UŁenici su po„li za Isusom - Adventisti HrvatskaIsus je poveo narod natrag na obronke gore gdje je proveo prethodnu noæ u molitvi za svoje uŁenike. Nakon „to je cijelu noæ

(Molitveni tjedan 2013) ADVENTISTI»KI PREGLED • 1

ADVENTISTI»KI

PREGLEDMolitveni tjedan 2013.

PREGLED

UËenici su poπli

za Isusom

Pogled naGalilejsko jezero

2 • ADVENTISTI»KI PREGLED (Molitveni tjedan 2013)

ADVENTISTI»KI PREGLEDGLASILO KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

AdventistiËki pregled je mjeseËnik Jadranske unijekonferencija KrπÊanske adventistiËke crkve. Cilj mu jeprenositi vijesti iz Crkve i iz religijskog svijeta, kao inapise duhovne naravi koji su u skladu s naukom Biblijei kojima je cilj pridonijeti Ëitateljevom duhovnom rastu.

Naπe je poslanje uzdiÊi Isusa Krista donoπenjem izvjeπÊao Njegovoj neusporedivoj ljubavi i djelovanju udanaπnjici, pruæanje pomoÊi da Ga ljudi bolje upoznajui prenoπenje nade u Njegov skori dolazak.

ISSN 1331-9272

Godina XXI. (LX) • Molitveni tjedan 2013.

NakladnikKrπÊanska adventistiËka crkvaJadranska unija konferencija • adventisti.hrPrilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb

Glavni i odgovorni urednikNeven KlaËmer • [email protected]

Izvrπni urednik Miroslav VukmaniÊ •[email protected]

UredniπtvoZmago Godina, Kristina Hleb, Mladen JuriËeviÊ,Neven KlaËmer, Darko KovaËeviÊ, Kristina Laco,Drago Mojzeπ, Zlatko Musija, Miroslav VukmaniÊ

Telefon 01/2361-900 • Telefaks 01/2361-901

Lektura i oblikovanje Miroslav VukmaniÊ

Korektura Brankica VukmaniÊ

Cijena ovog broja: 10 kn

Tisak Tiskara Velika Gorica, 2013.

UvodnikPoruka predsjednika


Kakav je vaπ krπÊanski æivot? Jeste li svakoga dana sve

bliæi Gospodinu, ili vam se Ëini da je u vaπem odnosu

neπto zapelo te da se Ëak udaljavate od Boga?

Ovogodiπnji tjedan molitve s temom “UËenici su poπli za

Isusom” govori o buenju i o krπÊanskom æivotu — o tome

kako moæemo imati æivi i dragocjeni odnos s Bogom, odnos

ispunjen radoπÊu. Uvjeren sam da Êete rado Ëitati sva ova πtiva

koja se ne bave izvanjskim pojavama, veÊ im je svrha dotaknuti

sámo srce.

U tekstu koji Êemo Ëitati prve subote sjest Êemo kod

Isusovih nogu dok nam On u propovijedi na Gori otkriva plan

za krπÊanski æivot. Tijekom molitvenog tjedna Larry

Lichtenwalter Êe nas svojim tekstovima ohrabriti da ispitamo

tko smo, zaπto radimo to πto radimo, i zaπto je to vaæno.

BaveÊi se praktiËnim æivotnim pitanjima kao πto su

materijalizam, spolnost, zabava, meuljudski odnosi,

istinoljubivost i integritet, pastor Lichtenwalter se usredotoËuje

na to kako Sveti Duh moæe obnoviti i probuditi sve one koji su

Ga spremni slijediti. Zaokruæivπi temu o buenju i krπÊanskom

æivotu zavrπit Êemo tjedan molitve nadahnutim savjetima iz

pera Ellen G. White.

Ako u vaπem domu ima djece (ili ako sami uæivate u

dobrim priËama!) neÊete propustiti praviti druπtvo svojoj djeci

prilikom Ëitanja koje je pripremio Saustin Mfune, pomoÊni

tajnik Odjela za djeËju sluæbu pri Generalnoj konferenciji.

Æelim vam mnogo Boæjih blagoslova kad se kao Crkva

okupimo na molitvi i prouËavanju tijekom ovog posebnog

molitvenog tjedna.

Ted N. C. Wilson,

predsjednik Generalne konferencije

KrπÊanske adventistiËke crkve


Ted N. C. Wilson

Proπle godine doæivio sam

divno iskustvo kad sam prvi

put proπetao kraj

Galilejskog jezera. Dok sam

stajao pored obale gledajuÊi

u to drevno more i zelena brda koja

ga okruæuju, lako sam si mogao

zamisliti æivot koji se tamo odvijao

prije dvije tisuÊe godina, kad je Isus

πetao tom obalom. U mislima sam Ga

vidio kako na ranom jutarnjem suncu

stoji na uskoj, kamenitoj obali, dok se

ljudi svih uzrasta tiskaju oko Njega,

pokuπavajuÊi se πto viπe pribliæiti tom

neobiËnom UËitelju, Iscjelitelju i

moguÊem Izbavitelju.

Uvidjevπi da je obala premala za

preveliko mnoπtvo koje se okupilo,

Isus je poveo narod natrag na obronke

gore gdje je proveo prethodnu noÊ u

molitvi za svoje uËenike. Nakon πto je

cijelu noÊ proveo u molitvi, Isus je

pozvao svojih dvanaest uËenika k sebi.

“IzgovarajuÊi rijeËi molitve i pouke,

poloæio je svoje ruke na njihove glave

u znak blagoslova te ih tako odvojio

za evaneosko djelo.” (Ellen G. White,

Isusov govor na Gori, str. 14.15)

Isus je znao da je doπlo vrijeme

da uËenici poËnu izravnije sudjelovati

u Njegovom djelu, kako bi nakon

Njegovog uzaπaπÊa ono moglo

napredovati. Bio je svjestan njihove

slabosti i snage. “Ipak, odgovorili su

na Kristovu ljubav, i — premda su bili

sporoga srca za vjerovanje — Isus je u

njima vidio ljude koje Êe moÊi obuËiti

i pripremiti za svoje veliko djelo.”

(Ellen G. White, Isusov govor na

Gori, str. 14) Isus je znao da su oni,

zajedno s cijelim æidovskim narodom,

bili zavedeni uËenjem rabina o Mesiji i

Njegovom poslanju, i On je Ëeznuo

otvoriti njihove oËi da vide istinu.

Ponovno na obroncimagore

Sada su se Isus i uËenici ponovno

nalazili na obroncima gore, ovog puta

okruæeni mnoπtvom ljudi koji su

tragali i Ëeznuli za neËim boljim u

svojem æivotu. Oni nisu bili samo iz

Galileje, veÊ iz razliËitih krajeva

Judeje, ukljuËujuÊi i Jeruzalem. Neki

su doputovali iz podruËja istoËno od

Jordana, Pereje i Dekapolisa, zatim iz

feniËanskih priobalnih gradova na

sjeveru, Tira i Sidona, s juga iz

Idumeje, jugozapadno od Mrtvog

mora. Svi su Ëuli za tog divnog

UËitelja i Iscjelitelja, i svi su se nadali

da je moæda upravo On dugo

oËekivani Mesija koji Êe ih najzad

osloboditi od rimske vlasti!

Misli su im bile ispunjene

vienjima nacionalne slave i moÊi,

bogatstva i sjaja, dok su se nadali da

Êe baπ tog dana Isus sebe proglasiti

kraljem. Drugi su razmiπljali o svojim

æeljama da imaju bolje kuÊe, viπe

hrane, ljepπu odjeÊu i dane ispunjene

izobiljem i lagodnim æivotom.

Stigavπi do zaravni, Isus je sjeo na

meku zelenu travu. OsjeÊajuÊi da Êe

se dogoditi neπto iznimno, uËenici su

se tiskali oko Njega. Ostalo mnoπtvo,

nestrpljivo da Ëuje πto im UËitelj æeli

reÊi, sjelo je i ne sluteÊi da Êe se

njihov svijet uskoro okrenuti

naopaËke.

DrukËiji pogled na svijet“Blago siromasima u duhu, jer je

njihovo kraljevstvo nebesko!” rekao je

iznenaenom mnoπtvu. “Blago

krotkima, jer Êe baπtiniti zemlju. Blago

æednima i gladnima pravednosti, jer Êe

se nasititi!” (Matej 5,3.5.6)

Siromaπni, krotki, gladni i æedni —

jesu li to oni koje Êe Bog blagosloviti?

Knjiæevnici i farizeji ih nisu uËili tako;

oni su tvrdili da nad onima koji pate

poËiva prokletstvo. Te voe su ih

uËile “zapovijedi ljudske” (Matej 15,9),

donoseÊi dodatnu patnju ljudima koji

su se borili poπtivati bezbrojna pravila,

Prva subota

Æivjeti s nebeskimkraljevstvom u srcu

ISUS NAM POKAZUJE PUT...............................................................................................................


zakone i odredbe koje su im ti laæni

uËitelji nametnuli.

UdarajuÊi u samu sræ problema,

Isus je uzdizao nepromjenjivu narav

Boæjega zakona, objavljujuÊi da sámo

dræanje slova zakona nije dovoljno.

“Jer, velim vam, ne bude li vaπa

pravednost veÊa od pravednosti

knjiæevnikâ i farizejâ, sigurno neÊete

uÊi u kraljevstvo nebesko.” (Matej

5,20)

Moæete li zamisliti πapat koji se

πirio svjetinom: Ako neÊe knjiæevnici i

farizeji, tko Êe onda moÊi uÊi u

kraljevstvo nebesko? Isus im je

otkrivao joπ viπe, skidajuÊi slojeve

vidljivog ponaπanja i izlaæuÊi

unutraπnja djela duπe. “»uli ste da je

reËeno starima: ‘Ne Ëini preljuba!’ A ja

vam kaæem da je svaki koji s poæudom

pogleda æenu veÊ — u svom srcu — s

njom uËinio preljub.” (Matej 5,27.28)

UËitelj je nastavio s neugodnim

razotkrivanjem, govoreÊi o rastavi

braka, kletvama, nasilju, istinskoj

velikoduπnosti i pokazivanju ljubavi

prema neprijateljima.

Teæimo promjeni i buenjuIsus je nastojao promijeniti

svakodnevni æivot pripadnika svojega

naroda. »eznuo je da ih oæivi,

donoseÊi nebesko kraljevstvo u

njihova srca. Vjersko iskustvo je od

najveÊe vaænosti i treba nam biti na

prvom mjestu dok se suoËavamo s

posljednjim danima ovozemaljske

povijesti. “Nama nedostaju vjera i

ljubav. U vremenu opasnosti u kojem

æivimo svi naπi napori su nedovoljni.

Ponos i ugaanje vlastitim sklonostima,

bezboænost i nepravda kojima smo

okruæeni vrπe utjecaj na nas. Malo njih

uoËava vaænost odbacivanja, koliko

god je to moguÊe, svega onoga πto

ima negativan utjecaj na vjerski æivot.

Pod utjecajem okruæenja, malo njih

razmiπlja o duhovnom rastu.” (Ellen G.

White, Testimonies for the Church,

sv. 5, str. 232)

Isus æeli ostvariti blisku zajednicu

s nama. Upravo je On svojim rukama

stvorio Ëovjeka i udahnuo mu dah

æivota kojim ga je uËinio “æivom

duπom”. On je Ëeznuo promijeniti

srca i umove kako bi karakter

Njegovog naroda bio na Njegovu sliku.

On se nadao da Êe oæiviti svoju djecu

udahnjujuÊi u njih nebeske blagoslove.

Jesu li nama danas u manjoj mjeri

potrebni promjena i buenje? Isus zna

da se na mnogo naËina borimo s istim

kuπnjama s kojima su se suoËavali ljudi

onoga vremena. Njegova propovijed

na Gori blaæenstva je isto tako lijepa i

silna danas kao i prije dvije tisuÊe

godina. Iz nadahnutog pera Ëitamo:

“RijeËi koje je Krist izgovorio s Gore

blaæenstva saËuvat Êe svoju silu kroz

sva vremena. Svaka misao je dragulj iz

riznice istine. NaËela iznesena u ovoj

propovijedi vrijede za sva vremena i

za sve ljude. Krist je boæanski silno

izraæavao svoju vjeru i nadu istiËuÊi

jednu po jednu vrstu ljudi,

blagoslovljenih zato πto su izgradili

pravedan karakter. ÆiveÊi æivotom

Darovatelja æivota, vjerom u Njega

svatko moæe dostiÊi ideal opisan

Njegovim rijeËima.” (Ellen G. White,

Isusov govor na Gori, str. 10)

Raspored buenjaNaπ Spasitelj Ëezne da ispuni naπa

srca, domove i crkve nebeskim mirom

i radoπÊu. Paæljivim prouËavanjem

Njegove propovijedi zabiljeæene u

Evanelju po Mateju, u poglavljima 5,

6 i 7, pronalazimo plan za buenje i

krπÊanski æivot. Upravo tu On jasno i

izravno otkriva πto znaËi biti sliËan

Njemu. U ovoj propovijedi Isus nas

pouËava vrijednostima koje Ëine temelj

Njegovog Zakona i Njegovog karaktera

— vrijednostima koje su vjeËne:

poπtenju, ËistoÊi, ljubaznosti,

nesebiËnoj ljubavi, velikoduπnosti i

vjernosti.

On æeli uzdiÊi naπ pogled s ovog

prolaznog, palog svijeta. Umjesto da

teæimo zemaljskom blagu, “gdje ga

izgriza moljac i ra; gdje lopovi

prokopavaju zidove i kradu ga” (Matej

6,19), Spasitelj nas poziva da sabiremo

“blago na nebu” (redak 20) koje Êe

vjeËno trajati. Umjesto da traæimo vlast

ovoga svijeta, Isus nas potiËe: “Vaπe

svjetlo neka tako zasja pred ljudima da

vide vaπa djela ljubavi te slave vaπeg

Oca nebeskog.” (Matej 5,16) Kad

govori o strahu zbog trenutnih

potreba, Isus nas hrabri da se ne

brinemo govoreÊi: “©to Êemo jesti, ili

πto Êemo piti, ili u πto Êemo se

obuÊi?! ... Jer zna i Otac vaπ nebeski

da vam je to sve potrebno. Zato

najprije traæite kraljevstvo Boæje i

njegovu pravednost, a to Êe vam se

nadodati!” (Matej 6,31-33)


Æivo vjersko iskustvoKako je æivo vjersko iskustvo

jednostavno, a opet duboko! Kako je

jasno odreeno, a opet puno izazova!

Ali kako moæemo imati æivo vjersko

iskustvo? Tako πto Êemo Boæje

kraljevstvo i Njegov karakter staviti na

prvo mjesto, hraneÊi se svakog dana

Njegovom RijeËju æivota (vidi Ivan

6,53-58) i provodeÊi vrijeme u

razgovoru s Njim, u svakodnevnoj

iskrenoj osobnoj molitvi.

Kad upoznamo Boga kroz

Njegovu RijeË i molitvu, steÊi Êemo

neprolazno povjerenje u Njega,

verujuÊi da On zna πto je najbolje za

nas. Æeljet Êemo pratiti Boga kamo

god da nas povede. Imat Êemo æelju

sluæiti drugima kao πto je to Isus Ëinio,

donoseÊi nadu i izljeËenje gdje god je

to moguÊe. Uvidjet Êemo beznaËajnost

onoga πto svijet cijeni i u nama Êe se

probuditi æelja da podijelimo s

drugima nevjerojatno znanje o

otkupljenju. BuduÊi da se iskreno

brinemo za druge i njihovo vjeËno

dobro, osjetit Êemo hitnost

objavljivanja posebne poruke trojice

anela cijelom svijetu, zabiljeæene u

Otkrivenju 14. PoËevπi od “neprolazne

Radosne vijesti”, te vijesti ukazuju na

oboæavanje “Stvoritelja neba i zemlje,

mora i izvora voda!” (Otkrivenje

14,6.7)

“Ali kako Êe zazivati onoga u

koga nisu vjerovali? Kako li Êe

vjerovati u onoga za koga nisu Ëuli?”

— ako im nitko ne govori o Njemu

(Rimljanima 10,14). Jedan od

najuzbudljivijih i iznimno

nadahnjujuÊih dijelova obnovljenog,

æivog krπÊanskog æivota jest prednost

da drugima govorimo o Isusu — kroz

rijeËi i djela.

Tijekom ovog molitvenog tjedna

æelim nas sve zajedno potaknuti da

posvetimo vrijeme prouËavanju

Njegove RijeËi, duboko istraæujuÊi

poruku koju ima za nas toga dana, i

da posvetimo vrijeme molitvi, traæeÊi

od Boga blagoslove koje nam On

Ëezne dati — blagoslove o kojima je

davno govorio na Gori blaæenstva

pokraj Galilejskog jezera, blagoslove

koje primamo æiveÊi æivotom poput

Njegovog, koji nam ukazuju na æivot

vjeËnih blagoslova prigodom drugog

Kristovog dolaska.

Drage sestre i braÊo,Pred nama je tjedan blagoslova, u kojem Êemo se

uz svakodnevna Ëitanja te zajedniËke i osobne molitve

joπ viπe pribliæiti Bogu i jedan drugome. Molitvena πtiva

nas upuÊuju na to da smo svi jedna duhovna obitelj,

Boæja obitelj uËenika koji su poπli za Isusom. Po

Boæjem naumu obitelj je trebala biti zajednica za

izlijevanje Njegovih blagoslova na svakog pojedinca i

cijelo druπtvo. U svojim odnosima, aktivnostima i

utjecaju obitelj je trebala pokazivati Krista. Ovo je i

nadalje æivotni izazov za svaku obitelj, a za Crkvu kao

Boæju obitelj to je izazov nad izazovima.

Tijekom molitvenoga tjedna razmiπljajmo o svojem

odnosu prema Boæjoj crkvi, svojemu mjestu unutar

crkvene obitelji i svojemu doprinosu crkvenom

zajedniπtvu. Otkrijmo Ëime bismo sve mogli pridonijeti

da naπe obitelji i crkve budu mjesta u kojima Êe se

jasno vidjeti da u naπem æivotu u svemu slijedimo

Krista.

Na kraju molitvenog tjedna prisjetimo se svih

lijepih iskustava u crkvenoj zajednici, svih osobnih

iskustava i usliπanih molitava, kao i osobito snaænih

doæivljaja u kojima smo osjetili Boæje djelovanje i zbog

DAR MOLITVENOG TJEDNA

kojih se æelimo zahvaliti Bogu. Siguran sam da smo

zahvalni Bogu za obiËne, male, jednostavne,

svakodnevne doæivljaje Njegovog djelovanja po kojima

znamo da je On prisutan u naπemu æivotu i da nas

vodi.

Dar molitvenog tjedna je poseban dar kojim æelimo

izraziti zahvalnost Bogu; dar za koji smo dobili poziv

iznutra, a sve kao rezultat naπih molitava. Ovim darom

slavimo Boga jer smo u molitvenom tjednu doæivjeli

prisnije zajedniπtvo s Njim.

Pozivam vas, drage sestre i braÊo, da rubrika “Dar

molitvenog tjedna” u vaπim listiÊima za darovanja ne

ostane prazna, nego da je popunite prema dubini

molitvenog iskustva ovoga tjedna. Neka nas dobri Bog

sve blagoslovi prema dubini Njegove milosti!

Nebojπa MilovanoviÊ

blagajnik JUK-a

Za razmiπljanje irazgovor1. Kakvog Mesiju su Æidovi

oËekivali i kako se njihova

oËekivanja razlikuju od naπih dok

oËekujemo Njegov drugi dolazak?

2. Kako moæemo u svojem srcu

imati “nebesko kraljevstvo”?

3. Na koji naËin je Isus æelio

promijeniti æidovski narod, a

kako æeli promijeniti nas danas?

4. ©to je temelj Boæjeg zakona i

kako moæemo graditi na njemu?

5. ©to znaËi doæivjeti buenje u

krπÊanskom æivotu, i kako to

moæemo postiÊi?

Ted N. C. Wilson


koji su svi mogli vidjeti kao plod

Boæje divne milosti. Kako se to

dogaa? Pavlovo objaπnjenje je

jednostavno: “Ljubav Kristova potpuno

nama ovladava.” (2. KorinÊanima 5,14)

RijeË prevedena kao “ovladava” moæe

znaËiti “zatvoriti, okruæiti, upravljati,

stegnuti”. Pavao objaπnjava da nas

Isusova ljubav dræi u snaænom stisku.

Ali to dræanje nije statiËno. Ono je

dinamiËno i snaæno.

Poput zastraπujuÊegsplavarenja

Zamislite kako je zastraπujuÊe

splavariti u razbjeπnjelim brzacima

rijeke Colorado. Pobjeπnjela pjenuπava

snaga nosi vas izmeu strmih

stjenovitih litica. Ne moæete plivati

uzvodno i ne moæete se uhvatiti za

litice i popeti se uz njih. Rijeka vas

nosi u toËno odreenom smjeru, nema

stajanja, okretanja ili izlaska. Tu ste do

samog kraja, izbezumljeni od straha,

ali nevjerojatno uzbueni.

Zamislite Kristovu ljubav koja vas

okruæuje poput stijena koje se uzdiæu

sa svih strana; ne moæete skrenuti

desno niti lijevo. Zamislite Njegovu

ljubav koja vas nosi naprijed kao silna

uzburkana voda u rijeci; ne moæete

ostati na istom mjestu. To je ljubav

koja proæima vaπ æivot — sve πto jeste

i πto imate. To je ljubav koja korjenito

mijenja sve vrijedosti u vaπem æivotu i

vodi vas jednim moralnim naËelom.

Usmjereni ste na jedno. Imate jednu

æelju, jedno glediπte, jedan izvor misli

i djela: Isus Krst! On je izvor ljubavi

koju drugi mogu jasno gledati zbog

onoga πto ste postali — Isus u nama

pokazuje se kroz nas. (2. KorinÊanima

5,15.17; usporedi s Filipljanima 2,21;

3,7-14).

Ono πto je usmjerilo Pavla — dok

se joπ niπta nije naziralo na vidokrugu

njegovog æivota — bila je Kristova

ljubav. “Za me je uistinu æivot Krist”,

govori on vjernicima u Filipi

(Filipljanima 1,21). Za njega je Isus bio

ono πto je za magnetnu iglu sjever.

Isus je neprestano preusmjeravao

njegov moralni i duhovni kompas pri

svakom okretu.

Izvan sebe — za IsusaJeste li ikada pratili labradorskog

retrivera do ruba jezera sa πtapom u

ruci? Kako se pribliæavate jezeru, on

poËinje poskakivati i dahtati. Ako

zamahnete πtapom u krug iznad glave,

i on Êe kruæiti oko vaπih nogu,

poskakujuÊi i lajuÊi. On je izvan sebe

— usmjeren, nestrpljiv, spreman

pojuriti. Nitko ne treba uËiti labradora

da aportira ili donese takav baËeni

Larry Lichtenwalter

Kad je prvi puta vidio

kompas, Albert Einstein

je imao pet godina. Igla

kompasa ga je oËarala.

Kako god da je okretao i

prevrtao tu napravu, pokuπavajuÊi je

prevariti da pokaæe neki novi smjer,

igla kompasa se uvijek okretala prema

sjeveru. To je pravo Ëudo, mislio je

on.

Einstein je volio priËati o

trenutku kad je prvi put naslutio da se

“neπto duboko skriveno” nalazi iza

stvari. Radoznali djeËak nastavio je

prouËavati te skrivene sile i postao

veliki fiziËar koji je dokazao ono πto je

bilo teπko objasniti i ustvrdio ono πto

se nije moglo vidjeti — tajanstvenu

vezu izmeu energije i tvari, onoga πto

se ne vidi a πto odreuje ono πto se

vidi.

»udo u Pavlovom æivotuÆivot s Isusom zapravo je bilo

Ëudo u Pavlovom æivotu. Ono πto se

nije moglo vidjeti djelovalo je na

najskriveniji dio njegovog æivota, gdje

se raaju misli, grade vrijednosti i

donose odluke. Ono πto se nije moglo

vidjeti, djelovalo je na njegov

unutraπnji æivot i oblikovalo karakter

Nedjelja

Duboko skriveno,a ipak se moæe vidjeti

...............................................................................................................U KRISTU POSTAJEMO NOVA OSOBA IZNUTRA I IZVANA


πtap. To mu je u krvi. On je lud za

trËanjem i donoπenjem πtapa ili sliËnog

predmeta. Onog trenutka kad bacite

πtap, i prije nego πto ga vidi u zraku,

on kreÊe za njim.

“Ako smo bili izvan sebe”, kaæe

Pavao, “to je radi Boga.” (2.

KorinÊanima 5,13) Drugim rijeËima,

mi smo ispunjeni, oduπevljeni,

zaokupljeni, izvan sebe, pa Ëak i

radikalni — za Krista. Kao u sluËaju

snaænog instinkta retrivera, noπeni smo

snaænom vizijom i æarom.

PromatrajuÊi Pavlov æivot,

uviamo da neπto silno — neπto πto se

ne vidi — djeluje na ono πto se vidi:

naporan rad, zatvorsku kaznu, batine,

biËevanje i kamenovanje, beskrajne

kilometre na praπnjavim putovima i

uzburkanim morima, umor, bol i noÊi

bez sna, glad, hladnoÊu, izlaganje

opasnosti, dan i noÊ na olupini broda.

Ono πto se vidi jest njegov moralni i

duhovni izbor, njegov æivot i naËin

æivota, njegova vjera i vjernost (2.

KorinÊanima 6,3-10; 11,22-33;

Filipljanima 3,7-10).

Ti trenuci iz njegovog æivota

pruæaju nam sliku koja pomaæe da

razumijemo da ga Kristova ljubav

nagoni da viπe ne æivi sebi. Vijest

Evanelja, vaænost Boæjeg djela za

izgubljene, Boæji narod, Boæja Ëast —

to je Pavlu bilo vaænije od svega, Ëak i

od njega samog: UËinit Êu sve za

Isusa. Bez ikakve nagrade. Bez

ograniËenja. Bez uvjeta. Bez obzira

na cijenu.

Vrijedna umiranjaKako Kristova ljubav dopire u

neËiji unutraπnji, osobni svijet misli,

osjeÊaja, vrijednosti i volje? Kako

postaje takva upravljaËka snaga koja

moæe oblikovati Ëovjekov unutraπnji

æivot i mijenjati njegov vanjski

svakodnevni æivot?

Pavlova usmjerenost prema

unutraπnjosti izravno ukazuje na srce

koje se teæi Ëvrsto uhvatiti za

nevidljivu stvarnost Kristove smrti:

“Jedan je umro mjesto sviju, dakle, oni

su svi umrli. A on je umro mjesto

sviju, da æîvî ne æive viπe za same

sebe, nego za onoga koji je umro i

uskrsnuo za njih.” (2. KorinÊanima

5,14.15)

Pavao ovdje govori o Kristovoj

smrti koju je On podnio umjesto nas i

o njezinom znaËenju za naπ æivot:

BuduÊi da je Krist umro, mi umiremo!

Mi umiremo svojem “ja”. Umiremo

sebiËnom æivljenju. Umiremo strastima

i poæudama koje nas obuzimaju.

Umiremo vrijednostima ovoga svijeta i

njegovim takozvanim dragocjenostima.

Umiremo udobnosti svakodnevnog

æivota.

Tada Kristova ljubav doslovno

postaje ljubav za koju vrijedi umrijeti.

“S Kristom sam razapet na kriæ”,

uzvikuje Pavao, “æivim — ali ne viπe ja,

nego Krist æivi u meni.” (GalaÊanima

2,19.20)

Ta nevidljiva stvarnost silno

poruËuje: “Dakle, ako je tko u Kristu,

on je novi stvor; staro je nestalo, novo

Isus æeli djelovati

u samoj bîti naπeg

biÊa i postati izvor

nevjerojatnih misli i

djela za nas.

je, evo, nastalo.” (2. KorinÊanima

5,17) Postajemo nova tvar, nova osoba

iznutra i izvana. Vrijednosti u æivotu se

mijenjaju. Gubimo zanimanje za ono

πto smo nekada cijenili; nove

vrijednosti su iznenaujuÊe dobrodoπle

u naπem æivotu. Promjena je

nevjerojatna i neshvatljiva, ali ipak u

potpunosti stvarna.

Nevidljivo se spaja s vidljivim u

najskrivenijem dijelu naπega æivota

gdje se raaju misli, oblikuju stavovi,

urezuju vrijednosti, donose odluke. Mi

bivamo promijenjeni obnavljanjem

svog unutraπnjeg biÊa pod utjecajem

milosti i sile Svetoga Duha (Titu 3,3-7;

Ivan 3,5-8, 1. Ivanova 3,9). Isus

zaokuplja naπu pozornost. Sada æivimo

da bismo Ga proslavili. Njegova slava

nam je najvaænija. Njegovo djelo je na

prvom mjestu.

Turist koji je posjetio misionarsku

stanicu u kojoj je medicinska sestra

njegovala teπkog bolesnika od gube

ustuknuo je od uæasa i promrmljao:

“Ne bih to radio niti za milijun

dolara!” SmijeπeÊi se, sestra mu je

odgovorila: “Ne bih ni ja! Ali za Isusa

bih to radila bez ikakve nagrade!”

©to bi ti uËinio za Isusa, ne

oËekujuÊi zauzvrat niπta? Neπto? Sve?

Postoji li granica? Postoje li uvjeti?

Zaπto bi ikada uËinio neπto za Isusa?

I u naπem æivotu se moæe

dogoditi Ëudo. Bez obzira jesmo na

poslu, ili se rekreiramo, jesmo li u

sluæbi ili se odmaramo, Isus æeli

djelovati u samoj bîti naπeg biÊa i

postati izvor nevjerojatnih misli i djela

za nas. To Êe moæda nadilaziti moÊ

naπeg razumijevanja. Ali, izloæeni

utjecaju Njegove ljubavi, moæemo

provesti ostatak æivota teæeÊi da je sve

viπe razumijemo.

Larrry Lichtenwalter je viπe od

dva desetljeÊa bio pastor KrπÊanske

adventistiËke crkve u Berrien

Springsu, u Michiganu. Stekao je

doktorat s podruËja etike i predaje

na Teoloπkom fakultetu SveuËiliπta

Andrews. Sa suprugom Kathie ima

pet sinova i dvije snahe. Nedavno su

Lichtenwalterovi prihvatili poziv da

sluæe na SveuËiliπtu Middle East u

Libanonu, gdje Êe Larry voditi

Teoloπki fakultet i Institut islamskih i

arapskih studija.

Za razmiπljanje irazgovor1. Kako to da podËinjavanje —

Ëak i iz ljubavi — moæe biti

dobro?

2. ©to Pavao navodi kao razlog

za æivot, i zaπto?

3. ©to mi je danas potrebno kako

bih doæivio Pavlovo “Ëudesno”

iskustvo?


...............................................................................................................

Zamislite jednostavan oblik

kriæa. Tlocrt katedrale,

πtitnik kod drπka na maËu,

rep aviona, molekula

laminin proteina,

nadgrobni spomenik, nauπnice, Ëak i

znak πvicarskog vojnog sata. Predmeti

koji se javljaju u obliku kriæa su

“kriæoliki”.

Sada zamislite “kriæoliki” um. Tu

nije rijeË o ljudskom mozgu koji ima

oblik kriæa, veÊ o umu koji je

duhovno i moralno oblikovan

znaËenjem kriæa: samopoærtvovnim i

nesebiËnim stavom kojim je Isus

predao sebe za druge postavπi sluga i

ponizivπi sebe “do smrti, i to do smrti

na kriæu” (Filipljanima 2,8).

Æivot oblikovan kriæemZamislite da æivimo “kriæolikim”

æivotom, u kojem biramo put ljubavi,

pomirbe i mira, u kojem nesebiËno

izlijevamo sebe za dobro drugih.

Zamislite “kriæoliki” odnos s drugima:

imamo iste misli, volimo jedni druge,

radimo zajedno s istim namjerama i

ciljevima, u poniznosti i zajedniËkom

potËinjavanju, stavljajuÊi druge na

prvo mjesto, æeleÊi im dobro viπe

nego samima sebi. Zamislite da smo

sliËni Isusu!

“Teæite meu sobom za onim za

Ëim treba da teæite u Kristu Isusu!”

(Filipljanima 2,5)

Pred Kristovim “kriæolikim”

umom i pozivom da slijedimo Njegov

primjer osjeÊamo strahopoπtovanje.

Kristov kriæoliki um je jedna od prvih

znaËajnih promjena koje pravo

buenje donosi u srce. Velika

promjena u naπem odnosu prema

Kristu praÊena je promjenom naπeg

odnosa prema drugima. Kristov um

upravlja naπim mislima, djelima i

ponaπanjem prema bliænjima.

Kriæolikost je snaæno nevidljivo

djelovanje iza svega vidljivog u naπem

odnosu s drugima.

Duh sebiËnosti i suparniπtva krËi

sebi put u naπem svakodnevnom

æivotu. Natjecateljski duh, zavist,

neslaganje, otuenost, neprijateljstvo i

nasilje svake vrste Ëine ljudsku

stvarnost. Sukob bilo koje vrste je dio

naπeg æivota — u naπem braku, na

radnom mjestu, u crkvi, u odnosu s

braÊom ili sestrama, u svijetu. Mi smo

u sukobu jedni s drugima i s Bogom,

doæivljavajuÊi tako veliku borbu u

vlastitom srcu. Stanje je takvo zbog

samougaajuÊeg, natjecateljskog stanja

uma koji je odluËan u namjeri da

slijedi vlastitu volju i ide vlastitim

putom. UËinit Êemo kako æelimo,

makar izgubili mir, suradnju i ljubav.

Æivot nas uËi da se to moæe dogoditi

svakome, bilo gdje i bilo kada. Sukobi

volje, moÊi, nadzora i misli su

neizbjeæni. Nijedno mjesto nije

poπteeno, nitko nije iznimka. Ali

Kristov kriæoliki um moæe razbiti taj

zaËarani krug u naπem æivotu.

Kristov umU Poslanici Filipljanima, u drugom

poglavlju, Pavao razvija “glavnu priËu”

o Isusovom umu u odnosu na Boga i

izgubljena ljudska biÊa. To je snaæan

prikaz: Iako je bio Bog, Isus se nije

dræao svojih prava ili ih upotrebljavao

u svoju korist, veÊ je dao cijelog sebe,

ponizio se i bio razapet na kriæu

(Filipljanima 2,6-8).

Kristov kriæoliki um potjeËe iz

same vjeËnosti — prije stvaranja naπeg

svijeta, prije nego πto su se duh

sebiËnosti, suparniπtva i sukoba

pojavili na Nebu i raπirili naπim

svijetom. On je bio Janje prineseno na

ærtvu “od postanka svijeta” (Otkrivenje

13,8). Isus je æivio i umro po volji i

skladu s karakterom svojega Oca: “Tko

je vidio mene, vidio je i Oca.” (Ivan

14,9) “Kada biste mene poznavali,

poznavali biste i Oca mog.” (Ivan

14,7) Sinovljev Ëin na kriæu bio je Ëin

Ponedjeljak

Kriæoliki um©TO JE U POZADINI NA©EG ODNOSA S DRUGIMA?


“obiteljske sliËnosti”, usklaenosti s

Bogom. Bog je Kristolik, i kriæolikost

je osobina Boæjeg karaktera. Otac, Sin

i kriæ su povezani. Jedan od naËina na

koji moæemo spoznati Boga jest

upravo kroz Kristov kriæ.

Ta “glavna priËa” javlja se u

povodu suparniπtva meu krπÊanima iz

Filipe. Njihova sebiËnost i okrenutost

sebi prikazana je u suprotnosti s

Kristovom samopoætvovnosti i

nesebiËnosti. Jedinstvo tijela bilo je

naruπeno. Samo stavovi i djela koji

odraæavaju Kristov um mogli su

povratiti mir u tim napetim odnosima.

Zato je uslijedio poziv: “Budite sloæni,

imajte istu ljubav, isto srce i jednu te

istu misao! Ne Ëinite niπta iz

sebiËnosti ili taπte slave, nego u

poniznosti smatrajte jedan drugoga

veÊim od sebe! Ne gledajte pojedini

samo na svoju vlastitu korist nego i na

korist drugih. Teæite meu sobom za

onim za Ëim treba da teæite u Kristu

Isusu!” (Filipljanima 2,2-5)

Pavao je dobro znao o Ëemu

govori. Njegov susret s Isusom na

putu za Damask bio je iznenaenje.

Bilo je to iskustvo potpune milosti,

koje je dovelo do obraÊenja — velike i

potpune promjene u dubini njegovog

srca. On je dotad bio samovoljan,

ponosan i sebiËan; drzak, nasilan,

nepopustljiv, zastraπujuÊ, bezduπan,

koji ne praπta, sklon kaænjavanju i

naprasit (vidi 1. Timoteju 1,13; Djela

8,3; 22,4.5). On je tutnjao æivotom

neduænih ljudi, ostavljajuÊi za sobom

tragove uniπtenja, tuge i smrti.

Sila kriæaA onda je sreo Isusa koji nije

koristio svoja prava, koji je predao

sebe, ponizio se, bio razapet na kriæu

za njega — ponosnog, samoæivog,

sebiËnog i nasilnog progonitelja. Pavao

je bio uzdrman do same sræi i postao

je ispunjen vizijom Kristovog uma.

Æelio je da njegov osobni æivot i

sluæba odgovaraju “priËi o kriæu”: “Mi

uvijek i svuda na svom tijelu nosimo

smrtne patnje Isusove, da se na naπem

tijelu oËituje i æivot Isusov. Mi se

uvijek, dok smo æivi, predajemo smrti

zbog Isusa, da se i æivot Isusov oËituje

na naπem smrtnom tijelu. I tako: smrt

oËituje svoju silu u nama, a æivot

svoju u vama.” (2. KorinÊanima 4,10-

12) On je u æivom iskustvu prikazao

priËu o kriæu.

Biti kao IsusCharles i njegova supruga bili su

u stalnom sukobu. Na njezine rijeËi i

ponaπanje on je odgovarao sa sve viπe

mrænje. Bijes i gorËina ispunili su

njegovo srce. Ljubav je iπËezla. Onda

je Bog progovorio duboko u njegovom

srcu: “Charles, da je moj Sin oæenjem

tvojom suprugom, ne bi postojalo

niπta πto bi ona mogla uËiniti zbog

Ëega bi je On manje volio. Ne bi

postojalo niπta πto bi Ga sprijeËilo da

joj oprosti, da joj pomogne i da je

stavi ispred sebe. Charles, da je moj

Sin oæenjen tvojom suprugom, ne bi

postojalo niπta πto bi ona mogla

uËiniti, a da na njezine rijeËi i

ponaπanje odgovara sa sve viπe mrænje

i povrijeenosti. Niπta. Da je moj Sin

oæenjen tvojom suprugom, On bi

predao svoj æivot za nju, kao πto je

veÊ uËinio na Golgoti.”

Zamislite utjecaj kriæolikog uma

na naπ æivot. Kakve bi promjene to

donijelo u naπim odnosima? Naπa srca

su vaæna bojna polja u velikoj borbi.

Koji Êemo put izabrati? HoÊemo li

dopustiti da Krist upravlja naπim

mislima i naπim ponaπanjem prema

drugima? HoÊemo li izabrati put na

kojem nema suparniπtva? Jesmo li

spremni zanemariti svoju volju i svoj

put zbog drugih — zbog Isusa?

Kristoliki um ne moæemo dostiÊi

vlastitim naporima. Samo Kristov Duh

moæe osnaæiti naπe srce i usmjeriti ga

prema ljubavi, miru, strpljenju,

samosvladavanju i nesebiËnosti (vidi

GalaÊanima 5,16-18.22-24). Kao u

iskustvu apostola Pavla, ta promjena

poËinje kad nas zaokupi “priËa o

kriæu” i Kristovom kriæolikom umu.

Isusova smrt pruæa vjerodostojnu sliku

prave naravi suparniπtva i jedini naËin

na koji se moæemo suoËiti s njim.

Silom Svetoga Duha æivite kriæolikim

æivotom.

Za razmiπljanje irazgovor1. ©to je prava narav suparniπtva?

2. ©to znaËi imati “kriæoliki um”?

3. Na koje stvarne naËine mogu

suraivati sa Svetim Duhom na

izgradnji “Kristovog uma”?

Biti duhovan znaËi

razumjeti priËu o kriæu

tako da ona preobrazi

Ëitav naπ æivot na

Kristovu sliku.

Mi se kao krπÊani trebamo

preobraziti u Kristovu sliku — niπta ne

trebamo raditi iz sebiËnih pobuda ili

zbog suparniπtva s drugima.

Kriæolikost je stalno umiranje u Kristu

koje od nas stvara kristolike i kriæolike

osobe. Biti duhovan znaËi razumjeti

priËu o kriæu tako da ona preobrazi

Ëitav naπ æivot u Kristovu sliku — u

æivot ispunjen samopoærtvovnom

ljubavlju, u kojem se sila pokazuje u

naπoj slabosti; u kojem biramo mir,

pomirbu, jedinstvo i ljubav.


On nije obiËan igraË πaha

koji gleda u πahovsku

ploËu razmiπljajuÊi o

svom sljedeÊem potezu.

Kao i na svim izloæbama

pravih ljudskih tijela, njegova koæa je

potpuno uklonjena, tako da se vide

miπiÊi, tetive i ligamenti. S lea su mu

uklonjeni miπiÊi, sve do æivaca lene

moædine, a dio lubanje je uklonjen

kako bi se vidio mozak. S prednje

strane mu mozak viri iznad Ëela. Sa

zadnje strane moæete uoËiti lenu

moædinu koja se spuπta od donjeg

dijela mozga do prvog lumbalnog

prπljena, zatim se grana u æivce koji se

pruæaju kroz noge do stopala. Moæete

vidjeti vanjsku ovojnicu mozga,

arteriju kraljeænice i ganglije dorzalnog

korijena kako se granaju u druge

dijelove tijela. ©to postaje oËito?

Mozak je tijesno povezan sa svakim

dijelom tijela. Za igranje πaha je

potreban mozak. Ali i za bilo koju

drugu radnju.

Ovaj beæivotni πahist naglaπava

neizbjeænu istinu da su ljudska biÊa

mnogo viπe od samog tijela i mozga. U

fizioloπkom smislu mozak je srediπnji

za ljudsko postojanje i identitet. Teπko

je zamisliti da oko 1.350 grama teæak

ljudski mozak — sto milijardi neurona

koji upravljaju sa 70.000 misli,

reguliraju 103.000 otkucaja srca,

23.000 udaha i rad viπe od 600 miπiÊa

svakoga dana — takoer igra glavnu

ulogu u odreivanju naravi i

vrijednosti naπeg æivota. Unutar svakog

mozga nalazi se skriveni svijet misli,

koje ova izloæba ne moæe prikazati;

svijet samosvjesnosti, uma, razbora,

maπte, osjeÊaja, vrijednosti, teænji,

moralnog rasuivanja, duhovnosti,

uvjerenja, volje, osobnosti i karaktera.

Biblijsko glediπteSveto pismo ukljuËuje ovaj

skriveni svijet uma u svoju sliku o

obnovljenom æivotu: “Nemojte se

prilagoavati ovomu svijetu! Naprotiv,

preobliËavajte se obnovom svoga uma

da mognete uoËavati πto je volja Boæja:

πto je dobro, ugodno i savrπeno!”

(Rimljanima 12,2; vidi i Efeæanima

4,23) Obnovljeni um unosi u æivot

promjenu, usprkos neprestanom

pritisku naπeg suvremenog svijeta.

U Poslanici Rimljanima Pavao

spominje silaznu putanju

humanistiËkog razmiπljanja koje vodi

moralnom raspadu i odbacivanju Boga

(Rimljanima 1,18-32). Ipak, postoji

obeÊanje da taj moralni pad moæe biti

sprijeËen ako svoje misli njegujemo u

skladu s onim πto je ugodno Bogu: πto

je dobro, prihvatljivo, moralno/

duhovno i savrπeno (grËki telos, zrelo).

Na taj naËin moralni i duhovni savjeti

odreuju naπu bitku sa Sotonom:

“HoÊu da budete mudri s obzirom na

dobro, a bezazleni s obzirom na zlo.”

(Rimljanima 16,19) To je naËelo

moralne neiskvarenosti. Ne postoji

jasnija misao o upravljanju vlastitim

umom. Kad uvidimo kako se buenje i

promijenjen æivot prepliÊu u naπem

srcu, naπ unutraπnji æivot misli postaje

srediπte zanimanja.

Bolje od AppleaRetina display je naziv koji

korporacija Apple koristi za displej od

tekuÊeg kristala, za koji Apple tvrdi da

ima veliku gustinu piksela i da ljudsko

oko na uobiËajenoj udaljenosti ne

moæe primijetiti razlaganje na piksele.

Naziv se koristi za nekoliko Apple

proizvoda, i svaki je dizajniran za

optimalno vizualno iskustvo. Ali ni

najkvalitetniji displej se ne moæe

usporediti sa sposobnostima ljudskog

uma — da vidi, Ëuje, zamiπlja, osjeÊa ili

prikazuje stvarnost kroz svijest. Naπ

um biljeæi i Ëuva milijarde i milijarde

sjeÊanja: πapat od prije trideset godina;

mrænju gajenu od djetinjstva;

zadovoljstvo koje nikad niste doæivjeli,

ali ste ga Ëesto zamiπljali; toËan

pritisak prsta na æici, miris vrta, sliku

vlati trave, sve proËitane knjige i

Utorak

O Ëemurazmiπljam?

...............................................................................................................MORALNA OSJETLJIVOST I DUHOVNI UTJECAJ


gledane filmove, sve poruke viene na

oglasnoj ploËi, pjesme s radija,

otpjevane himne, izgovorene molitve.

Sve je tu. Naπ um je æiva knjiænica.

Sve ono πto smo unijeli u svoj um

Ëini nas ljudima kakvi smo danas i

kakvi Êemo biti sutra. Mi ne

razumijemo u potpunosti kako se ta

velika æiva knjiænica pretvara u

svakodnevno ponaπanje, ali znamo da

kako godine prolaze, sve viπe

postajemo “zatvorenici vlastite

knjiænice”. Kad se jednom slike,

iskustva i ideje nau u arhivu naπega

uma, ne postoji tipka koju moæemo

pritisnuti i sve izbrisati.

Boæanski um koji oblikujePavlovo upozorenje nije bez

razloga tako slikovito: “Nemojte se

prilagoavati ovomu svijetu! Naprotiv,

preobliËavajte se obnovom svoga uma

da mognete uoËavati πto je volja Boæja:

πto je dobro, ugodno i savrπeno!”

(Rimljanima 12,2) On nas podsjeÊa na

silu s velikom moÊi utjecaja koja

oblikuje i prijeti naπem razmiπljanju,

karakteru i ponaπanju. On pritom misli

na silu druπtvenih skupina,

kulturoloπkih normi, ustanova, opÊeg

pogleda na svijet, medija, zabave,

glazbe, knjiga, mode, sporta i tradicije

kao na silu koja oblikuje pojedinca.

Kad Pavao stavlja obnovu uma u

opreku s pritiskom suvremenog doba,

on nas poziva da svoj um posvetimo

Bogu, a ne svijetu.

Kad upoznamo Isusa Krista i

predamo Mu svoj æivot, naπ um

prihvaÊa nov naËin razmiπljanja i novu

sposobnost brisanja starog naËina

razmiπljanja. Postajemo novi ljudi s

novim æeljama i vrijednostima (2.

KorinÊanima 5,17). Duh naπega uma je

obnovljen (Efeæanima 4,23; Rimljanima

12,2; 1. KorinÊanima 2,12-14;

Efeæanima 1,18.19). Kad se izlaæemo

utjecaju Svetog pisma, poveÊava se

naπa sposobnost hvatanja u koπtac s

moralnim pitanjima (Hebrejima 5,14).

Krist postaje srediπte naπe

usmjerenosti (Filipljanima 1,21).

Njegova kriæolikost postaje naπa

(Filipljanima 2,1-8; 1. KorinÊanima

2,16). Kao πto je Isus njegovao

moralnu ËistoÊu, ispunjavajuÊi svoj um

Svetim pismom, uvijek traæeÊi ono πto

je Ëisto, po volji Njegovom Ocu i πto

Êe pruæiti ohrabrenje drugima (Luka

2,40), tako trebamo Ëiniti i mi.

Vjeæbanje umaMi moramo vjeæbati nove

sposobnosti uma, utvrujuÊi ga na

duhovnim, a ne na tjelesnim stvarima

(Rimljanima 8,5-8). Moramo dopustiti

da nebeske stvarnosti ispune naπe

misli, a ne da razmiπljamo samo o

ovozemaljskom (Koloπanima 3,2).

GledajuÊi u Isusa postajat Êemo sliËniji

Njemu u svojim razmiπljanjima (2.

KorinÊanima 3,18; Hebrejima 12,1-3).

Jednostavno reËeno, ima mnogo

toga πto ne treba Ëuti, vidjeti,

proËitati, iskusiti, reÊi, posjetiti,

zamisliti, znati. Svoje “misli moramo

πto biramo da vidimo ili iskusimo, i

onoga πto nam æivot donosi. Nemojmo

biti povodljivi. “PreobliËavajte se

obnovom svoga uma.” (Rimljanima

12,2) U vrijeme kad su sve misli

uvijek bile samo zle, Henok se po

navici povlaËio da osvjeæi svoj um u

Boæjoj svetoj prisutnosti.

“Stigavπi u Egipat, Josip je prodan

Potifaru, zapovjedniku faraonove

tjelesne straæe, u Ëijoj je sluæbi ostao

deset godina. Tu je bio izloæen

naroËitim kuπnjama. On se nalazio u

srediπtu idolopoklonstva. Laæna su

bogosluæja bila praÊena kraljevskom

raskoπi, bogatstvom i kulturom

najciviliziranijeg naroda koji je tada

postojao. Ipak, Josip je oËuvao svoju

jednostavnost i povjerenje u Boga.

Posvuda oko njega bili su prizori i

zvuci poroka, ali on kao da niπta nije

Ëuo ni vidio. On nije mislima

dopuπtao da poËivaju na zabranjenim

predmetima.” (Ellen G. White,

Patrijarsi i proroci, str. 172) BuduÊi

da su i Henok i Josip upravljali svoj

um prema Bogu, njihova moralna

osjetljivost i duhovni utjecaj su rasli.

Postoji jedna popularna pjesma o

mladiÊu koji stalno upada u nevolje.

“Znam πto sam osjeÊao”, kaæe on, “ali

o Ëemu li sam razmiπljao?”

Kad razmatramo svoj æivot misli,

Isus nas poziva da se upitamo: “O

Ëemu razmiπljam?”

Za razmiπljanje irazgovor1. Kojim slikama i mislima

ispunjavamo um svakoga dana?

2. Bavimo li se onim πto je

dobro i Ëisto, ili onim πto je zlo

i pokvareno?

3. ©to moæemo Ëiniti kako bismo

dobro upravljali svojim umom?

nadzirati, ograniËiti, ne dopustiti im da

se πire i bave onim πto Êe oslabiti i

uprljati duπu”. (Ellen G. White, Sons

and Daughters of God, str. 107) To

moæemo uËiniti tako πto Êemo svoje

misli usmjeriti na Isusa Krista

(Rimljanima 8,5-8) i πto Êemo biti

obnovljeni stalnim izlaganjem

razmiπljanju i Boæjoj volji koju

pronalazimo u Svetom pismu

(Rimljanima 12,2; Psalam 1,2; 119,9-

16.99).

Upravljanje umomBuduÊi da ne moæemo pobjeÊi od

sveprisutne popularne kulture, pozvani

smo da briæljivo upravljamo svojim

umom. Postoji razlika izmeu onoga

Jednostavno reËeno,

ima mnogo toga πto

ne treba Ëuti, vidjeti,

proËitati, iskusiti, reÊi,

posjetiti, zamisliti,

znati.


Ugradu Long Beachu u

Kaliforniji neki se Ëovjek

zaustavio ispred restorana

da kupi peËenu piletinu

za sebe i mladu æenu

koja je bila pored njega. ProdavaË mu

je pogreπkom pruæio kutiju s oznakom

restorana, koju je koristio kao

kamuflaæu da novac odnese u banku.

»ovjek je uzeo kutiju i njih dvoje

su automobilom nastavili put. Kad su

se zaustavili u parku da uæivaju u

kupljenoj piletini, pronaπli su skoro

3.000 dolara. ©to da rade? Uvidjevπi da

je doπlo do zabune, Ëovjek se vratio u

restoran i vratio prodavaËu kutiju.

ProdavaË je bio oduπevljen:

“Vi ste najpoπteniji Ëovjek u

gradu! Pozvat Êu novinare da napiπu

priËu o vama i slikaju vas.”

“O, ne, nemojte to Ëiniti?” molio

je Ëovjek.

“Zaπto?”

“Pa, vidite, ja sam oæenjen, a æena

koja je sa mnom nije moja supruga?”

Poπten, a ipak nepoπten?

Istinoljubiv? Ne, nimalo: integritet ne

moæe biti djelimiËan. To je unutraπnja

postojanost, neπto suprotno

licemjerstvu. Integritet se definira kao

stanje u kojem je osoba potpuna,

jedinstvena, bez podjela, iskrena. Ta

rijeË u engleskom jeziku dolazi iz

svijeta matematike — integer je cijeli

broj (1, 2, 3 i sliËno), a ne razlomak

(koji je samo dio cjeline). Na podruËju

etike integritet se smatra

istinoljubivoπÊu ili postojanoπÊu neËijih

misli, djela i rijeËi. To znaËi da

budemo ono πto tvrdimo da jesmo. Da

Ëinimo ono πto kaæemo da Êemo

uËiniti, dakle da govorimo istinu.

Integritet odreuje tko smo —

istinoljubivi ljudi, a ne samo ljudi

istine.

Obnova utjeËe na sveSveto pismo povezuje buenje u

naπem srcu s istinoljubivoπÊu. “Te da

se iz dana u dan obnavljate duhom u

kojem mislite i da se obuËete u

novoga Ëovjeka, stvoreni na sliku

Boæju u istinskoj pravednosti i svetosti.

Zato odbacite laæ i ‘govorite istinu

svaki sa svojim bliænjim’, jer smo

udovi jedni drugih!” (Efeæanima 4,23-

25; vidi Koloπanima 3,9.10) Stjecanjem

novog identiteta u Kristu prigodom

obraÊenja, integritet stupa na glavnu

pozornicu. ObuÊi se u novog Ëovjeka

u Kristu podrazumijeva da se napusti

laæ i ljudima oko nas govori samo

istina. Govoriti istinu postaje obrazac

koji slijedimo. Mi njegujemo

istinoljubivost kao temelj meusobnog

povjerenja u svim svojim odnosima. Ta

istinoljubivost izraæava pravdu i svetost

Srijeda

Cjelina ili dio?

ÆIVJETI U PUNINI...............................................................................................................

(vidi Efeæanima 4,24). “Svetost istine”

πiri naπ moralni pogled dalje od

biblijskog nauka i teologije o Bogu

koji je svet (Otkrivenje 15,4). Prava

stvarnost jest da su istina i

istinoljubivost neπto sasvim osobno.

Istina na djelu“©to je istina?” upitao je Pilat

Isusa (Ivan 18,38). To je dobro

pitanje, moæda najdublje pitanje u

cijeloj Bibliji. Ono odzvanja naπom

kulturom i sekularnim ili

posvjetovljenim pogledom na svijet.

Ono se nalazi u bîti onoga tko smo

kao moralna biÊa. SljedeÊe pitanje

glasi. “Jesam li ja istinoljubiva osoba?”

Prije nego πto je Pilat postavio

pitanje, Isus je veÊ izjavio: “Ja sam

put, istina i æivot.” (Ivan 14,6) To je

hrabra biblijska definicija: Isus je

istina. Njegova narav i Njegov duh su

istina. U svojoj bîti, istina je Osoba. To

znaËi da je istina osobna. Ona nije

apstraktna, ona nije samo nauk. Ona

se prvo bavi pitanjem karaktera i

izraæena je djelima i rijeËima osobe.

Isusova uËenja su istinita jer govore

tko je On.

Istina nas tako dovodi u osobnu

zajednicu sa samim Izvorom æivota —

Isusom Kristom. Njegova osobnost

nam pruæa primjer, nadu, ohrabrenje i


snagu da budemo iskreni u svijetu

obmane i laæi.

Istina traæi od nas da preispitamo

svoju osobnu unutraπnju moralnu

dosljednost: “Jesam li ja istinoljubiva

osoba? Jesam li ja, kao Isus,

istinoljubiv do same sræi svojega biÊa?”

Istina meu ostatkomU Otkrivenju je opisan Boæji

narod na kraju vremena kao

besprijekoran i s neospornim

integritetom, Ëak i po cijenu æivota i

materijalnih dobara. Nijedna laæ ili

prijevara neÊe se naÊi na usnama onih

koji slijede Janje: oni su bez mane

(vidi Otkrivenje 14,5). Sefanija je

zabiljeæio: “Ostatak Izraelov. Oni neÊe

viπe Ëiniti nepravdu, neÊe viπe govoriti

laæi; u njihovim ustima neÊe se viπe

naÊi jezik prijevarni.” (Sefanija 3,13)

Kao prvenci koji su iskusili

obnavljajuÊu silu Janjetove krvi, Boæji

narod oponaπa i odsjajuje Kristovu

istinoljubivost u rijeËima i djelima —

jer On je nazvan Vjerni i Istiniti

(Otkrivenje 19,11; 3,14). Oni

razmiπljaju na taj naËin. Kristov um je

postao njihov vlastiti (Otkrivenje 7,1-

14; 14,1-5).

Razlika izmeu sila zla i Janjetovih

sljedbenika jest razlika izmeu obmane

i istine, dakle onoga πto izlazi iz

njihovih usta (Otkrivenje 12,15.16;

13,5.6; 16,13.14; 14,5). Samo Êe

istinoljubivi ljudi uÊi u Sveti Grad (vidi

Otkrivenje 21,27; 22,14.15). Istina je

moralna opredjeljenost. “Voljeti laæ”

ide dalje od “izgovarati laæi”. Sklonost

prijevari vodi k laæi. Osoba koja voli

prijevaru u srodstvu je s njom i ocem

laæi: svatko govori u skladu sa svojom

naravi (Ivan 8,44); dakle, ono πto

jesmo u samoj sræi naπega biÊa,

savrπeno odgovara naπim djelima. Naπa

posveÊenost istini ogleda se u naπim

rijeËima i djelima. Da bismo govorili i

æivjeli u skladu s istinom, mi prije toga

moramo biti istinoljubivi ljudi.

Istinoljubivost prodire dublje od nauka

ili teorijskog razumijevanja Boga i

Njegove istine u ovom zabludjelom

svijetu. Ona se tiËe svakog dijela naπeg

æivota. Vjerski i moralni aspekti su

nedjeljivi.

Istinoljubivost i buenjeZaπto Sveto pismo stalno iznova

povezuje buenje i istinoljubivost?

Zato πto je povjerenje temelj pravih

odnosa. Druπtvo zahtijeva otvorenost i

poπtenje. Meu nepoπtenim ljudima ne

postoji prava zajednica. Nepoπtenje

prema drugima nas kvari. Pozvani smo

da budemo cjeloviti kako bismo

odræali i izgradili meusobne odnose.

Integritet nam pomaæe da æivimo sa

svojom braÊom, sestrama, braËnim

drugom, kolegom ili prijateljem. Tako

moæemo pogledati u oËi nekoj osobi

bez srama i krivice. Trebamo biti

cjelovite osobe zbog meusobnih

odnosa — i zbog Boga! Istinoljubivost

nam pomaæe da pogledamo sebe u

ogledalu. Ona Êe nam omoguÊiti da

pogledamo u oËi svojem Spasitelju

(vidi Otkrivenje 1,14; 2,18; 5,6; 6,16;

19,12; 20,11).

Ne postoje iznimke ili stupnjevi u

istinoljubivosti. “Bog zahtijeva da

istinitost obiljeæava æivot Njegovog

naroda Ëak i u najveÊim opasnostima.”

(Ellen G. White, Patrijarsi i proroci,

str. 553)

Sjetite se dogaaja kad je Betsie

ten Boom rekla pripadnicima dræavne

tajne policije, Gestapou, gdje su ona i

Corrie skrivale odbjegle Æidove u

svojem domu.

Netko je iznenada pokucao na

vrata i probudio strah u svima koji su

sjedili oko stola na veËeri. Sve je bilo

uvjeæbano: svi su pomaknuli veliki stol

u stranu, podigli prostirku koja se

nalazila ispod njega, otvorili tajna vrata

u podu, zgrabili svoje tanjure, pribor i

ostalo πto bi odavalo dojam da u kuÊi

boravi mnogo ljudi, i brzo se spustili u

mrak. Kad je policija uπla, Betsie je

stajala pored stola, kao da su veËerali

samo ona, njezin otac i Corrie. Nakon

temeljitog pretraæivanja svih prostorija,

policija nikoga nije pronaπla. Glavni

zapovjednik je traæio od obitelji ten

Boom da im otkriju gdje skrivaju

Æidove.

“Znam da su ovdje. Nemojte

lagati!”

Nakon napete tiπine, Betsie je

konaËno priznala: “Oni su ispod stola.”

U tom trenutku Corrie zamalo

nije umrla od straha. Ali zapovjednik

nije ozbiljno shvatio Betsie. “Nemoj

me ismijavati! Reci gdje se nalaze?”

“Oni su ispod stola”, ponovila je

pokazujuÊi u pod. Zapovjednik se

samo nasmijao i otiπao.

Corrie je kasnije prekorila svoju

sestru: “Zaπto si im rekla da se nalaze

ispod stola? Mogli smo ih sve izgubiti.”

Ali Betsie je bila Ëvrsta. Izabrala je

istinu jer je tako odraæavala Kristov

um. Imala je povjerenja u Njega πto se

tiËe istine i posljedica, bez obzira na

sve. Ona bi uvijek rekla istinu.

Nevjerojatno, kad je Betsie rekla istinu

zapovjedniku Gestapoa, Bog je tu

istinu upotrijebio da odvrati njegove

misli. Nije niti pomislio da je njezina

tvrdnja istinita, nije joj povjerovao i

otiπao je.

Je li sigurno imati povjerenja u

Isusa kad je u pitanju istina,

istinoljubivost i govorenje istine? Kad

je Isus naπe mjerilo i identitet, imat

Êemo povjerenja. Integritet u dubini

naπeg srca uvijek Êe odraæavati naπu

povezanost s Kristom. Bit Êemo

istinoljubivi ljudi, a ne samo ljudi koji

poznaju istinu.

“Doite, djeco, i posluπajte me,

uËit Êu vas strahu Gospodnjem. O

ËovjeÊe, ljubiπ li æivot? Æeliπ li dane

mnoge uæivati dobra? Jezik svoj odà

zla suspreæi i usne od rijeËi

prijevarnih.” (Psalam 34,12-14)

Istina nam omoguÊava da

pogledamo sebe u ogledalu. Ona Êe

nam omoguÊiti da pogledamo i u

Spasiteljeve oËi.

Za razmiπljanje irazgovor1. Kako biste reagirali kad biste

iznenada pronaπli veliku koliËinu

novca? Koja bi vas naËela vodila

u vaπoj odluci?

2. Jesu li istina i integritet doista

toliko vaæni? Nismo li svi mi

samo greπnici spaπeni Kristovom

miloπÊu?

3. Zaπto je istinoljubivost tako

vaæna za Boæji narod posljednjeg

vremena? Dræi li se Njegov narod

viπih naËela u odnosu na druge

greπnike tijekom povijesti?

4. Zaπto je Isus za sebe tvrdio da

je Istina? Kako moæemo govoriti

o toj Istini u svijetu koji zastupa

relativizam?


Marko 10,17-22

Traæi se posao: Zgodan i

bogati mladiÊ traæi posao,

zabavan je i voli putovanja.

Nudi se posao: Traæimo

misionara za πirenje

Evanelja u Centralnoj Africi. Treba

biti spreman na oskudicu, bolest i

moguÊu nasilnu smrt.

Samo je Bog mogao spojiti ova

dva oglasa i pokrenuti priËu o Jamesu

Hanningtonu, prvom anglikanskom

biskupu u IstoËnoj ekvatorijalnoj

Africi. Iako su drugi misionari tamo

sluæili duæe i bili poznatiji, Misionarsko

druπtvo je dalo izjavu: “Biskup

Hannington je za Afriku uËinio viπe

nakon svoje smrti nego za vrijeme

æivota.”

Kad je bogati mladi Britanac

doæivio osobno obraÊenje, viπe se

brinuo o spaπavanju duπa nego o

zaraivanju novca. Ubojstvo dvojice

misionara na obalama jezera Viktorija

bilo je izazov za Hanningtona. Godine

1882. poveo je evaneosku skupinu u

divljinu Ugande, gdje je straπni kralj

Mwanga naredio da ga ubiju. Dvadeset

devetog listopada 1885. godine

Hannigton je ubijen kopljem. Preæivjeli

su posvjedoËili o njegovim posljednjim

trenucima.

“Recite svojemu kralju da sam put

do Ugande naËinio svojom krvlju!”

rekao je Hannington svojim ubojicama

prije nego πto je pao na zemlju i ostao

leæati u lokvi krvi. Kad je nakon

nekoliko tjedana vijest stigla do

Engleske, pedeset se ljudi, nadahnuto

Hanningtonovom posveÊenoπÊu i

ærtvom, dobrovoljno prijavilo za rad u

Africi.

Nadahnuti ærtvom drugih. Tko ili

πto nas nadahnjuje da se ærtvujemo za

Isusa? Postoji li neko mjesto ili sluæba

koji zahtijevaju naπe najveÊe snove i

æelje da sluæimo Bogu?

Istinska velikoduπnostViπe stoljeÊa ranije jedan drugi

mladiÊ — energiËan, bogat i

zainteresiran za duhovne stvari —

zapazio je njeænu Isusovu ljubav koju

je pokazivao najmanjima, i njegovo

srce je odgovorilo ljubavlju. Æelio je

biti kao Isus, dobar i briæan. Bio je

toliko dirnut da je potrËao za Njim.

Bacivπi se pred Isusove noge, upitao

je: “Dobri uËitelju, πto moram Ëiniti da

baπtinim æivot vjeËni?” (Marko 10,17)

Njegovo pitanje se odnosilo na to

kako moæe biti spaπen, ali Isus je

usmjerio pitanje tamo gdje se nalazi

njegovo srce: “Jedno ti nedostaje:

Hajde, prodaj sve πto imaπ, podaj

siromasima, i imat Êeπ blago na nebu!

Onda doi, slijedi me!” (Marko 10,21)

Isus je æelio da mladiÊ uvidi svoju

privræenost onome πto je posjedovao.

Isus je volio tog bogatog mladiÊa.

Vidio je u njemu pomoÊnika koji bi

Mu bio potreban i poæelio je da Mu

postane suradnik u djelu spaπavanja.

»eznuo je da ga uËini sliËnim sebi,

ogledalom u kojem bi se odsjajivala

Boæja slika (vidi Ellen G. White, Isusov

æivot, str. 425).

Ne samo da trebamo staviti svoje

blago gdje je i naπe srce; trebamo

iskusiti neπto doista revolucionarno:

korjenitu velikoduπnost. Bog je Bog

istinske velikoduπnosti. Bog je tako

ljubio naπ svijet — nas — da je predao

sebe (Ivan 3,16). Kad je Bog

razmiπljao o iskupljenju naπega æivota

za vjeËnost, nikada se nije pitao: “©to

mogu uπtedjeti?” Upitao je: “©to je

potrebno?” Dao je sebe. Dao je

svojega Sina. Dao je najvrednije πto je

Nebo imalo. On i dalje izlijeva svoje

nebeske izvore i svojega Svetog Duha

kako bi nam pruæio spasenje.

Kad je Pavao æelio potaknuti

krπÊane u Korintu da budu ljudi

istinske velikoduπnosti, ukazao im je

na sljedeÊu istinu o Bogu: “Ta poznato

vam je milosre Gospodina naπega

»etvrtak

©to je potrebno?

...............................................................................................................U»INITI SVE ©TO MOÆEMO


Isusa Krista, kako je radi vas od

bogataπa postao siromah da vi

postanete bogataπi njegovim

siromaπtvom.” (2. KorinÊanima 8,9)

Kasnije Pavao govori kako je ta

korjenita velikoduπnost djelovala u

njegovom æivotu: “S moje strane, vrlo

Êu rado potroπiti (sve) — utroπiti i sam

sebe — za vaπe duπe.” (2. KorinÊanima

12,15) U stvarnom æivotu to je znaËilo

mnogo rada, zatoËeniπtva, batina,

opasnih neprilika, kamenovanje,

brodolom, iscrpljujuÊa i opasna

putovanja, besane noÊi, glad, æe,

hladnoÊu, svakodnevnu brigu za sve

crkve, slabosti i kuπnje (vidi 2.

KorinÊanima 11,23-31).

Kad Evanelje Isusa Krista

proæme naπ æivot, Boæja istinska

velikoduπnost oblikuje i vodi naπe

æivotne odluke i putove. To je Kristov

um. Poput Isusa, rado postajemo

siromaπni, ærtvujuÊi svoj æivot kako

bismo obogatili æivote drugih — ne

samo prijatelja i obitelji, veÊ i onih

koji nam nisu bliski, ukljuËujuÊi naπe

neprijatelje i neugodne osobe.

SliËno Bogu, mi viπe ne pitamo:

“©to mogu uπtedjeti?”, veÊ: “©to je

potrebno?” Sve veÊa svijest o

potrebama ovoga svijeta potiËe nas da

se predamo Isusu.

John Wesley (1703.—1791.) je

jednom prigodom odluËio kupiti nove

stvari za svoj mali stan. Kupio je neke

slike za svoju sobu i potom je jedna

sobarica doπla na njegova vrata. Bila je

zima i on je primijetio da æena kao

zaπtitu od hladnoÊe ima samo tanak

laneni ogrtaË. Posegao je rukom u

dæep da joj daruje novac za kaput. Ali,

ostalo mu je vrlo malo novca.

Pomislio je da Bog nije zadovoljan

naËinom na koji je potroπio svoj

novac. Upitao se: HoÊe li me moj

Gospodar upitati: “Dobro, dobri i

vjerni slugo?” Ukrasio si te zidove

novcem koji je mogao zaπtititi ovo

jadno stvorenje od hladnoÊe? O,

pravdo? O, milosti? Nisu li te slike

krv ove siromaπne sobarice?

Je li bilo pogreπno πto je Wesley

kupio slike? Naravno da nije! Ipak,

kako je sâm shvatio, taj troπak je bio

nepotreban u usporedbi s potrebom

æene koja nije imala kaput.

Promjena stajaliπtaNaπe stajaliπte prema onome πto

posjedujemo iz temelja se mijenja kad

se otvorimo prema potrebama svijeta i

veliËini Boæjeg djela otkupljenja

izgubljenih, onih koji pate ili su

siromaπni. Kad budemo imali dovoljno

hrabrosti da sagledamo potrebe ljudi

oko nas, Krist Êe promijeniti naπe

æelje i mi Êemo æeljeti ærtvovati svoja

dobra na slavu Njegovog imena. PoËet

Êemo se pitati jesu li pojedine stvari u

naπem æivotu raskoπ ili stvarna

potreba.

U svojoj poznatoj propovijedi o

raspolaganju novcem, Wesley tvrdi da

je vaæno da Boæji narod zna kako

koristiti novac Njemu na slavu. On

daje tri jednostavna pravila kojima se

rukovodio u svojem æivotu: “Stekni sve

πto moæeπ, saËuvaj sve πto moæeπ, daj

sve πto moæeπ.” RazmatrajuÊi misao da

nam je Bog dao viπak dobara ne da

bismo imali viπe, veÊ da bismo dali

viπe, Wesley je postavio cilj u svojem

æivotu. Odredio je najskromniju razinu

troπkova potrebnih za godinu dana, a

sve ostalo je davao drugima.

U jednom tenutku Wesley je na

godiπnjoj razini zaradio 160.000

ameriËkih dolara u danaπnjoj

vrijednosti, ali je æivio kao da je

zaradio 20.000 godiπnje. To znaËi da

je 140.000 mogao pokloniti. Sveto

pismo nas uËi da Bog ima namjeru da

naπim obiljem podmiri potrebe drugih

(vidi 2. KorinÊanima 8,14).

©to bi se dogodilo kad bismo

davali kao πto Bog daje? Ne samo svoj

novac, veÊ sebe same, svoje vrijeme,

darove, snagu, utjecaj, svoje tijelo,

prilike — sve izvore koje imamo.

Nikada se neÊe dogoditi da nam

Bog kaæe kad stanemo pred Njega:

“Æelio bih da si viπe zadræao za sebe.”

Bolje da upitamo sebe: “Zaπto nisam

dao viπe, uËinio viπe, bio viπe?”

Bog Êe se pobrinuti za nas. Sve

πto pruæimo Njemu i drugima bit Êe

nam vraÊeno umnoæeno. Ali ovdje nije

rijeË o vraÊanju, rijeË je o Boæjem srcu

i o tome da na ovom svijetu budemo

kao On. Bog je toliko ljubio da je dao.

HoÊemo li i mi?

Za razmiπljanje irazgovor1. Pisac je spomenuo Ëetiri

osobe — Jamesa Hanningtona,

bogatog mladiÊa, apostola Pavla i

Johna Wesleya. S kim se od njih

moæeπ poistovjetiti i zaπto?

2. Koji primjer istinske

velikoduπnosti iz svojega æivota

moæeπ navesti?

3. Sastavi popis od barem tri

duhovne i materijalne potrebe

vjernika svoje crkve i zajednice.

Napiπi plan u jednoj reËenici

kojim bi odgovorio na te tri

potrebe (osim, dakako, molitve).

Ne samo da naπe

blago treba biti tamo

gdje je i naπe srce;

mi sami trebamo

doæivjeti neπto doista

revolucionarno:

korjenitu velikoduπnost.


Efeæanima 1,1-17

Benjamin Franklin æelio je

uvjeriti graane

Philadelphije da osvijetle

ulice noÊu. AmeriËki

pronalazaË imao je dobar

razlog za to: uliËna svjetla Êe ih πtititi

od kriminala i pospjeπit Êe æivot

tijekom noÊi. Iako se trudio, nije ih

uspio uvjeriti.

Onda je Franklin odluËio pokazati

susjedima kako samo jedno svjetlo

moæe izazvati veliku promjenu. Kupio

je lijep fenjer, uglaËao staklo i stavio

ga na stup ispred kuÊe. Svaku veËer je

palio stijenj. Prolaznici su uvidjeli da

im svjetlo pomaæe da se ne spotiËu o

kamenje na putu. Uskoro su i ostali

postavili fenjere ispred svojih domova.

Na kraju je cijeli grad bio dobro

osvijetljen.

Djeca svjetlaApostol Pavao je zapisao: “Da,

nekoÊ ste bili tama, ali ste sada svjetlo

u Gospodinu. Æivite kao djeca svjetla;

plod se svjetla, naime, sastoji u svakoj

vrsti dobrote, pravednosti i istine!

OdluËujte se za ono πto je Gospodinu

milo! I ne budite sudionici u

besplodnim djelima tame. ... Sve

razotkriveno dolazi po svjetlu k sjaju;

jer sve πto doe k sjaju jest svjetlo.

Zato se veli: ‘Probudi se, ti πto spavaπ,

ustani od mrtvih, i Krist Êe ti

svijetliti!’ Prema tome, pomno pazite

kako æivite!” (Efeæanima 5,8-15)

Suprotnost izmeu svjetlosti i

tame podsjeÊa nas da se u naπem

æivotu neπto iz korijena mijenja kad

primimo Isusa u svoje srce. Viπe

nismo ono πto smo bili (2.

KorinÊanima 5,17); mi smo svjetlo

(Efeæanima 5,8; vidi Matej 5,14;

Filipljanima 2,15; 1. Solunjanima 5,5).

Pavao ne kaæe da smo mi nekad

bili u tami, a da smo sada u svjetlosti,

veÊ da smo mi svjetlost (Efeæanima

5,8). Naπ æivot — a ne samo naπa

okolina — mijenja se iz tame u

svjetlost. ObraÊenje nije niπta drugo

nego buenje iz sna, ustajanje iz

mrtvih i dovoenje iz tame u Kristovu

svjetlost, da æivimo kao svjetlo.

Promjena se dogaa u Gospodinu,

koji je Svjetlo ovome svijetu (Ivan

8,12; 9,5).

Jasna razlikaTa promjena iz tame u svjetlo je

trostruka: odvajamo se od tame

(Efeæanima 5,3-7.11); æivimo kao djeca

svjetla (redci 8-10); naπ æivot utjeËe na

druge i mijenja ih (redci 11-14; Matej

5,15.16).

U reklami za pisaËe marke Epson

na cijeloj podlozi prikazano je krdo

zebri. One su tako pribijene jedna uz

drugu da je sve πto vidite stranica

puna bijelih i crvenkasto-smeih

pruga. U zelenom polju s lijeve strane

Ëitamo: “Kod obiËnih pisaËa vidite

samo zebrine pruge.” U

odgovarajuÊem polju s desne strane

piπe: “PomoÊu naπih pisaËa moæete

vidjeti i æenu na zebri.”

Odjednom poËinjete traæiti teπko

uoËljivu æenu koju niste vidjeli na prvi

pogled. Ona je tamo u odgovarajuÊoj

odjeÊi s bijelim i crvenkasto-smeim

zebrinim prugama. Boja njezinog lica

podudara se s bojom zebrinih njuπki.

Kad je jednom ugledate, lako je vidite

svaki sljedeÊi put, iako ste je u

poËetku zasigurno previdjeli.

Nevjerojatno je dobro zakamuflirana.

S djecom svjetla nije tako. Razlika

izmeu svjetlosti i tame ne moæe biti

prikrivena ili nejasna. Naπa odvojenost

od moralne tame suvremene kulture

treba biti jasna kako ne bismo ostali

neprimjetni: “A bludnost i svaka vrsta

neËistoÊe ili poæude neka se i ne

spominje meu vama, kao πto se

pristoji svetima. Ni prostaπtvo, ni

Petak

Ostavi upaljenosvjetlo!

...............................................................................................................©TO SE VIDI U NA©EM ÆIVOTU KAD KRIST ÆIVI U NAMA?


ludorije, ni dvosmislene πale — πto sve

nije na mjestu — veÊ radije

zahvaljivanje! ... I ne budite sudionici

u besplodnim djelima tame, veÊ ih

radije razotkrivajte! Uistinu je sramota

i govoriti o onome πto oni potajno

Ëine.” (Efeæanima 5,3-12)

Ovo nije sveobuhvatni popis, ali

on oslikava naπ svijet koji gaji

besramno prostaπtvo i opÊe

nepoπtovanje prema skoro svemu.

Svijet je sve viπe besraman, otvoren i

drzak u svojem nemoralnom stanju

uma u kojem je “sve dopuπteno” i

“politiËki korektno”, svijet danas skoro

viπe i ne zna za stid.

Mi trebamo æivjeti kao djeca

svjetla (Efeæanima 5,8; usporedi 1.

Petrova 1,13-16), æivjeti svetim

æivotom u “dobroti, pravednosti i

istini” (Efeæanima 5,9). Trebamo se

usredotoËiti na ono πto je Bogu

ugodno (redak 10). To je neπto πto

Ëini moguÊim samo obnavljajuÊa sila

Svetoga Duha (Titu 3,3-5; 1.

KorinÊanima 6,9-11). Svjetlo kojim

svijetli naπ æivot suoËava nas sa

svijetom i praktiËnim odlukama i

brigama svakodnevnog æivota. Naπ

æivot treba odisati ËistoÊom,

skromnoπÊu, poπtovanjem i

pristojnoπÊu, πto ima utjecaja na

dostojanstvo drugih, a nama pruæa

srce kojem je stalo do njihovog dobra.

Naπ najveÊi izazov je da imamo

hrabrosti ne samo da se razlikujemo

od ostalih, veÊ da vrπimo utjecaj na

ljude oko nas. Svjetlost ne samo da

otkriva ono πto skriva tama, veÊ πto

god dotakne moæe je primiti: “Sve

razotkriveno dolazi po svjetlu k sjaju;

jer sve πto doe k sjaju jest svjetlo.”

(Efeæanima 5,13)

Ljudi oko nas mogu biti izloæeni

utjecaju i promijenjeni zahvaljujuÊi

moralnim i duhovnim vrijednostima u

naπem æivotu. Kao πto se svjetlo

razlaæe i prihvaÊa, tako i te vrijednosti

mogu preobraæavati. Kao i u Isusovom

sluËaju, naπe svjetlo probija tamu i

pobjeuje je (Ivan 1,4-9; usporedi

Izaija 60,1-5). ©to je tama guπÊa, mi

svijetlimo jasnije kao svjetlo za Isusa i

Njegovo kraljevstvo svjetlosti. To

πirenje svjetlosti nije samo doktrinarno

ili teoloπko, veÊ i moralno. Isusovim

umom mijenja se naπ æivot, naπe

ophoenje prema drugima, naπi

stavovi, ËistoÊa, ljubaznost i

poπtovanje (Matej 5,16; 1. Ivanova

2,6.9.10; usporedi 1. Ivanova 3,18).

Slaviti BogaIma jedna priËa o svijeÊama koje

nisu æeljele da ih netko uzme iz

ormara kako bi davale svjetlost pri

nestanku struje tijekom oluje. Sve su

se izgovarale zaπto ne mogu davati

svjetlost. Kad se muæ potuæio svojoj

æeni da svijeÊe ne æele da ih itko

upali, ona mu je objasnila: “O, to su

crkvene svijeÊe.”

I mi smo skloni skrivati svoju

svjetlost. Ali Krist nas poziva da

moralne vrijednosti naπeg æivota sjaje

kao svjetlost na gori jasno i korjenito

kako bi drugi mogli upoznati Boga i

poæeljeti Mu odati slavu (Matej

5,15.16). Pozvani smo na æivu

zajednicu s Onim koji je rekao: “Ja

sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi,

sigurno neÊe iÊi po tami, nego Êe

imati svjetlo koje vodi u æivot.” (Ivan

8,12)

Pozvani smo ne da se otuimo od

svijeta, veÊ da æivimo drukËije od

svojih prijatelja i poznanika koji su

zapravo nikakvi krπÊani. Mi ne

moæemo dijeliti njihova stajaliπta i

obrasce ponaπanja kad su u pitanju

stavovi prema novcu, spolni æivot,

naËin na koji meusobno razgovaraju i

izgovaraju dvosmislene πale. Mi smo

drukËiji; mi smo svjetlo.

Britanski romanopisac i

dramatiËar David Lodge gledao je

jedan od svojih komada, satiriËnu

dramu, 22. studenoga 1963. godine.

Gledatelji u kazaliπtu su se nasmijali

kad se glumac koji je krenuo na

razgovor za posao pojavio sa

sluπalicama u uπima, pokazujuÊi svoju

krajnju ravnoduπnost. Glumac je tada

spustio radio, namjestio postaju i u

pozadini se u nastavku kazaliπnog

komada mogla Ëuti glazba, vijesti i

reklame. Ali te veËeri je na radiju

emitirana najnovija vijest: “Danas je

ubijen ameriËki predsjednik John F.

Kennedy...”

Sluπateljstvu je zastao dah.

Glumac je odmah iskljuËio radio, ali

bilo je prekasno. Jednom jedinom

reËenicom stvarnost vanjskoga svijeta

uzdrmala je umjetni svijet kazaliπta.

Nakon toga sve πto se dogaalo na

pozornici izgledalo je povrπno i

nevaæno.

Jedno jedino svjetlo u tami ima

velikog utjecaja. NajveÊa sila na Zemlji

koja moæe promijeniti druge jest

utjecaj osobnog primjera — naπ vlastiti

sveti æivot koji sja u moralnoj tami

oko nas. Ostavite upaljeno svjetlo!

Za razmiπljanje irazgovor1. Razmislite o svojem

krπÊanskom iskustvu. Tko je u

nekom trenutku pokazao ono πto

znaËi æivjeti kao “djeca svjetla”?

Kako ste to Ëinili?

2. Ako bi vaπi prijatelji ili susjedi

primijetili neπto u vaπem æivotu

πto vas odvaja od æivota

svjetlosti, πto bi mogli primijetiti?

3. Ako su krπÊani “svjetlo

svijetu” (Matej 5,14), zaπto se

Ëini da naπ utjecaj u druπtvu sve

viπe slabi?

Krist nas poziva da

moralne vrijednosti

naπega æivota sjaje

poput svjetla na gori,

jasno i temeljito da

drugi mogu upoznati

Boga i poæeljeti Mu

odati slavu.


Ellen G. White

Njima je poslije svoje

muke takoer pruæio

mnoge dokaze da je æiv:

ukazivao im se Ëetrdeset

dana i govorio im o

kraljevstvu Boæjem. JednoÊ, dok je

sjedio s njima za stolom, naloæi im da

se ne udaljuju od Jeruzalema, veÊ da

ondje Ëekaju obeÊanje OËevo,

‘obeÊanje za koje ste Ëuli od mene:

Ivan je krstio vodom, a vi Êete domalo

biti krπteni Duhom Svetim’. Zato ga

sabrani upitaπe: ‘Gospodine, hoÊeπ li

sada obnoviti kraljevstvo u Izraelu?’

‘Ne spada na vas — odgovori im — da

znate vrijeme i priliku koje je Otac

odredio svojom vlasti.” (Djela 1,3-7)

UËenici su bili nestrpljivi da

saznaju toËno vrijeme kad Êe doÊi

Boæje kraljevstvo, ali Isus im govori da

ne trebaju znati “vremena i priliku”,

jer im Otac to nije otkrio. Za njih nije

bilo od najveÊe vaænosti znati kad Êe

biti uspostavljeno Boæje kraljevstvo.

Njihova zadaÊa je bila da slijede

UËitelja, da se mole, Ëekaju, bdiju i

rade. Trebali su predstaviti Kristov

karakter svijetu. Ono πto je bilo vaæno

za uspjeπan krπÊanski æivot u vrijeme

uËenika vaæno je i danas. “Ne spada

na vas — odgovori im — da znate

vrijeme i priliku koje je Otac odredio

svojom vlasti. Ali primit Êete snagu

poπto Duh Sveti doe na vas, pa Êete

mi biti svjedoci...” Nakon izlijevanja

Svetog Duha, πto su trebali Ëiniti?

SvjedoËiti “u Jeruzalemu, u svoj Judeji,

u Samariji i sve do kraja zemlje”.

(Djela 1,7.8)

Predanost i svjedoËenjeTo je posao u koji se treba

ukljuËiti. Umjesto da æivimo u

oËekivanju nekog posebnog vremena

uzbuenja, trebamo mudro poboljπati

sadaπnje prilike, radeÊi ono πto je

potrebno da bi duπe mogle biti

spaπene. Umjesto da troπimo svoje

umne snage na razmiπljanje o

vremenima i godinama koje Gospodin

ima u svojoj vlasti i koje je sakrio od

ljudi, trebamo se predati utjecaju

Svetog Duha, vrπiti sadaπnje duænosti,

dijeliti kruh æivota, neiskvaren

ljudskim glediπtima, duπama koje

Ëeznu za istinom.

Sotona je uvijek spreman ispuniti

um teorijama i nagaanjima koja Êe

odvratiti ljude od sadaπnje istine i

onesposobiti ih za πirenje treÊe

aneoske vijesti svijetu. Uvijek je bilo

tako i Spasitelj je Ëesto morao

ukoravati one koji se upuπtaju u

nagaanja i istraæivanja onoga πto

Druga subota

Naπa sadaπnjaduænost

...............................................................................................................KOJE KORAKE PODUZIMAMO NA PUTU ZA NEBO?


Gospodin nije otkrio. Isus je doπao na

Zemlju priopÊiti ljudima vaænu istinu.

Æelio je u njihov um utisnuti potrebu

da primaju Njegove naredbe i naloge,

da im budu posluπni i da vrπe svoju

duænost, dok im je On pruæao znanje

koje su odmah mogli koristiti u

svakodnevnom æivotu.

Isus je rekao: “A ovo je vjeËni

æivot: spoznati tebe, jedino pravog

Boga, i onoga koga si poslao, Isusa

Krista.” (Ivan 17,3) Sve πto je bilo

uËinjeno i reËeno imalo je jedan cilj:

usaditi istinu u njihov um kako bi uπli

u vjeËni æivot.

Isus nije doπao zadiviti ljude

objavljujuÊi posebno vrijeme kad Êe se

zbiti neki veliki dogaaj, veÊ je doπao

pouËiti i spasiti izgubljene. On nije

doπao potaknuti i zadovoljiti

radoznalost, jer je znao da bi to samo

poveÊalo zanimanje za neobiËnim i

Ëudesnim. Cilj Mu je bio prenijeti

znanje kako bi ljudi bili duhovno

osnaæeni, kako bi napredovali na putu

posluπnosti i prave svetosti. On je dao

samo one naloge koji se mogu

primijeniti na potrebe svakodnevnog

æivota, i samo takva istina moæe biti

ponuena drugima zbog iste primjene.

On nije ljudima davao nove objave,

veÊ im je pribliæio istine koje su dugo

bile skrivene ili su pogreπno

predstavljane uËenjima sveÊenika i

uËitelja. Isus je postavio dragulje

boæanske istine u njihovo pravo

okruæenje, po redu kojim su dane

patrijarsima i prorocima. Nakon πto im

je dao te dragocjene upute, obeÊao je

da Êe im dati svojega Svetog Duha

kako ne bi zaboravili sve ono πto im

je rekao.

Molitva za promjenu srcaMi smo u stalnoj opasnosti da

podcjenjujemo jednostavnost

Evanelja. Mnogi imaju jaku æelju da

zadive svijet neËim izvornim, neËim

πto Êe ljude dovesti u stanje duhovnog

uzbuenja i promijeniti njihovo

iskustvo. Sigurno postoji velika

potreba za promjenom u sadaπnjem

iskustvu, jer se svetost sadaπnje istine

ne razumijeva na pravi naËin; ali

promjena koja nam je potrebna jest

promjena srca, a moæe se postiÊi samo

osobnim traæenjem Boga i Njegovih

blagoslova, molitvom za silu, æarkom

molitvom da na nama poËiva Njegovo

milosre i da se naπ karakter mijenja.

To je promjena koja je potrebna nama

danas. Da bismo doæivjeli to iskustvo,

trebamo odræati postojanu snagu i

pokazati iskrenu revnost. Trebamo se

zapitati s pravom iskrenoπÊu: “©to

trebam Ëiniti da bih se spasio?”

Trebamo znati koje korake poduzeti

na putu prema Nebu.

Krist je svojim uËenicima dao

istine Ëiju su πirinu, dubinu i

vrijednost malo cijenili i razumijevali,

a isto stanje vlada meu Boæjim

narodom danas. Mi smo takoer

propustili spoznati veliËinu, uvidjeti


ljepotu istine koju nam je Bog danas

povjerio. Da smo napredovali u

duhovnom znanju, vidjeli bismo istinu

kako se razvija i πiri na naËin o kojem

nismo niti sanjali, ali se nikada neÊe

razviti tako da pomislimo da znamo

vremena i prilike koje Otac ima u

svojoj vlasti. Stalno iznova Bog me

upozorava u pogledu odreivanja

vremena. Nikada viπe Bog neÊe narodu

uputiti poruku koja se tiËe vremena.

Mi ne trebamo znati toËno vrijeme

izlijevanja Svetog Duha ili Kristovog

dolaska. ...

Bdij, Ëekaj, moli se i radiBog je ostavio vremena i prilike u

svojoj vlasti. Zaπto nam ih Bog nije

otkrio? Zato πto to ne bismo iskoristili

na pravi naËin Ëak i da nam je otkrio.

To bi znanje meu naπim narodom

dovelo do mnogih posljedica koje bi u

velikoj mjeri usporile Boæje djelo u

pripremanju ljudi da opstanu u

velikom danu koji Êe doÊi. Mi ne

trebamo æivjeti u uzbuenju oËekujuÊi

taj trenutak. Ne trebamo se uplitati u

nagaanja u vezi s vremenima i

prilikama koje Bog nije otkrio. Isus je

rekao svojim uËenicima da “bdiju”, ali

nije spomenuo neko odreeno

vrijeme.

Njegovi sljedbenici trebaju biti u

poloæaju onih koji sluπaju naredbe

svojega Vojskovoe; trebaju bdjeti,

Ëekati, moliti se i raditi kako se

pribliæava vrijeme Kristovog dolaska.

Ali nitko neÊe moÊi odrediti kad Êe to

vrijeme toËno doÊi, jer “πto se tiËe

onog dana i Ëasa, o tome nitko niπta

ne zna” (Matej 24,36). Nitko neÊe

moÊi reÊi dolazi li za jednu, dvije ili

pet godina, niti je na nama da

odlaæemo Njegov dolazak tvrdeÊi da

neÊe doÊi u sljedeÊih deset ili

dvadeset godina.

Duænost je Boæjeg naroda da ima

spremne i upaljene svjetiljke, da bude

kao oni koji Ëekaju zaruËnika kad se

vrati s vjenËanja. Ne trebate niti za

trenutak zanemariti veliko spasenje

koje vam je omoguÊeno. Vrijeme

iskuπavanja duπa bliæi se kraju. Iz dana

u dan sudbina ljudi se zapeËaÊuje, i

mi ne znamo koliko brzo Êe mnogi

zatvoriti svoje oËi i biti odneseni na

poËinak. Trebamo biti svjesni da naπ

æivot brzo prolazi, da nismo sigurni

niti jednog trenutka ako naπ æivot nije

skriven u Kristu.

Poziv na svjedoËenje silomSvetoga Duha

Nije nam duænost da oËekujemo

neko posebno vrijeme kako bi neki

poseban posao bio obavljen za nas,

veÊ trebamo iÊi naprijed upozoravajuÊi

svijet; trebamo biti Kristovi svjedoci u

najudaljenijim krajevima svijeta.

Posvuda oko nas su mladi, nestrpljivi i

neposveÊeni; a πto mi Ëinimo za njih?

Roditelji u æaru prve ljubavi, molite li

se za obraÊenje svoje djece; ili ste do

te mjere zaokupljeni ovozemaljskim

stvarima da ne Ëinite iskrene napore

da postanete suradnici u Boæjem djelu?

Cijenite li rad i djelovanje Svetoga

Duha? ShvaÊate li da je Sveti Duh

sredstvo kojim moæemo dosegnuti

ljude oko nas? HoÊete li nakon ovog

sastanka otiÊi odavde i zaboraviti

iskrene pozive koji su vam upuÊeni?

ikakvih vaπih napora dogodi divno

buenje. Danas se trebate predati

Bogu da bi od vas naËinio posude za

Ëast i pripremio vas za svoju sluæbu.

Danas se trebate predati Bogu da biste

bili osloboeni svojega “ja”,

osloboeni zavisti, ljubomore, zlih

nagaanja, borbe i svega πto Êe

osramotiti Boga. Danas se vaπa posuda

treba oËistiti kako bi bila spremna

primiti nebesku rosu; spremna za

izlijevanje kasne kiπe, jer Êe kasna kiπa

doÊi i Boæji Êe blagoslovi ispuniti

svaku duπu koja je oËiπÊena od svake

neËistoÊe. Naπ je posao danas da

predamo svoju duπu Kristu kako

bismo bili spremni za vrijeme

osvjeæenja koje je posljedica

Gospodnje prisutnosti — spremni za

krπtenje Svetim Duhom.

Adventisti vjeruju da je Ellen G. White(1827.—1915.) imala biblijski dar proroπtva

tijekom viπe od sedamdeset godina javne

sluæbe. Ovaj njezin Ëlanak uzet je iz

Ëasopisa Advent Review and Sabbath

Herald od 22. oæujka 1892. godine.

Temelji se na propovijedi koja je odræana

u Lansingu, u Michiganu, 5. rujna 1891.

Za razmiπljanje irazgovor1. Zaπto se nije dobro baviti

toËnim vremenom Isusovog

dolaska kad nas Isus poziva da

budemo spremni?

2. ©to je dovelo do velikog

misijskog napretka u ranoj Crkvi

i kako bismo to mogli primijeniti

na nas danas, nakon dvije tisuÊe

godina?

3. ProËitajte usporedbu o deset

djevica u Evanelju po Mateju

25,1-13. Koja naËela aktivnog

Ëekanja moæemo uoËiti u ovoj

vaænoj usporedbi?

4. Kako moæemo postati aktivni

svjedoci i doprijeti do svijeta koji

se sve manje zanima za

Evanelje?

HoÊe li poruke upozorenja ostati

neopaæene i hoÊe li istina koju ste Ëuli

iscuriti iz vaπeg srca kao πto voda

iscuri iz razbijene posude?

Apostol kaæe: “Zato treba da

dobro pazimo na ono πto smo Ëuli, da

sluËajno ne promaπimo cilj. Jer, ako se

rijeË koju su saopÊili aneli pokazala

sigurnom, i ako je svaki prekrπaj ili

neposluh rijeËi primio pravednu

kaznu, kako Êemo joj izbjeÊi mi ako

zanemarimo takvo i toliko spasenje?”

(Hebrejima 2,1-3)

Sadaπnja duænostTreÊa aneoska vijest prerasta u

glasnu viku i vi ne trebate osjeÊati

slobodu da zanemarite sadaπnju istinu,

a da istodobno njegujete misao da

Êete u nekom trenutku u buduÊnosti

primiti velike blagoslove kad se bez

Duænost je Boæjeg

naroda da ima

spremne i upaljene

svjetiljke.


PRVA SUBOTA

Upravo smo se doselili u novo

podruËje rada i naπ novi dom joπ

nije bio spreman. BuduÊi da nam

je za zavrπne radove bilo potrebno joπ

oko tri tjedna, prijatelji su nas primili u

svoj dom. Imali su ljubaznu i pametnu

πestogodiπnju djevojËicu. Kad se jednog

dana vratila iz πkole, donijela je dvije

male posude s cvijeÊem. Jedna biljka je

izgledala zdrava, dok je druga venula.

»inilo se da nam ima neπto vaæno

reÊi. Spustila je posude i objasnila nam

©tivo za djecu SAUSTIN MFUNE

1. Kako se moæemo ispravno duhovno hraniti; Ëime i koliko redovno?2. Nacrtaj otvorenu Bibliju s omiljenim retkom i izloæi na prigodnoj zajedniËkoj izloæbi.3. Napiπi svoj omiljeni biblijski redak πarenim slovima na ruËno izraenu Ëestitku.4. IspriËaj svojem prijatelju ili prijateljici neku Isusovu usporedbu.

Primjena

da su biljke koje je donijela njezin πkolski

pokus. Prije nego πto smo se doselili k

njima, uËiteljica im je dala zadatak da

kod kuÊe zasade dvije biljke u posudice.

Jednu posudu su trebali staviti na mjesto

gdje ima dosta svjetlosti, a drugu na

neko tamno mjesto. Biljku koja je bila u

mraku nije trebalo prihranjivati, a onu na

svjetlosti jest. Dok su biljku izloæenu

svjetlosti trebali zalijevati jednom ili dva

puta tjedno, biljku koja je stajala u mraku

trebali su zaliti samo prigodom sadnje.

ReËeno im je da nakon dva tjedna

donesu posude u πkolu.

Majka joj je pomogla posaditi biljke,

a nakon dva tjedna djevojËica ih je

ponijela u πkolu. Otkrila je da su njezina

biljka, i sve biljke uËenika iz razreda koje

su stajale u mraku, venule. UËiteljica im

je objasnila da su biljke poËele venuti

zato πto su im nedostajali hranjivi

sastojci, koji im pomaæu da rastu. Bez

svjetlosti, gnojiva i vode biljka ne moæe

rasti. Da bi dobro napredovala, potrebni

su joj vlaga, zrak, sunËeva svjetlost i

plodna zemlja.

Kad je djevojËica otiπla sa svoje dvije

posude, nisam mogao ne pomisliti da je

isto i s naπim duhovnim æivotom. Ako ne

uzimamo pravu duhovnu hranu, neÊemo

rasti. n

“Ostanite u meni i ja Êu ostati u

vama! Kao πto mladica ne moæe sama

od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi

roda, tako ni vi, ako ne ostanete u

meni. Ja sam trs, vi ste mladice. Tko

ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo

roda. Jer bez mene ne moæete niπta

uËiniti.” (Ivan 15,4.5)

Prava hrana je u BiblijiRijeËiu srcu“BuduÊi daste tekroenadjeËica,Ëeznite zaonim Ëistimduhovnimmlijekom, dapo njemuuzrastete zaspasenje.”

(1. Petrova2,2)


NEDJELJA

1. Je li te nekada netko povrijedio? IspriËaj ukratko svoje iskustvo.2. Kako si postupio u takvim okolnostima?3. Jesi li svojim postupkom i sâm nekoga povrijedio, ili si imao duhovne snage nadiÊiizazov i proslaviti Boga?

Primjena

Kad sam iπao u osnovnu πkolu,

prijatelji su mi dali nadimak

Kratki. Meutim, kad god bi me

netko tako nazvao, ja bih na njega poËeo

bacati kamenje. Imao sam oko jedanaest

godina kad se dogodio sljedeÊi dogaaj.

Jednoga dana dok sam se vraÊao

kuÊi iz πkole, neke djevojËice su me

nazvale Kratki. Uzeo sam kamen i bacio

ga prema njima. Pogodio sam jednu

djevojËicu iznad desnog oka. Vidjevπi to,

brzo sam pobjegao. Kad sam stigao kuÊi,

projurio sam pokraj svojih zbunjenih

roditelja i otiπao u svoju sobu

razmiπljajuÊi

πto Êe se

dogoditi.

Iznenada

sam zaËuo

plaË koji je

dopirao

izvana.

Pogledao

sam kroz

prozor i

vidio

djevojËicu i

njezine

roditelje.

Izgledala je

kao da je

netko prolio

krv po njoj.

Nakon

razgovora s mojim roditeljima djevojËica i

njezini roditelji su otiπli. Moj otac je,

vidno ljut, odmah uπao u moju sobu i

rekao mi da poem za njim i slijedim ga.

Dugo smo πetali πumom, a onda smo

sjeli pod jedno drvo. Ja sam sjeo izvan

domaπaja njegove πake.

Otac je gledao u mene i upitao me

zaπto sam gaao djevojËice kamenom.

“Zato πto su me nazvale Kratki”,

odgovorio sam ljutito.

“A koliko si narastao otkako si bacio

taj kamen?” upitao je.

Nisam znao πto da odgovorim.

“Bacanje kamenja na prijatelje neÊe

ti pomoÊi da narasteπ”, rekao je. “Moraπ

donijeti odluku: ili Êeπ do kraja æivota

gaati ljude kamenjem, ili Êeπ prihvatiti

sebe takvoga kakav jesi, jer neÊeπ joπ

mnogo rasti. Ali Ëinjenica jest da ne

moæeπ iÊi kroz æivot bacajuÊi kamenje na

druge.”

©utio sam.

“Gledaj to na ovaj naËin”, nastavio je

otac. “Bog gradi kuÊu i On toËno zna

gdje Êe se kratka cigla uklopiti u Njegov

plan (pritom je pokazao na mene). U

Ivanu 9,1-3 opisan je dogaaj o slijepcu.

Kad su ljudi pitali Isusa tko je sagrijeπio,

Isus je odgovorio da nisu sagrijeπili ni

njegovi roditelji niti slijepi Ëovjek, veÊ da

je on slijep kako bi se na njemu

‘oËitovala Boæja djela’. Bog dopuπta da

nam se neπto dogodi zbog Njegove

slave”, dodao je. “Ne zaboravi da je Bog

stvorio Adama i Evu na svoju sliku. I ti si

stvoren na Boæju sliku. Dobro znaj

sljedeÊe: Bog ne stvara bezvrijedne

stvari.”

Kad je otac zavrπio, pomolili smo se

i otiπli kuÊi.

Taj razgovor s ocem me je potpuno

promijenio. Prihvatio sam sebe takvoga

kakav jesam. Iako sam nizak, znam da

sam stvoren na Boæju sliku. Uz oËevu

pomoÊ Bog kao da me je ponovno

stvorio, i ja sam prestao bacati kamenje

na ljude. n

©tivo za djecu

Bacanje kamenjaRijeËiu srcu“Dakle, akoje tko uKristu, on jenovi stvor;staro jenestalo, novoje, evo,nastalo.”

(2. KorinÊa-nima 5,17)


PONEDJELJAK

1. Jesi li nekad pobijedio neku veliku kuπnju?2. Kako si se borio protiv te kuπnje i πto ti je dalo snage da pobijediπ?3. Na koji naËin bi mogao ohrabriti nekoga tko se susreÊe sa sliËnim izazovom?4. Kako si se osjeÊao znajuÊi da si na strani pravde i istine?

Primjena

“Ali æivcira me πto znam da sam jaËi

od Bobija”, odgovorio je Petar.

“Ne zaboravi πto piπe u Bibliji, sine.

Trebamo ljubiti one koji nas progone”,

ohrabrila ga je majka.

Bobi se oko dva tjedna ponaπao na

sliËan naËin. Jednoga dana nakon svrπetka

nastave, kad su sva djeca veÊ bila u

autobusu, dotrËao je Bobi. Dok je ulazio

u autobus, promaπio je nogostup i udario

licem u oπtar rub. Kad je podigao glavu,

krv mu je πikljala iz usta i iz Ëela.

Doteturao je do sjediπta i sjeo. Neka

djeca su se poËela smijuljiti, ali Bobi je

imao prevelike brige da bi odgovorio na

njihovo izazivanje.

Kad je vozaË autobusa pozvao

πkolsku medicinsku sestru, Petar je priπao

Bobiju i spustio svoju ruku na njegovo

rame.

“Mogu li ti nekako pomoÊi?” upitao je.

“Mislim da Êe sve biti u redu”,

odgovorio je Bobi kroz rasjeËenu i

nateËenu usnu. Petar mu je ponudio

vodu da ispere usta.

SljedeÊeg dana Petar je ugledao

Bobija u zadnjem dijelu autobusa. Usta i

Ëelo su mu i dalje bili nateËeni.

Bobi mu je priπao i ispriËao se zbog

naËina na koji se dotad ponaπao prema

njemu. Rekao je da ne razumije zaπto je

Petar bio uvijek ljubazan prema njemu.

Petar mu je objasnio da nas Biblija

uËi da budemo ljubazni prema onima koji

se loπe ponaπaju prema nama. Od tada su

Bobi i Petar postali najbolji prijatelji, a

Bobi se u potpunosti promijenio.

Da, Petrova poniznost pomogla je

Bobiju da promijeni svoje srce. Ti moæeπ

uËiniti isto i pomoÊi nekome da postane

bolja osoba. n

Petar se sa svojim roditeljima

preselio u novi grad. U πkolskom

autobusu, prvog dana πkole, Ëuo je

kako djeca govore: “Hej, Bobi, ono je

novi klinac!” Okrenuo se i vidio kako mu

se pribliæava djeËak koji je izgledao kao

dizaË utega.

“Naprijed, Bobi!” bodrila su ga djeca.

Dok se pribliæavao Petru, Ëinilo se da

njegovi miπiÊi poigravaju pri svakom

koraku. Petar, koji je bio dobar sportaπ,

smijeπio se i promatrao Bobija kako sjeda

preko puta njega.

“Ja sam Bobi, najjaËi od svih”, rekao

je. Petar je klimnuo glavom.

“Imaπ li

doruËak za mene?”

upitao je Bobi.

“Nisam te

imao u planu, ali

mogu ti dati jedan

svoj sendviË”,

odgovorio je Petar.

Otvorio je svoju

kutiju za sendviËe

i dao jedan Bobiju.

Ovaj je zagrizao

jedan zalogaj, dok

su ostala djeca

vikala i huπkala ga.

Izmeu

zalogaja Bobi je

pogledao u Petra i rekao: “Tvoj sendviË

je previπe suh. Treba mi neπto za piÊe.”

Djeca su prasnula u smijeh, ali se

Bobi okrenuo i rekao im da πute ili teπko

njima.

Kada se Petar vratio kuÊi, ispriËao je

roditeljima πto se dogodilo.

“Dobro si postupio”, rekli su

roditelji.

©tivo za djecu

Petar se sprijateljio s BobijemRijeËiu srcu“Ne gledajtepojedinisamo nasvoju vlastitukorist nego ina koristdrugih.”

(Filipljanima2,4)


UTORAK

1. Zaπto je vaæno prouËavati Boæju rijeË i tako izbjeÊi duhovno sljepilo?2. NauËi napamet biblijski redak iz Filipljanima 4,8.2. Razgovarajte o tome kako se moæe uËinkovito pomoÊi nekoj slijepoj osobi.3. Jesi li spreman pomoÊi u Ëitanju Biblije nekoj slijepoj ili slabovidnoj osobi?

Primjena

Znate li igru slijepoga miπa? Jeste li

je nekada igrali? Ta igra je zabavna

samo zato πto znamo da Êemo

poslije nje opet moÊi vidjeti. Ali moæete

li zamisliti kako bi bilo da su vam oËi

povezane cijeli æivot? To ne bi bilo

nimalo zabavno, zar ne?

Poznajem djeËaka koji se rodio

slijep. Iako je imao mnogo darova, svirao

je gitaru, lijepo je pjevao i uvijek je bio

nasmijan, jednom mi je rekao da bi æelio

vidjeti kao i ostali djeËaci i djevojËice.

Biti slijep nije zabavno. I Sotona to

zna. On nam æeli povezati oËi do kraja

æivota kako ne bismo mogli vidjeti

Isusovu dobrotu. Na nesreÊu, ima onih

koji mu dopuπtaju da to uËini te tako ne

vide dobro koje Bog ima za njih.

AktivnostiNapiπi pravilno posljednju rijeË u

svakoj reËenici i otkrit Êeπ neπto πto ljudi

kojima je Sotona povezao oËi ne mogu

vidjeti.

Ne mogu vidjeti Boæju uvljab

___________________.

Ne mogu vidjeti Boæju todurbo

____________________.

©tivo za djecu

SljepiloNe mogu vidjeti Boæju autπizt

____________________.

Ne mogu vidjeti Boæje dvsvtoo

____________________.

Pogledaj slike Ëetvero djece kojima

su povezane oËi. Ispod svake slike je

crta. Na svaku crtu napiπi neπto πto

Sotona moæe upotrijebiti da ti poveæe oËi

kako ne bi vidio Isusovu dobrotu.

Kad ti Sotona poveæe oËi da ne

moæeπ vidjeti Isusovu dobrotu, tada nisi

poπten, istinoljubiv, ljubazan i pravedan.

Zamoli Isusa da ti pomogne da ostaneπ u

Njemu sve vrijeme i da ti Sotona ne

poveæe oËi.

Moli se Bogu svakoga dana da ti

daruje snage da pobijediπ Sotonine

kuπnje i stekneπ æelju za Ëitanjem Biblije

i duhovnih knjiga. Isus Êe ti pomoÊi da

budeπ posluπan roditeljima i uËiteljima,

da ideπ u crkvu i da se tamo osjeÊaπ

lijepo, da sluπaπ dobru krπÊansku glazbu,

da gledaπ krπÊanske i obrazovne

televizijske emisije koje ti mogu pomoÊi

u izgradnji karaktera, da budeπ umjeren

u koriπtenju mobilnog telefona i drugih

naprava, i sliËno. PomoÊi Êe ti da svoj

um ispunjavaπ samo dobrim stvarima. n

RijeËiu srcu“Uostalom,braÊo, sveπto jeËestito, πtoje diËno, πtoje pravedno,πto jenevino, πtoje ljubazno,πto je nadobru glasu,i sve πto jekreposno ihvalevrijedno, toneka budesadræaj vaπihmisli!”

(Filipljanima4,8)


SRIJEDA

1. Jesi li spreman podijeliti s prijateljima poneku svoju igraËku?2. Voliπ li napredna tehnoloπka pomagala? Kako ih trebamo koristiti?3. Uz Ëiju pomoÊ se moæe najlakπe pobijediti kuπnja otuivanja tuih predmeta?4. Moæe li se telefonskim razgovorima slaviti Bog i svjedoËiti Njegova ljubav?

Primjena

Desetogodiπnji Jonatan je

vjerojatno bio najsposobniji

djeËak kojega ste ikada vidjeli.

Popis onoga πto je mogao uËiniti bio je

beskrajan. Dali su mu nadimak Gospodin

iPhone, zato πto su djeca u njegovoj πkoli

vjerovala da iPhone moæe uËiniti skoro

sve. Jonatan nije niti imao mobilni

telefon, iako su ga mnoga djeca u πkoli

imala.

Jednog zimskog jutra je Æeljko,

Jonatanov prijatelj iz razreda, utrËao u

razred sav sretan maπuÊi novim

iPhoneom koji je dobio kao poklon za

roendan. Svi su

se okupili oko

njega dok im je

pokazivao kako ta

tehnoloπka naprava

radi. U Jonatanu se

javila ljubomora jer

je Æeljko privukao

pozornost sve

djece — a imao je

Ëak i novi iPhone.

Za vrijeme

odmora, tjedan

dana kasnije,

Jonatan je uπao u

toaletne prostorije

baπ u trenutku kad

je Bill iziπao.

Odjednom nije mogao povjerovati svojim

oËima. Odmah ispred njega, na podu,

leæao je Æeljkov iPhone! Podigao je

telefon, iskljuËio ga i stavio u unutarnji

dæep debelog kaputa. Na izlazu je sreo

Æeljka koji je sav oËajan utrËao unutra.

Jonatan je poæurio u uËionicu i sjeo

na svoje mjesto. Onda je ugledao Æeljka

na Ëijem se licu ocrtavala tuga. PlaËnim

glasom Æeljko je upitao prijatelje iz

razreda jesu li vidjeli njegov telefon.

“Nismo”, odgovorila su djeca.

Kad su nastavnik i ravnatelj

razgovarali s djecom, svi su rekli da nisu

vidjeli telefon.

Jonatanu je laknulo kad je nastava

zavrπila i kad je uπao u autobus. Stigao je

kuÊi, utrËao u svoju sobu, zakljuËao vrata

za sobom i ukljuËio telefon podesivπi ga

na neËujni rad.

Uskoro je bilo vrijeme za veËeru.

Jonatan je stavio telefon ispod jastuka i

otiπao na veËeru. Otac je ustao od stola

kako bi neprimjetno stavio poklon u

Jonatanovu sobu. Kad je stavio poklon na

krevet, Ëuo je tihi zvuk vibriranja

telefona. Podigao je jastuk i ugledao

iPhone. Vratio je jastuk na mjesto i doπao

na veËeru s obitelji.

Nakon obroka otac je upitao

Jonatana postoji li neπto πto bi htio reÊi

svojoj obitelji. Jonatan je odgovorio da ne

postoji niπta. Otac mu je tada rekao da je

Ëuo zvuk vibriranja telefona ispod

njegovog jastuka kad je otiπao u njegovu

sobu da stavi poklon na krevet.

Jonatan je pogledao u roditelje, a

suze su se poËele kotrljati niz njegovo

lice. Priznao je roditeljima da je ukrao

Æeljkov iPhone.

ObeÊao je roditeljima da Êe vratiti

telefon i priznati cijelom razredu πto je

uËinio. Otac je otiπao s njim u πkolu

sljedeÊeg dana, i Jonatan je uËinio

ispravnu stvar.

Iako Jonatan joπ uvijek nema mobilni

telefon, sada je on sretan djeËak. n

©tivo za djecu

Gospodin iPhoneRijeËiu srcu“Zatoodbacite laæi ‘govoriteistinu svakisa svojimbliænjim’, jersmo udovijednidrugih!”

(Efeæanima4,25)


»ETVRTAK

1. Kad govorimo drugima o Bogu, to nam pomaæe da duhovno rastemo.2. To pomaæe ljudima da prihvate Isusa i zatvore vrata mnogim loπim navikama.3. Priredite kratak koncert duhovne glazbe i recitacija, ili izloæbu ruËnih radova, ipozovite svoje prijatelje i roake u crkvu.

Primjena

Obratili smo se jednom od ribara i pitali

ga gdje je grad koji smo vidjeli proπle

veËeri. Nasmijao se i rekao da smo

zapravo vidjeli ljude koji su lovili ribu.

Objasnio je da je noÊ najbolje vrijeme za

lovljenje ribe te da ribari tada koriste

svjetlo. Oni nose na jezero svjetiljke.

Svjetlost privlaËi ribe, i one se okupe oko

Ëamca. Ribari ih tada love svojim

mreæama.

Korejski pastor ga je upitao love li

ribu i danju. Ribar je odgovorio da love,

ali ne toliko kao noÊu. Rekao nam je da

neki ljudi love ribu i udicom. Pogledao

nas je, nasmijao se i rekao: “Iako moæete

loviti bilo kada tijekom dana, najbolje

vrijeme za ribolov, kad moæete uloviti

mnogo ribe, jest noÊ.”

Zahvalili smo se i otiπli. Pastor Song je

preveo ostatku skupine πto je radnik rekao.

Uskoro nam se pridruæio pastor

mjesne crkve s dvadeset petero djece.

Rekao nam je da su se djeca, buduÊi da

imaju praznike, dobrovoljno javila da

pomognu podijeliti pozivnice

stanovnicima.

Raspodijelili smo pozivnice i svi smo

ih zajedno dijelili od vrata do vrata i od

ureda do ureda. Bilo je divno vidjeti

mlade ljude iz Koreje, koji jedva govore

engleski, i djecu iz mjesta Kariba, koja su

se odrekla igre i kupanja s drugom

djecom na brani, kako zajedno s nama

dijele pozivnice i pozivaju ljude da dou i

nauËe neπto o Isusu. Ti mladi su znali da

je Bog dao svojega Sina da umre za nas

kako bismo mi bili spaπeni. Takoer su

bili svjesni da mnogi joπ nisu Ëuli za ovu

Radosnu vijest. S takvim mladima punim

æara bilo je divno provesti vrijeme u

objavljivanju Boæje Radosne vijesti! n

©tivo za djecu

Upoznavanje drugih s IsusomRijeËiu srcu“Da, Bog jetako ljubiosvijet da jedao svogajedinoroenogSina da nepogine nijedan koji unj vjeruje,veÊ da imaæivot vjeËni.”

(Ivan 3,16)

Godine 1999., kad sam radio u

Zimbabveu, poveo sam skupinu

mladih s jednog sveuËiliπta iz

Juæne Koreje koji su doπli u posjet u

grad Harare, do jedne od najveÊih brana

na svijetu napravljenih ljudskom rukom,

brane hidroelektrane Kariba.

Zajedno sa svojim voom i mojim

prijateljem, pastorom Songom, mladi su

odmah poπli govoriti drugima o Isusu. U

blizini brane nalazi se velika ribarska

zajednica. Pastor Song je govorio

engleski vrlo malo. VeÊina mladih iz

skupine jedva da je neπto znala reÊi na

engleskom, ali to nije umanjilo njihovo

oduπevljenje da druge upoznaju s

Isusom.

Stigli smo oko deset sati uveËer.

Kako smo se s brda pribliæavali brani,

vidio sam veliki “grad” u podnoæju. Cesta

je skrenula u desnu stranu i morali smo

se voziti preko joπ jednog brda da bismo

stigli do kuÊe naπih domaÊina. Rekao

sam pastoru Songu da nisam znao da se

na toj brani nalazi tako veliko naselje.

Sutradan smo nakon doruËka otiπli u

obilazak grada. Ali, na naπe iznenaenje,

sve πto smo vidjeli bila je voda, tri kanua

i Ëamac. U vodi se praÊakalo mnogo

djece, a ribari su krpali mreæe na brani.


PETAK

1. ©to velika razliËitost biljnih i æivotinjskih vrsta govore o Stvoritelju?2. Snimi ljepote prirode u svojem okruæju fotoaparatom i prikaæi uratke svima u crkvi.3. IspriËaj kako u svojem æivotu njegujeπ smisao za ljepotu i raznovrsnost.4. Moliπ li se Ëesto i jesi li iskusio da se na molitvu uvijek moæeπ pouzdati?

Primjena

Nika i Vili nisu bili bezobrazna

djeca. Problem je bio u tome πto

je Nika voljela previπe gledati

televizor, a Vili se previπe bavio svojim

mobilnim telefonom. Mama i tata su bili

tuæni πto njihova djeca viπe uæivaju u

tome nego u obiteljskom bogosluæju.

Njihov otac je dosta putovao

avionom i bio je uËlanjen u program

Frequent flyer, putnik koji Ëesto leti,

koji mu je omoguÊavao da sakupi

odreene bodove i dobije besplatne

zrakoplovne karte. Jednog dana priopÊio

je obitelji da Êe iskoristiti kupone koje je

osvojio te da Êe kao obitelj otputovati u

Keniju kako bi gledali æivotinje u

rezervatu Masai Mara.

Otac je

ponio svoj

satelitski

telefon, a

majka je uzela

svoj mobilni

telefon.

Satelitski

telefon moæe

uspostaviti vezu

s bilo koje

toËke na

svijetu. Nakon

mnogo sati

letenja, obitelj

je stigla u

Najrobi, u Keniju. Te noÊi su se dobro

odmorili, a ujutro su krenuli u rezervat

koji se nalazi oko 270 kilometara

zapadno od Najrobija.

Stigli su u rezervat nakon otprilike

Ëetiri sata putovanja. Pogled im je

oduzimao dah. Gledali su divlje æivotinje

posvuda unaokolo. Ali nakon nekoliko

sati su se zabrinuli jer nisu vidjeli lavove.

Onda su ugledali automobil koji im je

treptao svjetlima. VozaË im je objasnio da

je to znak da se u blizini nalaze lavovi.

Bili su oduπevljeni kad su uskoro

ugledali Ëopor lavova kako se izleæava

kraj velikog mravinjaka. Pridruæili su se

ostalima Ëiji su automobili stajali u

polukrugu. Otac je iskoristio priliku da

snimi mnogo fotografija. BuduÊi da su

stigli posljednji, do trenutka kad su se

odluËili vratiti, svi su veÊ otiπli od njih.

VozaË je pokuπao upaliti automobil, ali

sve πto su Ëuli bio je samo: klik! Pokuπao

je ponovno, ali nije uspio.

Mama i tata su odmah uzeli svoje

telefone. Ali na njima nije bilo signala!

»ak i tatin satelitski telefon nije radio! Svi

su bili prestravljeni kad su vidjeli kako

lavovi ustaju i kreÊu prema njihovom

automobilu. Tata je predloæio da se

pomole. Nika i Vili su rado pristali.

OËeva molitva je bila kratka: “Boæe,

pomozi da automobil upali! Amen.”

Zatim je rekao vozaËu da ponovno

pokuπa. Mogli ste doslovno Ëuti kako im

srca ubrzano lupaju.

Odjednom se zaËuo zvuk motora i

uplaπeni lavovi su se udaljili. Kad su stigli

u hotelsku sobu, Nika i Vili su pogledali

u svoje roditelje i rekli da im je æao πto

su dosad televizor i mobilni telefon

cijenili viπe od molitve. Zatraæili su

oproπtaj. Tata i mama su bili presretni.

Rekli su djeci da tehnologija moæe

zakazati, ali da se uvijek mogu osloniti na

molitvu.

To iskustvo pomoglo je djeci ne

samo da zavole molitvu, veÊ i da postanu

posluπni u svemu. NauËili su cijeniti Boga

viπe od svega. n

©tivo za djecu

U rezervatu divljih æivotinjaRijeËiu srcu“Jer ovoznajte dobro:... nijedanlakomac ...nema dijelau Kristovu,Boæjemkraljevstvu!”

(Efeæanima5,5)


1. Kako je ovaj molitveni tjedan doprinio tvojem duhovnom iskustvu i rastu?2. Koliko u naπim molitvama trebamo traæiti neπto od Boga, a koliko Ga slaviti?3. Zaπto naπe molitve trebaju biti jednostavne, iskrene, nesebiËne i ustrajne?4. Moli se za nekoga iz svoje sredine komu je potrebna Isusova pomoÊ.

DRUGA SUBOTA

Proπli tjedan je bio divan tjedan

koji je utjecao na promjenu naπeg

æivota. Vjerujem da si ti novi

stvor i da Êe tvoj æivot pokazati rodove

Svetog Duha. Ali koji su to rodovi? Na

drvetu s rodovima popuni prazna

mjesta odgovarajuÊim slovima s

nazivom roda. Ako ti je potrebna

pomoÊ, naÊi Êeπ je u Bibliji, u Poslanici

GalaÊanima 5,22.23.

Æivot koji donosi rodove Duha bit

Êe primijeÊen. Zamisli sljedeÊi razgovor:

Prijatelj 1: “©to se dogaa s tobom u

posljednje vrijeme?”

Prijatelj 2: “Kako to misliπ?”

Prijatelj 1: “Viπe se ne tuËeπ i ne govoriπ

ruæno, pun si ljubavi i ljubazniji si.”

Prijatelj 2: “OdluËio sam slijediti Isusa.

On mi daje snagu da nadvladam loπe

navike i æivim po rodovima Svetoga

Duha.”

Prijatelj 1: “Moæe li Isus i meni pomoÊi?”

Prijatelj 2: “Naravno! Kad Isus æivi u

tvojem srcu, Njegova ljubav ti pomaæe

u svemu πto radiπ. U Izaiji 1,18 Bog

poziva tebe i mene da se sudimo s

Njim. On je obeÊao da Êe nam

oprostiti grijehe i dati nam novi

æivot!”

Nadam se da Êe se to dogoditi i u

tvojem æivotu. Ne zaboravi da si novi

stvor. Bog koji je stvorio svijet je joπ

uvijek tu i spreman je nastaviti mijenjati

naπe æivote. n

©tivo za djecu

Novi stvorRijeËiu srcu“Naprotiv,plod suDuha: ljubav,radost, mir,strpljivost,blagost,dobrota,vjernost,krotkost,uzdræljivost.Protiv ovihne postojizakon.”

(GalaÊanima5,22.23)

Saustin Mfune je rodom iz

zemlje Malavi. Trenutno

radi kao pomoÊni tajnik

Odjela za sluæbu djeci pri

Generalnoj konferenciji.

Prije toga je radio kao

predsjednik Malavijske

unije. Mfune je stekao

bogato iskustvo u sluæbi

djeci, radeÊi kao tajnik

Odjela za djecu i mladeæ u

bivπoj IstoËnoafriËkoj

diviziji (1996.—2002.).

Napisao je nekoliko knjiga

za roditelje i djecu. On i

njegova supruga Gertruda

imaju Ëetvero djece i jednu

unuku.

Primjena

UŁenici su po„li za Isusom - Adventisti HrvatskaIsus je poveo narod natrag na obronke gore gdje je proveo prethodnu noæ u molitvi za svoje uŁenike. Nakon „to je cijelu noæ

Documents