeg stvarnog @ svojinskog prava,

razmatrano rje&enje smo uvrstili u de!iniciju isporuke.

Predmet isporuke

•9#redmet isporuke: je &iri pojam od 9predmeta ugovora:. #redmet isporuke

obuhvata predmet prodaje, ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se

vr&e radnje isporuke. To su, prema članu -B. )00 pripaci i koristi od stvari

plodovi i zakupnina npr.1.

•6lan -B. )00 zahtijeva da stvar bude predana u 9ispravnom stanju:. 0va

!ormulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena, a ne neke druge

stvari aliud1 član 87=, st. /. )001. 3 drugo, )00 zahtijeva da stvar bude bez

materijalnih nedostataka.


18/424

2jesto isporuke

Pojam mjesta isporuke

•Fjesto isporuke je geogra!ska lokacija ili lokalitet u kome sve, ili barem

najvažnije, radnje isporuke moraju da budu zavr&ene. 0dređivanje lokacije jeste

utvrđivanje mjesta isporuke u &irem, a lokaliteta u užem smislu. )a mjesto

isporuke se vezuju% razgraničenja dužnosti stranaka, prelazak tro&kova, prelazak

rizika, prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvr&enja

ugovora. 0tuda je njegov značaj veliki.

•Fjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o

prodaji. #rema njemu prodaje mogu biti% 5 @ prodaje u mjestu nedistancione1 @ kod

njih prodavac i kupac, po pravilu, imaju sjedi&ta u istom mjestu; / @ prodaje sa

otpremom distancione1 @ najče&e onda kada su sjedi&ta stranaka u raznim

mjestima i 8 @ prodaje u mjestu opredjeljenja distancione1, kod kojih se mjesto

isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje

različitih sjedi&ta stranaka.

•Fjesto isporuke i u &irem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom.

Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili preutan. 3zričito određivanje se u

privrednoj prodaji najče&e vr&i transportnim klauzulama.


19/424

2jesto isporuke u #irem smislu

•0dređivanje mjesta isporuke u &irem smislu, prema dispozitivnim normama,

zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. #ored toga, ono može zavisiti i od

posebnih okolnosti konkretnog posla.

•9


20/424

ugovora o prevozu, ukoliko ne&to drugo iz ugovora izričito ne proizlazi uz. =-. st.

81.

2jesto isporuke u u.em smislu

•2od nedistancione prodaje, mjesto isporuke u užem smislu je skladi&te prodavca.


21/424

je izuzetno složena kategorija. 0n je uređen ugovorom, veoma ograničeno

dispozitivnim propisima, 0p&tim uzansama, poslovnim običajima, prirodom robe i

okolnostima posla. #ored toga, kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme

•#rema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje, način isporuke, a

time i sama isporuka, može biti% simboličan, dokumentaran i realan stvaran1. #od

simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta

isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je

podobna da mani!estuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu, odnosno prenos

posjeda sa prodavca na kupca. 2ao primjeri mogu da posluže predaja ključeva

automobila ili ključeva skladi&ta u kome se nalazi predmet ugovora. $okumentarna

isporuka je ona koja se vr&i predajom papira koji kupcu omoguavaju e!ektivno

raspolaganje prodanim stvarima. $okumentarna isporuka se može izvr&iti

prodajom bilo kojih robnih hartija. 0ne ne moraju da imaju svojstvo papira od

vrijednosti, posebno, ne stvarnopravnih. Tako e se isporukom smatrati i prenos

skladi&nog lista, koji je legitimacioni papir i skladi&nice, koja daje pravo svojine na

robi. 3 transportni dokumenti mogu biti iskori&teni za dokumentarnu isporuku. *apokon, isporuka se može izvr&iti i uručenjem samih stvari koje su predmet

ugovora. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu.

Takvu isporuku nazivamo realnom.

•#o vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti

kontinuelan i sukcesivan. + prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. 0na se

sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili

unutar izvjesnog perioda, ali kontinuelno, tj. bez veih prekida. Sukcesivnom ili

obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina

stavlja na raspolaganje kupcu u manjim, relativno samostalnim dijelovima između

čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet.


22/424

Realna jednokratna isporuka

•*ačin stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu

zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. )ato za simboličku

isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. $okumentarna isporuka vr&i se

uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih

posebno predviđen. + takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se

samo za realnu isporuku. 0n važi i za cijelu količinu i za obrok. #ravila se

razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju.

•2od nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladi&tu prodavca. #rvi

se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme.


23/424

je složenija kada se isporuka vr&i na skladi&tu prodavca. Tada se isporuka sastoji u

utovaru robe na vozilo. Tek od tog trenutka rizik i tro&kovi prelaze na kupca član

-=-. )00; uz. =, st. 81.


24/424

•Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. *o, iz sporazuma stranaka ili

iz okolnosti posla može proizai kvali!ikacija roka kao bitnog elementa posla. 0va

činjenica značajno utiče na niz drugih rje&enja, onih o odgovornosti posebno, pa se

ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla @ !iksnom prodajom.

+rijeme jednokratne isporuke

•#rvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. + njemu

je to mogue učiniti na tri načina% označavanjem datuma, određivanjem perioda i

upotrebom tehničkih termina. Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda

isporuke.

•#od datumom se podrazumijeva bilo koji mogui kalendarski datum. + slučaju

ugovaranja nemogueg datuma, tumačenjem e se utvrditi prava volja stranaka. *a

određeni datum prodavac je dužan da izvr&i isporuku do kraja radnog vremena.

$rukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja.

•#eriod je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti zavr&ene.

0dređuje se% danima, sedmicama, mjesecima, dijelovima godine, te godinama. )a

svaki od njih postoji poseban način računanja član ==. )001.


25/424

•0snovno je pravilo da rok počinje tei od dana zaključenja ugovora. *o, ako je

izvr&enje isporuke vezano za neku radnju prodavca% prethodnu isplatu cijene,

otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže, tada rok isporuke počinje tei prvog

radnog dana po izvr&enju radnje kupca uzanse ?/, ?8. i ?-.1. 'ude li u ugovor unesena klauzula 9po otvaranju plovidbe:, 9po prestanku leta: ili slična, rok

isporuke počinje da teče od dana službenog obavje&tenja da je plovni put otvoren,

bez obzira na to da li je objava tačna ili ne uz. B>.1.

•


26/424

shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih

periodom.

•Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke, mora da izabere radni dan uz.

B=.1 i da o tome obavijesti drugu stranu. 0bavje&tenje mora da sadrži označenje

posla i preciziranje vremena isporuke. 3nteresantno je da se ovo obavje&tenje

smatra izvr&enim kada bude primljeno, a ne u trenutku otposlanja. Time su uzanse

prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema uz. B?.1.

•#rvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je 9odmah: ili 9prompt:. 0n označava

isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora uz. B5.1. 0vo rje&enje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi% 9ako rok isporuke

nije određen ugovorom, smatra se da je ugovorena promptna isporuka: uz.

B7.1.$ruga grupa tehničkih termina odnosi se na izvr&enje isporuke u toku

kalendarskog mjeseca% početkom, u prvoj polovini, sredinom, krajem i u drugoj

polovini mjeseca. )načenje svakog od ovih izraza je precizirano članom ==, st. -.

)00 uz. B/.1. *apokon, treu grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku

zaključenja ugovora roba ve utovarena. 0voj grupi termina pripadali bi izrazi kao

&to su% 9plivajua:, 9u vožnji:, 9utovarena: i slični. Tada se isporuka smatra

izvr&enom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja; rok isporuke je,

dakle, samoodrediv uz. B8.1.

•$rugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. $anas se kod

nas primjenjuje isključivo član -=7. )00, budui da je rje&enje uzanse B7. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. $akle, ako vrijeme isporuke nije

ugovoreno, prodavac je dužan da je izvr&i 9u razumnom roku:. Razuman rok se

određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. 0n je, dakle, pravni

standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. 3 razuman rok počinje


27/424

tei od dana zaključenja ugovora. 2upac, dakle, može zahtijevati ispunjenje

obaveze odmah, ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra

9razumnim:.

+rijeme suk%esivne isporuke

•Erijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se

prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku. )bog toga je ovdje potrebno

utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. . 0na sadrži norme za dvije

situacije.

•2ada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili vi&e od toga, isporuka e se

izvr&iti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. #ri tome i razmak između

pojedinih obroka treba da bude približno jednak. 'ude li rok isporuke krai od dva

mjeseca, isporuka e se izvr&iti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem

ugovornog perioda. + oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju

da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele

količine.

Istovremenost isporuke i pla7anja

•Sva dosada&nja rje&enja o vremenu isporuke su uslovna. 0na važe ako je

ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvr&iti isporuku i onda kada kupac ne

plati cijenu istovremeno sa isporukom, odnosno kada ne pokaže svoju spremnost

da plaanje izvr&i simultano sa isporukom. + suprotnom važi princip


28/424

istovremenosti isporuke i plaanja kao izraz mani!estacije &ireg principa o

istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora član 5//. i 5/8.

)001. 0vo načelo djeluje i u korist kupca. 0n ne mora platiti cijenu 9prije nego

&to je imao mogunost da pregleda stvar: član -=>. )001.

•$ispozitivno je pravilo, dakle, da prodavac ne mora izvr&iti isporuku u određenom

roku ako kupac istovremeno ne plati, ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. $a

bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. #rvu

smo ve spomenuli% nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. $ruga

pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje; prodaje na kredit,

prenumeracione pretplatne1 prodaje i klirin&ke prodaje nisu pogodne za primjenu

ovog instituta. *apokon, pojam 9istovremeno: kod privrednih prodaja mora biti

shvaen komercijalno, a ne doslovno. 3stovremenim plaanjem smatra se ono koje

je izvr&eno u ugovorenom ili zakonskom roku po prijemu robe i !akture. 0vaj rok

je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno

ono &to je ugovoreno, te da li !aktura odgovara isporučenoj robi. $a zaključimo% u

privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvr&enja isporuke opravdano

posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze &to pokazuju i

rje&enja )00 vezana za distancionu prodaju.

Dejstvo isporuke3 prela" ri"ika

Pojmovna odre6enja

•$ejstva isporuke su njene pravne posljedice. 0na ulaze u modalitete isporuke zato

&to je bitno obilježavaju u pravnom smislu. $ejstva isporuke zavise od koncepta


29/424

ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu, odnosno od toga kako su određena

dejstva samog ugovora. + trgovačkoj, odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je

sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika. )bog toga je mogue dejstva

isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika.

•*a& )00 u podnaslovu 9Rizik: predviđa da do predaje stvari kupcu 9rizik

slučajne propasti ili o&teenja stvari: snosi prodavac. Dentralni problem koji ovdje

postoji jeste% &ta je 9slučajno:, odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja.

Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj, pa time i rizik, za

neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. Fi smatramo da 9slučaj: i u pravu

prodaje mora biti vezan za op&ti teorijski pojam ovoga instituta i da, najkrae

rečeno, predstavlja odsustvo krivice, tj. skrivljene &tetne radnje bilo kojega lica, a

ne samo ugovornog partnera.

-aran%ija "a materijalne nedostatke

Pojam garan%ije

•"arancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba

nema nikakvih !izičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu, propisanu,

uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. 0na se može de!inisati i kao jamčenje

prodavca kupcu da e isporučena roba biti saobrazna onome &to je predviđeno

ugovorom.

•#ravna kvali!ikacija ove garancije nije sporna. 0na je sastavni dio ugovora po

prirodi posla. #ostoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u

mjeri u kojoj nije samim ugovorom ograničena. #ravni osnov garancije je bio


30/424

sporan. )akon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova

garancije. 0 tome svjedoče, pored ve navedenog rje&enja o mogunosti

ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije, i rje&enja o uslovima

potrebnim za postojanje ove obaveze.

•$rugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora

nedostaci nisu 9bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati: član -B7, st.

5.1. 0vaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu

upotrebu ili za promet robe, te na svojstva i odlike 9koje su izričito ili preutno

ugovorene, odnosno propisane:. 0n ne postoji kod subjektivnih mana i kod

prodaja po uzorku ili modelu, budui da se smatra da je kupac morao da ih uoči, da

je svoju dužnost provjere obavio kako treba. + slučajevima za koje uslov

savjesnosti kupca važi, zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i po&tenja kod

obje stranke. 9Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi

brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao

kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari:. *o, prodavac e

odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanjanedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje, odnosno da

uočenih ili indiciranih nedostataka nema član -B7, st. 8. )001. 'ude li ugovor

zaključen sa klauzulom 9viđeno@odobreno:, 9kakva @ takva: ili nekom sličnom,

kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari, osim u slučaju obmane od strane

prodavca uz. 5--. i 5->.1. )nanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka

su pravno irelevantni; obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je

prodavac bio savjestan član -=B, st. 5. )001. 3pak, nesavjesnost prodavca djeluje

u s!eri odgovornosti za materijalne nedostatke.

•0baveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti član

-B, st. 5. )001. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule trei uslov za egzistenciju


31/424

obaveze garancije. 0baveza garancije e postojati uprkos ovakvoj klauzuli, ako je

nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristei svoj 9poseban

monopolski položaj: član -B, st. /. )001. Razlog za to leži u ni&tavosti

navedenih uglavaka.

•6etvrti uslov jeste da stvar nije prodata 9na prinudnoj prodaji: čl. -B= )001.

Razlozi za ovakvo rje&enje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji

isključuje pristanak i uče&e prodavca u zaključivanju ugovora.

•*apokon, peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. Striktno

posmatrano, reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije, ali jesteneophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. *aime,

protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije, pa

shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu.

-'R',5I)' &' PR'+,E ,EDOST'TKE 8&'9TIT' OD E+IK5I)E:

Pojam i vrste pravni nedostataka

•)aključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene

na raspolaganje. *jegovi ciljevi su složeniji. 2upac teži da stekne mirnu i

nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje.

Iedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu

vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava član

5>. )001. +pravo zbog ovoga pravo nekog lica, koje pod određenim uslovima

isključuje ili ograničava bilo miran posjed, bilo nastanak, ili vr&enje najjačeg @


32/424

svojinskog prava na predmetu prodaje, predstavlja pravni nedostatak ili pravnu

manu.

•#ravni nedostaci se, kao i materijalni, mogu podijeliti prema vi&e kriterija.

#olazei od titulara prava koje predstavlja nedostatak, oni se mogu svrstati u

nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava tree lice, tj.

osoba van ugovornog odnosa. )akon o obligacionim odnosima insistira na pravu

9treeg: i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana član >7B1. 3

dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. Shodno tome,

nedostaci se dijele na one koji% isključuju, umanjuju ili ograničavaju kupčevo

pravo član >7B. )001. #rema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija

dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. #ravo koje sa stanovi&ta kupca

predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode član >5-. )001.

0d privatnih, imovinskih prava najče&e se sreu stvarna prava svojina, hipoteka,

službenost1. + privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju

obligaciono porijeklo zaloga1 ili potiču iz prava intelektualne svojine pravo na

patent, model i uzorak, odnosno industrijski dizajn; žig1.

•)a postojanje mane je bitno da 9je uznemiravanje pravno:. 0no može biti

izvr&eno 9putem tužbe i u vidu prigovora:, ali i isticanjem nekih prava treeg lica

neposredno. *apokon, pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih

stvari, služnosti na primjer. Fi emo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo

pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari.

Pojam garan%ije "a pravne nedostake i uslovi "a njeno postojanje


33/424

•"arancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo

nema nikakvih nedostataka koji bi onemoguavali nastanak ili trajanje kupčevog

svojinskog prava, odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava,

a time i miran posjed prodane stvari. 58, st. 5. )001. )bog toga za&tita

od evikcije u na&em sistemu ima ugovorni osnov.

•)a postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni

zakonski uslovi. 0ni imaju različit juridički karakter. + uporednom pravu su

postavljeni na sličan način. )ato emo se zadržati samo na rje&enjima )akona o

obligacionim odnosima.

•*edostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca.

9To znači, nužno je da je stvarno pravo treeg nastalo jo& dok je stvar bila u

državini prenosioca:. 0vo je prvi uslov.

•$rugi uslov jeste da je kupac savjestan. 0dređivanje savjesnosti je složeno. 0na

najprije postoji ako kupac nije bio obavije&ten o postojanju pravnog nedostatka

član >7B, st. 5. )001. $alje, smatrae se da je kupac savjestan ako u času

sklapanja ugovora nije 9znao za mogunost da mu stvar bude oduzeta, ili da


34/424

njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno: član >57, st. -.1. *apokon, kupac se

smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak, ali nije 9pristao da uzme stvar

optereenu tim pravom: član >7B, st. 5. )001. + posljednjem slučaju radi se o

situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava treeg ili ukojoj je kupcu obeao da e do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti

nedostatak.

•Trei uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. $a bi ovaj

uslov postojao, potrebno je da prodavalac bude savjestan. Smatrae se da on nije

savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora 9bio poznat ili mu nije

mogao ostati nepoznat: član >58. st. /. )001. + slučaju nesavjesnosti prodavca,

klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ni&tava.

•6etvrti uslov je obavje&tavanje prodavca o nedostatku, tj. njegovo reklamiranje

član >7?. )001. )a razliku od materijalnih nedostataka, reklamiranje pravnih

mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi.

0baveza postoji i kad reklamacija nije izvr&ena i to u tri slučaja. 2upac, najprije,

ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu ve poznati član >7?.

)001. Reklamacija, dalje, nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada

se kupac upustio u sudski spor sa treim licem i izgubio ga. #rodavac se tada može

osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji, jer

nije izvr&eno obavje&tavanje, nego dokazom da je 9raspolagao sredstvima da se

odbije zahtjev tree osobe: član >55. )001. 3 na kraju, reklamacija nije uslov ni

za slučaj u kome je pravo treeg 9očito osnovano: član >5/1.

ISPOST'+()',)E ;'KTURE


35/424

Pojam /akture i obave"a njenog ispostavljanja

•#ravno posmatrano, !aktura se može de!inisati kao izjava volje prodavca data u

!ormi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz

ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. 4aktura,

pored zahtjeva za plaanjem, uvijek sadrži i neke elemente ugovora% predmet,

količinu, jediničnu cijenu, transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. + praksi se

sreu i obrasci !aktura čiji ih sadržaj približava zaključnici.

•4aktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaanje

cijene. )bog toga se ona pravno kvali!ikuje kao pomoni pravni posao.

•4unkcije !akture su brojne. 0na, najprije, predstavlja zahtjev za isplatu cijene. To

je njen osnovni zadatak. 4aktura, dalje, jeste izuzetno važan knjigovodstveni

dokument. 0na zbog toga mora biti uredna, vjerodostojna i dovoljna za knjiženje

poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. *adalje, !aktura je

izuzetno važno dokazno sredstvo. + tom svojstvu ona pokriva oblast od

dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaanjemugovorne cijene. )avisno od !aze pregovora ili ugovaranja, !aktura može imati jo&

dvije !ukncije. 0na može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat

ponude. #ravni režim cijene omoguava jo& jedan način upotrebe !akture. 0na

može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane

prodavca. 0vu ulogu imae u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja

cijene, a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. 4aktura je, napokon, podobaninstrument za dopunu i preciziranje ugovora. 0vo je razumljivo, budui da je

!aktura 9obično prvi pismeni akt o ugovoru:.


36/424

•Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje !akture obaveza

prodavca. Takav zaključak se može izvui iz 0p&tih uzansi, naročito iz onih koje

govore o kupčevoj obavezi plaanja.=? *a isti stav upuuju )akon o

računovodstvu član 8. i 571B7 i )akon o !inansijskom poslovanju član 8.naročito1.

•0d !akture treba razlikovati pro!akturu. #ro!aktura je pisani dokument J po

sadržaju i obliku sličan !akturi @ kojim prodavac zahtijeva od kupca plaanje prema

prethodnom obračunu cijene. 0na ima preliminarnu !inansijsku, knjigovodstvenu i

dokaznu !unkciju. 2ada konačan obračun bude sačinjen, iznosi plaeni po

pro!akturi se odbijaju od iznosa !akture. Rezultat može da bude% ostatak duga kod

kupca, potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraanje vi&e

plaenog iznosa po pro!akturi.

Obave"nost jednostrano uneseni klau"ula

•4aktura se izdaje na osnovu ugovora, koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka.

0na predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. )bog toga

je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u !akturu veoma složeno. 2od

nas je ono rije&eno 0p&tim uzansama.

•0dredbe !akture koje se ne nalaze u ugovoru, niti se iz njega mogu tumačenjem

nesumnjivo konstruisati, u principu, ne obavezuju kupca. 0vo pravilo važi i onda

kada je kupac !akturu primio bez prigovora. #olazi se od pretpostavke 9da se ne


37/424

može jednostrano menjati ono &to su stranke ugovorile, odnosno ukoliko su u

pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori:.

•+slovi plaanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u !akturu

obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. Iednostrano

unesene klauzule moraju biti neophodne za izvr&enje ugovora. 9Kta je neophodno

zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja:. $rugo, razmatrane

klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. Ta činjenica e se

utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. *apokon, nužno je da kupac nije u

kratkom roku po prijemu !akture prigovorio jednostranim klauzulama. 2oji je rok

9kratak:, !aktičko je pitanje uz. 578. st. /1. 2ada kupac prigovori samo nekim

stavkama !akture, ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor uz.

/7-1.

•+ praksi se !ormiralo stanovi&te da jednostrano unesene klauzule obavezuju

prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. 0vo pravilo važi i onda kada ove

odredbe prevazilaze okvire ugovora, odnosno kada nisu neophodne za njegovo

izvr&avanje. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. #o&to

je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla, kupac ne mora

prihvatiti kori&enje ponuđenim pogodnostima.

UOP9TE O O1'+E&'2' KUP5'

+rste obave"a

•0baveze kupca su njegove dužnosti izvr&avanja radnji koje proističu iz ugovora o

prodaji. 0snov obaveza kupca i !aktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled,


38/424

u načelu, su isti kao i kod obaveza prodavca. /7. st. /. )001.

Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti. 3zložiemo ga u

sklopu odgovornosti prodavca. 0d dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se% slanje

ambalaže i dostavljanje speci!ikacije. 0 režimu ovih radnji govoriemo prilikom

raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvr&enjem posmatranih obaveza.

Karakter obave"a kup%a


39/424

•0p&te karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca. #ored

toga, postoje i obilježja koja su donekle speci!ična.

•0baveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. 0ne, prvo, predstavljaju

komplementarne pojmove povezane i sadržinski isporuka @ prijem isporuke1 i

!unkcionalno isporuka @ plaanje uz po&tovanje načela istovremenosti1. $rugo,

sankcije za neizvr&enje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. 6esto se sastoje

u gubitku nekih kupčevih prava. *apokon, odgovornost za neizvr&enje sporednih

obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa op&tim režimom odgovornosti za

neizvr&enje ili neuredno izvr&enje ugovora.

PRE-(ED RO1E

Pojam provjere materijalni nedostataka

•#ostupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najče&e naziva

9pregled:. + praksi se koriste i izrazi% provjera, kontrola i 9kvalitativni:, odnosno

9kvantitativni prijem:. #ravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito,

nego posredno @ kroz opis načina na koji on treba da bude izvr&en. )bog toga

de!inicija pregleda mora da ima teorijski karakter. #regled robe radi provjere

postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem !aktičkih i

pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje treba preduzeti da bi se

do&lo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba

po svojim osobinama odgovara onome &to je predviđeno ugovorom.


40/424

#rema članu -B5. st. 5. )00 9kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način

pregledati ili je dati na pregled:. + na&em je pravu, dakle, provjera materijalnih

nedostataka obaveza kupca. )a ovakvu pravnu kvali!ikaciju pored uporedno@

pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode. Stranke moguodmah da rije&e sporove o činjenicama, da utvrde svoje ekonomske i pravne

pozicije i izaberu dalji način djelovanja. #regled robe sastoji se iz niza povezanih

!aktičkih radnji, koje prate izričite ili preutne izjave volje vezane za izvr&avanje

pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. )bog toga se pregled robe može

kvali!ikovati i kao pomoni pravni posao.

•)načaj pregleda robe radi utvrđivanja ne1postojanja materijalnih nedostataka je

ogroman. + ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono &to

prema ugovoru treba da plati. #ravno gledano, pregled robe je nezamjenjivo

sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke

robe preme uslovima iz ugovora, te za obezbjeđenje dokaza o tim !aktima. Stoga

on, zajedno sa reklamacijom, predstavlja 9akte vigilancije:, budnosti kupca.

#ostoje četiri osnovna modaliteta pregleda.

Pojam provjere pravni nedostataka

•#rovjera pravnih nedostataka se može de!inisati analogno provjeri materijalnih

nedostataka kao sistem !aktičkih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim

modalitetima, koje se preduzimaju radi toga da bi se do&lo do relativno sigurnog

stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na

način predviđen ugovorom. *o, u uporednom zakonodavstvu ova teorijska

mogunost nije posebno regulisana.


41/424

•#ostoji vi&e razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posveuje

pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. *ajprije, u uporednom pravu je op&te

prihvaeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. $rugo,

ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu treeg lica, onda je to tree lice dužnoda dokaže postojanje svojih ovla&tenja. *apokon, po&to se privredna prodaja

obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno, kupac je po

pretpostavci savjestan. < to znači da može i od nevlasnika stei svojinu.

•#riroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu

posebno provjeravane osobine prenesenog prava. )bog toga se na ovome pitanju

vi&e neemo zadržavati.

Subjekti pregleda robe

•Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvr&e uvid u stanje robe

radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. To mogu

biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava.

•Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi. 2ontrola koju oni vr&e

zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. 0va vrsta

pregleda robe najče&e se sree kod onih proizvoda kod kojih je propisan

minimalni kvalitet. Sastoji se bilo u kontroli sirovina, bilo u pregledu gotovog

proizvoda. #ored toga, javnopravna kontrola je naročito česta uspoljnotrgovinskom poslovanju. Stranke u ugovoru o prodaji mogu, ali ne moraju

prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne

odnose.


42/424

•Lica koja mogu izvr&iti kontrolu ima vi&e. 0dređivanje subjekata pregleda u

konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. Tek ukoliko one

ni&ta ne utanače, primijenie se rje&enja dispozitivnog zakonodavstva.

#regled robe najprije može da izvr&i sam prodavac. 0vo rje&enje karakteristično je

za pravo S


43/424

odmah rije&e sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe.

+pravo zbog toga se naziva i 9kontradiktorni način:, odnosno kontradiktorni

pregled.

Subjekat pregleda mo.e biti i tre7e li%e. 0no to svojstvo stiče najprije na osnovu

sporazuma stranaka. Tada su mogue dvije situacije. +govorom može biti

predviđeno da je nalaz treeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe. Stranke se

mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vr&i trei služi dobijanju robnog

dokumenta pogodnog za dalju upotrebu, s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje

materijalnih nedostataka. Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja

treeg lica treba usvojiti drugo rje&enje. Tree lice može biti subjekt pregleda i na

osnovu odluke jedne ugovorne stranke. Tada njegovi nalazi mogu imati samo

dokazno dejstvo. +pravo zbog toga valja odabrati ono tree lice čija su stručnost i

savjesnost neosporni. 0vaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli

robe i usluga uslovili su u poslu prodaje jo& jedan novum @ 9pregled od strane

treeg:.

2jesto pregleda robe

•Fjesto pregleda je geogra!ska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda

moraju biti zavr&ene. Fože se, kao i mjesto isporuke, posmatrati u &irem i u užem

smislu. 0dređivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vr&i se, najprije,

ugovorom, a potom dispozitivnim propisima. )akonodavna rje&enja zavise dijelom

od vrste robe individualizirana ili generička1, a dijelom od tipa prodajenedistanciona ili distanciona1.

•0dređivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vr&i se u ugovoru izričito ili

transportnim klauzulama. 'ez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno, ono


44/424

mora biti po&tovano. Fjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen

na ugovorenom mjestu pregleda.

)akon o obligacionim odnosima i 0p&te uzanse, usvajajui &iroko prihvaena

rje&enja uporednog prava, mjesto pregleda vežu za mjesto izvr&enja isporuke kao

primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran !aktor. +pravo zbog toga postoji veliki

broj solucija, a njihova primjena zavisi od !aktičkih okolnosti svakog konkretnog

posla. 0vi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana -B5. st. 5.

)00 po kojoj je kupac 9dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je

dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari mogue.


45/424

mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. $rugo,

potrebno je da kupac robu &alje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. 3 tree,

zahtijeva se da je prodavcu 9pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti

poznata mogunost takve dalje otpreme: član -B5. st. 8. )001. 'udu li ispunjeniovi uslovi, mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. Razumije se da

kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u &irem smislu odrediti i neko

drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja.

•Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za

uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. Fjesto

utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. 0no zavisi ili od volje

kupca ili od okolnosti slučaja.

+rijeme pregleda robe

•Erijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje

sačinjavaju pregled robe moraju biti izvr&ene. #ravno, ovo je najsloženiji modalitet

postupka provjere ne1postojanja materijalnih nedostataka. 0dređuje se ugovorom

na isti način kao i mjesto, te dispozitivnim propisima.

•Rje&enja dispozitivnih propisa uop&te, pa i na&eg )akona o obligacionim

odnosima zavise od vrste robe, tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu

reklamacije. 0na se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestanili savjestan.

•. )001, vrijeme reklamacije, pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka


46/424

nije ničim ograničeno. 0vo rje&enje potiče iz principa da se niko ne može pozivati

na sopstvene nedopu&tene radnje nemo turpitudi nemo suam allegans1. 2ada je

prodavac bio savjestan, vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv

ili skriven. #ravno@tehnička rje&enja su naročito u prvom slučaju veoma složena.


47/424

pravo da pregled izvr&e i ranije. *o, ukoliko to ne učine, dužni su da pregledu

pristupe 9čim: je roba prispjela u konačnu destinaciju.

*avedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. #rvo, ako je zbog

popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet

prodaje, rokovi počinju tei 9od predaje popravljene stvari, predaje druge stvari,

izvr&ene zamjene dijelova i slično: član -B8. )001. 3 drugo, ako se pregled ne

može izvr&iti, jer prodavac nije predao potrebna dokumenta, početak toka roka se

odlaže do prijema dokumenata. #rema uzansi 58B. kupac tada treba da 9opomene

prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi:. 0vo pravilo ne važi samo onda

kada je u pitanju lakopokvarljiva roba.

,a!in pregleda robe

•*ačin pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt

pregleda treba da obavi da bi se do&lo do relativno sigurnog i pravno relevantnog

stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. #rema cilju, način pregleda

se dijeli na% način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je

usmjeren na konstatovanje kvaliteta. #rema obimu, način kontrole može biti

potpun ili djelimičan, 9&to često ne zavisi od volje ugovornih strana, ve od prirode

robe u pitanju:. 2od sukcesivnih isporuka provjeru treba vr&iti za svaki obrok posebno. *ačin provjere je složena pojava. 0n se može posmatrati kao tehnolo&ki

proces, komercijalna procedura ili pravni postupak. )adnja dva vida nazvaemo

dru&tvenom procedurom i obraditi zajedno, budui da odvajanje ekonomskih i

pravnih aspekata pri vr&enju kontrole nije mogue. 3zvori prava za način provjere


48/424

veoma su brojni. *a prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. #otom dolaze

dispozitivni propisi, 0p&te uzanse, posebne uzanse i poslovni običaji.

Tehnolo&ki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je

izričito ugovoreno. Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni,

bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. )akon o obligacionim odnosima,

kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava, ni&ta ne govore o ovom aspektu

provjere. *o, zato mu 0p&te uzanse posveuju značajnu pažnju.

#rema uzansi 55>. 9utvrđivanje količine robe vr&i se vaganjem, merenjem ili

prebrojavanjem:. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajui način. Su&tinski

zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude

9vjerodostojan: uz. 5-=1. Tehnolo&ki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su

navedeni primjera radi% stručni pregled, upoređivanje sa uzorkom, hemijska

analiza, !izičko mjerenje, vađenje uzorka.


49/424

kao način provjere materijalnih nedostataka prema )akonu o obligacionim

odnosima.

•*ačin provjere količine komisijskom procedurom 0p&te uzanse predviđaju za

situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili &peditera postoji spor

u pogledu količine, kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome

skladi&tu bez prisustva drugog partnera uz. 5/B1. 2od provjere kvaliteta,

komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim uz. 5-=1. Sva ostala pitanja

se u oba slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika.

Komisiju !ormira strana koja je subjekt pregleda. 2orisno je da to učini svojimrje&enjem. + pogledu članova komisije nema ograničenja, ali se njihova svojstva i

odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. #oželjno je da

komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogunosti uđu sudski vje&taci.

#otom se pristupa identi!ikaciji robe, određivanju tehnolo&kih postupaka i

njihovom provođenju. 0 svim radnjama vodi se zabilje&ka. )atim se utvrđuju

rezultati pregleda. *a kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpi&u

obje strane, odnosno njihovi predstavnici, članovi komisije i eventualni svjedoci.

+koliko članovi komisije nisu jednodu&ni o nekom pitanju, manjina može izdvojiti

svoje mi&ljenje ili odbiti da potpi&e zapisnik. $okazna snaga ovakvog zapisnika je

oslabljena.

•Sno&enje tro&kova provjere stranke mogu urediti ugovorom. *e bude li to

učinjeno, primijenie se pravila 0p&tih uzansi predviđena za tro&kove utvrđivanjakvaliteta uz. 58?1.


50/424

postoji. 5?. )001.

Sadr.aj obave"e prijema isporuke

•0baveza prijema isporuke je složena. 9#reuzimanje stvari se sastoji u

poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila mogua, te u odno&enju stvari:

član >5?. )001. Sličnu de!iniciju sadrži i uzansa =7. st. /.

•2oje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvr&i isporuku zavisi od

prinudnih propisa, ugovora, poslovnih običaja, prirode stvari i okolnosti

konkretnog posla. )bog toga je broj činidbi kupca vei &to je posao prodaje


51/424

komplikovaniji; bie ih vi&e kod distancione nego kod prodaje u mjestu; vi&e kod

sukcesivne nego jednokratne isporuke.

$rugu vrstu radnje kojom se izvr&ava obaveza prijema predstavlja


52/424

•#laanje cijene je, nesumnjivo, ugovorna obaveza kupca. #ored toga ona se s

obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao

prirodan sastojak ugovora. *apokon, značaj mani!estacija volje kupca prilikom

preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaanje dM kvali!ikovati i kao pomoni pravni posao.

I"vori prava kojima se ure6uje obave"a pla7anja su brojni . *a prvom mjestu

se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani, kreditni i devizni

sistem. *a drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji.


53/424


54/424

•#laanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog

nominalizma% 9kada obaveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti

onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi, izuzev ako zakon naređuje &to

drugo: čl. 8?-1. < zakon to činiN 2lauzule o promjeni cijene ve su izložene

klizna skala, indeksna skala1. #ored njih postoje i drugi instrumenti kojima se

cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. 0d op&tih instituta tu ulazi klauzula o

promjenjenim okolnostima čl. 588@581, te prekomjerno o&teenje čl. 58?@5-7

)001. *o, zlatne i valutne klauzule, kao izraz principa valorizma nisu dopu&tene.

0ne su ni&tave @ smatra se da u ugovor nisu ni unesene. #rincip monetarnog

nominalizma može normalno !unkcionisati samo u uslovima relativno niske

in!lacije.

•Sljedea grupa op&tih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. 0bavezu izvr&ava

kupac lično ili preko svoga zastupnika. #laanje se vr&i prodavcu, licu koje on

odredi ili subjektu kojega odredi sud. Ealjano je ispunjenje treem licu koje nije

prethodno određeno, ako prodavac to izričito ili preutno odobri čl. 87> )001.

0baveza plaanja izvr&ava se pažnjom dobrog privrednika čl. 5B )001 i u cjelini

čl. 8571. *o, po&to su novčane obaveze djeljive, prodavac je dužan da primi i

djelimičnu isplatu čl. 857 )001.

•,aredna grupa pravila ti!e se mjesta i vremena isplate. 0na se primjenjuje

neposredno na plaanje kupovne cijene čl. 8/7 i 85B )001. )ato emo ih i izložitiu sklopu odgovarajuih kupoprodajnih podinstituta. 0vdje je potrebno istai jo&

jedno pravilo. 2upac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. Tada je

ovla&ten da od svoga duga odbije eskontni iznos, ako to proizilazi iz ugovora ili

običaja. #o&to posmatramo prodaju poslovnog prava, može se tvrditi da je kupac


55/424

uvijek ovla&ten na eskont. 0dredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na

plaanje prije dospjelosti je ni&tava čl. 8?B )001.

•*apokon, kada između istog podavca i kupca postoji vi&e ugovora i vi&e obaveza

koje su dospjele, a kupac ne može sve da ih izmiri, redoslijed namirenja zavisi,

najprije, od sporazuma dužnika i povjerioca. +koliko on ne bude postignut,

primijenie se zakonski red uračunavanja čl. 85/ )001. #ri tome treba voditi

računa da je )akon o !inansijskom poslovanju veoma strog prema nelikvidnom

dužniku, ali i prema njegovim povjeriocima. #o&to potraživanja i dugovanja po

osnovu ugovora o prodaji spadaju u 9ostale obaveze:, namiruju se tek u četvrtom

redu čl. 5> )akona o !inansijskom poslovanju1.

,a!in pla7anja

•#od načinom plaanja podrazumijevamo instrumente plaanja i radnje koje se u

vezi sa njima preduzimaju, te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini

da bi svoju dužnost isplate izvr&io u skladu sa ugovorom i prinudnim !inansijskim

propisima. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaanja.

•0d načina plaanja treba razlikovati obezbjeđenje plaanja. 0no se sastoji u

davanju prodavcu !inansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili

u pružanju stvarnih realnih1 obezbjeđenja sa istim svojstvima, iz kojih je prodavac

ovla&ten da se namiri, ako obaveza plaanja ne bude izvr&ena u skladu sa

ugovorom. )akon o !inansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaanja

prepu&ta sporazumu stranaka i time vr&i radikalnu promjenu ranijeg stanja.

0bezbjeđenje plaanja može se izvr&iti predajom mjenice, čeka, bankarske

garancije član 5= )4#1, uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom

dospijea član 5B )4#1 ili na drugi način u skladu sa )akonom o obligacionim


56/424

odnosima. Fjesto, vrijeme i način predaje instrumenata plaanja takođe se

određuju ugovorom. 0bezbjeđenje plaanja može se izvr&iti i zalaganjem

vrijednosnih papira član 5=. )4#1.

•*ačin plaanja i način obezbjeđenja plaanja su, dakle, prepu&teni ugovoru. *o,

kada se jednom stranke sporazumiju o njima, prodavac i kupac postaju vezani

složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. *ajvažniji među njima su%

)akon o !inansijskom poslovanju, )akon o mjenici, )akon o čeku, )akon o

hatrijama od vrijednosti, )akon o obligacionim odnosima i 0p&te uzanse za promet

robom.

Instrumenti pla7anja

•3nstrumenti plaanja su sredstva kojima se, u skladu sa propisima o plaanju i

poslovanju hartijama od vrijednosti, vr&i izmirenje novčanih obaveza. 0sim

instrumentima plaanja, privredni subjekt može plaati međusobne obaveze

prebijanjem, cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi

odnosi. )adržaemo se na pojedinim instrumentima plaanja u mjeri u kojoj je to

potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaanja kupovne cijene.

•+zansa 5BB. kao prvi način plaanja predviđa polaganje 9novčanog iznosa na

tekui račun povjerioca kod banke koja je u zemlji:.

•+ )akonu o !inansijskom poslovanju, međutim, gotov novac nema položaj

prvenstvenog instrumenta plaanja, budui da su privredni subjekti dužni da

obavljaju 9novčani promet prekoračuna: član ?. )4#1. #ored toga, odredbe o

blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument


57/424

plaanja član 55. )4#1. + prilog plaanju gotovim novcem ne idu ni odredbe

člana 57 )4#, koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu 9po bilo kom osnovu

uplati istog dana na svoj račun, a najkasnije narednog dana:.

•$rugu veliku grupu instrumenata plaanja čine tzv. instrumenti do"nake. )akon

o !inansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos, kojim se banci

nalaže da izvr&i doznaku računu prodavca član 5/. )4#1. 0d ostalih, uzanse

reguli&u plaanje obračunskim ili virmanskim čekom 9virmanski nalog:1 i

čekovnu uplatnicu uz. 5B? i 5?1. #redmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada

se smatra da je isplata izvr&ena, pa emo se na datim rje&enjima zadržati prilikom

izlaganja odgovarajuih dijelova ove materije. Treba dodati da se u ovu grupu

instrumenata može svrstati i po&tanska uplatnica.

•Treu značajnu skupinu instrumenata plaanja čine artije od vrijednosti.

+ređeni su rokovi za plaanje bilo kojom vrstom trgovačkog e!ekta uz. 5?71 i

bjanko mjenicom uz. 5?51. Takse i tro&kove vezane za izdavanje hartija od

vrijednosti kao instrumenata plaanja ili obezbjeđenja plaanja snosi kupac uz.

5?/1.

•6etvrto, plaanje se može izvr&iti i akreditivom. 'kreditiv je apstraktan pravni

posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da e

korisniku, tj. prodavcu 9isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog

vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva:

član 57=/ )001. + vezi sa ovim instrumentom plaanja treba zapaziti tri stvari%kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima

iz ugovora o prodaji, banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom

obavezu prema prodavcu, prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova

koji su navedeni u akreditivu, ne nužno i u ugovoru o prodaji. 0dnosi banke i


58/424

drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Iednoobraznim pravilima i običajima za

dokumentarne akreditive iz 5?88. godine, zadnja revizija 5??8. 0va pravila

Feđunarodne trgovačke komore u #arizu imaju univerzalnu primjenu, a banke ih

se pridržavaju kao obaveznog propisa.

Tipovi na!ina pla7anja

•#rema različitim osobinama ugovora o prodaji i speci!ičnim obilježjima same

obaveze plaanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina

plaanja.

•*ajprije, pravila o plaanju i instrumenti kojima se ono vr&i prilagođeni su

jednokratnoj isporuci, te potrebi isplate u cjelini i odjednom. #od uticajem načela

jednovremenog izvr&avanja obaveza ovo pravilo se modi!ikuje kod predaje

predmeta ugovora u obrocima. 5B )001. 5B. st. /. )001. 0vo rje&enje odstupa,

najprije, od op&tih dispozitivnih principa o avansu, koji zahtijevaju da se iznos

cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze.

3zloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj

modalitet plaanja i od plaanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu.

•$rugo, iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaanja vidljivo je da je kupac

dužan platiti cijenu tek po&to je imao mogunost da pregleda stvar član -=>1.

3zuzetak od ovog tipa plaanja postoji ako je ugovoreno plaanje uz predaju


59/424

dokumenata $G#1. 9#ri ovakvom plaanju kupac je dužan da izvr&i svoju obavezu

plaanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju

robu:, dakle i prije nego &to je imao mogunost da isporučenu stvar pregleda.

$vije su podvrste ovoga tipa plaanja% plaanja uz dokumenta i dokumentarniakreditiv. 6esti su naročito u međunarodnom prometu, ali im i 0p&te uzanse

posveuju znatnu pažnju.

•1. *a ovaj način su interesi

kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih

dokumenata. 3nteresi kupca za&tieni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice

konosmana1. 0na mora glasiti na 9ukrcano:, biti 9čista: i izdata po naredbi uz.5B1.

•Trei tip načina plaanja jeste ono koje se vr&i pou"e7em. 2upac u svome sjedi&tu

ili u mjestu isporuke stiče mogunost da primi robu tek kada je po&ti ili prevozniku

platio cijenu i tro&kove robnog prometa koje on sam snosi. + privredi dominira

pouzee koje je vezano za plaanje prevozniku, pa su zloupotrebe ovoga

modaliteta manje, nego kod građanske prodaje putem pouzea preko po&te.

•6etvrti tip načina plaanja postoji u slučaju spora o %ijeni. 2upac koji ima

prigovore samo na neke stavke iz !akture, mora platiti nesporne iznose. #rodavac

ne može odbiti prijem tih iznosa uz. /7-1.


60/424

pojedine stavke ili cijeli iznos !akture, kupac je ovla&ten da odmah po prijemu

takvog obavje&tenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda sudski depozit1.

$epozit traje do rje&avanja spora, bez obzira na način na koji e to biti učinjeno. 0

izvr&enom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. $eponovanjem novca plaanje se smatra izvr&enim do visine položenog iznosa uz. /7>1. )bog toga

kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi.

+rijeme i"vr#enja isplate

+rijeme pla7anja

•Erijeme plaanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje

sačinjavaju obavezu plaanja moraju biti zavr&ene. S obzirom na speci!ičnost

novčanih obaveza, preovladava 9trenutak:, odnosno dan u kome plaanje mora biti

izvr&eno. +koliko se radi o 9periodu: u pitanju je protek vremena od nastanka do

dospjelosti obaveze plaanja. 2od sukcesivnih isporuka, ova dospjelost se utvrđuje

za svaki obrok posebno.

•+ na&em pravu vrijeme plaanja se određuje, najprije, ugovorom.


61/424

•#laanje prije isporuke, unaprijed, po pravilu se ugovara izričito i precizno,

budui da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvr&enja ugovornih

obaveza. 5. st. /. )001.


62/424

0ba dispozitivna pravila su uslovna. 0na e se primijeniti ukoliko nije ugrožen

princip jednovremenosti isporuke i plaanja. 'ude li to slučaj, kupac može odbiti

ili odložiti isplatu član -=>. )00, uz. 5==. st. 81. 3zuzetno, kupac nije ovla&ten da

odloži plaanje ni pozivom na dužnost iGili pravo pregleda robe, ako je isporukaizvr&ena uz predaju dokumenata koja, pri tome, li&ava prodavca prava da raspolaže

robom uz. 5==. st. 81.

+rijeme isplate

•Erijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaanje izvr&eno. 0no zavisi

od načina plaanja uop&te, a od instrumenata plaanja posebno.

•#laanje gotovim novcem smatra se izvr&enim kada kupac dugovanu sumu uruči

prodavcu ili je položi na njegov tekui račun. #olaganje se vr&i virmanom uz.

5BB1.

•2ada se plaanje vr&i instrumentima doznake preko banke nalog za prenos i

obračunski ček ili virman1 plaanje se smatra izvr&enim onda kada su to stranke

dogovorile. + slučaju da sporazuma stranaka nema, dug je namiren kada banci ili

drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca 9stigne novčana doznaka u

korist vjerovnika ili nalog virman1 dužnikove banke, odnosno organizacije da

odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu: član 85B. st. 5. )001.

•)00 u članu 85B. st. /. preuzima pravila uzanse 5B5. kada je u pitanju plaanje

preko po&te.


63/424

85B. st. /1. $a kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice, smatramo da ovo

pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome po&ta prema redovnom

toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. 3sta rje&enja važe i za plaanje

čekovnom uplatnicom, s tim &to se kao prenosilac novca ne mora pojaviti po&tačlan 85B. st. 8. )001.

•Pla7anje artijama od vrijednosti smatra se uslovno izvr&enim onda kada one

budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa

pravilima prenosa odgovarajueg trgovačkog e!ekta. 0baveza se konačno gasi

kada prenesene hartije budu honorisane. *e bude li dug predajom hartija izmiren u

roku, a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene, prodavac može zahtijevati

isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta uzansa 5?7.1.

•#laanje akreditivom se smatra izvr&enim kada je banka otvorila akreditiv u

skladu sa uslovima iz ugovora.

•Erijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom, cesijom i asignacijom

utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava, koja važe za pomenuteinstrumente. Trenutak u kome je isplata izvr&ena je onaj u kome je prodavac postao

povjerilac po tražbini, odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu

prestala da postoji ili se smanjila.

2jesto pla7anja

Odre6ivanje mjesta pla7anja

•Fjesto plaanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaanja

moraju biti zavr&ene.


64/424

&irem smislu, ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. Tri

principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaanja. #rvi je da su novčane

obaveze donosive, tj. da se ispunjavaju u sjedi&tu povjerioca član 8/7. st. 5. )001.

5. st. 5 )001. +koliko ugovor ni&ta ne govori

o ovom pitanju, mjesto plaanja se određuje prema poslovnim običajima član >5.

st. /. )001. + nedostatku pravila običajnog porijekla, plaanje se vr&i 9u mjestu u

kome se obavlja predaja stvari: član >5. st. / )001. *apokon, 9ako se cijena ne

mora platiti u času predaje, plaanje se obavlja u prebivali&tu, odnosno sjedi&tu

prodavca: član >5. st. 8. )001. Time se specijalna pravila o plaanju kupovne

cijene vraaju n

Ugovorno Poslovno Pravo - Skripta - Prezentacije

Documents