Tibetanska knjiga mrtvih (Bardo Thödol)

Bardo Thödol ili Tibetanska knjiga mrtvih jedan je od najstarijih tekstova na tibetanskom jeziku. Potječe iz VIII. stoljeća, a pripisuje se indijskom učitelju yoge i ujedno osnivaču lamaizma, Padmasambhavi.
Tibetansku knjigu mrtvih na engleski jezik prvi je preveo dr. W. Y. Evans-Wentz, 1927. godine, uz asistenciju tibetanskog lame Kazi Dawa-Samdupa koji je, izgleda, visoko cijenio teozofska učenja H. P. Blavatsky. Knjiga je na francuski prevedena 1933., na njemački 1935., a potom i na druge jezike. Iako tibetanska tradicija podgrijava uvjerenje da je Tibetansku knjigu mrtvih napisao Padmasambhava, u sedmom ili osmom stoljeću poslije Krista, i da je rukopis poslije bio "čuvan u tajnosti da bi se sačuvao za kasnije generacije", te da je bio pronađen tek u četrnaestom stoljeću od Siddha Karmalinpa, kritička studija Ditera Michaela Backa pobija ove teorije potkrepljujući činjenicu da je i izvornik napisan tek u četrnaestom stoljeću. Točnije, nije ni napisan nego je kompiliran od dvaju tekstova (dharmatâ i bhava) u jedan, koji je danas poznat pod naslovom Bardo Thödol ili Tibetanska knjiga mrtvih.