Top Banner
UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
17

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

Oct 26, 2019

Download

Documents

dariahiddleston
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Page 1: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS

Page 2: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

Izvorno talijansko izdanje

Bruno ZeviSTORIA DELL’ARCHITETTURA MODERNA

Volume secondoDa Frank Lloyd Wright a Frank O. Gehry: l’itinerario organico

© 1950., 1975., 1994., 1996., Giulio Einaudi editore s.p.a., Torino© 2001., Edizioni di Comunità, Torino

Prijevod ove knjige sufinancirao je SEPSThe translation of this work has been founded by SEPS

SEGRETARIATO EUROPEO PER LE PUBBLICAZIONI SCIENTIFICHE

Via Val d‘Aposa 7 – 40123 Bologna – Italy tel. +39-051-271992 – fax +39-051-265983

[email protected] – www.seps.it

NakladnikGolden marketing-Tehnička knjiga

Jurišićeva 10, Zagreb

SunakladnikArhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Kačićeva 26, Zagreb

Za nakladnikaAna Rešetar

Za sunakladnikaprof. dr. sc. Lenko Pleština

Urednik bibliotekeZlatko Karač

UrednicaMia Roth-Čerina

Recenzentiprof. emeritus dr. sc. Nikola Filipović

prof. dr. sc. Ivan Jurasdoc. dr. sc. Karin Šermandr. sc. Tomislav Premerl

Objavljivanje ovoga sveučilišnog udžbenika odobrio je Senat Sveučilišta u Zagrebu odlukom br. 02-4256/6-2003. od 13. prosinca 2005. godine

Copyright hrvatskoga izdanja © 2009., Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb

Sva prava pridržana

ISBN: 978-953-212-267-1

Page 3: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

Bruno Zevi

POVIJESTMODERNE ARHITEKTURE

II.Od Franka Lloyda Wrighta do Franka O. Gehryja:

organski slijed

UDŽBENIK ZA STUDIJ ARHITEKTURE

Prevela s talijanskogaZorana Sokol Gojnik

Stručna redakturadr. sc. Karin Šerman

Golden marketing-Tehnička knjiga, ZagrebArhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

2009.

Page 4: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često
Page 5: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

Sadržaj

Proslov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 623

VIII. Moderna tradicija i rani racionalizam u SAD-u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 625

Američka historiografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 626Obnoviteljska stremljenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 627Arhitektura bez arhitekata, “Balloon Frame” i stilske orgije

Henry Hobson Richardson . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 628Bogardus, Roebling, Furness

Čikaška škola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 630Root, Burnham

Louis Henri Sullivan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 631Sullivanovi sljedbenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 634Pioniri u Kaliforniji Maybeck, Gill, C. S. i H. M. Greene, kriza prvog američkog racionalizma

IX. Frank Lloyd Wright . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 675

Pionirska psihologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 676Prairie Houses, Japan i Kalifornija

Kreativna dosljednost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 679Osvajanje življenog prostora. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 683Fallingwater, Johnson Wax, Taliesin West, Usonian Houses, Broadacre City i “The Illinois”, Guggenheim Museum

X. Wrightov međunarodni utjecaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 741

Europska svjedočanstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 741Van’t Hoff, Amsterdamska škola, Dudok, Häring

Američka svjedočanstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 749Schindler, Goff

XI. Organski pokret u SAD-u. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 771

Drugi val racionalizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 771Neutra, Lescaze, Howe, Eliel Saarinen, Hood i Rockefeller Center, Skidmore, Owings & Merrill

Kalifornijska škola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 775Harris, Wurster, Eames, DeMars

Ruralne i urbane zajednice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 779Vrtni grad, Greenbelts, TVA

XII. Treće razdoblje: od 50-ih do 90-ih godina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 819

Neoekspresionistička struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 821Scharoun, Eero Saarinen, Utzon, Candela, Morandi, Niemeyer i Brazilija, Burle Marx

Page 6: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

Neoracionalistička struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 829Njemačka, Švicarska, UN i UNESCO, Ladsun, Jacobsen, Bakema i van den Broek, van Eyck, Izrael, Italija, Francuska, SAD, Latinska Amerika

Enformelistička struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 834Bloc, Herbert Greene, Pietilä, Kiesler, Parent

Brutalistička struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 838Stirling i Gowan, Švicarska, Italija, Izrael

Organska krajobrazna arhitektura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 842Halprin, Moore

Neohistoricistička struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 844Kahn, Venturi

Eklektička struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 847Johnson, Yamasaki

Maniristička struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 847Sert, Rudolph, Kallmann, Tange

Utopija i futurolozi metabolisti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 851Japan, Archigram, Soleri, Italija, Fuller, Drop City, Otto

Urbana dimenzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 854Candilis, Gruen, Lubicz-Nycz, Netsch, Andrews, polifunkcionalnost, Safdie, Johansen

Sedam invarijanti modernoga kôda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 859Popis sadržaja i funkcija (Kroll), asimetrija i disonance (Meier), antiperspektivna trodimenzionalnost (Domenig), četverodimenzionalna dekompozicija (Renaudie), strukturalni aspekt (Foster, Kikutake), temporalizacija prostora (Lautner), reintegracija zgrada-grad-teritorij (Erskine)

Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1021

Kronološke tablice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1167

Popis ilustracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1201

Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1205

Pogovor (Karin Šerman) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1249

Bilješka o autoru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1252

Page 7: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

Dosad je naše poimanje prostora bilo povezano s kutijom. Primijećeno je, međutim, da formativne značajke pro-stora-kutije ne ovise o debljini stijenki kutije. Tu debljinu ne bi bilo moguće svesti na nulu, a da kao rezultat ne dobi-jemo gubitak “prostora”. U krajnjoj liniji, takav se prijelaz čini očevidnim: ... prostor bez kutije, samostalan. Takva ideja može se formulirati na drastičan način: ako materija mora nestati, ostaju još prostor i vrijeme, kao četverodimenzio-nalni kontinuum koji je objektivno nerazdjeljiv. Pokazala se stoga potreba za drugom idejom: događajem smještenim ne samo u vrijeme nego i u prostor.

ALBERT EINSTEINÜber die spezielle und allgemeine Relativitätstheorie, 1952.

Page 8: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često
Page 9: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

Proslov

Nakon istraživanja postanka moderne revolucije i prosvjetiteljskih parametara koji su je uvjetovali, prouči-li smo prvo razdoblje koje zahvaća vrijeme od polovice prošlog stoljeća1 do Prvoga svjetskog rata, majstore ra-cionalističkog razdoblja, krizu tridesetih godina, europ-ski organski pokret i evoluciju arhitektonske misli. U ovoj knjizi slijedi razvojni put u Americi: pioniri čikaške škole, Frank Lloyd Wright i njegov međunarodni utjecaj, organ-sko istraživanje u Sjedinjenim Američkim Državama. U vezi s posljednjim poglavljem, posvećenim “trećemu raz-doblju”, odnosno tendencijama koje su se pojavile po-čevši od pedesetih godina, potrebno je upozorenje: pred golemom količinom građe i iskustvom koje još traje, bilo kakva historiografska sistematizacija bila bi i dokučiva i riskantna; ali da bismo o njoj ozbiljno raspravljali, trebali bismo preuzeti zadaću da se ponudi dosljedno svestra-no tumačenje tekućih pojava.

Metodološka napomena. Definiranju aktualnih stru-janja, od neoekspresionizma do enformela, od brutaliz-ma do urbatekture i neokonstruktivizma, uvelike su pri-donijele ličnosti koje su se već potpuno afirmirale u “dru-gom razdoblju”, Wright i Le Corbusier. Analiza njihove djelatnosti mogla se podijeliti na vrijeme do 1950. i na-kon toga. Takav kriterij koji je široko prihvaćen, ima veli-ku manu, a to je da rascjepkava put određenog umjet-nika. Ovdje su monografski prikazi cjeloviti. Uostalom, općenito, svatko pripada određenoj epohi: Victor Hor-ta napušta nas 1947., ali njegova se kreativnost iscrpi-la u osvit stoljeća; Auguste Perret kronološki živi sve do 1954., međutim njegov doprinos pripada periodu koji je

završio 1918–1923.; analogno tome, Mies van der Rohe doživljava svoj profesionalni trijumf pedesetih godina, ali kopirajući, štoviše ovapnjujući jezik neoplasticizma; nasu-prot njemu, Hans Scharoun, iako rođen 1893., pokazu-je svoju veličinu nakon Drugoga svjetskog rata i formira “treće razdoblje” koje se ne podudara, kao što se često pogrešno misli, s “trećom generacijom”, odnosno s arhi-tektima rođenima između dva rata.

To pravilo ima upravo dva izuzetka: Wrighta koji vlada trima razdobljima moderne arhitekture, utječući i na futu-ristička stremljenja, te Le Corbusiera koji, kao što smo vi-djeli, utjelovljuje racionalizam i kasnije, na jednak način, enformel, brutalizam i manirizam. U pogledu Wrighta nije bilo teškoća jer je geniju iz Taliesina posvećeno poseb-no poglavlje.

Za Le Corbusiera, međutim, ostaju neke nedoumice: svrstavanje kapele u Ronchampu ili Philipsova paviljo-na u racionalističko razdoblje može se činiti neprimjere-nim. Za to, ipak, postoji dvostruko opravdanje: ponajpri-je, to razdoblje obuhvaća ekspresionizam, Einsteinturm Ericha Mendelsohna, odnosno pobunu protiv kubističkih formula; osim toga, Le Corbusierov potez djeluje pre-tjeranim i potvrđuje neujednačenost etičkih stavova švi-carsko-francuskog majstora, njegovu hrabrost da sluša svijet i odstupi od svojih načela kako bi prihvatio nove kodove.

Drugih premisa nema. Uoči trećeg milenija, jezik mo-derne arhitekture poprimio je kritičke i povijesne vrijedno-sti koje mu omogućuju da postane modernim jezikom ar-hitekture, vodičem za čitanje starih i suvremenih djela.

B. Z.

1 Budući da je knjiga pisana u 20. st., autor misli na 19. st. (nap. red.)

Page 10: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

Brojke na marginama odnose se na ilustracije nakon poglavlja.

Page 11: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

Iako je stoljećima bila podložna europskoj kulturi, američku arhitekturu čine ciklusi koji se ne podudaraju s onima na Starom kontinentu. Zato ona zahtijeva zase-ban osvrt. Tko to smatra nepriličnim, ovo poglavlje može umetnuti između prvoga i drugoga, a sljedeće, posve-ćeno Wrightu, između drugoga i trećega; učini li to, tijek događaja postat će mu nejasniji. Smatram da je nedo-statak metodologije koju su prihvatili neki povjesničari, a koja umjetnike i tendencije dvaju svjetova smješta u me-hanički kronološki slijed, u tome što prekida biografske profile bez valjanih razloga. Uostalom, pregledne tablice na kraju sveska pružaju zaokruženu sliku internacional-nih prepletanja.

Slijed događanja u Sjedinjenim Američkim Država-ma, kao što znamo, utječe na Europu. Berlage i Loos, zatim Häring, Gropius, Mies i Mendelsohn, kasnije Aal-to i Markelius napajaju se na američkim izvorima. I na području urbanizma ideja vrtnoga grada počiva na pret-hodećoj zamisli Edwarda Bellamyja, čija je knjiga Loo-king Backward bila presudna za opredjeljenje Ebenezera Howarda. Različite faze moderne arhitekture pojavljuju se i na jednoj i na drugoj hemisferi tako da se njihove među-sobne veze i sučeljavanja čine neminovnima. Međutim, različita su obilježja tih dviju civilizacija, njihove društve-no-kulturne pretpostavke te vremena: stopiti ih u jedin-stvenu sliku značilo bi ujednačivanje njihovih posebnosti

u ime apstraktnih klasifikacija. Tek od pedesetih godina arhitektonski razvoj poprima svjetske razmjere.

James Marston Fitch postavio si je pitanje: Što je specifično “američko” u arhitekturi Sjedinjenih Američkih Država? Odgovorio je upućivanjem na tri dominantne od-like: otvorenost prema usvajanju uvezenih tehnika i formi; sklonost prema njihovoj transformaciji ovisno o lokalnim prilikama i brzim promjenama ukusa; sposobnost da ih se uvelike primijeni na serijsku proizvodnju. Amerika go-tovo i nema vlastitih izuma nego prihvaća i prilagođuje funkcionalne i industrijske strane europskih modela čime radikalno mijenja njihova obilježja. Iako su Bessemerov čelik i portland cement engleski, armirani beton francu-ski, tehnologija građenja, vodovod, struja, klimatizacija i akustika britanski ili njemački, njihova široka primjena ostvaruje se u SAD-u.

Postoji i četvrti aspekt, možda najvažniji: uloga anoni-mnoga graditeljstva, lokalnog u širem smislu, koje je, od razdoblja prvih kolonizacija do danas, snažan kulturalni spremnik, tek okrznut stilskim nadgradnjama: “arhitektu-ra bez arhitekata” pragmatična i anarhična, koja se opire konformizmu i rafiniranim plagijatima; “obična pučka ar-hitektura” koja je otporna na potrošnost kodificiranih jezi-ka. Istinska američka umjetnost koja teži poništenju svih konvencija napaja se “običnošću”. S Wrightom ta “obič-nost” poprima dostojanstvo jezika.

VIII. Moderna tradicija i rani racionalizam u SAD-u

Neboderi u presjeku grada. Lijevo: Usporedba između Empire State Buildinga u New Yorku, Eiffelova tornja u Parizu i Chrysler Buildinga u New Yorku. Desno: Newyorški skyline u 18., 19. i 20. stoljeću

417

418—419

Page 12: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

626 VIII. Moderna tradicija i rani racionalizam u SAD-u

Američka historiografijaUnatoč brojnim općim i pojedinačnim doprinosima

posljednjih godina – među najvažnijima prisjetit ćemo se

onih Waynea Andrewsa, Chistophera Tunnarda i Henryja

Hopea Reeda, Johna Burcharda i Alberta Bush-Browna,

Johna W. Repsa, Vincenta Scullyja – još nije stvorena tak-

va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-

tirala istodobno postojanje i prožimanje često egzotičnih

idioma koje su rabili arhitekti i pučki graditelji. Marcus

Whiffen nabraja trideset i pet stilova koji su slijedili jedan

za drugim od 1780. do 1945., preciznije: dva do 1820.

(Adam Style, Jeffersonian Classicism); osam od 1820.

do 1860. (Greek, Egyptian, Early Gothic, Romanesque Revival, Italian Villa Style, Roman-Tuscan i North Italian, Octagon Mode); devet od 1860. do 1890. (High Victo-rian Gothic, High Victorian Italianate, Second Empire, Stick, Queen Anne, Eastlake, Shingle Style, Richardso- nian Romanesque, Châteauesque); dvanaest od 1890. do

1915. (Beaux-Arts Classicism, Second Renaissance, Ge-orgian, Neo-Classical, Late Gothic, Jacobethan Revival, Commercial Style, Sullivanesque, Prairie, Western Stick, Mission Style, Bungaloid) te četiri od 1915. do 1945.

(Spanish Colonial Revival, Pueblo Style, Modernistic, In-ternational Style). Prisutno je nevjerojatno mnoštvo orna-

mentalnih idiosinkrazija među kojima se po originalnosti

izdvajaju moda oktogona, stilovi Stick i Shingle, Richard-

sonova neoromanika, sullivanovske tendencije, Prairie House i racionalizam International Stylea. Ipak, bilo bi

korisno, prije analize modernog razdoblja, dati shematski

prikaz američke arhitekture:

1492. S europskom kolonijalizacijom započinje kraj

razdoblja pretpovijesti Sjedinjenih Američkih Država. Dok

u Italiji stoljeće renesanse utire put Bramanteovoj slavi, a

Biagio Rossetti projektira Ferraru, “prvi europski moder-

ni grad”, engleska gotika priprema se iznjedriti čudesno

remek-djelo, kapelu Henryja VII. u Westminsterskoj opa-

tiji. Genezu američkog razvoja teoretski označuje rasko-

rak između indijanske kolibe i europske raskoši. Zapra-

vo, protohistorija Novoga svijeta proteže se tijekom skoro

još dva stoljeća. Doseljenici žive u mnogo rudimentarni-

jim strukturama od domorodačkih, a ponekad, na jugo-

zapadu, nastanjuju se u špiljskim gradovima. Prvobitnoj

privredi i nomadskim običajima odgovaraju tipični oblici

prapovijesnog stanovanja.

1630–1790. Englezi, Nizozemci, Francuzi, Šveđani i

Španjolci nosioci su kolonizacije. Prevladava poljoprivre-

da srednjovjekovnih obilježja. Katoličke skupine, kveke-

ri, hugenoti koji su umaknuli vjerskim progonima podižu

kulturnu razinu. Problem formiranja arhitekture postavlja

se dvojbom: ili stvoriti autonoman jezik, polazeći od pret-

kolumbovskih spomenika, indijanskih logora Kansasa i

Arizone, krajobraza poput Grand Canyona i pueb lo na-

selja Mesa Verde u Coloradu, ili presaditi europske ar-

hetipove? Naravno, odabrano je manje zahtjevno rješe-

nje, ostvareno arhitekturom upravo i nazvanom “kolonijal-

nom”. Uvezeni modeli, ipak, brzo se, inventivno i spretno,

prilagođuju američkim potrebama tako da se udaljavaju

od svojih uzora: engleska drvena kuća s vidljivim gre-

dama i ispunom od štuka pretvara se u prugastu ovoj-

nicu. Široka paleta materijala donosi sa sobom razno-

vrsnost obličja: u Pennsylvaniji dominira neobrađeni ka-

men, na jugu crvena cigla. S društvenog stajališta, na

mjesto skromnih nastambi prvog razdoblja (1630–1700)

dolaze veličanstvene stambene kuće georgijanskog do-

ba (1700–1790). Iz Velike Britanije, sa sljedećim doselje-

ničkim valovima, dolaze elizabetanski stil, potom William and Mary, Queen Anne, Georgian: svaki od njih ostavlja

trag na ponekoj službenoj građevini, ali ponajprije naka-

lemljuje još jedan etimon na već veliko i razgranato sta-

blo kolonijalne tradicije. Paladijevske temelje prate nacrti

Iniga Jonsa i vrlo popularan Vitruvius Britannicus; kole-

ba se između jasnih stereometrija Massachusettsa ili Vir-

ginije i strogih rješenja Christophera Wrena sve do naj-

otrcanijeg rokoko manirizma. Naposljetku pobjeđuje stil

braće Adam koji se odražava u djelu Samuela McIntirea

u Salemu i Charlesa Bullfincha u State Houseu u Bo-

stonu. Američko graditeljstvo u cjelini ne kopira povijest

stilova: kuća, crkva, “meeting house” kolonijalnog raz-

doblja opstaju bez obzira na prolazne mode, tvoreći, u

mnogostrukosti svojih interpretacija, okosnicu neovisna

kreativnog pristupa. Od posljednjeg desetljeća 18. sto-

ljeća službenu povijest obilježava vrtoglavi niz stilova iza

kojega se krije neurotična “potraga za očinstvom”, uoč-

ljiva i u urbanizmu. Boston organički širi svoju prvobitnu

jezgru, ali New Haven već 1641. ima ortogonalnu matri-

cu koja je kasnije povećana u planu Philadelphije Willia-

ma Penna 1682., a potom se širi cijelim kontinentom, od

New Yorka do San Francisca.

1790–1820. Epoha Thomasa Jeffersona simbol je

nedosljednosti: jedan od najvećih američkih državnika,

autor Deklaracije o nezavisnosti, zagovara odbacivanje

kolonijalne kulture, provincijalnih, ali vrijednih inspiracija

Mount Vernona i Mount Airyja, u korist klasicizma, aksijal-

nih rješenja i zatvorenih volumena. Neuobičajenu ljepotu

njegove kuće “Monticello” u Charlottesvilleu, sagrađenu

između 1796. i 1809., slijede Virginia State Capitol u Rich-

mondu i knjižnica Sveučilišta Virginia podignuta 1818. U

Page 13: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

627Američka historigrafija/Obnoviteljska stremljenja

njoj, građevinom koja podsjeća na Panteon, završava du-gi niz didaktičnih paviljona, od kojih je svaki kopija neko-ga starijeg prototipa: prvi oponaša dorski red Dioklecija-novih termi, drugi jonski red Fortune Virile, treći Palladi-jev korintski red, šesti jonski red Marcellova kazališta itd. Unatoč poštovanja vrijednom izgledu cjelokupnoga kom-pleksa, Jefferson je proširio klice strahovite epidemije iz koje će proizaći Capitol u Washingtonu Williama Thornto-na iz 1795., koji je vjerno rekonstruirao Benjamin Latrobe 1816. Plagijatima su tako vrata već širom otvorena.

1820–1860. Jeffersonovu rimsku modu slijedi grčki revival koji se afirmira u Londonu u crkvi St. Pancras i u Bank of England. Latrobe postaje nositeljem tog revivala, a njegovi učenici, osobito Robert Mills i William Strickland, šire ga svim istočnim državama. Akademskoj invaziji odo-lijevaju samo arhitekti španjolskih misija u Kaliforniji i ne-ki arhitekti pod francuskim utjecajem u Louisiani. Umno-žavaju se urbane mreže, a između 1857. i 1867. Frede-rick Law Olmsted spašava New York projektirajući Central Park prema slikarskim, antigeometrijskim načelima engle-skog vrta. Landscape architecture, američka krajobrazna arhitektura, spašava Ameriku od klasicističke propasti.

1860–1876. Napredak industrije koji je uslijedio na-kon Građanskoga rata označuje slom grčkog revivala. Za-mjenjuje ga neogotika: na arhitektonskim stolovima, djela Ruskina, Pugina i Viollet-le-Duca zamjenjuju Palladijeva, Adamova i Winckelmannova. Viktorijanska klima u Americi ponekad ih izjednačuje sa stilom Charlesa Garniera i Tre-će republike. Autor vrlo popularne knjige Hints on House- hold Taste, Charles Locke Eastlake, zagovara jednu vrstu

obrtničkoga medievalizma iskrivljenog dekoracijama naj-

višeg stupnja grotesknosti. Na vrhuncu smo kulturalne za-

bune. Dolari mogu kupiti bilo koji stil kad ih troše ljudi li-

šeni svakoga umjetničkog senzibiliteta. Slično je bilo i s

funtama engleskoga paleoindustrijskog razdob lja kojima

su kupovani serijski proizvedeni stupovi, pilastri, vijenci i

drugi uresi. U Europi će iz otpora takvu rasapu vrijednosti

nastati pokret Williama Morrisa Arts and Crafts koji će biti

uvezen u Sjedinjene Američke Države; ondje će pobuna

biti utjelovljena u liku Henryja Hobsona Richardsona.

Obnoviteljska stremljenjaSuprotnost monotonim urbanim mrežama i veličan-

stvenim scenografijama Washingtona Pierre-Charlesa

L’Enfanta čini panorama bezobličnih i privremenih nase-

lja i servisnih jezgri razasutih duž beskrajnih cesta koje

vode na Zapad. Analogan je kontrast između herojskog

mjerila nebodera i prozaičnih drvenih i zidanih nastam-

bi, sjenika i seoskih kuća. Prisutna je konstantna dihoto-

mija između rafiniranih zdanja arhitekata, ideologija eli-

ta, imperijalnih pokušaja vladara i bankara te anonimnih

stvaratelja, građevinskih radnika koji uopće ne poznaju

“magique de la construction spirituelle”. S jedne strane,

prosvjetiteljske dogme, sveta načela, “redovi” revivala; s

druge strane postupci lišeni ambicije za vlastitim ovje-

kovječenjem ili za “nadmašivanjem Europe”, neskloni

školskoj čistoći, nehajni prema pročeljima, ali s težnjom

da empirijskom jasnoćom stvore materijalno i psihološki

Američka graditeljska tehnika. Lijevo: Drvena konstrukcija kuće Gleason u Farmingtonu (oko 1660). U sredini: Primjer “balloon framea” koji je izumio George Washington Snow 1833. Desno: Izgradnja Brooklyn Bridgea (1869—1883), koji su projektirali John Augustus [Roebling] i Washington Roebling

422

Page 14: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

628 VIII. Moderna tradicija i rani racionalizam u SAD-u

udobne sklopove osobito kad je riječ o interijerima i teh-

nološkoj opremi.

Dugo vremena su povjesničari i umjetnici sagledavali

samo jednu dimenziju američkih prilika, njihovu nadgrad-

nju. Erich Mendelsohn objavljuje 1926. knjigu Amerika, Bil-derbuch eines Architekten, odu modernitetu industrijskih

građevina. Le Corbusier zauzima dva stajališta: 1923. u

Vers une Architecture obznanjuje da su kanadski i ame-

rički inženjeri tvorci nove arhitekture; godine 1937. optužu-

je ih u Quand les Cathédrales étaient blanches. Voyage au pays des timides. Neutra, u djelima Wie baut Amerika?

iz 1927. i Amerika. Die Stilbildung des Neuen Bauens in den Vereinigten Staaten iz 1930. bavi se američkim čelič-

nim konstrukcijama. Tek u posljednjim desetljećima, na-

kon Drugoga svjetskog rata, znanstvenici otkrivaju vrijed-

nosti američke kontrakulture, a pop-art potvrđuje njezin

karakter. Navest ćemo neka imena: Vincent Scully doku-

mentira The Shingle Style and the Stick Style; Sibyl Mo-

holy-Nagy veliča pueblo zajednice u New Mexicu i žitnice

Pen nsylvanije u Native Genius in Anonymous Architectu-re; John Mass otkriva heretičku žestinu viktorijanske Ame-

rike u The Gingerbread Age; John B. Jackson i Robert

Venturi iskupljuju Las Vegas, snagu graničnog stripa.

Prema Giedionu, još 1851., u jeku grčkog revivala,

Europljani koji su posjećivali londonsku izložbu “bili su

silno zadivljeni jednostavnošću, tehničkom preciznošću i

izražajnom smjelošću američkih uređaja i pokućstva”, a

i danas zadivljuje genijalnost “balloon framea”, najrašire-

nijega konstruktivnog sustava u graditeljstvu Sjedinjenih

Američkih Država. “Balonsku konstrukciju”, ironično tako

nazvanu zbog izuzetne lakoće, dugujemo Georgeu Was-

hingtonu Snowu (1797–1870), a najstariji sačuvani pri-

mjer je crkva St. Mary u Chicagu iz 1833. Sastoji se od

drvenih greda pravokutnog presjeka koje tvore podove,

pokrov i zidove koji su s vanjske strane obavijeni dvostru-

kim slojem tankih ploča koje osiguravaju stabilnost. Ri-

ječ je o standardiziranim dijelovima koje je moguće lako

transportirati, a masovno su proizvedeni u pilanama. Na-

kon što se postave temeljni stupovi, slijedi jednostavna

montaža na suho koju svatko može sam izvesti rabeći za

spojeve čudesno otkriće epohe: čelični čavao.

Uostalom, mnogo prije “balloon framea” Amerikanci

su izrađivali drvene pokretne kuće, o čemu postoje svje-

dočanstva još od 1578. godine. Fitch piše: “Još 1727.

Francuzi iz Louisiane su ih ukrcavali na brodove za West

Indies. Jedna od tih struktura bijaše ukradena u luci Nat-

chez, Mississippi, 1791. godine, a jedna zajednica utopi-

sta podigla je u Economyju, Pennsylvania, dvije stotine

prefabriciranih kuća u razdoblju od 1824. do 1830. Za

vrijeme kalifornijske zlatne groznice iz radionica u Chica-

gu cijele su kuće slane brodovima u San Francisco”. Ni

Japan ne upotrebljava drvo tako mudro jer tekstura krova

izgleda teška i složena. Može se reći da je “balloon fra-

me” još uvijek aktualan: njegovi su konstruktivni elemen-

ti danas tanji i razmaknutiji budući da princip “stressed

skin” uključuje ukrutu otpornu na tlak i vlak; cijeli zidovi

se slažu na tlu, a zatim podižu polugom ili kranom. Ta je

metoda u osnovi analogna, a temelji se na maksimalnoj

iskorištenosti materijala i na uštedi radne snage. Uza sto-

lac “Windsor” koji je, u izvornoj verziji od isprepletenog

pruća, na tržištu od 1725., a kasnije usavršen zahvalju-

jući otkriću savijanja drva, “balloon frame” je stoljećima

okosnica američke stambene gradnje.

Zahvaljujući takvom tipu konstrukcije, očitovala se i jas-

na tendencija za razvijenom prostornom organizacijom. Za -

tvorene kolonijalne stambene kuće u obliku kutije u New

Englandu i Virginiji zamjenjuje planimetrijska i volumetrij-

ska fleksibilnost koja omogućuje proširivanje ili suzivanje

građevine: potrebe korištenja upravljaju arhitekturom. Gie-

dion nas podsjeća: “Kad je Wilhelm Bode posjetio čikašku

izložbu 1893. godine, uočio je da je, suprotno načinu rada

u Njemačkoj, američka kuća građena iznutra prema van.”

To svojstvo, kao što je poznato, obilježit će organski pokret

čiji će najveći predstavnik biti Frank Lloyd Wright.

Očevidno, Wrightov put podrazumijeva Richardsona i

Sullivana, ali ima daleke i duboke korijene u pučkoj gra-

diteljskoj tradiciji koja prožima sve stilove i njihove kom-

binacije. Između neogotike i klasicizma, čak i orgijanje

viktorijanskog eklekticizma koji doseže grozan i čaroban

zanos u Carson Mansionu u Eureki u Sjevernoj Karolini,

od 1880. do 1890., pokazuje tu vrijednost: u pozadini

kaotičnog skupa tijela i grotesknih i deliričnih dekoracija

treperi unutarnji motiv – prostorna sloboda.

Henry Hobson RichardsonUpućivali smo na Richardsonovo djelo u drugom po-

glavlju, u vezi s Berlageovom neoromanikom, ali u ovom

slučaju, prvi put u povijesti, Sjedinjene Američke Države

prednjače pred Europom za oko dvadeset godina. Osim

kronološkog datuma, umjetnička i kulturna važnost ame-

ričkog majstora nadilazi onu nizozemskoga velikana. Za-

pravo, Berlage, kada podiže Amsterdamsku burzu, od

1898. do 1903., ima iza sebe revoluciju pokreta Arts and Crafts i epopeju Art Nouveaua, u odnosu prema koji-

ma se neoromanički jezik čini više kao blagotvoran ne-

go kao hrabar izbor; Richardson pak, projektirajući fila-

delfijsku Centennial International Exhibition 1876., djeluje

14

420—421

422—423

107—110

Page 15: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

Henry Hobson Richardson 629

u pustoši eklekticizma bez novatorskih iskustava na koja se mogao pozvati.

Imao je trideset i osam godina i već je jedanaest go-dina, nakon studija na Ecole des Beaux-Arts u Parizu, ra-dio u New Yorku. Moda toga doba upućivala je na dva smjera: viktorijansku gotiku ili klasicizam francuskih obi-lježja. On je odbacio i jedno i drugo: zazirao je od goti-cističkih patvorina i sarkastično je tvrdio da bi zatvorenih očiju mogao izgraditi niz besprijekornih klasicističkih gra-đevina od Bostona do Philadelphije. U romaničkom izvo-ru nije vidio stil koji bi mogao suprotstaviti prevladavaju-ćim stilovima, nego metodu koja omogućuje širinu origi-nalnih interpretacija, a izražava se strukturama i materijali-ma, ograničivši ukrašavanje na najmanju mjeru. U zbrka-nu američkom kontekstu 1870., Trinity Church u Bostonu, Sherman House u Newportu na Rhode Islandu, a još više knjižnica Ames u North Eastonu u Massachusettsu i pira-mida grobnice Ames u Laremieju u Wyomingu označivali su pročišćenje u koje se sve više utapala i sama roma-nička tradicija. Richardson nije žrtvovao kolonijalni drve-ni sustav gradnje, dapače, u Stoughton Houseu u Cam-bridgeu iz 1882., doveo je Shingle style do neuobičajena sjaja, koncipirajući deskriptivan, asimetričan organizam, posve oblikovan unutarnjim funkcijama, čija ovojnica od horizontalnih pojaseva obavija uvlake i izbočine, kubične i pravokutne forme čini fluidnima, a prijelaze mekanima, u skladu s dinamikom prostornoga kontinuuma.

U Sever Hallu Sveučilišta Harvard u Cambridgeu iz 1878., blok od cigle oživljen je i gotovo da diše u cilin-dričnim tijelima i prozorima u nizu, valovitim plohama iz-vrsno oblikovanima u spojevima bridova, u ulaznom lu-ku, vijencima i naborima. Ta se obilježja ističu i blistaju u temama malih željezničkih stanica, u neuravnoteženoj kompoziciji i neobičnim utorima knjižnice Crane u Quin-

cyju u Massachussettsu u grubom i živahnom komplek-su suda i zatvora u Pittsburghu. Svojom osobnošću, Ri-chardson je načinio profesionalni prevrat u Sjedinjenim Američkim Državama: vlada klijentelom kao humanist, nameće vlastite ideje, izobražava visokospecijalizirane obrtnike, mnoštvo mlađih umjetnika. Ulazeći u njegov studio, naručitelj zna da će bilo kakva diskusija o “grč-kom stilu” ili o “francuskom stilu” biti prekinuta; on odabi-re arhitekta ne zbog struje koju slijedi nego zbog njegova krivovjernog jezika.

Posljednja djela, robne kuće Ames u Bostonu i Mars-hall Field u Chicagu iz razdoblja od 1885. do 1887. nadi-laze te granice i postaju kamenom međašem američko-ga protoracionalizma. Suhi, čisti volumeni, veliki razmaci među otvorima, linearizam podjele katova koji gole zido-ve lišava bilo kakve težine, zaglađeni vijenci, slikarski, a ne plastički tretman površina te odsutnost ornamenta objašnjavaju kulturni potres koji se dogodio u prijestolnici Srednjeg Zapada. Sve do tog trenutka arhitekti s atlant-ske obale utjecali su na središnji dio kontinenta odjeci-ma njihovih europskih utjecaja. Sada je majstor rođen u Louisiani, nastanjen u New Yorku, a osobito aktivan u Novoj Engleskoj, ostavio u Chicagu svjedočanstvo čija je modernost uništila eklekticizam, uvodeći radikalne pro-mjene. Bio je to snažan i originalan glas koji je imao sna-gu ponovno prijeći Atlantik kako bi ga se čulo, posredo-vanjem Charlesa Harrisona Townsenda, u srcu samoga londonskog Arts and Craftsa.

Na istoku se dugo vremena nisu rabile izražajne mo-gućnosti novih graditeljskih tehnika. Jayne Building u Phi-ladelphiji iz 1849. ublažuje zamah gradnje nebodera jer William Johnston osjeća potrebu za primjenom veneci-janskih dekoracija. Njima pribjegava i James Bogardus 1854. kada projektira sjedište izdavačke kuće Harper &

Henry Hobson Richardson: Tlocrt F. W. Andrews House u Newportu (1872) i dnevni boravak W. Watts Sherman Housea u Newportu (1874—1876)

426—427 68

428

424—425

Page 16: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

630 VIII. Moderna tradicija i rani racionalizam u SAD-u

Brothers u New Yorku, proziran željezni kostur obložen staklenim pregradama. John Kellum se odriče takvih tri-kova u uredima smještenima između Leonard Streeta i Broadwaya te u robnoj kući Stewart iz 1860–1862., ali superpozicija stupovnih redova daje njegovim rešetkama renesansne prizvuke. Samo se jedno remek-djelo ističe prije Richardsona: Brooklyn Bridge u New Yorku Johna Augustusa Roeblinga i Washingtona Roeblinga, započet 1869. godine. Neodoljiv viseći most veličanstvena ras-pona, dramatičan u nosačima i liričan u panorami svo-jih otvora, projektiran za promet ali i, kako pišu autori još 1860., za “mirne šetnje starih i mladih za lijepih dana, koje će ovom mostu u trgovačkoj metropoli dati neprocjenjivu vrijednost”. Zapravo, ako i jest malo ljudi lunjalo Brooklyn-skim mostom, ta prvotna ljudska i društvena brižnost pri-donosi tome da on postane legendarnim urbanim ele-mentom, nerazdvojnim dijelom slike New Yorka.

U tradicionalističku i umjerenu sredinu Philadelphije iznenada provaljuje i bogohulno galopira tijekom cijelog desetljeća, od 1874. do 1884., egzotična i zavodljiva hiro-vitost Franka Furnessa: sa sadističkom okrutnošću muči tijela i oblike, razbija proporcije, uništava etimone kapite-la, potporanja i stupova, iskrivljujući im uloge. Od Penn-sylvania Academy of Fine Arts do traumatične Provident Life and Trust Company, od bezočne i dražesne kuće u Walnut Streetu do pokrenutog sklopa National Bank of the Republic, gomila i demistificira, ismijava klasični aka-demizam i prijeti mu. Nije slučajno što se Louis Sullivan naziva njegovim učenikom: nekoliko mjeseci se zadržao kod Furnessa prije nego što se odvažio zaputiti u Chi-cago, ali ostavio je njegov nezaboravan portret: “Imao je režeći izraz lica, poput engleskog buldoga… Radio je

građevine vlastitom glavom… projektirao je i psovao u isto vrijeme”. Aberantan i čudesan paroksizam, vrhunac bijesa usmjerenog protiv društva koje “mozgove puni pi-ljevinom, kao lutke, dok ih ne pretvori u cjepidlake, sno-bove i idiote”.

Čikaška školaKad je Richardson umro, 1886. godine, Sullivan je

imao trideset godina, John Wellborn Root trideset i šest, a William Le Baron Jenney pedeset i četiri. Činilo bi se, dakle, logičnim započeti od ovoga posljednjeg, praoca čikaške škole. Ali Root je posebna ličnost u arhitekton-skom razvitku Middle Westa: obrazovan i neodlučan, ric-hardsonovsku neoromaniku prožeo je svojom konstruk-cijskom genijalnošću. Riješio je problem temeljenja vi-sokih zgrada na močvarnu čikaškom terenu zamijenivši kontinuiranu kamenu bazu mrežom željezničkih tračnica uronjenih u beton. Udruživši se s Danielom Burnhamom 1873., među prvima usvaja skeletnu konstrukciju koju je u uporabu uveo Le Baron Jenney. Ipak, ugled je stekao s djelima Rookery Building, Woman’s Temple i nadasve Monadnock Block koji se, iako je sagrađen tradicional-nim načinom zidanja, u američkoj povijesti smatra činom rođenja modernog nebodera.

Budući da opovrgava mehanicističke predrasude o sinkronosti ukusa i tehnike, podcijenili su ga znanstveni-ci kao što je Giedion. Ali, 1893., kad se mnoštvo Euro-pljana zaputilo na čikašku izložbu, blistavi šesnaestokatni Monadnock izazvao je oduševljenje, a ne već rasprostra-njene skeletne konstrukcije. Root je precizirao svoju na-mjeru: “Arhitektura se industrijalizira da bi postala senza-

James Bogardus: Presjek Harper & Brothers Buildinga u New Yorku (1854) i projekt industrijskog pogona s vidljivom konstrukcijom od lijevana željeza

428—429

432

430—431

Page 17: UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA … moderne arhitekture II.pdf · va povijest američke arhitekture koja bi iscrpno dokumen-tirala istodobno postojanje i prožimanje često

Bruno ZeviPOVIJEST MODERNE ARHITEKTURE II.

Od Franka Lloyda Wrighta do Franka O. Gehryja:organski slijed

NakladnikGolden marketing-Tehnička knjiga

Jurišićeva 10, Zagreb

tel.: 01/4810-819, 01/4810-82; faks: 01/4810-821e-mail: [email protected]; www.gmtk.net

Izvršni urednikIlija Ranić

LektoricaAlka Zdjelar-Paunović

Jezična redaktura prijevodaMarkita Franulić

Likovno rješenje koricaStudio Golden

Grafička urednicaTanja Balotić

Tisak i uvezProfil, Zagreb

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 719748