Izdaje: Hrvatske katoličke zajednice sveti Nikola Tavelić - Waiblingen i sveti Ante Padovanski - Backnang Marienstr. 16, 71332 Waiblingen - telefon: 07151 15222, faks: 07151 9595950, e-mail: svetinikolatavelic.[email protected], web: www.hkz-wn.de; Uredovno vrijeme: utorkom od 16.30 do 18.00 sati, petkom od 15.30 do 17.30 sati Za izdavača: fra Nediljko Brečić, župnik - mobil: 0172 2606190, e-mail: [email protected] List uređuje: Tin Kušić, tajnik U ZNAKU PRESVETOGA TROJSTVA Kad je Bog stvarao čovjeka, rekao je: „Načinimo čovjeka na sliku i priliku svoju“. Zašto na „svoju (našu) sliku“? Zato što je Bog ovu stvaralačku riječ izrekao kao jedan od tri osobe. Bog je postavio čovjeku veliki cilj da svojim životom proslavi Presveto Trojstvo. No, međutim, čovjek je zastranio od svoga cilja, unakazio Božju sliku u svojoj duši grijehom neposluha - istočnim grijehom. Nakon tisuću godina pojavio se novi čovjek, Spasitelj. Pjevali su anđeli pri njegovu rođenju: „Slava Bogu na visini“. Isus je pomagao ljudima da ponovno uspostave čistoću Božje slike u svojim dušama i ponovno dadu čast Presvetom Trojstvu. Ovu nam milost obnove, koju nam je zaslužio Otkupitelj, daje Duh Sveti u krštenju. Zato kao krštenici moramo ne samo ustima nego i djelima kroz sav život potvrđivati Slavu, Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Na današnju svetkovinu sjetit ćemo se našega krštenja. Mirne bismo duše mogli sumnjati da li ste barem jednom posjetili krstionicu gdje ste se krstili i da ste kod nje razmišljali o toj velikoj milosti. To bi bilo potrebno itekako za svakoga od nas. Kad je sv. Franjo Saleški bio još dječak, poveo je jednom veliki broj dječaka, s kojim se igrao, na krsni zdenac. Stajali su u krugu krstionice, a Franjo im je održao malu dječju propovijed. Nazvao je krstionicu najsvetijim mjestom na zemlji, jer smo kod nje postali Božja djeca. Slušali su ga s napetom pažnjom i ozbiljnih lica. Zatim je svaki pojedinačno pristupio krstionici i pobožno je poljubio. Nakon toga su zajednički izmolili krsni zavjet i završili zahvalom: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Po svetom krštenju pripadamo Presvetom Trojstvu. Podsjeća nas na to znak svetoga križa kadgod se prekrižimo. Kako možemo na toj sreći dostojno zahvaliti? Možemo samo tada ako znamo što znači, da smo kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Da nam ta velika istina bude što bliža, da nam je pred očima i u srcu, sveta je majka Crkva ustanovila veliku svetkovinu Presvetoga Trojstva. Svetkovina nas u prvom redu podsjeća na našu kršćansku dužnost: mi moramo vršiti Očevu volju, po Isusovu nauku se ravnati i sveto živjeti, a za to će nam snagu dati Duh Sveti. Na današnji blagdan osigurana nam je, nadalje, utjeha u svakom trpljenju i dana snaga da činimo svako dobro. Božje nam ime govori: Otac nas vidi i gleda, ljubi nas i brine se za nas. Bog Sin nam dovikuje: Ne bojte se nikakva trpljenja, ja sam ih sve nadvladao, dat ću vam nebesku slavu ako budete sa mnom trpjeli. Duh Sveti, Duh svake utjehe, hrabrio je i jačao u trpljenju i smrti sve svete. On će i nas krijepiti i jačati. Još treće što nam postavlja današnja svetkovina, jest pitanje: Jeste li ili niste ispunili obećanje dano na svetom krštenju? Jeste li održali svoju riječ ili niste? Vjernost nas čini svecima, nevjernost osuđuje. Obnovimo danas svoje obećanje: želim živjeti kao Božje dijete, kao učenik Isusa Krista pod vodstvom Duha Svetoga. Jedan mali, ali moćni znak, može nam pomoći pobjeđivati u trpljenju i teškoćama, a to je znak svetoga križa. Uvijek činimo pobožno znak svetog križa, jer time štujemo presveto Trojstvo. Počinjemo ga na čelu, s mislima na Boga, da ga se nikada ne stidimo. Uvijek polako, pažljivo i razgovijetno izgovarajmo riječi: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“, te pri tom osobito ne zaboravljajmo prvu riječ: „U IME“. S tim svetim i pobožnim znakom posvećujemo svaki dan našega života. Misao da smo po milosti Božja djeca i da se za nas neprestano brine Presveto Trojstvo, uvijek će nas ohrabrivati. Budimo poslušna djeca nebeskog Oca i oslonimo se na njega. Čuvajmo Spasiteljeve riječi u srcu, kako je to činila Marija. Dajmo se voditi Duhom Svetim i slijedimo njegove poticaje. Ako tako budemo provodili svoj život na zemlji, pripremljen nam je budući život na nebu, gdje ćemo licem u lice gledati uzvišenu tajnu Presvetog Trojstva, u koju sada vjerujemo! fra Marko Vrdoljak, OFMconv 4 Župni list Hrvatskih katoličkih zajednica Waiblingen i Backnang Uz svetkovinu presvetoga Srca Isusova, 18. lipnja Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu istaknuto je obilježje suvremenog katoličanstva. Srce je postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi uglavnom u europskoj civilizaciji. Čak i u Bibliji srce se smatra više sjedištem znanja negoli ljubavi. Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci. Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova došao je iz francuskog grada Paray-le- Moniala prigodom Isusova ukazanja sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. godine. Ali tek je 1765. godine papa Klement XIII. dopustio slaviti blagdan Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi. Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njegova slavljenja, papa Pio IX. je 1856. godine posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe. Misa i oficij odobreni su 1765., a općevažeći postali 1856. godine. Blagdan Presvetog Srca Isusova slavi se u petak nakon blagdana Tijelova i stoga je lipanj mjesec Presvetog Srca Isusova. Uoči Svete godine 1900. papa Leon XIII. uputio je cijeloj Crkvi posebnu encikliku kojom poziva sve biskupe i vjernike da se te godine 1899. svi posvete na blagdan Srca Isusova njegovu Božanskom Srcu. Svi mi vjernici znamo vrijednost Srca Isusova. Ono je bilo darivano od vječnog Oca za nas da nas otkupi od grijeha, Ono je bilo probodeno za nas na Križu da nas iscijeli i okupa u svojoj Svetoj Kupelji za vječni život… To Presveto Srce mora uvijek kucati u nama! Josip Antolović, SJ Aktualne obavijesti i događanja možete pratiti i na našoj internetstranci i na stranicima društvenih mreža web: www.hkz-wn.de facebook: Hrvatska katolička zajednica Waiblingen instagram: @hkz.wn Svaki dan živjeti iznova! Nov si ako se diviš što je svakoga jutra svjetlost tu; ako si sretan zato što tvoje oči vide, ruke osjećaju, zato što ti noge trče; ako pjevaš jer ti srce kuca. Nov si ako znadeš da živiš; ako misliš da danas započinje prvi dan ostatka tvojega života. Nov si ako bistrim pogledom gledaš na ljude i stvari, ako se još možeš smijati, ako se još možeš radovati jednostavnom, sitnom cvijeću na putu svojega života. Phil Bosmans