EZR - Adekvatnost merenja ADEKVATNOST MERENJA U svakom merenju postoji izvestan stepen neizvesnosti, koji može biti iskazan kao greška u merenju. Greške u merenju mogu se klasifikovati u dve kategorije: sistematske i slučajne greške. Sistematske greške daju predvidive precenjene ili potcenjene vrednosti (npr. loše kalibrisani instrument koji daje uvek precenjene ili uvek potcenjene). Za razliku od sistematskih grešaka, slučajne greške nisu predvidive, i u datom mernom procesu mogu dati i precenjene i potcenjene vrednosti. Greške u merenju nastaju delovanjem različitih faktora kao što je to loša kalibracija instrumenta, neodgovarajuće vreme odziva instrumenta u odnosu na promene merene varijable, uticaj samog instrumenta namerenu veličinu, delovanje okoline, humani faktori – međuposmatrački i unutarposmatrački varijabilitet (npr. kako lekar ocenjuje depresivnost pacijenta na nekoj skali). Slučajne greške nastaju i usled “šuma” - malih i brzih promena u okolini ili u samom instrumentu koje mogu uticati na izmerenu vrednost. Identifikacijom i smanjenjem grešaka merenje se može učiniti više adekvatnim. Adekvatnost merenja podrazumeva koncepte kao što su tačnost, preciznost, slaganje, valjanost i pouzdanost. . TAČNOST Odnosi se na bliskost izmerene vrednosti i tačne/korektne vrednosti (označena kao referentna, kriterijumska, ili vrednost zlatnog standarda). Primer: Cilj je bio evaluacija tačnosti novog automatskog brojača retikulocita u odnosu na referentne vrednosti koje su dobijene manuelnim / vizuelnim brojanjem od strane dva laboratorijska tehničara. Na osnovu sedam uzoraka, koeficijent korelacije iznosio je 0.96 što se prihvaćeno kao zadovoljavajuće slaganje automatskog brojača sa referentnim vrednostima. .
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
EZR - Adekvatnost merenja
ADEKVATNOST MERENJA
U svakom merenju postoji izvestan stepen neizvesnosti, koji može biti iskazan kao
greška u merenju. Greške u merenju mogu se klasifikovati u dve kategorije:
sistematske i slučajne greške. Sistematske greške daju predvidive precenjene ili
potcenjene vrednosti (npr. loše kalibrisani instrument koji daje uvek precenjene ili
uvek potcenjene). Za razliku od sistematskih grešaka, slučajne greške nisu
predvidive, i u datom mernom procesu mogu dati i precenjene i potcenjene
vrednosti. Greške u merenju nastaju delovanjem različitih faktora kao što je to loša
kalibracija instrumenta, neodgovarajuće vreme odziva instrumenta u odnosu na
promene merene varijable, uticaj samog instrumenta namerenu veličinu, delovanje
okoline, humani faktori – međuposmatrački i unutarposmatrački varijabilitet (npr.
kako lekar ocenjuje depresivnost pacijenta na nekoj skali). Slučajne greške nastaju i
usled “šuma” - malih i brzih promena u okolini ili u samom instrumentu koje mogu
uticati na izmerenu vrednost.
Identifikacijom i smanjenjem grešaka merenje se može učiniti više adekvatnim.
Adekvatnost merenja podrazumeva koncepte kao što su tačnost, preciznost,
slaganje, valjanost i pouzdanost.
.
TAČNOST
Odnosi se na bliskost izmerene vrednosti i tačne/korektne vrednosti (označena kao
referentna, kriterijumska, ili vrednost zlatnog standarda).
Primer: Cilj je bio evaluacija tačnosti novog automatskog brojača retikulocita u
odnosu na referentne vrednosti koje su dobijene manuelnim / vizuelnim
brojanjem od strane dva laboratorijska tehničara. Na osnovu sedam uzoraka,
koeficijent korelacije iznosio je 0.96 što se prihvaćeno kao zadovoljavajuće
slaganje automatskog brojača sa referentnim vrednostima.
.
PRECIZNOST
Preciznost je bliskost nezavisnih merenja istog kvantiteta ili kvantiteta napravljenog
pod istim uslovima. Za ocenu preciznosti koriste se mere varijabiliteta, a najčešće
koeficijent varijacije (CV). Male vrednosti CV ukazuju na precizno merenje. U
laboratorijskim uslovima određuje se pravljenjem poduzoraka od istog materijala.
Primer: Na istom ispitaniku na istom mernom mestu pet puta je ponovljeno
merenje mineralne gustine primenom DXA metode. Dobijene su sledeće
vrednosti (g/cm2): 0.85, 0.89, 0.86, 0.82, 0.85. Zaključeno je da merenje ima
zadovoljavajuću preciznost (CV = 2.9%).
Primer: Od istog uzorka plazme napravljeno je pet poduzoraka i izmerene su
sledeće vrednosti HDL holesterola (mg/dL): 55, 56, 55, 54, 57. Ocenjeno je da
merenje ima zadovoljavajuću preciznost (CV = 2.1%)
.
SLAGANJE
Odnosi se na bliskost izmerenih vrednosti različitim metodama, pri čemu se niti
jedan od njih ne može proglasiti referentnim/zlatnim standardom, pa se i ne može
primeniti ocena tačnosti. Metode za ocenu slaganja prikazane su u delu ove lekcije
pod nazivom „Međuposmatračka pouzdanost“.
VALJANOST I POUZDANOST
Vrlo često merenja u medicini zasnivaju se na primeni “papirnih instrumenata” -
upitnika i skala. Izmerena vrednost na takvim instrumentima dobija se
kombinacijom odgovara na pitanja (stavke, ajteme) na upitniku ili skali, čime se
dobija kompozitni skor. Adekvatnost takvog mernog procesa, primenom
kompozitnih skorova, opisana je konceptima valjanosti (validnosti) i pouzdanosti
(relijabilnosti). Koncept valjanosti srodan je konceptu tačnosti, a koncept
pouzdanosti srodan je konceptu preciznosti.
Pouzdanost označava do koje mere se metoda merenja (test) konzistentno ili
postojano ponaša, a valjanost je odnos između onog što se pretpostavlja da bi
instrument (test) trebalo da meri i onog što on stvarno meri.
POUZDANOST
Postoje tri standardna načina za ocenu pouzdanosti: interna konzistentnost,
međuposmatračka pouzdanost i test retest pouzdanost. Pouzdanost se ocenjuje
primenom različitih tipova koeficijenata pouzdanosti. Uopšte uzev, vrednosti
koeficijenata pouzdanosti preko 0.7 smatraju se prihvatljivim.
.
INTERNA KONZISTENTNOST je mera slaganja individualnih stavki (ajtema) na
skali i označava stepen do kojeg su stavke međusobno korelisane. Ovom prilikom,
svaka stavka se posmatra kao poseban instrument za merenje ispitivanog
konstrukta, tako da koherentnost između njih sugeriše da svi ajtemi mere istu stvar
(a takođe i sve stavke zajedno kao celina).
Interna konzistencija skale zavisi od interne konzistencije konstrukta kojeg težimo
da tom skalom izmerimo, i veća je kod unidimenzionalnih konstrukata nego kod
onih sa dva ili više nezavisnih domena.
Interna konzistentnost je prosečna korelacija između stavki unutar skale. Vrednosti
Cronbach alfa preko 0,7 su zadovoljavajuće.
Interna konzistentnost se najčešće ocenjuje:
alfa koeficijentom (Cronbach alfa), za skale koje nemaju dihotomne stavke, ili
Kuder-Richardsonovom formulom 20 (KR-20), za skale koje imaju dihotomne
stavke.
.
Opis podataka: Za 17 ispitanika dati su podaci na Bekovoj skali za anksioznost.
Ova skala sastoji se od 21 pitanja (stavke, ajtema), a koristi se za procenu
simptoma opšte anksioznosti. Pacijenti odgovaraju na svako pitanje i procenjuju
sopstveno stanje na skali od 0 (odsustvo simptoma) do 3 (veoma izraženi
simptomi). Zbir svih ajtema daje totalan skor (maksimalno 63).
Dati ocenu interne konzistentnosti ove skale.
.
Procedura u EZR-u:
1) Preuzeti i učitati bazu podataka BAI.xlsx
2) Cronbachov alfa koeficijent dobija se klikom na liniji sa komandama: Statistical
analysis→Accuracy of diagnostic test→Cronbach`с аlpha coefficient of
reliability
U dijalog prozoru koji se pojavio:
o u polju Variables (pick three or more) označiti stavke za koje se izračunava